Epigrafski i anepigrafski spomenici Pule (nalazi 1996.-1998.)
Alka STARAC
Izvleček
Avtorica v članku objavlja najnovejše, v letih 1996-1998 odkrite najdbe rimskih spomenikov z napisi ter odlomkov nagrobnikov brez napisov iz rimske kolonije Pole. Večina spomenikov je bila najdenih med izkopavanji mestnega obzidja pri Sergijevem slavoloku in Herkulovih vratih. Predvsem gre odlomke nagrobnih oltarjev in monumentalnih nagrobnih edikul pravokotnega ali okroglega tlorisa, manjše število odlomkov pa pripada redkejšim tipom spomenikov kot so npr. piramidalni cipusi. Posebej zanimiva sta votivna oltarja posvečena božanstvu izvira (Fons) in Herkulu.
Nove najdbe se lepo vklapljajo v že znano motiviko in tipe nagrobnih spomenikov Pole, njihovo število pa tudi ustreza že znanim razmerjem tipov polskih nagrobnikov iz druge polovice 1. stoletja pr. Kr. in 1. stoletja po Kr.
Abstract
New finds are discussed of Roman epigraphic and funerary monuments of the colony of Pola discovered in the period from 1996 to 1998. Most of the monuments come from excavations near the city walls, at the Triumphal Arch of the Sergii and the Gate of Hercules. Altars were dedicated to Hercules and Fons, while the other epigraphic monuments were funerary. Most of the sepulchral monuments were fragments of arae and monumental funerary structures of square or circular plan, while there were less of other types of monuments such as pyramidal cippi. Such a composition corresponds to the proportions of individual types of funerary monuments at Pola in the period from the second half of the 1st century BC to the 1st century AD.
U Puli je u razdoblju g. 1996.-1998. vršeno više arheoloških istraživanja, prilikom kojih je pronaden veci broj kamenih epigrafskih i anepigrafskih spomenika. Anepigrafski spomenici pretežno pripadaju nadgrobnim spomenicima, kao i večina epigrafskih, te smatramo prikladnim da uz natpisne dijelove spomenika prikažemo i one bez nat-pisa, kao doprinos poznavanju rimske sepulkralne arhitekture u Puli. Pojedini su natpisi preliminarno objavljeni, no vrijedi ponovno ih spomenuti uz detaljniju obra-du. Največi dio spomenika pronadenih u datom razdoblju potječe iz opsežnih zahvata na istočnom rubu gradske jezgre Pule, pored takozvanih Zlatnih vrata uz Sergijev slavoluk (1994.-1996.) i pored Herkulovih vrata (1997.-1998.).
I jedan i drugi iskop bili su locirani na važnim kultno-prometnim točkama rimske kolonije, pored dvaju gradskih vrata smještenih na istočnoj strani grada okrenutoj prema kopnu. Zlatna su vrata predstavljala početak glavnog gradskog dekumana koji je vodio na forum, a izvan grada nastavljao se prema medulinskom zaljevu i kvarnerskoj obali južne Istre. Herkulova su vrata naslijedila nekadašnji
prapovijesni kopneni gradinski ulaz, okrenut prema Nezakciju. I jedna i druga vrata imala su velik značaj u urbanističkoj koncepciji Pule, ali taj značaj nije bio kod njih jednak u istom povijesnom razdoblju: Herkulova vrata poseban su značaj zadobila u kasnorepublikanskom periodu nakon rimskog osvajanja Nezakcija i gradnje vojne ceste na prapovijesnoj komunikaciji Pula-Nezakcij, dok su Zlatna vrata postala važnijima nakon osnutka rimske kolonije, planiranja gradskih ulica, foruma i gradnje forumskih hramova.
Pored nalaza elemenata stambene i fortifikacijske arhitekture u iskopima kod Zlatnih i kod Herkulo-vih gradskih vrata, ne iznenaduje obilje ulomaka nadgrobnih spomenika. Dva su povijesna razloga znatnoj količini nadgrobnih rimskih spomenika na spomenutim lokacijama: prvo, rimske su se nekro-pole protezale duž prilaza gradu počevši s vanjske strane gradskih vrata, i drugo, od kasnoantičkog razdoblja nadalje rimski su nadgrobni spomenici uslijed ratnih opasnosti lomljeni i korišteni za dodatna utvrdenja derutnih gradskih bedema. Pri tome su najprije za temelja vanjskih ojačanja
istočnog gradskog bedema upotrijebljeni najstariji rimski spomenici, oni koji su se nalazili najbliže gradskim vratima u skladu sa zakonitošcu rasta gradskih nekropola od gradskih vratiju pa dalje duž cesta.
EPIGRAFSKI SPOMENICI
1. Odlomak žrtvenika od vapnenca sačuvan u punoj širini. Stražnja i bočne strane grubo su obradene. Natpisno polje je zagladeno i prostire se cijelom širinom spomenika. Širina natpisnog polja iznosi 23 cm, visina nije sačuvana jer je u gornjem dijelu žrtvenik odlomljen. Tekst je sačuvan u tri linije. Slova imaju horizontalne haste izrazito naglašene i zakošene tako da su slova T i I gotovo jednaka. F svojom visinom istupa iz reda. Slova C, D i S svojim zakrivljenjima obuhvacaju dvije trecine kružnice, a slovo O tvori pravilnu kružnicu. Riječi su razdvojene trokutastim interpunkcijskim točkama. Dimenzije žrtvenika: visina 23 cm, širina 23 cm, debljina 18 cm. Visina slova: 1. red 3 cm, 2. red 2,4 cm, 3. red 2 cm. Datacija: druga polovica 1. st. Nalazište: Pula, Sergijevaca 27, 1997. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26725 (sl. I).1
1. Slova u prvom redu sačuvana su samo donjim dijelom, a osobito je ošteceno početno slovo C premomena i slovo I u nomenu. Obitelj Klodija poznata je vec s polskih natpisa (Ilt X/1, 420; ILJug 420).2 Klodiji su prisutni u vecem broju u Tergeste (Ilt X/4, 32, 45, 49, 108-109, 397, od kojih br. 109 Q. Clodius lucundus). Svojim se bogatstvom i ugledom izdvaja tergestinski vitez P. Palpellius Clodius Quirinalis, adopcijom primljen u senatorsku polsku obitelj Palpelija (Ilt X/4, 32). Njegov je otac, rodom Napolitanac, kao vojnik XV legije Apollinaris dospio u Tergeste stvorivši uvjete za širenje svoga imena. Ogranci obitelji Klodija iz Akvileje su se proširili i prema sjeveru, u obližnje gradove Panonije i Norika.3 3. Božanstvo Fons ovdje se po prvi put pojavljuje na nekom istarskom natpisu. Ovaj kult nije bio razvijen niti u priobalnim dijelovima susjedne provincije Dalmacije. Slavljen je, medutim, na vrelu Timava (IIt X/4, 320, 321), te je moguce pretpostaviti da je u Polu prenijet upravo zahvaljujuci ovom svetištu, i to posredstvom pripadnika obitelji Klodija doseljenih iz Tergeste ili iz Akvileje - jedne od dviju kolonija izmedu kojih se nalazi vrelo i ušce Timava.
2. Ulomak sarkofaga od vapnenca s natpisnim poljem u obliku reljefno izdignute tabulae ansatae; prednja ploča odlom-ljena je na desnoj strani, površina je oštecena a natpis teško čitljiv. U zadnjem redu nalaze se interpunkcijski znakovi. Visina spomenika 60 cm, širina 102 cm, duljina 27 cm, natpisno polje visine 37 cm, širine 40 cm. Visina slova: prvi red 7 cm, drugi 6 cm, treci 4 cm, četvrti 3 cm. Datacija: druga polovica 2. st. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26727 (sl. 2)4
Sl. 1: Žrtvenik Fonsu.
