ANNALES S/' 94
izvirno znanstveno delo	UDK 726.591 (497.13 Istra)
76:929 Serfio 5.
TUTTE LE OPERE D'ARCHITETTURA ET PROSPETIVA Di SEBASTIANO SERLIO (1619) ! PRAKSA IZRADE DRVENIH OLTARA U ¡STRI
Nina KUDiŠ
mr sci., znanstveni asistent, Pedagoiki fakultet SveučiliSta u Rijeci, 51000 Rijeka, J. Bmsiča 1, Hrvatska mr, sci., assistente scientifico alla Facoiiadi Pedagogia dell'Unrversitž di Fiume, 51000 Rijeka,}. Brusič 1, CRO
NACRTAK
Nakon krače g osvrta na uiogu grafičkih predložaka u slikarstvu od XV. do XVIII. stolječa, autorica obrazlaže važnost istih i za produkciju drvenih rezbarenib oltara vcnccijanskog porijckla, te onih koji su nastati pod venectjanskim utjecajem u Istri. Serliov traktat o arhitekturi nudi čitav niz konkretnih uzora koji su očigledno poslužili kao modeli za pojedine lipove Hi konkretne oltare. U istom se traktatu, medutim, mogu nači i uzorci za njihove ornamentalne ukrase.
Problemi datacije i atrrbucfje djela, što se temelje na arhivskim podacima ¡¡i pukoj morellijanskoj metodi, dugo su dominirali napisima i raspravama o umjetnosti u Istri i Dalmaciji. Opravdanost je takvog postupka, inače tipičnog za talijansku povijest umjetnosti, ne-sumnjiva prvenstveno stoga Sto je on omogučio struč-njacima da primjereno prezentiraju pojedine spomenike, razriješe velike probleme atribucije i skiciraju, a ponekad i precizno ocrtaju osnovne konture povijesti umjetničke kreacije ili dtnarniku importa na istočnoj jadranskoj obali.
Suvremena je povijest umjetnosti medutim, pogla-vito kada je riječ o onoj koja se bavi slikarstvom od XV. do XVIII. stolječa, uglavnom razriješivši temeljne probleme vremena nastanka i autorstva pojedinih djela i opusa, svoju pažnju usmjerila prvenstveno na vizualne i literarne predloške, zatim na probleme medudjelovanja sadržaja i forme, te vanumjetničke faktore koji utjcču na realizaciju pojedinog djela. To su sociološka ili psihološka uvjetovanost ostvarene, primjerice, kroz tradi-cionalan način obratovanja umjetnika i odbojnost pro-vincijske sredine prema radikalnijim inovacijama.
Osim manjeg broja izuzetaka, velika večina spomenika iz razdohlja od XV. do XVIII. stolječa u Hrvatskoj i Sloveniji ne predstavlja vrhunska ostvarenja visoke in-vencije koja bi mogla ponijeti stijeg stifske evolucije, več se ona mahom uklapaju u dobro ukorijenjenu i sna-
žno razgranatu venecijansku i srednjoeuropsku umjet-ničku tradiciju, te nerijetko graniče s visokim obrtom. Stoga je spoznaja o drugačijoj percepciji umjetničke in-vencije tijekom sponienutog razdoblja, a koja je stasala posljcdrtjih desetlječa u povijesti umjetnosti, izuzetno dobrodošla svima koji se bave spomenicima venecijan-ske, ali i lokalne produkcije u Istri. Riječ je baš o spo-menutoj sociološkoj uvjetovanost! umjetnika., ili češče majstora, koji se gotovo bez iznimke povinovao tradicionalno koncipirano) stvaralačkoj proceduri doslovnog ugledanja na velika i standardna ostvarenja te zahtje-vima sredine, točnije naručitelja koji je nerijetko birao oblik, pa i sadržaj djela pomoču kataloga predložaka što bi mu ih majstor prikazao. Uloga grafičkih fistova čiji su autori bili slavni umjetnici, ili kako je češče bio slučaj, listovi napravljeni prema razvikanim djelima velikih autora, tako dobiva sasvim nove dimenzije. O intenzitetu njihova koianja možemo suditi prvenstveno na temelju evidencije djela koja vrlo često nose kompozicione karakteristike pojedinih poznatih listova ili pala, pa su ponekad sastavljena i od dijelova preuzetih s dva ili više uzora. Koliko je ta j aspekt oblikovanja fresaka i oltarnih pala značajan za spomeničku baštinu u Istri, ali i o tome kako provincijski kasnogotički i barokni majstor! poim-Iju djeio vizualne umjetnosti na vrlo sličan način, naj-rječitije govore otkriča Branka Fučiča o predlošcima za beramske freske Vincenta iz Kastva iz osmog desetlječa
93
ANNALES S/' 94
.Mira KtiDtšiTLJTE IE OPfRi: D'ARCHITETTURA ET PPOSPETJVA D1 SEBASTIANO SERUO (1619)..., 93-102
XV. stol ječa:
"U posljednje vrijeme sve više znamo Sto je Vincent pokazivao Beramcima kad je s njima sklapao ugovor r što je njemu i njegovim suradnicima služilo za pred-loške kada su slikali u crkvi sv. Marije, Bila je to kasnogotička grafika.
