Poštarina plaćena u gotovom StfOfftlcov» 6/ a LJUBLJAŠE J God. IX. Broj 11. U Zagreb«, 19. marta 1937. Pojedini broj Din 1.50 Jakov Polđrug iz Svete Nedilje kod Labina je pao kao vladin milicioner u boju kod Malage. Slava mu! GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JIIUISKE KRAJINE SENZACIJA 0 JADRANSKOM PAKTU I DEMANTI Francuska štampa je donijela senzaciju. Mnogi pariški listovi javili su Pod bučnim naslovom, da »Rim i Beo-grad potpisuju jedan sporazum o Jadranskom Moru«. Tako je »Jour« od 11 marta donio slijedeći telegram agencije Transkonti-nentalpress iz Beograda: , »Jugoslavija je zaključila sa Italijom jedan gentlemenski sporazum o Jadranskom Moru, zasnovan na prijateljskim odnosima i trajnom miru. Spora-zimi je saobrazan sličnom englesko-ta-lijanskom sporazumu o Sredozemnom Moru. Obe šu vlade istovremeno zaključile i jedan trgovinski sporazum u okviru Rimskih Protokola. U Beogradu se očekuje, da će ovi novi sporazumi naići na povoljan prijem u Pragu i Parizu, jer će kočiti njemačku trgovinsku ekspanziju u Jugoslaviji i na cijelom Balkanu. Vlada se pokazuje protivna proširenju odredaba paktova već zaklju-oenUi od strane Jugoslavije. Ona želi ima slobodne ruke u spoljnoj politici«. List ovaj telegram popraćaje slijedećom primjedbom: »Objavljujemo sa svima uobičajenim rezervama ovu informaciju beogradskog dopisnika važne poljske agencije, ali istlčemo istovremeno i sav značaj ove /ri? će, ako se potvrdi, imati odjeka na cijelom evropskom Jugoistoku«. »Oeuvre« od 12 marta donosi članak Genevieve Tabouis, u kojem su i ove senzacionalne tvrdnje: »Na osnovu obavještenja, koja nam dolaze jednovremeno iz Beograda, Beča i Rima, možemo javiti da pretstoji potpisivanje jednog gentl-menskog sporazuma izmedju wiJusOJSlavijć. U toku posljednjih mjeseci, pregovori o tome predmetu veoma su živo vodjeni. Italija se je trudila da uvuče Beograd u Rimske sporazume. Iako je mnogo oklijevao, g. Stojadinović se je ovih dana na kraju dao uvjeriti, pa će uskoro biti objavljena jedna usmena ta-lijansko-jugoslovenska izjava, u svakom pogledu slična englesko-talijanskom gentlmenskom sporazumu, a čiji će izrazi biti uzeti ili iz pakta Brland-Kellogg, ili iz Pakta Društva naroda. To će u stvari biti gentlmenski sporazum koji će jamčiti za status quo na Jadranu, pa će prema tome biti u okviru englesko-talijanskog getlmen-skog sporazuma«. ćehoslovački list »Lidove Novini«, 13 marta., u vezi s time donose izvještaj iz Rima (pod šifrom dopisnika g. r.) pod naslovom »Rimski demanti«. Izvještaj glasi: Vijest koja je objavljena 12 marta u stranim listovima, da je izmedju Jugoslavije i Italije sklopljen gentlemanski sporazum, prema kome Italija priznaje jugoslovansko nacionalno jedin- 1. neprikosnovenost jugoslovenskog teritorija i prema kome se istovremeno Obvezuju, da će u smislu ra Iv,™ anskog gentlemenskog spo- ru Postovati na Sredozemnom mo-dan^ iSUO’ ~ demantovana je od str»1- marta« Poslije podne stvn^o rimskog ministar-Isto tnkn štampu i propagandu, viiest ria ìt manično demantovana i zum ’i °JaJ gentlemenski spora- sv^aun nw;|UTJusoslayi3e 1 kalije biti rarb»n kad se Mussolini vrati w i3 ;, Ali \ P01'cr; ovog demantija vima u ninogim diplomatskim krugo-pripremnninfU održavaju verzije da će razum i7mAa^go«inslci 1 ekonomski spo- u Ikonornslom ^Tr,ada 1 Rima’ ^ će voljan za r-T rJogladu biti naročito po-dodatak naSlaviju' imati 5 politički kao Sta te ne u takvom opsegu ^vrde gore-navedene vijesti, u N,ov^11*- Emo, od 14 marta, »‘mi™»'» š‘- su « ovdašniim političkim krugovima ^Uiwaìe ^d^nje vijesti preih ^et1 oslovačkih listova, rl Tiko^ima tobože pregovo-trarti;^all3om Prelaze okvir pomVllonalne Jngoslovenske fitikÌkeJ A11 šta više da ta polenta»?/36 u harmoniji s ori-stv?ri ijom Male antante. U nJovL?®,radl « boljem trgovinskom sanu?ru k?0 1 ° Prijateljskijem reguli-D-o?ia "zaJamnih političkih odnosa. Ju-?°3a 3e bila često pogodjena sprovodjenjem sankcija protiv Italije n»a naravno interesa da se obnove eko-odnosi s Italijom, koji su pret-»ravijaU prosječno 20—25 posto Jugo- NEKAJ PODROBNOSTI 0 BRATOVI SMRTI IN POGREBU BRATUŽEV GROB ČUVATA DVA KARABINJERJA — SLOVENSKO IN ITALIJANSKO LJUDSTVO SE SILNO ZGRAŽA NAD POSTOPANJEM FAŠISTOVSKIH IN VLADNIH ORGANOV Z zamudo, zaradi znanih razmer, smo prejeli tale dopis iz Gorice o Bratužev! smrti in pogrebu. (Prinašamo ga v originalni obliki, ker je do sedaj najpopolnejše poročilo o tej najnovejši tragediji v kateri je piatii z življenjem naš novi mučenik Lojze Bratuž Gorica, 10 marca 1937. — Lojze Bratuž, glasbeni učitelj, ki bi bil 17 februarja 1937 dovršil 35 leto svojega življenja, je bil organist in pevovodja v Podgori pri Gorici, kjer je za fašističnega tajnika neki Stefanelli, asistent vtamošnji tovarni, bivši rimski kočijaš. Ta človek je že na božični večer alarmiral policijo in orožništvo, češ da nameravajo peli v cerkvi slovensko. Resnično je prišlo k polnočnici 10 karabinjerjev z dvema brigadirjema in 15 agentov z dvema komisarjema. Pevci pa so peli kot vedno latinsko, le po maši so po starem običaju zapeli tudi dve stari slovenski božični pesmi. Ker je bilo tako po nepotrebnem alarmiranih toliko ljudi, so to bržkone očitali Stefanelliju, ki je radi tega sklenil se maščevati. Naslednjo nedeljo, 27 dec. 1936 so po maši, pri kateri se je pelo slovensko, poklicali v sedež fašja Lojzeta Bratuža in še štiri fante, od katerih eden niti pevec ni bil, pod pretvezo, da mora tajnik z njimi govoriti. Tam so vsakega posebei spustili v zatemnjeno sobo, v kateri je stalo pet fašistov, in so ga silili, da popije večjo količino ricinovega olja. Lojzetu Bratužu so tako vsiljevali olja za večji kozarec Zaman jih je Bratuž rotil, naj bodo usmiljeni in pametni z ozirom na to, da ima družino. Niso se dali preprositi, temveč so rekli, da bo bolje zanj, čimprei izpije. Bratužu ni preostalo drugega, kakor da se je udal nasilju in izpil ponujeno mu nagnusno, barvasto in gosto tekočino. Ugotovljeno je, da so zločinci dan prej kupili liter ricinovega olja v lekarni Contin v Gorici. Dognano je tudi, da niso dali Bratužu. £istc;>-ricinovega olja, temveč da so primešali strojno olje in bržkone celo tudi bencin. Naslednji dan se je lahko še držal po koncu, nato pa je zbolel. Dobil je živčni napad, bledel je in štiri dni so ga morali varovati in držati privezanega na posteljo. Prepeljali so ga v bolnico, kjer je v naj-groznejših mukah popolnoma shujšan, umrl 16 februarja 1937 ob 18 uri. Že prej so njegovi sorodniki poklicali zdravnika-specia-lista iz Padove, ki je ugotovil zastruplje-nje. Toda ni hotel ali ni smel izstaviti spričevala, pač pa je z ozirom na ubožne razmere pokojnika zahteval samo 2500 lir... Deset minut po smrti je 2e stražila pokojnika kvestura ir orožniki ter niso nikogar pustili k njemu. To je veljalo tudi za naslednji dan, ko je ležal v mrtvašnici na pokopališču. Nikogar, niti sorodnikov niso pustili k njegovi krsti, pač pa so zapisovali vsakogar, ki ga je hotel v dobri veri iti kropit. Goriški kvestor je pozval k sebi njegovega brata in mu zabičal, da ne sme dopustiti, da bi pogreb postal politična manifestacija. Zagrozil mu je. da bo vsakega političnega osumljenca, ki bi šel za pogrebom, na licu mesta aretiral. Ker so bili orožniki vložili ovadbo proti zločincem, je državni pravdnik naredil obdukcijo trupla. Obdukcije se brez izjeme izvršijo v bolnišnici, a Bratuža so že 17 februarja ob 7 in pol zjutraj, zavitega v rjuho v navadnem vozu in s spemstvom enega avtomobila agentov prepeljali v mrtvašnico na pokopališču, kjer se je nato proti običaju in proti pravilom vršila obdukcija Ko je vdova pokojnika deset minut pozneje prišla v bolnišnico, ni v svoje začudenje našla več njegovega trupla. Sorodniki so zahtevali, da naj prisostvuje obdukciji tudi zdravnik, ki vživa njihovo zaupanje, državni pravdnik pa je to odklonil. Na pokopališče so ga prepeljali samo zato, da bi s tem preprečili slavnosten pogreb, ki je bil odločen za 14 uro istega dne. Kljub temu pa se je nabralo na pokopališču okoli 3000 oseb, pogreba pa seveda ni bilo. Truplo je ležalo v zaprti krsti v zaklenjeni mrtvašnici. Ženske pa so vseeno vlomile v mrtvašnico in odprle krsto, a so jili takoj izgnali. Brž nato se je pripeljal poln avtobus karabinjerjev in agentov s komisarjem, a tedaj se je bila večina ljudstva že razšla. Šele ob 18 uri so peščico ljudi, ki je še ostala, pustili v mrtvašnico, da je pokropila pokojnika. Pozno zvečer so obvestili najbližje pokojnikove sorodnike, da se bo vršil pogreb naslednjega dne ob 7 in pol zjutraj. Pogreba so se smeli udeležiti samo sorodniki, katerih imena so morali že prej javiti kvesturi. Vendar je kljub vsemu prišlo nekoliko drugih ljudi, ki so prinesli številne vence, seveda brez trakov ali napisov. Toda ti niso smeli v mrtvašnico, da bi ga še enkrat pokropili. Pred in za sprevodom so korakali agenti, ob strani pa karabinjerji z nasajenimi bajoneti. Ti so se postavili tudi ob grobu v tesnem špalirju. Številko vsakega avtomobila. ki je pripeljal kakega udeleženca, so zapisali. Zapisali so tudi ime moža, ki je pripeljal na vozu vence. Poizvedovali so