Poštarina piaćona и gotovu Cena Din 2'« SOKOLSKI GLASNIK Gl A S I IO SAVIZA SOKOLA K HA I J EVINE JUGOSLAVIJE v Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 Din • Uredništvo i uprava naiazi | se u Učiteijskoj tiskari, Frančiškanska ulica 6 • Telefon broj 2177 • Račun * Poštanske štedionlce br. 12.943 • Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračaju i Ljubljana, 6 novembra1936 God. VII • Broj 44 ,2a svoga lioravKa u ¥>ragu NJ. Vel. Kralj Karol Romunski učinio Je poselil češkoslovačkom .Soliolsivu u Tirševom domu ■4 U vežbaonici Tirševog' dom u Pragu, na estradi: rumunski kralj Karol s prestolonaslednikom Mihajlom, pretsednik Češkoslovačke Republike dr. Beneš i starosta Češkoslovačke obce sokolske brat dr. Bukovski za vreme izvodenja sokolskih vežaba HISTORIA MAGISTRA VITAE Danas, kada se opet bliža godiš-njica rapalskog ugovora, čini nam se potrebnim da na temelju nekih isto-rijskih činjenica prosudimo, gde je glavni uzrok toj našoj narodnoj nesreči, Iz prošlosti treba- da se učimo budućnosti. I takav nauk crpimo iz istorijskog puta dogadaja od 1910 do : rapalskog ugovora, koji pretstavlja velik uspeh italijanskog nacionalističkog pokreta. Taj pokret može da se kaže, da je počeo godine 1910 s kongresom u Fiorenci, koji neki smatraj u pret-hodnikom fašizma. Tu su italijanski nacionalisti proglasili ideju i interes nacije iznad sve-? ga, čemu se moraju podrediti svi drugi interesi. Zbog pasivnosti italijanske vanjske politike, posle poraza kod Adue, godine 1896, italijanski nacionalisti uzeli su za svoju prvu zadaču da uzgoje novo italijansko pokolenje, koje se »više neče bojati«. Oni su proglasili rat za največu manifestaciju moralne i materijalne snage svakog naroda. Time u skladu oni su posve-čivali naročitu brigu uzgoju omladine. Hteli su da učvrste svcst i ponos u po-jedincu i u narodnoj celini. Oni su po-lazili s glcdišta, da Italijani imaju naročiti historijski zadatak na svetu. Nova Italija imali bi da postane stari Rim. Zato je bio za italijanske nacionaliste i zadnji Italijan vredniji nego svaki drugi čovek na svetu. Nije ni ! čudo, da su s tog gledišta Jugoslovene na Primorju smatrali kao inferioran narod. Več godine 1913 javno su razglasili italijanske imperijalistične težnje. Kao imperijalizam smatrali su pohod na Tripolis, Albaniju i Malu Aziju. Italijanskim nacionalistima lebedela je pred očima velika Italija, kao apsolut-na gospodarica na Jadranskom Moru, kao gospodarica na Sredozemnom Moru i kao jaka kolonijalna sila. Moguč-nost da postignu ta j svoj cilj, oni su videli u tesnoj saradnji s Nemačkom i Austro-Ugarskom — u trojnom sa-vezu, kome se je Italija pridružila iz straha pred Rusijom i Francuskom. Francuska im je ugrabila Tunis i ugro-žavala ih u interesnim sferama, koje su Italijani smatrali za svoje. Francu-sku su smatrali najopasnijim takma-ccm na Sredozemnom Moru i u kolo-nijalnim posedima. Strah pred Slovenstvom naročito se je ispoljavao u sta-novištu italijanskih nacionalista prema Jugoslovenima. U borbi za apsolutnim gospodstvom nad Jadranom nisu se to-iiko plašili Austrije, koja je tada gospodovala istočnom obalom Jadrana, koliko Jugoslovena, koji bi se mogli osloboditi austrijskog ropstva. Austri-ja je bila za Italijane »velikan iz gline«, kojega su mogli uvek da straše iredentizmom. Opasnijim su im se činih Jugosloveni, koji su pretili da če ponovno zagospodariti italijanskim kutama u Primorju i Dalmaciji. Zbog toga su italijanski nacionalisti načelno otklanjali svaki sporazum s Jugoslovenima i sa Slovenima uopče, jer su sc bojali, da bi dolaskom Slovena na vlast u Austriji prestalo umetno ga-jeno italijanstvo na austrijskom teritoriju. Sve posledice rapalskog ugovora pripisuju italijanskim iredentistima u Julijskoj Krajini. To naziranje nije sasvim tačno. Italijanski iredentizam bio je neosnovan, i niti je imao svoj koren u širokim slojevima italijanskog stanovništva, a još manje je mogao da dobije pristaša ili sumišljenika u samoj Italiji. Italijanski iredentizam bio je, kako je to več ustvrdio italijanski publicista Andelo Vivanti, izgraden na dvostrukoj neistini, na nacionalnoj i na gospodarskoj. Italijanski iredentizam računao je sa sentimentalnošeu, pa i korak sina slovenske majke Gu ljclma Oberdanka, koji je žrtvovao svoj život, da bi upozorio svet na »ne-oslobodene italijanske krajeve«, poči-vao je više na srcu nego na razumu. Nekadanji vodi iredentističkog pokreta sada otvoreno priznaju, da njihov rad nije bio uperen protiv austrij-skil, Nemaca ili Madžara. Oni prizna- Vrlo je dobro poznato, koliko se rumunski kralj Karol zalaže za telesno vaspitanje omladine svoje zemlje i koliko on nastoji da se to vasipitanje što više podigne i unapredi, kako to traže savremena moderna načela te-lesnog vaspitanja i kako to traže nacionalni interesi. To kraljevo živo zanimanje za telesno vaspitanje u Ru-muniji pokazuje nam najbolje i činjenica, da kralj Karol lično stoji na čelu svega telesnog vaspitanja u svo j oj zemlji i da vlastitim inicijativama torne nacionalnom telesnom vaspitanju daje smer i svaku podršku. Shvačajuči ogromnu važnost i korist s opčeg nacionalnog gledišta, koje telesno vaspitanje omladine donosi celom narodu, ako je ono postavljeno na zdrave i solidne temelje, Nj. Vel. kralj Karol Rumunski osobito se zanima i sa stanjem i načinom telesnog vaspitanja i po drugim modernim državama. Posebno veliko- zanimanje rumunski kralj pokazuje za sokolsko telesno vaspitanje, za sistem i za orga-nizaeiju sokolskog vaspitanja. Na kraljevo ličnu pobudu pre izvesnog vremena bila je pošla u Prag jedna naročita vumunska delegacija, kojoj je bio na čelu adjutant kralja Karola, da na licu mesta prouči sokolski sistem i organizacijo telesnog vaspitanja. O torne uostalom, kao i o- stanju i razvoju tc-lesnog vaspitanja u Rumuniji, mi smo u našem listu izvesti!! več' više puta. I prilikom šadanje zvanične po-, sete Češkoslovačkoj Republici, rumunski kralj imao je želju da i lično obide i vidi središte velike češkoslovačke sokolske organizacije, Tiršev dom u Pragu. Ova kraljevska poseta Tirševom domu u Pragu ujedno je i najviše i najlaskavije priznanje od Strane suverena prijateljske i savezničke države Sokolstvu i velikom i nadasve usipeš-nom vaspitnom radu, koje ono vrši u narodu. Ova visoka poseta Sokolstvu dobija i još posebnu svoju važnost, što je usledila na vcoma svečan način, u ličnom prisustvu pretsednika Češkoslovačke Republike g. dra. Be-neša kao i pretstavnika najviših civilnih i vojnih vlasti, i što je bila uvrščena u zvaničan program poseta kralja Karola Pragu. * Poseta Nj. Vel. rumunskog kralja Karola II Tirševom domu bila je drugog dana njegovog boravka u Pragu, dne 29 pr. m. u 17,30 časova. Na ulazu Tirševog doma, koji je bio sav ju, da se život Italijana u Primorju nije bitno razlikovao od života Italijana u Italiji. Nacionalni značaj italijanskih krajeva na Jadranu, koji su bili pod austrijskom vlašču, nije bio u ozbilj-noj opasnosti. dok nisu razne neznatne narodne i jezične koncesije Slovenima počele da ruše nemačke i madžarske privilegije. Za Nemce i Madžare bile su te koncesije Slovenima možda manje osetljive, ali tim više su ih osecali Italijani, tvrdeči, da su izručeni kao žrtve pohlepnosti i nasrtaja s\e jačeg slovenskog vala. U tom svojem strahu pred tim valom italijanski su se iredentisti udružili čak i s pangermani-stima. 