JUG OS L O VENSK -<—:—,<^| PRILOGA „SOKOLSKEGA GLASNIKA“ ;—>- 1924. III. Miroslav Ambrožič: (Nastavak.) Sokolska vaspitna metodika 9. Svestranost. Sokolsko vaspitanje mora biti s v e s t r a n o, i to u dvostrukom pogledu: prvo mora biti vaspitanje kao takovo i telesno i moralno i duševno, a drugo mora biti i samo telesno vaspitanje svestrano; to znači: takovo, da ne goji samo nekoje vežbe i tako razvija telo jednostrano, več da se služi svim vežbama obuhvačenim u sokolskom sustavu i da razvija telo svestrano. Kao što smo več spomenuli, naše vaspitanje ne bi bilo ispravno i ne bi odgovaralo sokolskim načelima, kad bismo gojili samo telesne vežbe bez posebnog obzira na moralno oplemenjivanje i duševno napredovanje, kao što ne bi bilo ispravno, kad ne bismo, kao prvo i glavno sredstvo za postizanje večih moralnih snaga, upotrebljavali baš telesne vežbe po našem sistemu, i kao što ne bi bilo ispravno, kad bismo iz sokolskih društava napravili nekakvo narodno učilište, gde bi mnogo učili a možda i mnogo naučili, ali bi kod toga zanemarivali moralno oplemenjivanje i telesno krepljenje. Ali ni onda ne bi bilo dobro, kad bismo jedno od trojeg gajili na štetu d r u g o g a. Tu ne smemo ništa zanemariva ti a ni u čemu preteravati; gde preterujemo jedno, sigurno zanemarujemo drugo. Tražiti moramo, dakle, harmoniju, koja pospešuje opči uspeh. Nastaje pitanje, kako da nademo merilo za tu harmoniju? Da dodemo u tom pogledu na jasno, moramo si pre svega predočiti, što je bitno naše, dakle ono, po čemu se razlikujemo od drugih v a s-pitnih1 institucija. Temelj našeg vaspitanja čini telesno vaspitanje; od njeg polazimo i težimo za tim, da se več telesno vež-banje samo vrši tako, da se koristimo i u moralnom i intelektualnom Pogledu, a ono, što je k tome još potrebno, dodajemo napravama, koje opsiže naša vaspitna metoda. Pažljivo oko vaspitdča prosuduje kad je taj dodatak potreban u večoj ili manjoj meri, i što bolji ti je pedagoški osečaj, tim pre češ pogoditi pravu meru. 0 svestranosti govorimo na drugom mestu prilikom rasprave o samom telesnom vežbanju. Naglasiti moramo svestranost, jer naše vežbanje ima zadaču, da se njime tela razvijaju lepo i čvrsto, a to je moguče tek onda, kad se razvijaju svestrano. Našim vežbanjem takoder nadokna-hujemo i izravnavamo jednostrane napore različitih zvanja. U toni Pogledu mora biti vežbanje individualno primeren o, tako da je svota celodnevnog napora pojedinca svestrana. Pored toga 1 Medu v a s p i t n e institucije ne brojim niti samo zabavna, niti samo poučna društva i ustanove. donosi načelo svestranosti još i tu korist, što pojedincu ne dopusta da na svoju štetu preterava u jednom smeru, koje nosi i za njegovu moralnost lose posledice. Ovakovo preteravanje, koje i suviše cesto opažamo u sportista, postane strastveno, ine samo što štetno utice na razvitak tela, nego cini vežbača još i neobuzdanim i samovoljnim. U sokolskom društvu, gde mora i izmedu članova vladati potpuna harmonija, porušio bi i samo jedau takav pojedinac uzajam-nost i disciplinu. U pogledu načela svestranog vežbanja dužnost je prednjaka, da se drži vežbovnih rasporeda, koji moraju biti sastavljeni prema ovom načelu, te da prema vlastitoj uvidavnosti pri vežbanju samom toliko u pogledu odelenja, koliko u pogledu pojedinca doda sve što je potrebno, da bude telesni napor kod svakog vežbovnog časa svestran, t. j. da u tom naporu svi mišici primereno i podjednako učestvuju. Imajući to u vidu, opet ponavljamo, da mora biti prednjak za svaki vežbovni čas upravo temeljito pripremljen. 10. Raznovrsnost. Načelo raznovrsnosti odnosi se na telesno vežbanje. U tom se pogledu naš sustav telesnih vežbi odlikuje: i manje spretan prednjak može naći svu silu raznovrsnih vežbi. To pak je naročito potrebno kod našeg sokolskog vaspitanja. I najboljom voljom i pored svili drugih odličnih svojstava, koje ima naša vaspitna metoda, ne bismo mogli izlaziti na kraj s nekolicinom vežaba, koje bismo ponavljali iz dana u dan. Opet i opet ponavljane iste vežbe, kao što ih imadu neki drugi sistemi i kojima ne možemo odricati fiziološki blagotvorni uticaj, ipak postanu dosadne; čoveku dojade. Ovakovim vežbama ne bismo mogli narod ni privući u vež-baonicu, niti ga tamo zadržati. Sistemi s malim izborom vežaba, koje se redovito ponavljaju, pogodni su za bolesnike, ali ne za organizaciji!, koja polaže na svoje telesno vežbanje tako široke načrte kao mi. Od telesnih vežaba mi, naime, ne zahtevamo samo to, da nam nisu upravo dosadne i da baš ne ubijaju duha, već tražimo od njih, da nas duševno razvedre, da neprestano pobuduju našu pozornost, da vežbe same po sebi stvaraju zanimanje, potiču na natecanje i da s njima takoder zadovoljavamo naš estetski osećaj. Ako sve to tražimo od svojih telesnih vežaba, naravno je da moraju vežbe biti razno-vršne. Što raznovrsnije jesu, tim bolje odgovaraju svojoj svrsi. Prednjak, koji hoče u tom pogledu dobro da vrši svoju vaspitnu zadaću, mora imati tačan pregled svih vežaba, koje su mu na raspolaganju i mora imati takav dar iznalaženja, da vežbe prema načinu izvodenja i u sastavima tako menja, da su uvek nove i uvek zanimljive. To je moguće, ako predpostavimo sistematski pregled vežaba. Naš sistem tako je sastavljen, da može prednjak sve vežbe po strukama, razredima, granama, glavnim i potčinjenim vrstama lako zapamtiti; izvođenje elemenata pak je moguee na naj-različitije načine, koje dopusta veći deo vežaba. Več time je podana najveća raznovrsnost; vežbovni materijal može postati ne-ograničen. K tomu dodajmo još više ili manje komplicirano sastav- ljauje elemenata s različitim načinima i onda razabiremo da je vežbovni materijal neiscrpiv. Sredstva dakle imamo; za ispravnu upotrebu tog sredstva potrebna je temeljita priprema za svaki vežbovni čas. To je pravilo, koje neprestano ponavljamo, jer je jedno od glavnih pravila sokolske vaspitne metodike. 