Arheološki vestnik (Arh. vest., AV) 41, 1990, str. 235-248 BOROVA ŠIŠARKA KAO DEKORATIVNI MOTIV SEPULKRALNE PLASTIKE RIMSKOG DOBA I NJEZINA SIMBOLIČKA TRADICIJA U PODRUČJU DARDANIJE EXHLALE DOBRUNA-SALIHU Albanološki institut, Krug fakulteta b. b., YU-38000 Priština Borova šišarka je jedan od najčeščih dekorativnih motiva na sepulkralnim spomenicima rimskog doba južnog in središnjeg dijela područja Dardanije, znači današnje sjeverne Makedonije i Kosova, osobito u središtima poput Skoplja, Kumanova i Peči. Zbog toga se u ovom radu bavimo samo tim ukrasnim elementom koji se na ovom području javlja počevši od kraja 1 st. n. e.,1 da bi postigao kulminaciju u 2 i 3 st. n. e. Za razliku od ovog dijela Dardanije u njenom sjevernom dijelu nije za sada posvjedočen nijedan primjerak. Borova šišarka najčešče ukrašava nadgrobne stele, na kojima može biti izradjena na dva načina. Obično je radjena u reljefu, kao i čitav spomenik, što znači da je organski integrirana u njegovu strukturu. Najčešče je smjetštena pri vrhu zabata kao središnji akroterij, i to u najviše slučajeva zabata s petokutnim oblikom2 (t. 1: 1), a manje trokutnim1 i petokutnim.4 Medjutim, na temelju ostataka šišarki, vidi se da su one na nekim stelama iz teritorije antičkog Skupija nadvisile zabat.5 A u jednom slučaju na šteli iz Lopate kod Kumanova, ona zauzima središnji dio trokutnog zabata1' (t. 1: 2), tako da s dvjema bršljanovim listovima sa strane čini i glavni dekor zabata, što je jedini slučaj na stelama Dardanije, buduči da se kod svih ostalih slučajeva ona nalazi u kombinaciji s drugim motivima. Osim u zabatu, ona se može nalaziti i drugdje na šteli, ali znatno rjedje. To je karakteristično za stele iz Peči, na kojima je zatičemo unutar polukružne edikule izmedju dvaju poprsja,' u sredini dekorativnog friza u gornjem dijelu stele8 (t. 2: 4) i ispod natpisnog polja u donjem dijelu stele iznad kantarosa iz kojeg izlazi loža s groždjem9 (t. 1: 3). Vrlo se rijetko javlja izradjena samostalno u punoj plastici kao na jednoj šteli iz Prizrena, na kojoj je borova šišarka, zajedno s plintom, uvrštena iznad stele.10 Medjutim, na dvjema stelama iz područja Peči nalaze se na gornjem završetku udubljenja koja su, prema analogiji sa stelom iz Prizrena, najverjojatnije služila za fiksiranje ovakvih šišarki." Na drugim sepulkralnim spomenicima nalazimo je rijetko: samo na jednom primjerku nadgrobne are iz središnjeg dijela Dardanije, na kojoj je prikazana s plintom u niskom reljefu, gdje ukrašava središnji dio zabata u krunište s bočne strane spomenika.1" Promatrano s ikonografske strane, ne primječuju se velike razlike izmedju pojedinih primjera borovih šišarki. Obično su prikazane s peklom, koja u tri slučaja poprima oblik stabla, što je karakteritično za stele Lopata.1,1 U manje slučajeva je prikazana bez toga1'1 ili s plintom.lr' Veče razlike se primječuju sa stilskog aspekta, jer u ovom pogledu nije ujednačena, što se ponajprije opaža kod prikaza ljuski. Kod jednog dijela ljuske su prikazane u obliku mreže romboida, večinom pomoču V TIMOCVM M PRFSIDIVM DASMINI * ^QŽfj%BIDIVM P! / Rutevac »Bela Pplanl S REMESIANA , MEDIANA Brod / /O^Qvi Fbzar , MVNICpglVM D A, ;ovqc T.Mitrovici ® Priština VLP!Gra^anica 'Orahovac Oiakovicct Tizren i i i« .urpanovo legenda: Borova šišarka na nadgrobnim (sepulkralnim) steluma Borova Sišari^ana nadgrobnim arama ^Borova šišarka u pun0j plastici _____Granice rimske Dardanije Obi. ti Ukš Pril. 1: Nalazišta motiva borove šišarke u rimskoj Dardaniji. Granice Dandanije prema F. Papazoglu, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Djela ANUBiH 30 (1969) 144, si. 2. Beil. 1: Fundortc der mit Kieferzapfen verzierten sepulkralen Plastik im lomisehen Dardanien. Die Grenzen Dardaniens nach F. Papazoglu. plitko urezanih linija, a rjedje duboko isklesanim.16 Kod drugog dijela one su prikazane plastičnije romboidno-ovalnog ili poligonalnog oblika sa zaobljenim vrhom i smještene u vodoravne paralelne redove koji se medju sobom prepliču, tako da i sama šišarka dobiva izgled vjernije prirode.17 Jedino je na jednom primjerku stele iz Lopate šišarka glatke površine.18 To upučuje na nekoliko različitih majstora, a vjerojatno i radionica, od kojih je jedna trebala biti u Peči,19 jedna u području Kumanova,20 čiji su proizvod stele sa šišarkama s istim ikonografskim i stilskim karakteristikama, te više njih na području antičkog Skupija.21 Na sepulkralnim spomenicima ostalog dijela provincije