NEKA HRONOLOŠKA RAZMATRANJA OKO BUBANJSKO-HUMSKE GRUPE MILUTIN V. GARAŠANIN P ažn ja praistoriskih arheologa koncentrisana je, osobito u poslednjim godinam a na problem e relativne i apsolutne hronologije. Interesovanje za ova p itan ja sasvim je opravdano i razum ljivo. Bez fiksirane hrono­ logije nemoguće je bliže odrediti ni okvir u kome se pojedine kulturne grupe razvijaju, ne može se takodje ostvariti ni k ra jn ji cilj svakog si­ stem atskog arheološkog istraživanja, utv rd jiv an je istoriskoig, umetničkog i socijalno-ekonom skog razvitka. Arheološki rad lišen kronološkog okvira, plod je praznog dom išljanja, čiji je rezultat jalova spekulativnost. U unutrašnjosti B alkanskog Poluostrva, posebno Bugarskoj, M ake­ doniji i S rbiji, postoje dovoljni elementi za u tv rd jiv an je relativne, pa dobrim delom i apsolutne hronologije: nalazeći se u neposrednom sused- stvu egejsko-anatolskog područja ove oblasti bile su sa njim u tesnoj k u ltu rn o j vezi. Povezanost u isti k u ltu rn i kom pleks pruža ovde mo­ gućnost uitvrdjivanja sigurnije relativne hronologije, a im portovani ob­ jek ti d aju osnove za bliže apsolutno-hronološko povezivanje.1 O vakvi elem enti im porta postoje još u neolitu, n. pr. vinčansko-tordoškoj fazi vinčanske grupe,1 2 dok ih kasnije, u bubanjsko-hum skoj grupi, ko ja obeležava početke m etalnog doba, nalazimo u nešto većoj meri. Na ove poslednje elemente nedavno je ukazala D. Gairašanin.3 R ezultati no­ vijih iskopavanja u našoj zem lji, posebno na B ubnju i V elikoj Humskoj Č uki kod Niša, kao i bliže upoznavanje odgovarajućih pojava u G rčkoj, p ru žaju danas izvesnu dopunu izlaganja D. Garašanin, d aju ći mu čvršću podlogu i potporu. S toga je potrebno da se najpre posebno osvrnemo na pom enuti m aterijal. U svom e radu D. G arašanin obradila je jedan pehar na niskoj nozi sa uvučenim obodom (sl. 1), jed n u malu kam u sa izvijenom oštricom (si. 5), pehar sa visokom trakastom drškom preko oboda (si. 2) i jedan fragm enat 1 Pri tome se naravno mora voditi računa i o činjenici da n ,i medju elemen­ tima pravog importa nije moguće svima pripisati uvek istu važnost, što zavisi pre svega od namene objekata i materijala od koga su radjeni. Svakako da i ovde prvo mesto po značaju pripada keramici koja, zbog svoje lake lomljivosti, nije mogla ostati u upotrebi predugi niz godina. Na pitanje metodske ocene značaja importovanih objekata osvrćem se na drugome mestu, u jednom radu koji se nalazi u štampi u Starinaru. 2 M . Garašanin, Archaeologia Jugoslavica I (1945), 1 i d- 3 D. Garašanin, ibid., 19 i d. «linijske keram ike (sl. 4). Na prvom od ovih objekata nem a potrebe po­ sebno se zadržavati, pošto je o njem u tačna i dovoljna ocena, kako u pogledu njegove opšte pripadnosti ranoheladskom periodu, tak o i u smislu njegove bliže d atac ije u tom periodu.4 Od većeg zn ačaja bila b i kam a sa izvjesnom oštricom (si. 5). D. G ara- šamin protum ačila je ovaj predm et kao im port, ili objekat nastao u našim krajevim a direktnim ugledanjem na uzore sa jugoistoka.5 Kao n a j­ bliže analogije našem prim erku, ona je navela kam u iz Eutresisa, kao i prim erke iz T roje. Bližć uporedjenje