11. Postepenost. Važno pravilo za vaspitanje uopče, kao i za vežbanje telesnih vežaba napose, je postepenost. Pod tim pravilom razumemo ovo: P o -čin ji uvek la k šim i jednostavnijim pa prelazi postepeno na teže i sastavljenije. Ništa ne niožeš u trenutku preobraziti, niti možeš nekoga naučiti bez računa o tonie, koliko je učenik sposoban za primanje nauke. Svako preteravanje u tom pogledu pre škodi nego li koristi. Predočimo si, da mora svako, ko hoče nešto da nauči ili nečemu da se privikne, pre svega to razumeti. Podaj dakle gradu na razumljiv način. Ono što je jednostavno je pre razumljivo, nego ono što je komplicirano; komplicirano ili sastavljeno treba dakle pre svega raščlaniti, u članovima rastumačiti i naučiti, a zatim postepeno sastavljati, dok ne dodemo do celine. Tumačenje mora biti jasno i temeljito. Svako prazno govorenje stvar više zamotava, nego li razjasnjuje. To vredi i za telesne vežbe obzirom na njihovu teškoču. Lakše i jednostavnije vežbe moramo pre učiti i naučiti, nego li dodemo do težih i sastavljenih. I što bolje češ umeti vežbu da raščlaniš i učiš u njenim pojedinim delovima, tim pre i tim temeljitije češ vežbu naučiti. Kod učenja vežaba je izgubljeno ono vreme, u kome od pojedinaca tražiš previše odjedanput; obratno, uspeh dolazi skoro i tako reči sam sobom — neopaženo —, ako se mnogo baviš detajlima i ove temeljito prodeš. Rasčlanjenje vežaba pak mora biti smotreno, promišljeno, ako hočemo da bude ispravno. Stoga ponavljamo: Pripremi se! — Više puta zahteva podrobno vežbanje i veliku strpljivost — budi ustrajan. Ali uza sve to ne budi nikada dosadan! 12. Uzdržavaj disciplina na ispravan način. To je teška stvar i u tom pogledu se greši neb rojeno puta. Samo jednim pogrešnim istupom u tom pravcu može prednjak da se za vazda onemoguči. Prednjak mora svaki zahtev i svaku zapovest tako izneti, kao da se razume sama po sebi te se i samo po sebi razume da se izvrši. Tim je več mnogo kazano, jer to je moguče jedino u slučaju ako zahtevaš bilo što samo radi stvari a ništa radi sebe. Zahtev i zapovest hi o r a j u b i t'i stvarno osnovani. Svako je došao u «Soko» radi sokolske stvari, a ne radi osoba. Radi te stvari su postavljeni i prednjači. Sve mora da služi samo stvari; svaka zloupotreba poverenoga mesta odmah se osvećuje. Tako vidimo primere, gde si prednjači nešto uobražavaju na «vlast», koja im je data nad drugima. Sa zapovestima i naredenjima žure bez predo-mišljanja, a time prouzrokujU otpor u vežbača, i nedisciplina je stvo-rena; stvorili su je oni, koji bi je morali uzdržavati. Stvarno osnovane zahteve uzdržavaj uvek do krajnosti. Ako si nešto zahtevao iz stvarnih razloga i ako te je k tomu silila i potreba, onda nema nikakvog razloga, da od svog zahteva odstupaš, da popuštaš. Izvršiti se mora. Ko se ne pokori, ne spada medu nas, popuštanje značilo bi neozbiljno uvažavanje discipline, kojoj se moramo bezuslovno potčmjavati svi, koji smo Sokoli. Ti prednjače budi oprezan pre nego štogod zahtevaš! Pre nego štogod zahtevaš, promisli, da li če se tvoj zahtev izvršiti — ako vidiš unapred upornost ili takovo raspoloženje, da ćeš naići na otpor, rade u tom trenutku ne zahtevaj te obračunaj s dotičnim bratom, kad budete sami, ili — ako je slučaj teži — ustupi stvar načelniku i prednjackom zboru. Što manje ima u društvu ostrih istupa radi discipline, tim bolje je to za uzdržavanje discipline, ali opravdana strogost mora vladati, i ona može vladati, ako su prednjači ozbiljni, uvidavni i uvek ua svom mestu. To znači drugim rečinia još i to: Ako od drugih tražiš d i s c i p 1 i n u, m o r a š biti discipliniran uprvom redu s a m. Sam si discipliniran onda, kad tačno ispunjavaš sve svoje dužnosti, kad sam uvažavaš sve valjane društvene propise i kad sam ni na koji način ne pokazuješ upornosti ili opozicije. Zaključke pred-njačkoga zbora moraš uvažavati, ma da si sam drugog mišljenja. Svoje mišljenje možeš udejstvovati na sednicama prednjačkog zbora ali ne na taj način, da pred vežbačima kritikuješ odredbe zbora ili načelnika i da vežbačima pokazuješ svoje neraspoloženje prema odredbama. Prednjak mora u disciplini davati dobar primer, onda može disciplinu očekivati i od drugih. Takoder je veoma važno, u kakvom tonu nešto zahtevaš. Ne misli nikada, da si uzvišen nad drugima, ako imaš pravo zapovedati. To pravo su ti dali oni, koji su spremni da te slušaju, to su tvoja brača i ti si njihov brat. Tako neka bude tvoj ton uvek bratski. U s v e s t i ti mora biti uvek samo d u ž n o s t z a p o v e d a n j a a n i k a d pravo zapovedanje. Konačno je u pogledu uzdržavanja discipline mnogo zavisno o opčeni utisku, što ga ostavljaš tvojim nastupom. Ali, nemoj se truditi da «imponiraš» smelošću ili afektiranošću, uzalud se trudiš. Samo ozbiljnost, bratska uljudnost i sigurnost u znanju pomažu tvom dobrom nastupu. I odlučan moraš biti, ali nikad razmetljiv i brbljav. Govori ono što razumeš i što ti dolazi od srca. Lažljivost je ružna mana; na-protiv nije nikakva sramota, ako nešto ne znaš, što drugi znade. Jeđino onda bi bila sramota, kad ne bi znao ono što ti dužnost nalaže da znaš, i u tom slučaju neće te vežbači tako uvažavati, kako bi te morali kao svog vaspitača. Radi toga ponavljamo iznova: Za svaki vežbovni čas mora se prednjak temeljito pripremiti. Nastavitće se. V. Švajgar: Sokolski domovi Sokolstvo na slavenskom jugu je duge decenije trpilo radi neprijazne protuslovenske politike, koja je nastojala da omete i ometala je svaki veči razvoj sokolske misli. Ali ni jedno pa ni najoštrije sredstvo nije pomagalo toliko da nas potpuno uništi. Usprkos preganjanju i smetanju svakog intenzivnijeg delovanja još pre rata se naše Sokolstvo razvilo do te snage, da ga ni persekucije u početku rata, ni svetski rat sam nije mogao uništiti. Svima nam je još živo u pameti ono doba, kad su nam ministarstvo u Beču a zatim sve moguče školske vlasti zabranile gojenje naraštaja, kad su nam od-uzeli školske vežbaonice, zabranili svečanu odoru, izlete i t. d. i t. d. Danas svega toga nema. Naša društva danas ne zavise od dobre ili rdave volje kakvog bečkog ministra. Sami odredujemo sebi stav. Redovi našeg članstva su se mnogostruko povečali, broj vežbača, vežbačica i svega naraštaja dostigao je znatan/ stupanj višine, imamo na raspoložeuju vežbaonice u večoj meri nego pre ali manjka još mnogo a da bismo mogli reci da naša društva rade istinski uzorno sokolski. Mi smo organizacija za telesno obrazovanje, čija je zadača podiza-nje telesnih i moralnih snaga u jugoslavenskom narodu. Kao prvo i najvažnije sredstvo za postignuče toga cilja služi nam telesna vežba i to u tolik oj meri da nas dugogodišnje iskustvo uči, da jedino ona sokolska društva vrše u redu i istinski svoju dužnost, koja istinski i smišljeno goje u prvom redu telesnu vežbu. Gde se ne razleže u društvu veseli smeh vežbača i ostra zapoved voda, tamo u opšte nema pravog života, a u društvima gde se goji telesna vežba, stvara se uporedo i vaspitni odsek i orkestralni odsek i svi ti odseci uzgred uz vežbu vrše uspešno svoje delovanje. Bez telesne vežbe dakle nema života; društva kratko vreme životare a onda nastupa san duhom ubijenog. Imamo mnogo društava i odseka, koja imaju najmljene prostorije ili vežbaju u školi a imaju toliko vežbača i raznih drugih odseka, da im iznajmljene prostorije postaju s dana na dan tešnje, tako da društvo mora da misli na svoj vlastiti