Gornje Mezije borova šišarka se javlja vrlo rijetko: jedino je prisutna na stelama s područja Racijarija i Bonomije.22 Takodjer se u manjoj mjeri javlja i u Donjoj Meziji,23 dok se u večem broju javlja u provinciji Dakiji, odakle potječu stele kod kojih je šišarka uvjek radjena samostalno i naknadno uvrštena iznad stele, ili se nalazi u krunište izmedju dvaju lavova.24 Na sličnom položaju, izmedju dvaju lavova, nalazimo je i na stelama Norika i Panonije.2'1 Kao ukrasni element šišarka se sreče i na stelama iz susjedne provincije Dalmacije, gdje je takodjer radjena samostalno i naknadno uvrštena u postolje iznad stele kao središnji akroterij.26 Na tom položaju je nalazimo i na stelama sjeverne Italije27 ili usred zabata kao samostalni ukras, i takva je i mnogobrojnija.28 Medjutim uzevši u obzir materijal iz svih pokrajina koje okružuju područje Dardanije, ukrasna se šišarka najčešče i u različitim kombinacijama, javlja u provinciji Makedoniji, gdje je više puta bila prikazana kao glavni ukras stele, a ponekad i jedini. Kao takva nalazila se u raznim dijelovima stele, kao na pr. u zabatu, medjupolje ili u polukružnoj edikuli, i to ne samo jedna nego dvije do tri u nizovima velikih dimenzija s peklom oblika stabla.29 Kako se vidi, ondje je takodjer medju najomiljenijim dekorativnim motivima. Na osnovu toga, možemo reči da je na čestu pojavu ovog motiva na dardanskim stelama najviše utjecala susjedna Makedonija, čega je svjedok veliki broj štela s borovom šišarkom iz južnog dijela Dardanije, koji je igrao i ulogu posrednika ovog motiva i na području centralnog dijela Dardanije. Vrlo je zanimljivo da su na području Dardanije, uz ovakve male borove šišarke koje ukrašavaju stele, otkrivene i velike borove šišarke do metra višine, radjene samostalno u punoj plastici zajedno s plintama. Za sada imamo četiri primjerka, i to iz centara u kojima se šišarka najviše upotrebljava i na stelama: tri su iz područja Skupija, a jedna iz Peči, sve od bijelog mramora. Šišarka iz Peči je otkrivena u lokalitetu »Gradina« u istočnom dijelu grada prilikom izgradnje tvornice baterija, gdje se i danas nalazi.30 Ima ovoidalni oblik sa spljoštenom jednom stranom (69 x 144 cm.), a plinta je niska i oštečena (68 x 7 cm.). Jedna strana šišarke na mjestu na kojem je pljosnata nije obradjena, a s iste je strane prekinuta i plinta. To upučuje na pomisao da se spomenik izvorno mogao gledati samo sjedne strane i da je bio prislonjen o zid. Cijela obradjena površina, koja je mjestimično izlizana, prekrivena je nazubljenim ljuskama sa zaobljenim vrhom, svrstanim u stupce jedna iznad druge do vrha31 (t. 2: 5). Druga je šišarka otkrivena u Skoplju, u predgradskom naselju Viae, a danas se nalazi u muzeju Makedonije.32 Šišarka čija je površina mjestimično oljuštena ima konosverični oblik (80 x 187 cm.). Plinta joj je niska (62 x 58 x 20 cm.). Isto tako prekrivena je ljuskama romboidno-ovalnog oblika smještenim u vodoravne paralelne redove koji se medju sobom prepliču' 3 (t. 2: 6). Treča je nadjena isto tako u Skoplju, u naselju Taftalidže, a sada se nalazi u Muzeju grada Skoplja.34 Šišarka, koja je jako dobro očuvana, ima ovoidno-konični oblik (73 x 188 cm.) i prekrivena je ljuskama oblika polukružnih lukova plitko urezanim i smještenim na isti način kao kod prijašnjeg primjera, ali strogo u nizovima, tako da u dobroj mjeri djeluju stilizirano. Plinta je višlja u odnosu na dva prijašnja primjerka (63,5 x 62,5 x 26,5 cm.) i na nekoliko mjesta je oštečena. Na sva četiri kuta ima niska produženja poput nožica, a prostor izmedju njih je koso isklesan (t. 3: 7). Četvrta šišarka je nadjena, i nalazi se, na istom mjestu kao i prijašnja.35 Ima ovoidno-konični oblik spljošten s obje strane (71 x 197 cm.) i površina joj je prekrivena ljuskama poligonalnog oblika sa zaobljenim vrhom36 postavljenim na sličan način kao kod dva prijašnja primjera. Ovakvim izgledom ona najvjernije medju otkrivenim primjercima reproducira borovu šišarku. Plinta (64 x 73 x 21,5 cm.) je dobro očuvana, osim malih oštečenja. Isto tako ima nožice, ali samo s tri strane, dok joj je jedna strana brez njih i grubo obradjena, što upučuje na pomisao da s ove strane nije bila dostatno vidljiva (t. 3: 8). Prema opisu ovih borovih šišarki, jasno se mogu primjetiti razlike izmedju njih. Prvo, prema obliku plinte možemo ih podjeliti u dvije skupine: šišarke s plintom običnog oblika - jedna iz Peči i jedna iz područja Skupija i šišarke s plintom koja posjeduje