1 jednima i drugima bilo je stalo do toga da se Austrija siuši, jer su je smatrali podjenako opasnom za Nemce kao i za Italijane, jer da to-bože kuje načrte protiv obaju tih naroda u korist Slovena. Italijanski iredentisti trazili su dodira i s drugim centrifugalnim silama u Austro-Ugar-skoj Monarhiji. O kakvoj vezi italijanskih iredentista sa slovenačkom i hrvatskim iredentistima iz Primorja nije bilo niti govora, jer bi u tom slučaju bili prisiljeni da se dublje upo-znaju s našim životom. S time bi pak oni morali da izmene svoje naziranje o nama te bi izgubili najjače oružje protiv nas, jer bi se dotadanje prezi- u svečanom ruhu, kralja Karola, njegovog sina prestolonaslednika Mihaila i pretsednika Republike g. dra Beneša te njihovu pratnju dočekali -su pret-stavnici vlade, generalitet i pretsedni-štvo Češkoslovačke obce sokolske na čelu sa starešinom bratom dr. Stanislavom Bukov-skim. Dolazak visokih gostiju najavile su fanfare pozdravnim maršem iz opere »Libuše«. Visoke goste odveo je kroz aulu doma starosta brat dr. Bu kovski u veliku dvoranu Sokolskog muzeja, gde je najpre s nekoliko sr-dačnih reči pozdravio pretsednika Republike dra Beneša, a zatim pozdravnim govorom počevši na češkom i na-stavivši na francuskom jeziku kralja Karola i prestolonaslednika Mihaila. Pozdravljajuči Nj. Vel. kralja Karola, starosta brat dr. Bukovski rekao je u uvodu svog govora: »Pala mi je u deo naročita čast da mogu u Tirševom domu, središtu našeg nacionalnog uzgoja, pozdraviti Vaše . Veličanstvo, vladara prijateljske zemlje i vodu rumimske nacionalne organizacije telesnog vaspitanja.« U nastavku svog govora brat dr. Bukovski je ukratko izneo 75 go-dišnje vasipitno delovanje Sokolstva u pravcu fizičkom, moralnom i nacionalnom svih slojeva narodnih i to s uspehom, a što se pokazalo i u svet-skom ratu, kada je sokolska misao vodila češkoslovačke dobrovoljce zajed-no sa savezničkim vojskama u 'uorbu, i konačno dovela i do ostvarenja vla-stite narodne vojske. Svoj govor starosta brat Bukovski završio je s po-klikom Nj. Vel. kralju Karolu i Nj. Kr. Vis. prestolonasledniku Mihajlu, velikom vojvodi od Alba Julije, našto je odjeknuo dvoranom gromki odu-ševljeni »Na zdar!« Na pozdra\u staroste brata dra Bukovskog. Nj. Vel. kralj Karol za-hvalio sc je na francuskom jeziku, re-kavši izmedu estalog: »Dolazim medu vas ne samo kao vladar prijateljske zemlje, več i kao voda rumunske omladine. Omladinu treba napajati duhom bratstva, koji veže obe zemlje. Več u narodnoj godini doči če do izmene članova telesnovaspitnih organizacija lumunskih i češkoslovačkih.« Svoj govor kralj Karol završio je s najlepšim željama za daljnji uspeh i napredak češkoslovačkog Sokolstva, nakon čega je sokolska glazba intonirala rumun-sku i češkoslovačku himnu. Zatim su visoki gosti s velikom pažnjom razgledali Sokolski muzej, ranje našeg življa pokazalo kao ne-osnovano. Iredentistički pokret doduše je dobro došao italijanskim nacionalistima, ali težnje iredentista bile su im preuske i čitavo njihovo naziranje i delovanje činilo im se presentimental-nim. To se naročito pokazalo kada je buknuo svetski rat. Italijanski nacionalisti bili su več od samog početka za to, da Italija stupi u rat, ali ne na strani Antante, več na strani Nemačke i Austrije. Več zbog toga oni su sa svom žestinom nastupili protiv »au-strofobskog sentimentalizma« i protiv »sentimentalnog filosrbizma«, koji su zagovarali iredentisti. Ratni dogadaji več su naredne godine prisilili 1 taliju na obratnu odlu-ku, a čemu se više nisu protivili nacionalisti. jer su se po promenjenim prilikama na ratištima nadali bržern ispu-njenju svojih težnja od strane Antante. S time pak nisu napustili nacionali-stičko protuslovensko stanovište. O tome govori sadržina londonskog ugovora, o tome govori postupak italijanske vojske prema srpskoj vojsci, koja se je probijala kroz Albaniju, i pri odredivanju primirja, držanje Italije prilikom plebiscita u Koruškoj i konačno pri sklapanju rapalskog ugovora, koji znači pobedu italijanske na- gde su se Nj. Vel. kralj Karol, prestolonaslednik Mihailo i pretsednik dr. Beneš upisali u spomen-knjigu. Iz Sokolskog muzeja pošli su visoki gosti u vežbaonicu, u kojoj su se več nalazili brojni pretstavnici vlasti, vojske, raznih institucija i veliki broj Sokolstva. Vežbaonica je bila za ovu svrhu naročito udeŠena po naertima arhitekta Strpia, u stilu prestolne dvorane. U pročelju dvorane, koje je bilo ukra-šeno češkoslovačkom i rumunskdm za-stavom, bili su na naročitoj estradi smešteni fotelji za Nj. Vel. kralja Karola, prestolonaslednika Mihajla i cionalističkc ideje. Italija tim ugovorom nije preuzela nikakve garancije za nacionalna i jezična prava našega naroda, koji je ostao u njenom državnem području. Dve godine nakon rapalskog ugovora uzeo je u ruke vladu u Italiji fa-šizam, koji je u punom opsegu preuzeo političke doktrine nacionalizma. Rod fišizmom je nacija zaista postala je-dini odlučujuči faktor u čitavom jav-nom životu, pred kojim sc moraju da uklone svi drugi. Italijanski je narod samo jedan i jedinstven. Zbog toga fašistička Italija ne priznajo unutar svojih granica nikakvih tudih narodnih skupina. Italijanska je . nacija u skladu sa željama nacionalista postara ne samo militaristička, več i ratnička nacija. Svi državljani, od najranije mladosti do kasne starosti, u vojnie-koj su službi. Čitav taj ogromni voj-nički aparat izvanji je znak novog italijanskog imperija, koji je 9 maja o ve godine, nakon osvojenja abisinske prestolnice, proglasi o vod fašističke vlade, Musolini. Italija više ne može natrag. Sva fašistička sanjska politika nosi obeležje nacionali-stičkc ideologije. To vanjsko političko stanovište Italije odrazuje se i u njenim odnosima prema našem življu u Julijskoj Krajini, pretsednika dra Beneša te njihovu naj* užu pratnju, nadalje za starostu brata dra Bukovskog, ministra vojske Mah-njika, rumunskog ministra inostranih dela Antonesku-a te češkoslovačkog poslanika u Bukureštu Šebu i rumunskog u Pragu Emandia, a na drugoj strani dvorane bio je apliciran na zidu veliki plastični amblcm češkoslovačkog Sokolstva, pod kojim je stajao barjak-tar sa zastavom COS. U tom delu dvorane biia je podignuta tribina s fote-ljima za članove pretsedništva Češkoslovačke obce sokolske, generalitet i ostale goste, dok su galerije i balkoni bili ispunjeni izabranim članstvom i gde se fašistička ideologija primenjuje s izvanrednom strogošču. Diplomatskom spretnošču fašistička Italija znala je da likvidira dugo-godišnji spor s Vatikanom. S lateranskim sporazumom, Italija je dobila ja-kog saveznika za sva svoja nastojanja. Gde se ne može natrag, tamo treba zastati ili pokročiti naipred. U pro-suđivanju trenutačnog položaja, neka nam posluži Musolinijeva izjava, ko-ju je dao 1 o. m. na manifestacionom zboru u Milaitu, rekavši: »Postoje do-v oljni uslovi moralni, politički i gospodarski za prave prijateljske odnose između Italije i Jugoslavije.