Druga srbska ali hrvatska čitanka za slovenske šole Prircai’ Jedrlinič Tomo učitelj Kot učno knjigo odobrilo ministrstvo prosvete z odlokom O. N. br. 41.532 z dne 19. junija 1937. in Glav. Prosv. Sav. br. 53 z dne 21. januarja 1937. Sedmi natisk Cena 22 din V Ljubljani 1938 Natisnila in založila Učiteljska tiskarna (predstavnik Štrukelj France) Zlpyra cpncna n jih xpeaTCKa MHTaHKa 3a CJ10BEHAMKE LUKOJ1E ripHpeflHO JejipjiFHnh Tomo j 4HT0JB Kao yi,i6eHHK o/ioSpmio MHHHCTapcTBO npocBeTe o,iviyKOM O. H. 6p. 41.532 o« 10 jyHa 1937 h fjiaB. flpocB. CaB. 6p. 53 o,n 21 jaHyapa 1937 CeflMo H3Aaite UeHa 22 JJhh y Jby6jbaHH 1938 THcan h HaKaa,na yMHTejt>cKe THCKape (npeTcraBHHK LLlTpyKejb ^panue) SzipaBO jya. ch, aomobhho mujih, Moja Majno, 3^paBO, 3^paBO 6njia! Jedna krv je naša, jedne su nam želje, jedna nam je tuga, jedno nam veselje. Jby6n, po#e, je3HK H3Haa, CBera, y iHbeM >khbh, yMHpH 3a tbera! Ana je Aen OBaj cBeT; OH^e noTOK Obac UBeT. TaMo ifcHBa OB^e caA, Eh o cyHU,e Ebo XAaA. 2 CeeT TaMO .HjHaB 3jiaTa nyH; OriAe TpaBa Obač y 6 yH. C;iaByj necMOM JbyA>a Ayr, Ja ra cayuiaM H moj' Apyr! JOBaHOBHh JoBaH 1 * 3 Pozdrav domovini Zdravo da si, domovino mila, Moja majko, zdravo, zdravo bila! Pozdravlja te vjeran sinak tvoj. Iza duga, teška putovanja Tvomu licu sin se opet klanja I nuda ti vruči cjelov svoj. Sretaj, majko, sretaj cjelov rado, Vjeruj, nikom takva ne podadoh, Nit’ cu podat u životu svom! Ljubav, kojom ovaj cjelov zbori, Bez takmaca uzorito gori, Gori samo na oltaru tvom. Mila zemljo, da te svojim grudim’ Pritisnuti mogu, kako žudim, Zagrlit te, oj da imam vlast! Srce bi ti izjavilo bilom NeTzrečnu, na tvom krilu milom, Koju sada opet kušam, slast. Oj sretna se čutim, opet sretna, Kao sužanj iza dugoljetna Tamnovanja, kad stupi na zrak; Kao brodar izgubljen na moru, Otimajuč’ život svoj ponoru, Kad ugleda bliža žala trag. Kroz suze te gledam od adosti, Ne mogu se nagledati dosti. Zeljna duša rastopljena sva Po licu se tvorne razalila, Sve milujuč’ — svačim ti si mila, Majko, onom, koj’ te ljubit zna. Prodoh svijeta na sve četir’ strane, Vidjeh kraje toli opjevane, Kojim slava do nebesa vri. Svi su lijepi u svom krasnom resu, Svi su lijepi, al’ svi skupa nijesu Sto si, majko, meni samo ti. 13 Ti si meni sve, što zovem svojim, Sve, što ljubim, sve, što željom gojim, I biceš mi kroz svih dana broj, Koje mi je sudba dosudila. — Zdravo, zdravo, domovino mila, Pozdravlja te vjeran sinak tvoj! Preradovid Petar 4 Zavera Desetak dečaka pode iz grada. Nešto svečano vlada medu njima. Jedan nosi u ruci neku knjižicu, a drugi preko ramena motku omotanu belom krpom. Kad dodoše u polje, posedaju na jedan obronak, a ona dvojica što su nosili knjigu i motku, stupe na najviše mesto, pa jedan stane citati iz knjige: „Na zastavi naše domovine tri su boje. Razumom im ne shvačam sklad i značenje toliko, koliko srcem. Plava boja — boja nebesa! Divno se sastaje u sklad s druge dve boje, a seča me našega poiizdanja u nebeskoga Oca, kojemu je sve u ruci. Tek to pouzdanje treba da teče iz duše pune pregnuča za radom i napredovanjem u svakom dobru. Bela boja seča me, da su naši oci, u boju junači, voleli mir, zanosili se pesmom i dočeklvali s jednakom gostoljubivošdu pod svojim krovom prijatelja i neprijatelja. Seda me, da nam duša treba da bude otsev te beline s našega barjaka: otsev čistoče, poštenja i snošljivosti jednoga prema drugomu. Od toga dolazi mirna savest, vedrina duše, ugodnost počitka i blago¬ slovimo uživanje onoga, što smo stekli svojom mukom. Crvena boja to je boja veselja. Seda me radosti, što sam sin ove krasne, bogate i slavne zemlje. Seda me i krvi, što su je naši jiinački oci prolili za svoju domovinu. Ali seda me i toga, da danas narodi ne ratuju jedan s drugim toliko mačem, koliko umom i natecanjem u radu. Zato nas crvena boja opominje, da u svaku kapljicu svoje krvi iisišemo dužnost rada i napretka u znanju i u dobru. Bez toga bismo zaostali i pogibali od ne¬ znanja, nerada i siromaštva gore nego od mača. Crvena boja ne bi tada značila za nas toplu krv života, nego otvorenu ranu i sramotno umiranje. Tri boje naše zastave zanose me svojom skladnom lepotom i upucuju, kakvi treba da budemo, ako hočemo, da nam domovina 14 bude sretna. Svako treba da shvati i vrši svoju dužnost što bolje može i na kojem se god mestu nade. Dak koji ne na¬ preduje poradi nerada u školi, ne sme reči, da ljubi domovinu! Posle u životu seljak, učitelj, činovnik, svečenik, trgovac, zana- tlija, gospodar i sluga, a tako i žena u svom domačinstvu — svako neka vrši svoje dužnosti i teži za napretkom, da ne za¬ ostane za drugim. Krasan sklad triju boja jugoslavenske zastave živeče tad u našoj duši divnim osečajem zadovoljstva, a po nama biče sretna i domovina. Jer zemlja, u kojoj obitavamo, to je telo domovine, a mi smo njezina duša. Kakvi mi, takva domovina !“ Dečak zatvori knjigu, a drugi do njega najednom razvije jugoslavensku zastavu, digne je visoko i reče: „Zaverimo se, bračo, da čemo ljubiti domovinu onako, kako nam je naš drug čitao. Dajete li veru?“ »Dajemo, dajemo!" kliktaše mlado društvo. Najpre izljubiše svetu zastavu, a onda se rukovahu i ljubljahu jedan s drugim. Iz jasnih grla zaori tad skladno državna himna „Bože pravde". („Lijepa naša domovino" i „Naprej zastava slave"). Na mnogom oku sjala je suza kao biser, a sunce i vedrina nebeška planu jače, kao da je htela dvostrukim sjajem obasjati mladu četu. Po Novak Venceslavu 5 JyrocjiaBeHCKO kojio Kojio, KOJIO, HaoKOJio, Bhjiobhto, nJiaX0BHT0, HaruieTČHO, HaBe3eno, ČKHheHO, 3aunHbeH0, Bpine, 6 paho, smo, aMO JI a ce CKyna nonrpaMo! CpbHjaHne, orn>y ikhbh, Ko ce Tedu jom He hhbh! XpBahaHe, He op JiaHe, OjtyBeK ch th bes MaHe! Oj BocaHue, CTapa cjiaBo! TBpno cppe, TBp.ua rjiaBo! Tbpa ch Kao KpeMeH KaMeH, Fn,e CTŠHyje mchbh miaMeH. Ao Xepo, TBpna Bepo, Ko je Tebe jourre Tepo? Th ch KaHO xmrpa Myma, IIIto HHKana He noKyrta. Ao CpeMue, ryjo jbyra, Cb3kh jyHaK no cto nyTa! UpHoropne, pape msjih, Ko Te OBpe jom hč xBajiH? ManeM bujeni, Maneivi ceneni, ManeM cebH bjiaro Tenern. 15 Oj coKOJie JlajiMaTHH^e, ilHBHa MOpa flHBHH CHHHe! Oj th KpacHH ,U,y6poBHaHe, Ham n AaHac 6ejm AaHe, Ta ca necMe.H CTapime IlyHe CJiaBe h MHJifiHe! Oj CjlŠBOH^e TŠH3HH ! BaHahaHe jiaraHn! Oj Ba^BaHH, 3ApaB0, 3ApaBo, Ko j’ y necMH Bekn IjaBO! H bh npyrH nyK /fyHaBa, H bh Apyrn me je jdpaBa, H cbh Apyrn TaMo, smo, Amo Aa ce nČHrpaMo! PaAHnx noKance 3a ihto je Koja. HaBKa ce CTH^ejia Aa ce noicajKe onaKBa KaKBa je CTBopeHa, CKynw nepje oa pa3Hiix uiapeHnx n™n,a, nainMe, h A otje. Ajih nTHu;e yno3Hajy HbeHy MajcTČpHjy, h CBaKa n3Byqe CBoje nepje, Te naBKa ocTaHe naBKa, am CBa nocTnljeHa. Heica ce hhko He H3Aaje 3a oho ihto HHje! no 06panoBiih flocHTejy 11 Vrana i rak Letela je vrana nad obalom nekog jezera i opazi povelikog raka — zgrabi ga i odlete s njim. Letela je tako nad jezerom; — vide rak svoju propast i zamisli se, kako da prevari vranu u razgovoru, pa da ova otvori kljun i da ga lspusti u vodu. I on poče: — Eh, vrano, vrano: Znao sam tvoje roditelje — dobre su to bile ptice! — Hm, hm! odgovori vrana, ne otvarajuči kljun. — I sestre i bracu sam ti znao — divne su to bile ptice! — Hm, hm! gunda vrana i dalje. — Ali ipak svi oni nisu ni blizu kao što si ti! — Umhu! Umhu; — kao raduje se vrana, ali kljuna ne otvara. 18 Vide rak zlo se sprema, pa ce u očajanju: — Znao sam, vrano, i tvoga dedu. Došao on jednom je¬ zeru da pije vodu i ja sam hteo da mu glavu otkinem . . . — Ah, ti nevaljalče! viknu vrana iz svega glasa i ispusti raka u jezero. 12 LI.hu.!* An’ ce He6o ociviexHBa! An’ ce pena njiaBa! A pHČapne y nyH cHHBa JacHO k’o Ha jaBH. Oh xiiTHyo yAHHmi,y, Pii6Hiiy je ctčko, Me™yo Ha >KepaBHU.y, fla je Taxo neico. PyAH pn 6 a, jourre Mano, Can My je neneHa! Cpue My je 3anrpano: „Amo caA, MHJieHa! Rone heMO cana cecra, An’ he Aa ce cnaAn! Mopo 6hx Te, ph6o, jecra M Aa HHje rnaAn!“ „>KepaBnu;e, Ae ce TpyAH, HeMOj TaKO cnopo!“ . . . Pft6Hu;a My Behe pyAH, PČTOBa je ciom 6pxkhb6o je 6anBap ByK. Oh je 6ho rnyB. Je^HOP jima Aoije Byx y uiyMy, a a Hacene npyha 3a o6pyHe, ko j h cy My TpeSa^H 3a na6ap, Kojn ce 6 ho pacyiHHO. y tom Hanfje iberoB npftjaTejb na My pene: „,D[o6p6 jyTpo, Byne!“ „CeneM o6pyne!“ „JecH .oh 3ApaBO?“ „Mhmhm Aa je npaBO.“ „A inTa paAH CTapn npnjaTeJb?" „PacyuiHO ce, na xohy na ra nprn-erne, 11 OArČBopn Byn. Hapcuma npnoa 15 flaKOCHHK y bojih je AOCTa x^aAHO, BHBa K3TK3A H AOCaAHO, Ila h >Ka 6 a BOA 03 eMKa, KaA je Ayro AOAe 6njia, 3a>KeAH ce AaHa 6eAa, 3a>xeAH ce cyHipa uma , na h ceAH Ha KaMČHy, Eho, ceAH MHpHO, Ko 6 h caAa 3AonaK 6 ho, — Ko 6 h je caA ahph’o! .Aah Aere, Hexa 3AHU,a, HaiKeA>H0 BHAeT Tyl]e kpbh, >Ka6y HHJba, aKH, JKaČO, CK3HH Aone, FAeAaj na ce cnacn, Z[a TH >KHBOT 6 or 6 A 3 HH nanocT He yracH! CnanH, >Ka6o, CKann 6p>Ke, Hhko th hč np^HH! A TH, Opauo, CT 3 HH Aa Tli PeKHeM ABe Tpn pena: „Ta 3ap TBoja ma3A3 Ayuia HeMa Apyre ca3cth, Hero rAeAaT rAe he Hahn Kor Aa ynponacTH? 3ap C THM CppeM MHCAHUJ >KHBeT Ha OBOMe CBeTy? 3žfp y ce6 H mhcahlu xpanHT Ty naKOCT npOKAeTy? 3ap naKOCHHK Moate CMeno Mel]y A>yAe nohn? 3ap ce Moace y hčboa>h HaAa™ riOMohH?" JoBaHOBHh 3Maj Josaa 16 Hai3 K h >Ka6a Zlornao naTaK ao 6ape, y icojoj je 6hao BHLue xa6a , na hm cTao roBopHTH, Hano Tpe6a cbh Ha CBeTy Aa *HBe y A>yoaBH, MHpy H CA03H. Ca3TKHM je peHHMa AOKa3HB30, Aa CB3KO HM3 npaBO Aa >khbh cao6oaho, h Aa hhko hč CMe HSnaAaTH Apyre. 