tudi, kdo so bili mladeniči, ki so mu nekega večera pred njegovo smrtjo zapeli pod oknom bolnice najljubšo mu pesem. Enako je uvedla kvestura preiskavo, kdo je ukazal po nekaterih okolišnih cerkvah zvoniti za pokojnikom- V Gorici sami ni zapel niti en zvon. tudi niso trupla pokojnika prepeljali v cerkev, dasi je bil ta veren katoličan. Grob sta stražila še teden dni noč in dan dva karabinjerja s puško. Višek nesramnosti oblasti pa je bil, ko so pozvali nekega najožjega pokojnikovega prijatelja na kvesturo in ga vprašali, zakaj ni šel za pogrebom. Imena sedmih krivcev Bratuževe smrti so znana, a nihče ni bil do danes še aretiran. Uradna komisija je ugotovila, da je pokojnik »umrl na pljučnici, ki je razdiral- no vplivala na že bolna jetra«. Sedaj se pričakuje še komedijantski proces Vse ljudstvo, ne samo slovensko, temveč tudi italijansko, se silno zgraža nad takim postopanjem fašistov in vladnih organov. MAŠA ZA POKOJNIM BRATUŽEM V PTUJU Ptuj, 10 marca. — Na pobudo tukajšnjega društva »Gorice« se je brala dne 7 III maša za pokojnim Lojzetom Bratužem. Te maše so se udeležili zastopniki vseh tukajšnjih slovenskih društev kakor tudi prav obilo meščanstva ter izredno mnogo kmetskega prebivalstva iz okolice. Cerkev je bila nabito polna. Na koru je prepeval pevski odsek bratskega društva »Nanosa« iz Maribora. Službo božjo je opravil p. dr. Gojkošek Marjan, tukajšnji domačin, ki je v svojem nagovoru na zbrane vernike orisal ljubezen do svojega naroda in jezika ter tragični konec narodnega mučenika. Na rednem mesečnem članskem sestanku dne 10 III, na katerega je prišlo zelo mnogo članstva je tov. predsednik v dal-šem govoru podal trplenje zasužnega našega naroda in življensko pot mučenika Lojzeta. Komemoracije Lojzeta Bratuža Vabimo bratska društva, ki še niso komemorirala našega novega mučenika Alojzija Bratuža, da to store člmprej. Prav tako Je dolžnost emigrantov skrbeti zato, da članstvo doniačlli društev in sploh vse prebivalstvo v njihovem kraju spozna življenje in delo mnee-nika ter Izve. da Je moral umreti v strašnih bolečinah zato, ker Je v cerkvi na božični večer prepeval cerkvene pesmi v slovenskem jeziku. Prosimo poročila o komemoracijah. ORGANIZ ATORN O-PKOPAG ANDN1 ODSEK SAVEZA, Štev. G8/36 POOSTRENA PASKA MILICIJE Izbatinan, jer nije imao legitimacije — Potraga za novinama i knjigama Rijeka, marta 1937. — U posljednje vrijeme je pojačana paska milicije i karabinjera u našim selima. Na svakom koraku pretresaju ljude i danju i noću i jao si ga onome koji nema sobom obvezatnu legitimaciju sa slikom. Već se dogodilo više slučajeva da su ljude zatekli bez legitimacije i da su ih odvodili u Novokračinu u kasarnu i tamo i ispitivali i držali dok nisu utvrdili ko su i šta su. Radi toga je već nastradao Ujčič Ivan iz sela Brzi. On je išao seoskim putem koji vodi na glavnu cestu Rijeka-Trst. Kada je bio kod mjesta zvanog Mačkova Rebar, gdje se nalazi podzemni vojnički rov, odjednom su na njega navalila dva miliciofTera. Ujčić se smeo 1 knjige. i nije znao ni progovoriti. Kada nije na pitanja milicionera mogao dati odgovora, ovi su ga počeli tući tako strašno da je Ujčić pao sav isprebijan na zemlju. Tada su ga počeli pretraživati i našli su mu u džepu legitimaciju. Tek tada su ga pustili, pa se Ujčić jedva dovukao do svoje kuće sav modar od batina. Morao je odmah leći u krevet i postoji bojazan da će snositi posljedice, jer se tuži na velike bolove. Iz sela Rupa javljaju da je i tamo milicija postala vrlo sumnjičava u posljednje vrijeme. Uspjeli smo doznati da je milicija dobila nalog da strogo pazi na ljude koji dolaze preko granice iz Jugoslavije da ne bi nosili novine 3Ji Motnje ljubljanske radiopostaje se nadaljujejo Trst, marca 1937. — (Agis). — Naš list je večkrat poročal o motnjah, ki jih povzročajo ljubljanski radio oddajni postaji v obmejnih krajih. Zlasti se ne more nikoli slišati kakih govorov ali predavani. Kakor hitro ljubljanski napovedovalec napove kako predavanje ali pa dnevna poročila, pri- čne nekje delovati motor ali pà kaka trobenta, tako da je nemogoče vsako poslušanje. Zlasti so močne motnje v tržaški okolici. kjer se pritožujejo imetniki radio aparatov nad tem postopanjem vedno bolj. Cesto namreč take motnje ne dovoljujejo, da bi poslušali niti postaj iz Italije. slovenske spoljnje trgovine. Zato beogradska vlada pozdravlja razumijevanje na koje ovo pitanje nailazi u Rimu. Italiji pak je u interesu da u Jugoslaviji može efikasno da konkuriše Njemačkoj, koja je period sankcija htjela da iskoristi za takvo ekonomsko prodiranje u Jugoslaviju da potpuno potisne talijansku trgovinu. Zato je sigurno da če novi trgovinski ugovori bitno P°Ja_ čati j ugoslovensko-talij anske ekonomske VGZG. Nije isključeno, da će se u ovim ugovorima upotrebiti za neke grane tako-djer i preferenci jalni sistem. Bilo bi medjutim prenagljeno da se iz toga izvode zaključci, daJU-goslavija na taj način i formalno pristupa talijanskomu s t r i j s k o-m a d ž a r s k o m b i oku Rimskih protokola. Beogradski privredni faktori pravilno ukazuju na to da je na preferenci jalnoj bazi sklop- ljen i čehoslovačko- austrijski trgovinski ugovor, pa da to ipak ne znači jednostrano pristupanje cehoslovačke Rimskom bloku. Uostalom ekonomsko zbli-ženje zemalja Male antante sa zemljama Rimskog bloka je potpuno u suglasnosti sa politikom Male antante, kao što je to izričito rečeno i prilikom zasjedanja Stalnog savjeta Male antante, što se tiče političkog zbliženja s Italijom, Beograd bi naravno želio da se ono ostvari. Prema našim informacijama pomišlja se na takvo re-gulisanje odnosa, koje bi u stvari obnovilo prijateljski ugovor od 1924 god., koji 1929 g. nije bio produžen, naročito zbog za-tegnutosti koju je izazvala talijanska politika u Albaniji. Beograd je s pravom uvjeren, da bi ovakvo regulisanje uzajamnih talijansko-jugoslovenskih odnosa pozdravile i čehoslovačka i Rumunija i to baš zato što je dobrim odnosima izmedju tih zemalja i Italije smetala u prvom redu zategnutost izmedju Italije i Jugoslavije. Tako pišu i drugi ćehoslovački listovi, pa ih ne ćemo pojedinačno citirati. NADOLAZI DO OPĆEG DEMANTOVA-NJA U FRANCUSKOJ ŠTAMPI Pariški list »Echo de Pariš« od 15 III. donosi ovaj telegram Ha vaša: Smatraju se u najmanju ruku kao veoma preuranjene sve vijesti objavljene u inostran-stvu o eventualnom zaključenju jednog pakta o gentlemanskom spo- ažurnu izmedju Jugoslavije i Italije, a isto tako i vijesti o putu grofa Ciana u Beograd. Jugoslovenski mjerodavni krugovi pridržavaju se uostalom najpotpunije diskrecije u pogledu današnjeg jugoslo-vensko-talijanskog zbliženja. Zaključe- Nastavak na Z strani I. stupac NAŠA EMIGRACIJA Poslednja »Istra« prinaša pod gornjim nasiovotn članek, ki ga uredništvo smatra leot uvod. v saieljeno razpravljanje o delu naie emigracije. Ta poteza uredništva je hvalevredna, kajti brezdvoma bi se na ta način mnogo pripomoglo k skupnemu gledanju tn tretiranju naše stvari, česar pa danes ni mogoče spričo notranje razdvojenosti naše emigracije. Na vsak način pa je potrebno pri tem, da se pri tretiranju tega problema zgrabi stvar pri koreninah, da sc vzamejo v pretres, kolikor je mogoče in dopustno, vsi, prav vsi razlogi, ki kakorkoli vplivajo na delo in nedelo naše emigracije, kajti v nasprotnem slučaju bomo imeli spet primer, da bomo začeli z nečem, ki. ne bo imelo pra-*ne utemeljitve. V tem se tudi z g. Barbom Lujom, ki ie takoj v začetku svojega članka poudarja, da za razglabljanje razlogov ni in ne sme bili časa, ker bi bil rezultat vsega tega ničen ne morem strinjati. Naša ideologija je zgrajena, naš cilj j e jasno postavljen, toda pr ale lično delo naše ideologije in praktično do s e z an j e cilja pa je ne, jasno in megleno in v tam je tudi vzrok večini trzavic naša emigracije. Ni moj namen, da bi posegal v delo naše starej.ie emigracije, ki je nastala takoj po vojni. Je to del naše emigracije, ki. so jo še mnogi naši emigrantski delavci prišteli v oni del, ki, ie na osnovi svojega prejšnjega predvojnega in medvojnega dela. in vsled prezgodnje zapustitve naše zemlje, je teško dovzetna za tako praktično delo, za dojemanje tako izkristalizirane ideologije, kakršno zahteva, poznejši emigrant in kakršno je zgradila njegova duša. Ker tvori pogonsko silo naše emigracije prav ta poslednji del našega iivlja, ki je tudi jedro vsega našega gibanja, moramo predvsem v tem delu iskali pogreške, ki so se tekom, časa napravile, ne morda zato, da jih ugotovimo, marveč zategadelj, da jih odstranimo ter da vse naše bodoče delo iz fundamenta preusmerimo in prcosnovimo. Pred sedmimi, leti je naša emigracija beležila nov velik dotok emigrantov, katerih značilnost je bila la, da je bila prežeta z močno moralno silo, ki. se je očitovala pred-rsem v veliki samozavesti, borbenosti in šivi. veri, da doseže svoj cilj. Plod teh, za nas brezdvoma velikih duševnih dobrin, je bil la, da so se začela ustanavljati širom, naše države društva, katerih osnova je bila zbi-iti emigrante, vzgajati jih v brezkompromisne, vztrajne, požrtvovalne in nesebične iredentiste, čistih misli in jeklenih značajev. Osnova društva je