« Ne može se dakle natrag, ne može se ostati ni na mestu, nego treba napred. I obzirom na taj put od godine 1910 od Florence do Rapala i do ove Mussolinijeve izjave, mi Jugosloveni moramo — kao i svi drugi narodi na svetu budno paziti na sudbinu svoga naroda. Moramo stajnti na straži i čuvati svoju rodnu grudu, svoju nacionalna čast i jezik svojih dedova. Go-dišnjica zlokobnog dana koji nam se bliža najglasniji je mtmento za svako* ga i za sve. Mi Sokoli poznajemo svoju dužnost: dobrobit otadžbinc je naš naj viši zakon! Str. 2 »SOKOLSKI GLASNIK« God. VII — broj 44 naraštajem praških sokolskih društava. Naraštajci, ko ji su do estrade u pročelju dvorane držali počasnu stražu, bili su u svojim novim odorama (bluze engleskog kroja, črna kravata, široki kožnati opase.č pričvrščen uskorn ko-žnatom prekoramemcom, kratke hlače i crne čarape do kolena). Nakon ulaza u vežbaonicu, starosta brat dr. Bukovski pretstavio je kralju Karolu načelnika Ceškoslovačke cbec sokolske brata dra Miroslava Klingera i načelnicu sestru Mariju Provaznjikovu, s kojima se kralj sr-dačno rukov a o. Nakon što su otsvira-ne romunska i čtškoslovačka himna, visoki gosti seli su na svoja mesta i tada je edmah otpočelo izvodenje odabranog programa, k jji je kralj s prestolonaslednikom kros čitavo vreme pratio s največim zanimanjem. Najpre su nastupila ženska deca Sokola Prag III (čiji su članovi i Pret-sednik-Oslcbcditelj dr. T. G. Masarik i sadašnji pretsednik dr. Eduard Be-neš) .s raznolikostima. Za njima su sledile naraštajke, koje su izvele proste vežbe za ovogodišnje sletove u Slo-vačkoj. Zatim su nastupili naraštajci, koji su odlično izveli tešku vežbu s medicinkom. Članice olimpijske vrste izvele su \ežbu na visokoj gredi, a naj-bolji vežbači praških sokolskih društava bravurozno su izveli teške vežbe na vratilu. Za njima su nastupile članice u vežbi loptama, a kao završna tačka bile su proste vežbe članova za sletove u Slovačkoj. Program i izvedba svih vežbi osta-vila je na suverena najlepši dojam. Veliko zanimanje kraljevo za sokolsko telesno vaspitanje videlo se i po tome, što je u vezi e time postavljao razna pitanja bilo pretsedniku dru Benešu bilo starosti ČOS bratu dru Bukov-skom. Napuštajuči Tiršev dom kralj Karo! sc jt srdačno zahvalio starosti bratu dru Bukovskom na lepom času, koji je proveo medu Sokolima. Pri odlasku Nj Vel. kralj Karol, prestolonaslednik Mihajlo i pretsednik Republike dr, Be-nc-š bili su srdačno i burno pozdravljeni. Ovom prilikom Nj. Vel. kralj Karol lično je odlikovao načelnika C.OS brata dra Miroslava Klingera i načelnicu sestru Mariju Provaznjikovu visokim rumursskim redom »Pour le merite«. NATEČAJ Telovežba — gimnastika — allelika U jednom od prošlih brojeva uglednih praških »Narodnjih listi« uva-ženi brat Auguštin Očenašek napisao je pod gornjim naslovom članak, koji može da bude od interesa i za našu sokolsku javnost, te koji ovde preno-simo. — Sokolsko telovežbeno nazivo-slovlje, koje je stvorio Tirš pomoču naj-boljih filologa onoga doba, potpuno jc i u celini češko, a za osijovu ima i ju-goslovenske korene. Tudih naziva uop-šte nema. U poslednje pak doba počelo se upotrebljavati ne toliko u pismu koliko u govoru nekojc reči, za koje se u naše vreme smatra, da se njima označuju neki novi pojmovi ili smero-vi, kojih pre u telovežbi nije bilo. Uz-mimo za sada kao primer dve ovakve reči: gimnastika i atletika. U staroj Grčkoj nazivalo se mesto gde su vežbali mladiči i stariji ljudi gymnasion — koja reč dolazi od reči gymnos — što znači go — jer su tada svi vežbali potpuno goli. Muškarce pak. koji su bili vanredno izvežbani, naro-čito jaki i koji su mogli da se upuste u takmičenja ili borbe, nazivali su atlete, a koja reč dolazi od reči atlos, a što znači borba. Imajuči dakle na umu ovo značenje ovih dveju reči, tada pod rečju gimnastika možemo da podrazu-mevamo gajenjc telesnih vežbi uopšte — dakle otprilike isto ono što označujemo rečima vežbanje ili telesno vaspitanje. Pod rečju atletika imalo bi se podrazumevati takmičenje. Gimnastika bila bi prema tome nešto što može da bude pristupačno svakome, ili bar skoro svakome, dok atletika samo za nekoje, za one koji su naročito usposobljeni i izvežbani. Ali danas pod jednom i pod dru-gom rečju podrazumeva se nešto drugo. Pod gimnastikom podrazumeva se vežbanje bez sprava, a što je dakle blisko pojmu sokolskih prostih veža-ba — ali što je življeg značaja, bogatije na kretnjama i što se više izražava u kretnjama nego u izdržajima i sto-jevima, kako je to redovito bio slučaj kod prostih vežaba starijeg doba. Pod rečju »atletika« podrazumeva-ju se opet naročite vežbe, koje su sa činjavale jezgru starogrčkih vežaba u gimnazionima, u kojima se je i takmi-čilo prilikom održavanja narodnih iga-ra, t. j.: trčanje, skokovi, bacanje i bo-renje. Iz ovoga dakle vidimo, da se je kod reči »gimnastika« pojam suzio na novu vrstu vežaba, koje staro doba nije poznavalo, a kod reči »atletika« pre-šao je pojam od načina izvedbe (takmičenja) na samu stvar. Kako jc došlo do ovih izmena pojmova? Kad a je telovežba po školama bila obnovljena pod uticajem renesanse, nazvali su ju »gimnastikom«. Guts-muths, učitelj telovežbe kod filantro pa, napisao je knjigu: »Gymnastik tur Jugend«. Pcstalozzi napisao jc knjigu »Klementargymnastik«. Švedanin P Ling; »Gymnastikens almiinna Grun-der.« Danae Bukh: »Primitiv allcr Grundgvmnastik«. Bukh je imao naj-jači uticaj na stvaranje današnjeg pojma »gimnastika«. Gutsnniths služio sc u svojoj gimnastiei najviše trčanjem, skokovima, bacanjem, igrama, penja-njem i vagama — što mi u Sokolstvu nazivamo proste grane telovežbe. lza njega činili su to isto i njegovi sleclbe-nici. Vežbe na spravama upotpunili su uglavnom Nemci: Jahn, Eiselen, Spiess i drugi, koji su se počeli služiti novom rečju »Turnen«. Jahn je napisao knjigu: »Die deutsche Turnkunst«, a Spiess: »Die Lehre der Turnkunst«. U češkom jeziku Tirš je upotrebio izraz »tčlocvik« (telovežba), napisavši knjigu: »Zaklady telocviku« (Osnovi telovežbe), pod kojim se nazivom podrazumeva telesno vežbanje uopšte. Izraz »telocvik« obuhvatio je kod Tirša i ta-kve vežbe, koje danas nazivamo športom i atletikcm, jer je u svoje »Zakladi telocviku« uzeo i opis vežaba kao: trčanje, skakanje, bacanje diska, kopija, kugle, boks, borenje — dakle sve što je onda bilo poznato i što se vež-balo. U Švicarskoj, klasičnoj zemlji gaje-nja telesnih vežaba, pojmovi i nazivi na nemačkom jeziku podelili su se na: Kunstturnen i Volkiimliches Turnen, na francuskom jeziku u: La gymnasti-que artistique — i athletique. Pod nazivom Kunstturnen i la gymnastique artistique podrazumeva se takmičenje u vežbama na spravama, a pod »Volk stimiches Turnen« i »athletique« podrazumeva se takmičenje u prostim gra-nama, t. j. u trčanju, skokovima, baca-nju, dizanju, borenju. Olimpijski tak-mičarski red priznaje kao gimnastiki! telovežbu, Turnen — samo vežbe na spravama. Mi pak Sokoli primili smo najednom reč »telovežba« kao pojam za vežbe na spravama i za proste vežbe, a za trčanje, skokove, bacanje i t. d. prihvatili smo naziv proste grane telovežbe, dok smo za ostale sportske grane ( plivanje, igre, veslanje, jahanje i t. d.) uzeli izraz »dopunske vežbe«. Ali i novodobni izraz šport, koji je stu pio medu dosadašnje pojmove, izme-nio je svoje prvobitno značenje. Prvotno je ova reč značila nečim se ba-viti (disporter) — dok sada znači sa-vladivanje ili pobedivanje neke priro-dne sile ili sutakmičara — ukratko — takmičenje, dakle to, što su u staroj Grčkoj činili atleti. Današnji sportisti i ne misle drukčije na gaj en je telesnog vaspitanja nego kao na pripremu za takmičenja. To najbolje karakterizuje