To su biii drvorezi i bakrorezi nizozemskih i njemač-kih majstora, listovi s likovima svetaca mehanički umnoženi u mnogo primjeraka koji su se prodavali i raspačavali trgovačkim putevima kaovrlo traženi artikli. ... Do sada se utvrdilo da su u Vincentovim nikama bili grafički listovi njemačkog majstora ES i nizozemskog majstora, kojega po obilju natpisnih trakova na njegovim prikazi ma zovemo Majstorom sa svicima (Meister mit den Bandrollen)
Ali uz ove "slobodne listove", koji su se nabavljali pojedinačno, komad po komad, u Vincentovoj se torbi naiazila i jedna odštampana slikovnica: Biblia paupe-rum."3
Kronološki bliže temi ovog teksta svakako je značaj-no otkriče Krune Prijatelja o ulozi grafički!) predložaka u opusu 2orzi Venture,2 a kojem sam nedavno i sama dala prilog.3 Isto se odnosi i na djela Baldassare d'Anne i drugih manjih umjetnika s kraja XVI. i iz XVII. sto I ječa čija se brojna djela nalaze u Istri i Dalmaciji, te na djela nepoznatih autora za koje su pronadeni predlošci, pa nam sigurno predstoje još mnoga otkriča ovog tipa.
SI. 1. Dvor epa sirena iz Hypnerotomachie Poliphili Francesca Collone.
Problem predložaka i utjecaja za slikarstvo je svakako najsloženiji, no nema sumnje da analogna situacija mora biti primtjenjiva i na onovremenu skulpturu i arhitekturu več zbog osnovne koncepcije umjetničke, ifi preciznije rečeno, majstorske kreacije. U hrvatskoj se povijesti umjetnosti o tom problemu raspravljalo tek marginalno, a valja naglasiti da su slovenski povjes-ničari umjetnosti več od Franca Stelea njegovali saz-nanja o ulozi grafičkih predložaka pri formiranju specifičnih stilskih izraza, ali i tipova spomenika, na pri-mjer drvenih rezbarenih olfara, u pojedinoj, uvjetno na-zvano - provinci j skoj, sredini.4 Ni je slučajno da je baš Branko Fučič nastavljač ove Skole u Hrvatskoj.
Kada je riječ o spomenicima koji u sebi ujedinjuju odlike skulpture i arhitekture - drvenim rezbarenim i obojenim oltarima, več je Milan Žeieznik pišuči prvenstveno o djelima s područja kontinentalne Slovenije -zlatnim oltarima, utvrdio neke predloške koji su poslu-žili za izradu rezbarenih ukrasa, odnosno ornamentike kao Što su dvorepa sirena, andeoska glavica s pod-bratkom od tkanine ili par delfina, te hrskavični ornament. On je uzore, dakako, pronašao u tiskanim izvo-rima venecijanskog porijekla, odnosno u knjigama s naputcfma o ornamentld što su mahom tiskane u Nje-mačkoj, a sve datiraju iz druge polovice XVII. stolječa.5 Danas, medu ti m, t mi možemo ukazati na starije, tali-janske izvore koji su poslužili kao uzor za brojne tiskane, slikane, pa i rezbarene motive Što se javljaju od kraja XVI. i tijekom čitavog XV1L stolječa na oltarima u Istri. Riječ je prvenstveno o drvorezima još uvijek no poznatog autora koje susrečemo u publikaciji što je izvršila presudan utjecaj na venecijansku vizualnu kulturu XV!. stolječa, na primjer, na mladog Tiziana i Tintoretta. To je Hypnerotomachia Poliphili Francesca Colonne6, prvi put objavljena u Veneciji 1499, a za koju Giuseppe M. Pilo tvrdi da je "la piu1 bella edizione e i! primo libro 'illustrato' del Rinascimento italiano"7. Drvorezi iz Hypnerotomachie postali su ishodištem za čitav niz visokorenesansnih simboličkih prikaza koje možemo susresti i u razdoblju baroka, a sami pori jeklo vuku iz bogatog antičkog inventara simbola, te su prisutni i u srednjovjekovnoj umjetnosti. Tipični primjeri za to su dvorepa sirena (slika 1) koju u Hypner-otomachi/ susrečemo u nekoliko verzija i delfini.