Fig. 1: An altar dedicated to Fons.
D [.]
SILVINAE [---] PROPHET[.]E [---] EIVS.C[..]SP.ET.OLA[---]
C.CLODI[..] IVCVND[.]S FONTI.V.S
C(aius) Clodi[us]/ Iucund[u]s / Fonti v(otum) s(olvit).
D(iis) [M(anibus)]/ Silvinae [—]/ Prophet[a]e [—] / eius C[ri]sp(o) et Ola[—].
1-2. Invokacija bogova Mana u Istri se susrece na nadgrobnim spomenicima nastalim u 2. i 3. st. Centralni položaj slova D pokazuje da s desne stra-ne nedostaje gotovo polovica širine natpisa; stoga
1	A. Starac, Pola e Nesactium, (Notiziario epigrafico. Epigrafia romana I), Aquil. Nos. 69, 1998, 419-424; 423, 424, br. 2a = Starac, Pola e Nesactium (1998). Zahvaljujem se prof. Claudiju Zaccariji sa Sveučilišta u Trstu za pomoc u radu i korekcije.
2	F. Tassaux, L'implantation territoriale des grandes familles d'Istrie, Atti Civ. Mus. St. Arte 13/2, 1983-1984, 193-229; 206 = Tassaux, L'implantation (1983-1984); A. Starac, Stanovništvo kolonije Pole u epigrafičkim spomenicima, Živa ant. 41/2, 1992, 79-107; 98 = Starac, Stanovništvo (1992).
3	M. Šašel Kos, The Roman Inscriptions in the National Museum of Slovenia, Situla 35 (1997) 188.
4	Starac, Pola e Nesactium (1998) 419, 420, br. 1a.
Sl. 2: Sarkofag Silvine Profete.
Fig. 2: The sarcophagus of Silvina Propheta.
možemo pretpostaviti da je ime Silvine u drugom redu sadržavalo filijaciju (možda libertinsku) ili još jedan kognomen. 3. Neuobičajen kognomen Propheta, ispisan tako da su slova PH spojena ligaturom, opisuje žensku osobu s natprirodnim mocima, vidovnjakinju i gataru. Žena s nazivom Profeta zacijelo je u Poli bila poznata po svojim nesvakidašnjim gatalačkim sposobnostima, koje su joj ujedno mogle biti i zanimanjem. Ova okolnost upucuje na pretpostavku da se vjerovatno radilo o pripadnici nižeg, libertinskog staleža, iako je njeno imovno stanje bilo dobro. 4. Izlizanost površine sarkofaga ne dopušta pouzdano čitanje posljedn-jeg reda natpisa, u kojem se jasno ocrtavaju tek pojedina slova. Sarkofazi se za sahranu pokojnika takoder počinju upotrebljavati tek od 2. st. Dekoracija sarkofaga, imenska formula i izvedba slova upucuju na dataciju u okvirima 2. st.
malo iznad sredine, R ima produljenu nožicu, C zatvara dvije trecine kružnice, u posljednjem redu slova I neznatno izlaze svojom visinom van reda. Znakovi razdvajanja nalaze se u svim redovima. Visina spomenika 96 cm, širina 96 cm, duljina 26 cm; visina friza 23 cm; natpisno polje visine 65 cm. Visina slova: prvi red 10 cm, svi ostali 7,5 cm. Datacija: augustejsko doba. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26728 (sl. 3; 4).5
T.VALERIV[---] SIBI.ET.TETT[---] TESTAMEN[---] A[---] 5 P.CANNV[---] C.VEIDI .[---]
T(itus) Valeriu[s ---]/ sibi et Tett[---]/ testamen[to fieri iussit] / a[rbitratu] / P(ubli) Cannu[ti ---]/ C(ai) Veidi [---].
3. Lijeva prednja ploča velikog nadgrobnog spomenika od vapnenca s dorskim frizom na gornjem rubu; sačuvane su tri metope, ispunjene cvijetom, bukranijem i paterom. Na gornjoj strani ploče utori. Natpis je smješten po sredini ploče, simetrično u odnosu na središnju vertikalu. Slovo E ima jednake krakove, P je otvoreno, A ima horizontalnu hastu na sredini odnosno
1. Od posljednjeg slova V u prvom redu sačuvan je samo lijevi krak. Valeriji su u Rimu bili se-natorska obitelj italskog korijena. Ogranci ove bogate obitelji prisutni su u svim gradovima rimske Histrije pa i u dubljem zaledu poluotoka:
Starac, Pola e Nesactium (1998) 420, 421, br. 1b.
Sl. 3: Spomenik Valerija.
Fig. 3: The monument of Valerius.
u koloniji Tergeste (Ilt X/4, 4, 30, 53, 58, 77, 93, 129, 149, 165, 166, 338, 355), Egidi (Ilt X/3, 1), u današnjem Novigradu (Ilt X/3, 57), Bujama (Ilt X/3, 74), u parentinskom ageru (IIt X/2, 258; ILJug 437), u Picanu (IIt X/3, 193), Jesenoviku u dolini Raše (IIt X/3, 197, 198) te u koloniji Poli (IIt X/1, 30, 174, 196, 217, 408, 409). Pojavljuju se i u liburnskom dijelu Histrije, u Alboni (ILJug 2916).6 Osim senatora imenom C. Calpetanus Rantius Quirinalis Valerius P. f. Festus (IIt X/4, 30), svojim se višim društvenim položajem medu istarskim Valerijima izdvajaju tek sevir P. Valerius
iz Novigrada (IIt X/3, 57), te po jedan sevir (IIt X/4, 4), dekurion (IIt X/4, 58) i vitez iz Tergeste (IIt X/4, 129). Ne treba isključiti mogucnost da istarski Valeriji duguju svoje ime klijenteli senator-skog ogranka Valerii Messalae, povezanog s obitelji Statilija Taura koja je posvjedočeno posjedovala zemljišna dobra u Histriji.7 4. Vjerovatnom se čini restitucija a[rbitratu], koja objašnjava prisutnost imena u genitivu u petom i šestom redu dvojice gradana koji nisu bili članovi obitelji, vec obite-ljski prijatelji i izvršitelji oporuke. 5. Izvjesni P. Cannutius Optatus potvrden je u Poli kao sevir augustalis u 1. st. (IIt X/1, 107). 6. Od početnog slova prenomena C sačuvan je samo gornji krak. Obitelj Veidija, porijeklom iz etrurskog područja srednje Italije, pojavljuje se potkraj republike i početkom principata u Akvileji (CIL V 1805),8 te možemo zaključiti da pripadnici ove obitelji, kao i obitelji Valerija, dolaze medu prvim kolonistima u novoosnovanu rimsku koloniju Polu. Veidiji su prisutni i na području kolonije Parentij, u dolini Mirne kod Motovuna (IIt X/2, 260). Kompozicija simetrična s obzirom na vertikalnu os pokazuje da je sačuvano nešto više od polovice, odnosno najmanje trecina širine natpisnog polja - ujedno i prednje strane spomenika. Spomenik je izvorno bio širok oko 2 i po metra. Tip monumentalnog nadgrobnog spomenika s dorskim frizom bio je prilično uobičajen u Puli u augustejsko doba i
Sl. 4: Spomenik Valerija (parcijalna rekonstrukcija). Fig. 4: The monument of Valerius (partial reconstruction).