i nožice na kutevima - dva komada s područja Skupija. Drugo, prema stilskim karakteristikama, prije svega na osnovi oblika i smještaja ljuski, takodjer ih možemo podijeliti u dva tipa: šišarke s nazubljenim ljuskama i sa zaobljenim vrhom svrstanim u stupce - primjerak iz Peči i šišarke s ljuskama romboidno-oval-nog ili poligonalnog oblika sa zaobljenim vrhom smještenim u vodoravne paralelne redove koji se medju sobom prepliču - primjerci iz teritorije Skupija. Inače se oba tipa svojim oblikom vežu uz Schroderov tip d.37 Na osnovu ovog možemo reči da su ove borove šišarke radjene u radionicama različitih mjesta. Sve tri šišarke iz Skupija radjene su u jednu od skupskih radionica, ali od ruke raznih majstora što se jasno uočava u obliku ljuski. A šišarka iz Peči vjerojatno je uradjena u Pečku radionicu, gdje su je majstori prikazivali i reljefno na stelama, dvije od kojih takodjer imaju ljuske svrstane u stupce.38 Stilske razlike izmedju skupskih primjeraka i pečkog primjerka, medju kojim su skupske šišarke daleko bolje obradjene od pečkog primjerka, govore jasno da su umjetnička sposobnost i talenat majstora radionice Skupija nadilazili majstore iz Peči. Mislimo da je to normalno, uzevši u obzir dužu tradiciju skupskih radionica u obradi kamenih spomenika, medju njima i stelama s prikazom borove šišarke, počevši od kraja 1 st. n. e. Polazeči od toga, možemo reči da je skupska radionica počela prva raditi velike borove šišarke i kao takva utjecala i na pečku radionicu. Ove su šišarke otkrivene tako izolirane bez odgovarajučih dijelova spomenika. Kao takve, one su zasad jedinstvene u Dardaniji, a na čitavom se ilirskom područ-ju u manjem broju javljaju još u Histriji, u kojoj su, osim jednog primjerka koji se po dimenzijama približava dardanskim, mnogo manje.31' Medjutim, borove šišarke radjene u punoj plastici raznih dimenzija nadjene su i u drugim rimskim provincijama van ilirskog areala.40 No, jedan veliki broj usamljenih šišarki raznih veličina i do preko metra višine, jako slične našima, otkriven je u susjednoj Gornjoj Dakiji u antičkom Apulumu41 Isto tako, tu su otkriveni i sepulkralni spomenici piramidalnog oblika s jednom kukom na vrhu za fiksiranje,42 što su imale i širšarke pri dnu, na osnovi čega je, pored drugih karakteristika, ustanovljeno da su se velike borove šišarke, radjene samostalno, fiksirale na gornji završni dio spomenika čineči jednu cjelinu.43 Ali, u ovom centru gdie je vjerojatno postojala lokalna radionica za obradu šišarki i čitavih spomenika, do sada nije nadjen nijedan cijeli spomenik sa šišarkom. No, medju spomenicima s piramidalnim završetkom koji se čuvaju u muzeju Deva, nalaze se i takvi spomenici s fiksiranim šišarkama.4r> Gr. Florescu ih datira u 2 st. n. e.46 dok, prema C. L. Balute velike šišarke pripadaju drugoj polovici 2. st. i prvoj polovici 3. st. n. e.,47 a isto tako i H. Daicoviciu datira spomenike s piramidalnim završetkom.48 U sklopu provincije Gornje Mezije, jedino zasad iz Racijarija, potječu spomenici piramidalnih oblika s postavljenim šišarkama.49 Ali su spomenici ovakvog oblika, s ili bez šišarki, nalaženi i u drugim provincijama.50 Na taj način su nadgrobni spomenici piramidalnog oblika poznati kao cipusi otkrivani i na ilirskom području u istočnom i jugoističnom dijelu provincije Dalmacije,51 gdje je nadjen i veliki broj spomenika kockastog oblika, na kojima su stajali piramidalni završeci.52 Prema rekonstrukciji sarajevkog arheologa D. Sergejevskog, na tim piramidalnim završe-cima su bile fiksirane šišarke, ali zasad nije nadjdena nijedna.53 Takodjer su i u području Histrije u Puli otkriveni spomenici piramidalnih oblika s malom stilizi-ranom borovom šišarkom na vrhu, ili bez nje.54 Ipak, največi broj spomenika s piramidalnim završecima postavljenim velikim šišarkama potječe iz Akvileje u sjevernu Italiju, datirani u 1. st. n. e.55 Na osnovi toga, rumunjski arheolozi H. Daicoviciu i C. L. Baluta, koji su se bavili ovim tipom spomenika u Dakiji, ustanovili su da podrijetlo borovih šišarki velikih dimenzija radjenih samostalno, kao i cijelog spomenika s piramidalnim završetkom, treba tražiti u Akvileji.56 Medjutim, Gr. Florescu, iako njihovo podrijetlo vezuje za Italiju, iznosi mišljenje o mogučnosti autohtonosti ovog spomenika.57 Dok prema M. Vasiču podrijetlo ovakvih spomenika u Dakiji treba tražiti u istočnom dijelu provincije Dalmacija, odakle su, putem ilirskih rudara, koji su radili u rudnicima Dakije, kao