bil čisti iredentizem, ki je prišel mnogokrat do izraza v društvenih prireditvah. Ako danes pogledamo v uspehe teh naših društev s čisto društvenega stališča, moramo pač ugotoviti, da so bili taki, da jih ni moglo beležiti nobeno domače društvo, čeprav so imela ta mnogo uspešnejša sredstva na razpolago kakor pa, naša. Toda že po par letih takega dela smo začeli opažati, da je življenje začelo hirati in ra-pi.dno padali. Naj gledamo danes la pojav s katerekoli strani, moramo vedno priti do istega zaključka, da se je emigracija, prepojena s ponosom in samozavestjo napačno zaprla sama v sebe, postavljajoč krog sebe ograjo, preko katere je bilo že samo gledanje smatrano ie za napako. Tako se ja emigracija izživljala v svoji lastni sredi toliko časa, dokler se ni skoro izživela. Lastna moralna sila je začela padati, samozavest, pešali, iz kroga domačinov, umevno, ni bilo nobenega priliva nove sile. vsemu temu pa je dala nastopivša kriza svoj uničevalni udarec, ki je vrgla emigranta iz svoje omotične samozavesti, v krnilo realnost. To dejstvo, ki smo ga sami doživeli, nas m.ora danes bolj kakor kdajkoli poprej poučiti, da vsaka vera, vsaka ideja, va najsibo če tako živa, ne mure uspevati, ako se sile, v katerih vera tn ideja živi, smotrc.no ne usmeri v nadaljno njihovo širjenje v širše, plasti naroda. Ne vem, morda res trpimo na lem, da manjka naši emigraciji osebnost, do katere bi se vrste emigrantov obračale s pol-tim zaupanjem in vero. ona osebnost, ki hi s svojim jasnim pogledom znala proučiti naš trenutni položaj in temu primerno preusmeriti tok našega dela, bitno dejstvo pa Je, da se v času, ko je neumorna sila emigrantov ustvarjala svoja kulturna in iredentistična ognjišča, ni znalo usmeriti ono velikansko silo. v smotreno širjenje naših idej mrd celokupnim, jugoslavenskim narodom. Ko bi se to takrat zgodilo, ko so bili dani sr. vsi pogoji, bi. bila danes emigracija brezdvoma r drugačnem položaju kakor je, udar-rr. bi emigracija z lahkoto parirala z novo moralno silo iz krogov razumevajočih domačinov, socijalni položaj bi ne bil za nas tako-obupen kot je. demoralizacije m takih načelnih-, trzavic, kot so danes, bi ne beležili. Iz vsega tega sledi, da mora sloneti vse naše delo, vsa naša borbenost, na propagandi predvsem med domačini, kajti le s pomočjo teh bo možno emigraciji, da obdrži svojo zavest živo. krepak in zdrav svoj pokret. in lesen slik z našo ožjo domovino. Od razumevanja domačinov so odvisni vsi naši uspehi, od njih je odvisno naše življenje. od njih zavisi, naša duhovna smrt. Ko postavljamo za imperativ vsega našega dela. propagando, se nam nujno unnejo vprašanja sredstev, ki so zato potrebna, o katerih pa ima naša emigracija deljeno mišljenje. V naši sredi imamo krog kulturnih delavcev, ki se več ali manj udejstvujejo na poprišču, ki jih nudijo razni odseki, naših društev. In baš tu prihajajo do izraza razni nazori, ki se medseboj neprestano krešejo, ne pr Je sejo pa. k mzčištenju sivari, same prav ničesar. Nazor, da izvrše razni kulturni odseki le tedaj svojo nalogo, ako v Uro- AMANDMANI U FINANSIJSKOM ZAKONU KOJI INTERESIRAJU EMIGRANTE Beograd, marfa 1937. — Donosimo ove amandmane primliene u Narodnoj skupštini, koji interesiraju emigrante prvenstveno one koji imaju da traže državljanstvo, kao i učitelje bivših škola Družbe Sv. Cirila 1 Metoda AMANDMAN O OSLOBODJENJU OD TAKSA KOD STICANJA DRŽAVLJANSTVA. § 18 a tačka 13. U tarifnom br. 54 o taksama umjesto iznosa takse: »400« stavlja se »1.000«. U istom tarifnom broju dodaju se slijedeće nove napomene: 1. Napomena: Jugosloveni po rasi i jeziku, nastanjeni i doseljeni u jednoj od općina Kraljevine Jugoslavije plaćaju za dekret na podanstvo Din 400.— Ovu istu sumu takse plaćaju i ostala lica, koja su po rasi i jeziku Sloveni, ako su na teritoriji kraljevine nastanjena 15 godina. 2. Napomena: Ministarstvo unutrašnjih poslova može da u slučajevima vrijednim naročitog obzira oslobodi plaćanja sviju taksa oko sticanja podanstva (takse za molbu sa prilozima i sve radnje po zakonu o državljanstvu u vezi ove molbe i uvaženja iste) ona lica koja su Jugosloveni po rasi i jeziku, a nastanjena i doseljena u jednoj od općina Kraljevine Jugoslavije, ako ista ne plaćaju preko 1.000.— din. godišnjeg državnog neposrednog poreza koji se sumarno knjiži. § 31. (Min. Unutr. Poslova) tačka 6. Ako lica iz stava 1 ne podnesu dokaz o zajamčenju o prijemu u zavičajnu vezu koje općine Kraljevine Jugoslavije odredit će mu Ministarstvo unutrašnjih poslova zavičajnost općine shodno § 20 zakona o općinama i § 16 zakona o gradskim općinama. Sticanje državljanstva i od strane udova dejstvuje i u prilog njihove maloljetne djece u smislu § 42 zakona o državljanstvu. VPRAŠANJE TAKS PRI PRIDOBITVI JUGOSLOVANSKEGA DRŽAVLJANSTVA. Zvezno emigrantsko vodstvo je na podlagi neprestanih priporočil emigrantskih organizacij in emigrantskih kongresov vsa zadnja leta posvečalo vso svojo pozornost vprašanju, kako omogočiti našim kmetom, naseljenim v Jugoslaviji in našemu malemu človeku, da bi mogli zadobiti jugoslovansko državljanstvo ne da bi morali plaćati velikih taks, ki so znašale dosedaj okoli 1.000 dinarjev. Emigrantsko vodstvo je s spomenicami opozarjalo neprestano kompetentne faktorje na to pereče emigrantsko vprašanje ter je zadnja tri leta skušalo zlasti potom Narodne skupščine doseči, da bi se upoštevale pravične želje siromašnih emigrantskih krogov. Letos izgleda, da so neštevilni poskusi zveznega vodstva vendarle dosegli cilj ter da je Narodna skupščina vsaj v principijelnih linijah sprejela in ozakonila želje emigrantov. Sprejet je bil med amandmani finančnega zakona za 1937-38 tudi amandman. katerega spodaj dobesedno navajamo in ki na novo urejuje vprašanje taks pri pridobitvi jugoslovanskega državljanstva. V pričakovanju da izda notranje mini-sterstvo v soglasnosti s finančnim minl-sterstvom uradno tolmačenje i navodila glede sprejetega amandmana, podajemo naši emigrantski javnosti prva pojasnila o novem amandmanu 1. Za one, ki niso jugoslovanske narodnosti se poviša dosedanja taksa na dekret o državljanstvu od 400 dinarjev na 1.000 dinarjev. 2. Za Jugoslovane ostane dosedanja taksa 400 din. Istotako tudi za ostale Slovane, toda le pod pogojem, ako živijo v Jugoslaviji že 15 let. 3. V posebnih upoštevanja vrednih slučajih bo notranje ministerstvo oprostilo Jugoslovane od vseh taks. Večina naših emigrantov, ki so Jugoslovani po rasi in po jeziku, se nahaja v izvanredno težkih gmotnih prilikah in zato smo prepričani, da jih bo večina njih notranje ministerstvo oprostilo od plaćanja taks za dosego državljanstva. Saj pa tudi drugače ni mogoče, ker imamo prepolno naših kmetov, ki obdelujejo že deset m več let svojo zemljo v Jugoslaviji ali pa so bili naseljeni od države ter kateri sl ravno radi previsokih taks niso mogli pridobiti jugoslovanskega državljanstva. Kaj pa naj rečemo o naših delavcih, ki se s svojimi nadnicami komaj branijo od pomanjkanja, ali pa naši brezposelni intelektualci, ki nimajo sredstev niti za dnevno hrano, kaj pa šele za kolke na prošnje. — Vse te kategorije naših emigrantov bodo, tako upamo, deležne velikih olajšav novega amandmana. Novi amandman ie bil potrjen od notranjega ministra, odobren od finančnega odbora Narodne skupščine, je dal svoj pristanek za njega finančni minister in ga je izglasala v svoji zadnji plenarni seji o priliki debate o budžetu Narodna skupščina. V senatu je že bil odobren v seji finančnega odbora in ni nobenega dvoma, da ga po sprejel tudi Senat, na svoji plenarni seji. Opozarjamo zato vso emigrantsko javnost, zlasti pa one naše male ljudi, kateri so morali eno desetletje čakati, da bi se jim na nek način omogočilo zadobitev jugoslovanskega državljanstva da je sedaj čas. da se poslužiio odredbe novega amandmana. Zvezno emigrantsko vodstvo bo v tem pogledu izdalo preko svojih organizacij pravočasno točna in jasna navodila. kako ima vsak postopati. Obaveščamo istočasno emigrantsko javnost, da so bili rešeni in podpisani odloki za državljanstvo vseh onih. kateri so zadnje mesece prosili za državljanstvo in kateri se nahajajo v takih razmerah, da jim vrnitev v Julijsko Krajino ni več mogoča — iz političnih in gospodarskih ozirov — tudi ako bi se tamkajšnje prilike spremenile. AMANDMAN O UČITELJIH NA BIVŠIH ŠOLAH DRUŠTVA SV. CIRILA IN METODA ALI PA OBČINSKIH ŠOLAH V TRSTU IN ISTRI. Po dveh neuspelih poizkusih v prejšnjih letih je letos Narodna skupščina končno izglasala tudi amandman za naše učitelje na občinskih šolah in na šolah sv. Cirila in Metoda, da se jim prizna za pokojnino čas službe opravljen na dotičnih šolah. Besedilo dotičnega amandmana se glasi: »Licima koja su vršila nastavničku ili školsko-administrativnu službu u verskim autonomijama i školama, opštinskim školama i školama društva sv. drila i Metoda i ta im je služba bila glavno zanimanje, pa su neposredno prešla u državnu službu, priznaje se vreme provedeno u pomenutim ustanovama i školama kao efektivna državna u smislu § 113, 116, 120 i 124 zakona o činovnicima od 31. III. 1931 g.