ovih objekata sa onim sa Velike H um ske Čuke, pokazuje da se radi o dvem a raznim v arijan tam a jednog istog osnovnog tipa, kojim a je zajednički izvijeni oblik oštrice, dok je razlika izm edju n jih u tome, što je kod v arijan te iz E utresisa ploča SI. i. za u tv rd jiv an je d ršk e zapravo izvučena na gore u vidu trna, što važi i za tro jan sk e prim erke, dok je na V elikoj Hum skoj Č uki, ovaj deo ne­ znatno ovalno proširen.6 Treba naročito izričito pom enuti d a v arijan ta sa Velike H um ske Čuke nije nepoznata u G rčkoj: ona je zastupljena jednim prim erkom kam e iz groba 107 u Asine, koji p u b lik u ju Frödin i Person.7 Istoj v arija n ti p rip ad a i jed an prim erak iz Argosa nadjen t 4 Ibid., 20—21. Ovde se danas mogu spomenuti i primerci sudova ovog ob­ lika sa iskopavanja D. Theoharisa u Ratini u Atici. Objekti, još nepublikovani, čuvaju se u Arheološkom muzeju u Atini. Medju'ovim materijalom mogao sam osobito zapaziti nekoliko primeraka koji se fakturom jako približuju objektu sa Velike Humske Čuke. Prema podacima dobijenim u Arheološkom muzeju u Atini objekti iz Ratine pripisuju se ranoheladskoj fazi III. Up. i S. Hood, Journal of Helletnstuđies LXXV (1955), Suppl., 6. 6 D. Garašanin, op. cit-, 21. 6 H. Goldman, Excavations at Eutresis in Boeotia (1931), 216 i d-, si. 286, 7. D. Garašanin, op. cit. si. 4 a. 7 O. Frödin-A, Persson, Asine (1938), 257 i d., fig. 184, 3. Ovde se kao analo­ gija takođje navodi primerak iz Eutresisa, kao i paralele iz Male Azije. Analogija iz Fokide, koja se medjutim ovde navodi nema zapravo nikakvih osnova, jer se radi o običnoj kami sa proširenim delom za utvrdjivanje drške i pravim sečivom. Da je ovaj poslednji objekat nađen na zdravici u neolitskom naselju je samo posledica neuočenog poremećaja u sloju. Za ovaj primerak up. i T. MvAovài,, 'H veoAi& m rj èv 'EÀÂdôi (1928), 61, sl. 64. HO prilikom iskopavanja francuske škole u ovom mestu 1955 godine.8 Iako mi bliži podaci o sloju gde je ovaj predm et nadjen i uslovima nalaza nisu poznati, svojim tipološkim karakterom prim erak iz Argosa identičan je sa komadom sa Velike Humske Čuke. Najzad kame tipa sa izvijenom oštricom zastupljene su još jednom varijantom , poznatom sa nedavnih iskopavanja J. C askey-a u L em i (si. 5).9 V arijanta kojoj pripada ovaj objekat veoma je bliska onoj sa Velike Humske Čuke ili iz Asine, od ko je se razlik u je samo svojim većim dim enzijam a i činjenicom da se na delu za u tv rd jiv an je drške nalaze dva innesto tri eksera. SI. 2. U tv rd jiv an je hronologije ovde navedenih v arijan ata ne pričinjava posebnih teškoća. N ajstarija je, bez sum nje, v arijan ta iz Lerne, k o ja potiče iz jednog sloja ramoheladske faze, koji, po svem u sudeći, m ora pripadati prilično ranom razdoblju ove epohe, je r prethodi njenom glav­ nom objektu, t. zv. kući od ćerpiča.1 0 1 1 V arijanta iz E utresisa svakako je kasnija. O na potiče iz sloja neposredno iznad zgrade T iz ranolieladske faze III, te k ak o ističe H. Goldman, može pripadati ili ovom razdoblju, ili početku srednjeheladske epohe.1 1 N ajzad v arijan ta sa V elike LI um­ ske Č uke prip ad a već nesum njivo potpuno razvijenom srednjeheladskom periodu, iz koga potiče grob 107 u Asine.1 2 8 Muzej u Argosu, nepublikovano. 