šaljivo izražavanjc sportiste - plivača, koji svako plivanje koje nije takmiče-njc naziva — kupanjem. Slično je i kod ostalih grana. Današnje doba teži za rekordima. Samo na taj način možemo da razumemo, da je svetska sportska revija »L’Auto« nazvala nastup belgijskih gimnastičara u Antverpenu »obi-čnim telesnim vežbanjem«, koje nema sportsko značenje, pa stoga nije ni smatrala potrebnim da o ovome sletu donesc bilo kakav izveštaj. Na polju telesnih vežbi stvoren je još čitav niz drugih pojmova i naziva, ponajviše stranih, a koji su bili prevedeni i na češki jezik. N. pr. francuski »L’Education physique« — telesno vaspitanje; »La culture physique« — telesna kultura: »La gymnastique rythmi-que« — ritmičko vežbanje; »La gymna-stiquc acrobatique« — akrobatska telovežba — to su naročito teške vežbe, osobito one na užetu. Pošto se telesno vaspitanje i telesna kultura posti zava samo gajenjem gibova a nikada izdržajima, nastao je usled toga novi nemački izraz: »Bewegungskultur« — kultura gibova, kojoj se ozmčavaju nežnije vrste gimnastike, kao n. pr.: ritmičke vežbe, plesovi i t. d. Ova mnogobrojnost izraza ili naziva rada težnja za napretkom, ali kat-kada i obična moda. Bilo bi stoga kori-sno, da sc tudi izrazi pravilno prevedu na češki jezik i da im sc tada odredi odgovaraj uče mesto u češkom nazivo-slovlju. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije, na osnovu rešenja Izvršnog odbora od 24 oktobra o. g., raspisuje ovim natečaj za popunjenje upražnje-nog mesta šefa saveznog knjigovodstva. Natecati se mogu samo državljani Kraljevine Jugoslavije, koji su proveli najmanje 10 godina kao aktivni članovi neke sokolske jedinice i koji imaju potrebnu spremu za ovo mesto. Pri konačnom rešavanju podnetih molb^, prvenstveno če se uzimati u obzir molbe podnete iz redova savez-nih nameštenika, koji svojom spremeni edgovaraju za -pomenuto upraž-njeno mesto. Molbe za natečaj treba uputiti Upravi Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, Beograd, Prestolonaslednikov trg br. 34, najkasnije do 20 novembra o. g. Kasnije prispele molbe neče se uzimati u obzir. Beograd, 3 novembra 1936, broj 14.034. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije. Proslava 1 decembra Svlm bralskim jedinicama! Skreće se pažnja svim bratskim jedinicama da na vreme izvr-še sve pripreme za proslavu dana Ujedinjenja 1 decembra, koja treba da se izvede na tradicionalni sokolski način najsvečanije. Uputstva za proslavu 1 decembra sve jedinice dobiče pravovre-meno, odnosno ista če se objaviti u narednom broju našega lista. Inostranslvo o prvaclma jug oslo venske sokolske lelovežbe »Leo Šiukelj — ponos jugosloveiiske leSovežiie« Iz Sokolske žispe Celje Zbor društvenih in četnih prosvetarjev Zbor društvenih in četnih prosvetarjev se vrši v nedeljo, 22. novembra t. 1. ob pol desetih v Narodnem domu v Celju. Na dnevnem redu jc 1. pozdrav predsednika in splošen referat o prosvetnih prilikah v celjski Sokolski župi s posebnim ozirom na gospodarske in socialne prilike, 2. pozdrav sa-veznega prosvetarja brata dr. Vladimirja Belajčiča, 3. odobritev novega župnega prosvetnega odbora, 4. poročila prosvetarjev o prosvetenm delu v posameznih edinicah, 5. odobritev prosvetnih okrožij, ki se popolnoma krijejo s tehničnimi okrožji, 6. slučajnosti. Seja župnega tehničnega odbora in okrožnih načelnikov in načelnic Seja župnega tehničnega odbora in okrožnih načelnikov in načelnic bo v nedeljo, 15. novembra t. 1. ob devetih dopoldne v mali dvorani Narodnega doma v Celju. Na dnevnem redu je: 1. poročilo župnega načelništva, 2. poročilo okrožnih načelnikov, 3. delovni program 1936./37., 4. proste vaje, 5. debata o pravilnikih okrožij, mladinskih odsekov in o nastopih, 6. poročila poročevalcev : za mladinske odseke, za plavanje, za smučanje in igre, 7. smučanje, 8. slučajnosti. Prosvetni odbor. S premestitvijo brata Verstovška v Brežice, se jc tu sestavil nov župni prosvetni odbor iz sledečih bratov in sester: predsednik Verstovšek Zdenko, tajnik Vaš Odon, referenti za dramatiko Filipič Matija, za lutke Srebre Božo, za statistiko Filipič Ici, za glasbo n petje Otič Ivan, za mladino in za propagando Zdolšek Jože, vsi iz Brežic, novinar brat Koš 1' ran jo iz Celja, odbornika sestra de (-osta Iva in dr. Černelč Stanko, oba iz Brežic. »Wegweiser«, nemački gimnastički bilten za izvestiteljsku službu i ujedno glasilo Medunarodne gimnastičke federacije, donosi u svom poslednjem broju pod gornjim naslovom članak, koji ovde prenesimo te koji glasi: —- Medu jiigoslovenskim gimnasti-čarima bez s u mn j e je najpoznatiji Leo Štukelj. Ovaj uistinu celični čovek po-čeo je svoju karijeru u medunarodnoj gimnastiei godine 1922. Na olimpijskim igrama u Parizu 1924 dobio je zlatnu medalju, odredenu za gimnastičara, koji pokaže najbolju opču izvež-banost i koji pobedi na preči. U Amsterdamu, godine 1928, on odnosi naslov šampiona borbe i u opčem plas-manu dolazi na ireče mesto. On i ove godine učestvuje na olimpijskim igrama u Berlinu i usprkos tome što več ima 38 godina, tako da je po godinama bio naj stariji olimpijski takmiear, on je uspeo da odnese, za Čehoslovakom Hudeeom, srebrnu medalju pobednika. Štukelj je sigurno jedan od najpozna-tijih na gimnastičkom polju u Jugoslaviji i svojim zaslugama on je mnogo doprineo slavi svoje zemlje u svetu. On je neumoran gimnastičar; prema svemu onome što je pokazao u Berlinu na takmičenjima, videlo se njegovo dovoljno znanje i istrajnost koju još poseduje u svojoj 38 godini. On je stvarno ponos jugoslovenskog Sokolstva. A njegova ustrajnost isto kao i njegov interes koji je pokazao od 1922 do 1936 za gimnastiku svoje zemlje, služe kao primer nacionalne volje, koja se ispoljava u telovežbač-kim društvima jugoslovenskog Sokolstva. Radi toga če sokolska organizacija nastaviti s istom ustrajnošću i istim interesom, koje je naročito pokazao Štukelj, izgradnju onoga dela, koji je započela država. Sokolstvo jc u svojini naertima rada obuhvatilo ne samo telesno vaspitanje svoga članstva več takoder i vaspitanje celokupne jugoslovenske nacije. U svome pet-godišnjem planu, koji su jugoslovenski Sokoli namenili kao dar svome kralju Petru, starešini sokolske organizacije, izražava se sila nacionalnih osečaja, uzgajanih sokolskom telovežbom. Ovaj petgodišnji plan urodio je silnim po- kretom svih moralnih konstruktivnih snaga, čiji jc cilj pojačati nacionalnu misao i olakšati gospodarske i moralne uslove za narodni život. Zaključak ovog petgodišnjeg plana biče obeležen dne 6 septembra 1941 godine s velikim svesokolskim sletom, koji če se tada održati prigodom proglašenja punolet-nosti Kralja Petra. Ovaj slet pretstav-Ijače snažnu manifestaciji! jugoslovenske nacionalne misli. Ali ne smemo zaboraviti, da če napori i rad vežbaca Štukelja u tih pet godina biti primer mnogim mladim vežbačima. Štukelj je na taj način ne same postao glasov iti medunarodni neumorni takmičarski bo-rac, več je dobio i priznanje svoje zemlje za zasluge, koje joj je učinio. " Madžarski gimnastički prvak Pele povlači se Novinske vesti javljaju, da je poznati madžarski prvak u gimnastiei Pele, šampion sveta i višekratni olimpij' ski šampion, definitivno odlučio da sc potpuno povuče s medunarodnog gim-nastičkog polja i da u buduče više ne uzima učesča u medunarodnim gimna-stičkim takmičenjima u sastavu