što je slučaj s lokalitetom Zlatna, prenijeti u ovu provinciju.58 Iako rjedje, su bili fiksirani i sepulkralni spomenici paralelopipednog oblika. Jedan primjerak potječe takodjer iz Gornje Dakije, lokaliteta Zlatna, gdje je otkrivena ara u vidu edikule postavljena velikom šišarkom.59 Isto tako, i iz Gornje Mezije vuku podrijetlo dva primjerka: jedan iz Bonomije60 donekle sličan s gornjo dačkim i jedan iz Viminacijuma (nadgrobna ara sa profiliranom bazom i kruni-štem).61 Medjutim, na osnovu postoječih tragova, to se isto može utvrditi i na primjercima nekoliko spomenika sličnog oblika, iz Dakije02 i Norika.63 Možda se to isto može pretpostaviti i za cipuse oblika izdužene kocke, koji se javljaju u provinciji Dalmaciji, osobito u unutrašnjem njezinom dijelu.64 Borova šišarka je ukrašavala i dva karakteristična tipa cipusa na ilirskoj obali: jedan na sjeveru poznat kao »liburnski«,65 a drugi na jugu, nacrnogorskoj obali, poznat kao »kubo-konični«.66 U oba je slučaja borova šišarka malih dimenzija i radjena zajedno sa spomenikom. Takodjer tim ukrasnim elementom, ali večih razmjera je postavljen i jedan cipus cilindričnog oblika, porijeklom iz Narone.67 Inače, poznato je da su spomenici oblika stupa bili fiksirani šišarkama i u drugim krajevima van ilirskog areala,68 a mi čemo spomenuti jedan lijep primjer cilindrične are što se nalazi u najjužnijem dijelu provincije Makedonije u Solunu.69 Mi se ovdje nečemo zadržavati na široj upotrebi borove šišarke na sepulkralnim spomenicima rimskog doba,70 ali vjerujemo da je važno istači činjenicu, kako navodi i B. Schroder, da borova šišarka odnosno spomenik s takvim ukrasom, nije izum rimske umjetnosti nego je pozajmljen od drugih.71 Tome u prilog idu kvadratni cipusi, fiksirani šišarkama raznih veličina u etrursko-lacijskom arealu u republikansko doba.72 U srednje republikansko doba, samo u Palestrini u području Lacije (čijim se cipusima posebno bavio P. Pensabene), borova šišarka se nalazi iznad cilindričnog podupirača okruženog akantovim liščem i ona je fiksirana u tom slučaju takodjer u kvadratno postolje čineči jednu cjelinu.73 Medjutim, šišarka prave ljuske dobiva u rimsko doba, makar se ukras u obliku mreže javlja i na etrurskim primjercima.74 Nakon dosadašnje analize spomenika koji su bili postavljeni velikim borovim šišarkama, dolazi pitanje na kakvim spomenicima su bile fiksirane velike šišarke s područja Dardanije. Nešto odredjeno ustvrditi je teško jer, kako smo naveli i prije, one su otkrivene tako izolirane bez odgovarajučih dijelova. Tim više borova šišarka u nadgrobnoj plastici rimskog doba, kako smo naveli i prije, ima veliku upotrebu, tako da osim spomenutih spomenika ona može biti i kao samostalni ukras na niskim četverokutnim postoljima, a s druge strane i kao završnji dio monumentalnih nadgrobnih spomenika.75 Medjutim, na temelju do sada rečenog, ponajprije na osnovi analogije sa susjednim područjima, možemo pretpostaviti da su i borove šišarke s područja Dardanije stajale na nadgrobnim spomenicima, odnosno cipusi-ma, najvjerojatnije paralelopipednog oblika koji su i prisutni u ovom području76, dok za sada cipusi piramidalnog oblika nisu posvjedočeni. Što se tiče podrijetla velikih borovih šišarki, i opčenito spomenika fiksiranim ovim elementom u Dardaniji, polazeči od činjenice, da su ovakve šišarke iz susjednih provincija u največem broju nadjene u Dakiji, na prvi pogled se pomislilo, da bi njihov izbor trebalo tražiti ovdje. Medjutim, tako nešto osporava njihov nedostatak u sjeveroistočnom dijelu Dardanije, tako da u medjuprostoru izmedju južne i središnje Dardanije i Dakije postoji praznina. S druge strane takve šišarke, kako i smo dosad navodili, trebale bi fiksirati i cipuse s područja istočne provincije Dalmacije. Medjutim, premda je doduše središnji dio Dardanije povezan dolinom rijeke Ibra i Lima s tim područjem, nedostatak borovih šišarki za sada na tom prostoru ne dozvoljava, da se on proglasi njegovim ishodištem. Prema tome, velike borove šišarke na dardanskom području, kao i čitave spomenike kojima su pripadali, valja za sada smatrati vlastitim domačim ostvarenjem, koje čini jednu osobitost južnog i središnjeg dijela Dardanije. Vjerojatno če i dalja istraživanja doprinijeti rasvetljavanju ovog problema. Na kraju možemo reči, da je borova šišarka, što se javlja u tolikoj meri na nadgrobnim spomenicima Dardanije kao i mnogi drugi motivi antičke sepulkralne plastike uz dekorativnost, imala i