1	B. FučiC, Vincent iz Kasiva, Zagreb/Pazin 1992, str. 118-9.
2	K. Prijatelj, Zadarski slikar Juraj Ventura, u "Študije o umjetninama u Dalmaciji lil", Zagreb 197S, str. 19-32. Isti autor, Ventura 1992, Mogočnosti 1-2, Split 1993, str. 146 -151.
3	N. Kudiš, Dva priloga za Zorzi Venturu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, u tisku,
4	Zahvaljujem se dragom prijatelju i kolegi Ivanu Matejčiču, ravnatelju Regionalnog zavoda za zaStitu spomenika u Rijeci, ho mi je ukazao na Clanak M. Železrtika, Rezbarstvo 17. stoletja na Slovenskem in tifkane predloge, ZUZ 21, 1985, str. 149-153.
5	M. Žeieznik, Rezbars-tvo 17. stoletja na Slovenskem, ZUZ, n. v. VII (1965), str. 184-5; isti, Rezbarstvo 17. stoletja na Slovenskem in tiskane predloge, o. c.; ovdje sam se koristila i ostalim temeljnim tekstovrma istog autora: Osnovf» vidiki za študij "zlatih Oltarjev" v Sloveniji, ZUZ, n. v. IV, 1957 i K problematiki "zlatih oltarjev", ZUZ, n. v. V-VI, 1959.
6	F. Colonna, Hypnerotomachia Poliphili, komerctari i kritička obrada C. Pozni i L.A. Ciapponi, Padova 1980.
7	C. M. Pilo, Postiiia a jacopo Tintoretto, Arte documento 5/1991, Udine, str. 111
94
ANNALES S/' 94
Nina KUO!Š: 7 UT t 11 OPtKC D'ARCHlTíTTURA ET PR05PETJVA CM StPASTlA.NO SEKLIO (Îi>i9j..., 93-102
Neizravan i cesto modificiran uzor za motiv andela s podbratkom od dekorativne tkanine, Sto se toliko često javlja na podlošcima stupova ili ispod arhitrava drvenih oltara iz XVII. stolječa u Istri, pronašla sam na minija-turama julija Kloviča, a i on ih je sigurno preuzeo od starijih izvora. Na listu s prikazom Poklonstva pastira (fol. 26 v) iz Časoslova Farnese, dovršenog 1S46. godi-ne, pozadinu zagrljenih andela na bogatom okviru sre-dišnjeg prikaza čini dekorativna andeoska glavica ob-rubljena parom krila, a ispod nje se nalazi dekorativno nabrana tkanina (slika 2), Na priprernnoj skici za isti prizor Sto se čuva u Royal Library u Windsor Castleu taj se cletalj još jasnije vidi (slika 3), a vrlo se slični elementi javijaju i na drugim stranicama Časoslova.8
O prediošcima za arhitektonske elemente drvenih oltara, medu t i m, mnogo se je manje pisalo kako u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji. Unatoč tome Sergej Vrišer u knjiži Baročno kiparstvo na Primorskem upozorava da se i u stranoj literaturi naj manje pažnje posve-cuje arhitekturi oltara, propovijedaonica iii korskih klupa i nastavlja: "Vendar se mi zdi pravilnejše, da obravnavamo
SI. 2. julije Klovič, Pokionstvo pastira, Časoslov Farnese, detàlj.
Si 3. folije Klovič, Pokionstvo pastira, detalj priprcmne skice.