vrste svoje zemlje. Ovim povlačenjem P°' le - a madžarska medunarodna takmi-čarska v'l-sta biče teško pogodena, jer u Pele-u gubi svog najboljcg člana. Tečaf Sokolske župe Banja Luka za društvene prednjake Izgubljena sokolska legitimacija Brat Vladimir Gročič, član Sokolske čete Boleč, izgubio je 3 novembra o. g. u Beogradu svoju sokolsku legiti-maciju izdatu pod brojem 3/35. Ovim sc oglašuje, da ista legitimacija gubi svaku važnost. Sokolska Četa Boleč. Načelništvo Sokolske župe Banja Luka priredilo je u danima od 26 oktobra do 6 novembra o. g. dvanaesto-dnevni župski prednjački tečaj za društvene prednjake i prednjačice u Sokolskom domu u Banjoj Luci. U tečaju uzelo jc učešča 18 muških i 9 ženskih prednjaka iz 11 društava ove župe. Tečaj je otvorio i zaključio lepim i jezgrovitim sokolskim govorom brat ing. Lazar Markovič, starešina župe. Kao nastavnici iz teoretskih i praktičnih predmeta bili su u ovom tečaju brača: Uroš Stefanovič, ing. Lazar Markovič, dr. Jovo Perenčevič, dr. Pero Stjepanovič, dr. Slavko Pišteljič, Zlatko Puvaeič, ing. Risto Misita i Miloš Volk kao voda tečaja. Sve kategorije banjalučkog Sokol-skog društva pokazale su tečajcima uzorne vežbovne easove pod vodstvom njihovih prednjaka, iz kojih su tečaj-ci videli nakon duže diskusije koja sc je razvijala svakog dana posle večere, velikih koristi za buduči rad u jedinicama u vodstvu pojedinih kategorija. Ovaj tečaj, kao i svi ostali, koje prireduje župa, bio je organizovan na internatskoj osnovi o trošku župe. Na-stava, nastanba i prehrana sve je to bilo u prostranom domu Sokolskog društva Banja Luka. Zadnji dan tečaja bio je odreden za razgledavanje znamenitosti, i to: Tvornice d uhana, Banovinskog muzeja, gde je direktor, gospodin Špiro Bo-earie, akademski slikar, održao tečajcima jedno vrlo lepo predavanje, s kojim ih jc uputio u važnost i vrednost narodne umetnosti, koja se na lazi izražena u raznim šarama ovog muzeja. Dalje su tečajci razgledali kancelariju župske uprave i njeno postrojenje, kao i Banske dvore. Popodne su tečajci izvršavali razne zadatke pred bračom iz stručnog odbora župe. Na kraju izvršenih zada-taka brača na čelu sa starešinom in£-Lazarom Markovičem oprostila su se s tečajcima, pozivajuči ih, da ustraju na započetom sokolskom radu, koji neka vrše predano, s voljom, ljubavlju 1 nesebičnošču za napredak i dobrobit Sokolstva, naroda i države. Naveče priredeno je oproštajno v'eče izmedu tečajaca i nastavnika. Na ovom oproštaju, gde su se brača i sC' stre upravo bratski i teška srca oprostili, jer su se srodili kao rodeni,^u razonodu čitan im je šaljivi list teea-jaca. Na rastanku tcčajci obečaše, da cc uložiti sav svoj trud i sve svoje sile i znanje za napredak njihovih jedinica. Istovremeno izveštavamo, da vrše sve pripreme za održavanje zUP skog prednjačkog tečaja za vode so kolskih četa, koji če sc održati od novembra do 6 decembra o. g. o "a' rijoj Luci. Apel Sokolske župe Mosiar Sokolska Petrova petoletka u So-kolskoj župi Mostar, odnosno na teritoriju biv. Hercegovine, Dubrovačkog Primorja i Imotskc Krajine, primljena je od svih Sokola s istinskim odušev-ljenjem i vieokom svešču o preporou-nom programu rada od 1936 do 1941 — jer naši posvršavani poslovi za dobro jugoslovenskog naroda biče najlepši dar Sokola N. Vel. Kralju i c tru II prilikom Njegovog stupanja na jugoslovenski presto. Medu opštim programom dužnosti i rada, Sokolska župa Mostar je stavila sebi u dužnast da podigne i naše stočarstvo do koristonosne grane za našeg Sokola - Seljaka. U tom sklopu preporodnih namera . iz spomenute oblasti zemljoradnikovog zlvota 1 !* vora prihoda, župa je naročito stavila sebi u zadatak da poboljša, poveča tipizira izradu masnog sira u nas krajevima. Da bi potpunoma uspela u svojoj akciji, osnivaju sc zadruge za izradu sira i maslaca, a želimo i pojedine sco-ske domačine da snabdemo prešama za sir, s kalupima, ,?frU^ g štivom i t. d., kako bi omogučin “ I no izvodcnjc zamišljenog pr«graI^a r da po sistematskom planu u nastupa-j u čili pet godina. Molimo stoga sv u našu braču i prijatelje da nas u tome svesrdno pomognu. Za upravu župe. Sokolska župa Mostar VSE 5 OKO LS S LET V P PAZE Str. 3 Starosta Češkoslovačke obce sokolske brat dr. Bukovski pozdravlja u dvorani Sokolskog muzeja u Tirševom domu u Pragu dolazak pretsednika Češkoslovačke Republike dra Beneša i rumunskog kralja Karola s prestolonaslednikom Mihajlom ______________ »S O K O E S K I GLASNI Ko___________ Pose/a rumunskog kralju Karola Tirševom domu u Pragu Prvodecembarski brof Sokolskog glasnika Sokolsko društvo Ljubljana »Šiška Ob priliki razvitja sokolskega prapora Prvodecembarski brof Sokol skog glasnika izići će is štampe več 27 o. m. Gradivo so ko/e se želi da bude objavljeno u lome brofu treba uredništvo da primi naj-dalje do 22 o. m. Oglase ха taj broj primače uprava lista do 24 o. m. UREDNIŠTVO I UPRAVA LISTA Sokolska radio-predavanja preko Radio - stanica Beograd — Zagreb — Ljubljana od 19 XI- do 20 XII ove godine. Dne 19X1 predaje br. Ivan Sedla-ček, Beograd, o temi: »Koristi telesnog vaspitanja«; dne 26X1 predaje br. Gavro Miloševič, Cetinje, o temi: »Ujedinjenjc Crne Gore sa Srbijom ili značaj 26 novembra za Jugoslaviju«; dne 3X11 predaje brat Miroslav Milin, Beograd, o temi: »Sokolski telo- \ aspitni rad posmatran uporedo sa telovaspitnim radom športa«; dne 6 XII predaje br. dr. J. Pipen-baher, Ljubljana, o temi: »Grčka gimnastika i Sokolstvo«; dne 10X11 predaje br. dr. Tihomir Protie, Beograd, o temi: »Propagandna nedelja sokolske štampe«; dne 17 XII predaje brat Marijan Tratar, Novo Mesto, o temi: »Sokolska propaganda v sokolskem tisku« (iz Ljubljane); dne 20 XII predaje brat Ante Mo-drušan, Kraljeviča: »O važnosti i si-renju sokolske štampe«. etsletski plakat za X svesokolski slet u Vragu 1938 O razvitju sokolskega prapora, ki se je izvršilo dne 6. septembra t. 1. na zelo svečan način, smo že svojčas poročali v našem listu. Danes priobčujemo potek ostalih prireditev, ki so bile v zvezi s tem pomembnim in velikim dogodkom v našem društvu. Upravni odbor Sokola Ljubljana-Šiška je sklenil na svoji 1. letošnji seji, da se razvije v mesecu septembru novi društveni prapor v zvezi s sokolskim tednom. Vodstvo organizacije je bilo v rokah staroste br. Dolinška Lavo-slava. Da bolj veličastno oznanimo razvitje novega prapora smo priredili sokolski teden s sledečim sporedom: 1. september.' Telovadna akademija. Sokolski teden smo otvorili z raketami, nakar se je ob K-21. uri vršila v dvorani sokolskega doma prav dobro uspela telovadna akademija, tako v gmotnem kot v moralnem oziru. Vsi oddelki so nastopili s skladbami društvenih članov prednjačkega zbora, in sicer: Telovadno akademijo je otvorila moška deca s skladbo br. Puharja Julija »Zvestoba domovini«, ki je bila s težkimi gibi za deco prav dobro izvedena. Ženska deca je napravila zelo dober vtis z izvedbo točke vodnice ženske dece s. Goršič Minke, »Valček«. »Raznoterosti« članov in moškega naraščaja so vsi navzoči sprejeli z \elikim navdušenjem, medtem ko so bile »Skupine« moške dece sprejete z velikim odobravanjem. Članice so izvedle vaje na dvovišinski bradlji prav dobro, ravno tako, tudi po kratkem odmoru, člani z vajami na bradlji in konju. Nato so nastopile naraščajnicc s skladbo načelnice s. Seebacher Brun-hilde »Devetorico«, po narodnih na pevih »Po jezeru. .