21 H j o m je roBČpHO, Aa Ha obom CBeTy hč MO>Ke 6 hth Ao6po Aon Metjy cbhmh xKa6a ao naTKa, Aa ra no.?by6H, ajin je naTaK 3rpa6H h nporyTa. Tano mine h mhoth A>yAn. Jleno h cnaTKo roBope, a jih py>KHo paAe. 17 MajiHM tjauHMa Ooxp^HTe, 6paho Mana, noxpAHTe Smo, J\a Bac c HOBa 3arpnnMO, KaA ce ašbho 3 H 3 mo. ČAMOpa je 6vuio AOCTa, Tpe6a oneT paAa; Hauioj Mnnoj oiapPiiHH Haj./benma CTe HaAa. JXo TpH BHjie nocecTpHMe >KejbHO y Bac rneAe; Ha B3Ma je, čpaho Mana, JX a ce cppa cpčAe. Cjiojkho 3Sto HanpeA caAa npocBjeTOM cto66ah, JXa ce Cp6nH, XpB3T, CnoBen C BŠMa npenopOA«. Bh de naAa, bh CTe cpeka HamHx jberiiUHX AaHa; Bh CTe Hama Majcna 3opa JlaBHO mejbKOBaHa. rioxpnHTe, čpaho Mana, FIoxpjiHTe aMo, J\a Bac c HOBa 3 arpnHMO KaA ce A3 bho 3H3mo! MaBpaK AaeKcaHflap 18 Najbolji savet E, deco moja, golubiči moji, raspust prode i vi se vratiste opet u školu. U školi če opet biti i radosti i tegobe. Radovačete se kad se nešto naučite; biče vam milo kad po¬ čnete pevati lepe pesme; veseličete se kad izadete na igru; a največa milina jbiče vam, kad se uredite i pevajuči budete pra¬ vili izlete u okolicu, kroz divne šume i zelene livade, kroz lepa sela, gde če vaše majke i sestrice izletati na ulicu, da vas vide, da se obraduju, kako njihovo dete ide nasmejano u redu kao vojnik. Ali če biti i brige u školi. Ili nešto nečete razumeti, ili zapamtiti, ili če vas pakostan drug ucveliti ili naružiti, ili čete 22 nešto pogrešiti. Zato zapamtite ovaj savet. Kad sam ja bio malen kao vi i pošao u školu, mene je moja majka, seljanka, ovako svetovala: „Sine moj! dobro pazi, šta učitelj govori, pa pamti i onako čini, kako on kaže. Znam, da nečeš nikad slagati i ukrasti, da nečeš slabijeg druga cveljati, nit češ ružno psovati, ali te molim dobro zapamti ovaj savet: Ti češ imati i dobrih i rdavih drugova. Druži se uvek s najboljima. Kako se oni vladaju, tako i ti, kako oni uče, gledaj, pa i ti uči tako, pa češ biti uvek dobar i srečan.“ I ja sam poslušao majku. Otišao sam čak u varoš u školu, jer je u mome selu nije onda bilo. Družio sam se uvek s naj- boljim dacima pa nikad nismo uradili nešto ružno, od čega bi se stideli. Ako nešto nišam razumeo ili zapamtio, oni su mi pokazali. Ako oni nisu nešto znali, ja sam im pokazao. Zato sam I ja postao najbolji Čtak i svršio školu kao prvi u mome razredu. I nikad se nišam pokajao, što sam poslušao svoju majku ... Iz Jovičeve čitanke 19 Škola Da, dragi Ljubomire, teško ti je učenje; još ne vidim da: ideš u školu onako odlučno i onako veselo, kako bih ja želeo. Ne možeš još da se prelomiš; ne možeš još da uvidiš značaj škole. Svi danas cene školu, moj Ljubomire. Pomisli na radnike, koji u nju idu iiveče, pošto se umarali ceo dan; na žene, na devojke sa sela, koje u školu idu nedeljom, posle punih šest radnih dana; na vojnlke, što se prihvataju knjige i pisanke, kad se, mrtvi i umorni, vrate sa vežbanja; pomisli na dečake neme i slepe, koji ipak uče; i najzad pomisli na osudenike, koji isto tako i sami uče čitati i pisati. Pomisli, kad ujutro podeš iz kuče, da u taj isti čas, u tom tvorne gradu, još deset hiljada dečaka polaze kao i ti, da sfe za tri časa zatvore u sobu, pa da uče. Ali šta če ti drugo! Pomisli na bezbrojne dečake, koji, kao i ti, idu u školu u svima zemljama; zamisli ih kako idu: idu kroz uličice mirnih sela, kroz ulice šumnih gradova, duž obala mora i jezera, negde pod suncem koje pali, negde kroz maglu, u čunu u podvodnim kra- 23 jevima, na konju preko velikih ravnica, na saonicama po snegu, preko dolina i bregova, preko šuma i reka, pustim stazama planinskim, sami, po dva, u gomili, u dugu redu, govoreči hi- Ijadu jezika, od poslednjih škola u Rusiji, u ledu, do poslednjih škola u Arabiji, u palminu hladu, idu milioni i milioni, da svi nauče iste stvari u sto raznih oblika; zamisli ovaj grdno veliki mravinjak od dečaka stotinu naroda, ovaj beskrajan pokret u kome si i ti, pa pomisli: kad bi taj pokret prestao, čovečan- stvo bi ponovo palo u varvarstvo; taj pokret je napredak, nada, slava ovoga sveta. Samo hrabro, mali vojniče u neizmerno} vojsci! Tvoje knjige tvoje su oružje, tvoj razred tvoja je četa, bojno polje to je cela zemlja, a pobeda je — ljudsko obrezovanje. Nemoj da budeš nemaren vojnik, dragi moj Ljubomire! Tvoj otac Po E. Amicisu 20 IlHjaHHua MapKo 6ejauue HajjienuiH MOMaK y cejiy. Bho je chh HMyh- nora ra3Ae Kraje, KojeMy je 3aAaBao cfOTHiiv 6pnra. Huje cnyuiao onoMeHe cBora Aobpora opa. Bho je cBojen/iaB Beh o a HajpaHHje MAšpocTH. Rok je nČAa3no uiKOAy, JbyTHO je cTapora yqnTejba, ko j n ce MHoro TpyAHO, Aa MapKa yny™ y CBe, uito je rano n Aobpo. X1 ok je 6 ho y iukojih, npHuiubao ce Aa uiyuia, ho hhm 6 h 6 ho Ha CA 060 AH — ej, HHje My 6 hao rocnopapa. Kao MOMaK bejauie majbPBpHja, Aobap neBau h TaM6ypam, Te ra 3aBOAeAO pera cera y3a CBe ineroBe nopone . . . 3aMepaAH My jeAHHO to, uito ce uecTO onRjao. Cto nyTa uyo je oueBy onoMeHy: „Chhko, bhho h paKHja je otpob!“ — A oh ce caMO CMejao. — H Apyru A.yAH npjy h bhho h paKHjy, na 3auiTO 6am je pa hč nujeM! — 6paHHO ce uecro Mapno. — Ra, aji’ naMeTHH JbyAH nujy yMepeHO h 3a OKpeny, aok th najem ao SecBecTH, na OHAa nujaH poljem Ha pyrjio peAOMe ceAy, — onoMHibao ra Kraja. Ho CBe yaaAyA. Mapno je nocTao nujaHHpa, npaBH npaBpa™ nHjaHHpa. rpe ropjecaMo Morao ao BHH a hah paKHje, CTpacTBeno je nocH3ao 3a thm „c.iaTKHMnpheM“— aok nuje Haj3aA h Hacrpapao. 24 Cejo ra je Bojezio. Huje 6 hjo hh kpcthtkh hh cBa.zi.6H y cejy, a ja HHje 6 ho y3BaH h BecejH Mapno, ko j h 6h 3a6aBJbao pejo jpyinTBO ziennM majaMa, TaM6ypameM h neBameM. A Kaj. 6 h ra bhho „npeMaMHzio,“ HHje 6 ho pa3jpa>KzbHB hh CBajzbHB, Beh 6h ce nnjaH CTpoBaziHO h 3acnao — na 6hzio to h hž uecTH. JejHOM cy y ra3je HHKe nnpoBajH. Bhjo je k’o Ha nnpy .. . C jyTpa, naj cy MjajeHpn ojja3HJH y cBoj hobh jom, HMao je h Mapno ja hx npaTH. Ajh ja, onno ce jajaH TaKO, ja je nao npej Kyhy h 3acnao 6p30. Hnje hh nyo, Kano My ce cbhtobh pyrajy, a HHje ce hh 6pHHyo 3a opa h ra3jy HnKy, ko j h cy ce Ha yrziy Kyhe 036nzbH0 pa3roBapazin o Bezinnoj Hecpehn 3a CBa- Kora ko ce noja npjaHCTBy. — rzie, rzie, Hamera MapKa! pyrao ce MOMaK Hbo. Xajje, KpazbeBHhy MapKO, ycTaj! Bnzie Te 30By. — MapKO HHje HHKora hh nyo hh BHjeo. ZJiirouie ra h noHeme y KOMopy, ja npo- cnaBa CBoj MaMypjyK. — A jpyrn jaH 6nja My rziaBa Temna h 6oziezio ra oko czie- nČHHpa. PyKe cy My 6mie jpxTaBe h HHje 6 ho hh 3a KanaB nocao. CaMO je wefjao h >Kei]ao . . . Hcnno 6 h Ka6jHpy Boje, na HnaK HHje Morao ja yracn ncetje. ObSko MaMypaH h Mp3o- BozbacT TpazKHo je cezioM panoje, nzinnape hjh mnnpe, — ja ce „H3zieHH“. Kaj My to cezbapn HHcy jajn. nouiao 6 h jo TproBpa >KHja, ko j h My je pajo jaBao jaKe „iunHpe“ — naTBopeHe pa¬ KHje, jep je 3Hao, ja je MapKO jejimap y čorara opa — ra3je Hjh je. H HHje ce nonpaBHo. npemjo My y crpacr. Mapno ce onnjao jaH 3a jhcbom. H3ocTajao h oh h h Hohn, y6fljao ce . . . To je HberoBa opa cnpeMHJO oj Temne jkimocth y npepaHH rpo6. Caj je 6 hjo Mapny cjo6ojho ja Tpomn HŠMpTy HMOBHHy. H TpomHO je. — Bp3o h npe6p30 npojao My >Khj nyhy h 3e- MZbnmTe — CBe je to Mapno 3anno. OcTao ri 0 TypaJ 0 Ha pyrjo h cpaMOTy pejOMe cejy . . . Zlepa BHKaja 3a HbHM: nujaHHpa, npjaHHpa! JlaHH npoja3HjH h Mapno paHO oerapno h ocja6no. npe cy ra zbyjH BOjejH, a caj cy ra jKHBeo je oj mhjocth jo6pHx zbyjH! Bhho h panHja Picmum My h yHH- mrajH CHary. CTao je no6ojeBa™ h TpazKHO jeKa oneT y BHHy, jok ra Haj3aj jejnora jaHa He Haljoine npaj pecTe — MpTBa. 25 ygHJio ra bhho ... HhiKHO 3a h>hm. CaMO cy poAHTejbH ynyhflBa^H CBojy Aeu,y: „JecTe ji’ bhacjih, KaKO CBpniH nnjaHHira MapKO? — y6njio ra. bhho!" — J\&, Aa, npHHajiH cy crapHH: „BHine ce jbyAH yTonHAO y BHHy, Hero y boah!" j „M animo se čaše, te zavodnice, stare guje naše, il' nema spasa nam ni dovijek vijeka.“ Markovič Franjo 21 Kurjak I pas Došuljao se kurjak do kolibice, za koju je bio šarov lancem. vezan. U taj čas bilo je pred šarovom u stružnjaku kostiju L raznih kuhinjskih otpadaka, što mu doneo gospodar na obrok. Šarov gostoljubiv, ponudi kurjaku: „De, gorski striče, založi 1 ti!“ No, kurjaku se ta hrana nije dopala, pak upita psa: „Sa- rove, koliko takvih obroka imadeš na dan?“ ■ gledan ledini^ -Zar u v ek kosti bez m esa i pusto zelenje?" ■ jjTo i jest slasna hrana", :z ^J2E&kžL pas. „Teško il ga tebi! — poče kurjak — tudijer sapetu, dan) i noč na straži, pak ti još uvek IafatTf a ja slobodan usred pla¬ nine uhvatim jelena, navratim se medu stoku, ščepam ugojena ovna, zavratim stoku, zaplenim tovna vola, — i eto goščenjal" Na to če šarov hvalisavomu kurjaku:*^ „Blago meni, jer što pojedem, ono i zaslužim; ali teško onomu, koga sila hrani." Lepušic Ivan 22 Poštenje Dika su čoveku lepi volovi, lepi konji, lepe njive i seno- koše, lepi vinogradi i vočnjaci; lepe su i dične i druge dragosti gospodareve, ali je največa dika i slava čoveka: poštenje. Po¬ štenje vredi više, nego sve blago ovoga sveta. Naši su stari rekli: Poštenje je življenje. Bolji je dobar glas, nego zlatan pas. Poštenjak-vekovnjak. Bolje je časno i pošteno umreti, nego ne¬ pošteno i sramotno živeti. Sve za obraz, a obraz ni za što. 2 26 Sto koristi čoveku silan imetak, kiceno i bogato odelo i sve drugo, ako nije pošten. Takav je čovek kukavac, zadnji stvor na svetu, svoja sramota i rugoba. Najveci siromah, gladan, go i bos, ali pošten, časniji je čovek od svih nepoštenih boga¬ tima. — A istina je i to, da krivo stečeno nije blagosloveno. Ne dajte se varati, budite mudri i oprezni, ali budite po¬ šteni. Sto vam na srcu, to i na jeziku. Kako mislite, tako i go¬ vorite. Sto rečete, to neka je tvrdo i kao željezom prikovano. Držite veru, i što ste obečali, to lspunite, makar i štetovali. Po Trstenjak Davorinu C h h e, 6;iaro Tedu, atco Ha nHTaae: uiTa ch y cBeTy y t iHHHO? m o k e m oatobophth: nouiTeibe je mo j -3 a h a t ! 