« 'Ostanejo še nerešena na žalost marsikatera vprašanja našega učiteljstva tako na pr. vprašanje postavitve za stalne kon-traktualce in dnevničarje, priznanje njihovih matur položenih v Italiji, njihovih vsposobljenostnih izpitov, priznanje za pokojnino njihovih kontraktualnih let itd. itd. Potrebno ie zato da se vsi prizadeti učitelji organizirajo ter da potom posebnega akcijskega odbora opozarjajo odločujoče politične faktorje v državi na svoje zahteve. Zvezno vodstvo v vsakem oziru podpiralo njihovo akcijo. Tako je z gornjim amandmanom vendar dosežen pozitiven vspeh. Zvezno vodstvo beleži to s posebnim zadoščenjem, ker so njegovi napori v tem pravcu končno imeli vsej delen rezultat. MALE VESTI — Odlikovanje je dobil Andrej Bollar, ki je padel letos 20. januarja v Tembi-enu. Odlikovanje srebrne medalje so motivirali sledeče: Kot vodja automobila automobilske kolone, ki je bila nenadoma napadena od sovražnika pri prehodu čez plitvino je, čeprav težko ranjen, pognal auto proti grupi napadalcev in jih razgnal. Drugič smrtno ranjen, je uspel predno je umrl, spraviti auto poin vojakov na varno. Vzgled visokih vojaških vrlin. — V Gorici je predaval prof. Marpi-cati o temi »Mussolini in poezija.« Komentar k temu predavanju bi morda lahko napisal tržaški komik čekelin. ROJAKI CELJANI! Za Veliko noč Vam nudi Vaša modna trgovina D. POŽENEL — CELJE — Glavni trg 14 — veliko izbiro vseh vrst nogavic, damskega in moškega perila, dežnikov, kravat i t. d. po res ugodnih cenah: — Velikonočni teden — Reklamna prodaja! gu emigracije drže primorsko pesem in druga dela primorskih duhov živo, je vsekakor zgrešen, kajti odseki niso in ne smejo biti namen samim sebi, temveč morajo s svojimi deli in prireditvami na plan, med najširšo plast jugoslovenskega naroda, ako hočemo, da dosežejo svoj pravi namen. Z emigranti, ki jim je pri prireditvah največja dobrina ta, da Črpajo čimvečji materijalni dobiček za svojo organizacijo, v svrho katerega pripravijo tudi temu primerne programe, moramo enkrat za veselj obračunati, ker nosijo v sebi infekcijske klice gnilobe, ki grozi, da okuži celotno emigracijo. Baš v tem je podan//. tudi nevarnost, da se naš človek pretopi in asimilira s domačim življem, kar pa bi za nas pomenilo katastrofo. V naši sredi ne sme biti prostora za tako mišljenje, da je naše delo že tedaj doseglo svoj cilj, ako smo našega emigranta prepojili s deli naših velikih duševnih mož, z našo ideologijo, tem- več stremeli moramo za, tem, da slehernemu emigrantu vzbudimo dolžnost, naravnost potrebo, da vse to kar je dojel, razširja v svet na. najbolj učinkovit način. Slehernemu emigrantu je. treba vliti zavest, da nosi. v sebi veliko poslanstvo, ki mu ga narekuje celoten naš narod. tam. preko in kateremu je dala pečat Pula in Bazovica. Vsako nasprotno mišljenje vodi nujno do otopelosti in brezplodnosti emigranta, ki si bo začel iskati leka svojemu monotonemu življenju v krogu domačinov. Ako smatramo, da je naša emigracija, emigracija eminentno političnega značaja z vsemi nalogami in posledicami, teda,j mora biti tudi. vse naše delo, mišljenje in borbenost usmerjeno v delo, ki ima politični značaj in efekt z vsemi, posledicami. Ko smo dajali našemu delu predpostavke, ki. zahtevajo jasno pojmovanje dela emigrantske ideje, smo poleg drugih vrlin, ki morajo IZ UREDNIŠTVA I UPRAVE Uskrsni broj našega lista izlazi u srijedu ujutro, pa molimo saradnike da nam pošalju svoje priloge za uskrsni broj čim prije, a u najskrajnijem slučaju do ponedjeljka naveče. * Naša podružnica v Ljubljani nas je naprosila, da bi objavili naročnikom in čitateljem našega lista sledeče: Naša podružnica v Ljubljani sprejema često dopise iz vseh mogočih strani od naših rojakov, v katerih jo prosijo za različne informacije, za materijal za predavanje in slično. Čeprav bi naša podružnica vsem tem zelo rada ustregla, vendar mora na žalost izjaviti, da ji to iz mnogih razlogov ni mogoče. Tako se obračajo mnogi tudi po informacije za izselitev n. pr. v Francijo in drugam. Ker obstoja za to propagandni odsek Zveze jugoslovanskih emigrantov, prosimo, da se zato v takih slučajih obračajo nanj. Dalje prosimo vse one, ki nc prejemajo redno lista, da nam z dopisnico takoj javijo to, toda ne samo splošno pritožbo, da niso prejeli lista^ ampak naj tudi točno navedejo vse številke ali datume, ko lista niso prejelL Le r.a ta način jim lahko ustrežemo in popravimo napako, ki se često lahko zgodi in za katero navadno ne leži krivda na nas, UREDNIŠTVO- NAŠA KULTURNA KRONIKA »LJUDSKO DRUŠTVO I RASNIA TEORIJA« OD DRA LJUBOMIRA ŽIVKOVIĆA Ova knjiga je naučna kritika rasne teo4 rije, koja je danas glavni oslonac fašistič-I kih ideologija koje opravdavaju ugnjetava- -nje i uništavanje čitavih naroda kao manje | vrijednih u ime neke više i bolje rase. kota I time ispunjava svoju historijsku misiju. Ta | je knjiga ne samo kritika fašističkog impe- ' rijalizma, nego je tu ujedno i dano stano-« viste današnje objektivne nauke o toni | problemu. Knjiga ima ova interesantna po f glavi ja: Biologija u službi rasne teorije: Naučni osnovi rasne teorije: Imperijalizam i rasna teorija; Teorija prostora i ljudsko društvo: ! Porijeklo čovjeka; Uloga rada u postanku ! čovjeka: Prijeti li čovječanstvu opas ’oU gladi radi prenaseljenosti: Priroda t dru-» štvo; Ljudsko društvo kao zasebna oblast \ Prirode. Knjiga ie pisana vanredno jasnim i laga- -nim stilom te Je pri stirpa £Sn s» svima. Obub*-' vata 230 str. i 10 slika ai cijena je 20 Din t broširano i .30 Din vezano u platno. Naru- i čuje se kod Biblioteka» Znanstvena-, kn j i ga«, Zagreb, Nikolićeva 14 III br- I ček. računa 39.876. ČASOPIS »MISEL IN DELC Pravkar je izšla najnovejša številka (2—3) za februar—marec časopisa »MisJ in delo« z sledečo zanimivo vsebino. Narod in zemlja R. Pustoslemšek : Odločno naprej h končnemu cilju!, L. Čermelj: Smernice manjšinske zaščite. Dr. 0. Vrčon: O povojnih konkordatih, F. Veber: Naša doba —, doba etike. Obzornik Evropu statuta (Dr. B. Vrčon), Notranje-poli-ticni Pregled (—bv—), Stoletnica smrti A-S. Puškina (B. Borko), Primer Miguela de Unatnuna (B. Borko), Minimalne mezde in kolektivne pogodbe (S. B.). Poročila Dr. M. Radošević: Osnovi savremene Jugoslavije. Zagreb 1935 (B. Vošnjak), Problem kmetskih stanovanj in prehrana, F. Pliberšek: Delavski zaupnik, 1936 (S. B.), F. Trček: Oris zadružništva, Kmetijska Matica 1936 (Dr. S. M.), 15 let J. n. a. d. »Jadrana* (S.), Popravek, Drobtine. Revijo ureja uredniški odbor: dr. Stojan Bajič, dr. Lavo Čermelj, dr. Fran Spiller-Muys in dr. Alojz Zalokar. Izdaja in zalaga Tisk jugoslovanskih naprednih adadem-skih starešin v Ljubljani r. z. z o. z. Naročnina letno 60 Din, za pol leta 30 Din, za četrt leta 15 Din. Posamezna številka 6 Din, dvojna 12 Din. Uredništvo in uprava v Ljubljani na Gosposvetski c. 4/1. Poštnoče-kovni račun: 16.602. MIJO MIRKOVIČ O AGRARNOM PROLE- i TARIJATU U VOJVODINI U posljednjem broju zagrebačkog čašo-piša »Ekonomist« objavio je dr. Mijo Mirkovič studiju o agrarnom proletarijatu u Vojvodini. odlikovati, vsakega pravilno mislečega emi- 5 granta, opetovano omenjal/ borbenost. Emi' • grani brez borbenosti sliči živemu mrliču, I ki tava sam. vase zaprt, od katerega ni in ne more biti nobenega haska. Borbenost preje- s ma svoje življenje predvsem od moralne si- \ le in od socijalnih razmer v katerih živi- 1 Ponavljam, od socijalnih razmer, kajti baš *> tem se vrši v naši emigraciji toliko načel- { nih debat, ki nikakor ne morejo dovesti do j kakega definitivnega zaključka. Vedno vstn-jajo z nova in znova emigrantje, ki pod vti- ? som. težkih razmer in raznih socijalnih na- fi zorov skušajo spremeniti lok našega dela, Č. dati mu drugo obeležje in značilnost' Predno prihajam do kakih zaključkov, je nujno po- J trebno, da se tudi ta problem, ki so nam ga prinesle, vsaj upamo, trenutne razmere, vse- ? stransko razsvetli in opredeli, o čemer naj bi. bilo govora, v prihodnji številki. MILKO S. SENZACIJA 0 JADRANSKOM PAKTU I DEMANTI Svršetak sa 1. strane nje jednog trgovinskog sporazuma jeste jedina konkretna etapa, koja se očekuje u srazmjerno kratkom vremenu. »Petit Parisien«, javlja istim povodom u jednom izvještaju svoga dopisnika: Osjetno popuštanje zategnutosti, zapaženo u posljednje vrijeme u jugo-slovensko-talijanskim odnosima, dalo je povoda glasovima prema kojima Beograd i Rim pripremaju neku vrstu gen-tlemenskog sporazuma o Jadranu, koji bi imao da dopuni sličan sporazum, zaključen o Sredozemnom moru. Bilo je čak unapred javljeno da će grof Ciano posjetiti Beograd. Obavještenja, dobivena na izvoru, većinom dobro obavješte-nom, i provjerena u mjerodavnim krugovima, dozvoljavaju da se tvrdi da su takvi glasovi potpuno neosnovani. U jstim krugovima konstatira se popuštanje zategnutosti, za koju se nada da će dozvoliti da se u novoj atmosferi pristupi uredjenju pitanja, koja izmedju dviju zemalja još nisu riješena. Ali, ti krugovi podvlače istovremeno da se uopće ne radi o gentlemenskom sporazumu ili nečem sličnom. Za sada se na zahtjev Rima bavi samo sredjivanjem privrednih odnosa pomoću zaključenja jednog trgovinskog sporazuma na dvije godine, odredjenog da zamjeni provizorni