9 J. Caskey, Hesperia XXIV (1955), 46, PI. 23 b; up. isti, Archaeology 1955, 120, fig. 9. 1 0 Hesperia, loc. cit. 1 1 Goldman, op. cit., 218. 1 2 Frödin-Persson, op. cit. 275 i d. Interesantan prelazen tip između kama sa izvijenom i onih sa pravom oštricom pretstavlja primerak iz Seskla koji publikuje X. Taovvxag, At nçoïazoçixai dxpozzóA eig, Atfivviov xal ZioxXov (1908. 132 id.) T. 4,13. Kod njega su leđa sečiva potpuno prava, a samo oštrica nešto izvi- Iz svega gore iznetoga proizlazi, dakle, jasno da kam e sa izvijenom oštricom predstavljaju form u o ru d ja poznatu u egejskom , a delom i u maloaziskom području, i da se ja v lja ju u nekoliko v arija n ata koje ob- uhv ataju period ranog i srednjeg heladskog doba. V arijan ta zastupljena na V elikoj Humiskoj Č uki pripada ovom poslednjem periodu. P eh ar sa velikom drškom k o ja prelazi p rek o oboda, jed an je od oblika keram ik e k o ji se takodje nesum njivo vezuje za srednjeheladsko doba. D. G arašanin navela je niz analogija ko je pok azu ju postojanje ovih oblika prvenstveno na grčkom kopnu, gde su poznati u okviru ke- Sl. 3. ram ike sa m at slikanim ornam entim a (matt painted), dok im forma nije stran a ni sivoj m iniskoj robi.1 3 * Isti oblik, nekada i sa dve naspram ne drske stvarno je poznat sa niza nalazišta u G rčkoj i izradjen u raznim tehnikam a. T ako ga nalazimo u Bgini,1 1 Asine, med ju m aterijalom koji istraživači ovoga nalazišta p rip isu ju srednjeheladsko j fazi II, i gde je oblik o kom e je reč takodje u g ru p i m att painted keram ike,1 5 * * 1 8 zatim u obliku žute m in ijsk e keram ike u K orakou.1 0 I sud iz Schacht-groba IV jena. Oblik dela za utvrđivanje drške sličan je onome na varijantama iz Lerne i Velike Humske Čuke, sa razlikom što ovde ima 4 rupice za eksere. Po Tsun- tasu predmet pripada grobu 25 (međutim u tekstu o tom grobu, op. cit-, 136 ovaj se objekat ne pominje), koji potiče iz srednjeg heladskog perioda. 1 3 D. Garašanin, op. cit., 21 1 1 G-Weiter, Ä’gina (1938), 14 i đ., Abb. 21 1 5 Frödin-Pensson, op cit., 271 i d., fig. 186. Za podelu srednjeheladske faze prema karakteru materijala, koju predlažu ovi autori up. i bid., 260 i d. Treba ipak podvući da se ovaka podela zasada još uvek mora smatrati problematičnom, s obzirom na teškoće hronološke diferenciacije srednje-heladskog materijala uopšte. Up. i F. Schachermeyr, Prähistorische Kulturen Griechenlands (sep. iz Pauly-Wissowa, Realencyclopädie d. klassischen Altertumswissenschaft, Sup­ pl. VI), st. 1454. 1 8 C. Biegen, Korakou (1921), 18 i d., fig. 26 (sa jače zaobljenim profilom, no kod primeraka iz Velike Humske Čuke). I u slikanoj keramici srednje- heladskog doba zastupljena je ova forma, up. ibid., 24 i d., fig. 38. u M iteni, p rip ad a u k rajn jo j lin iji ovom obliku,1 7 dok se u Egini oblik 0 kom e je reč jav lja sa importom Kamares keram ike.1 8 Za nas je m edjutim od osobitog interesa jedan prim erak suda ove vrste otkriven 1956 godine prilikom iskopavanja D. Theobarisa na nalazištu u Jolkosu kod Velesa,1 9 u srednjeheladskom sloju (si. 3). O vaj je prim