23 Moj OTau, (OTau, nHiuneB dno je CBeiiiTeHHK y Cpncnoj Upum, y/],yHaB- CKoj 6aH0BHHH, h 3a BpeMe MapapcKe 6yHe, 1848—1849 roAHHe, 6ho je oa Mapapa ocyl]eH Ha cmpt.) Jom ce cehaM „3JiOHHHCTBa“ ca nora mh je Aodpn OTau, Ha CMpT ocyl^eH, na necTo y noHolm k&a ce Mncao y,ziy6n y cnBy Marviy AajieKe npouuiocra, HHHiTa Bnuie He 6hx noJKrnieo ho Aa mh hhko y poAy ca Apyror 3./iOHHHa hč 6y^e 6cyljeH .. . Beuie Be^HKH neTBpTaK 1849 roAHHe. HapOA ce CKynHO Ha dAČHHje, h c nooo>KHHM cppeM Hiime- KHBame as . ce mojihtb3 ca CBeiuTeHHKOBHx ycaHa 3axopn . . . H,BepH ce OTBopHme, a H3 ihhx AaraHHM h 636hji>hhm KopanoM CTynH Moj OTau. Jom My y oho Ao6a derne ppHa dpa^a, ppHa Kao OHa OAe^Aa, Kojy je iKao 3^aTaH Kpcr. y itpHHM ohhm3 CBeavieo My je oram, ne.no My dejarne djieAO, odpa3H pyMČHH, — cbcth njiaMeH nodoamoc™ h OAymeBJbema npeodpa3HO je CBe mra odanHO deme y CTBopy meroBy; 3aApx- Tarne My ycHe, y cyBoj pypH 3aTpenTa cbctjioct 3Aaraora KpcTa. Tjiac My je CTpenno: „Chhobh npaBOCJiaBHe ppKBe! Chhobh HapoAa! Chhobh cjiodČAel... Bamy 6pahy noTHCHyme AymMaHH HapoAa Harnera: odajie Bereja, Mopnuia h Tnce ppBČHe ce oa kpbh n>HX0Be. Khh- haHHH je nodetjeH!... Ax, CTpacHa je Hepejba, H3rHde imeT HapoAa Hamera!...“ 27 Ha Te je penn KAOHyo HapoA, cy3e My ce JieAnme no raaTKOM MepMepy, a oa rpyAH ce MepMep cTBapa. }KeHe cy ApxTaAe oa CTpaxa. CaMO MAaAHhH CTHCKHBaxy necHHpe, Hecrp- njbHBO neKajyhn CBpmeTaK 3AOKo6He 6eceae. „XpncTOC cnacHTejb 7byfln, Hapo^a n BenoBa, OBe je CTpacHe ceAMnne ficnno ropKy namy, Aa ceojoM KpB.iby y KpB CBnjy na¬ poja n CBnjy BČKOBa pinje aMaHeT: jeAnaKOCTH, čpaTCTBa n cAodoAe! Mahtc, rnHHTe 3a CAo6oAy! ToHHTe yribeTana fteHora! . . . Hame, nČMemajTe CBojy njieMeHHTy KpB ca KpBJby nocTpa^asmera 3a Bač n 3a poA noBennjn!" Ha Bcjihkh neiaK ocBaHyjio je neT cTOTHHa Kocana MpKa norjieja, nBpere Aecnnite. Ma Kojn cnaxnja y 3eMjbH Mapapcnoj 66paa,OBao 6n ce OBoj mo 6 h, ajra caA CTpenjbame, jep to He čeme roMHJia >KeTejraua, Hero neTa AHBJbnx ocBeranKa, Koja He Tpa- Hy OpOCH . . . Eto, Aparn npnjaTejby, ca Tora mh AoSpora on;a ocyAmne hS cm P t ' JaKuinh Tbypa Pen h: CTpacHa neAejba: BeAHKa HeAejba (npeA ycKpc). KHnhaHHH CTeBaH, cpncKH BojBOAa, Kojn je 3a BpeMe MapapcKe 6yHe ca AodpoBOAAtuMa H3 Cpdnje oramao CpČHMa y noMoh; cy3e My ce AeAHine no r a a t k o m MepMepy: cy3e cy My naAaAe na MpaMop n OHAe ce CAeljfiBaAe; nocTpa- AaBmera: onora, Kojn je nocrpaAao (oBAe XpncTa); Moda: CKynnHa cejbana, Kojn ra3AaMa paAe Heno BpeMe 6e3 nAaTe,, caMO 3a jeAO h nnhe. 24 Majka l Ja ne znam što je majka mila, Ni majčin što je srca plam; Ja ne znam što je sve mi bila, Ta da je bila jedva znam! Ko san mi lebdi slika pusta, Kad zadnji put me k sebi zva, Kad zadnji cjelov s milih usta, 1 blagoslov mi zadnji da. 2 * 28 A ja sam plako, Bože sveti, I proplako sam cijelu nod: „0, majko slatka, nemoj mrijeti, Ti ne smiješ, nečeš od nas pod!" 0 ludo li sam bio čedo, Zar mari smrt za srca jad? Drugačije sam svijet taj gledo, Neg što ga gledam bolan sad. II Ah, svuda bjesni smrti sjena, Od dragih drage dijeli nas, 1 samo slatka uspomena Sačuvat nam je kadra glas. Oj uspomeno, dlvna meni, 0 majci što mi znadeš red? Ti šutiš — jao! bar spomeni, Sto davno mene boli ved. Ja ne znam što je majka mila, Ni majčin što je srca plam; Ja ne znam što je sve mi bila, Ta da je bila jedva znam. Pa ipak srce moje sluša Utješljiv neki s neba jek: „U tebi žive majke duša, 1 živjece s tobom vi jek." Badalic Hugo 25 Bparcna Jby6ae E>HJia ,ajBa noAejheHa 6paTa, jeAaH OJKeit>eH, aApyrn HeojKeiteH. H3a MaTepe hm ocTa Be-imna h>hb 3, Kojy cy 3šjeAHHHKH odpatjHBajiH h dpaTCKH ačahah ihto 6h poahao. HfiKaAa Meljy tbHMa HHje 6hao CBal^e. Je^He toahhc 3acejy mHBy nmeHHii.OM h KaA je yiKyTH.7ia, no- jKan>y y CHČnoBe h noAejie Ha ABa jeAHana AeJia. OdHoh Aot)e ohom Heo>KeifceHOM HeuiTO Ha naMeT. rip66yAH ce h roBopame caM y ce6H: »Moj 6paT HMa JKeHy h Aeuy. Hnje npaBO Moj Aeo 6yAe paBan iberoBy. ycrahy na hy hckoahko Mojnx CHonoBa MeTHyTH Ha H>eroBy KaMapy.“ 29 km HCTe Hohn mhcjiho je Tano h apyrn 6paT, KOMe je 6 hjio >Kao 6paTa, jep HeMa »eHe hh Aeire, Aa noA CTape AaHe Hčhe HMaTH ko Aa ra xpaHH, Te OAe h OAHece hckojihko cho- noBa Ha HbčroBy roMMy. JIpyrH AaH nyAHJia cy ce odojaua, Aa cy hm KaMape jeAHaKe, a CBaieM, noje cy jeAaH ApyroMy noHejin. yeraBe ce, 3arp;ie ce, fi3Jby 6e ce h ohas peKorne: „CaA bhahmo, Aa cmo norpeuiHJiH, ihto cmo ce acahah! He mojkcmo jeAaH 6e3 Apyrora!“ H oha3 ce oneT cacraBHme y jeAHy Kyhy. A HapoA «3 Tora cejia ca3HAa uiKO^y Ha oHOMe MecTy, rAe ce dpaTCKa jby6aB noKa3ajia, Aa bšhhto onoMHHbe bane Ha to: Kano Tpeča Aa ce 6paha jby6e. no HapOUHOj npHKype ce, 6p3ajy 3a noc/iOM. Cycpehy ce no CTŽ3Hn;aMa, CTaHy Majino, ko na ce nflTajy r^,e HMa^e nočna, no3ApaBe ce, na Kpehy Aajbe >Kypno n xnTpo. HnKaa He Mnpyjy, n HHKaKOBa nx 3anpeKa He cycraBJba. CBe HaABJiaAajy. CnliymHH Byny ropny MpBnity Kpyxa, ncTpyxHyne KyKite, ocTaHKe xpaHe: CBe HenaKOBOM CTpnjbHBOinhy, yBepeHH Aa Mopajy Aohn ao muba. H ja KaA hx raeAaM Tano crpnjbHBe, paAUHe, jjmanKe, dpaTCKH cAO>KHe, ceTHM ce Aen.e Mor napoAa, ccthm ce cbhx K.e- roBnx 3ajia, nopona n MaHa, n>HxoBe 6op6e 6 koct, ibhxobhx HHaTa, 6paToy6ojHHx cBa^a, na nx bhahm, rAe AOJia3e k mchh, Aa hm HeuiTO ynnmeM y cnČMeHap jkhbothc Kifcnre ... H ja He 3H3M ynncaTH y Ty KibHry Hero ABe pena: „ByAHTe MpaBH.' 1 KaiaJMHHh JepeTOB P. 29 Jače od smrti Jedne večeri zamolim deda, da mi opet šta priča. Ded se malo zamisli pa reče: „Ne mogu baš nista da se setim, što ti još nišam pričao.“ Nato se malo sneveselim pa pogledam kroz prozor u dvorište, kamo je kočijaš uterao puna kola kamenja. To je opazio i ded pa reče: „Baš su jaki vaši konji." „Zaista jaki", odgovorim ja. „A što je jače od konja?" upita ded. „Vuk“, odgovorim ja smešeči se; jer mi se učinilo, da je ded voljan da se šali. 31 „A šta je jače od vuka? Kazuj brzo!“ „Lav“, rekoh, da se pokažem, kako urnem brzo odgovarati. „A šta je jače od lava?“ „Mreža“, priskočim ja, setivši se neke dedove priče. „Sta je jače od mreže?" „Miš“, rekoh ja kroz smeh. „A šta je jače od miša?" „Mačka.“ „A od mačke?" „Pas.“ „A šta je jače od psa?" „Zlma.“ „A šta je jače od zime?" „Bunda.“ „A šta je jače od bunde?" „M61jac“, rekoh, da ne ostanem dužan odgovor. „A šta je jače od moljca?" „Batina, kojom se izbatma." „A šta je jače od batine?" „Covek, jer može da je prelomi." „A šta je jače od čoveka?" „Starost.“ „A šta je jače od starosti?" „Smrt.“ „A od smrti?" S tim me je pitanjem zaterao ded u tesnac. Nišam znao šta da odgovorim. Ali ded me ozbiljno pogladi po čelu pa reče: „Od smrti je jače lepo i pošteno ime. Lepo ime ostaje i posle smrti. Čoveka sahrane, ali njegova dobra dela još se dugo spominju. Sve radi, sinko, kako te uči Bog i dobri ljudi! Sto lepši spomen, to duže traje. Eto ti, šta je jače od smrti." Iz Nazorove čitanke V OA r>* 7« • • VV • • /^1 1« fw • • ju rjesma o Zigici zigavoj i Uredi gredurim Greda: Oj, Žigo žigava, otkud tebi slava? Zigica: Na meni je nešto, što ti nemaš: glavaI Greda: Baš golema glava! Kao da je nije! Zigica: U njoj zmaj se krije, te svijetli i grije. 32 Greda: Ja sam greda gredurina; Majka mi je kladurina; A djed mi je hrastov direk, Da sam živa dug je vijek. Budučnost me slavna čeka: Na ladi ču jambor biti I ploviti put daleka; Ja ču postat dva direka, Balvan za pod i duvare, Brv dugačka preko bare; Na plugu ču gredelj biti, Ili stijeg ponositi. Ili, ili . . . ded ti kaži Mudra Žigo mala! Žigi ca: Oj balvane i brvino, Stiježe, moste i direče, Znamen jesi tude sreče, Svejedno ti uvijek, Sto od tebe grade: Vješala il’ oltar, Kolijevku il’ klade, Jambor ili direk, Stijeg ili trup: Ti si uvijek glup! — Dosta! — Greda rflknu Pa se dolje svali, Žigica se smrvi, sumpor se upali, Plameni se jezik u visinu vinu, I — proguta plamen Suhu gredurinu! Nazor Vladimir 31 Gavanu Cernu blago bez broja i mjere? Čemu časti — čemu bijeli dvori? Kad u grudim’ nemaš prave vjere — Kad ti srce zloduh pakla dvori. 33 Oteo bi sjajnom suncu zraku, Opaso bi njome bijele dvore, Da se sjaju u cfnome mraku, Da svijet vidi, što bogataš more. Uzalud se hvataš rajske grane; Velika je nebeška dobrota — Nije sunce samo za gavane — Nit’ bi sjalo — da nema sirota. Sta bi dao za tu zraku sunca? Svoje dvore, zlato, lovor — slavu, Časti svoje od dna do vrhunca — Tek vrh tvoje da se sjaje glave. Sta je jedna sitna zraka ona, Sto je sunce Tz svog žara prosu — Prema zrakam’ bezbroj miliona, Stono piju biser — sjajnu rosu? — — Sta je sunce? — Tekar praška mala Prema sili — prema svijetlu raja, Sto je na svod iz nebesa pala, Da nam svemir zracima osvaja. Nemaš cime kupit sitne zrake — Cijeli svijet je možan kupit nije; Svakom sjaje do ledene rake, Doklen žije — dotlen ga i grije. Čim češ doči — kad ti klone glava — Pred nebeška vječno sjajna vrata? Tamo gine zlato, čast i slava, Ključ su: djela plemenita — zlata. Lepušic Ivan 32 Suza sirotinje Gorka li je suza ona, Sto sa oka mutna pada Sto je lije sirotinja S črne bijede, teška jada. Dlvno li je srce ono, Sto otire suze take, Sto bar časak usrecuje Nevoljnike, siromake. Toni Bogumil 34 33 Bypa Ha Mopy BypHO Mope nočecHHJio, HarpAH^o cHifae Jinpe, CBe ce 3 khbo c tbera ckphjio, CBe yTeK^o, CBe otiuiobh, JI o je^HHe 6ypHe nrarce: rajie6oBH . . . H CTpauiHO je nooiyinaTH JbyTe 6ype xyK ft 6ec, H CTpaiimo je norjieaa™ Bypnor Mopa ckok, noTpec: y36yfteHO, y3MyheHO, 3a;byjbyje chjihhm tokom TopocTacHe Myrae Ba^e FIpeKo CTeHa n o6ajie. XyjH, BpyjH, PacnHffae ce, rieHyiiJH ce, Pa3AHpe ce Ozt cmiŽHe H norpeca Pia rioABJKe y bhchhc Or noMaMe h oa 6eca Baji Ha Bajie ro HeSeca ... KahancKH CreBaH 34 Vatra na brodu Dva dana gonila ih oluja. Valovi ko gore; izmoreni se brod jedva držao. Svuda naokolo tutnjilo uzburkano more, a nebom se valjahu črni oblači. Uveče drugoga dana, kad je oluja nešto popustila, približi se kapetanu krmilar Tomo, pa če mu: „Kapetane, brod gori!" Kapetan prebledi. Jedrenjača je bila krcata iigljenom, a more odnelo sve čamce za spasavanje. Zapovedi, da se donesu štrcaljke. No čim se otvorila utroba broda, sunu iz nje stup plamena i dima. Sto je više u brod dolazilo vode, to je oganj blvao jači. Uto se u velikoj daljini na levo ukaza kula svetilja. Videči da neče biti moguče utrnuti vatre, kapetan odredi, da se upravi prema onome svetlu. Onda pohiti na pramac, da obodri momčad i putnike. Na krmilu ostao Tomo i ravnao brodom po zapovedi kapetanovoj. Vetar nije bio povoljan, pa se brod polako micao napred. Meduto je več krma bila sva u ognju. Plamen je več llzao tlo pod Tominim nogama, a vetar je nanosio na nj oblake črna i zagušljiva dima. Uto zatutnji ispod Tominih nogu silan prasak. Brod se užasno podrma, a u zraku se razlije gusta kiša svetlih iskara. S pramca zaori u noč strašan krik. „Pogibosmo!