krov ako neće da pod tudim krovom kuburi radi pomanjkanja vazduha i prostora. Na posletku nači eemo širom naše domovine društva, koja u opšte nemaju nikakve vežbaonice ni najmljene ni školske. Kod njih je rad ograničen večinom na proleče, leto i deo jeseni, kad se može vežbati pod vedrim nebom. To je lepo reči ali teško izvršiti. Poznato nam je mnogo slučajeva, gde su društva bez vežbaonica bila samo na papiru ili za paradu. Iz navedenih razloga odlučilo se mnogo društava na važan korak: zidanje vlastitog doma, što je na jedan mah preobrazilo svo dosada-nje delovanje. Nekoliko društava bilo je toliko srečnih da su lako postavili, kamen Po kamen, ciglu po ciglu i sazidali svoj dom ali je mnogo takvih, ko-jima novčana sredstva nikako ne dozvoljavaju da odmah počnu sa gradnjom svoga krova. Osnovali su naime svoje odseke i posebna odelenja za nabiranje novaca i materijala za buduću gradnju. Zidanje vlastitog doma je za svako društvo vrlo važan korak u njegovom životu. Ako ima na raspoloženju dovoljno sredstava za zidanje i kasnije održavanje stvar je u redu; ali teško društvu, koje ni je finaneijalno dovoljno osigurano a zida svoj dom. Uzdrža vanje stoji mnogo, amortizacija duga zahteva mnogo — svi priloži članova nisu dosta za pokriče tih potreba. Pošto svako društvo, koje radi, treba mnogo novaca takoder za tekuće izdatke i te prema oiiom što smo pre rekli, ne može pokrivati iz članskih prispevaka, jasno je, da je prisiljeno da posegne za sredstvima i putevima, koji donose dobit, t. j. priredivati zabave i sela — na raboš telesne vežbe. Da vežba zbilja jako trpi od priredivanja prečestih zabava tako je jasno i toliko puta dokazano, da je suvišno o tom govoriti. Svima tim prilikama treba da nastoji da izbegne svako društvo, koje zida s tim, da postavi pametno i oprezno svoj vlastiti dom. U sledečim retcima hoču da dam nekoliko misli glede mesta, vremena i načina gradnje i t. d. Pre nego što predemo na pojedinosti treba da utvrdimo ovo: Za pravila n razvoj treba svako sokolsko društvo letno vežbalište na polju, osi m toga dobro uredenu na osnovi higi jenskih načela grade nu vežbaonicu, opremljenu sa svi m potrebnim spravama za v e ž b u. Po veličini delimo sokolska društva u velika, srednja i mala društva. Srednja i mala društva nalazimo po manj im mestima, a velika su u večini mestima. Možemo reči, da se ubrajaju u mala društva ona koja imaju do 100 članova, do 300 članova srednja, iznad 300 su velika društva. Osim Ljubljane, Zagreba i Beograda ima još dru-štava sa preko 1000 članova i članica. Isto je tako sa sokolskim domovima. Manje društvo sa najviše 20 vežbača je manje organizacijski razvijeno nego društvo sa 60 do 80 vežbača ili i preko 100. Veča društva goje sve vrste naraštaja — toga u malim društvima nema svuda i ako bi moralo biti. Kako je broj vežbača prvi i glavni argumenat za veličinu vežbaonice, koju hočemo da pravimo — delimo i domove na male, srednje i velike. Najjednostavniji oblik manjeg sokolskog doma sastoji se iz 1.) vežbaonice, 2.) odborske sobe, 3.) oblačionice (svlačionice) za vežbače i 4.) zahoda. Svi odseci su upučeni na odborsku sobu ili na svlačio-nicu; nemaju svojih soba. U manjem društvu je to moguče i neče nikad ometati rad društva. — Vežbaonice, koje su samo provizorij za kasniji pravi sokolski dom, grade se obično na gore spomenuti način. Veča društva a delom i srednja teško če se zadovoljiti s naj-prostijim sokolskim zgradama, jer imaju osim vežbača, više raznih odseka, jači prednjački zbor i t. d. Iz toga razloga je vremenom na-stao tip srednjeg sokolskog doma, koji se sastoji iz 1.) vežbaonice, 2.) svlačionice za članove i članice, 3.) prednjačke sobe, 4.) odborske sobe, 5.) iz najmanje jednog prostora za razne odseke, 6.) iz čitaonice i knjižnice, 7.) iz prostorije za kupanje članova, 8.) iz uzgrednih prostorija (zahodi i t. d.). Osim toga nalazimo tu i tamo još i stan za načelnika, sobu za skupštine i spremište za sprave. Velika društva u našim glavnim mestima, k oj a broje preko 1000 članova, stotine naraštaja, mnogo odseka, trebaju još veću zgradu, da sklone pod krov sve svoje institucije. Radi velikog broja vežbača primorana su da vežbaju u većim odele-njima i pri stalno rastućem broju članstva izbije pitanje gradnje dviju vežbaonica da bi se vežbanje moglo nesmetano vršiti. Tako veliki sokolski dom sastoji se iz vrlo mnogo prostorija — navešćemo samo najvažnije: 1.) jedna ili dve vežbaonice velikih razmera, 2.) svlačionica za članove, 3.) svlačionica za članice, 4.) soba za muški prednjački zbor, 5.) soba za ženski prednjački zbor, 6.) spremište za sprave, 7.) kupaona za muške, 8.) kupaona za ženske, 9.) pisarna društvenog tajništva, 10.) odborska soba, 11.) dvorana za skupštine, 12.) 3 do 4 sobe za razne odseke, 13.) čitaonica i knjižnica, 14.) stan načelnika, 15.) stan pazikuće, 16.) uzgredne prostorije (zahodi, po-drumi, kuhinje i t. d.). U ovom članku nećemo promatrati potanko opisanog velikog doma, jer njegovo ustrojstvo odgovara samo potrebama vrlo velikih dru-štava, nego ćemo se zabaviti u prvom redu s manjim i srednjim sokolskim zgradama, imajući na umu naše specijalne prilike na se-lima, jer će se u nekoliko godina graditi više sokolskih vežbaonica. Pri tom razmatranju ne smemo prevideti još jedan fakat. U mestima gde ima sokolsko društvo, postoje često i druga napredna kulturna društva, koja su obično bez krova ili životare kao gosti u kakvoj manjoj sobici jer nemaju prostora za svoj razvoj. Mnogo puta su za-pravo članovi tih društava baš Sokoli pa treba uvažiti da se i tim društvima dadu eventualno prostorije u projektovanoj sokolskoj zgradi. Ta stvar doduše zavisi potpimo od lokalnih prilika ali mo-žemo utvrditi da Sokolstvo treba po mogličnosti da bezobvezno i druga narodno-kulturna društva prima pod svoj krov. Dalje čujemo iz svih krajeva naše domovine tužbe da manjkaju po provinciji dvorane za pozorište i sl. — Istina sokolska dvorana treba u prvom redu da služi telesnoj vežbi, ali ko pozna naše prilike po manjim mestima neće doći do bitnih promena u tom pogledu. Zato čemo se s obzirom na praktičnu izvedbu sokolskih domova obazirati i na postojeće opšte kulturne prilike. Pre nego što pristupimo opisu predradnji, gradnje i t. d. možemo utvrditi da za naša društva dolaze obično u obzir domovi dviju vrsta, koji odgovaraju snazi i razvoju naših sokolskih društava u pogledu vežbanja telesnog i u prosvetnom pogledu. Rad pri gradnji sokolskih gradnji delimo ovako: 1.) Predradnje: a) odredenje prostora, koji odgovara veličini gradnje; b) proračun s obzirom na snagu društva; c) priprava novčanih sredstava; č) izrada potrebnih načrta. 