erak od po­ sebnog značaja, je r se na njem u sp ajaju oblik i faktura ko je nalazimo 1 na objektu sa Velike Humske Čuke, lokaliteta na kom e je prim erak ove vrste usam ljen i stran. Pomenute analogije, a osobito prim erak iz Jolkosa, u bedljivo potvrdjuju da se kod našeg objekta radi o importu sa juga. Predjim o najzad na poslednji objekat koji nas ovde interesuje: frag- m enat m inijske keram ike sa Velike Humske Čuke (si. 4), na k o ji je prvi pažnju skrenuo Milojčić, pa su zatim o njegovom značaju govorili i drugi autori.2 0 D. G arašanin istakla je da se ovde može raditi o jednoj im itaciji prave m inijske keram ike, k o ja bi poticala sa juga.2 1 Reša- v an je ovoga problem a iziskuje i nešto d etaljn iji osvrt na k arak ter mi­ nijske keram ike uopšte. U svojim osnovnim, da tako kažemo klasičnim oblicima, sive m inijske keram ike (grey mynian), ova je vrsta grnčarije potpuno jasno odredjena u fak tu ri (svetio siva keram ika, čija površina, p ri dodiru, d aje utisak da je prevučena sapunicom), tehnici (rad na grnčarskom kolu) i oblicima (pehar sa dve drške i pehar na visokoj, prstenastoj nozi).2 2 No pored ove klasične m inijske keram ike postoje na p odručju G rčke, niz lokalno rad jen ih keram ičkih vrsta, čiji se oblici vezuju za oblike m inijske keram ike, faktura im itira m inijsku, iako po pravilu ne dostiže nikada odlike k o je karakterišu m inijsku keram iku pri dodiru, no one su po pravilu uvek izvodjene slobodnom rukom. N ajp o zn atija u ovoj grupi bila bi t. zv. m inijska keram ik a Argolide (Argive m ynian), čiji naziv n ije najsTećnije odabran,2 3 je r se k era­ m ika vrlo sličnog k arak tera p o jav lju je i u drugim područjim a. D a pomenemo najzad, da postoje i jak o grube keram ičke vrste, radjene u mnogo prim itivnijoj tehnici od loše prečišćene zem lje ili zem lje mešane sa zrncim a peska, često neujednačeno pečene, k o je m edjutim nesum njivo drže oblike m inijske keram ike i p retstav ljaju forme k o je ovu keram iku prate. T akva grnčarija poznata je n. pr. med ju tesalskim m aterijalom srednjeheladskog doba,2 4 ali se nalazi i na drugim m estima. Kao p rim er 1 7 Up. napr. N. Aherg, Bronzezeitliche und Früheisenzeitliche Chronologie IV-Griechenland (1933), 45 i d., Abb. 74. 1 8 Welter, loc cit- 1 9 Prijatna mi je dužnost da na ovom mestu zablagodarim kolegi Theo- harisu, koji mi je ljubazno dao podatke o ovom objektu i njegovu fotografiju sa odobrenjem da je mogu publikovati. 2 0 V. Milojčić, Chronologie der jüngeren Steinzeit Mittel-und Südosteuro­ pas (1949), 55-56. Milojčić je tada datirao Veliku Humsku Ćuku u srednjehe- ladsku fazu II. Pominjući kamu iz Velike Humske Čuke, on navodi da ona ima tri rupice za eksere, što treba međutim ispraviti. 2 1 D. Garašanin, op. cit., 21 i d. 2 2 Poslednji put su odlike ove keramike dobro sumirane kod Schachermyr, op. cit-, 1463 i d. 2 3 Ibid., 1454-1465. 