“ zastenjali putnici misleči da je Tomo nastradao, a brod ostao 35 bez krmilara. Ali Tomo se držao čvrsto na svome mestu. Več je dobio nekoliko opeklina na licu i rukama. Ljuto ga pale te opekline. A ima T drugo što ga muči. On zna, da ne može više niko k njemu, jer je oganj zahvatio svu krmu. Zna da mu svaki čas preti opasnost, da poleti u zrak. A spas je ipak blizu — na dohvatu. Eno tu nedaleko pružio se komad otkinute daske. Na njoj bi se mogao spasti. Ali na pramcu imade ljudi, koje takoder treba spasti. — I Tomo stoji čvrsto na krmilu. Katarka se na krmi prevalila, tek što ga nije poklopila. Ostala je još ona na pramcu. Gornja jedra dobro noše. Brod se bliža svetioniku. Ali gle nesreče! Plamen zahvatio Tomine noge. No on još ne popušta. Za sreču vetar dunuo jače i brod krenu u uvalu, gde če se nasukati. Sada nije mogao ni Tomo da više izdrži, U času, kada ga več vatra svega zahvatila, skoči nevoljnik u more. Teškom mukom dopliva do obale, a još se i teže izvuče na suho. Na telu je od opeklina osečao strašne bolove. Nije mogao ni ustati ni zvati u pomoč. Ujedared ga ostavila svest. U isti mah grnula lada 6 žal. Svi se spasoše. Malo su zatim brodolomci našli svoga spasitelja — junačkoga krmilara Tomu. Kad je srčani mornar otvorio oči, svi su proplakali od radosti. Tomo je mnogo pretrpio od bola. Nije više bio sposoban za rad. Ali su se ti putnici pobrinuli za nj i svome spasitelju obez- bedili Život. ( z Nazorove čitanke 35 Flo MOpy JejHa oj Hajjieniimx Pjaroja™, KojoM je Bor XTeo 06- AapnTH jyroc^aBeHCKn napoj, to je Hame npČKpacHO JajpaHCKO Mope, noje 3ajeBa h njane Hamy jOMOBHHy ca 3anajHe cTpaHe. JajpancKO je Mope Hama HajBeha cpeha, Ham HajjenmH ypec, HajBehe doraTCTBo, Hame TproBHmTe ČTBopeHO c ™cyhy jyKa. Ido JajpancKOM Mopy mh cmo Ha jejHOM oj Haj3rojHHjHx nojo- >xaja CBera CBeTa, m 3aT0 HHje jyjo, ihto ce MHorn jpyr« Hapojn jaKOMe 3a h>hm, Kao mTO ce h y jaBiiflHH 36fiBajio. A mre je rjaBHO, h 3amT0 MopaMO jby6HTH JajpaHCKo Mope, to je, ja je oho HajjanH PejeM Hame cjoPoje, 6e3 noje 6h Hac y Tyxy Tyl^HHCTBa, noje Hac ca cbhx 36 CTpaHa 6nje. H 3 H>eroBHx Ba^ioBa, c meroBnx ČTOKa, H3 meroBa npHMopja Kao aa ce y 3 An>Ke noHoc jyroc;iaBeHCKH. Ha JaApaHCKOM je Mopy CBa Hama cn,na, Ha meMy je CBa Hama 6yAyhHOCT, Moneta CJiaBHa, Kao mTO je 6njia npoumocT 3a BpeMeHa Kpa/ba Tomh- MaBa, Ka.ua je no meM njiOBHJio ABecra xpBaTCKHx paTHHX 6po- AOBa. Tpecah IlaBHMHh Arne nHTama: Koja je Haj-aenma 6^aroA,aT Hamera Hapo^a? 36or nera HaM je JaApaHCKO Mope HajBeha cpeha? Oho je Hame, a 43 komh jih ce ko 3a mm? Je jih Ja^paHCKO Mope rpo6 umi 6eae m Hame cjio6o,a,e? Ka/ta je 6njia Ha meMy cjiaBHa Hama npoimiocT? KaKOBa he naM 6 hth 6y.ayhHOCT, ia Huje asbho 6hjio, KaA je HarnoM JienoM 3£MJbOM 3aBAaAao HgnpHjaTeJb. To je 6um Hame poboBame. TopKO cmo ce MynnAH h naTH^H, a MHore, MHore hčbhhc JKpTBe na^a^e cy Ha AOMy, Kao h Ha boj hom nojby. Cbctjih cy to npHMepH, Aepo Moja, KojHMa ce JvrocjiaBeHcreo ahto h nČHOCH, na Tpeba Aa nx ce n mh icaraaA ceraMO, Aa bn nx canJ/BaJin oa 3abopaBH. Ha jKeae3HHHKoj CTaHHitH, y cejiy B., braa je HCTaKHyTa n,pHa 3acTaBa. HyAn ce cbct h nyH CTpaxa norAeAa y 3aciaBy, 3ah hhko He CMe HHHiTa a a rorra. npol)e TyAa n AČBojna CMHjba, noja je bn^a no3HaTa y peAoj okoahhh kao ČABa>KHa Cpmonba. OHa 3acTaAe, norAeAa y 3acTaBy na oHAa ynnTa BojHiiKe, nojn cy ce Ty ačchah: „Je n’ Mope, a bito he BaM Taj npHn bapjan?" PČKome joj Aa je yMpo aycTpnjcKn nap. TleBojne ce pfejapn: „Bor c BaMa, a ihto ce rane Hac mBancKH nap! BemajTe bh npHHAO koa Bainnx Kyha, jep naui je KpaA>, XBaAa Bory, jkhb h 3ApaBl“ Ten mTO je AOBpuinna OBe penn, jeAaH je BojHHK yAapn KyHAaKOM Tano CHaACHO, Aa je nocpHyAa. 38 npor/iacHine je 3a KOMHTy, h čaunuie je y BAa>KHy h Mpa'my ancaHy. Tpn AaHa He AAHOiiie joj hh MpBe xjie6a. HeTBpTora Aawa AOHecome joj tieie, h rasa joj HapeAHiue na y npan-bH TpH BojHHKa ca čajoHeTaMa, caMa, jihhho, HcraKHe HpHy 3acTaBy h Ha CBojoj Kyhn. /teBojna CTOKe necHHpe, mKpHHy 3yČHMa, na Mpno norjie^a y n,pHy npny xojy cy joj npy:>KajiH h pHKny Kao pan.eHa AaBHpa: „Hhk3a! HHKaA ja to He 6hx yqHHHJia, na Aa 3H3M, Aa heTe mh caA OAMax oče pyne nocehn. AMa JbyAH mTa bh ^naiHTe, nora cy ocTaBHjia Hama 6paha oBAe! 3ap H3AajHu;e? He borne, na Hen 6yAe ihto xohel Ja to hč cmcm yuHHHTH, jep 6n Me npon/ieo Bor h KpB Moje 6pahe, nojy bh y6njaTe. Ja . . .* He AaAonie joj Aa AOBpuiH. BapHiue je iiohobo y noApyM h MyqHme Kao HajonacHHjer KOMHTy. nočne ABa Tpn AaHa Hai^ome je 66emeHy; CBojHM uiapeHHM TKanHpaMa, noje je HenaAa TKana, caAa je 0Ay3e,/ia ce6n khbot. HoeHa cpncna Ayma HHje hh xTena hh jhviena Aa canpHje, kojihko ch/iho Mp3H KpBHHKe CBoje Spahe, AyruM3He HapoAa cbot. TiocHhKa Aap- Boj se onoga ko je viko Bez golema mrijet jada. Mažuranič Ivan 38 Duša srpskog borca Niz strmeni Kajmakčalana drumom lagano idu dva Vojnika: jedan Srbin i jedan Bugarin. Jedan jase, drugi ide peške i vodi konja. Bugarin je zarobljenih, a Srbin je njegov pratilac i spre¬ vodnik. Komandant ima lepu naviku da cesto obilazi svoje vojnike, da vidi šta rade i kako žive. Secuči lagano drumom, posle rada, on još iz daljine ugleda ovu dvojicu vojnika. Ali ga prizor veoma iznenadi: nije zarobljenik bugarski onaj koji pešači i vodi konja, nego njegov sprevodnik ide peške, a Bugarin, zarobljenik, jaše na konju. Kad su zarobljenik i sprevodnik stigli pred koman¬ danta, obojica stadoše i prepisno pozdraviše starešinu. Vojvoda oslovi vojnika: —- Ko ti je ovaj na konju? 39 — To je bugarski zarobljenik, gospodine — vojvodo, — odgovori vojnik. Pa zar ti da mu vodiš konja i da ideš peške, a on se posadio kao aga na konja? Vojnik se malo zbuni, ali se odmah pribra: — Ama, znam, ja sam jahao, a on je pešačio i konja mi vodio. Ali usput videh da je malaksao i jedva se vuče, samo što ne izdahne . . . Dvaputa me molio, da ga ubijem, a ja ko premišljam: što da se muči, dosta se namučio, i on je božje stvorenje . . . dode mi ga žao, te tako ja sjašem, a njemu dam da pojaše, da se malo okrepi. Vojvoda mahnu rukom. Oči mu zasvetleše čudnim sjajem: — Hajde, prolazite! A dubok pogled ispod visoka čela pode nekuda u daljinu prema planinama, gde se vode ogorčene borbe. M 39 Kosovka djevojka Uranila Kosovka djevojka, Uranila rano u nedjelju, U nedjelju prije jarka sunca. Zasukala bijele rukave, Zasukala do bijelih lakata, Na plecima nosi hljeba bijela, U rukama dva kondlra zlatna, U jednome iadane vodice, U drugome rumenoga vina; Ona ide na Kosovo ravno Pa se šeče po razboju mlada, Po razboju čestitoga kneza, Te prevrče po krvi junake; Kog junaka u životu nade, Umiva ga hladanom vodicom, Pričeščuje vinom crvenijem I zalaže hljebom bijelijem. Namjera je namjerila bila Na junaka Orloviča Pavla, Na kneževa mlada barjaktara. I njega je našla u životu: Desna mu je ruka otsječena, I lijeva noga do koljena, Vita su mu rebra lzlomljena, Vide mu se džigerice bijele; Izmiče ga iz te mnoge krvce, Umiva ga hlačtanom vodicom, Pričešcuje vinom crvenijem I zalaže hljebom bijelijem. Kad junaku srce zaigralo Progovara Orloviču Pavle: „Sestro draga, Kosovko djevojkol „Koja ti je golema nevolja, „Te prevrčeš po krvi junake? „Koga tražiš po razboju mlada? „Ili brata ili bratučeda? „11’ po grijehu stara roditelja?" Progovara Kosovka djevojka: „Dragi brate, delijo neznana 1 „Ja od roda nikoga ne tražim: „Niti brata, niti bratučeda, „Ni po grijehu stara roditelja; „Mož’li znati, delijo neznana, „Kad knez Laza pričeščiva vojsku „Kod prekrasne Samodreže crkve „Tri nedjelje trldes’t kaludera? „Sva se srpska pričestila vojska, „Najposlije tri vojvode bojne: „Jedno jeste Milošu vojvoda, „A drugo je Kosančic Ivane, V A trece je Toplica Milane; „Ja se ondje desih na vratima, „Kad se seta vojvoda Milošu: „Krasan junak na ovome svijetu, „Sablja mu se po kaldrmi vuče, „Svilen kalpak, okovano perje, „Na junaku kolasta azdija, „Oko vrata svilena marama, „Obazre se i pogleda na me, „S’ sebe skide kolastu azdiju, „S’ sebe skide, pa je meni dade: „ „Na, djevojko, kolastu azdiju „„Po čemu ceš mene spomenuti, „„Po azdiji po imenu mome: „„Evo t’ idem poginuti, dušo, „„U taboru čestitoga kneza; „„MoIi Boga, draga dušo moja, „Da ti s’ zdravo iz tabora vratim, „„A i tebe dobra sreda načte, „„Uzedu te za Milana moga, „ „Za Milana Bogom pobratima, „„Koj’ je mene Bogom pobratio, BB Višnjim Bogom i svetim Jovanom, „ „Ja du tebi kum vjenčani biti.