te izdelke kot celoto, kot seštevek prizadevanj rezbarja oziroma kiparja, mizarja oziroma kamnoseka in pri delih v lesu še slikarja ali pozlatarja, pri čemer moramo upoštevati, da je osnutek za oltar ali prižnico tako najpogosteje izdelal kipar."9
Govoreči o zlatnom oltaru na sta lom pod neposrednim utjecajem Venccije (sicl), Radmila Matejčič u Baroku u Hrvatskoj spominje kako je "ornamentika preuzeta iz Serlijevih, Palladijevih i drugih traktata o arhi tekturi i ornamenlici",10 no kasnije naglašava da su na arhitekturu tih oltara utjecali Sansovino, Antonio i Tuliio lombardo.'1 Kruno Prijatelj u istorn djelu kao uzore za isti tip oltara u Dalmaciji navodi Paltadija, Sanmmichelija, Sansovina i Vittoriu.12 Čini se da traktat Sebastiana Serlia o arhitekturi nije percipiran kao mo-
8	M. Cionini - Visani, Julije Klovič, Zagreb 1977.
9	S. VriSer, Baročno kiparstvo na Primorskem, Ljubljana 19A3, Str. 11
10	R. Matejčic u Horvat - Matejčič - Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982, str 563
11	R. MalejOid, op. cit, str. S70
12	K- Prijatelj u Horvat • Matejčič ~ Ptijatelj, Barok u Hrvatsko), op. cit, str. 775.
95
ANNALES S/' 94
Nin3 KUPIŠ; TUTE LE OPERE D'ARCHITETTURA ET PROSPETIVA Dl SEBASTIANO SERUO (16191..., <13-102
guči izvor prediožaka za arhitektonski aspekt drvenih polikromiranih oitara nastalih u Veneciji ifi pod venecijanskim utjecajem od posljednje četrtine XVI. pa do druge polovice XVI!. stolječa. Način na koji Rudolf Wittkower opisuje taj traktat ukazuje, medutim, na to da je riječ o gotovo idealnem katalogu koji je majstor mogao dati na uvid naručiocu, manje ili više upučenom u najnovije trendove umjetničkog izraza:
"It is well known that Serlio's books on architecture, which appeared from 1537 onwards, were based on materia! left by his great master Peruzzi. Serlio's work is pedestrian and pragmatic, consisting of a collection of models rather lhan expressions of principle, and we
L ! S IS^O S E r T ! il o.
7/
DtKi
SI. 4. Sebastiano Scrlio, drvorez iz Libro settimo.
cannot expect to find here any of Alberti's philosophical concepts."'3 Sam autor roden je 1475. u Bologni (umro u Fontainebleauu ili Lyonu 1554.), a iako je bio stariji od Peruzzia, u Rimu postaje njegovim slijedbenikom, te nasljeduje njegove, a čini se i neke Bramanteove crteže. Nakon Pijačke Rima 1527. bježi u Veneciju gdje djeluje kao graditetj u službi Republike za koju, izmedu osta-log, izraduje crteže antičkih gradevina u Istri i Dalmaciji, Godine 1537. Serlio počinje izdavati traktate o arhitekturi, Objedinjeni, oni su prvi put objavljeni u Veneciji 1584. pod naslovom ruffe /'opere d'archi-tettura di Sebastiano Serlio, a ponovno izdanje iz 1619. ima naslov Tu (te le opere d'architettura et pros pet i va di Sebastiano Serlio.*4 Ovaj je traktat stekao izuzetnu popularnost Sirom Europe te je prevoden na strane jezike. Peter Murray ističe: "The reason for this great popularity is that the treatise was not merely an exercise in Vit-ruvian theory; it was the first really practical handbook on the art of architecture. It was of immense importance in the history of European architecture, ... , because it appeared to give a simple account of the elements of antique and modern architecture and was available in the vernacular. Perhaps the most important part was the illustrations, for Serlio seems to have been the inventor of the illustrated book in the sense in which the text merely elucidates the illustrations rather than the other way round."15
Za venecijanske ili provincijske marangone gotovo da se i nije mogao zamisliti prikfadniji katalog od prikaza vrata i slavo!uka iz Serliovih Libro terzo i Libro qvarto, te se oni njime sigurno sSuže na isti način na koji se venecijanski iii putujuči slikari siuže grafičkim listovima. Serliovi su tipovi, ili njihovi elementi, poslužili za izradu čitavog niza slavolučnih oitara, a tisporedba ovih predložaka sa sačuvanim oltarima diljem Istre dala je neke zanimljive rezultate. Serliovi modeli stilski se uklapaju u visokorenesansne i mani-rističke sheme tipične za rimsku arhitekturu, ali izmedu ostalih baš je ovaj slikar i arhitekt bolonjskog porijekta znatno doprinio širenju tih oblika u Veneciji i na njezinim posjedima. Stoga čemo u Istri susresti drvene oltare koji najčešče u osnovnoj konturi ili značajnim elementima nose osobine Serliovih vrata i slavolukn istovremeno pokazujuči stilske osobine zrelog veneci-janskog manirtzma i, puno češče, ranog baroka. Riječ je o ¡zlomljenim zabatima, razvedenim tlocrtima, bogatoj ornamentici i raskošnim dekorativnim zabatnim završe-cima koji kod Serlia izostaju. U mnogim slučajevima čini se da je oltar produkt temeljnog, manirističkog Serliova predloška i dekorativnih dodataka, ili precizni-
13	R. Wittkower, Architectural Principles in the Age of Humanism, London, New York 19825 (prvo izdanje 1949), Str. 26. Dio citata naglasila Nina Kudis.