sporazum, koji ističe koncem marta već smo zabilježili tim povodom da je’ Italija, izgleda raspoložena da odobri jugoslovenskom izvozu drveta i stoke prednosti, slične onima, koje je prizna«-1 Madzai'skoj sporazumima zaključenim u okviru Rimskog trougla. »T e m p s« donosi : Jugoslovenski mjerodavni krugovi izjavljuju da ništa ne znaju o tobožnjem predlogu jadranskog pakta, o komo se je govorilo. Pitanje izgleda nije bilo pretreseno u Beogradu, gdje se samo konstatuje osjetno i stalno poboljšanje talijansko-jugoslo-venskih odnosa. To poboljšanje dolazi do izraza isključivo u pregovorima, čiji je cilj zaključenjp jednog ugovora o trgovini i plovidbi, odredjenog da zamije-ni_ privremeni sporazum, koji uskoro ističe. S druge strane, vjerojatno je da će pitanje odnosa Italije i Male antante biti predmet pažljivog ispitivanja prilikom sastanka Stalnog savjeta, koji je sazvan za. 1 i 2 aprila u Beograd. To pretresanje ulazilo bi u okvir diskusije o eventualnom učvršćenju veza, koje spajaju tri države u oblasti Spoljne politike, pošto bi organizacioni pakt Male antante bio prilagodjen novoj situaciji, stvorenoj u Evropi nedavnim medjuna-rođnim dogadjajlma. »Matin« opet javlja istim povodom iz Rima: Pitanje talijansko-jugosloven-skih odnosa nalazi se na dnevnom redu zbog glasova raširenih u Evropi prema kojima bi jedan sporazum izmedju obiju zemalja već bio zaključen. Taj sporazum odnosi se tobože na pitanja, koja su dugo godina ostala neriješena. Talijanski vladini krugovi tvrde međjutim da nikakav napredak nije zabilježen u izmjeni gledišta, koje se već šest mjeseci razvija izmedju talijanske i jugo-slovenske vlade. Jugoslovenski krugovi u Rimu ne vjeruju da su glasovi o pret-stojećem sklapanju sporazuma ma koliko osnovani. Taj demanti odnosi se samo na politički sporazum, t. j. na modus vivendi talij ansko-jugoslovenskih odnosa na Jadranu, koji bi bio sličan džentlmenskom sporazumu, zaključenom 2 januara izmedju Italije i Velike Britanije. »EreNouvellc« donosi takodjer iz Rima ovu vijest agencije Radio: Tali-janski zvanični krugovi i jugoslovenski diplomatski krugovi naglašavaju da ni-kakav politički pakt nije potpisan izme-oju Rima i Beograda i da po tome pred-metu nikakvi pregovori rada nisu u to-strane, osim pregovora o optantima, vode se pre-lLZ™’1 J °, l®dnom trgovinskom spora-n.a dviJe godine, koji bi imao da zamijeni današnji modus vivendi. talijanska štampa takodjer demantira. eswal2iJ£ primjer »II Popolo di Tri-^^nrtb javija u broju od 13 marta, ™ivì^,?°!:VT$ene pariške vijesti o pot-ti0Ud 1?,ent,leInenskog sporazuma izmedju Italije i Jugoslavije Podvlači se, ™ “ naročito poslije‘zadnjih ma-— odnosi izmedju Italije i ?'*š0®laviJe krenuli putem normalizaci-Je i da su povedeni pregovori za potpi-avanje trgovinskog sporazuma, u kome ee se voditi računa o postojećim odno-sima izmedju Italije i podunavskih zemalja, na osnovu Rimskih protokola«. ŠKOLSKI INSPEKTOR U PULI BJESOMUČNO PROGONI SVE ONIEi, KOJI GOVORE HRVATSKI KOD KUĆE Pula, marca 1937. — Carmelo Cottone je školski inšpektor, a ima svoje sjedište u Puli. Cottone je rodom Sardinac, a u službi je strog, veoma strog. On je zamijenio bivšeg inspektora Della Moru, pa su se njegovim dolaskom u Pulu i školske stvari znatno promijenile. Difidentan je Cottone, pa više puta ni sam sebi ne vjeruje. Znamo i to, da Cottone ne zna razlikovati jezik i porljetlo od političkih načela. Mi dobro znamo, da porijetlo i prezime pojedinih lica nemaju ništa da upravljaju sa političkim načelima. Ali Cottone nije takav. On se je dao u lov na sela. Većina učiteljica, koje su rodjenc na puljštini, ostale su tekom ove školske godine bez mjesta. Razlog tog njihovog neprimanja u službu je, što te učiteljice u kući sa svojim roditeljima govore hrvatski. Akoprem su te učiteljice uzgojene u čisto talijanskom duhu, Cottone sumnja. Večina puljskih namještenika na tribunalu, na prefekturi i po ostalim državnim uredima su dalmatinske izbjeglice. Oni govore u svojoj obitelji hrvatski, a ipak su dobri Talijani. 1 puljski prefekt ga je pozvao da mu razjasni stvar, jer su nezaposlene učiteljice uložile protest prefektu. Cottone sumnja, ali bez ikakvih dokaza. Prefekt mu je rekao: što možemo mi sa dvanaestoricom predloženih za kon-finaciju bez dokaza? Ali Cottone je neumoljiv, on prkosi školskome proveditoru i samome prefektu. Iz njegovog držanja opažamo, koliko on mrzi naš narod. A straši se sam svoje sjene. Ono, što je on sam uzgojio, onoga se boji. RUDARJI V ISTRSKEM PREMOGOKOPNIKU SO SE UPRLI 63 domača rudarja zaprta — Rudarsko vodstvo je izkoristilo' priliko ini pozvalo italijanske delavce rovov. Šele karabinjerji s puškami so jih Trst, marca 1937. — 20. februarja ro se uprli nekateri rudarji u Krpanu na La-binščini. Ker se je pokvarila dekoviljka, s katero se običajno vozijo z rudnika, so rudarji zahtevati, da se smejo peljati z železnico za premog. Rudniško vodstvo pa jc to željo odbilo in zahtevalo, da morajo rudarji peš prehoditi skori dve nri dolgo pot. Radi tega so se ti uprli in niso hoteli iz lahko Iztlrali iz rovov. 68 rudarjev je radi tega moralo v puljske zapore in vse kaže, da pridejo pred sodišče. Ti rudarji so skoro vsi domačini našega rodu. Veliko družin bo ostalo tako brez kruha, kajti rudarsko vodstvo je iskoristilo priliko in že pozvalo italijanske delavce iz bolj oddaljenih krajev. LJUDJE »SILIJO V ABESIN1JO NASPROTUJOČA Sl POROČILA 0 USPEHU FAŠISTIČNE AKCIJE ZA IZSELJEVANJE V ABESINIJO Trst, marca 1937. — (Agis). Poročali smo že o raznih akcijah, ki jih danes fašistična stranka vodi v naših krajih, da bi se čim več naših ljudi, zlasti delavcev in obrtnikov, izselilo v Abesi-nijo. O uspehih te akcije smo prejeli različna poročila. V nekaterih krajih ves trud fašistične stranke ni imel uspeha. Nasprotno pa smo prejeli poročilo, iz katerega se razvidi, da ljudje gledajo z novim očesom na to vprašanje in se mnogi izseljujejo. Gotovo je to posledica sistematičnega gospodarskega uničevanja naših obrtnikov in kmetov, ter onemogočenja delavcem, ki niso v stranki, da bi dobili kakršnokoli zaposlitev. Na drugi strani pa se širijo glasovi, da so nekateri, ki so se preselili v Abesinijo, poslali domov že precejšnje prihranke. Tako je neki delavec iz Ajdovščine, ki je že dalj časa v Abesiniji, poslal do sedaj baje že okrog 10.000 lir. Mnogi, ki so šli kot prvi v Afriko, so se celo vrnili, da se tu poroče in se takoj zopet podali nazaj z ženo v Afriko. Iz Ajdovščine se jih je med tem javilo že precej, ki se žele preseliti v Afriko. Med drugimi se je preselil z družino vred neki mladi lesni trgovec — Italijan. On je prenesel v Afriko celo svoje podjetje, z vso zalogo lesa, ki ga je imel. Vse skupaj so mu naložili v Trstu na ladjo. Z ozirom na težek gospodarski položaj so te vesti popolnoma razumljive. Seveda ne moremo tega posplošiti, ker se kažejo, kakor smo že v začetku te vesti povedali, uspehi te akcije v različnih krajih popolnoma različno. JOŠ JEDAN ISTRANIN PADA U ŠPANIJI Jakov Poldrag R o u b a i x (Francuska), 12 marta- 1937. šaljem Vam ovu sliku pokojnog Jakova Poldruga (PoJdrugovca?) rodje-nog u Svetoj Nedilji kod Labina. Pokojni je radio ovdje u Roubaixu i kada su počeli da idu dobrovoljci za španjolsku vladu, on se odmah javio. Otišao je 27 novembra 1936. Na polasku mi jc dao 2 slike da ih imam za uspomenu, pa Vam jednu šaljem. Na kolodvoru u Roubaixu meni jc rekao: »Brat moj mili, ja se idem boriti Lontra fašista jer su me fašisti otjerali od mojega doma u Franciju.« To su bili zadnje njegove riječi na polasku. Bio je star oko 34 godine. Ovih dana je jedan Talijan isto dobrovoljac pisao svojim drugovima da je Poldrug Jakov poginuo na fronti Malaga__________________ S. S. t MILOŠ PAHOR. .„V.,pednju pri Trstu je umri znani stav-u ..oš PaIi0r- Za njim žalujejo vdova, ocerka Marčela, uradnica v Kamniku, sin Drago učitelj v Trbovljah, hčerka Vida Por' Verk in vsi, ki so ga poznali in so imeli priliko občutiti toplino njegovega riatega srca. Miloš Pahor, počivaj v miru v domači *nMLki sl jo tako ljubit KRIUMČARENJE JE ZAUZELO VELIKOG MAHA U SELIMA PREMA RIJEČKOJ SLOBODNOJ ZONI Podgrad, marta 1937. Kriumčare-nje je zauzelo vrlo velika maha kod nas u posljednje vrijeme. Dok seljaci šver-cuju po par kilograma životnih namirnica za kućnu potrebu, dotle su gradja-ni Talijani od toga napravili cijeli obrt. Govori se o nekim fašističkim funkcio-nerima iz Trsta i Vidma, koji da svojim automobilima voke kriumčarenu robu na veliko. A ni vojska ne zaostaje. U noći izmedju 2 i 3 o. mj. zaustavili su finan-sijski stražari jedan vojnički automobil kod Račića i u njemu su otkrili veliku količinu kriumčarene robe, naročito kave. Da se donekle to spriječi stavili su sada u našem selu pred dućanom Bau-deša rampu preko ceste i tu se mora zaustaviti svaki automobil koji dolazi iz Rijeke. Kako vidimo nisu samo naši seljaci koji vrše taj posao, već se 1 vojnici i fašisti bave time. Samo se njima obično ne dogadjaju teže posljedice, jer lm nemaju što uzeti, dok našim seljacima ide za globe 1 cijelo imanje na bubanj, a ko nema ništa, njega šalju na silu kao »dobrovoljca« u španiju. STARČEK