““ * „Za njim ide Kosančid Ivane, „Krasan junak na ovome svijetu, „ Sablja mu se po kaldrmi vuče, „ Svilen kalpak, okovano perje, ,Na junaku kolasta azdija, „Oko vrata svilena marama, „Na ruci mu burma pozlačena, . „Obazre se i pogleda na me, „S ruke skide burmu pozlacenu, B S ruke skide, pa je meni dade: B ,,Na, djevojko, burmu pozlacenu, „„Po čemu ceš mene spomenuti, „„A po burmi po imenu mome; „„Evo t’ idem poginuti, dušo, „„U taboru čestitoga kneza; „„Moli Boga, draga dušo moja, „„Da ti s’ zdravo iz tabora vratim, „„A i tebe dobra sreda načte, „„Uzecu te za Milana moga, „„Za Milana moga pobratima, „„Koj’ je mene Bogom pobratio, „„Višnjim Bogom i svetim Jovanom, „„Ja cu tebi ručni djever biti.““ „Za njim ide Toplica Milane, „Krasan junak na ovome svijetu, 42 „Sablja mu se po kaldrmi vuče, „Svilen kalpak, okovano perje, „Na junaku kolasta azdija, „Oko vrata svilena marama, „Na ruci mu koprena od zlata, „Obazre se i pogleda na me, „S ruke skide koprenu od zlata, „S ruke skide, pa je meni dade: „„Na, djevojko, koprenu od zlata, „„Po čemu češ mene spomenuti, „„Po kopreni po imenu mome: „„Evo t’ idem poginuti, dušo, „„U taboru čestitoga kneza: „„Moli Boga, moja dušo draga, „„Da ti s’ zdravo iz tabora vratim, „„Tebe, dušo, dobra sreča nade, „„Uzeču te za vjernu ljubovcu.““ „1 odoše tri vojvode bojne. „Njih ja danas po razboju tražim.“ Al’ besjedi Orloviču Pavle: „Sestro draga, Kosovko djevojko! „Vidiš, dušo, ona kopija bojna „Ponajviša a i ponajgušča, B Ondje j’ pala krvca od junaka „Ta dobrome konju do stremena, „Do stremena i do uzendije, „A junaku do svilena pasa, „Ondje su ti sva tri poginula; „Več ti idi dvoru bijelome, „Ne krvavi skuta i rakava.“ Kad djevojka saslušala riječi, Proli suze niz bijelo lice, Ona ode svom bijelom dvoru Kukajuči iz bijela grla: „Jao jadna! hude ti sam sreče! „Da se, jadna, za zelen bor hvatim, „1 on bi se zelen osušio!“ Narodna pjesma 43 40 Ruski čovek Godine 1912 slavila je Rusija stogodišnjicu bitke kod Bo- rodina, gde je odbila velikoga Napoleona s največom svojom saveznicom zimom. Bilo je tu sveta kao i mravi. Jednoj gospodi iz Moskve ukradoše u stisci novac, pa nije imala čim da se vrati kuči. U brizi i neprllici lutala je ovamo i onamo, ne bi li našla koga poznata, ali sve iizalud. Umorna i gladna zaustavi se na raskršču i stane gorko plakati. „Sto se dogodi, moja golubice ?“ začu se duboki glas. Uplašena okrene se i opazi staroga seljaka, koji je prijazno nagovori i kome ona suznih očiju otkrije svoju neprlliku. Seljak se zamisli i svojim suhim, kvrgavim prstima pogladi bradu, koja mu je sezala do pasa; onda izvadi kožnu kesu, sakrivenu na prsima i nabroji joj svojim tvrdim i izradenim prstima jedan rubalj u samom bakru, sve kopejku po kopejku. „Otkale ste?" pita gospoda seljaka, a seljak pokaže rukom u daljmu. Izdaleka, iz južne Rusije dode peške u Borodino, otkale če se opet peške vratiti. „Gde ču vas opet nači ?“ zapita gospoda. „Ah što, moja golubice," reče seljak kao u neprilici, „mi se zaista nečemo više videti, moja golubice," i nestane ga medu svetom. Kod kuče je stari seljak mnogo pripovedao o velikoj slavi kod Borodina, a nikome nije kazao, kako izbavi gospodu iz ne- prilike; ali 6 tom je mnogo pripovedala gospoda, pa sam T ja to doČUO, i milo mi je, Što se to priča. Trstenjak Davorin 41 Počast ženama Črnogorske žene i devojke u ratu za oslobodenje g. 1913 donosile su na ratište vojsci hranu i municiju. Kad je ustrebalo, one su pomagale i mužu i bratu i ocu, a hvatale su se puške i pucale. Po pet stotina bilo ih je u isti čas na bojištu. Turci su osobito na njih nišanili, pa ih je mnogo palo. Da žene ne ginu, naredi kralj, da nijedna žena ne sme preblizu na ratište. Žene su opet išle u vatru, hvatale se Oružja, pomagale ranjeni- cima i odnosile mrtve in ranjene. Medu silnim črnogorskim stenama susretne kralj dugu po- vorku žena, gde noše ranjenike: muževe i braču. Sve šute, ne¬ kima su oborene glave, ali ne plaču. Kralj stane, gleda, kanuše mu suze i skine ženama kapu. Čldonda su žene opet slobodno dolazile na bojište. Trstenjak Davorin 3* 42 CMpT Majne JyroBHha Mh^ih Kosce, qy,a,a BČJiHKora, KaA ce cjieace Ha Kocobj? Bojcna! y to j Bojcu,H AeBeT JyroBHha H Aecera CTap — JyHhx AeBeT 6ojHHX KOnjba, Ha KČnjbHMa AeBeT coKOJiOBa, Oko Konjba AeBeT Ao6pnx Kčita, A nopeA h>hx AeBeT Jbyrax AaBa. TaA 3aBpHuiTa AeBeT Ao6pnx KOH>a, H sa/iaja AeBeT jbyrax jiaBa, A 3aKJiHKTa AeBeT coKOJioBa; H Ty Majna TBpAa cppa Snjia, J3,a oa cppa cy3y He nycraAa, Beh JteHMa AeBeT conojiOBa, naK ce BpaTH ABopy SiijeAOMe. * .Z^aJieno je CHaxe yrjieAajie, MaJio 6;iH5Ke npeA ft>y HoieTajie. 3aia, 3ajiajajio AeBeT Jbyrax jiaBa, 3aKJiHKTaj(o AeBeT conojiOBa; M Ty Majna TBpAa cppa 6HJia, jja oa cpira cyse He nycra;ia, Hero TjeuiH AeBeT yAOBHpa: 45 „He TyryjTe Moje HŠBjecTHue! XBajia Bory Ha u>eroBy Aapy, Ja h x m ji a a a hh p 6 a n ji a h h j e c a m, Ra mh Jie*e Ha Meny Aymeny, Beh ia dpaHe 3eMJby oa AyuiMaHa. He naaHHTe, Moje nhepue Apare, Ak' h jecy oAJieTjejiH >nApajiH, OcTajiH cy n t h h h ®ApajiOBHhH, XpaHHheMO nTHhe KApaJiOBHhe, Hame njieMe norHHyTH Hehe, Hama a b o p h nycTH o c t a t Hehe!" KaA je 6 hjio HohH y nOHohn, Aji’ 3aBpHmTa /JaMjaHOB 3ejieHno. EiHTa Majna iJaMjaHOBy Jby6y: „CHaxo Moja, jby6o JJaMjanoBa! IIIto HaM BpamTH JI,aMjaHOB 3 ČJieHno? Ha’ je rA3A3H mueHHue djejmue, Hjih »eAaH BOAe ca SBenaHa?" 1 IlporoBapa Jby6a JlaMjaHOBa! „CBenpBHue, Majno HaMjaHOBa: Hht' je rjiaASH niueiiHue djeJiHue, Hhth me^aH BOAe ca 3 BenaHa, Beh je mera JJaMjaH Hayqno .Ho no hoHh cHTHy 306 3o6a™ Ča n 5 HČhH Ha ApyM nyTOBaTH lian oh >naAH CBora rocnoAapa IIIto ra HHje Ha cedn aohho.“ H Ty Majna TBpAa cpua 6njia, Ra oa cpu,a cy3y He nycrajia. KaA yjyTpy AŽHan ocBaHyo, Ajih JieTe ABa BpaHa raBpaHa, KpBaBa hm npHAa ao paMeHa, Ha njbyiiOBe dnjeJia njeHa Tprjia; Ohh Hoče pyny oa jynana H Ha pyun 6ypMa no3JiaheHa, Bauajy je y npHoue Maju«; y 3 e pyny JyroBHha Majna, 1 3 BeuaH — cpncHH cpeAOBenHH rpaA Ha KocoBy nojby, AaHac pa 3 B 3 AHHe. 46 ČKpeTajia, npeBpTaJia itOMe, fla fl03HBjbe Jby6y Jl,aMjaHOBy: „CHaxo Moja, Jby6o /daMjaiiOBa! Bh ji’ nČ3Ha/ia, ™ja j’ obo pyKa?“ nporoBapa Jby6a JX aMjaHOBa: „CBeKpBnn,e, Majno ,U,aMjaHOBa! Obo j’ pyxa Hauiera JlaMjaHa, Jepa 6ypMy ja no3HajeM, MajKO, BypMa ca mhom Ha BjeH i iatt>y ČHJia." y3e Majna pyny Z[aMjaHOBy, OnpeTa^a, npeBpTa^a HbOMe, Elan je pyun thxo Secje/uma: „Moja pyno, severni ja6yno! Taje ch pacaa, raje ch HcrprHyTa? Th ch pac^ia Ha KpHoity MOMe, HcTprHy-ra Ha KocoBy paBHOM.“ Aji’ Ty Majna oaojbeT He Mor^a. Kojihko ce pajKajiHJia Majna, O# Tyre joj jkhbo cpue nyqe 3a cBojnjex AeBeT JyroBHha H ^eceTHM cTapuM Jyr — Bor,n,aHOM. Hapoflua njecMa 43 Kozački konj Niko se nije tako i toliko sprijateljio s konjem kao Kozak. On nauči konja takvim radnjama, da mu se čovek mora dlviti. Konj na dani znak leže i ustaje, pada i odlazi, diže se na zadnje noge i učini se mrtav — samo što ne ume govoriti. Kozak voli konja kao prijatelja, neguje ga kao dete, postupa s njim kao s bratom. A i konj razume i voli svoga gospodara. Jedne noči prede granicu nekakav nemački kriomčar u nameri da nešto prokriomčari. Bio je blizu granice. Opazi ga Kozak, stražar. On uštine konja za desno uho i za nekoliko minuta kriomčar je bio u kozačkim ritkama. Razoruža ga i po- tera u pograničnu stražarnicu. Išli su nekih četvrt sata preko granice: nemački kriomčar napred, spotičuči se, a za njim Kozak na konju. Kriomčar je mislio samo jedno: kako da se izvuče iz ove bede, jer zna šta ga čeka, kad ga Kozak dovede pred zapovednlka. Tetura se kriomčar preko granice. Najedanput ga 47 Kozak zaustavi i reče mu: „Znaš šta, ti si umoran. Pojaši malo moga konja, a ja cu pešačiti." Kriomčar jedva dočeka i uzjaha kozačkog konja. I u času mu sinu misao da se spase: da pobegne. Pa kako pojaha konja, potera ga iz sve snage. Konj polete kao strela. Kozak se začudi drskosti kriomčara; ali se ne zbuni niti dohvati rukom za pušku. Zadovoljno i s osmehom posmatra begunca kako brzo Tzmiče. — Ah, nesrečo jedna, to li ti hočeš! Cekaj samo! Kad je kriomčar podaleko izmakao, Kozak izvuče plštaljku i tri puta snažno zazvlždi. Konj, koji je dotle napred jurio, čuvši pisak gospodareve pištaljke, poznati glas, — u trenutku se okrete i u najbržem galopu dojuri natrag svom gospodam, no¬ seči na grbini svojoj zaprepaščenoga kriomčara, koji nije mogao doči sebi od straha. Cim konj dojuri, stade pred gospodara zadovoljno ržuči. — Dole! viknu Kozak kriomčaru. Ovaj side s konja i moljaše za -oproštenje. Kozak ponova uzjaha svoga konja i razdera se na kriomčara: — Napred u stražarnicu (karaulu)! M. 44 Lijepa naša domovino! Zanju srpi, mašu kose, Djed se žuri, snoplje broji; Skrlplju vozi, brašno noše, Snaša preduč čedo doji; Pase marva, rog se čuje, Oj, oj, žveči, oj u tmine, K ognju star i mlad šetuje, Evo naše domovine! Teci Savo, Dravo teci, Nit’ ti Dunav šilu gubi, Kud li šumiš, svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi: Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrašče bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije. Mihanovič Antun Lijepa naša domovino, Oj junačka zemljo mila, Stare slave djedovino, Da bi vazda srečna bila! Mila kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina! Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina. Vedro nebo, vedro čelo, Blaga prša, blage noči, Toplo ljeto, toplo djelo, Bistre vode, bistre oči, Velje gore, velji ljudi, Rujna lica, rujna vina, Silni gromi, silni udi: To je naša domovina! 