simboličko značenje, koje se s vremenom gubi. Bor i borova šišarka su vezani uz kult mrtvih77 i kako navodi F. Cumont, u sepulkralnu umjetnost su simbolizirali besmrtnost i uskrsnuče.78 Kao takvi oni su vezani za više maloazijskih frigijskih božanstava. Prije svega borova šišarka, kao i svi plodovi četinara, posvečuje se Atisu,™ a drvo je povezano uz božiču Kibelu."" Na taj način, bor i borova šišarka su imali značajno mjesto u metroačkom kultu, posebno onom dijelu koji se odnosi na Atisa.'1' Isto tako, borova šišarka je najvažniji atribut božanstva Sabazija- i Mena (ovaj zadnji zapravo drži konus u ruci),82 što znači, da je i u sabazijačkom kultu imala značajno mjesto.8,i Kako se vidi, bor i borova šišarka su simboli vezani uz kult Kibele, Atisa i Sabazija.IW Ali s druge strane, bor i borova šišarka su imali i odredjenu ulogu u kultu Dionisa.8' Iz ovoga proizlazi, kako navodi F. Cumont, da veliki broj sepulkralnih spomenika kod kojih se javlja borova šišarka, govori o širenju anadolske religije,8ti što znači, da su pokojnici, na koje su se spomenici odnosili, pripadali spomenutim frigijskim kultovima. U vezi sa simbolizmom ovog motiva, što je i najzanimljivije, i dan-danas u narodnoj tradiciji bor i borova šišarka so očuvali svoje simbolično značenje u kultu mrtvih, koje se svremenom izmijenilo. Tako se u baladama s ljubavnim sadržajem kod balkanskih naroda spominje, kako se mladič poslije smrti pretvara u četinarsku biljku - simbol ponosa i junaštva, a djevojka u ložu - simbol plodnosti.87 Ova činjenica govori u prilog simboličkoj tradiciji ovog motiva do današnjeg dana u kultu mrtvih. 1 Svi primjerci potječu s teritorije Skupija, up. IMS 6. 41, 91 (stele iz Morani), 73 (štela iz D. Vodno), 180 (štela iz Skoplja). 2 Sve stele su iz areala Skupija, osim jed-nog slučaja iz Lopate, up. ib., 38, 47, 70, 73, 90, 91, 146, 157, 227; N. Vulič, Spomenik Srp. kralj. akad. 71, 1931, 213, br. 569. 3 Takodjer i ovi primjerci potječu iz areala Skupija, up. IMS 6. 41, 74. 4 Svi primjerci potječu s teritorije Skupija, osim jednog primjerka iz Lopate, up. ib. 120, 158, 180, 221. 5 Svi primjerci potječu s teritorije Skupija, up. ib. 41, 106, 109, 138, 140, 181. 6 Up. E. Petrova, Maced. acta arch. 7-8, 1981/1982 (1987) 99-100, gdje autorica daje opis spomenika bez slike i dimenzija. Spomenik je otkriven u lokalitetu »Drezga«, a danas se nalazi u Narodnom muzeju u Kumanovu. Dimenzije stele su: vis. 167 cm, šir. 85 cm, deb. 16 cm. 7 Spomenik se danas nalazi u jednoj pri-vatnoj kuči u Peči. 8 Up. N. Vulič (nap. 2) 115, br. 280; Z. Mirdita, Arh. vest. 31, 1980, 187, br. 3, si. 3. 9 E. Salihu, Gjur. alban. shkenc. hist. 14, 1984/1985 (1985) 8, si. 1. Nedostatak natpisa upučuje na pomisao da spomenik nije bio dovršen, ili je spremljen čekao kupca. 10 Up. N. Vulič (nap. 2) 134, br. 324. 11 Jedna je iz Peči, a druga iz Kline, up. ib., 113, br. 276; Id., Spomenik Srp. kralj. akad. 77, 1934, 45, br. 34. Oba spomenika danas se nalaze u muzeju Makedonije. 12 Id., Spomenik Srp. akad. nauka 98, 1941— 1948, 198-199, br. 393. Otkrivena je u Prištini, a danas izgubljena. 13 Up. IMS 6. 221, 227, a za treči primjerak vidi t. 1: 2. 14 Ib., 38, 74 (stele iz područja Skupija); N. Vulič (nap. 2) 115, br. 280. 15 Up. IMS 6. 47, 91, 138 (stele iz područja Skupija); Z. Mirdita (nap. 8) (iz Peči); N. Vulič (nap. 12) (iz Prištine). 16 Up. IMS 6. 51, 70, 74, 91, 180 (iz područja Skupija), 227 (iz Lopate), za slijedeči primjer stele iz Lopate vidi t. 1: 2; N. Vulič (nap. 12) (ara iz Prištine); Id. (nap. 10) (štela iz Prizre-na). Na primjerku stele iz Peči, up. t. 1: 3, ljuske su dane u obliku zrna grozda. 17 Up. IMS 6. 38, 47, 73, 139 (s teritorije Skupija); N. Vulič (nap. 2) 214, br. 569 (iz Skupija), 115, br. 280 (iz Peči); Z. Mirdita (nap. 8) (iz Peči). Na oba primjera iz Peči su ljuske smještene u stupce. 18 Up. IMS 6. 221. 19 A. Mocsy, Gesellschaft und Romanisation in der romischen Provinz Moesia Superior (1970) 80, 82, si. 25 karta rasprostranjenosti radionica u središnjem dijelu Dardanije. 20 Veliki broj štela koji je otkriven u pod- jasno o tome, da je tu negdje vjerojatno posto-jala kamenorezačka radionica. 21 A. Mocsy (nap. 19) 74. 