«, »Tumo dale. ko ...« in »Zar je morala, doc ...« Br. Berdajsa Bogota skladbo »Galop« je izvedel moški naraščaj z \so natančnostjo, ki jo zahtevajo hitro se menjajoči težki gibi. Članice so nastopile s tečko br. načelnika Berdajsa Rudolfa »Društvene preste vaje« na valčkov takt, nakar pa je petorica članov zaključila s skladbo br. načelnika »Tru badur« akademijo. Omeniti moram, da so se skoraj vse točke pripravile na našem letošnjem taborenju v Bclcah pri Mojstrani cd 19. julija do 2. avgusta t. 1. 2. september: Meddruštvene tekme v odbojki. Za tekme v odbojki smo razpisali za prvo mesto venec, za drugo mesto pa diplomo, tekmovanje se je vršilo po izločevalnem sistemu. Poleg ljubljanskih društev ste se prijavila tudi Sokol St. Vid in Sokol Domžale, ki pa ni tekmovalo. Ob zelo številni udeležbi občinstva so se pričele na našem telovadišču pod vodstvom br. Runko Stanislava ob 16. uri tekme naraščaja. Iz poteka igre sc je opazilo, da sc je ta zdrava igra v Sokolu že zelo razvila, kar priča zelo dobro obvladanje igre ženskega naraščaja in borbenost moš. naraščaja. Uspeh tekem: Moški naraščaj: 1. Sokol I. Ljubljana Tabor. 2. Sokol Ljubljana-Šiška. 3. Sokol Ljubljana II. Ženski naraščaj: 1. Sokol I. Ljubljana Tabor. 2. Sokol Ljubljana-Šiška. 3. Sokol Št. Vid. Ob 18. uri so se pričele tekme članstva pod vodstvom br. načelnika in končale ob 'A 21. uri ob svitu reflektorja. Pravo obvladanje igre so pokazali člani, ki so z borbenostjo in požrtvovalnostjo želi ovacije. Posebno borbena je bila tekma med člani Sokola I Ljubljana Tabor in Sokola Ljubljana-Šiška, kjer pa so člani Sokola Ljubljana-Šiška po lepi in borbeni igri sigurno zmagali (11:15, 15:10, 15:7). Tudi članice so pokazale, da se v tej igri vedno bolj izpopolnjujejo. Uspeh tekem: Člani: 1. Sokol Ljubljana-Šiška. 2. Sokol I. Ljubljana Tabor. 3. Sokol Ljubljana II. Članice: 1. Sokol Ljubljana II. 2. Sokol I Ljubljana Tabor. 3. Sokol Ljubljana-Šiška. 3. september: a) Meddruštvene tekme v prostih panogah. Za te tekme so bile razpisane za prvo mesto venec in diploma, za drugo in tretje mesto pa diplome. Pod vodstvom br. načelnika so se pričele ob 16. uri tekme naraščaja. Tehnično vodstvo je bilo v rokah sodnikov bratskih društev, ki so sodelovala in našega društva. Udeležba je bila zadovoljiva, saj sc je prijavilo 20 naraščajnikov in 17 naraščajnic sokolskih društev Sokola I Ljubljana Tabor, Ljub-ljana-Vič, Št. Vid in Ljubljana-Šiška. Pred tekmami so izvršili sodniki pregled prostih vaj, kjer so vsi tekmo- • • - valci dosegli več kot predpisanih 75 Moški naraščaj je tekmoval v troboju: met krogle, skok v daljino, tek na 60 m. Uspehi: 1. Zornada Josip, Ljubljana-Šiška 1813 točk. 2. Smodiš Janko, Ljubljana Tabor 1811 točk. 3. Polak Bojan, Ljubljana Tabor 1760 točk. Br. Zornada je največ skočil v daljino 565 cm, br. Smodiš je bil prvi v metanju krogle 11,70 m, medtem ko sta br. Peternel (Ljubljana-Šiška) in br. Gabrijevčič (Ljubljana-Vič) bila najhitrejša na 60 m z 7,4 sek. Ženski naraščaj je tekmoval v troboju: met krogle, skok v višino, tek 60 m. Uspehi: 1. Pribošek Ana, Ljubljana-Šiška 127,75 točk. 2. Kovačič Jelka, Ljubljana Tabor 111,30 točk. 3. Jurman Polda, Ljubljana-Šiška 77,50 točk. S. Priboškova je bila prva v skoku vvišino 130 cm in suvanju krogle 7,94 m, s. Kovačič pa prva na 60 m z 8 sek. Tekme so se zaključile ob 18. uri, nakar so sodniki izvršili pregled vaj članstva. Člani so tekmovali v peteroboju: Met krogle, skok v višino in daljino ter tek 60 m in tek 800 m, s sledečim uspehorii: 1. Czurda Hugo, Sokol I Ljubljana Tabor. 2. Pukl Mirko, Ljubljana H. 3. Baloh Evstahij, Ljubljana III. Br. Czurda je bil najhitrejši na 60 m z 7,2 sek. in 800 z 2:09,2, br. Scr-še (Ljubljana Tabor) je sunil največ krogljo 1179 cm, br. Pukl Mirko jc bil prvi v skoku v daljino 587 cm, a br. Baloh je skočil največ v višino 165 cm. Članice so tekmovale v troboju: met krogljc, skok v višino, tek 60 m. Uspehi: 1. Sket Milena, Sokol I Ljubljana Tabor 129,9 točk. 2. Komac Duša, Sokol I Ljubljana Tabor 108,3 točk. 3. Blatnik Lada, Sokol Ljubljana Šiška 91,2 točk. S. Sket Milena je bila prva v skoku v višino 137 cm in teku 60 m z 8,a sek., a s. Komac Duša je vrgla največ krogljo 7,88 m. Tekme so se končale ob 'A21. uri ob svitu reflektorjev. b) Prosvetna akademija. Ob X«21. uri se je pričela v sokolskem domu prosvetna akademija s sledečim sporedom: Po nagovoru br. prosvetarja br. Roth Matije je zapel pevski zbor šišenske čitalnice dve pesmi .Po recitaciji br. Kremžarja Župančičeve »Z vlakom« je zapela konservatoristka gčna. Polajnar Milica več pesmi, ki so bile sprejete z ovacijami. Gdč. Pehanv Frida je zaigrala na klavir solo točko, nakar je spremljala na klavirju violinista br. Papler Alberta, ki je zelo težko in dolgo »Balado in polonezo« zaigral odlično. Zelo dobremu igranju osemletnega harmonikarja Boltarja je sledilo odlično petje 'kvinteta šišenskih fantov, nakar je zapel konservatorist baritonist g. Dolničar štiri znane narodne in s tem zaključil uspelo akademijo. 4. september: Društvena bakljada po šiški. Ob X21 uri. je krenila povorka članstva v krojih in članstva v eivilu z znakom z bakljami ter naraščaja in dece v krojih z lampijončki v Kamniško ulico h kumici s. Lajovic Miri, kateri je bila prirejena podoknica s sodelovanjem godbe Sokola I Ljubljana Tabor ter pevskega zbora šišenske čitalnice. Deputacija, ki so jo tvorili br.: starosta,. podstarosta in načelnik je s. kumico pozdravila, nakar je po zaigra-nju in petju »Pesmi sokolskih legij« krenila povorka po šišenskih ulicah v Tržno ulico, kjer je bila prirejena tudi kumu br. Stcpieu podoknica z istim sporedom. Povorka je nato krenila med špalirjem ogromne množice na naše telovadišče, kjer je bil ob 22. uri razhod. Okna hiš, kjer se je pomikala God. VII i— broj 44 Str. 4 »SOKOLSKI GLASNIK« God, Vil — broj 44 škoda, da ni bilo večjega odziva našega članstva, da bi pokazali vso moč, ki jo premore drugo najstarejše društvo v Ljubljani. 5. september: Zvečer ob 1421. uri smo se udeležili bakljade in obhoda po mestu v počastitev rojstnega dneva staroste Sokola kraljevine Jugoslavije kralja Petra 11, ki jo je priredila sokolska žu-pa Ljubljana. Maši pokojnici f Bral Ivan Gnitsšič-i&ošla Nedavno preselio se u večnost odlični sokolski radenik brat Ivan Grub-šič, dugogodišnji elan uprave sutivan-skog Sokolskog društva, pretsednik odbora za gradnju Tirševa doma u Suti-vanu i jedan od glavnih osnivaea istog društva. Tužan lelek zvona s tornja suti-vanske erkve objavio je celom Sutiva-nu, da je njegov najzaslužniji sin ispu-stio svoju plemenitu i poletnu dušu. Na ovaj glas zvona zadrhtalo je svako pošteno sutivansko srce. A kako i ne bi. — Ta Sutivan je izgubio takova .sina zbog kojega su mu zavidala i veča mesta. Stivanjani svesni svoga dragoce-njenog gubitka otpratili su dostojno duboko potišteni do večnog počivališta posmrtne ostatke dobrog, plemenitog, širokogrudnog, nesebičnog brata Iva, odličnog rodoljuba, vrlog patriote i vrlozaslužnog sutivanskog kulturnog radenika. Sprevodu su prisustvovali sutivansko i supetarsko Sokolsko društvo s glazbom i mnogobrojni prijatelji pokojnikovi iz Splita i Supetra i ostalih okolnih mesta. Ko je bio Ivan Grubšič Košta? — To je bio čovek iz priproste obitelji prirodeno inteligentan, jake i