6	Tassaux, L'implantation (1983-1984) 213; Starac, Stanovništvo (1992)
7	Tassaux, L'implantation (1983-1984) 215.
8 G. Bandelli, Per una storia delle classe dirigente di Aquileia repubblicana, u: Les borgeoisies municipales italiennes aux IIe et Ie s.av.J.-C. (Naples 1981) 194-202; 194.
u prvoj polovici 1. st. pos. Kr. Dorski je friz, odranije čest na službenim spomenicima, po-stao uobičajen i na nadgrobnim spomenicima u 1. st. pr. Kr. Njegova se ekspanzija prati od triumvirskog razdoblja do kraja Augustove vlada-vine.9 Obzirom na raskošnu izvedbu spomenika, očito je da je pripadao imucnoj obitelji višeg gradanskog sloja, vjerovatno povezanoj s deku-rionskim staležom.10
4. Donji središnji dio prednje ploče velike nadgrobne are od vapnenca; na donjem je rubu sačuvan friz s palmetama. Natpis je sačuvan u donja četiri reda; natpisno polje odvojeno je od friza dvostruko profiliranim okvirom. Sitni trokutasti znakovi razdvajanja nalaze se u drugom i trecem redu. Slova su pravilno izvedena. E ima jednake krakove, P nije do kraja zatvoreno, A ima horizontalnu hastu na sredini, C zatvara dvije trecine kružnice. Visina spomenika 66 cm, širina 76 cm, duljina 30 cm, visina friza 27 cm; natpisno polje visine 30 cm, širine 68 cm. Visina slova: prvi, drugi i treci red 7,5 cm, četvrti red 3,5 cm. Datacija: prva polovica 1. st., vjerovatno tiberijansko razdoblje. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26729 (sl. 5).11
[---]E VXORI [---] [. .]ALPELLIO.VITAL [---] [...]PELLIAE.CORIN[---] LIB
------/ [---]e uxori [et]/[. PJalpellio
Vital[i et] / [Pal]pelliae Corin[nae] / lib(ertis libertabusque).
1. Od završnog slova E kognomena u dativu
sačuvan je samo djelic donjeg horizontalnog kraka, a i sva ostala slova u prvom redu sačuvana su samo donjim dijelom. 2. Obitelj Palpelija, izvorno etruščanskog porijekla,12 jedna je od najznačajnijih obite-lji kolonije Pole, doseljena medu prvim kolo-nistima početkom druge polovice 1. st. pr. Kr. U svojoj je novoj postojbini brzo uznapredovala; njeni su članovi u prvim desetljecima nakon osnutka
Sl. 5: Spomenik Palpelija.
Fig. 5: The monument of Palpelius.
kolonije prisutni na popisu gradskih dekuriona i duumvira, a početkom 1. st. vec su stigli do se-natorskog staleža. Sekst Palpelije Hister, prozvan etnonimom pokrajine iz koje je došao u Rim, postigao je čast konzula sufekta za g. 43. pos. Kr. (IIt X/1, 66). U Poli je zabilježen niz natpisa istaknutih članova ove obitelji, medu kojima je poznat Sex. Palpellius Sex. f. Vel. Mancia, duumvir iz augustejskog razdoblja mlade kolonije Pole i otac ili djed konzula Palpelija Histra (IIt X/1, 343).13 Ostali su Palpeliji iz Pole: IIt X/1, 66, 74, 76, 312, 343-345, 606, 683.14 Oslobodenici obitelji Palpelija pojavljuju se na natpisima i na drugom kraju Istre, u Umagu, gdje je konkretno poznat jedan oslobodenik istaknutog položaja augustal-skog svečenika.15 Polski su Palpeliji povezani i s kolonijom Tergeste: Palpelije Hister, konzul sufekt iz g. 43., adoptirao je sina svog prijatelja i suborca, rodom Napolitanca. Adoptivni Palpelijev sin postao je vitez punim imenom P. Palpellius Clodius Quirinalis (IIt X/4, 32); njemu se pripisuje posveta izgradnje prve faze urbane bazilike u
9	M. Torelli, Monumenti funerari romani con fregio dorico, Dialoghi di archeologia 2/2, 1968, 32-54.
10	A. Starac, Rimske nadgrobne are u Puli i u Istri, Opusc. Arch. 19, 1995, 69-95; 71 = Starac, Are (1995).
11	Starac, Pola e Nesactium (1998) 421, br. 1c.
12	W. Schulze, Zur Geschichte lateinischer Eigennamen (Berlin, Zürich, Dublin 1966) (2. ed.), 206.
13	J. Šašel, B. Marušič, Štirideset rimskih napisov iz Istre, Arh. vest 35, 1984, 295-322; 306, br. 19 = Šašel, Marušič (1984); C. Bruun, The Career of Sex. Palpellius Hister; the Praetorian Proconsulate during the Early Empire Reconsidered, Arctos 20, 1986, 5-23; 8, nt. 5 = Bruun, The Career (1986). Duumvir Palpelije Mancija mogao bi biti djed Histra koji je roden vjerovatno oko g. 10. pr. Kr.
14	Šašel, Marušič (1984) 298-300; 306, br. 19; Tassaux, L'implantation (1983-1984) 209; Bruun, The Career (1986) 5-23; C. Zaccaria, Problemi epigrafici del foro di Trieste, Mel. Ec. frang. Rome 100/1, 1988, 63-85; 78 = Zaccaria, Foro di Trieste (1988); Starac, Stanovništvo (1992) 85; Starac, Are (1995) 70; M. Zaninovič, Značajke rimskih vojničkih napisa u Istri, Opusc. Arch. 18, 1994, 147-153; 148.
15	Šašel, Marušič (1984) 297, 298, br. 1.
16	Zaccaria, Foro di Trieste (1988) 78.
koloniji Tergeste.16 "Napolitanska veza" pokazala se jakom u Poli, buduci da je dedikant pulskog spomenika posvecenog Palpeliju Histru (Ilt X/1, 66) bio takoder rodom Napolitanac. Posredstvom adopcije uspostavljena je čvrsta obiteljska veza izmedu obitelji Palpelija i Klodija, koje su svojim utjecajem i bogatstvom ostvarile visok ugled u dvjema histarskim kolonijama. Palpeliji u Tergeste: Ilt X/4, 32. Daljnja se obiteljska veza izmedu dvije kolonije očituje u činjenici da se u Poli Palpelija Antonila pojavljuje kao cliens senatora Gaja Se-tidija Firma tergestinskog porijekla, preseljenog u Polu gdje postoje epigrafske vijesti o njegovom sinu.17 Prema procjenama stanovništva kolonije Pole radenim g.1992. na temelju do tada poznatih epigrafskih spomenika, obitelj Palpelija s tada 13 poznatih nosilaca imena bila je po brojnosti deseta u konkurenciji 225 gentilicija Pole.18 Monumentalni pravokutni oblik spomenika karakterističan je za bogate obitelji Pole u drugoj polovici 1. st. pr. Kr. i u prvoj polovici 1. st. pos. Kr.19
5. Donji desni ulomak nadgrobne are od vapnenca obrubljene kimom i frizom akantovih listova s cvjetovima. Široki obrub s akantovim frizom širine 25 cm nalazi se i na bočnoj desnoj strani. Prisutni su znakovi razdvajanja. Visina 74 cm, širina 80 cm, duljina 25 cm; visina friza 36 cm; natpisno polje visine 15 cm, širine 30 cm. Visina slova 5 cm. Datacija: druga polovica 1. st. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26730 (sl. 6).20
[---]I.F. [---]NI.L.F.
------/ [---]i f(iiio) / [---jni L(uci) f(ilio)
/------.
Sl. 6: Ara s vegetabilnim obrubom. Fig. 6: An ara with a floral edge.
6. Gornji desni ugao nadgrobne are od vapnenca s profiliranim obrubom. Visina 52 cm, širina 45 cm, duljina 35 cm; natpisno polje visine 36 cm, širine 24 cm. Visina slova: prvi red 8,5 cm, drugi i treci red 7,5 cm. Datacija: 1. st. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26731 (sl. 7).22
[---] XIII [---]LAE [---]ET
[--- v(ixit) a(nnos)] XIII/ [---]lae / [---] et / ------ .