22 D. Dimitrov, Nadgrobnite ploči ot rimsko vreme v severna Blgarija (1942) 26, br. 19, si. 33; 30, br. 30, si. 9; 30, br. 32, si. 3; 32, br. 27, si. 14; 44, br. 81, si. 26. U svim primjercima borova šišarka je prikazana kako izlazi iz kantarosa na dnu spomenika, osim posljednjeg primjerka gdje se nalazi u polukružnom zaba-tu. 23 Ib., 29, br. 28, si. 48 (iz Novae); 49, br. 103, si. 94 (iz Čumakovca), gdje je šišarka s plintom izradjena u punoj plastici i uvrštena na stelu; u okviru toga i na stelama Skitije Minor, up. Gd. Bordenache, Dacia n. s. 9, 1965, 271-272, si. 23 (iz Tomisa). 24 Kao samostalna s plintom se nalazi is-ključivo na stelama Donje Dakije, up. Gr. Florescu, I monumenti funerari romani della Dacia Inferiore (1942) 18, br. 11, si. 3; br. 12, si. 4; 19-20, br. 13, si. 5; 21, br. 14, si. 6. U kruništu izmedju dva lava nalazimo je takodjer u Donjoj Dakiji, up. ib., 37, br. 34, si. 24; br. 35, si. 25; kao i u Gornjoj Dakiji, up. id., Dacia n. s. 9, 1930, 104, br. 48, si. 41; 105 br. 51, si. 43. Up. A. Schober, Die romischen Grab-steine von Noricum und Pannonien (1923) 40, br. 83, si. 33; 107, br. 234, si. 121; 109, br. 236, si. 123; 88, br. 190, si. 98; V. Dautova-Rušev-ljan, Rimska kamena plastika u jugosloven-skom delu provincije Donje Panonije (1983) 49, t. 3: 3. Ima slučajeva kada se šišarke nalaze unutar zabata, up. V. Hoffiller, B. Saria, Antike Inschriften aus Jugoslawien (1938) 82, br. 181. 26 Iz obalnog dijela provincije potječe jedna štela iz Narone s borovom šišarkom s plintom iznad pravokutnog postolja, up. N. Cambi u: Dolina rijeke Neretve od prehistorije do ranog srednjeg vijeka (1980) 135, si. 8. Medjutim pravokutno postolje imamo i na stelama drugih centara, kao npr. u Varvariji, up. D. Ren-dič-Miočevič, Diadora 1, 1969, 111, si. 1, 2, gdje autor ističe da bismo ovdje najradije očekivali kakvu šišarku ili neki drugi sepul-kralni simbol. Pravokutno postolje imaju i stele iz unutrašnijeg dijela provincije, up. K. Patsch, Gl. Zem. muz. 26, 1914, 174, si. 26,2 i 27. To isto poseduju i stele Histrije, up. V. Jurkič, Jadr. zbor. 8, 1973, 326, t. 6 (štela iz Pule). 27 Up. V. S. M. Scrinari, Catalogo delle sculture Romane di Aquileia (1972) 204, br. 649, si. 649; G. Susini, II Lapidario - Le collezioni del Museo civico di Bologna (1960) 78, br. 78, t. 10. Inače ostatke pravokutnih postolja ima u više primjeraka štela. 28 Največi broj potječe iz područja Ravene, up. G. A. Mansuelli, Le stele romane del territorio Ravennato e del basso Po (1967) 145, br. 44, t. 19: 52; 146, br. 46, t. 22: 60; 149, br. 54, t. 24: 67; 153, br. 63, t. 27: 74; 153, br. 64, t. 28: 77; 167, br. 94, t. 38: 105. 29 Največi broj štela s šišarkom potječe iz Prilepa, Kavadaraca i Titov Velesa, up. N. Vulič (nap. 2) 26-27, br. 51; 63, br. 136; 70, br. 158; 145, br. 360; 146, br. 363; 147, br. 364; 161, br. 418; 171, br. 450; 174, br. 460; Id. (nap. 12) 31, br. 76; 68, br. 142; 165, br. 341; 174, br. 362. 30 Neobjavljeno. 31 Ovakav oblik i raspored ljuski ima veliki broj borovih šišarki iz Apuluma u Dakiji, koje pripadaju prvom tipu, up. C. L. Baluta, Apu-lum 13, 1975, 136-137, t. 1-3: 1, 2, 3, 5; t. 9: 1, 2, 5. 32 Up. B. Josifovska, God. zbor. Fil. fak. Skopje 23, 1971, 265, nap. 2, si. 1, bez detalj-nog opisa. Ovakav oblik i raspored ljuski u Apu-lumu imaju šišarke trečeg tipa, up. C. L. Baluta (nap. 31) 137-138, t. 6: 3. Prema informaciji Dušanke Koračevič, višeg kustosa u muzeju grada Skoplja, kojoj se ovom prilikom srdačno zahvaljujem, ova borova šišarka i slijedeča su otkrivene povodom zaštitnih iskopavanja prilikom izgradnje temelja jednog stanbenog objekta u naselju spomenutom u tekstu, unutar obiteljske ne-kropole s nekoliko grobova koji su bili različi-tog tipa. Danas se nalazi iznad jedne baze oblika prekinute piramide. Medjutim, prema okolnostima u kojima je otkrivena, ne možemo reči da je ova baza služila kao postolje šišarke, nego su ta dva dijela pripadala vjerojatno različitim spomenicima. 35 Isto tako, danas se nalazi iznad baze oblika prekinute piramide, čija joj se gornja površina ne poklapa s površinom plinte. ih Ovakav oblik i raspored ljuski u Apu-lumu imaju šišarke drugog tipa, up. C. L. Baluta (nap. 31) 137, t. 5: 3, 4. 37 B. Schroder, Bonn. Jahrb. 108-109, 1902, 75. 38 Up. Z. Mirdita (nap. 8); N. Vulič (nap. 2) 115, br. 280. 39 Neobjavljeno. Jedna se nalazi u muzeju Istre u Puli. 40 Jedan dobar dio je otkriven u provinci- jama Norika i Recije gdje največi broj potječe iz Augsburga, up. F. Wagner, Raetia und Noricum, Corpus sign. Imp. Rom. 1/1 (1973) 30, t. 23: 42, 43; 31, t. 23: 44, 45; 31, t. 24: 46—48; Isto tako i u Panoniji, up. A. Schober (nap. 25) 166; Takodjer i u Donjoj Germaniji, up. G. Bauchlens, Germania Inferior, Bonn und Umgebung, Corpus sign. Imp. Rom. 3/2 (1979) 62, t. 54: 82, 83, ali su manjih dimenzija. Iz provincije Galije potječu borove šišarke integrirane u pravokutnim postoljima, up. Esperandieu, Recueil general de bas-reliefs, statues et bustes de la Gaule Romaine 12 (1974) 14, t. 12, br. 7869. 