48 45 CaBa PnjeKo cb6thx qyBCTBa HauiHx! no 3&ieHy tčuh cary, Te jifiBOTHO cpečpoM naurn nocroj6HHy 6pahe Apary! Teu,H, njiHHH hh3 noAoje Te othahhh Hame jazie; PČAy Ka3yj njecMe Moje JX a 3a JI,6MOBHHy 3HaAe! TpHCKH MBaH JX HBHa jih je 3eMJba cyceAHa HaM Rpamcna, a noHajAHBHHja ceBepHa^ joj CTpaHa, Kojy Caobchah 30By „ropeH>CKo“. y Toj 6paTCKoj 3eMJbH, noja HHje toahi«, koahko Hama CAŽBOHHja, HMa 6e36pojHHx npnpOAHHx KpacflTa. Ty je HHKHyjia no3HaTa necMa, Koja cjiaBH AenoTy „BjieacKora je3epa“; Ty je „B6 xhh>cko je3epo“, Ty „nepHHHHK,“ jeaaH oa HajKpacHHjnx cjianoBa mTo hx no3HaMo, na je B3B0 P CaBe, Te Haj3HaMe- HiiTHje xpBaTCKe pene. Ako ch noceTno KpacHo »Bacacko je3epo“, TaA He nponycTH, Aa He 6 h noxoAHO h BoxHmcKy AOAHHy, mTo aokh Mei}y bhcokhm žahhhckhm PperoBHMa, Meijy KojHMa ce pa3- ahao h „BoxhhjCko je3epo“ Ha ypy AajieKO, OKpyjKeHo myMOM iipHoropHu;e, y nojoj pacTy BHTe jejie h OMopnKe. BpoAap he Te noBecra Ha naMuy, a B03ehH ce qyjem TajHH myM h CBe to jaqy 6yKy, aok Metjy myMCKHM 36 ačhhaom He 3arAeAam cpeSpHH Tpan— cjian CaBHue. Okomhth, 75 MeTapa bhcok 3 creHa 3aycTaBH nyT- HHKa, HH3 Kojy ce pymn CaBHua ca Aea CAana, 6pyjehH h rpMehn, Aa th ce 3eMA>a noA HoraMa Tpece. Ha cyHuy ce BOAa npejieBa nonyT AparyA>a h Pftcepja, Apmhe y 3paKy Kao HePecna Ayra, Te noKpHBa ueo Kpaj tSh3xhom khhjhaom. JTHrHem ah ABaAeceT Kopana abačko oa CAana namy yBHC, HanyHHhe ce Aocnopa boaom, a nojn cy je nHAH, BeAe, Aa je to Aytua oa BOAe, Aa je to 6ncep-BOAa. Bhcoko H3a ii3Bopa CaBHue npOTeace ce toao, uieer čara Ayro, K3MČHHT0, nycTo h MpTBO noAte, KOje Hac nyHO ceha Ha XpBaTcno npHMOpje. H3HaA Tora noA>a yAHBA.yje nyTHHKa BeAHnaHCTBeHH TpnrAaB, mTo ce AHme Ha Tpn rAaBHue 2865 MeTapa bhcoko. Ha tom noA>y HMa ceAaM je3epa, noja cy Meijy co6om cnojeHa; nocAeAft>e je3epo pymn ce y Ay6imy Te npoBŽA>yje Ha ABa >KApeAa nao CaBHua, npOTHHyhH Boxhh>cko je3epo. 49 Vjj- CaBa HMa ABa H3Bopa: BoxHiiCKy CaBim,y h 116TK0peHCKy CaBHU.y, Koje ce cacTajy Heflajieno rpa/ulha PaAOBJbHpe, oTBapa- jyhH cpe6poneHy CaBy. CaBa Te^e c3mhm cjiaBeHCKHM 3eMJbaMa, OHa je peKa caaBeHCKa. Tene CaBa o/t TpflrjiaBa M3 aiaBeHCKor saBHnaja; Oa Tpfir^aBa ao ,HyHaBa, Tpn njieMeHa k jea,Hy cnaja. (TpHCKH Mb8h) Xnpu flparyraH 46 Soča Krasna si, bistra kči planina; Prirode žar u tebi sja, Prozirnih kad ti sred dublna Oluje gnjev ne muti dna. Krasna si gora kči! Tvoj brzi tok ko hod je lak Planinskih djevojaka, I jasna si ko gorski zrak, A glasna si ko i pjev jak Planinskih zor — momaka. Krasna si gora kči! Rad gledam tvoje žive vode, Valove tvoje zelenmodre: Sva tarna trava na planini, Sva vedrost rujnoj u višini Lijepo se u njim’ slila; U rosi viša plavetnih, U rosi gora zelenih Ljepotu ti si pila. Krasna si gora kči! Ti znanica si meni draga! Kad šumiš gorskih iz dubrava, Nosiš mi s milog rodnog praga Cjelova breme i pozdrava. 50 — Po ravni ovoj tužno strujiš . . . Oj kako glasno, ljupko brujiš, I čvrsto, krepko poskakuješ, Dok goram’ hitaš i putuješ! Kad put svoj utreš na ravnine, Zašto te živa radost mine? Sto plaziš kano izmorena? Sto plačeš, bolna, rastužena? Oj teško, teško ti ostavljaš Kolijevku gorsku vala svoga! Zar znadeš, da sad vodu valjaš Uz groblje roda slovenskoga? I dvojak bol nam trpjet znaš, Ti tužna, ali časna! Ogromna kano suza sjaš, Al i ko suza — krasna! Krasna si, bistra kči planina; Prirode čar u tebi sja, Prozirnih kad ti sred dubina Oluje gnjev ne muti dna. Po slovenačkom od Gregorčiča Simona 47 Probudiče se lav Pusto istarsko selo bez crkve i škole. Uokolo sama beda. Siromašni se narod muči i kinji, da štogod zavredi. Onda dode bezdušni lihvar, pa mu sve otme. A kad ne može da plati, onda ga priveže uza se, da za nj tegli, da se za njega troši i mrcvari. I krv mu pije, tuče ga u dušu, grdi mu jezik, blati mu običaje, goni ga i do životinje ponižuje. I tako u našem čoveku trne svest i trne — i dode dan kad i on sam izgubi svaku nadu u bolji život, kad ga obuzme tužan osečaj, da je on na svetu samo zato, da tiidinu služi, da ga sluša, da ga se boji, da pred njime strepi. Onda dode dan — i u njegovu selu odjekne lopata: eto, došli ljudi i polažu ugaoni kamen, a na njemu dižu zidove visoke i bele. I meču krov, a nada nj tornjič sa zvoncem, koje če 51 jednog jutra odbiti u drago, rodeno nebo svoje tanke, srebrne zvuke — i na njegov če glas doleteti jato vesele, male dece, da se okupi oko učitelja ili učiteljice i da guta novu do tada nikada nečuvenu reč. . . I naš če ubogi čovek gledati i slušače, kako se iz bele, suncem blagoslovene Družbine kuče razležu tanki glasovi de- tinje pesme: Gde ptičice miloglasnim glasom pevaju: Tu je moja domovina — tu moj mili stan . . . A čuče se i drugi glasovi: o slobodi, dostojanstvu čoveka, 0 časti narodnoga imena ... I on če prislušklvati i stati ko ska- menjen. Onda če se i u njemu krenuti nešto. Zadrhtače davno obamrle žile, zaigrače u njemu duša, žilama prostrujiti snaga, probudiče se u njemu čovek, naš čovek, Jugoslaven — i kad vidi, kad se seti, što je sirota sve prošao i što je sve prepatio, stisnuče zube, zgrčiti pesti — i jednim če mahom stresti sa sebe sramotan jaram, koji ga tišti. Car Emin Viktor 48 Istra zove Marka Huji vetar i kipi magla u Puljskome zatonu. Nove aveti niču iz zemlje, hrle sa dalekih gora i poljana, stižu u povorke 1 jata k mrtvome junaku. To su duši starih istarskih kmetova. Na njima je sto tragova uporna rada, teške rabote, plemičkoga biča, gladi, žede i golotinje. — Kraljeviču Marko, gle što učini od nas sila i nepravda. Iskrčismo sve gore te naše zemlje, izorasmo sva polja, nato- pismo je našom krvi i našim znojem, ali gvozdeni su ljudi ga¬ zili po nama, ubijali nam nadu, poganili nam veru i ponizlvali ponos naš . . . Ceznuli smo za danom u koji češ da prodeš preko naših poljana kao zvezda preko neba. Očeklvali smo te kao sunce, što če da nas ogreje i ojunači. Nadali smo se, da češ nam do¬ neti zvezdu na vrhu svoga kopija, zvezdu sjajnu i plamteču, što razgoni tame i bodri klonula srca. Bejasmo kao mrtvo more, što čeka da ga ošine krilo oluje, pa da onda uskipi i čtipne, da se propne i ustalasa, i poruši nasipe, i proguta obale, i raz¬ lije se preko bregova. Cekali smo te mučaljivi i tužni u tmurnim praskozorjima na Vrhovima humaca i gora, ali ti nam ne docte, 52 — junački tvoj duh ne prohuji kroz naša srca: ne dode, junače, da usadiš mač u gredelj našega pluga za znak i znamen, da smo i trudbenici i gospodari rodne nam grude . . . Klonusmo bez borbe i mrosmo s gospodarevom petom za vratom . . . Kraljeviču Marko, što done, kaži, našim sinovima i unučadi? Tužniji su i jadniji od svojih otaca i pradedhva. Iščupaše im srce iz nedara, oteše im dušu iz grudiju, pomračiše im i isko- paše oba oka iz glave, pa lutaju po tami i slede kao stado ovaca tude stope i pozive. Ustani, junače, i pomozi našim iinucima! Još je vila po našim gorama, a po brdima i docima trave svakojake, a najviše smilja i kovilja. Daj, nek nam deca pogledaju opet očima po svetu, jer su jadna i nesretna! —- — Junače, ostani s nama, a kad dogori do nokata, ustačemo mi mrtvi da vojujemo uz tebe poslednju očajnu borbu, da spasimo — da osvetimo! . . . — Ostani s nama! kliču vile naokolo. — Ustaj i pregovori! stoji vapaj robova, galeota i kme¬ tova, trudbenika nevernoga mora i tvrde istarske grude. Zestok srh preleti telom mrtvoga junaka; pomako je ruku, podupro se laktom o stenu i dipnuo na noge. Strši ko orijaš na onom kamenu, širi ruke i gleda u aveti. — Primaknite se, tužni i zaboravljeni, da vas zagrlim sve skupa! . . . Gradite mi grobnicu na ovome žalu, ali neka bude kao kula, iz koje ču da bdejem nad vašom unučadi — neka bude kao utvrden grad, iz kojega ču da nahrupim s družbom svojom, kad kucne časak ustanka i odmazde! — — — Nazor Vladimir 49 Pjesma o Istri Sliku milu Istre naše Ja u srcu nosim svom . . . Leži ravna i vrletna Na tom Moru Jadranskom. Glava joj je Učka gora, Buk valova njen je glas, Kitne šume i pašnjaci Oko struka zelen pas. Sela su joj biser sitni Na haljini zelenoj, Gradovi joj toke sjajne Na dolami šarenoj. Raša, Mirna i Dragonja Teku žilam’ njezinim . . . Gle otoke, djecu lijepu, Na skutima majčinim! 53 Istro naša, majko naša, U srcu te nosim svom. Najljepša si za me zemlja Na tom Moru Jadranskom! Iz Nazorove Čitanke 50 Xaj\nyK Bejbno ocjioGalja U,pHy PeKy ojt TypaKa y nončTKy 1807 toa., nouiTo Cp6n 3aBAaAajy BeorpaAOM, xaj^yK BeJbKO CTaHe ce moahth npaBHTejbCTByjyumeM CeHaTy Aa My Atay AonymTeHbe Aa npelje Ha KpHBH Bnp, Aa no6yHH UpHy PeKy hah m3ah Thmok, h Aa OTMe oa TypaKa. 3a Taj nocao oh Huje HCKao HHKaKBe Apyre noMota ao jeAaH SapjaK h ČTBopeHO nncMo Aa cb3kh HOBeK oa 6eryHapa hah AOuiA>aKa H3 ohot Kpaja, Kojn xohe, MO)Ke cao6oaho c rbHM nohH Ha Taj nocao. noHajBHme OHAamtbHX caBeTHHKa cpncKHx hhth cy 3H3 ah uiTa je KpHBH Bnp hh Upna Pena, hhth cy thx HMčHa npe nyAH oa ftera; 3aTo cy H3Hajnpe cBe pa36HjaAH, a KaA hm oh AOcaAH MOAehn ce cbhkh AaH, oha 3 pene MAaAeH, Kojn je HajcTapHjn 6 ho y CaBeTy: „XajAe, Mope, KaA je t&ko h3b3aho, Aa ra nouiAbeMo: na axo a 3 Bor Te OTMe uito, Ao6po, — pacnpocTpaHHheMO 3eMA>y Hauiy, ano ah norHHe h nponaAHe, mh My hhcmo kphbh, bhahih Aa Hehe Aa MHpyje, Hero ta orata h 6e3 AonyuiTetfaa.“ H Tano My AaAy SapjaK h ČTBopeHO riHCMO, y KOMe ra HaHMeHyjy 6yA>y6amoM, h Aonycre My Aa Moxhm cao6oaho; h AaAy My jorn HČKOAHKe ctothhc rpčrna HOBpa h m3ao peSaHe. BeA>ihm3 ynpaBo npeiKO Halje y ceAy hčkoahko 6ypaAH h Kapa, na hx HanyHH cahmom h ceHOM, h npHB3A>aBHiH noA KyAy, 3anaAH, Te Taxo ynaAH KyAy. KaA KyAa CTaHe rope™, 6er ce npeAa, a BeAbKo ra cyTpaAaH ca cbhmh TyppHMa ficnpa™ y TypcKy. 