14	Primjerak ovog izdanja koji je u jedrtom trenutku bio vlasriiSlvo Iniga Jonesa dozivio jc pretisak 1564 (Ridgewood).
15	P. Murray, The Architecture of the Italian Renaissance, London 1986.3, str. 195, 196-7. Dijelove citata naglasila Nina Kudis.
96
ANNALES S/' 94
Nina K'JDlâ; TbTt U OPERE D'ARCHJTETTUKA ET PROSPETIVA PI SEUAST1ANO SEKI.IO(!619f..., fli-102
SI. 5. Oltar sv. Šimuna u crkvi sv. Marije Magdalene u Mutvoranu,
je, on je često rezultat manipulacije osnovnim arhitektonskim elementirna u duhu ranog baroka. Zani-mijivo je, takoder, dodati da se Seriiovi tipovi mogu prepoznati čak i kod vrlo rustičnih oltara u istarskoj unutraSnjosti gdje utjecaj produkcije zlatnih oltara sa sjevera nikako ne može biti zanemaren.16
Osnovni tipovi slavolučnih oltara čije očigledne, ali ne i isključive, uzore susrečemo u Serliovu traktatu su;
1. jednostavan slavolučni oltar s prostorom za palu koji je flankiran s jednim stupom sa svake str a ne, a iznad svega nalazi se jednostavan za bat.'' U Libro qvarto postoje dva pred I o 5 k a za ovaj tip oitara na str. 146 i 150, a varijanta sa zaobljenom palom predstavljena je u Libro settimo na str. 77 (slika 4, varijanta D). Primjeri za ovaj tip oltara vrlo su brojni, a na temelju
ornamentike možemo zaključiti da su nastajali od XVi. do visokog XVII. slolječa, pa nije neobično da ih susretnemo i u kamenoj izvedbi sa stilskim oznakama baroknog klasicizma iz XVIII. st. Navedimo samo neke: oltar sv. Šimuna u crkvi sv. Magdalene u Mutvoranu (slika S), oltar sv. Elizeja u istoimenoj crkvi u Draguču, oltar sv. Križa u ž. c. u Galižani, oltar Bezgrešno začete u kapeli sv. Foške u Medulinu s Četvrtastom palom (slika 6). Vrlo lijep primjer za ovaj poslijednji tip nalazi se u crkvi sv. Petra u Banjolu na Rabu, Sto svjedoči o ras-prostra njen osti modela, te o tome da je riječ o au-tentičnoj venecijanskoj drvorezbarskoj tradiciji.
Ovaj tip jednostavnog slavolučnog oltara ima i svoju inačicu ko j a se manifestira u superpontranju dvaju slavoloka, na isti način kao što je to Palladio učinio super-poniranjem dviju fasada antičkog hrama da bi razriješio
SI. 6. Oltar Bezgrešno Začete u kapdi sv, Foške u Medulinu.
16 Usporediti sa S. VriSer, Baročno kiparstvo na Primorskem, tip. dt, str. 6, 10.
1? O takvorn tipu oitara S. VriSer, op cit, str. 32, piše: "V drugo skupino se zaokrožujejo otlarji, ki se izraziteje naslanjajo na kamnito oltarno arhitekturo in med katerimi prevladuje takoirnenovam slavolocni tip, Pri tej zvrsti nastavkov nastopata zvečine po dva stebra, ki nosita ogrodje s pristreSki in vmesnim elementom, osrednji prostor v nastavku pa je namenjen oltarni podobi." I dalja: "Ni težko doumeti, da je poglavitna pozornost v teh kompozicijah namenjena oltarni podobi in da so slavoločni oltarji pravzaprav samo njen okvir"
97
ANNALES S/' 94
Nina XUDlS; H/TÏ LE OPERE D'ARCHITFTTURA tT PROSPET1VA 01 SESAS HANO SERIJO OC IS)..., 9J-102
SI. 7, Oltar sv. Apolonija i sv. Jurja iz crkve sv. Jurja u Buzetu.