2 1 Milojčić, Archäologischer Anzeiger (1955), 204 i d. ovaikve g rn čarije navodim jedan fragm enat nadjen kao slučajan nalaz u B rauronu u Atici, na m estu jed n e velike srednjeheladske i m ikenske akropole2 5 2 6 (sl. 6). P rim erak k o ji ovde donosim pripada srednjehelad- skoj gruboj keram ici, a svojim oblikom bliže se vezuju za fonme koje Frodili i Persson sm atraju osobito starim u okviru pom enutoga perioda.2 8 Fragm enat m inijske keram ike sa Velike Hum ske Č uke zapravo se prven­ stveno može vezati za d rugu vrstu m inijske keram ike, t. j. lokalne imi­ tacije koje podražavaju klasičnim m inijskim oblicima, one u koje ubrajam o i k eram ik u tipa argive m ynian. O vaj je p rim erak prema tome im portovan sa stran a u niško Pom oravlje, kako je to' ocenila i D. G ara­ šanin. Za nas je m edjutim od značaja i treća keram ička vrsta. Bez obzira na razlike u k v alitetu zemlje, k o je nesum njivo u k azu ju na lokalne iz- radjevine, tre b a pom enuti da je fa k tu ra ove keram ike često, srodna sa onom k o ju nalazim o na našoj k eram ici bubanjsko-hum ske grupe. Kod navedenog p rim erk a iz Braurona, ova odlika jasno dolazi do izražaja. N ajzad, ova k eram ik a značajna je za nas iz još jednog razloga. Iskopa­ vanja na B ubnju 1954—1956 godine, pokazala su da se kao jedan od vodećih oblika keram ike faze B ubanj-H um II, ima izdvojiti široka zdela, sa razgrnutim ili koso« zasečenim obodom i trakastim drškam a ispod oboda, forma k a k v a je delom tipična za m inijsku k eram iku i k o jo j p ri­ pada i pom enuti öbjekat iz B raurona.2 7 I u izvesnim drugim odlikam a tehnike i fak tu re, ko je ovde samo sum arno navodim , naišao sam na gotovo identičnost pojava STednjelieladskog perioda i onih u fazi B ubanj- Hum II.2 8 N a značaj ove pojave, k o ja se odlično d aje uskladiti sa datiranjem najvećeg dela im portovanih objekata na V elikoj Humskoj Č uki vratiču se još u kasnijem izlaganju. 2 5 Probna iskopavanja na ovom mestu vršio je I. Papadimitrieu, sa kojim sam i obišao sam lokalitet. 2 6 Frödin-Persson, op. cit-, 260 i d. 2 7 Za podelu bubanjsko-humske grupe up. M . Garašanin, Congrès inter­ national des sciences préhistoriques et protohistoriques, Actes de la Illme ses­ sion 1950 (1953), 102 i d., čime se koriguje i dopunjava «tara podela A-Oršića- Slavetića. Iskopavanja na Bubnju potvrdila su uglavnom tada stvorenu podelu, proširujući je samo u izvesnim daljim detaljima. Tako je faza Bubanj-Hum I mogla biti podeljena u dva razdoblja a i b, od kojih poslednje, obuhvatajući sve osnovne odlike razdoblja a, sadrži još i importovane bađenske i kostolačke grupe. Takođe je ustanovljeno da fazi Bubanj-Hum II (Oršić-Slavetić, Unter­ stufe III— IV), sleduje još jedna faza Bubanj-Hum III, čiji vodeći oblik, grubi i dosta visoki sud sa dve drške, može da se poveže donekle i sa sudovima perja- moške grupe u Banatu i Pomorišju. Takođe su tek ova iskopavanja pokazala da oblik o kome je na ovom mestu reč pretstavlja jednu od vodečih formi bu­ banjsko-humske grupe II. 2 8 Pored opšte analogije pomenute gore, napominjam i izvesne direktne paralele. Tako jednom tipičnom obliku minijskog pehara sa dve drške koje ne dopiru do oboda, u tehnici argive mynian (muzej u Argosu) direktno od­ govara primerak nađen 1955 godine prilikom iskopavanja na Bubnju na Pepe- lištu I koje pripada fazi Bubanj-Hum II (terenski inventar br. 250/1955). Među materijalom iz Egine u komparativnoj zbirci engleske