is'trajne volje, koji je u sedamnaestoj godini svoga života, noseči u svom srcu ne-nadmašivu ljubav za rodnim mestom, otišao u daleki svet tražeči zarade. U dalekom svetu njegova se ljubav za svoj dragi Sutivan nije ugasila, več je sve više rasla i bujala u njegovom srcu. — Iz Amerike budno je pratio svaki mig u njegovoj domovini i nestrp-ljivo očekivao, kad če nad njegov om otadžbinom sinuti sunee slobode. I kao što je kazao prijatelj i drug pokojnikov u oproštajnom svom govoru s njime brat dr. Ljubo Leontič, u borbi za naše narodno oslobodenje i uje-dinjenje najviše se isticao iz daljine glas preminulog brata Ivana Grubšiča. — Stekavši u tudini poštenim i mukotrpnim radom lep imetak vrača se na-kon 23 godine, u naporu svoje snage, pun poleta, u svoj rodni kraj, kamo ga je srce neodoljivom željom vuklo. Tu je ostao kao prikovan uz svoje rodno mesto. I umesto da podvostruči svoje milione, da po primeru drugih ode u grad, tamo kupi palače, te stvori sebi i svojima još bolju budučnost, on se nesebično postavlja u elužbu svoga rodnoga mesta. — 13 je punih leta prešlo što se brat Ivo povratio u svoje rodno mesto. Može se punim pravom i bez preterivanja reči, da nije ni jedan cigli dan prohujao kroz tih 13 go> dina, a da brat Ivo nije nešto dobra učinio za svoj Sutivan. Bio je osobiti ljubitelj napretka. Njegova je zasluga još i veča što taj čovek nije bio ško-lovan, več se svojom istrajnom voljom i svom snagom svoga uma vinuo tako visoko nad ostale. Nema u Sutivanu mestanca ili kulturne ustanove, gde darežljiva ruka umnoga i dobroga brata Ive nije dala svoj oboi. O njemu govore naše zgrade, svaki lepši kutič u Sutivanu, društva, osobito Sokolsko društvo, gde je medu sokolskim borci-ma bio uvek prvi, zadruga za električno osvetljen je, gde je neumorno radio za elektrifikaciju Sutivana od ranog jutra do kasne večeri, hotel koji je sam podigao i time stavio Sutivan u red turističkih mesta na Jadranu, onaj hram prosvete naša škola, ta svaki pu-teljak u Sutivanu, svaki kamen o njemu priča i o njemu pesmu peva. No naš ncunvrli brat Ive nije bio čovek, koji bi svako svoje delo obesio 0 veliko zvono. On je bio skroman. Što je radila njegova desnica nije mu znala levica. Bez i najmanje oholosti sa svakim bijaše ljubezan, te je ponosna 1 vedra čela stupao smelo napred. 1 o našemu dragome bratu Ivi može se u istinu kazati da se nije zaludu rodio ni živeo. No kratak je bio njegov boravak medu nama, zato je i ras-tanak s njim bio još i teži. 6. september: Razvitje novega prapora: Prapor je umetniško delo, delan je po načrtih društvenega člana cand. arh. br. Medveščka Emila, ki je ustvaril enega izmed najlepših sok. praporov. O razvitju prapora smo že poročali v’ našem listu. O tej slavnosti je bilo govora v našem članku o proslavi kraljevega rojstnega dne in o razvitju sokolskega prapora v Šiški. U ime Sokolskog društva oprostila se od preminulog brata sestra prosve-tarica Katica Kirigin. Neka je dičnom bratu večna hvala i slava, a ucveljenoj njegovoj supruzi i jedincu sinčiču najiskrenije saučešče! * * * k. š. Nad odrom br. Konstantina Bulacelfa (31 X 1936) Stalo je još jednO' veliko srce! Okrutna sudbina otrgla je iz naše sredine čoveka kojega smo svi voleli i poštovali. To je brat Konstantin Bu-lacelj. Roden 19 maja 1879 u Jelisavet-gradu, gubernije hersonske, u Rusiji. On je u ranoj svojoj mladosti odlučio da se posveti vojničkom pozivu, da kao vojnik služi svojoj Rusiji, koju je istinski voleo. Završio je Kadetski korpus u Kijevu. Vojnu konjičku akade-miju u Jelisavetgradu, Oficirsku konjičku škofu u Petrovgradu i Višu vojnu gimnastičku školu u Varšavi. Kao oficir služio je u ruskoj carskoj voj-sci 23 godine. Učestvovao je i u svet-skom ratu od početka rata do kraja 1917 god. Za vojne zasluge dobio je: orden sv. Vladimira IV stepena s ma-čevima, orden sv. Ane Ц, III i IV stepena i orden sv. Stanislava III i II stepena s mačevima. Nakon promene režima u Rusiji prebegao je u Jugoslaviju, došao u Sarajevo, gde je, od 1921 god. do smrti bio nastavnik gimnazije. Svoju tešku dužnost vršio je najsavesnije. Bio je obljubljen i medu nastavnicima i medu dacima. Ko god ga je poznavao, taj ga je voleo. I on je voleo sve. U svakom je gledao brata i sestru. Zavo-leo je Jugoslaviju kao što je voleo svoju Rusiju. Jugoslavija mu je postala druga domovina. Toj domovini on je verno služio: i kao nastavnik gimnazije i kao funkcioner nekoliko društava. Dragi Kostja! Nisi mogao da vidiš još jedanput svoju Rusiju. Ali Tvoja druga domovina, Jugoslavija, daje Ti kao svome sinu mesto večitog bo-ravka. Počivaj mirno, dobra slovenska dušo, sokolski brate! Neka Ti je laka ova jugoslovanska zemlja! Tvoje kolege i koleginje i Tvoji Sokoli šalju Ti poslednje: Zbogom! U njihovo j uspo-meni ostačeš kao svetao primer is-pravnog i vrednog čoveka i brata. Slava Konstantinu Bulacelju! Hajrudin Ćurić, Sarajev o KRONIKA 80-godišnjica dr. Gavre Manojlo-viča. Dne 27 oktobra o. g. navršio je bivši višegodišnji pretsednik Jugoslo-venske akademije znanosti i umetnosti u Zagrebu, dr. Gavro Manojlovič, 80 -godišnjicu života. Jubilarac, koji spada u red najistaknutijih naučnika starije generacije, bio je niz godina profesor istorije na zagrebačkom univerzitetu. Napisao je velik broj dela, kao: isto-rijskih tasprava, večih dela iz sredo-večne istorije našeg naroda i odličnu filozofsko raspravu pod naslovom »Aristotel prema Lajbnicu«. U mladim godinama bio je pripadnik struje radikalnih Hrvata, kojima je bio ideal slo-bodarski duh Ante Starčeviča, a kas-nije našao je put do ideje narodne solidarnosti izmedu Hrvata i Srba i do Štromajerovog jugoslovenstva, pa je bio izabran i za narodnog zastupnika na programu hrvatsko-srpske koalicije. Režim bana Rauha penzionisao ga je kao profesora univerziteta zbog njego-vog odlučnog nacionalizma. Jugoslo-venska akademija priredila je u po-čast jubilarcu, koji je i lično prisustvo-vao svečanosti, svečanu proslavu, na kojoj su govorili o delima i zaslugama svečara pretsednik akademije dr. Al- 100-godišnjiea Jurja Mrve. Jugo-slovenski Slovaci proslavili su u dru-goj polovim septembra stogodišnjicu rodenja zaslužnog nacionalnog i kulturnog radnika evangeličkog pastora Jurja Mrve, koji je bio rodom iz Zvo-lena u Slovačkoj. Juraj Mrva posvetio se teološkim naukama. Došavši u Bački Petrovac postaje najpre kapelan a kasnije i pastor. U Bačkom Petrovcu radio je punih 55 godina i stekao ve-liku ljubav naroda. Mnogo je učinio za podizanje nacionalne svesti vojvo-danskih Slovaka i borio se i politički za njihova prava. Umro je u novembru 1915. Ignacij Daščinski. Koncem oktobra umro je, navršivši 70 godinu života, zaslužni poljski političar, nacionalni i socijalni borac, Ignacij Daščinski, jedan od osnivača poljske socijalno -demokratske stranke i jedan od naj-boljih govornika te najuglednijih poslanika u bivšem bečkom parlamentu. Pokojnik bio je sin siromašne poro-dice. Filozofske nauke svršio je u Krakovu i Cirihu, a pravne nauke u La-vovu. Prc rata bio je jedan od sarad-nika pokojnog maršala Pilsudskog, sa kojim je i saradivao na oslobodenju Poljske. Neko vreme bio je i pretsed-sednik privremene narodne vlade u Lublinu, a u godinama 1920 i 1921 pot-pretsednik vlade u Varšavi. Kasnije je bio izabran za pretsednika sejma (narodne skupštine), u kojoj je funkciji za vreme prevrata