fasadu trob rodne bazilike. Poslijedica takve intervencije je, naizgled, tek dodavanje stupova na boku, ali u stvari je riječ o postojanju još jednog slavoluka iza onog središnjeg (o čemu ponekad svjedoči i dvostruki zabat), te se tirne dobiva i veča razigranost volumena, tipična za kasnije faze nastanka drvenih rezbarenih oltara. i opet, tek dva iz mnoštva primjera: oltar sv. Apolonija i sv. Jurja iz crkve sv. jurja u Buzetu (slika 7) i vrlo lijepi oltar Ružarice u ž. c. u Vrbniku nastao početkom 17. st, te ga stoga i ovdje navodim.18
2. Jednostavan siavolučni oltar sa širom središnjom nišom i u2im (ponekad i nižim) bočnim nišama koje su od ove odijeijene jednim stupom. iznad c.ijele širine oltara nalazi se nizak zabat. Uzor za ovaj oltar jednake višine i širine, vrlo čest u manjim, rustlkainim crkvama u unutrašnjosti Istre, prikazan je u Ubro qvarto na stranici 149. Vrlo bliski ovom modelu su oitari sv, Grgu-ra (?) iz crkve sv. Silvestra iz Draguča (slika 8), oltar Krunjenja Bogorodice iz crkve sv. Trojstva u Račicama
(slika 9), oltar sv. Mihovila iz istoimene crkvice u Lov-ranskoj Dragi, oltar sv. ivana Krstitelja iz istoimenc crkve u Sv. ivanu kod Buzeta i oltar Bezgrešno začete iz crkve sv. Petra u Marčenigli, a zanimljivo je ovdje spo-menuti i glavni oltar iz 1640. u Neverkama u Sloveniji.19 Od osnovnog Serliova modela spomenuti oitari se razlikuju u konturi arhitrava koji je na uzoru cjelovit, a kod njih ¡zlomljen i prati tlocrt s uvučenim prostorom za palu. Ta izmijena, medutim, može odražavati Serliovu dispoziciju s vel i kom šupljinom slavolučnog prolaza. Oitari sv. Jurja u istoimenoj crkvi u Brseču (slika 10, usporedite izgled prije i poslije barokizacije), sv. Jurja u crkvi sv. Jurja Starog u Piominu i oltar sv. Ivana Krstitelja u crkvi sv. Margarete u Mutvoranu, podvrsta su osnov-nog tipa. Kod ovih oltara zabat teče samo nad središ-njim dijelom, a ostali elementi su analogni Serliovom modelu, s time što brsečki oltar u bočnim dijelovima ponavlja odnos niže niše iznad koje se nalazi četvrtasta dekorativna površina, a mutvoranski oltar čak ponavlja postamente za skulpturu nad zabatom koji su izgledom identični Serliovu crtežu.
SI. 8. Oltar sv. Grgura (T) iz crkve sv. Silvestra u Draguču.
18	R. Matejem, op. cit, str <189
19	S. Vrišer, op. cit, str. 22-3.
98
ANNALES S/' 94
Nina KUDlS: TUTE I E OPEKE D'ARCHITETTURA ET PROSPETIVA DI SEBASTIANO $ERllO Uê 19)..., 93-102
Sí. 9. Oltar Krunjenja Bogorodlce iz crkve sv. Trojstva ti Račkama.
3. Sljedeči prirnjeri slavolučnih oltara sastoje se od prostora za palu ílankiranog stupovima te bočnih dijelova s nišama koji su takoder flankirani stupovima. Iznad središnjeg dijeía oltara postavljeni su zabatí razSičitih oblika. Od prethodnog tipa oni se razlikuju prvenstveno po naglašenom vertikalizmu kako sred i i-njeg, tako zabalnog dijela, te raznovrsnijim, složcnijim arhitektonskim elementima koji ih tvore,
Ovdje ču navesti samo neke tipove za koje uzore u cjelini ili djelomično možemo nad kod Serlia:
a)	Relativno jednostavan je primjer glavnog oitara u crk\'i BDM od sv. ružarija u Draguču (slika 11) iz druge polovice XVI!. st. čiji središnji dio znatno podsječa na središnji dio slavoluka iz Libro terzo str. 110. Osim na omjere i osnovne arhitektonske elemente, sličnost se ovdje proteže t na kane I i rane stupove i kapitefe.