škole u Atini, nalazi se veći broj fragmenata srednjeheladske keramike sa efektima raznih boja po­ stignutim raznim intenzitetom pečenja, što takođe pretstavlja jednu od tipičnih pojava u keramici faze Bubanj-Hum II. Prvi preliminarni izveštaj o iskopava­ njima na Bubnju u 1954, koji već obuhvata glavne podatke o ovim karakteri- stičkim odlikama bubanjsko-humske grupe, nalazi se u štampi. Iz gore i zine tog proizlazi, dakle, da elementi im porta ustanovljeni na A relikoj H um skoj Čuki pripadaju različitim epohama: ranoj i srednje- heladskoj, što nesumnjivo govori u prilog njihovom stratigrafskom raz­ likovanju u pomenutom nalazištu. Nažalost, doskora, u ovom smislu nije bilo moguće doneti m akakve preciznije podatke: kao što je poznato, dnevnik sa iskopavanja M. Grbica 1934 godine na Velikoj Humskoj Čuki propao je u toku II svetskog rata. U vezi sa ovakvim stanjem , 1956 go­ dine, preduzeta su nova kontrolna iskopavanja na Velikoj Humskoj Č uki.2 9 Vodeći računa o k arak teru i topografiji terena, strm og brežuljka dom inantnog i teško pristupačnog, sa vrlo oštrim padinam a u svim prav­ cim a i sa gornjim platoom u padu u pravcu sever-jug, radovi su preduzeti tako što su blokovi, dim enzija 3 X 3 m, bili postavljeni u grupama, na severnom, srednjem i južnem delu platoa, i to u jed n o j osovini pravca sever-jug. O vakvim načinom rada trebalo je obezbediti pregled strati- g rafije teren a u njegovim glavnim delovima. Mora se nažalost podvući d a postignuti rezultati pokazuju da se m aterijal sa Velike Humske Čuke stratig rafšk i teško može iskoristiti. Sam brežu ljak sastavljen je od kreč- njaka, tako da je zdravica ili krečnjačka stena ili k am en je nastalo raspa­ 2 9 Radove je finansirao Narodni muzej u Nišu, a rukovodili su D- Garašanin i potpisani uz saradnju D. Krstića, kustosa Narodnog muzeja u Beogradu- danjem te stene. P riredili pad terena na gornjem platou povukao je za sobom i izvetsne kližeoije slojeva u p ravcu juga, dok su postojanjem kasnijeg života u rim sko-vizantiskom i slovenskom periodu, gornji slo­ jevi u znatnoj m eri poremećeni. Ovo pogotovu, uzme li se u obzir da presečna d eb ljin a sloja iznosi jed v a oko 1,50 m. Tako je, posebno na jugu, gđe se preko njega nagom ilalo više nanosa, dobro sačuvan samo n a jsta riji sloj faze Bubanj-Hum I, a dok se iznad njega, u kulturnom sloju i hum usu nalazi m ešavina raznih elem enata, faze B ubanj-H um II, jedno nešto m lad je faze bronzanog doba,3 0 kao i kasnijih epoha pored antičke i slovenske, delom i poraistoriskih.3 1 3 2 SI. 6. Kao što se iz ovoga može zaključiti, stra fig rafija Velike Hum ske Č uke 'kao nalazišta, nepouzdana j e slično stratig rafiji m nogih nalazišta sličnog topografskog k a ta k te ra .3 3 Ipak, sm atram d a se svi elementi im porta srednjeheladskog perioda na ovom lokalitetu, mogu iskoristiti za u tv rd jiv an je kronoloških odnosa: oni se im aju vezati za fazu B ubanj- Hum II, s obzirom na usku povezanost izvesnih vodećih k u ltu rn ih eleme­ nata ove faize sa onim a u srednjeheladskom periodu. Na taj način, m ak ar i indirektno predm eti im porta na Velikoj Hum ­ skoj Č uki im aju svoj osobit značaj za