došao u sukob s Pil-sudskim. Iz aktivne politike povukao se je 1928 godine. Razne kuUurne vesti 4 oktobra sva češka javnost setila se je 300-godišnjice smrti velikog nacionaliste i jednog od poslednjih pri-vrženika reformacije u redovima čeških odličnjaka, Karla Žerotinskog Starijeg. *■ I u Pragu setili su sc prijatelji našeg naroda dvadesetgodišnjice borbi na Dobrudži. Tom prilikom priredili su Jugoslovensko - češkoslovačka liga, Kolo srpskih legionara (Čehoslovaka u srpskoj I dobrovoljačkoj diviziji) te Češkoslov ačko-rumunski institut u ve-fikoj dvoram stafodreVrtog magistrata svečanu komemoraciju palim češkoslo-vačkim dobrovoljcima. Svečanosti prisustvovali su ministar vojske Mahnjik s generalnim insp.ektovom Sirovim, ru-munski poslanik Emainli te naš poslanik u Pragu dr. Protič, pored brojnih zastupnika lige, Sokolstva, legionara i drugih udruženja. MALE VBSn IZ NAŠSH J E D ! N B C A «••••••••••••••••••••••••••»*•••••••«•••••••••■••••••••• CELJE. — Župne strelske tekme. K župnim strelskim tekmam, ki se vršijo v nedeljo, 8. novembra t. 1. ob devetih dopoldne na vojaškem strelišču v Celju pod vodstvom poročnika brata Tkalčeca, se je priglasilo 8 vrst: Celje 2, Gomilsko, Griže, Hrastnik, Šoštanj, Zagorje ob Savi in Zidani most. Udeležba bo najbrž še večja, ker ni izključeno, da se bodo posamezna društva odločila še le zadnje dni. Pričetek tekme je ob osmih dopoldne. CELJE. - Proslava češkoslovaškega narodnega praznika. Na predvečer, v torek, 27. oktobra je v telovadnici Celjskega Sokola govoril pred vrsto telovadcev o bratski Čehoslovaški društveni prosvetar profesor br. dr. Strmšek. Govor je bil poln topline in ljubezni do Čehoslovaške, vsebinsko bogat in prav poučen. Žal nam je, da je bil omejen le na vrsto telovadcev. V bodoče je treba k takim počastitvam povabiti vse pripadnike društva. Res škoda, da tega čuvstvenega govora večina telovadečih pripadnikov ni slišala, ker o njem ni bila obveščena. CELJE. — Črtana edinica. Z dovoljenjem bratskega Saveza je župna uprava črtala bratsko Sokolsko društvo Medija-Izlake, srez Litija, ker so prenehali v §§ 2. in 3. pravilnika za sokolska društva predvideni pogoji za obstoj društva. GENERALSKI STOL. — Nedelja trezvenosti. Danom 31 pr. m. završena je u našoj četi sokolska nedelja trezvenosti, koje je započela 25 p. m. u smislu iaspisa br. SPO. Uspeh je za-dovoljio. GENERALSKI STOL, - Idejna škola. Kroz zimu održače se idejna škola za sveukupno članstvo prema zaključku PO naše čete. KASTAV. — Proslava češkoslova-čkog dana. Dne 28 oktobra 1936 god. proslavio je naše društvo dan češkoslo-vačkog ujedinjenja. Pred sakupljenim članstvom održala je s. prosvetarka Stanič predavanje, a naraštajke ss. Ma-var i Turčinovič deklamovale su par prigodnih deklamacija. , LJUBLJANA-VIČ. — Gledališka predstava. Sokolski gledališki oder je otvoril v nedeljo 1. t. m. svojo letošnjo dramsko sezono z izvrstno uspelo dramo »Reka«, ki je doživela popoln uspeh. Obisk ni bil posebno zadovoljiv, zlasti smo pogrešali naše stare stalne obiskovalce, o katerih pa smo prepričani, da bodo v bodoče izpolnili svojo sokolsko dolžnost. Drama je tekla gladko in je bila v režiji marljivega br. Janeza Grdine. Vse vloge so bile odlično podane ter so bili igralci po vsakem dejanju deležni navdušenega ploskanja in toplega odobravanja. LJUBLJANA-VIČ. — Proslava 1. decembra. Letošnji državni in sokolski praznik bo naš Sokol posebno svečano proslavil dne 1. decembra s svečano sejo in zaobljubo novega članstva, na praznik 8. decembra pa s telovadno akademijo, pri kateri bodo nastopili s posebnimi točkami vsi telovadni oddelki,- V telovadnici je živahno vrvenje in se vsi oddelki pridno pripravljajo za ta svoj velik sokolski praznik. MOKRIN. — Pozorišna pretstava. U nedelju 1 novembra o. g. održana je prva pozorišna pretstava, kojom je otvorcna u društvu pozorišna sezona. Pre pretstave održao je brat starešina predavanje iz ideologije Sokolstva. Prikazan je pozorišni komad »Kujanja«, komedija u 3 čina od Jovana St. Popoviča. Ova prva pretstava uspela je, a i poseta je bila zadev oljava-juča. MOKRONOG. — Sokolska predstava. Sokolsko društvo Mokronog je vprizorilo 24. in 25. oktobra 1936. veseloigro »Vozel« v režiji br. Gregorca Dragotina. Igra je bila zelo pestra, ker so si igralci oskrbeli liško narodno nošo. Tudi nove moči so pokazale svoje igralske zmožnosti. Prireditev je zelo dobro uspela in je bila prav dobro obiskana. VRATA. — Rad u društvu. Naše društvo, koje je do sada bilo sprečeno u radu zbog nemanja prostorija, poče- lo je ponovno življim radom sa svim jedinicama pre 2 (dva) meseca, jer smo osobitim nastojanjem starešine brata Gabra Pečariča ipak došli do prostorija, za kojima smo svi mi veorna žu-deli. Osobito se mnogo radi s decom i naraštajem, kojih svakog dana imadc sve više, a i napredak istih je potpuno zadovoljavajuči. Dana 28 oktobra, t. j. dan ujedinjenja bratske Čehoslovačke, a prema okružnici Saveza, održao je brat prosvetar Mladen Pečarič nagovor pred svim jedinicama o značenju toga dana za bratski narod i za nas Jugoslcvenc. Završavajuči svoj nagovor, brat prosvetar zamolio je sve prisutne da kliknu bratskoj Čehoslovačkoj Repu-blici, bratu Tomi G. Masariku i bratu dr. Eduardu Benešu, što su sestre i brača zdušno prihvatili. Nastavlja sc i nadalje sa živim radom za što svečani ju proslavu 1 decembra, kada če naše društv o održati akademiju s plesom. ZAGREB. — Idejna škola Sokola I. Kao što svake godine sprema društveni Prosvetni odbor tako sprema > jesenas idejnu školu, koju u prvom redu, i to obligatno, imadu da polaze sva brača i sestre, koji su društvu pristu-pili nakon 1 decembra 1936 ili oni, koji bud iz kojega razloga nisu mogli lanj-ske godine da učestvuju u radu idejne školc. U svrhu što užeg duhovnog kontakta staroga članstva s novim, te s upravom i prednjačkim zborovima požel jno je, da predavanjima idejne ško-le prisustvuje u što večem broju i staro članstvo, napose pak članovi uprave, prednjačkih zborova i prosvetnog odbora. Školu vodi brat Dušan M. Bo-gunovič, a predavanja održače uz brata Bogunoviča brača Nikola Belovarac. Konstantin Jugovič i Uglješa Paliko-vič. Časovi idejne škole biče u petak 20 i subotu 21 novembra svaki put od 8 do 10 s. uveče, Novi članovi, koji ne budu imali potvrde svih predavača da su tačno i uredno prisustvovali svim predavanjima, neče moči da na 1 decembra polože sokolski zavet. ZAGREB. — Pokojnim članovima Sokola I, koji su pokopani na Miro-goju pokloniče se društvo i ove godine. Ovaj čin pijeteta vršiče se 1 decembra u 3 sata po podne. Zbor članstva i na-raštaja u 2 s. po podne u društvenoj čitaonici. Na ovaj pijetetni čin poziv-ljemo bratski i obitelji naših milih po: kojnika. Isto ih tako molimo da nam pravovremeno izvolc javiti mesto gde su pokojna braea i sestre sahranjeni (staro ili novo groblje, polje, red i broj). — Uprava Sokola I. ROSIJA ~ FONSIER • društvo za osiguranfe I reosiguranfe e BEOGRAD U '»"1 (E. O.„80 . Glavni , i..,, uradnik s„.p.. C«., . Ur«.,*. MUP . T,rt. U^J*, _ L,uM|.n. bert Bazala i dr. Ferdo šišič. Preporučamo tvrtke, koje oglašuju u »Sokolskom glasniku«! KIliElE ali A&MKkute najMidjtiejk KUUUM&fT'DEV ЦУ1ЦАМАРАЈМДПИОУДИ 228-13 UČITiLISKA TISKARNA IZDELUJE DIAZO-AMONIAK-PAPIR »JASNIT«, ZA KOPIRANJE NAČRTOV, KI JE EDIN! 100 o/o DOMAČ IZDELEK TE VRSTE V DRŽAV!