OBSOJEN, KER JE NAGNAL DAVČNEGA IZTERJEVALCA Z VILAMI Trst, marca 1937. — (Agls). Pred sodišče je moral priti 68 letni Anton Bitežnik. Imenovani je ob priliki sodne eksekucije, ki bi se morala pri njem izvršiti v obupu prijel za vile In nagnal davčnega izterjevalca Rudolfa Pisan)o. Pri tem ga je ranil tako, da je inorai izterjevalec ležati 40 dni v bolnici ter mu je poleg tega okrnil in trajno onesposobil palec na desni roki. Starček .1 e bil obsojen na 4 leta, 4 meseca in 15 dm zapora, na povrnitev stroškov izterjeval-cu in stroškov pravdanja. Deležen pa je bil 2 letne amnestije, za kar se mu torej kazen skrajša. Popolnoma nič se ne čudimo njegovemu dejanju, ki ga je štoru brez dvoma v skrajnem obupu, ker a m znal drugače pomagati. Gotovo ni se v svoji hiši nikoli doživel, da bi mu nasilno odvzeli najpotrebnejše predmete za poljsko delo, radi zastalih davščin. Posebno je to razumljivo še pri takem starčku, ki so mu današnje razmere tuje. Kakor si ni mogel predstavljati, da mu jemljejo njegovo s trudom i» muko pridobljeno premoženje, tako tudi m mogel prenesti nasilnega davčnega izterjevanja. Maščevati se je hotel za te nad onim, ki mogoče pri vsem temni popolnoma nič kriv, ampak samo orožje ■ t rokah višjih siL BIJES FAŠISTIČKOBA KAPELANA FAŠISTIČKI KAPELAN KOJEGA SU BILA DJECA NAPALA KAMENJEM TERORIZIRA SA MILICIJOM CIJELO SELO Brgud, marta 1937. Odkako je bio napadnut fašistički kapelan od naše djece kamenjem zato što ih je psovao jer da govore hrvatski, od toga dana je naše selo pretvoreno u neke vrste koncentracionog logora. Kapelan je naime doveo u selo miliciju. Nekoliko njih se smjestilo u školi u stan učiteljev, a desetak je smjestio kapelan u svoj župni stan. Ti milicioneri patroliraju dan i noć po našem selu. Svuda zaviruju i sve imaju na oku. Ljudi ne smiju na ulici govoriti hrvatski, jer kada ih ti mlllcio-neri čuju. hapse Ih i odvode u župni stan. Tu ih maltretiraju, često u prisustvu tog fašističkog kapelana. Cijelo je selo tako prestravljeno, da se ljudi ne usudjuju javiti jedan drugome na ulici, živimo kao u kakovom koncentracionom logoru. DRŽAVA B0P0BRALA TUDI CERKVENE DRAGOCENOSTI ? Širijo se govorice o tem, da bo država posegla za kritje stroškov, tudi po cerkvenem bogastvu Trst, marca 1937. — (Agis). Vedno bolj se širijo po deželi vesti, da bo država v najkrajšem času posegla tudi po cerkvenih dragocenosti, zlatih in srebrnih predmetih ter jih zaplenila za kritje ogromnih izdatkov, ki jih zahteva oboroževanje. Te vesti sicer za enkrat ne moremo s točnostjo potrditi, vendar pa ne bo nič čudnega, če se bo v resnici kaj takega zgodilo. Kako so pred letom pobrali prstane z rok, pod vsemi mogočimi gesli in krinkami, tako se bodo tudi sedaj poslužili sličnega postopka. Kot najlepše geslo jim bo v tem slučaju služilo geslo protlboljševičke borbe, na katere čelo se je postvavil italijanski fašizem. S tem se bo morda sprijaznila tudi cerkev, oz. njena duhovščina. VOJNIČKI AUTO SKRIVIO TEŠKU NESREĆU. Jelovice, marta 1937. — Teška nesreća se dogodila našem čovjeku Juri-šević Ivanu. On je gonio tridesetak ovaca cestom, ali odjednom je silnom brzinom navalio jedan vojnički luksuzni auto na ovce i na njega. Juriševića je auto odbacio u stranu i zadao mu teške ozlijede, a osamnaest ovaca je ostalo na cesti ranjeno ili mrtvo. Auto se nije zaustavljao da dade pomoć unesrećenom Juriševiću, već je odjurio prema Podgorju. NEKA OBJAŠNJENJA 0 PRISILNOM 5 POSTOTNOM ZAJMU U ITALIJI Od jednog pretplatnika, jugoslo-venskog državljanina, primili smo ovo objašnjenje povodom članka o prisilnom pet postotnom zajmu u Italijl objavljenog u posljedjem bro-ju našega lista. Donosimo to tumačenje i molimo čitatelje da nam jave svaki zanimljiviji slučaj utjerivanja tog zajma, kako bi se i ostali interesenti znali vladati. Zagreb, marta 1937. U broju 10 »Istre« od 12 marta 1937 nalazi se rastu-mačen postupak glede prisilnog pet postotnog zajma u Italiji, kako je isti izdat sa odlukom zakona od 5 oktobra 1936 br, 1743. Ipak se to tumačenje ne slaže sa obavjestima koje je primio ovih dana jedan jugoslovenski državljanin koji Imade posjed u Italiji i koji je pozvat da započev od 10 marta t. g. plaća za svoj posjed koji je procijenjen na 14.000 lira, i to zajam od 700 lira plativo u 6 rata uz izvanredni 3’A pro mile porez od lira 51.50 koju dokladu ćc morati plaćati kroz 25 godina. Ako plati sada odmah zajam i daruje ga državi, a ne zahtijeva državne obveznice, onda ne plaća vanredni porez i ima popust od 10 posto na glavnici, j Prema tome plati jedamput za uvijek samo 630 lira, dočim ako plaća rate i na koncu godine izjavi da ne zahtjeva državne obveznice, mora platiti sav iznos od 700 lira i porez za ovu godinu a za ostale godine oslobodjen bi bio od plaćanja poreza. Ipak glede isplaćivanja zajma, kako je navedeno u »Jutarnjem listu« br. 9006 od 20 februara 1937, posjednici jugoslovenski državljani u Italiji zatražili su zaštitu i obratili se sa pretstavkom ministarstvu vanjskih poslova navodeć da je po zakonu o konvencijama o nastanjivanju i o konzularnoj službi od 1924 godine Italija preuzela obavezu da oslobodi jugoslovenske državljane prinudnih zajmova i drugih nameta zbog ratnih potreba uslijed izuzetnih prilika, te se sad čeka sa kojim uspjehom će bi'- t riješena ova pretstavka. PRISILJENO POSOJILO NA NEPREMIČNINE Trst, marca 1937. — Sedai ie zapadel rok za plačevanje prvega obroka posojila na nepremičnine in novega povišanega davka na posestva za amortizacije tega posojila. Kmetje po vsej Julijski Krajini, zlasti pa v Istri, so naravnost obupani, saj niti dosedanjili davkov niso zmagovali, odkod naj bi sedaj jemali za nove dajatve Italijanski posestniki morda lahko računajo šc na kako pomoč ali olajšavo od strani vladnih organov. Naš kmet pa jc ob robu propada. V slovenskem delu Istre, so kmetje odkrito izjavili, da ne bodo plačali nove dajatve, ako jim ne dovolijo sekati borovcev. Resnično so jim to dovolili in sedaj poje neusmiljeno sekira. Pod njenimi udarci padajo itako redki gozdni nasadi. Kai zato, samo da pridejo oblasti do denarja. Ali pa je morda za tem skrita hudobna misel, da bodo slovenskim kmetom očitali, da ne znajo ravnati s posestvom, in jim tako na podlagi novega zakona o razlastitvi ukradli še zadnji kos zemlje Mate Balota ima pravo! Mate Balota ima potpuno pravo. Njegov feljton u predzadnjem broju »Istre* je sasvim na mjestu i drii u puno] mjeri. Svaka njegova riječ ima svoje duboko i dobro promišljeno .značenje, koje odiše ovim pravim, istinskim, prostim i nepatvorenim istarskim duhom, koje može imati i osjećati samo onaj, koji zbilja tako osjeća. Nisam kritičar, a i ne želim kritikovati Balotu, jer tome nisam dorasao, s druge pak strane svaka pa i dobronamjerna kritika je ovdje suvišna. Balotin članak po mom mišljenju nije običan feljton, već jedan dokvmenat više, koji potvrdjuje sve ono, što je »Istra* nedavno, pa i u zadnjem broju donijela. Želim samo da ono, što je Balota iznio, potenciram. Iz njegovog članka, koji je zapravo kritika rada naših emigrantskih društava, bez obzira na konkretan slučaj, jasno se vidi, kako bi sva naša emigrantska društva trebala raditi, jer se s pravom pita: »Sto će nam ostati od Istre*, ako budemo tako nastavili. Umjesto da širimo našu istarsku kulturu, koja nije od jučer, našu istarsku pjesmu, našu glazbu i igru, umjesto da propagiramo i širimo kult Istre i njenih Žrtava, mi, umjesto da se brinemo, kako ćemo i kome ostaviti u nasledje misao na Istru i sve što nas s njom spaja, mi sve to zanemarujemo, bježimo od toga. čak se i stidimo toga. Jazz, šlagverk i šanghajska harmonika potiskuju iz naših redova naše sopile, mih i roženice. Naš balun i drugi naši istarski plesovi ustupaju mjesto rumbi i. drugim ultramodernim plesovima. Naše narodne nošnje zamjenjuju svila i svilena čarapa, ruž i pomada... Ali to je moderno, jest moderno i mi smo zato postali moderni i civilizovani, sve u duhu tempa i dvadesetog vijeka, savremeno! Njemu su milije i draže skromne priredbe, koje nose u sebi nešto istinskoga, gdje će naći više bratstva, osjećajnosti i ljubavi, priredbe na kojima će imati pristupa i oni zapostavljeni i slabo obučeni, sirotinja sa periferije, koja nosi Istru u svom srcu a ne samo na jeziku. Ima već skoro 20 godina, od kada smo napustili našu Istru, 20 je godina, što smo ovdje. Dolazi već novi naraštaj, nova, mlada generacija, koja je ovdje rodjena i odrasla. Pitamo se, je li ova generacija, koja je rodjena izvan Istre, a od istarskih roditelja, odgojena i zadojena onim duhom, kojim su odgojeni njihovi roditelji. Osjeća li se ova mlada generacija braćom onih, koji danas trpe i umiru? Nije li ova generacija izgubljena za našu stvar? Nosi li današnji naraštaj Istru u svom srcu, zna li on za Istru? Eto još jedan problem, jedno pitanje, kojim se valja pozabaviti! Budemo li i dalje tako radili i na taj način odgajali današnju omladinu, onda je zbilja pitanje: »Šta će nam ostati od Istre* na svom mjestu. Kome ćemo ostaviti u nasledje misao na našu Istru? Balotin članak treba da naidje na odjek u svim našim redovima, a bilo bi žalosno, kada nebi odjeknuo. Taj članak ima da nas trgne i da nas osvijesti, da nas vrati s krivog puta. Svi smo mi jedno bez obzira na stepen u društvenoj ljestvici i kao takovi moramo osjećati jedno i misliti jedno. Samo takovi koristili ćemo stvari, kojoj treba da služimo Preokret u našim redovima je potreban! Sa dosadašnjim načinom rada moramo svršiti! Mi zaboravljamo da smo Istrani, emigranti, a tome valja slati na put. To od nas traže Žrtve, to traže naša braća! To od nas mora tražiti naš ponos i naša čast. Članak Mate Balote otvorit će možda oči mnogima. Mati Baloti neka je hvala, što je i to pitanje stavio na dnevni red! Novi Sad, 9 marta 1937. BARBA LUJO VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Občni zbor „SOČE" v Novem Mestu Novo mesto, 11. 