kronologiju naše praistorije. Ovo 3 0 Tako je na Humskoj Čuki nađeno još ranije ornamentisanih fragmenata keramike čiji motivi, iako u tehnici ornamentike faze Bubanj-Hum II, izlaze iz okvira uobičajenih ornamenta ove faze. Up. napr. M . Garašanin, op. cit-, Pl. 8,2 primerak s leva (sa drškom). Upadljivo je da i drške kružnog preseka sa dugmastim ispupčenjem nedostaju iz dosadašnje 3 kampanje na Bubnju, dok su nađene u većem broju u poremećenim delovima sloja Velike Humske Čuke. 3 1 Tako je nađeno i jedno tipično i dobro očuvano koplje faze halštat A. 3 2 Ovde pomišljam na primer na dobro poznatu situaciju na velikom broju ilirskih nalazišta-gradina. pogotovu, uzme li se u obzir da ponovljena analiza ovoga m aterijala na bazi d etaljn ije kom paracije sa grčkim m aterijalom i uz uzim anje u obzir novih nalaza iz Grčke, ipotvrdjuje da se u pomen ut im slučajevim a zaista rad i o im portu, a da faza B ubanj-Hum II, uzeta u celini, pokazuje i ne­ sum njive elem ente srodnosti sa srednjeheladskim periodom. No, važnost ovih elem enata datacije prelazi okvire naše zemlje. D obijanje čvrste baze za d atiran je faze Bubanj-H um II omogućuje, povezivanjem ove naše k u ltu rn e grupe sa pojavam a u drugim zemljama, dobijanje sigur­ n ijih osnova za d atiran je jednog odredjenog perioda, za provlačenje jednog odredjenog bronološ'kog h o rizonta.kroz šira područja Balkana. Ne želim ovde ulaziti u detalje. Nabaciću samo jedan od tih problema: p itan je k u ltu re bronzanog doba u Bugarskoj, posebno njenom južnom delu, k u ltu re tipa Junačite III, kome danas možemo pripisati i odredjene faze razvitka u Raskopanici i Bikovu.3 3 Uska povezanost ove kulturne grupe sa našom fazom Bubanj-Hum II apsolutno je nesum njiva. Ovakve veze, sa mogućnošću sigurnijeg hronološlkog opredeljenja k o je pružaju, m akar i donekle indirektno, naši nalazi, otvara široke perspektive za d alje u n ap red jen je ispitivanja nekih faza bronzanog doba istočnog i srednjeg B alkana, koje su dobrim delom ostale do danas te rra incognita, i č ije se plansko ispitivanje na širokim osnovama te k počinje jasn ije ocrtavati i sagledati. RÉSUMÉ Quelques remarques: sur la chronologie du groupe de Bubanj— Hum La chronologie relative et absolue des groupes préhistoriques dans l’intérieur de la Péninsule Belcanique, peut en premier lieu être fixée à l’aide d’ objets d’importation provenant des régions sud-orientales dont la civilisation fournit des possibilités plus amples de datation précise, par rapport aux hautes civili­ sations de Bubanj-Hum à l’ aide d'aide d’objets d’importation, provenant en premier lieu de la Grèce. Les objets en question ont déjà fait l’ objet d’une étude de D. Garašanin (3), dont nous pouvons appuyer aujourd’hui les résultats de quelques arguments noveaux. La coupe fig. 1 appartient à l'helladique ancien, ou plus précisément à la phase finale de cette période, comme semblent le prouver également les résultats des fouilles nouvelles de D. Theoharis à Raphina (4). Le couteau recourbé de Velika Humska Čuka (fig. 5) trouve des analogies très proches dans un objet semblable d’Asine (helladique moyen), de même que dans 3 3 Za Junačite