41 C. L. Baluta (nap. 31) 133-139, t. 1-9. 42 Ib., 133; Gr. Florescu (nap. 24) 1930, 135, si. 75, 76; H. Daicoviciu, Apulum 7, 1968, 333-352. 43 C. L. Baluta (nap. 31) 134. 44 Ib., 135; H. Daicoviciu (nap. 42) 352. 45 Gr. Florescu (nap. 24) 1930, 115-116, br. 68, si. 57, a ostali primjeri su bez šišarki: 113-117, si. 55, 56, 58, 59. 46 Ib., 113-119. 47 C. L. Baluta (nap. 31) 135. 48 H. Daicoviciu (nap. 42) 348. 49 J. Atanasova, Arheologija, Sofija 5/1, 1963, 16, si. 7. 50 Najviše ih ima u Noriku i Panoniji, up. A. Schober (nap. 25) 141, br. 320, si. 161; V. Dautova-Ruševljan (nap. 25) 74, t. 11: 1, 2, 4. Isto tako i u Donjoj Germaniji, up. G. Bauchlens (nap. 40) 63, t. 54; 84; t. 55: 85-89. 51 Up. K. Patsch (nap. 56) 213, si. 129 (iz Skelana); N. Vulič (nap. 12) 119, br. 263 (iz N. Varoši), 245, br. 482 (iz Karana). 52 D. Sergejevski, Gl. Zem. muz. 46, 1934, 31-32; N. Vulič (nap. 2) 121, br. 292; 122, br. 294. Vidi i spomenik iz Karana. 53 D. Sergejevski (nap. 52) 35, si. 14. 54 V. Jurkič, Jadr. zbor. 9, 1973/1975 (1975) 324, t. 3: 3 (sa stiliziranom šišarkom); 324, t. 3: 4 (brez nje). 55 V. S. M. Scrinari (nap. 27) 130 br. 372; 132, br. 376; 135, br. 387; 137-141, br. 392-411. 56 H. Daicoviciu (nap. 42) 346; C. L. Baluta (nap. 31) 134. 57 Gr. Florescu (nap. 24) 1930, 142-143. 58 M. Vasič, Rimski nadgrobni spomenici (stele i cipusi) od 1-4 veka u rimskoj provinciji Dalmaciji (1973) 251 (disertacija, rukopis). 59 Up. Gr. Florescu (nap. 24) 1930 112, br. 64. st. 53. 40 Up. G. I. Kacarov, Iz arh. dr. Sofija 3, 1912/1913 (1913) 183, si. 95. 61 Up. N. Vulič, Spomenik Srp. kralj. akad. 42, 1905, 89, br. 37. 82 Gr. Florescu (nap. 24) 1930, 106-108, br. 53, 54, si. 44, 45 (iz. G. Dakije); Id. (nap. 24) 1942, 40, br. 38, si. 28 (iz. D. Dakije). 63 A. Schober (nap. 25) 141, br. 321. 64 V. Paškvalin, Nadgrobni spomenici rim-skog perioda s područja Bosne i Hercegovine (1983) 525, 631 (disertacija, rukopis). 65 M. Suič, Vj. arh. hist. dalm. 53,1950/1951 (1952) 59-97. 66 J. Martinovič, Godiš. Pom. muz. Kotor 1969, 167-185; D. Rendič-Miočevič, Godiš. Cent. balkanol. ispit. 13/11,1976,295, t. 2: 2. 67 Up. N. Cambi (nap. 26) 135, 139, si. 12. 68 B. Schroder (nap. 37) 70. 69 Up. P. Pensabene, Rom. Mitt. 82, 1975, 296, t. 102: 2. 70 O tome je pisao B. Schroder (nap. 37) 70, 71. 71 Ib., 72. 72 Up. P. Pensabene, Arch, class. 34, 1984, 47, nap. 35-39. 73 Ib., 39-97. 74 B. Schroder (nap. 37) 75; up. P. Pensabene (nap. 74) 39, t. 32: 3, nap. 44. 75 B. Schroder (nap. 37) 70, 71. I na području Skupija indirektno je posvjedočeno po-stojanje mauzoleja na istočnoj nekropoli, na lokalitetu Viae, na osnovi fragmenata arhitek- ture, koje bi trebalo pripadati nadgrobnim gradjevinama, a izmedju njih je i jedna velika šišarka, up. IMS 6. 38 nap. 1. Ali za sada je teško reči nešto odredjeno o tim gradjevinama, kao i o tome da li je spomenuta šišarka bila sastavni dio takvog tipa gradjevine. 76 Up. IMS 6. 50, 62, 65, 78, 79, 127 (iz areala Skupija). 77 M. Suič (nap. 65) 65. 78 F. Cumont, Recherches sur le symbolisme funeraire des Romains (1942) 219. 79 Ib. 80 A. Maric, Antički kultovi naše zemlje (1937) 76. 81 J. Medini, Vj. arh. hist. dalm. 74,1980,73. 82 F. Cumont (nap. 78) 221; J. Medini (nap. 81) 68, 70, 73. 83 J. Medini (nap. 81) 70. 84 Ib., 84. 85 B. Schroder (nap. 37) 74, koji diskutira opširno o ovom problemu. 86 F. Cumont (nap. 78) 22. "7 Mbledhes te hershem te folklorit shqiptar 1 (1961) 33. DER KIEFERZAPFEN ALS EIN DEKORMOTIV DER SEPULKRALEN PLASTIK IN DER ROMISCHEN ZEIT UND SEINE SYMBOLISCHE TRADITION IM GEBIET VON DARDA- NIEN Zusammenfassung Der Kieferzapfen wird in der romischen Epoche zum haufigsten Grabstein-Verzierungsmotiv im Bereich des Slid- und Mittelteils Dardaniens, also im Gebiet des heutigen Mazedoniens und Kosovo, insbesondere in den Zentren wie Skopje, Kumanovo und Peč, mit dem Anfang im 1. Jh. n. Chr. und mit der Kulmination im 2. und 3. Jh. n. Chr. Daher befassen wir uns in diesem Artikel nur mit diesem Verzierungsmotiv, das im nordlichen Bereich von Dardanien einstweilen auf keinem einzigen Grabdenkmal vorkommt. Der Kieferzapfen schmuckt vor allem die Stelen und wird dabei auf