2.) Kupovanje prostora, prepis na društveno ime. 3.) Sastav tačnih načrta — podroban načrt. 4.) Predavanje raznih radova putem konkursa. 5.) Priprava gradevnih potreba. 6.) Građevno i novčano gospodarstvo, razne oficijalne dužnosti. 7.) Oprema gradnje, naročite prostorija sa spravama, pokućstvom i t. d. 8.) Po dovršenoj gradnji uredenje svih pitanja, zaključni obračun. 9.) Izničenje gradevine njenoj svrsi. Posle ovog pregleda razmotrićemo celo pitanje naših gradnji i u opštem odrediti nekoliko smernica, koje treba da vredfe radi opšteg ravnanja. Nastavitće se. __________________ PREGLED Iz delovanja češkoslovaškega Sokolstva. Češkoslovaški Narodni Svet je naznanil ČOS. ustanovitev odbora za narodnostno razstavo. Zaradi tega se je ustvaril pri predsedstvu COS. razstavni odsek, da pripravi notranje delo. V odsek so bili pozvani člani muzejskega in manjšinskega odseka; za predsednika pa je bil imenovan br. R. V. Novfik, urednik «Sokolskych Besed», lista naraščaja ČOS. Isti brat je tudi predsednik komisije za prireditev razstave sokolskega naraščaja na «Vseobrtniški razstavi), ki se bo vršila letos v Pragi. Obe komisiji živahno delujeta, da izpolnita dano nalogo. Češkoslovaški Rdeči Križ je zaprosil predsedstvo ČOS. ob priliki svoje proslave petletnega delovanja za moralno podporo, kar je izvršil celokupen sokolski tisk. Ženam se je pa poverilo zbiranje novega članstva in propaganda o važnosti Češkoslovaškega Rdečega križa. Da se delo pravilno izvrši, se je v svrho organizacije istega izvolila komisija, ki ji načeluje sestra Olga Fučikova. Odbor za stradajoče Čehoslovake v tujini, ki je v njem zastopano tudi Sokolstvo, je nabral do sedaj 700.000 Kč. V Pragi se je n. pr. nabralo v enem nedeljskem dopoldnevu ob živem sodelovanju Sokolstva 18.000 Kč. Poleg tega pa so poslale župe-pokroviteljice velike darove v denarju in jestvinah naravnost sokolskim društvom izven mej republike. — Beda naših rojakov je našla polno razumevanje pri bratih in sestrah. Navajam en primer: Brat Liška, starosta majhnega društva v Oneticah, ni rekel nikomur ničesar, ko je dozrial za bedo naših ljudi v Porurju, temveč se je odpeljal v Mohrs ter pripeljal s seboj dvoje dece iz tamkajšnjega sokolskega društva in skrbi sedaj zanje. Druga šola o T y r š u se bo vršila jeseni v Tyrševem domu. Predavala bo Renata Tyrševa: O potovanjih dr. Tyrša; dalje pa bodo govorili: dr. Rus: Idejna stremljenja češkobratska in huzitska v Tyrševih spisih: docent dr. Tvrdy: Verski problem v Tyrševem delu; dr. Chalupny: Kako je vzniknil spis: cNaša naloga, smer in cilj»; V. Štepanek: Razlika današnje organizacije od prvotne; dr. Chalupny: Tyrš in Ригкупе; dr. Rus: Tyrševa etika. — Imena predavateljev jamčijo za višino predavanj, ki vzbujajo že sedaj pozornost sokolskih činiteljev. V dneh od 14. do 27. aprila se pripravlja dopolnilna (nadaljevalna) šola za prednjačice v sokolskem domu društva Praga III. Ta šola je določena samo za one prednjačice, ki so z uspehom obiskovale štiritedenske šole ČOS., da si poglobijo svoje znanje s posebnim ozirom na vodstvo mladine in na samostojno vodstvo večjih skupin. Zato izkazuje učni načrt mnogo učnega časa za seminarno delo. Presedstvo ČOS. je razglasilo «poslovnik častnega razsodišča ČOS.i in poslovnik «Kukanovega sklada), ki je določen samo vzgoji in povzdigi sokolskega naraščaja in dece obeh spolov v narodno ogroženih krajih, v kolikor zasluži priznanja in podpore, in sicer deloma za vztrajno udeleževanje pri telovadbi in pri naraščaju in deci pristopnih društvenih podjetjih, deloma pa za narodno vztrajnost, odpornost in delovanje naraščajskih staršev ali varuhov. Za ustanovitev tega sklada si je stekel zasluge manjšinski odsek ČOS. in pred vsemi vodja sokolskega manjšinskega dela br. Vaclav Kukan, ki se sklad radi tega po njem imenuje. Organizačni odsek občnega zbora Č O S. je izdelal predlog za izpremembo pravil. Glavna izprememba bo predlagana glede načina volitve v predsedstvo ČOS. Volilo naj bi se predsedstvo tako, da bi se vsako leto obnovila tretjina njegovih članov. Kot predpogoj volilnosti za člana predsedstva ČOS. se bo zahtevalo po predlogu pet - ali triletno delovanje v župi in najmanj dve leti redne in pravilne telovadbe. Druga zahteva bi se izpregledala le tedaj, če je bil prizadeti znanstveno posebno delaven. — Komisija hoče na ta način preprečiti prenaglo prerušenje rednega delovanja predsedstva in ima popolnoma prav, da le tisti, ki je predelal telovadnico in deloval tudi v župi, lahko postane koristen član centrale. Sokolstvo kot celota posveča vso svojo pozornost proslavi Žižkovega spomina, ki jo bo izvršilo na dva načina: 9. j u n i j a se bo slavil spomin na Žižkovem hribu v Pragi ob priliki zleta Sredočeške župe in 30. junija v Žižkovem rojstnem kraju, v Trocnovu, in v Čeških Budjejovicah pri pokrajinskem zletu južnočeškega Sokolstva. Vedno bolj in bolj se kažejo mogočni obrisi sokolskih slavnosti v Čeških Budjejovicah in Trocnovu. Sedem južnočeških žup in tudi Praga se pridno pripravlja na zlet. Zagotovljeno je sodelovanje vojaške divizije češkobudje-joviške. Udeležbo so obljubili med drugimi br. Udržal, minister narodne obrambe general Mittelhauser, šef generalnega štaba, pesnik Machar, generalni inšpektor češkoslovaške armade, starosta praškega mesta dr. Baxa. Pozvan je tudi prezident republike in se lahko računa z njegovo udeležbo. Slavnostne govore bodo govorili starosta ČOS. dr. Scheiner, njegov namestnik br. Fr. Mašek, minister Udržal, župan Prage dr. Baxa in dr. Stavbeni odsek z vso marljivostjo nadaljuje dela na telovadišču. Most na Sokolski otok bo že v nekaj dneh gotov. Na zletu bo nastopila tudi vrsta ČOS., ki bo tekmovala na letošnji olimpijadi v Parizu. Darovi za Tyršev dom so vedno številnejši. Požrtvovalnost posameznikov in društev je zelo velika. Tako je n. pr. darovalo malo društvo Hostivica, ki je samo zelo zadolženo na svojem domu, znesek 1000 Kč., Sokol v Urhorodu v Podkarpatski Rusiji je posodil vse svoje premoženje v znesku 50.000 Kč. Od mnogih strani se pojavljajo že klici po vse. sokolskem zletu. Vršil se bo najbrž leta 1926. v Pragi. Vendar je odločitev za enkrat težka — manjka Letne, manjka pravega telovadišča. V Pragi pa ni nikjer drugje pripravnega, pristopnega in tudi tako ravnega prostora, da bi se lahko vršila na njem tako ogromna prireditev kot je vse-sokolski zlet. Preden bo padla odločitev, se mora rešiti vprašanje prostora. — V poštev prihajajo edino «Strahovske lomy» za Petrinom — ako bi ne bilo to zemljišče preveč neravno in ako bi imelo komunikacije. Vendar pa se na srečo sedaj zanima vlada za to vprašanje, ker namerava tam zgraditi