b)	Jož je evidentnija s ličnost izmedu glavnog oltara u 2. c. u Žbandaju t slavoluka u Libro terzo na strani 112 (slika 12). Ovdje možemo ustvrditi da nije riječ tek o pukoj sličnosti, več o preuzimanju uzora iz Serliova
djela. Omjeri, stupovi i kapiteli, niže bočne ni Se iznad koji h se nalazi prazna površina, manji niski zabat iza kojega se nastavlja masivni horizontalni vijenac - sve navedeno ukazuje na povezanost rlrvoreza i dn/enog oltara. Ustupak baroku učinjen je jedino postavljanjem drugog, pozadinskog, prekinutog zabata iznad širokog vijenca na vrhu oltara.
c) Glavni oltar u 2. c. u Premanturi, u kojoj se inače nalazi veči broj izuzetno vrijednih drvenih rezbarenih i polikromiranih oltara čije bi majstore možda valjalo tražiti na sjeveru, oblikom i omjerima podsječa na Serliov slavoluk s brojnim inačicama. Riječ je o tipu vrlo sličnom prethodnima (prirnjeri a i b), osim što je vertikalizam zabatnog dijela potenciran umetanjem četvrtaste površine izmedu završnog vijenca i samog zabata čija je površina znatno reducirana. Primjer? takvih slavoluka su vrlo brojni u poglavlju naznačenom kao Lihro sesio koji na naslovnici nosi naznaku 50 porte. To je, u stvari, Libro extraordinario izdat prvi put u Francuskoj 1551, te ne bi smio hiti pobrkan sa šestem Serliovom knjigom koja nije izdata za njegova života.20
Si, 10. Glavni oltar u ž. c. sv, furja u Brseču, današnji izgled.
20 P. Murray, op. r il, str. 196.
99
ANNALES S/' 94
Nina KUDIŠ; TUTE LE OPERE O'ARCHJTETTURA ET PROSPET1VA O! SEBASTIANO SERIIO fit! 91..,, 93-102
SI. 11. Glavni oltar u crkvi BDM od sv. nižanja u Draguču.
d)	Glavni oitar u crkvi sv. Foške u Peroju joS je jedan primjer jasnog preuzimanja modela iz Serliovog traktata. Osnovnom konturom, ali naročito zabatntm zavr-šetkom s bočnim horizontalno polo2enirn volutama, ovaj oltar znatno podsječa na vrata iz Libro extraordinario na strani 25 (s)ika 13). Zanimljiv je detalj odnosa četvrtastog umetka izmedu zabata i vijenca i sarnog zabata: dok se kod Serlia umetak nalazi ispod zabatnog trokuta, u Peroju zabat je spuSten na vijenac, a četvrtasti "umetak" nalazi se iza njega, pa ga znatno nadvisuje.
e)	Niz zavrSavam varijantom oltara koja je slična prethodnima, a sličnost sa Serliovirn drvorezom iz Libro extraordinario ocrtava se ne samo u pojedin im elementima, več poglavito u temeljnim omjerima, odnosu središnjeg i zabatnog dijela. Tipičan primjer za to je monumentalni oltar sv. Aurelija (najvjerojatnije sedmo desetlječe XVII. st.) iz ž. c. sv. ju rja u Brseču koji se može usporediti s jednim od Serliovih vrata (neoznačena stranica) (slika 14).
* * *
Popularnost Serliova traktata medu venecijanskim marangonima i onima koji su bili pod utjecaiem
venecijanskog drvorezbarstva ne proteže se samo na preuzimanje arhitektonskih elemenata iz prve ili, kad je riječ o ovim drugima, iz druge ruke. Kao što sam več naglasila, zanimanje povjesničara umjetnosti za grafičke predloške kojima su se drvorezbari služili dosada bilo je usmjereno prvenstveno ka ornamentu. Serliov traktat nam pruža i takve primjere. U Libro lerzo i Libro qvarto postoji čitav niz prikaza ornamenata na vijencu, čak kasetiranog svoda pod lukom, kapiteia, baza stupova, profila postamenata i drugog (slika 15). Riječ je, dakako, o elementima antičke arhitekture koju je autor upoznao na svojim putovanjima Apeninskim poluotokom, ali i Dalmacijom i Istrom. Minuciozni opisi ovih elemenata koji tvore standardni rječnik taSijanske renesansne arhitekture nesumnjtvo su utjecali na venecijansku i gravitirajuču rezbarsku praksu, pa su vidljivi na večini drvenih oitara i drugog rezbarenog crkvenog inventara u Istri i Dalmaciji Sto su nastali najkasnije početkom XVIÍ. stolječa. Naročito je lijep primjer kasetiranog svoda pjevaliita (1580) u crkvi BDM od Milosrda u Bujama.