Spomenik u obliku jednostavne pravokutne ploče bio je uobičajen kod gradana Pole u rimskom razdoblju, osobito u 1.-2. st. Odsutnost formule DM upucuje ipak na nešto raniju dataciju, u 1. st.
1-2. Slovo I u prvom redu moglo bi možda biti i L s oštecenom horizontalnom crtom. Nije posve sigurno da li kratice f. predstavljaju muške ili ženske osobe u dativu; pored čestih muških, postoje i ženska imena koja u dativu završavaju na -ni. Ovaj tip spomenika uobičajen je u Poli u drugoj polovici 1. st.21
7. Zavjetna ara od vapnenca na profiliranom postolju, prelomljena u gornjem dijelu. Slova su uska, izdužena, R ima produljenu nožicu, M je nepravilno i nagnuto, C ne zatvara više od polovice kružnice. Slovo I je produljeno. Visina 42 cm, širina baze 40 cm, duljina baze 30 cm, širina tijela 30 cm, duljina tijela 23 cm, visina slova 4 cm. Datacija: 1. st. Nalazište: Pula, Herkulova vrata (Carrarina 1), 1997. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26732 (sl. 8).23
17	C. Zaccaria, Regio X, Venetia et Histria. Tergeste - ager tergestinus et Tergesti adtributus, Supplementa Italica 10, 1992, 139-283; 252, br. 11 = Zaccaria, Tergeste (1992).
18	Starac, Stanovništvo (1992) 85.
19	Starac, Are (1995) 70-72; F. Maselli Scotti, I monumenti sepolcrali del Museo Archeologico Nazionale di Aquileia, Ant. Altoadr. 43, 1997, 137-147; 145 = Maselli Scotti, I monumenti sepolcrali (1997).
20	Starac, Pola e Nesactium (1998) 422, br. 1d.
21	Starac, Are (1995) 74.
22	Starac, Pola e Nesactium (1998) 422, 423, br. 1e.
23	Starac, Pola e Nesactium (1998) 423, 423, br. 2b.
Sl. 7: Ara s višestruko profiliranim obrubom. V^ig. T: An ara with a multiple profiled edge.
^l. 8: Žrtvenik Herkulu.
Fig. 8: An altar dedicated to Hercules.
[..]RVS
HERCVLI SACR
[..]rus / Herculi sacr(um).
1. Od slova R sačuvana je samo zakošena noga. Centralna pozicija kognomena pokazuje da u početku ne nedostaju više od dva slova, te je ime Carus predloženo kao jedna od vjerovatnih mogucnosti. Nije poznato da li je natpis sadržavao još jedan gornji red iznad sačuvanih, te ne možemo utvrditi da li je dedikant bio slobodan gradan ili rob s jednočlanom imenskom shemom. 2. Do danas, ovo je šesti po redu nalaza spomenik posvečen Herkulu u Puli, uključujuči anepigrafski Herkulov portret na istoimenim vratima (IIt X/1, 4, mali teatar; IIt X/1, 5 koji je takoder pronaden pored Herkulovih vrata; IIt X/1, 6, sv. Ivan u Arsenalu; Aquil. Nos. 65, 1994, 267, br. 4, izmedu Herkulovih vrata i amfiteatra).24 Kartiranjem mjesta nalaza Herkulovih spomenika u Puli opažamo da je njihova koncentracija najgušča oko Herkulovih vrata, osobito uz cestu koja je izvan gradskih zidina vodila u smjeru amfiteatra. Na ovom je prostoru bio smješten objekt Herkulovog kulta (aedes), podignut i posvečen u prvim godinama novoosnovane rimske kolonije Pole. Tekst natpisa IIt X/1, 5 obavještava nas da
je Herkulovo svetište podignuto javnim opčinskim novcem, na temelju odluke gradskog viječa, a pod nadzorom dvojice odgovornih magistrata - gradskih duumvira: C(aius) Domitiu[s . f(ilius) — II viri aedem]/ Herculis / d(e) d(ecurionum) s(ententia) c(oeraverunt) i[(demque)p(robaverunt)]. Kronološki je najstariji Herkulov žrtvenik pronaden 1970. uz cestu izmedu Herkulovih vrata i amfiteatra (A 5890) koji po obliku i po svojim paleografskim osobinama pripada sredini 1. st. pr. Kr. Ovako rane potvrde Herkulovog kulta na urbanistički izuzetno značajnoj lokaciji - prapovijesnom ulazu na gradinu - dopuštaju pretpostavku o religioznoj tradiciji koja je več u helenističkom razdoblju bila omiljena i prihvačena kod stanovnika Pole. Histarski stanovnici Pole s grčkim su se herojem Heraklom mogli upoznati posredstvom moreplovaca iz grčkih kolonija na južnom i srednjem Jadranu i u Magna Greciji, no još su više bili izloženi propagiranju latinizira-nog božanstva Herkula čiji se kult proširio medu etruščanskim, venetskim i retskim stanovništvom srednje i sjeverne Italije u razdoblju 4.-2. st. pr. Kr. paralelno s rimskim osvajanjima. Rimski su legionari i vojni zapovjednici bili pri tome glavni nosioci Herkulovog kulta s naglašenim militantnim i komercijalnim karakterom. Her-kul, koji je u 2. st. pr. Kr. i u prvoj polovici 1. st. pr. Kr. doživljavao
24 P. Sticotti, II culto di Ercole a Pola, Archeografo Triestino 32, 1908, 233-239; A. Degrassi, Culti dell'Istria preromana e romana, Scritti vari di antichitä 4, 1971, 157-178; V. Jurkič, Izbor antičke kultne plastike na području Istre, Materijali SADJ 12, 1976, 209-223; A. Fraschetti, La "Pietas" di Cesare e la colonia di Pola, Archeologia e Storia antica 5, 1983, 77-102; Zaccaria, Tergeste (1992) 165; R. Matijašič et al., Pola, (Notiziario epigrafico. Epigrafia romana I), Aquil. Nos. 65, 1994, 261-287.
Sl. 9: Spomenik s dimenzijama grobne parcele naknadno preklesan u kapitel.
Fig. 9: A monument with the dimensions of a grave lot subsequently carved into a capital.
veliku popularnost u rimskoj religioznoj politici kao zaštitnik osvajača i pobjednika, uvelike je bio štovan i u nedalekoj Akvileji i Tergeste, te njegova naglašena uloga u Histriji i u Poli nije neobična. Kolonija Pola osnovana je u istom razdoblju sjaja Herkulovog božanstva.25 Stoga nas ne iznenaduje snaga ovoga kulta u republikanskoj Poli, kao niti odabir mjesta Herkulovog svetišta na ulazu prapo-vijesne prometnice iz smjera Nezakcija u histarsku Polu. Neposredna blizina ulaza druge važne ceste iz smjera kolonije Tergeste pružala je mogučnost održavanja trgovišta i sajmova u ravničarskom predjelu ispod istočnog gradinskog bedema Pole, pri čemu je Herkul takoder mogao imati važnu pokroviteljsku ulogu. Dodatnu vrijednost i političku intonaciju svetištu kod Herkulovih vrata daje nalaz zavjetnog spomenika u čast carskog božanstva na istom mjestu.
8. Fragment natpisne ploče od vapnenca od koje je isklesan kasnoantički kompozitni kapitel. Sačuvani dio natpisa (40 x 40 cm) nalazi se na gornjoj plohi kapitela u pet linija. Inter-punkcijske točke nalaze se u 1.redu nakon slova E i u 4. i 5. redu dosljedno iza svake riječi. Visina spomenika 42 cm, širina 33 cm, dužina 44 cm. Visina slova u gornje tri linije iznosi 4,5 cm, a u donje dvije 6 cm. Datacija: 1. st. Nalazište: Pula, Medulinska 22, 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26726. Neobjavljen (sl. 9; 10).