54 Kaj, nyjy ocraje cy6ame h 6eroBH no UpHoj Peun inTa je 6 hjio oj OBora 6era y nojropuy, ojMax cbh n66emy y Bhjhh h y ocTaje OROJHe rpajoBe h Bapomn, a U,pHy PeKy ocTaBe BejbKy. Ma oh hč xTeje Hapoj caB jH3ara Ha Bojcihx mhoto BHuie Hero Hac; Beh xajjeMO, y HMe Bora, ja mh yjapHMO Hohac Ha h>hx, na ano hx Rano 36yHHMO m pa36HjeMO, jo6po; ano jih hm hč MorHeMo HHiuTa ynHHHTH, a mh heMo Hoh Ha rjaBy, na y njaHHHy!“ H Taja, nojHrHyBuiH CBe CBoje MOMKe, oth je, Te ce nojano npHByKy h yijy ycpej TypaKa, na yjejaHnyT cbh o6ope BaTpy H3 nyruaKa, h eraHy bhk3th TypcKH: „Bej(HTe! Pa36n Hac XajjyR BejbRo!" Typu;H ce oj ny- H,&aBe h oj BHKe OHano H3a ena CMeTy, a koh>h hm ce H3OTK0jajy, na yjape npeno joropa h npeno ft.Hx, h Tano Typun no6erHy, Kojn neumite, ko j h 6oc, Kojn roJČrjaB, a caB jorop ocTaBe Cp6HMa. H oj raja BejbKO ocTaHe roj TypaKa y cBeMy ohomc R pajy CTparuHH HenpHjaTetb. Kapapiih Crec|)aHOBHh ByK HanoMeHa: npaBHTejbCTByjynmH CeHaT = j/npaBHa CRyn- UITHHa. 51 Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan na stratištu (Bečko Novo Mesto, 30 aprila 1671) — — — Na trgu i okolo njega svuda muk. Povetarce ispod sunca tihano je lovorilo i nanosilo miomiris proletnoga cveča i mlade trave s okolnih livada. Sunce je več osvetlilo polo- vicu stratišta; krvnik je mirno odmotao svoj mač, koji sevnu, 55 dug i širok. Ljudi pogledaju sat na tornju, vrata od oružnice i onaj mač — pak svi pogledi panu na onaj shod na pročelju oružnice, na prvom spratu. Na shod su izašli gradski sudac, njegovi prlsednici i beležnik kaznenoga suda Hanugel. Na be- demu sve se pripelo jedno na drugo. Još jedan hip, i škripnu teška vrata od oružnice, trgne se mlado i staro, sve pridigne glavu, bruj poleti zrakom, pa opet grobni mak . . . Vrata su se o tvorila, na trg su stupila dva seda kapucina, pognute glave, svaki nosi malo propelo; za njima ide kapetan von Ehr, pak deset kopljanika, onda opet dva kapucina, jedan levo, drugi desno Petru Zrinskomu, koji lagano stupa s propelom u rukama. Sunce mu kruni otkrivenu glavu, onu valovitu crnu kosu, na modroj dolami blistaju se krupne toke. Korak iza njega ide sluga Tardič, pa opet deset kopljanika. Na kapetanovu zapoved svi stanu pred oružnicom, netom su izašli iz nje. Beležnik kaznenoga suda pročita osudu sa shoda jakim glasom, pak javi, da je stiglo pomilovanje od premilostivoga cesara i kralja Leopolda I, da se osudenlku neče otseci desnica. Petar pomisli na Frana, zahvalno pogleda put neba. Gradski sudac slomi sada jedan štapič i baci ga sa shoda na trg. Na kapetanovu zapoved krenu prema stratištu. Sve su oči uprte u Zrinskoga, svi se čude njegovu spo- kojnom licu, koje proseva neizmernom dobrotom i milotom, onako bledo, onako sveto, jer njegova bledoča zanosi na onu velikih mučenika. Iz dubokih očiju proviruje mu neka svetla nadzemna snaga, jer dok idu lagano trgom, on ne vidi nego malo propelo, on ne čuje reči svojega ispovednlka, koji ga teši, da če domala stupiti medu blažene na drugom svetu. Več su kod stratišta. Zrinski pogleda krvnika i njegov mač, pritisne srce rukom i izusti tužno: — Časni i dobri moj oče, molite se Bogu za moju otadžbinu. Oh, da znate kako je pogažena! Molite se za njul — Ja se za sve patnike! . . . uduši se starcu reč od velikog tronuča. — Molite se Bogu za moju Ženu, za moju decul — Moliču se . . . — zajeca tiho ispovednik. 56 — Molite se za moju dušu! — uzdahne Petar, pa iizade stalnim korakom na stratište, a odmah za njim ispovednik i sluga. Krvnik stoji nepomično, drži mač na golom ramenu. Zrinski svrne očima po trgu, pogleda poverenlke, i reče svojemu ispovedniku: — Više se ovi siromaši boje moje strašne smrti nego li ja. — Oprostite svima . . . — Opraštam ... — drhtne Zrinski, preda propelo ispo¬ vedniku, svuče dolamu, dobaci je slugi, izvadi iz džepa svilen rubac prekrasno izvezen zlatom, ogleda ga, poljubi ga, pa uzdahne s največom boli: — Oh, Katarina moja! . . . Na kapucmskom tornju odbije devet sati. Zrinski klekne, pogleda sunce, poljubi onaj svileni rubac, dade ga slugi i umoli: — Jure, sveži mi ovim rupcem oči. S Bogom, dobri moj Jure. Taj rubac dala mi je moja Katarina na Petrovo pred tri godine. Njezine su ga ruke tako lepo . . . — Dobri moj kneže! . . . zaplače sluga. — Pridigni mi kosu sa zatiljka na teme i dobro je sveži. Sastaneš li se gde s mojom Katarinom, s mojom decom — daj im taj rubac. Jure, ne reci im, koliko sam trpio . . . Sastačeš se možda s mojim sinom . . . Tvrdo sveži . . . Njega možda nece pogubiti . . . Sluga sakuplja valovitu crnu kosu, u kojoj nisu več retke srebrne niti, i pridiže je na teme, a njegove se suze toče na nju i na onaj jaki i lepi vrat . . . Kad zaveže oči i kosu istim rupcem, odmakne se od gospodara i pokrije lice rukama. Zrinski se sad prekriži, sklopi ruke, prigne glavu i glasno izusti: — Bože, primi dušu moju! Svud grobni muk. Brdom struji proletni miomiris, s vedra neba sije sunce na onu pognutu glavu i celiva onaj otkriveni vrat . . . Srca ne kucaju: krvnik podigne svoj veliki mač, silno zamahne, mač sevne, zazuji i zahvati Zrinskoga niže zatiljka po jakoj kosti. Petar pane na kolena, a krvnik, sav smeten, naglo zamahne, ali i po drugi put udari krivo, zaseče tek do pola vrata. Zrinski se sruši na prša, protegne se, krv poprska črno sukno, zapuši se na suncu, mrzli trnci prolete one ljude naokolo, mnogi proklinju krvnika, koji tako muči krštenu dušu. Zrinski se trza i 57 na onom suknu, prfdiže se, glava mu visi, njiše se na sve strane, krv šiklja iz grozne rane, kosa mu se razvezala, i ona visi, okrva¬ vljena vuče se po suknu, a krvnik, sav izvan sebe, besan, hvata kosu, lovi glavu da je odreže. Ljudi se zgražaju, neki urliču, mnogi beže s bedema. Krvnik napokon odreže, otpili krvavu glavu, pa otskoči, nasloni se na kladu, zadrhta, grčevito se zguri, prezavo prevrati očima. Sad pohiti k stratištu ono deset okrinkanih ljudi, svi rastegnu črno sukno, veliko poput največe ponjave, omotaju i truplo i glavu, sve ostave onde i povrate se na svoje mesto. Sluga Juraj, prestravljen, zakloni se u kapucinsku crkvu. Ne prode ni četvrt sata, vrata oružnice opet zaškripnu i zacvile. Na trg dovedu kneza Frana sve onako kao i Petra. Malo pred podne sahraniše Zrinskoga i Frankopana u isti grob. Na humak položiše ploču, koja je več više dana bila gotova . . . Na njoj je isklesan krvnički mač, a nad njim dve mrtvačke glave. Latinski natpis kaže, da u grobu počivaju knez Petar Zrinski, ban hrvatski, i markiz Fran Frankopan, zadnji od SVOga roda. Kumičič Evgenij Ko svoju zemlju ljubi, I ko neče biti rob, Tomu krvnik glavu rubi, Taj u hladan pada grob! Harambašič August 52 Mučenici Stariča nas uči knjiga mudra, Mučenici da su vijek prvaci Bolujučeg čovječanskog roda: Oni svojim mukama ga jače, Oni svojom vida ju ga krvlju. Vežic Vladislav 53 rocnocBeTCKo Ilojbe Ha FocnocBeTCKOM Hojby 3aceo je Otoh npecTO KopyuiKe nČKpajHHe. ycTOJimett.e KopyuiKHx BojBO^a BpuiHJio ce obžko: UBa caTa oa UejlOBita noA ropOM KpH CTajao je KaMeH, Ha KojeM je cejieo npHnpocr kmct. Je^HOM pyKOM Ap*ame 6HiKHBOTHH>e. KHe3 CTynH Ha KaMeH, H3Byne Man, 3aMaxne n>HMe hž CBe nerapn CTpaHe h 3aBepH ce, Aa he 6 hth cbhmb cyAan. no Ay>KHOCTH n npaBAH. 3aTHM 6h noniAH y rocnocBeTCKy upKBy Aa npHcycTByjy CBenaHoj mhch h upKBeHOM 6narocAOBy. Hctom H3a ppKBeHHX CBenaHOCTH BojBOAa ce npeo6yKao h ceo Aa o6eAyje. Ido o6ejiy BpaTHAH 6 h ce Ha TocnocBeTCKO riojbe, rAe 6h KHe3 ceo Ha KaMeHHTH npecro, AeAHo (jieyAe h KpojHO npaBAy- 54 Bopau. 6opu,y „PAe ja CTaAox — th hem nohn! „111 to He motox — th hem Mohn!" „KyA ja h h c a m — th hem AohH!“ „LUto ja nonex — th npoAy>KH! „Jom CMO Ay>KHH — TH O Ay JK H! H3 riecMe „CrseT;iH rpofioBH* JoBanoBHha 3. J. 55 Pjesma o Vidovdanu Kad je palo na Kosovu carstvo, Sakrilo se sunce za oblake, Da ne gleda sve mrtve junake. Svi se luži zavili u tuzi, Sva su sela proplakala bijela, 59 Sve se majke zavile u črno, U skrovište odbjegle su vile. Umukle su i gusle i pjesme Pjesme vedre, al’ i pjesme srede. Na Kosovu, na kobnome polju, Nikad više ne procvalo cvijece! — — — Al’ guslari ostadoše stari, Svaki od njih lučcem roblje jari, Da se digne i da lance skine, Zoru kliče i proganja tmine! Zeman gradi po kotaru kule, Zeman gradi, zeman razgraduje; Ima neko koji lance kuje, Drugi opet koji ih raskiva. U narodu vjera ti je žival — Sto se ono od istoka rudi, Sto se pjesma uspavana budi? Sto se sela nasmijala bijela, Sto su majke zbacile crninu, Dok još djeca po razboju ginu? A što j’ opet, da čudne li srede, Na Kosovu procvjetalo cvijece? Zora planu o novome danu, A za zorom staro sunce granu, I dan vidje konja i konjlka, Kraljeviča našem rodu dika! Dan ga vidje . . . rod mu topot čuo, Marko usto . . . narod uskrsnuo! Doletješe ptici ždralovici . . . Složno kolo vode Jugoviči ... Eto dana, eto Vidovdana, Jer je palo na Dunavu carstvo! Katalinič-Jeretov Rikard 56 Tiejie-Kyjia [HarmcaHO 1833 roAHHe] 3a MČTupH turna Jiarana xoAa, Mac Kpo3 ^aKO npHCTynaMHe n^aHHHe, Mac Kp03 BanpeAHO n^OAHe a^H nycre AO^iHHe h paBHH, ja CTnrox y paBHHu,y oko HHiua, nocAeAn>e TypcKe Bapouin totobo Ha caMoj rpaHHUH Cp6nje; 6 ho caM H3M3Kao Ha KOH>y 3a 4* 60 je^HO no caTa ncnpeA Kapaeana. Cyime je merao; o a npHJiHKe Ha jeAHy MHjby oa BapouiH, ja ynieAax jeAHy niHpoKy 6ejiy Ky./iy r^e ce y3AH>Ke ycpeA paBunpe, 6jiHCTajyhH ce Kao napocKH MpaMop; CTa3a Me je k moj BojMa; ja joj npntjeM 6ain>Ke, h AaBiuH je^HOM TypcKOM AeTexy iuto je hiujio ca mhom, Mora Koma Aa ra npn- flp>KH, ceAOx y xjiaA oa ie h Ta noBenja jimja, 6ryjbena h