velikanski stadijon za Veliko Prago. Pravkar je odločila anketa ministrstva za zdravje in telesno vzgojo, da bi bil ta prostor primeren. — Zadostovalo bi, da nam država poravna zemljišče — za zletišče se bomo pobrigali — kot do sedaj vedno — iz lastnih sil in sredstev. Antonin Benda — Praga. Zimska olimpijada v Chamonixu. Ob priliki VIII. olimpijade, ki se vrši letos od začetka maja do konca julija v Parizu, so se vršile zimskošportne igre v Ohamonixu pod Mont Blancom v dneh 25. januarja do 5. februarja. Tekme za svetovno prvenstvo v raznih panogah zimskih športov se vrše vsako leto, toda ločeno po času in kraju. Bilo je topot prvič, da so se koncentrirala prvenstva v enem kraju in tako je dobila prireditev, ki je prav za prav le del VIII. olimpijade, spe-cielen naslov zimske olimpijade. Prihodnje leto se bodo vršile te tekme zopet ločeno — smuške tekme v Helsingforsu na Finskem — in druga zimska olimpijada se bo vršila najbrž šele leta 1928. ob priliki IX. olimpijade. Organizacija tekem je bila v rokah francoskega olimpijskega odbora (C. O. F.), podrobna organizacija in vodstvo tekem pa je bilo v rokah francoskega zimskošportnega saveza (F. F. S. H.) in francoskega alpinskega kluba (C. A. F.). Priglašenih je bilo za zimskošportne igre 18 držav, in sicer: Avstrija, Belgija, Čehoslovaška, Estonska, Finska, Francija, Italija, Jugoslavija, Kanada, Letska, Luxemburška, Norveška, Ogrska, Poljska, Švedska, Švica, Velika Britanija in Združene države. Discipline, v katerih so se merili omenjeni narodi, so bile: drsanje, smučanje, curling, hockey ter bobsleigh. Klasifikacija narodov se vrši po točkah, in sicer dobi nacija, katere zastopnik je dosegel prvo mesto v kaki tekmi, 10 točk; drugo mesto se klasificira s 5 točkami, tretje s 4, četrto s 3, peto z 2 točkama in šesto z 1 točko. Če dosežeta dve naciji pri kakem tekmovanju isti čas, se točke dele na polovico. Preidemo sedaj k posameznim tekmam. Olimpijada se je otvorila z drsalnimi tekmami. Te tekme so se delile v sedem disciplin, in sicer so bila: hitrostna tekmovanja na 500 m, 1500 m, 5000 m in 10.000 m ter tekmovanja v umetnem drsanju za dame, gospode in za pare. V hitrostnih tekmah se je pričakovalo zmage zastopnikov Skandinavije in Finske. Te države so poslale svoje najboljše tekmovalce, oba svetovna prvaka Thunberga (Finec) in Stroma (Norvežan), Skutnabba, Larsena in Paulsena. Združene države so poslale na te tekme šest izborno treniranih tekmovalcev, ki pa so se ob silni premoči Fincev in Norvežanov kar izgubili. Vsekakor pa je presenetila zmaga Amerikanca Jewtrawa-a (izg. džutro) na 500 m. Tekmovalna proga je merila približno 400 m, t. j. dve ravni stranici po 120 m in dva široka zavoja po približno 80 m. Za 5000 m je bilo torej treba preteči 12 krogov plus 200 m. Tekmovalo se je v dvojicah; po dva in dva tekmovalca sta bila izžrebana in njih čas je bil definitiven; ni bilo torej nikakih finalov. Vsak tekmovalec je imel svojo progo široko 3 m in pri tekmovanjih od 1500 m dalje sta se tekmovalca pri vsakem krogu menjavala v zunanji in notranji progi. Posamezni rezultati so: 500 m: 1. Jewtraw (U.S. A.) 44 sek.; 2. Olsen (Norveška) 441 /r> sek.; 3. Larsen (Norveška) 44'/_ sek. 1500 m: 1. Thunberg (Finska) 2 min. 204/5 sek.; 2. Larsen (Norveška) 2 min. 22 sek.; 3. Mon (Norveška) 2 min. 253/r> sek. 5000 m: 1. Thunberg (Finska) 8 min. 39 sek.; 2. Skut-nabb (Finska) 8 min. 48 sek.; 3. Larsen (Norveška) 8 min. 49 sek. 10.000 m: 1. Skutnabb (Finska) 18 min. 4’/5 sek.; 2. Thunberg (Finska) 18 min. 7*!. sek.; 3. Larsen (Norveška) Pri umetnem drsanju se je bil boj med Švedi in Avstrijci, ki so ga pa Dunajčani izvojevali v svoj prid. V damskem umetnem drsanju si je z lahkoto priborila prvo mesto ga. Herma Plank-Szabo (Avstrija), sedaj že tretje leto svetovna šampijonka v tej disciplini. Tudi v umetnem drsanju v parih je zmagal par gdč. Engelmann-g. Berger (Avstrija) pred Fincema g. in ga. Ja-kobson. V umetnem drsanju gospodov pa je bil Dunajčan Bockl potisnjen na drugo mesto. Prvo mesto je zasedel Šved Grafstrom. Smuške tekme so se delile v pet disciplin, in sicer: tekma na vztrajnost na 50 km, tekma na 18 km, tekma v skokih, vojaška tekma na 30 km ter kombinirana tekma, pri kateri so se klasificirali po točkah uspehi tekmovalca na 18 km in pri skokih. Tekmovali so torej n. pr. pri tekmi na 18 km tekmovalci, ki so s to tekmo že bili končno klasificirani, in pa taki, ki se imajo (čez 2 dni) še poskusiti v skokih. Pri smuških tekmah se je splošno računalo z zmago Norvežanov, ki so jih zastopali po holmenkolskih tekmah znani Thorleif Hang, Grotumsbraaten, Thullin Thams i. dr. Vse smuške tekme so se vršile v chamonix-ški dolini, ki je bila prav prikladna za te tekme. Proga na 5 0 k m je bila lepo speljana, višinska diferenca je znašala približno 850 m; start in cilj vedno na istem mestu v stadionu. Tekmovalna proga je bila po potrebi vsakih 10 do 40 m zaznamovana z rdečimi zastavicami, kjer pa je bila proga nekoliko nevarna, n. pr. pri strmih spustih, jarkih itd., so opozarjale tekmovalca rumene zastavice na nevarno mesto. Norvežani so poslali na to tekmo 4 tekmovalce, ki so zasedli prva 4 mesta v sijajnem času. Peti je bil Šved, toda 16 minut (!) za četrtim Norvežanom. Oba favorita, Finca Niku in Collin, ki sta leta 1922. zmagala v Holmenkolu, sta med tekmo odstopila. Tudi pri tekmi na 18 km so si severni narodi priborili vsa prva mesta, in sicer kar vseh prvih deset. Kako oster in trd je bil boj za prva mesta med Norvežani, Finci in Švedi pri tej tekmi, je razvidno že iz tega, da je med prvini in desetim razlike le pet in pol minute! — Tudi pri smuških skokih so se odlikovali Norvežani, toda tu so se jim nevarno približali Amerikanci, ki jih skakanje kot nekaj nevarnega in «amerikanskega» seveda zelo vleče. V splošnem so se dosegli pri treningu daljši skoki (do 58 m!), kot pri tekmi sami, ko vsak pazi, da ne pade in da si z lepim stilom pribori čim več točk. — Disciplina, ki je pri nas še ne poznamo, so bile vojaške tekme na 30 km. Vsaka država je lahko postavila po eno patruljo, sestoječo iz enega častnika in treh vojnikov regularne vojske. Vsi tekmujejo v polni vojni opremi. Na 17 km je bilo za vsako patruljo posebej prirejeno strelišče, kjer je vsaka patrulja oddala 18 strelov (3 x 6) na 18 figur, oddaljenih približno 100 m, predstavljajoče vojake v snegu ležeče. Za vsak pogodeni strel se je oni patrulji odštelo 30 sekund od časa, ki ga je dosegla na progi 30 km. Tako je bil oficielni čas pri Švicarjih za 3 minute boljši od faktičnega, ker so napravili šest pogodkov. Na cilj je morala priti vsa patrulja striijena. Javilo se je 6 