Sl. 10: Spomenik s dimenzijama grobne parcele naknadno preklesan u kapitel; vidljiva donja strana. Fig. 10: A monument with the dimensions of a grave lot subsequently carved into a capital; visible lower side.
[---]E.C[.] [...]RTA[.] [...]NTISSI[...] [..].AG.P.X[---] [..] FR.P.X[---].
------/ [---]e C(ai) [f(iliae)]/ [Qua]rta[e]/
[pie]ntissi[mae]/ [in] ag(ro) p(edes) X[—] / [in] fr(onte) p(edes) X[—].
2. Slovo E djelomično je sačuvano - to se odnosi na vertikalnu crtu. 4. Spomenici s naznakom dimenzija grobne parcele (locus sepolturae) u Akvileji i područjima pod akvilejskim kulturnim utjecajem medu koje je pripadala i Pola uobičajeni su u 1. st. pos. Kr. Dimenzije grobne parcele nešto preko 10 x 10 stopa (pedes), odnosno površina od desetak kvadratnih metara, odgovaraju standardnim dimenzijama grobnih parcela prosječnih gradskih obitelji.
9. Piramidalni cipus od vapnenca, oštečenog gornjeg dijela. Na donjem dijelu lijeve i desne bočne strane nalazi se po jedan
25 -A-G-heis, Tesoretto di statuine d'Ercole scoperto a Trieste, Archeografo Triestino 32, 1908, 239-247; A. Gnirs, Pola (Wien 1915) 147, sl. 99; G. Bandelli, Le iscrizioni repubblicane, Ant. Altoadr. 24, 1984, 169-226; M. Verzar Bass, A proposito dell'alle-vamento nell'alto Adriatico, Ant. Altoadr. 29, 1987, 257, 280; Id., I primi culti della colonia latina di Aquileia, Ant. Altoadr. 37, 1991, 253-277; 274; C. Zaccaria, Il ruolo di Aquileia e dell'Istria nel processo di romanizzazione della Pannonia, u: La Pannonia e l'impero romano (Roma 1994) 51-70; 53; Id., Aquileia, (Notiziario epigrafico. Epigrafia romana IV), Aquil. Nos. 67, 1996, 198-201, br. 19; M. Jaczynowska, Le culte d'Hercule romain au temps du Haut-Empire, ANRW 2,17/2, 1981, 631-661.
Sl. 11: Piramidalni cipus. Fig. 11: A pyramidal cippus.
utor za učvršcivanje cipusa u kameno postolje. Bočne i stražnja strana ugrubo su obradene. Natpisno polje takoder je prilično grubo obradene površine, neobrubljeno. Natpis je sačuvan u tri donja reda. Slova su u dva gornja reda sitna, jako naglašenih horizontalnih završetaka, dok su u trecem redu krupnija. Riječi su razdvojene interpunkcijskim točkama. Visina spomenika 36 cm, širina 32 cm, dužina 30 cm. Visina slova: 1. red 1,7 cm, 2. red 2 cm, 3. red 4,5 cm. Datacija: sredina ili druga polovica 1. st. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1998. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26736. Neobjavljen (sl. 11).
[---]TONIS.CON TVBERNALIS V . F
------/ [—]tonis con/tubernalis / v(iva)
f(ecit).
1-2. Ispred teško oštecenog slova T vidljive su dvije zakošene crte, spojene u dnu; moguce je da se radi o slovu N ili V. Točan broj slova u početnom, izgubljenom dijelu kognomena nije ustanovljen; jedna od mogucih restitucija mogla bi biti [Fron]tonis. Formulacija [-]tonis contuber-nalis sugerira rekonstrukciju [- in honorem / -] tonis. 3. Iako nije sigurna, interpretacija kratica v. f. u ženskom rodu vjerovatna je zbog razmjerne
učestalosti muških osobnih imena sa završetkom -onis u genitivu. Spomenik najvjerovatnije podiže žena u čast svog nevjenčanog životnog suputnika (contubernalis), čime je nagovješteno da se radi
0	osobama nižeg društvenog položaja, po svoj prilici o robovima. Muška imena s nastavkom -io
1	inače su karakteristična za robovsku populaciju. Contubernium su antički pravnici definirali kao nelegitimnu zajednicu koja ne povlači nikakva medusobna prava ni obaveze izmedu partnera, niti prema potomstvu (PAUL. 2,21 A). Ova se vrsta zajednice ustanovljavala izmedu dvoje robova koji nisu imali gradansko pravo ostvarivanja pravovalja-nog braka s mogucnostima zakonski zašticenog vlasništva, nasljedivanja i starateljstva, te opcenito medu pripadnicima neravnopravnih staleža. Izraz contubernalis označavao je, osim člana nelegitimne zajednice dvoje pripadnika različitih spolova, još i ratnog sudruga, čovjeka s kojim se dijelio isti šator, odnosno mogao je biti upotrijebljen za jednog od više muškaraca-suboraca (Ilt X/1, 73). Piramidalni oblik spomenika karakterističan je upravo za Polu u drugoj polovici I st., a osobito je široko prihvacen medu pripadnicima robovskog i oslobodeničkog staleža.26 Čini se da su ovaj oblik spomenika prvi počeli naručivati carski oslobodenici, iniciravši novu modu.27
10. Ulomak prednje ploče monumentalnog nadgrobnog spomenika od vapnenca. Odlomljen lijevi i desni dio. Natpisno polje je zagladeno i neobrubljeno, dok je bočno, s gornje i donje strane spomenik dosta oštecene površine uslijed sekundarne graditeljske upotrebe. Stražnja površina grubo obradena. Natpis je sačuvan u dva reda. Slova su pravilna i pažljivo isklesana, a riječi su odvojene sitnim i plitkim trokutastim interpunkcijskim točkama. Visina spomenika 40 cm, širina 75 cm, dužina 41 cm. Visina slova: 1. red 9 cm, 2. red 7,5 cm. Datacija: druga polovica 1. st. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1998. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26737. Neobjavljen (sl. 12).
[---]LIENA.C.L.SA[---] T . F
[---]liena C(ai) l(iberta) Sa[---]/ t(estamento) f(ecit).
1. Slovo L u nomenu vidljivo je samo u dijelu horizontalne crte. Slovo A u kognomenu takoder je sačuvano samo djelomice, lijevim zakošenim krakom. U Poli je samo u jednom slučaju zabilježena prisutnost gentilnog imena sa završetkom -lienus:
26	F. Tassaux, La societe de Pola et de Nesactium sous le Haut-empire romain, u: Atti del seminario di studio Tipologia di insediamento e distribuzione antropica nell'area veneto-istriana dalla protostoria all'alto medioevo, Asolo, 3.-5. XI. 1989 (Monfalcone 1992) 135-145; 140; Starac, Are (1995) 73.
27	Starac, Stanovništvo (1992) 94.
Sl. 12: Spomenik oslobodenice [—]lienae.
Fig. 12: The monument of the freed woman [—]lienae.
Pompullienus (IIt X/1, 359). Veličina i izvedba spomenika pokazuju da se radilo o imucnoj ženi, evidentno oslobodenici neke od videnijih gradskih obitelji u 1. st., a upravo je takva u datom razdoblju bila obitelj Pompulijena, sudeci prema njihovom nadgrobnom spomeniku monumentalnih dimen-zija.28 Stoga je prilično vjerovatno da je gentilno ime oslobodenice glasilo Pompulliena.