3. 1937. — Dne 7. 3. t. 1. ob 20 viri se je vršil pri Kokliču 17 redni občni zbor »Soče« podružnica Novo mesto. Skupščina je bila .zredno doro obiskana. Predsednik Je otvoril zborovanje, pozdravil navzočne, na kar Je namestnik tajnice prebral zapisnik lanskega zbora, ki Je bil soglasno sprejet. Nato Je predsednik poročal o društvenem delovanju V preteklem poslovnem letu smo priredili dve večji prireditvi in sicer dne 15. 8. 1937. veselico pri žicu s sodelovanjem bratskega društva »Istra, Trst, Gorica« iz Karlovca. Prireditev je prav lepo uspela z ozirom na obisk in na materijalni odnos. Za to prireditev Je bilo treba precejšnih priprav in dela. Veliko se je pri tem trudil g. upravitelj Martelanc, gdja Ulagova, gdja Mervi-čeva, 'ter več ali manj tudi drugi odborniki. S tega mesta Jim izrekam: Prisrčna hvala! Druga prireditev se Je vršila dne 11. 10. 1936. v Prosvetnem domu in sicer smo vpri-zorili Bevkovo dramo »Kajn« a. Režiral je g. Petrlln Joško, dramaturg, kateri se je za to riredltev največ trudil. Najlepša mu hvala, akor tudi igralcem. Moralen uspeh te prireditve je bil prav lep, dočim je bil mate-rijalen slabši. Poleg teh prireditev smo napravili izlet na Hribček, le žal, da Je bilo slabo vreme. Dalje smo bili zastopani po predsedniku na zvezni skupščini v Zagrebu, dne 4. 10. 1936. — Na Idejni tečaj, ki ga Je priredil ljubljanski »Tabor«, dne 28. 6. 1936. Je društvo poslalo tri člane. Tudi se je društvo udeležilo po svojem predsedniku In podpredsedniku odkritja plošče Sedeju mučeniku v Stični. Tu je zbor vstal In vzkliknil mučeniku: Slava! Imeli smo skupno sv. mašo v kapiteljski cerkvi za padle žrtve, med katero so peli Karlovčani. Važno je tudi delo, ki ga vrši društvo »Soča« v Novem mestu, namreč izpolnjevanje modrih listov za poklicno izkaznico s podatki emigrantov na katerih mora društvo potrditi, da je prosilec Slovenec odn. Slovan. Tekoča štev. teh izkazov do danes šteje 26. Podpore smo zdall 56 tim potujočim in lokalnim emigrantom v znesku Din 1400.—. Dva tukajšna emigranta sta pa dobila podporo v naturalijah. Pri koncu poročila moram še nekaj poudariti, to je smrt novega mučenika Lojzeta Bratuža, ki je umrl radi zastrupitve v Pod-gori pri Gorici, dne 16. II. 1937 Prav je, da preberem članek v »Istri«, ki piše o njem: (Tu predsednik prebere članek v 8 št. »Istre« od 26. II. 1937., nato zbor vstane in mu trikrat vzklikne: Slava!) Nato predsedujoči prebere brzojavko društva »Istra, Trst, Gorica« iz Karlovca. — Za tem poroča tajnica, da šteje društvo 82 članov, nekaj Jih je odstopilo, zato pa jih Je 21 pristopilo. Društvo je prejelo 126 dopisov, odposlalo pa 38. Sej je bilo 16. Društvo je priredilo tudi tekmo oalinarjev, katere zmago je odnesel g. Filipčič. Blagajnik poroča, da je bilo denarnega prometa okrog 5000.— Din. — Izdatkov je bilo toliko kolikor dohodkov, tako, da je ostala blagajna prazna. — Revizor g. Filipčič poroča, da so knjige v redu in soglasju ter predlaga odboru razrešnico, ki je bila soglasno sprejeta. — Pri volitvah so bili v novi odbor izvoljeni sledeči gg: 1. Filipčič Anton, predsednik: 2. Mrak Peter, podpredsednik: 3. Habjan Fr., 4. Habjan Frančiška; 5. šproc Ant.; 6. Komavli M.; 7. Ulaga Josipina: 8. Peroci F.; 9. Hrovatin A.: 10. Jančič I. — Namesntiki: 1. Maraš Zofija; 2. Mali Ignac. 3. Pobega M. — Revizorja: 1 Šonc V; 2. Kavčič F. Pri slučajnostih so padle besede, da bi se organiziral dramatski odsek, ženski odsek itd. Novemu odboru želimo veliko uspehov, da bi lahko s ponosom ozrl na prihodnjem občnem zboru na svoje delovanje preteklega leta. I, in M. M. Akademija i predaja zastave Sportskom Klubu „ISTRA” u Beogracju Beograd, 9 marta 1937 — Emig. Udruženje »Istra—Trst—Gorica« i S. K. »Istra« u Beogradu priredili su u reprezentativnim prostorijama Francuskog kluba veliku akademiju spojenu sa predajom zastave »S. K. Istra«. Akademija je izvan očekivanja uspjela. Akademiju je otvorio pretsednik S. K. Istra g. Uroš B i j e 1 i ć poznati beogradski advokat koji je sa srdačnim riječima podvukao značenje samoga društva te istaknuo ciljeve koje si je omladina sakupljena u redovima S K. Istra osvojila. Za njim je preuzeo riječ g-Dr. Ivan M. č o k presjednik Saveza, koji se je izabranim riječima zahvalio predgovorniku na iskrenoj saradnji, te iznio potrebe zajedničke borbe za prava potlačenih i ugnjetavanih. Izmedju ostalog iznio je da je misao vodilja našeg emigrantskog pokreta ' n borbi za pravdu 1 sloboda. Pogrešno je misliti da smo mi emigranti organizacija koja ima za cilj, da se sije mržnja i netrpeljivost prema susjednoj zapadnoj državi i prema njezinom narodu. Ne, mi ne napadamo nikoga več nam je i pravo i dužnost da branimo svoje. Slijedio je nastup naraštaja Sokola Beograd VII koji je izveo lijepu 1 simboličnu ritmičnu sliku sa pjevanjem »Porobljena Istra«. Gdjica Vera Blažič je u punom zanosu i sa mnogo razumijevanja recitovala pjesmu »Istra«. — Predaja zastave S. K. »Istra« je ostavila snažan utisak na prisutne. Umjetnički dio programa je otpočela gdjica Ljubica Ljubičic, članica Narodnog po- zorišta te otpjevala »Grivnu« od S. Biničkog 1 »Nisam znala« oa J. Gotovca. Nastup opernog tenoriste g. A. Jarca bio je simpatično primljen i ako si je izabrao 2 moderne skladbe naših kompozitora 1 to »Kako je bilo Tebi Marija« od Dra Švare 1 »Sprehod v zimi« od M. Kogoja. Naročito priznanje za vre-dio je g. A. Ruč direktor Narodnog pozo-rišta. koji je sa neuslljenom Iskrenošću pratio pjevače. »Balun«, istarski narodni ples u koreografiji g. Bizjaka, poznatog svestranog majstora bivšeg tršćanskog kazališta, su izveli gdjica Bolonić, Legiša, Poro-pat, Primuš i gg. ćok, Furlan, Lozej i Rodič. Uz ljubaznu saradnju muškog hora »Jug. Akad. Muz. dr. Zemun« bio je program ispunjen te je s time bilo dokazano ozbiljno umjetničko stremljenje priredjivača Akademije. Zbor je pokazao svu svoju svježinu 1 time postigao potpuno priznanje slušača. Istarske narodne pjesme koje su izva-djale gdjice Simčič i Lorencin su unatoč otegnutom programu tako oduševile publiku da aplauzu nije bilo kraja. Ne smijemo zaboraviti dekoracije pozornice 1 sviju prostorija za koje su se pobrinuli naši priznati slikari gg. Čargo i Benčič. Na lijepi dekorativni način zanijeli su nas u naše krajeve, da smo se osjećeli kao kod kuće. Pa ni Jurinu i Franlnu nisu izostavili. U odličnom raspoloženju i punim zadovoljstvom razišli su se svi sa željom da se što prije nadjemo ponovno na okupu. GLAVNA SKUPŠTINA »ISTRE« U NOVOM SADU Poziv na II. redovnu glavnu godišnju skupštinu Prosvjetnog i potpornog društva »Istra« u Novom Sadu, koja ‘će se održati u nedjelju 4 (četvrtog) aprila 1937 g. u 15 (3) časa po podne u maloj sali Narodnog Spo-men-doma. Dnevni red: 1. Otvaranje skupštine, 2. Izbor dva člana ovjerovljača zapisnika, 3. Izvještaj pretsjednika, 4. čitanje izvještaja o radu uprave, 5. Izvještaj blagajnika, 6. Izvještaj Sekcija: sportske, ženske, pjevačke, socijalne i diletantske, 7. Izvještaj Nadzornog odbora, 8 Davanje razrešnice staroj upravi, 9. Biranje nove upi'ave i 10. Even-tualije. U slučaju da se u gore označeno vrijeme ne sakupi dovoljan broj članova, to će se skupština u smislu §-a 15 društvenih Pravila od-žati za jedan sat kasnije, bez obzira na broj prisutnih članova sa istim dnevnim redom. Pozivaju se svi članovi-ce društva »Istra« i njegovih sekcija da neizostav- no dodju na skupštinu. Toga dana prije podne trebfc obaviti sav domaći posao, a po podne doći u punom broju, da na taj način I ovom prilikom manifestujemo našu solidarnost i ljubav prema zarobljenoj braći. — Uprava. IZ »ISTARSKOG AKADEMSKOG KLUBA«, ZAGREB ZAHVALA Za menzu našeg kluba darovali su slijedeći: Brnčić Milovan 50 Din, Zafred Franjo 10 Din, Jagodnik Franjo 20 Din, Rušnjak Ivo 100 Din, dr. Klarić Franko 30 Din, Raj-čić Ivan, sud. okr. sud. 30 Din, Kalac Juraj uč. 20 Din, Ivančič Ivan 50 Din, Grego Nikola 50 Din, Siroinć Sime 50 Din, Sotlar Rudolf 200 Din svi iz Sušaka. Istarski akademičari se najtoplije zahvaljuju plemenitim darovateljima. — Odbor. 17. marča 1887. God. XVIII. 