up. V. Mikov, Godišnik-Plovdiv 1937—1939 (1940), 72, sl. 25 (sudovi sa šil ja tim dnom delom sa ornamentikom kao u fazi Bubanj-Hum II. Up. identični oblik M - Garašanin, op. cit., Pl. 13,2; za Raskopanicu P. Detev, Izvestia Bulletin de l’Institut archéologique bulgare XVII (1950), 181 i d., si. 123, 7, 124, 7, 124, 1—6 (isti oblici sudova, delom sa ornamentima koji odgovaraju onima u fazi Bubanj-Hum II, napr. ibid-, si. 130 A. Zanimljivo je da se razvoj suda sa šiljatim dnom ovde može pratiti i u starijem sloju naselja, što bi moglo biti od interesa za utvrđivanje ovoga elementa u okviru bubanjsko-humske grupe. Up- osobito ibid., 172 i d , si. 110, 9—11); za Bikovo-Dončovu mogilu, gde se u gornjem sloju javlja opet karakteristična ornamentika vezama za fazu Bubanj-Hum II up. Detev, Godišnik-Plovdiv (1954, 179, si. 55. un exemplaire provenant des fouilles d’Argos (7—8). Une variante plus ancienne du même type est représentée par l’exemplaire helladique ancien de Lerna (fig. 5) (9). La variante de Velika Humska Čuka doit être datée de l’ helladique moyen, comme celles d’Asine et d’Eutresis (11—12). La coupe à une anse dépassant le bord a été attribuée avec raison par D. Garašanin à l’helladique moyen (13—16). Une forme semblable est repré­ sentée du reste dans le Schachtgrab IV de Mycènes (17). Un exemplaire presque identique au nôtre en ce qui concerne sa technique et sa forme a été découvert au cours des fouilles de Theoharis à Iolkos (fig. 3 dûe à l’amabilité de M r. Theoharis). Le fragment dit mynien de Velika Humska Čuka, me paraît après une étude plus approfondie de cette sorte de céramique en Grèce, pouvoir réellement lui être attribué (fig. 4). Il s’ agit d’une sorte de céramique se rattachant étroi­ tement aux différentes formes du mynien local, accompagnant en Grèce le mynien »classique« (22—23). Il est important de noter que du reste la céramique de la phase Bubanj-Hum II se rattache, elle-aussi, étroitement aux types de céramique souvent plus grossière rattachés à la céramique mynienne (24—28), dont nous reproduisons comme exemple un fragment provenant de Brauron. Les éléments d’importation provenant de Velika Humska Čuka sont donc importants pour la datation de cette station. Malheuresement nous ne possédons pas de données sur leur situation stratigraphique. Les fouilles exécutées récemment par D. Garašanin et moi dans cette importante localité ont démontré du reste que les couches de Velika Humska Čuka étaient en grande partie bouleversées. Nous constatâmes sur le plateau de la localité que la couche inférieure, appar ­ tenant à la phase Bubanj-Hum La, n’ a pas été endommagée. La couche super­ posée comprenait des éléments de civilisation allant de la phase Bubanj-Hum II, jusqu’aux périodes byzantine et slave. Le bouleversement est dû au gliesement des couches, ainsi qu’ a l’emploi réitéré de la fortification naturelle de Humska Čuka à différentes époques. Les éléments rattachés à l’helladique moyen doivent néanmoins appartenir à la période Bubanj-Hum II, étant donné que celle-ci. comme nous venons de le montrer comprend également d’autres éléments apparentés étroitement à la céramique mynienne.