11. Ulomak gornjeg desnog ugla nadgrobnog spomenika od vapnenca. Sve su površine pažljivo obradene i zagladene. U desnom stražnjem dijelu gornje površine nalazi se utor s željeznom sponom za učvršcenje gornjeg dijela spomenika. Natpisno polje je zagladeno i neobrubljeno. Slova su pravilna i vrlo pažljivo isklesana. Četiri unutarnje haste u numeričkom dijelu oznake sevira niže su od dvaju rubnih i natkrivene ho-rizontalnom hastom. Visina spomenika 31 cm, širina 42 cm, dužina 25 cm. Visina slova 8 cm. Datacija: prva polovica 1. st. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1998. Smještaj: AMI Pula, inv. br.A 26738. Neobjavljen (sl. 13).
[—jimiViR /
[--- I]IIIIIvir / --
1. Ovim se natpisom povecava broj od do sada 28 imenom poznatih augustalskih sevira Pole i još 10 ulomaka bez imena, samo sa sačuvanom naznakom funkcije sevira u Poli i njenom ageru.29 Seviri Pole redom su bili oslobodenici bogatih senatorskih i dekurionskih obitelji istog grada, a raznovrsnost njihova porijekla otkrivaju nam njihova kognomina: bilo ih je porijeklom iz Male Azije (L. Modius L. l. Pamphilus, IIt X/1, 116), ali i starosjedilaca histarskog roda (C. Iulius Aplus, IIt X/1, 593). Statistika pokazuje da u Poli medu osobama s titulom "sevir Augustalis" ima 85 %
Sl. 13: Spomenik sevira. Fig. 13: A monument of a sevir.
oslobodenika, a medu onima koji se nazivaju samo "Augustalis" čak 93 % oslobodenika.30 Statistika ipak nije potpuno točan pokazatelj, jer je ograničena fragmentiranošcu natpisa koji ne donose uvijek potrebne podatke za potpunu rekonstrukciju imenske sheme pojedinca. Pored toga, u imenima pojedinih sevira izostavljena je filijacija, možda s namjerom prikrivanja oslobodeničkog statusa. Jedan je jedini sevir Pole pouzdano bio u slobodi rodeni gradan (C. Iulius C. f. Fuscus, IIt X/1, 679). Pravoku-tni, masivni oblik spomenika uobičajen je u Poli u razdoblju druge polovice 1. st. pr. Kr. - prve polovice 1. st. pos. Kr.
ANEPIGRAFSKI SPOMENICI
Anepigrafski ulomci nadgrobnih spomenika pronadenih u Puli g. 1996.-1998. pripadaju dvjema vrstama spomenika zastupajuci ih u podjednakom omjeru: riječ je o pravokutnim ili kockastim nad-grobnim žrtvenicima (arae) (br. 1, 3, 6, 11, 13, 16) i o monumentalnim, arhitektonski složenim spomenicima inspiriranim helenističkim malo-azijskim mauzolejima i grobnim hramovima (br. 2, 4, 5, 7, 12, 14, 15, 17).
Monumentalne rimske nadgrobne arhitektonske konstrukcije veoma variraju u kompoziciji i dekoraciji, te nije moguce pronaci dvije jednake. Rijetko su sačuvane u potpunosti ili barem vecim dijelom, te nam one još postojece u Rimu, Akvileji, Šempetru, Glanu pomažu da lakše zamislimo nekadašnji sjaj i veličinu ovih gradevina. Sačuvani ulomci monumentalnih nadgrobnih spomenika pokazuju da su u Poli bili omiljeni spomenici pravokutnog
28	Starac, Are (1995) 71, 72, t. 10: 3.
29	Starac, Stanovništvo (1992) 87.
30	A. Starac, Oslobodenici u koloniji Poli, Opusc. Arch. 15, 1991, 91-107; 101.
(br. 2, 4, 5, 7, 17; sl. 4) i kružnog tlocrta (br. 12, 14, 15; sl. 24), a svojom raznolikošcu otvaraju nam pogled na djelic bogatog dekorativnog repertoara rimske sepulkralne umjetnosti.
Motiv dvostrukog meandra (br. 2), prihvacen u Rimu posredstvom helenističke umjetnosti, poja-vljuje se na Ari Pacis kao horizontalni zonalni graničnik na polovici visine oltara; u istom se svojstvu javlja na suvremenim monumentalnim nadgrobnim spomenicima i u krajnjim udaljenim gradovima Italije, kao što su bile Akvileja i Pola.31 Masivna kocka podijeljena horizontalnom gredom s motivom dvostrukog meandra predstavljala je tek podnožje za skulpture, odnosno edikulu.
Reljefno ukrašeni spomenik (br.4) paralele ima u akvilejskom mauzoleju Candia te u efeškom Memijevom spomeniku, a u samoj Poli s njime se mogu usporediti reljefi sa spomenika koji se nalazio u blizini amfiteatra.32
U skupinu ranocarskih monumentalnih nad-grobnih spomenika pravokutne osnove pripadaju i reljefno ukrašeni fragmenti baze (br. 17).
Veliki pravokutni kapiteli, reljefno obradeni s tri strane a neobradeni otraga (br. 7), karakteristično su obilježje sjevernoitalskih monumentalnih nad-grobnih spomenika s edikulom natkrivenom pi-ramidom, a redovito su bili smješteni na vrhu piramide.33 Dimenzije ovih spomenika bile su odista reprezentativne, krecuci se u visini oko 15 metara. Arhitektonski ukras u obliku pravokutnog kapitela pojavljuje se na nadgrobnim spomenicima najčešce u augustejskom razdoblju, a u Histriji moguca je i nešto kasnija datacija u prvoj polovici 1. st. U parku Arheološkog muzeja Istre pohranjen je još jedan pravokutni kapitel reljefno obraden s tri strane i neobradene stražnje plohe, još vecih dimenzija i iste namjene (inv. br. A 454; vis. 103, šir. 58, duž. 73 cm).
Nadgrobni spomenici u obliku rotonde bili su omiljeni u višim društvenim slojevima Pole početkom 1. st. pos. Kr., inspirirani istim helenističkim uku-
som kao i hiperdimenzionirana rotonda Augustove grobnice u Rimu. Jednoj rotondi standardnog promjera od 3 metra pripadao je isječak polukružne osnove postolja (br. 14, sl. 24). U obliku rotonde bio je izgraden i spomenik sevira P. Atenija Erosa (IIt X/1, 591), zatim iščezli spomenik čije su pro-filirane grede postolja upotrebljene u utvrdivanju temelja okrugle gradske kule sjeverno od Sergijevog slavoluka, a varijantu iste koncepcije predstavlja i oktogonalni mauzolej bezimenog gradana ispred Dvojnih vrata u Poli promjera 9 metara.34 U Tergeste susrecemo barem tri nadgrobne rotonde promjera 10 rimskih koraka (pedes) odnosno oko 3 metra, što je odgovaralo standardnoj veličini cilindričnih rimskih mauzoleja.35 I tergestinske i polske sepulkralne rotonde datiraju u augustejsko i tiberijevsko razdoblje. Ovaj je tip spomenika, redovito ukrašen bogatom arhitektonskom dekoracijom, bio zamišljen kao nosač kipova pokojnika; opcenito je bio prilično omiljen kod višeg društvenog sloja na području Regio X, naročito u augustejskom i tiberijevskom razdoblju.