patrulj, od katerih so le 4 prišle na cilj; Italijani in Poljaki so zlomili smuči in odstopili. Rezultati v teh tekmah so naslednji: 50 km: 1. Thorleif Hang 3 ure 44 min., 32 sek.; 2. Stromstad 3 ure, 46 min., 23 sek.; 3. Grotumsbraaten 3 ure, 47 min., 46 sek.; 4. Maar-dalen 3 ure, 49 min., 48 sek. 18 km: 1. Thorleif Hang (Norveška) 1 uro, 14 min. 314/10 sek.; 2. Grotumsbraaten (Norveška) 1 uro, 15 min., 51 sek.; 3. Niku (Finska) 1 uro, 16 min., 26 sek.; 4. Maardalen (Norveška) 1 uro, 16 min., 56 sek. Skoki: 1. Thulin Thams (Norveška) 49 m, 49 m; 2. Bonna (Norveška) 47-50 m, 49 m; 3. Haugen (USA.) 49 m, 49-50 m; 4. Landwick (Norveška) 42 m, 44-50 m. Kombinirana tekma (18 km + skok): 1. Hang 2. Stromstad, 3. Grotumsbraaten, 4. Okern, vsi iz Norveške. Vojaške tekme: 1. Švica v ofic. času 3 ure, 57 min., 6 sek.; 2. Finska 3 ure, 59 min., 40 sek.; 3. Francija 4 ure, 18 min., 23 sek.; 4. Čehoslovaška 4 ure, 19 min., 54 sek. Pri nas popolnoma neznana igra na ledu je curling. V splošnem je curling podoben našemu «balinanju». Igrajo moštva: po štirje gospodje od ene nacije. Zmagali so Angleži; na drugem mestu so Švedi in na tretjem Francozi. Носкеу na ledu je privabil vedno največ gledalcev. Igra je slična nogometu, le da so igralci — po šest na vsaki strani — na drsalkah in opremljeni s specielnimi tolkači za hockey. Igralna doba sestoja iz treh razdobij po 20 minut. Mojstri v hockeyu so brezdvomno Kanadci, kar se že vidi iz rezultatov, ki so jih dosegli proti evropejskim moštvom. Za njimi pridejo Ameri- kanci, ki so pa prvim podlegli s 6 :1. To je bil edini gol, ki so ga dobili Kanadci. Sami so jih zabili nad 100! — Nekaj rezultatov: Kanada : Švica 38 : 0; Kanada : Čehoslovaška 30 : 0; Švedska : Švica 9:0; Amerika : Belgija 19 : 0; Kanada : Švedska 22 : 0; Anglija : Francija 15 : 2; končna klasifikacija: 1. Kanada; 2. Amerika; 3. Anglija; 4. Švedska; 5. Francoska; 6. Čehoslovaška; Anglija : Švedska 4:3; Švedska : Čehoslovaška 9:2. Bobsleigh tekme so se vršile na 1500 m dolgi progi. Proga je imela nad 20 zavojev, torej je zahtevala iftnogo spretnosti od krmarja in smelosti od vsega moštva. Ze pri treningu se je videlo, da so specialisti na tem polju Švicarji. Ta disciplina je ena najnevarnejših in res ni poteklo dneva, da bi se ne pripetila kaka nesreča, da bi se n. pr. ne prevrnil bob, pri čemer se navadno brez zloma roke ali noge ni izteklo. Pri tekmovanju je bilo progo treba prevoziti štirikrat. Na prvem mestu je Švica s časom 5 min., 488/10 sek. (za vse 4 vožnje!). — Prvo vožnjo so vozili v času 1 min., 243/5 sek., kar znači nad 60 km na uro ali približno 18 m na sekundo! — Drugi so Angleži (5 min. 458/10 sek.); tretji Belgijci (6 min. 2 sek.). Končna klasifikacija po točkah (kot gori omenjeno) je prinesla Norvežanom visoko zmago, ki so jo seveda dosegli s svojimi izbornimi smučarji, kajti po drsalnih tekmah so bili še Finci na prvem mestu. Klasifikacija je naslednja: 1. Norveška 134 in pol; 2. Finska 76 in pol; 3. Angleška 30; 4. Amerika 29; 5. Švedska 26; 6. Avstrija 25; 7. Švica 24; 8. Francija 16 in pol; 9. Kanada 11; 10. Čehoslovaška 8 in pol; 11. Belgija 2; 12. Italija 1 točka. Druge države niso dosegle nobenega mesta. Jugoslavija se je udeležila s štirimi tekmovalci le smuških tekem. Čeprav se ti niso placirali, so bile te tekme vendar izborna šola zanje. Gotovo je, da se v smuškem športu nikoli ne bomo mogli meriti z Norvežani, ki imajo po 5 do 7 mesecev zimo; enako ne v hitrostnem drsanju s Finci. Pač pa čaka lepa naloga naše 'tekmovalce v umetnem drsanju. Upajmo, da se prihodnje zimske olimpijade udeleži večja vrsta tekmovalcev in to ne le smučarjev, temveč tudi drsalcev. Zdenko Švigelj. * Iz Unije francuskih gimnasla. Pripreme za 46. slet Unije u Clermont-Ferrandu vrše se vrle intenzivno. Clermont-Ferrand je aglomeracija od preko tOO.OOO Stanovnika, sastoječa iz ujedinjenih gradova Clermont i Montferrand te samostalnih opčina Chamalieres i Royal, središte departmana Puy-de-D6me u centralnoj Francuskoj. U bližini se nalazi čuvena banja Vichy i mnogo drugih banja. Slet če se vršiti u gradskom stadionu. Finansijski uspeh sleta je osiguran time, što je opčina, koja se i inače živo zanima za slet i ide pri-redivačima u svemu na ruku, votirala 100.000 franaka subvencije a zastupstvo departmana 75.000 franaka. I vojničke vlasti idu priredivačima sleta u svemu na ruku. Obečana je ishrana jednog dela učesnika i nočenje u kasarnama, pomoč vojničke radne snage za transport materijala i t. d. Uopče su francuske vojne vlasti vrlo dobro shvatile veliko značenje telesno-vaspitnih organizacija za narodnu odbranu. U francuskom ministarstvu vojnom postoji naročiti komisarijat za telesno vaspitanje, kojemu načeluje visoki komesar Непгу Patć, koji se živo zanima za delovanje raznih telovežbenih i športnih organizacija te se nalazi s njima u stalnom dodiru, naročito pak učestvuje kod svih priredaba Unije francuskih gimnasta. Spomenuti nam je izreku generala Chauzy, naslovljenu na francuske gimnaste na sletu u Reimsu g. 1882.: «Na-pravite nam ljude, a mi čemo iz njih napraviti vojnike» (Faites-nous des hommes, nous en ferons des soldats). — Koliko če biti učešče na sletu u Clermont-Ferrandu možemo zaključiti iz toga, što je več do 1. februara prijavljeno 592 francuskih i 11 stranih društava. Učesnici sleta imaće na fran-cuskim železnicama popust od 50 %. «Le Gymnaste» od 1. marta objavljuje članak pod naslovom «Radimo i nadajmo se!», u kojem piše obzirom na predstoječa medunarodna natecanja kod olimpijskih igara: «Naši prijatelji Švajcarci, odrekavši se nekih pred-rasuda, učestvovače u ovim utakmicama po prvi put; učiniče sve što je u njihovoj moći, da pobedi zastava njihove zemlje, gde gimnastika tvori integralen deo narodnog vaspitanja. Jugosloveni slediće tomu primeru i na-stojaće da očuvaju reputaciju stečenu g. 1922. u Ljubljani. Povrh toga svi napori naših novih saveznika Sokola1 ići će za tim, da izbrisu svoj neuspeh od 1920. g., da opet zauzmu ono mesto, koje su bili stekli kod svakog od naših natecanja, blaigo>dareči onoj njihovoj dobrovoljnoj disciplini, na koju bismo se morali bez prestanka ugledati i koja je glavni uzrok uskrsnuća plemenite njihove zemlje. Što se tiče starih naših saveznika: Italijana, Belgi-janaca i Engleza, ne smemo sumnjati ni trenutak, da če jedni, punim pravom ponosni na svoja prva mesta, hteti da ih zadrže za svaku cenu, dok če drugi pokušati da poprave rezultat, kojeg su postigli u Antwerpenu.