zwei Weisen dargestellt. Meistens wurde er reliefartig zusammen mit dem Grabstein ausgearbeitet, wobei er vor allem den Gipfel des Dachgiebels schmiickte und das zentrale Akroterium bildete (Taf. 1: 1). Jedenfalls befindet sich der Kieferzapfen nur in einem Fall in der Mitte des Dachgiebels (Taf. 1: 2). Der Kieferzapfen kann auBerdem noch an anderen Stellen der Stelen angebracht sein, was z. B. die Stelen in Peč aufweisen (Taf. 1: 3, 4). In einigen Fallen wurde der Kieferzapfen auf eine andere Art, u. z. selbstandig zusammen mit der Plinthe vollplastisch gestaltet und iiber dem Dachgiebel fixiert. Unter dem gesamten Material aus alien Provinzen um Dardanien wird der schmiickende Kieferzapfen vor allem in der Provinz Mazedonien vorgefunden, so daB man daraus entnehmen konnte, gcrade diese habe das haufige Vorkommen dieses Motivs auf den Stelen Dardaniens beeinfluflt. AuBer der bereits erwiihnten kleineren, reliefartig ausgearbeiteten Kieferzapfen entdeckte man im Gebiet Dardaniens Kieferzapfen grofler Dimensionen, die bis zu einem Meter hoch und selbstandig vollplastisch zusammen mit der Plinthe ausgearbeitet waren. Bisher haben wir vier Exemplare dieser Art gefunden, u. z. in den Zentren, wo die meisten der mit ihm verzierten Stelen zu finden sind: drei Exemplare stammen aus dem Areal Skopje und ein Exemplar wurde in Peč entdeckt. Alle vier Funde sind aus weiBem Marmor verfertigt (Taf. 2: 5, 6; 3: 7, 8). Wenn wir von der Plinthenform ausgehen, konnen sie in zwei Gruppen eingereiht werden; doch auch der Stilcharaktcristik nach unterscheiden wir bei ihnen zwei Typen. Diese groBen Kieferzapfen sind einstweilen in Dardanien einzigartig, im gesamten illyrischen Bereich findet man sie aber nur noch in Histrien. AuBerhalb des illyrischen Gebiets werden sie ebenfalls in anderen Provinzen vorgefunden, die meisten jedoch im antiken Apulum in der Provinz Dazien, wo auch eine groBe Zahl von Denkmalern mit pyramidalem AbschluB, auf dem die Zapfen fixiert waren, entdeckt wurde. Besonders zahlreich sind solche Denkmaler in Aquileia. Hingegen wurden ebenfalls im Gebiet Illyricums, im ostlichen Teil der Provinz Dalmatien, pyramidale Denkmaler entdeckt, die als Zippusse zu bezeichnen sind und auf denen auch Zapfen fixiert sein muBten. GroBe Zapfenformen schmiickten auch die etwas seltener vorkommenden Parallelepipedon-Denkmaler, wie z. B. das Denkmal in der Provinz Dazien und zwei Denkmaler aus Obermoesien. Auch vorromische Denkmaler miissen mit Zapfen geschmiickt gewesen sein, worauf die Zippusse aus dem etruskisch-latischen Areal aus der Republik-Epoche schlieBen lassen. Die Frage, auf welchen Denkmalern die groBen Kieferzapfen im dardanischen Gebiet fixiert waren, kann man auf Grund der Grabdenkmaler aus den Nachbargebieten, wo die Kieferzapfen ebenfalls vorkommen, mit der Voraussetzung beantworten, daB die Zapfen auf die parallelepi-pedon-formigen Zippusse fixiert waren. Was die Herkunft dieser groBen Kieferzapfen und der gesamten zu ihnen gehorenden Denkmaler betrifft, solite man sie zur Zeit als eine einheimische Schopfung betrachten, die als eine Besonderheit des sudlichen und des mittleren Teils Dardaniens aufzufassen ist. Am Ende konnte noch erwahnt werden, daB der Kieferzapfen im Gebiet Dardaniens neben der schmiickenden noch eine symbolische Rolle spielte, die aber mit der Zeit in Vergessenheit geriet. Er war namlich ein Symbol der Unsterblichkeit und war dadurch mit dem Kult der Kybele, des Atti$ und des Sabazio? verkniipft, was bedeutet, daB die Verstorbenen, zu deren Ehre die Denkmaler mit diesem Motiv errichtet worden sind, diesen Kult gepflegt haben miissen. Das bestatigt wiederum, daB es im sudlichen Teil und teilweise auch im mittleren Teil Dardaniens zahlreiche Anhanger der kleinasiatischen phrygischen Kulte gegeben hat. Auch heutzutage haben die Kiefer sowie der Kieferzapfen in der Volkstradition ihre symbolische Bedeutung im Totenkult beibehalten, obwohl in etwas veranderter Form. C5 g E Q . t-;- j. ' ::M ■ - ____, r Vv' v' »•< V' "1:' "^"S■ ~f-»i* ~ . ' • t>2 I- - > ' v. - •• •fe ' - .. J3 . • ~ -----i i n i i s s Oh^ N -■ rt rt ®> CO CO s£ IS2 m CO O. > ° O 03 6 in cd o . M! o 6 « v O >w X m co N « « X S oT M B C> D — "»..Si. S 'S s s ■ M o IH O x m ifi to o B ■ H T! • r I ČL, •H « "a 6 u X oo co co -m | "o, ° C -S E g . . o AH g v-a ■rt X XI Q oo _ io t- 'Si <" 2 * a x W -rt o 3-»g. ^ ^ i «H i; ■O X-g 05 . . m m n r- h-« i-) O a e <" .5 TJ W •• i MM n oi H d.