Stožasti pokrovi cilindričnih monumentalnih nadgrobnih spomenika inspiriranih helenističkim grobnim gradevinama često su bili ukrašeni motivom češerovih ljuski (br. 12, 15; sl. 24), koji je takoder redovito korišten i na piramidalnim pokro-vima akvilejskih i istarskih nadgrobnih ara, te na kupolama liburnskih cipusa.36 Različite varijante monumentalnih nadgrobnih rotondi natkrivenih stožastim krovom u Poli su podizane u augustej-skom i tiberijevskom razdoblju. Trapezoidno rezani i blago sferno zakrivljeni fragmenti br. 12 i 15 pripadaju istom koničnom pokrovu jednog istog spomenika, vjerovatno istoga kojemu pripada i fragment postolja br. 14; rekonstruirani krov imao je u promjeru oko 3 metra što odgovara dimenzijama objekta s kojega potječe ulomak br. 14. Razlika u veličini češerovih ljuski proizlazi iz okolnosti da se jedan isječak krova nalazio bliže rubu (br. 15), a drugi bliže središtu (br. 12). U parku Arheološkog
31	L. Quaglino Palmucci, Architettura funeraria dell'Asia Minore: rapporti con Aquileia, Ant. Altoadr. 12, 1977, 165-185, sl. 4; S. Piussi, Il santo sepolcro di Aquileia, Ant. Altoadr. 12, 1977, 511-561, sl. 11, 12; B. Candida, I monumenti a cuspide dell'Italia nord orientale. Problemi e ipotesi, Atti dell'Istituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti 136, 1978, 55-68; 64; J. Ortalli, Monumenti e architetture sepolcrali di eta romana in Emilia Romagna, Ant. Altoadr. 43, 1997, 313-394; 323-327 = Ortalli, Monumenti (1997); Starac, Are (1995) 72.
32	M. Mirabella Roberti, Notiziario archeologico, Atti Mem. Soc. Istr. Arch. St. patr. 50, 1938, 234-264; 255; G. Fischer, Das römische Pola, Eine archäologische Stadtgeschichte, Abhandlungen, Bayerische Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-historische Klasse 110 (1996) 133-137 = Fischer, Pola (1996).
33	Fischer, Pola (1996) 135; Ortalli, Monumenti (1997) 333, sl. 9.
34	M. Mirabella Roberti, Notiziario archeologico, Atti Mem. Soc. Istr. Arch. St. patr. 1, 1949, 231-271; 265; Fischer, Pola (1996) 33, 143-158.
35	G. Brusin, V. De Grassi, Il mausoleo di Aquileia (Padova 1957) 30; Fischer, Pola (1996) 24, 25; M. Verzar Bass, Monumenti funerari di Trieste, Ant. Altoadr. 43, 1997, 117-136; 125-133, sl. 9-12; Ortalli, Monumenti (1997) 363.
36	Starac, Are (1995) 73.
Sl. 14: Nadgrobni spomenik s profiliranim obrubom. Fig. 14: A funerary monument with a profiled edge.
muzeja Istre pohranjen je još jedan, davno ranije pronadeni ulomak stožastog pokrova od vapnenca s motivom češerovih ljuski (vis. 160 cm, šir. 125 cm, deb. 30-35 cm). Nadgrobni objekt kojemu je ovaj ulomak pripadao bio je nešto vecih dimenzija, i u promjeru je obuhvacao oko 5 metara. Konični pokrov ukrašen motivom češerovih ljuski prisutan je na spomenicima datiranim u augustejsko ili tiberijevsko razdoblje.
Slobodno stoječi kip (br. 5) dio je monumentalnog nadgrobnog spomenika kakvi nisu billi rijetki u Poli, kao niti u Akvileji; obično su se kipovi nalazili na povišenom, reljefno ukrašenom postolju u ob liku pravokutnog ili cilindričnog bloka.37
Oivičavanje grobnih parcela reljefno i epigrafski označenim blokovima karakteristično je za šire područje akvilejskog kulturnog kruga pa tako i za Histriju, a vrijeme največeg procvata ovog običaja pada u 1. st. (br. 1).
Nadgrobne are u Poli pretežno su ukrašavane florealnim obrubom (br. 11) ili jednostavnom profilacijom (br. 3, 6, 16), rjede dodatnim arhitektonskim elementima kao što je kima (br. 13); epigrafske nadgrobne are iz Pole ukrašene kimom pripadaju uglavnom odmaklom 1. st.
Sl. 16: Profilirano postolje. Fig. 16: A profiled base.
1.	Donji dio pravokutnog dijela nadgrobnog spomenika od vapnenca s dvostruko profiliranim obrubom središnjeg polja unutar kojeg se nalazi nepravilna reljefno istaknuta površina. Na dvije bočne plohe nalaze se utori. Vjerovatno ugaoni blok grobne parcele. Vis. 31 cm, šir. 80 cm, duž. 55 cm. Datacija: 1. st. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26739 (sl. 14).
2.	Ulomak grede od vapnenca s reljefnim motivom dvostru-kog meandra. Bočno utori. Vis. 22 cm, šir. 90 cm, duž. 32 cm. Datacija: doba Augusta ili Tiberija. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26740 (sl. 15).
3.	Ulomak višestruko profiliranog postolja nadgrobnog spomenika od vapnenca. Vis. 40 cm, šir. 72 cm, duž. 45 cm. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26741 (sl. 16).
4.	Donji dio obložne ploče od vapnenca koja je pripadala monumentalnom nadgrobnom spomeniku. Bočno utori. Ploča je ukrašena reljefom nagog sjedečeg muškarca koji se lijevom rukom s ispruženim palcem i savijenim ostalim prstima oslanja o tlo iza sebe. Nedostaje cijeli gornji dio figure od struka naviše. Vis. 30 cm, šir. 70 cm, duž. 28 cm. Datacija: doba Augusta ili Tiberija. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26742 (sl. 17).
Sl. 15: Greda s dvostrukim meandrom.
Fig. 15: A beam with a double meander pattern.
Sl. 17: Spomenik s reljefom sjedečeg muškarca. Fig. 17: A monument with a relief of a seated man.
Maselli Scotti, I monumenti sepolcrali (1997) 137-147.
Sl. 18: Torzo muškarca u togi. Fig. 18: The torso of a man in a toga.
5.	Torzo muškarca u togi od vapnenca. Nedostaje glava s vratom, noge od koljena naniže, lijeva šaka i desna podlaktica. Figura je prikazana u kontrapostu, stoječi na lijevoj nozi, lijeva je ruka od lakta ispružena prema naprijed a desna od lakta lagano podignuta i prislonjena uz prsa pridržavajuči nabore toge. Vis. 138 cm, šir. 56 cm, duž. 40 cm. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26743 (sl. 18).
6.	Ugao horizontalno višestruko profiliranog pokrova nadgrobne are od vapnenca. Donji dio are odlomljen. Vis. 25 cm, šir. 30 cm, duž. 46 cm. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26816.
7.	Pravokutni korintski kapitel od vapnenca. S gornje, donje i jedne bočne strane površina kamena samo je zagladena bez daljnje obrade. S donje strane nalazi se utor za željeznu spojnicu. Vis. 60 cm, šir. 60 cm, duž. 40 cm. Datacija: doba Augusta ili Tiberija. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26817 (sl. 19).
8.	Pravokutni blok s postoljem pilastra od vapnenca. Vis. 30 cm, šir. 68 cm, duž. 75 cm, šir. pilona 57 cm. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26818. Pilon bi mogao pripadati monumentalnom nadgrobnom spomeniku
Sl. 19: Pravokutni korintski kapitel. Fig. 19: A rectangular Corinthian capital.
Sl. 20: Postolje pilastra. Fig. 20: Pilaster base.
Sl. 21: Svod s vegetabilnim reljefom. Fig. 21: An arch with a floral relief.
inspiriranom helenističkim grobnim kučama, ali isto tako i gradskoj arhitekturi (sl. 20).
9. Ulomak paralelopipednog bloka od vapnenca s razmjerno plitkim i razrjedenim vegetabilnim reljefom na jednoj strani. Tri su strane zagladene: dvije nasuprotne strane zakošene su paralelno, na jednoj se nalaze i utori za povezivanje. Vis. 30
Sl. 22: Ara s vegetabilnim obrubom. Fig. 22: An ara with a floral boarder.