Kasnija ornamentika drvenih oltara zadobija barokne osobine, te postaje bliža onoj koju susrečemo na zlatnim oltarima, iako je uvijek daleko suzdržanija.
SI. 12. G favn i oltar u župnoj crkvi u Žbandaju.
100
ANNALES S/' 94
Nini KüDIj: ÎUU IE OPERE O'ARCHITÍITURA IT PROSPETiVA DI SEBASTIANO SfcRUO(1GI9>.., <3VI02
SI. 14. Sebastiano Serlio, drvorez iz Libro sesto, SI. 13. Glavni oltar u crkvi si'. Foške u Peroju.	odnosno Libro extraordinario.
RIASSUNTO
II ruolo e l'imporranza degli schizzi grafici nella pittura del Cinquecento e del Se icen Lo sono ben noli, analizzati e studiati in tuno il mondo, nonostante si tratti di una problemática molto complessa. Nella storia dell'arte croata un approccio del genere e star o awiato parzialmente solo di recente.
Nel testo l'autrice cerca di dimostrare che il ruolo degli schizzi slampati nel periodo preso in es ame era altret-tanlo importante nel caso della scultura e dell'architettura e, nel caso concreto, dei monumenti con caratteristiche dell'una e dell'altra, come ad esempio gli allari policromi intagliati eseguiti a Venezia o su influenza veneziana. II ruolo degli schizzi grafici negli ornamenti d'altare é stato studiato molto, soprattutto in Slovenia, menlre quelli legad all'architelíura sono quasi completamente ignorad. Nel noto trattato Tutle le opere d'architeltura et prospetiva di Sebastiano Serlio che ha avuto un'importanza decisiva sull'edilizia europea, l'autrice ha trovato tutta una serie di esempi piú o meno direlti per altari lignei istriani. La difíerenza piú evidente fra gli schizzi e i singoli altari si manifesta nelle differenze stilistiche: gli archi e le porte del Serli sono del tardo rinascimento e del manierismo e dimostrano come l'autore sia cresciuto ira gli architetti che a quel lempo operavano a Roma e nell'ltalia centrale; gli altari istriani sono in vece, anche quando ripetono le incisioni del Serli, concepiti con linee del tardo manierismo e del primo barocco veneziano.
101
ANNALES S/' 94
Nina KUDiS: TUTE IE OPERE D'AKCHITETTURA ET PROSPF.TIVA DI SEBASTIANO SERS.IO (16 tO}-.. 102
LITERATURA
BERGAMINI, Giuseppe, GOí, Paolo, PAVANELlO, Giuseppe, BRUSSICH, Gabrielfa, La scultura nel Friuli-Venezia Giulia, vol. II, Pordenone 1988. CIONINI-VISANI, Maria, Julije Klovič, Zagreb 1977. COLONNA, Francesco, Hypnerotomachia Poliphili, komentari Í kritieka obrada G. Pozzi i L. A. Ciapponi, Padova 1980.
FUÖC Branko, Vincent iz Kastva, Zagreb/Pazm 1992. HORVAT, Andela, MATEJČIČ, Radmila, PRIJATELJ, Kruno, Barok u Hrvatsko), Zagreb 1982. MURRAY, Peter, The Architecture of the Italian Renaissance, London 1986.
PILO, Giuseppe Maria, Postilla a jacopo Tintoretto, u Arte Documento 5/1991, Urline.
PRIJATELJ, Kruno, Zadarski slikar Jura j Ventura, u Študije o umjetninama u Dalmaciji III, Zagreb 1975. RJZZI, Aldo, Mostra della scultura lignea in Friuli, Udine 1983.
VRIŠER, Serge j, Baročno kiparstvo na Primorskem, Ljubljana 1983.
WITTKOWER, Rudolf, Architectural Principles in the
Age of Humanism, London/New York 1988.
ŽELEZNIK, Milan, Osnovni vidiki za študij "zlatih
oltarjev" v Sloveniji, ZUZ, n. v. IV, 1957.
ŽELEZNI K, Milan, K problematiki "zlatih oltarjev", ZUZ,
n. v. V-Vi, 1959.
ŽELEZNI K, Milan, Rezbarst\'0 17, stoletja na Slovenskem, ZUZ, n. v. VII, 1965.
ŽELEZNIK, Milan, Rezbarstvo 17. stoletja na Slovenskem in tiskane predloge, ZUZ 21, 1985.
!. IBtlOTSSiZ 0.	io8
¡I t, Tlfffo
Sf. 75. Sebastiano Serlio, drvorez iz Libro terzo.
102