0 frttu i0 •Kg NISI SLOGI ■’Oucni, ^osoođarstč« . oolitićki list 3 Pred 50 godina Veselje u Pazinu Žalimo g. urednice, da Vam nije nitko javio kako je naš izvanjski puk veselo i svečano proslavio konstituiranje novoga zastupstva. Na večer rečenoga dana čim se je zamračilo planuti su Icriesovi na svih brdih i vrhuncih okolo Pazina. U Zarečju palili su kriesove i pucali mužare; kršni Lindar bio je krasno razsvietljen icriesovi i ben-galičkom vatrom, brežanski brieg bio sav u jednom plamenu, isto tako vrhunci okolo Mečari, durateti, Defari i sve okolo starog Pazina. Dični Trvižani i Novačani izkazali se takodjer palenjem kriesovah, pucanjem i pjevanjem narodnih pjesamah Pazinski šarenjaei motrili su mrko to narodno veselje. Naši Icriesovi nisu mogli razsvietlili njihovu unutarnju tminu. Sti-šćuč pesti i škripljuć zubi prolazili su šu teć po Pazinu. Teško njim je moralo biti negdje pri srcu! Al koja njim korist. Kazali smo njim sto puta, da Bog neplača svake subote i da je svaka sila do vremena, a danas 6e nam valjda i sami to potvrditi. f ANTON BERCE V Dornbergu na Goriškem je umrl v soboto, 13. t. m. cerkovnik in posestnik Anton Berce. Legel je v grob v starosti 79 let, in sicer komaj nekaj mesecev za svojo ženo Rozalijo. Rajni je opravljal službo cerkovnika nad 40 let. S trdim delom je izgojil osem otrok; tri je dal studirati. Najstarejši Anton je učitelj na Viču, drugi — Lojze je novinar v Beogradu, a najmlajši je duhovnik v Istri. Pokojni je bil dobrodušen in značajen mož, ki je šel skozi življenje z dvignjeno glavo in lastnim prepričanjem tudi v času naj strastne jsih političnih bojev pred vojno. Delal je sverni svojimi močmi za gospodarski in ‘kulturni dvig vipavskega ljudstva. — z mladeniškim navdušenjem je pogosto pripovedoval o pomladi goriških Slovencev, ki jo je sam doživel. Hudo ga je zadela smrt sina Rafaela na galiških poljanah; nove razmere so mu razpršile po svetu vso družino, ki se ni zbrala niti ob njegovem grobu. Omagal je, ko mu je smrt pred nekaj meseci ugrabila njegovo zvesto spremljevalko. Naj počiva v miru na do -mači zemlji! JUGOSLOVENSKA MATSGA PODRUŽNICA ČAKOVEC “ --- J'» '' v. g,. OVL/JU «V V A i GUM \ • LV, glavnu godišnju skupštinu. Prije samog; prelaza na dnevni red, a na poziv pretsjvonikc skupština je klicala: živio! Nj. Kr. Vis. Kraljeviću Tomislavu kao Vrhovnom Pokrovitelju Jugoslovenske matice. , Primljeni su svi izvještaji do znanja. Konstatiralo se, da ovdješnja Podružnica, uza društvone prilike ipak radi i dalje ii* 1!? 1 skromno na plemenitom i narodnom naJbiJednije medju najbi-jednijlma, tj. one koji su ostali bez domovine ne svojom krivnjom Skupština Je komemorirala na.^pr narod-iiPiL Lojzeta Bratuža, sloven- vjelna^e Slava !1Z Gorlce’ koJcmu neka bude J® izabrana opet stura uprava sa pretsjedmkom g. Temerinccm t>. Du-sanom, potprets jedni kom Mazlu Alojs, tajnikom Ribaričem Martinom i blagajnikom Badanjkom Milanom. Odbornici: dr. Plašio dr- Prs neto vlć Jerko, Iskra Miroslav, Lobi Arpad, Macckovlć Milan i Pompai Dju-ro. — Nadzorni odboi : Kronast Lncko, dr. Zigič Milan. -1 RAZGOVOR SA MRTVIM KUMOM Dragi moj kume, Jutros sam na stolu našao neočekivano sestrino pismo. Na tri strane pisma ona mi piše o tvojoj smrti ovako: »Dragi moj brate Umraje kum Tone Bedrina danas osan dan na zadnji sična je Bija živ i zdrav Bija je na placi i u oštarije sve do zdrave Marije je kanta poli ivane i kad je doma hodija daje pa poli lokvice mato stešo muni Bilo niš na je-đanajs ur večer gaje počeja Beliti štu-mig do dana su sve provali šnjin uju Tro su telefonirali pokroće roša u Pulu i došlo je su ga povezli u špita i kad je doša su mu rekli da munete delati upe-racijon jer dabi uperacijonu usta mrt damuje štumig puka mu je reka prema-rijo i muje da šponte i muje reka daće foršl živiti do šest ur uvečer da če ga ušpitalu puštiti madaće ononde umriti pak nisu mu stili Brati ga puštiti su ga dovezli nazad na kroče roša a on je sve razumi ja i kušelja kad je došlo večer je pita kolikourje sumurekli daje šest ur i on je reka daće vred umriti kad je došlo šest i po je reka dadojedan kvarat od ure će umriti i našest ur i tri kvart je umra je zakopan na dva marča pokle podne na četire ure. Bog ga pomiluj. Ni ni njega.« Dragi moj kume, u našem selu nisam nikad čuo da se drži govor nad grobom. I da sam ja bio tamo nad tvojim grobom ne bih bio mogao da kažem ni riječi. Ovako iz daleka i kad je već prije deset dana sve svršeno mogu da se sjetim tebe u većem miru, u osamljenosti moje sobe u osamljenom dalekom gradu u čudnoj mokroj ravnici, o kome sam mnogo sa tobom razgovarao i nikad nisam mogao da ti ni približno prikazem, kako se u njemu živi. Sada si ti tamo u miru. moj kume, ispod crkvenog zida, bura, koja dolazi iz Labinštine, sviće oko tvoga križa, voda proljetnjih kiša probija se kroz prhku crvenu zemlju 1 na mače tvoj drveni sanduk i stare več trule kosti onih koji su u tome grobu bili prije tebe. Možda je neka kost tvoga djeda tu, ili brata ili nekoga od mojih predaka. Moja sestra prolazi sad svaki dan pored tvoga groba, jer put od njezine kuće do naše kuće vodi tuda. Dugo još ćeš joj ti biti u sjećanju, dok vrijeme, život i rad ne učine da stare uspomene izblijede. I ja žurim da napišem ovo pismo dok su uspomene sviježe. Možda će ono nekad trebati i meni, možda će trebati Tvome nejakom sinu, kojemu su mišice još tako slabe, i koji će možda poslije mnogo godina listati po starim novinama da nad je očev trag. Dragi moj kume .žalosno je to biti po srcu jedan drugome blizu a po prostoru tako daleko. Kad si Ti umirao, kad si bio u agoniji sa rasparanim želudcem, ja sam sjedio u Dalmatinskom podrumu sa Demarkom, čekićem, Mikovilovi-ćem i Perojcem Ljubotinom, pjevao sa njima i pričao im šale, koje sam od Tebe čuo, jer si ti, bez škole i bez mnogo knjiga, bio ipak duhovitiji od mene. “ tako ću ja nekad bit opet u podrumu. piti, pjevati i svirati, a kod kuće će mi možda mati ležati na samrti ili će mi oca zasuti ugalj. Dragi moj kume, ja sam ne znam, kako smo se nas dva zbližili. U našem djetinjstvu Ti si išao u Leginu školu, ja u Družbinu, naši oci su bili neprijatelji, Tebe nije vuklo more, kao mene. I u Moravskoj smo bili još dosta tudjl. Tek u austrijskoj marini u Puli, čini mi se da smo se prvi put nekako razumjeli. Ti si bio na nekom brodu sa madžarskim imenom i jedamput smo se našli u jednoj krčmi ispod Benažića. Popili smo litru, dvije, i ti si mi pričao da si čitao sve ono što sam ja pisao u »Hrvatskom Listu«. Kasnije sam našao tvoje ime medju priložnicima za hrvatsku srednju školu u Puli. Još kasnije, ti si čitao koliko si stigao i mnogo putovao, sricao si slogove i riječi u mojim ćirilicom napisanim knjigama, znao si na pamet ono što si pročitao bilo iz Frera-dovića, ili Nazora ili Domjanića. Ti si postao poduzetnik, civilizirao si se, nosio si se na gradjansku, putovao si, ali dok si sklapao u Trstu, na Rijeci, u Veneciji, u Raveni, u Pesaru ugovore o kub-nim metrima, tonama i lirama, u ušima su ti zvečali stihovi naših pjesama. Ti si putovao i avionom, ali je kamen na Peđroli ipak često zvonio pod udarcima Tvoga bata. Ti si bio u mome selu čovjek sa kojim se moglo govoriti o volovima, o cijeni kamena, o vinu, o karakterima ljudi, o ženama, o smislu života i o svjetskom zbivanju. Umio si da zabaviš, da pogostiš i da budeš pogošten. Tvoja ruka je bila široka, kao tvoje srce. Premda si bio mladji od mene Ti si umio da udješ u psihologiju mog oca i da mu budeš drug. Ja nisam često znao da li otac umije da bude mlad ili ti tako umi-ješ da razumiješ starost. Kakvo se 'n-timno kumstvo ispreplelo izmedju Tebe i moje obitelji: Ti si držao na krstu moju sestru a druga moja sestra i :a držali smo na krstu tvoju djecu. Dragi moj kume, moja žena misli da je tvoja smrt bila strašna, jer si dvadeset sati bio svijestan da ćeš sad umrijeti. Ali zašto bi uopće smrt bila strašna. Ti si sarn, kume, znao, kako je neki put strašno živjeti kako su strašni ljudi i odnosi izmedju ljudi i prema tome i takvome životu smrt ne može biti strasna. To nestajanje iz odnosa, iz nesporazuma, iz spletaka, iz podvala i pVe-vara, ne može biti zlo. *Z10 je samo to što je tvoj Benjamin tako mlad i neuk. I žalosno je, sto tvoja nemoćna mati ima-da vodi na tvoj grob Tvoga slijepog oca. Tamo je sad pramaliće i mendule su u cvijetu. Sa mendula iz Grubića vrtli donijet ce vjetar latice mendulinih cvijetova i na tvoj grob. Lijepe bijele latice, kau snijezne pahuljice, samo mnogo veselije. Pak ce pasti kiša i ljudi će pitama pritisnuti bijele latice u zemlju. I ti si dragi kume, jedna takva zakopana latica Ti lezis tamo u sjeni mendula i smokava, u jutro ti pjevaju ptice iz vrtova, na ljeto će pjevati cvrčci iz vino-grada i Skakavci iz trave. A gdje će biti naši grobi? Tako, moj kume, u toj crlenoj zemlji, jenu dušu manje. i ja Imam jedan grob tamo, više 1 »Istra« Izlazi svakoj; tjedna n petak. — Broj Čekovnoj; ni ću na 36.789. — Pretplata: na godinu. — Oglasi se raCuif*-----------—"— ... .. . . ----- „ .. . . na n perak. — Broj čekovnog rafiuna 36.78». — Pretplata: za cijelo godina 50.— din., za pola godine 25 _ uir, - aCunaju po cjeniku. — Vlasnik I Izdavač: Konzorcij »Istre«. Masarvkova 28a II, broj telefona 67-80 ža ■■ i7sìJoozemstvo dlostruko. Tisak: SteCajnlna Jugoslovanske Stampe d. d. Zagreb. Miaarykortgaa. - Z* Kume moj, Bog 13. III. 1937. Tvoj kum Miho . K» Ameriku 2 dolara »I ARI, Zvonimirova 48/HI 131«