> Trenaža francoskih kandidata za medunarodno odelenje nastavlja se intenzivno. Odelenje sastaviče se definitivno nakon poslednje izborne utakmice, koja če se izvršiti u Clermont-Ferrandu na sletu. Kod dosadanjih izbornih utakmica bio je najbolji Jean Gounot, koji je bio prvi i u odelenju, koje je učestvo-valo kod medunarodnog natecanja u Ljubljani g. 1922., i u mnogim drugim medunarodnim i francuskim natecanjima. Gounot je star 29 godina i po zvanju profesor gimnastike. U franeuskoj Uniji vodi se u poslednje vreme oštra borba protiv toga, da budu u njoj učlanjene jedinice ujedno učlanjene i u drugim sličnim organizacijama, koje imaju jednaku svrhu. Ovakovo višestruko članstvo kvalificira «Le Gymnaste» kao nemoralno, jer se to čini samo u cilju, da se prikupi što više materijalnih sredstava a ne pomišlja se, da je nemoguče vršiti svoje članske dužnosti prema više natčinjenih organizacija, koje si medusobno konkuriraju ili se čak pobijaju; jednom rečju, da nije moguče služiti više gospodara. U poslednje vreme traži se od društava, koja na novo pristupaju izjava, da nisu učlanjena u nijednoj slicnoj organizaciji. Tom prilikom napominjemo, da je organizacija Unije francuskih gimnasta mnogo rahlija nego naša sokolska. Učlanjena društva imaju mnogo slobode; o jedinstvenim pravilima ili jedinstvenom imenu nema govora. Belgijska gimnasfička federacija. Zvanični list federacije donosi u svom broju od marta o. g. zapisnik sednice federalnog tehničnog odbora, iz kojeg razabiremo, da su bile primljene kao federalne vežbe za g. 1924. za naraštaj proste vežbe, koje je sastavio Gaillez i koje se bitno razlikuju od svih sastava prostih vežaba, koji su se do sada izvadali u Belgiji. Nekoji članovi tehničkog odbora bili su protiv tih vežaba, jer da nisu sastavljene strogo prema Happel-ovoj metodi2, ali je Gaillez njihove prigovore odbio, rekavši, da ne smiju dozvoliti, da bi večito ponavljali ono što se radi več godinama bez ikakvog pokušaja uvesti štogod novo ili voditi računa o dobrim i lepim stvarima, koje se pokazuju u drugim zemljama; njegov je predlog rezultat njegovih opažanja na putovanjima u inostranstvu i sadržava mnogo novih gibanja i uzdržaja, kojima če se načelnici društava moči okoristiti. Nakon toga su bile Gaillez-ove vežbe primljene. Imamo utisak, da se je Gaillez inspirirao pre svega na sokolskim vežbama Čeha i Jugoslovena. Na odborovoj sednici federacije dne 17. januara izveštavali su delegati federacije u belgijskom olimpijskom odboru o događajima u toni odboru. Zanimljivo je, da je neko novo udruženje, «Federation belge de Gymnastique 6ducative»,3 čiji zastupnik je bio svojevremeno izjavio, da se njena pravila 1 Mišljeni su Česi. (Primedba uredn.) 2 Telovežbena metoda, koja se upotrebljava u belgijskoj gimnastičkoj federaciji. :l Ovo udruženje se bazira na švedskoj gimnastici, koju jedino smatra za «educative» (= vaspitnu). protive svakom sudelovanju sa belgijskem gimnastičkom federacijom, za-molilo za prijem u olimpijski odbor, dok zaključci stvoreni u Lausanni g. 1921. odreduju, da može biti u odboru zastupan svaki «sport» samo po jedrtoj federaciji. U belgijskom olimpijskom odboru su bila mišljenja o ovom pitanju podeljena, usled čega je zaključeno, da komisija od tri člana prouči, kakav se odgovor ima dati moliteljki. Zvanični list federacije donosi u svom broju od marta 1924. izveštaje tajnika i blagajnika o radu u 1923. godini. Iz izveštaja vidimo, da je u federaciji učlanjeno 217 društava u 8 pokrajinskih podsaveza. Federalnog sleta u prošloj godini nisu imali, ali od 8 pokrajina imalo ih je 6 svoje pokrajinske sletove i 8 svoje tečaje za izobrazbu prednjaka i načelnika. U izveštaju tajnika je spomenuto, da se u Belgiji troši za telesno vaspitanje u vojsci okruglo 1 milijon franaka godišnje, no ta se suma veoma neracijonalno upotrebljava, tako da ima vaspitanje naroda od toga malo ili ništa koristi. Tajnik pozivlje sve, da idu na posao, da se u tom pravcu štogod postigne za federaciju. Treba posetiti narodne zastupnike u parlamentu, opčinske i pokrajinske zastupnike, ministre i uopče zvanične ličnosti, i rastumačiti toj gospodi napore, muke i brige federacije, jer mnogi od te gospode misle, da su udruženja gimnasta samo za zabavu. Ako ih se uveri o protivnom, onda je njihova pomoč osigurana, da se federaciji podeli subvencija bar u višini jednog dela spomenute svote. Primečujemo, da je i u belgijskih gimnasta kod svih njihovih projekata, pa bila to organizacija sletova, pro-širenje lista ili što drugo, kao i kod nas, vrlo važno pitanje, koje često sprečava izvršen je tih projekata: finance. Radi zanimljivosti donosimo nekolika pitanja, koja su stavljena kandi-datima kod ispita nakon svršetka jednog pokrajinskog tečaja za pripremu društvenih načelnika: 1.) Koja je korist hidroterapije nakon gimnastičkog časa? 2.) Što čete učiniti, ako Vam se desi, da jedan Vaš učenik kod gimnastike iščaši nogu? Što razumete pod iščašenjem? 3.) Kakva je bila Jahnova metoda i koji su bili njeni ciljevi? Uporedite je s onom, ko ju ste učili u tečaju i napravite iz toga zaključke. 4.) Razvijte dvostruku svrhu vaspitanja: a) stvoriti čoveka, b) stvoriti gradana. 5.) Koja su dva faktora, iz kojih se sačinjava ukupna vrednost čoveka? Mogli bismo navesti još nekoliko sličnih pitanja, iz kojih se može zaključiti, da Belgijanci nikako ne zanemaruju idejno-vaspitne Strane. Što se tiče medunarodne utakmice u gimnastici na olimpijadi 1924., definitivno je rešeno, da belgijska federacija učestvuje sa svojim odelenjem. Trenaža se vrši po društvima, izbornih utakmica za formiranje odelenja još nije bilo. KNJIŽEVNOST Strokovna. Spomenica o I. jugoslovenskem vsesokolskem zletu. Broj II. i III. Cena 70— Din. Urednik, brat Gangl, nas je razveselil s težko pričakovanim nadaljevanjem «Spomenice». Toda nismo čakali zastonj tako dolgo — spomenico imamo pred seboj tem lepšo, nepričakovano lepo. Bogata je slik, priloženi so ji načrti zletišča in druge lepe priloge, besedilo pa ima naslednje: Pod rubriko «Na temelju naše ideje» prinaša članka dr. Vlad. Ravniharja: Naša ideja, in Miroslava Ambrožiča: Misli prilikom sleta, ter pesem Mih. Gradojeviča: Oda sveslovenskoj sokolskoj ideji. — Nadaljnja rubrika «Naše zletišče» ima članke: Inž. Ladislav Bevc: Vežbalište i komunikacije. — Ferdo in inž. Viktor Accetto: Podrobnosti o velikem delu. — Joža Je-lenec: Arhitektura. — E. Gangl: Prilika in priča sokolske volje. — Tej rubriki sledi pesem Rikarda Kataliniča-Jeretova: Tri Sokola. — Nato se odpira nova rubrika z začetkom članka Miroslava Ambrožiča: Tehnične priprave za zlet. Ta članek bo nadaljeval v prihodnji številki. — Kakor smo bili veseli prve številke «Spomenice», tako nam druga izdaja spričuje, da bo «Spomenica» prvovrstno delo, na katero bomo lahko ponosni Sokoli in ki bo v čast tudi našemu narodu. Vestnik tehničnega odbora JSS. Urednik dr. Viktor Murnik. Izšel je zvezek s 1.