Sl. 23: Konični krov rotonde ukrašen motivom češerovih ljuski.
Fig. 23: A conical roof of a rotunda decorated with a motif of pine cone scales.
cm, šir. 96 cm, duž. 100 cm. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26819. Blok je pripadao monumen-talnom svodu, ali nije poznato da li se nalazio na nadgrobnom spomeniku ili u sklopu gradske arhitekture (sl. 21).
10.	Ugao paralelopipednog bloka od vapnenca. Dvije susjedne strane zagladene su, a jedna je od njih zakošena. Vis. 50 cm, šir. 60 cm, duž. 100 cm. Nalazište: Pula, Porta Rata 1996. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26820. Pripada kao sastavni gradevni element istom monumentalnom svodu kao br. 9.
11.	Ulomak ugla nadgrobnog spomenika od vapnenca. Pravo-kutno natpisno polje oivičeno je s tri uska žlijeba i vegetabilnim frizom širokim 20 cm. Prednja je ploha površinski ugrubo za-ravnata, ostale nisu obradene. Vis. 80 cm, šir. 50 cm, duž. 80 cm. Datacija: druga polovica 1. st. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1997. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26752 (sl. 22).
Sl. 24: Rotonda s koničnim krovom (parcijalna rekonstrukcija). Fig. 24: A rotunda with a conical roof (partial reconstruction).
Sl. 25: Postolje spomenika s motivom kime. Fig. 25: Base of a monument.
12. Ulomak pokrova nadgrobnog spomenika od vapnenca u obliku sfernog jednakostraničnog trokuta s reljefnom dekora-cijom češerovih ljuski. Na bočnoj strani mali utor. Vis. 67 cm,
Sl. 26: Kružno postolje rotonde. Fig. 26: Circular base of a rotunda.
Sl. 28: Spomenik s kanelurama. Fig. 28: A monument with grooves.
Sl. 27: Konični krov rotonde ukrašen motivom češerovih ljuski.
Fig. 27: A conical roof of a rotunda decorated with a motif of pine cone scales.
šir. 70 cm, duž. 25-30 cm. Datacija: doba Augusta ili Tiberija. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1997. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26753 (sl. 23; 24).
13.	Ulomak postolja nadgrobnog spomenika od vapnenca s utorom na gornjoj strani. Dvostruka profilacija i kima. Vis. 20 cm, šir. 25 cm, duž. 40 cm. Datacija: druga polovica 1. st. - prva polovica 2. st. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1997. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26754 (sl. 25).
14.	Ulomak kružnog ruba postolja od vapnenca koje je pripadalo monumentalnom nadgrobnom spomeniku u obliku rotonde. Gornja ploha zagladena, s profiliranim rubom. Ima utor. Vis. 30 cm, šir. 80 cm, duž. 45 cm. Datacija: doba Augusta
Sl. 29: Spomenik s reljefom augurskog štapa (lituus).
Fig. 29: A monument with a relief of an augur's staff (lituus).
ili Tiberija. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1997. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26755 (sl. 26; 24).
15.	Ulomak pokrova nadgrobnog spomenika od vapnenca u obliku sfernog jednakostraničnog trokuta s reljefnom dekoracijom češerovih ljuski. Vis. 55 cm, šir. 80 cm, duž. 30-35 cm. Datacija: doba Augusta ili Tiberija. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1997. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26756 (sl. 2T; 24).
16.	Ulomak višestruko profiliranog postolja nadgrobnog spomenika od vapnenca. Vis. 22 cm, šir. 27 cm, duž. 34 cm. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1998. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26757.
17.	Pravokutni blok od vapnenca s nepravilnim reljefnim kanelurama. Vis. 73 cm, šir. 73 cm, duž. 30 cm. Nalazište: Pula, Carrarina 1, 1998. Smještaj: AMI Pula, inv. br. A 26758 (sl. 28).
18.	Ulomak monumentalnog spomenika od vapnenca s re-ljefnim prikazom kružno savijenog obrednog augurskog štapa (lituus). Vis. 60 cm, šir. 40 cm, duž. 50 cm. Datacija: doba Augusta ili Tiberija. Nalazište i smještaj: In situ, Herkulova vrata (sl. 29).
INDICES
1. Nomina virorum et mulierum
P. Cannu[tius —]..........................................3
C. Clodi[us] Iucund[u]s.................................1
[Pal]pellia Corin[na]......................................4
[. P]alpellius Vital[is].....................................4
Silvina [---] Prophet[a].................................2
Tett[ia ---]......................................................3
T. Valeriu[s ---].............................................3
C. Veidius [---]..............................................3
[---]liena C. l. Sa[---]...............................10
[---]a C.[f. Qua]rta.......................................8
[---]us L. f.....................................................5
[---]us f..........................................................5
Ola[---] .........................................................2
Prophet[a] ....................................................... 2
[Qua]rta ........................................................... 8
Sa[---]..........................................................10
Vital[is]............................................................4
[---]la.............................................................6
[---]a..............................................................4
[---]to.............................................................9
3. Dii Deaeque
D(ii) [M(anes)]...............................................2
Fons ................................................................. 1
Hercules ........................................................... 7
2. Cognomina
[Ca?]rus...........................................................7
Corin[na].........................................................4
C[ri]sp(us).......................................................2
Iucund[u]s.......................................................1
4. Varia
a[rbitratus].......................................................3
contubernalis...................................................9
[I]IIIIIvir........................................................11
uxor .................................................................. 4
The epigraphic and funerary monuments of Pula (Finds 1996-1998)
Summary
Several archaeological excavation were undertaken in Pula from 1996 to 1998, during which a large number of stone epigraphic and anepigraphic monuments were discovered. Both types were mainly funerary monuments. Most came from the extensive projects on the eastern edge of the urban nucleus of Pula, next to the Gold Gates and the Triumphal Arch of the Sergii (1994-1996) and at the Gates of Hercules (1997-1998).
An altar dedicated to Fons was found in the ancient nucleus of Pula, erected by Clodius Iucundus (no. 1). A second altar, dedicated to Hercules, was found at the Gates of Hercules (no. 7); both altars can be dated to the 1st century AD. Five epigraphic monuments come from the excavations by the Arch of the Sergii: the sarcophagus of Silvina Propheta from the first half of the 2nd century (no. 2), a monument to Valerius, signed by those carrying out his testament, Canutius and Veidius, with a Doric frieze from the Augustan period (no. 3), a monument to a member of the Palpelius family from the first half of the 1st century (no. 4), and fragments of two arae from the 1st
century (nos. 5, 6). Fragments of three funerary monuments from the 1st century come from the excavations at the Gates of Hercules (nos. 9-11). One with a pyramidal shape belonged to members of a lower social class (no. 9). One of the others mentions the function of an unknown sevir (no. 11). In the ager of the city, not far from the road to Medulin, a funerary monument from the 1st century was found recarved into a late Roman capital (no. 8).
Two types of funerary monuments are equally represented among the anepigraphic fragments found in Pula in 1996-1998: rectangular or cubic funerary altars (arae) (nos. 1, 3, 6, 11, 13, 16), and monumental architecturally complicated monuments inspired by Hellenistic Asian Minor mausoleums and grave temples (nos. 2, 4, 5, 7, 12, 14, 15, 17, 18). On the basis of fragmentary finds, a partial reconstruction can be made of the size and architectural conception of individual monuments of square or round plan, chronologically classified to the period from the second half of the 1st century BC to the first half of the 1st century AD.
Dr. Alka Starac Arheološki muzej Istre Carrarina 3 HR-52100 Pula