—4. številke in ima naslednjo vsebino: D. Viktor Murnik: O srod-nosti, bitnosti i sličnosti telesnih vežaba. (V slovenščini in srbohrvaščini.) — M. Koutnikova: Vzgoja ženskega prednjašlcega zbora. Preložil dr. V. M. (V slovenščini in srbohrvaščini.) — Fr. Lhotsky: Natjecanja Sokolica pri-godom pokrajinskog sleta u Zagrebu 15.—17. avgusta 1924. — Vaje za mednarodno tekmo ob olimpijskih igrah v Parizu. Prel. dr. V. M. — Dragutin Šulce: Nat ječanje članova prigodom pokrajinskog sleta u Zagrebu. (V srbohrvaščini in slovenščini.) — Naznanila tehničnega odbora JSS. Sokolič. Številka 3 ima naslednjo vsebino: Brat Sava: Sokoličima. — Brat dr. Viktor Murnik — petdesetletnik. — Jakob Špicar: Triglav. — Dušan M. Bogunovič: Zašto vežbamo? — Josip Jeras: Zgodovina telovadbe. — Dr. Lj. Kuščer: Prednjačka škola. — J .Jazbec: Slikovite proste vježbe u kolu. — Dopisi. — 9. Slika: Osnutek za sokolski naraščajski znak. Sokolski Vestnik župe Ljubljana I. Št. 2. Vsebina: Dr. Viljem Krejči: Kako so se obnesla okrožja? — Župni občni zbor. — Miroslav Ambrožič: Načelnikovo poročilo. — Verij Švajgar: Bratom prosvetnih odsekov. — Anuška Cigojeva: Vadbeni načrt za ženske oddelke. Proste vaje za ženski naraščaj. — Savezne vesti. — Župne vesti. Sokolski Vjesnik župe zagrebačke. Br. 2.—3. Vsebina: Sokolstvo i Rijeka. — S. Vrdoljak: Teorija Karl Groosa o igri. — Za pokrajinski slet u Zagrebu. — Dva narodna mučenika. — Ante Brozovič: Budimo Sokoli. — Sokolska omladina. — Fran Lhotsky: Uzorna prosta vježba «Devetorice>. Uglazbio Ivan Muhvič. — Župski glasnik. — Jugoslovensko Sokolstvo. — Slavensko Sokolstvo. — Sokolska štampa. — Razno. — Natječaj za sletski plakat i značku. — Iz uprave. — Dr. Viktor Murnik: Jedinstvene zapovedi za redovne vežbe. — Fr. Švarcvald: Proste vježbe Sokolica odredjene za pokrajinski slet u Zagrebu. — Fr. Lhotsky: Natjecanja Sokolica. — M. Vojinovič: Proste vežbe. — Natjecanja članova. — Praktični tečaj za pokrajinski zlet v Zagrebu. Sletski vijesnik sokolske župe Rijeka. Sokolska župa Rijeka je začela izdajati to publikacijo. Prva številka je izšla s to-le vsebino: Prof. H. Juričič: Napred stupaj Sokole! — Milan: Neoslobođenom Sokolu. — Janko Jazbec: Sokolana — naš drugi dom. — b.: Sokolska ideja posle oslobodjenja. — Zvanič: Pismo malom Sokoliču iz Istre. — F.: Sokolski sletovi. — Saop-štenja župskog tehničkog odbora. — Razno iz našeg Sokolstva. Vestnik sokolske župe v Celju. V. letnik. Št. 1.—2. Vsebina: Uvodnik. —• Načelniško poročilo za leto 1923. — Revizija društev v celjski župi. — Borilne vaje s kratko palico za moški naraščaj. — Proste vaje za ženski naraščaj. — Župne proste vaje za moško deco. — Tekmovalna snov za župno naraščajsko tekmo. — Iz starešinstva. — Iz tehničnega odbora. — Iz uredništva. — Iz okrožja. — Iz društev. — Razno. Sletski Vesnik III. Pokrajinskog sleta Jugoslovenskog sokolskog saveza u Sarajevu. Broj 3. Vsebina: Proste vežbe članica. — Proste vežbe. — Greda. Sokolski Vjesnik pokrajinskog sleta u Zagrebu. Urednik Ante Brozovič. Pr-1- — Sokolska župa v Zagrebu je začela izdajati ta Vjesnik kot «sletsko izdanje Sokolskog Vjesnika sokolske župe kralja Petra Svačičax — Vsebina: Sokolima i Sokolicama — bratski pozdrav! — Važnost naših sletova. — Sletske vijesti. Gorenjska sokolska župa v Kranju je izdala Vaje za skupne nastope in tekme т letu 1924. v posebni brošuri. V njej nahajamo proste vaje članov, članic, moškega naraščaja, vaje na gredeh za ženski naraščaj, skupinske vaje za dečke in deklice, tekmovalne vaje, tekmo članic, tekmo moškega in ženskega naraščaja ter enotna povelja za redovne vaje. Udženik za društvene i župske prednjačke tcčajeve i ispite. Brat Paole Daljev, načelnik sokolsekga društva v Novem Sadu je izdal to knjižico, ki je prevod iz češčine in njen naslov v izdaji brata Daljeva .glasi nadalje: «Napisao: Dr. Miroslav Tyrš. Sastavio i izdao literarni odbor načelništva COS. I.deo. Prevod s češkog.» — O prevodu samem bomo še i/,pregovoril i. O naslovu pa moramo ugotoviti, da češki naslov te knjige glasi naslednje: «Učebniec pro župni školy a zkoušky cvičitelske. Dle prači a zasad ph. dr. Miroslava Tyrše — sstavil literarni odbor načelnictva COS. Dil I.» Ako prevedeš kako stvar iz drugega jezika, ji daj naslov, ki ga nosi original. Ne izpreminjaja tega, kar so drugi zapisali, posebno pa ne daj poleg tega še drugega avtorja. Češke «Učebnice» ni napisal dr. Miroslav Tyrš, temveč je po njegovih delih sestavil , društveni vestnik Sokola I v Ljubljani, ter Izvestje Sokola I y Ljubljani. Prva izdaja je namenjena predvsem za propagando glede stavbe doma na Taboru, druga pa prinaša društvene vesti, da na ta način odbor informira članstvo o svojem delovanju, o svojih ukrepih in pokretih. S tem vzdržuje društveni odbor stik z mnogobrojnim članstvom (okoli 2000), vršeč svoje naloge na odličen način. Toda skrajni čas bi že bil, da društvo prilagodi svoje ime predpisom, kakor so to storila že vsa druga društva. Popolnoma nepotrebno je, da daje tako uzorno društvo povod za spodtiko na ta način. M. A—č. Češkoslovenska Obec Sokolska prihaja zopet z izdajami, ki dokazujejo čvrsto notranjo silo, s katero razpolaga bratski savez na severu. Kakor lani, so izdali tudi letos vzorno Ročenko sokol s_k y c h činovniku, ki je sedaj še izpopolnjena ter vsebuje za sokolske delavce neprecenljivo gradivo. Želeti bi bilo, da si jo naroči vsako naše društvo. — D e n n i k mlad eh o človeka brata Vincenca Štepaneka, ki je bil v prevodu priobčen v našem «Sokoliču», je izšel v drugi izdaji v najlepši obliki in s slikami Fr. Kožiška. — Nadalje je izdala ČOS.: Knjižnice sokolske mladeže sv. 1.: Voj tik. Život ditete za valki. Vypravuje Otokar Pospišil. — Sbirka sokolskych prednašek čis. 11: K. Vaniček: Pamatce Jana Zižky z Trocnova. — Knihovna cvičitelu sokolskeho žactva. Svazek II. Jin V. Klima: Zakladni uvahy vychovatelske pro činovniky sokolske. — Dr. Kamil Cziviš: Občanska vychova. — Styk vedouciho a cvi-čitelii žaku s rodiči a školou. — Ostatni prostredky vychovne. — J. Fikar: O četbe sokolske mladeže. — A. Benda: Рокупу k vedem besidek. — Velike vrednosti posebno za naša društva, ki že imajo, ali ki stavijo sokolske domove, je knjiga: Stavba sokol oven a cvičišt' s o k o 1 s k y c h, je jih uprava a v ni trni zafizeni. Priročna knjiga za telovadna društva, inženjerje, arhitekte, stavbitelje in projektante vobče. S 16 tabelami. Sestavil stavbeni odbor ČOS. Redigiral ing. Ludvik Čižka. — Vse te izdaje naročite v založbi ČOS. (Knihkupectvi a nakladatelstvi ČOS., Praha I. Karlova 2.)