no6ejie.ua oa Knrne h cynua, odjienjbeHa c Majio MaATepa, o6pa- 30BaJia cy nČTnyHO cjiasojiyK, ko j h Me je 3ŽKJiaH>ao oa cymta; Ha»HČKHMa je joui 6 hjih 3aocTajia Koca h Aenjjuiajia ce Ha BeTpy nao jiHiuaj hjih MaxoBHHa; jaK h cbok noBerapau, Ayeao je c njia- hhh3, h npoAnpylin y MHoro6pojne uiyn:bHHe niaBa, JiHita h Ay6ama, H3a30Bao je y rbHMa >KajiocTHBiio n Ty>Kno 3BiiKAaiHe.lHHKor nuje 6 hao Ty Aa mh odjacHH Taj AHBA.aHKH cnoMeHHK; AeTe Koje je Apxa ihto cy ce pacnaAaJie y npax hciioa Kj'Ae; ja caM 6 ho tbko no- cycTao oa yMopa, Bpyhftne n ApeMe>iy. ycioj3H y Hapynja CBeTa; >KnBHTe 3aT0, %a MomeTe Mpnje™ Ha nbčHOM noA>y, r^je Bac cnaBa cpeia! OBAje Bac CBano no3Haje h bojih, A TaMO hhho no3HaTH Bac Hčhe; BoJbH cy CBojH h njimeBH ronn Ho n,BjeTHa nojba, nyA ce TytjHH npehe. OBAje BaM CBano SpaTCHH pyny creme, — y TyJjeM cBHjeTy 3a Bac nenHH u,BjeTa; 3a OBe npuie CBe Bac, CBe Bac Beme: HMe h je3HK, 6paTCTBo ft npB CBeTa. OcTajTe OBAje! . . . CyHpe Tyi)er HČ6a Hehe Bac rpnjaT’ no ihto obo rpnje, — rpnn cy TaMO 3anorajH xjbe6a, TAje CBora neMa h rAje 6paTa HHje. LUaHTHh AJieKca Svaka ptica svomu jatu leti. 62 HacTpaaHH-xoya h a.Ba Ijana Huijih i)aii,H H3 MejTetjia h H3 limone. Tano ce cycpeToiue jeAHOM ma3a MycniiMaH h jeAHO ma3ao Cpnne, na ce cnopenname. no6au,aAH cBoje nibHre Ha 3eMJby, Te ce yxBaTe y KOuiTau. Bhah hx HacTpaAHH-xoya, Te hx paeraBH. Joui hx 3annTa : ,,KanBe cy BaM nibHre, ihto neme Ty Ha 3eMJbH jeAHa nopeA Apyre?“ — Obo je Moja AHHaMa — OArČBOpH npBH. — A obo je Moj naTHXH3HC — OAroBopn Apyrn. A HacTpaAHH-xoya hm pene: — He AftmHTe Te nibHre ca 3eMJbe; Hena neme jeAHa nopeA Apyre. Baru Aa bhahm, xohe nH ce noTyhH Typcna KH>Hra ca cpncnoMI 67 ^HTaB caT MopaJia cy o 6 a IjaKa ca HacrpaAHH-xoyoM Ty eraja™ h y Kumre rjieaaTH, — a Kmnre MHpHo Jieace jeuna nope« Apyre. OH^a HacTpaAHH-xoya pene: — O, o, o! Ra MyapHX Kmnra y Ayue Aeue! JoBaHOBHh 3Maj JoBan 63 Ajinja ATiHja, A^aja, th y 3ypHy cBHparn, A cBHpKOM h njecMOM y cpue Me Anpam; CnycTn caua 3ypHy, Aa erAeHHuueMO, Ta to BajbAa CMHjeMO ? HeheMO o Kpcry, hh o MJiai] Mjeceu;y, HeheMO o XpftcTy, MyxaMeAy CBeuy, Hh o Cbctom riHCMy, hhth o KopaHy, Cbc niToroA Hac Anjejin, mcthhmo Ha crpaHy. He nHTaM Te, uiTa ce y uaMHjn ynH, Hhth Kano jkhbhih th y CBojoj KyhH, Hehy Aa Te nHTaM, to Me 6pnra HHje, Hh iHTa th ce jeAe hh iHTa th ce nHje. He nHTaM Te, nnja j’ CTa3a y paj Kpaha, Beh Te nHTaM caMo: 3 Haui jih, Aa cmo 6 paha? A th hyTHin, hyTHm, na mhcahuj Ay6oKO, A ycTO th cy3a HŠBHpe Ha oko. Ta je cy3a HHCTa ca H3Bopa CTapa, H Ta cy3a mchh jacHo OArČBapa. Fjieuam h th Mojy? JeAHa hm je MaTH. Xaj, naiua he cy3a oneT Aa Hac 36paTH! OHa he Aa rpjiH chhkc jeAHor poAa, Mh Beh ocjehaMO, Aa k p b HHje boa a. UIto cy CTapn j šah HiuTeTHjiH TernKO, CBe he to npe6oA.eT cpue HaM BHTeuiKO. na xaA cime CAora, 3BHje3Aa Hama nona, CMhpHhe ce kocth HauiHX npaAjeAOBa. 68 Buhe oneT cpehe, nonoca h cjiaBe H CHare h cjaja h BpjiHHe npaBe. njecMe Hame Hčhe Harema™ nAany, BjiarocjiOB he CTHreyT 3arpjbeHy 6pahy. y hh aaKJie, 6paTe, ynH Ajeuy CBojy, Ja hy y L iHT Mojy, Aa ce dpaTCKH rpjie, npaajeAOBa cboj'hx caojkhhm AyxoM Kpnjene AMaHeTe Jinjene. - joisaHOBHh 3Maj JoBaH HapoAHe nocJioBHpe. Bpar je mho, Koje Bepe 6ho, aico dpaTCKH hhhh h n6eryna. Ko He #P>kb 6paTa 3a 6paTa, Taj he TyijHHa 3a rocnoAapa. OiorKHa 6paha HOBe ABčpe rpaAe, a iieaio>KHa h crape pasrpahyjy. Cjiotom pacTy Majie craapH, a Hec^ora CBe nČKBapn. 64 nyTHHU,H H nCH KacHO yBene u\jaxy ABa npfljaTejba Kpo3 cejio pa3roBapa- jyhw ce Metjy co6om o CBojHM HČBOJbaMa. HajeAannyT H3a nAOTa 3aAaja Ha h>hx nceTO, 3a mm Apyro, — h CKynn hx ce mhoto. JeAaH oa nyTHHKa 6eme y3eo KaMeH, Aa ce 6paHH; ho onaj he Apyrn pehn: „OcTaBn ra, moahm Te; th nce hč MOJKem yhyTKa™, Aa ne Jiajy. Ja HmxoBy HapaB Ao6po no3najeM, h caMO hein hx rope pa3Apa>KHTH, Te he Burne jiajaTH." H 3ancTa, HHcy othujah nČTHaeCT ao AeaAeceT Kopana, ncH ce noneme yTHmaBara na Haj3aA cScbhm npecrame Jiajam 3aBHAJbHBpH, Ha lutotoa norjieAajy, Ha CBe Jiajy; a th hah cbojhm nyTeM, ohh he nojiaja™ na h npecTara. KpajioB A. MBaH Pitali psa: Zašto mnogo laješ? — Zato što nemam drugog zanata. 65 Opao h jiftcHua 3ApynKHBe y cyceACTBy, Aa 6h y noTpedn jeAan ApyroM motah noMOhm Ohh H3a6epy jeAaH xpacT, Ha L mjHM rpaHaMa opao ce6n h3hhhh rHe3AO, y ii3AO, ahchuh je 6hao BpAo TeniKo y cpn,y. Jla je oa nora Apyrora cTpaaaAa, a jih oa npftjaTeJba h cyceAa CBora! HeMoryhH HnuiTa Apyro, nftHHAa je oho ijuto paAe cbh CJia6u, k3a hm jann ynHHe HenpaBAy: npoKAHK-aAa je h 3Bajia ne6o na ocBeTy. nocre HeKOAHKO AaHa nacrapu y nojby neiftaAO h npHAčnHAo MaAO >KapH. CAynajHO TaAa HČKaKO AyBame BeTap, Te ce opaobo rHe3AO ynaAH, opAHhn HcnaAHy H3 rHe3Aa, noAa Hcnp>KeHH. Kano hx je ahchua bčccao AoneKaAa, KaiHMa npeA opAOBHM oHHMa 6 xpacT yAapaAa h cpue H3 ihhx jom >khbhx qynaAa h npo>KAHpaAa, — cb3k to MO>Ke Aairo norČAHTH. 06paaoBnh .Opcrnej 66 TiypaK m Bpa6au no ABopHOiTy hypaK mehe, Ba3Aa nyhKa h 6jie6e he; F a3bom Bflje, mnpn pen, Mhcah : Bo>Ke, aa’ caM Aeri! CBe ce iiiHpH, CBe ce Mepn, KHHi)ypH ce, Kononepn! Aah jeAHO 3ao ra jčA«, IUto ra hhko Aa’ 6aui hhko H ne baSah; FIch npČAa3e Aa’ ne xajy; Hehe Aa ra Hh 3aAajy! Cšmo jeAaH BpaSap kačth Ca Tapade AOAe cačth nopeA hypKa HaAyBeHa JFa My HaTpe noA hoc xpeHa! Oone noA h>hm CKaKyraTH na My none HBpKjh-ara: „3aAyA, CTpHne, Ajsain, ACBarn! „He H3AyBa nera HčMam! ,,/IerimH j’ coko nero Bpana, „JlemnH j’ nayn oa hypaHa!“ 70 Pa3JbyTH ce hypaK nym, lla jom BHiue mapa rpyAn; Oone KpecTOM K.anMaTaTH, Kpnji’Ma 6 hth — 3anapaTn! A Bpa6au ce cžmo dvmje, na My Bern ko h npnje: „JIenuiH j’ coko Hero BpaHa, „Jlenmn j’ nayH oa hypaHal“ A Ham hypaK urra Aa paAH? CBe ce BehMa roponaAn; n’ OHAa OAe, Aa He meAn Tora Bpanna, ujto ra jeAH . . . OneT nyhKa n 6jie6ehe, HftrHe raaBy, na ce mehe; CBe ce innpH, CBe ce Mepn, KnHtjypH ce, iKHBe y npHjaTejbCTBy Kao h npe, AOAajyhH, Aa ce oho Beh hš MO*e noBpaBHTH, ihto je yunifceHO. A 3Mnja My OAroBOpH H3 pyne: „MoiKeMO ce no- MHpHTH, am aok ja rAeAaM Moj pen, a th Tsora cnHa rpo6, aotac npaBora npnjaTejbCTBa Meljy’ HaMa 6hth hč MO>Ke!“ Kapaijah Ct. ByK 69 Uranak Sunce granjiva i baca naokolo svoje sjajne trake, da pro- budi sve spavače na šTrokoj zemlji. Sunčani trak udario o gnezdo ševino. Seva leti u visinu f peva: — Liri, liri, lan, biče krasan dan! — Drugi sunčani trak prodr’o u kokošinjak. Kokoši su skočile s motke; traže po dvorištu zrnje i nesu jaja. Petao lupnuo krilima i zapevao: Sve se iz sna budi: Na rad, na rad, ljudi 1 Ko zorom ustaje, Dve sreče poznaje! Piam je na zrenlku: Ljudi, kukurlku! Treči je sunčani trak pao u pčelinjak. Pčela je izmllela iz košnice i poletela na ružin grm. Zuji okolo cveča i nosi med u košnicu. Cetvrti je sunčani trak šmignuo kroz rupicu na prozoru i pao na postelju lenčini Gasi, da ga trgne oda sna. Ali Gašo ne ustaje, nego se okreče na drugu stranu i hrče. Gašo spava, dok svi drugi rade. U sobu je ušla Gašina majka. Budi sina L viče mu: „Ustaj,-Gašo! Ko dugo hrče, taj čorbe ne srče!“ Iz Nazorove čitanke 70 Cyima ce npecraAa je 3HMa, JleA h BeTap KjieT, CByA ce TpaBa npHMa M uiapeHH pBHjet. noA ydaBOM ropOM y AOAHHH TOj BeuepOM h 3opoM BpyjH aiaBJba noj. 72 \ JBenuiH CBnhy parni, C He6a 6je>Kn MpaK, Beh cyHpy hč 6paHH JXa pa3BHja 3paK. BjiHera cynpe mhjio, J 3 ,hb 3 h jih My cjaj. CBeTO CBOje KpHJIO Ilpy>Ka Ha Ham icpaj. TaMy roHH pnjejiy, Othm 3 joj bjoct; JIhctom khth je;iy H BHCOKH XpaCT. Ox, Rano ce Tjeme CHporaHH ca a, Ha cyHuy ce CMHjeme, TonH hm ce ja a. Eto jepan cjepH y KpnaMa eac . . . y Ty3 H h GnjepH Hamao je cnac. Becejio ce CMHje CyHpe meMy cja! 3rpnjeBa ra h rpnje /by6aB Gornja. y cJia6aHKHX rpypH’, Tpje ra thihth ja p, Tapa My ce 6ypH CnOKOjCTBO h Ha p. He npa™ ra BHuie BjeTap crypeH, kjict, CjioGopHHje ah m e MftjiHjH My CBHjer. Beh H3MOJKAeH Huje, Cnary poGnja, — Hbera cyi-me rpnje — Jby6aB 6o>KHja. Oj xBajia th, cjiaBa! Boacja jby6aBH, Th c’ yTjexa npaBa CmpoTaHa cbh’! Ta hhko He 3Hape Mhjiocho ko th, CnpoTaHy jape Topne TjemHTH. Oj XBajia th, aiaBa! Boxy CpGa Ha KocoBy) nocjie KocoBa, npHiajy, Aa je Ha UlapTI/iaHmiH »HBeo HenaKaB haja. Oh ce poaho y cejiy TonojbaHe, y cpe 3 y ropcnoM, a 3 Bao ce ChuSahh. Kyhy je hmho Ha IUapH, a y 3 a CBOje bčjihko ct 3 ao OBapa boaho je TpflpeceT naca, Kojn cy Ghjih BeoMa 3 jih aJiH naMeTHH h nocjiymnH. Jcahom je nop LIIapoM npojia 3 HO TypcKH pap. ncH ra nanapHy h CTaHy JiajaTH. Hyje to haja Ch- h 3 ahh na CTpna na nyT h caMo ihto omTpo nonapa jepHora nca 73 a ocTa^H pa3yMeme to na ce cthaajHbo yKAOHHine. CnHaAHH nputje uapy n nČKJioHH My ce ao 3eMJbe. A uap pene: „Mope, haja, th HMatu jbyTe nce, yMaAO He yAaBHiue MeHe, cyATaHa h TBora uapa . . CnHaAHH My nojby6n CKyT h OArČBOpn: „OnpoCTH, ciseTJiH uape! Ilcu Kao ncn. He 3 Hajy ohm hh 3 a uapa, hhth 3 a Kora Apyrora. Ohh Bpme CBojy Ay>KHOCT. H KaA 6 h ce CBanu y tbom u.apCTBy Ha h.hx yrjieAao, na hhhho oho ujto My je Ay>KHOCT — MCA H MJieKO TeKAO 6 h no CBOj HapeBHHH.“ Uapy ce jaKO AonaAHe OBaj ma3ah hobck, Te noMHCAn: „Mope, KaA OBora HOBena ncn toahko CAymajy n pa3yMnjy, Hehe 6ht Aa je oh HČKanaB oSnnaH noBen. A bhahm Kano h na- Merao roBopH.“ M 3anoBeAH, Te hajn 3annmy HMe h npČ3HMe, na ca cbhtom OAe Aame. KaA ce AopHnje Bparao y UjapnrpaA, ceTH ce haje CnHa- AHHa, Te ra no3Ba ce6n h noHyAn My nainaAyK Ha KocoBy. Chh3Ahh ce ynAamH toahkot rocnČACTBa, na he pehn uapy: „HeMoj, CBeTAH uape! CAe je jom oa haje noerao nama? Ko he MeHe npocTa h HČnncMeHa oBnapa cAymaTn?“ Aah ce cyAT3H HaMpUITH H OHITpO nOABHKHy: „HeMOj TH MeHH BpAaTH, Hero HAH Aa npHMHUi namHHCTBO hah rajTaH (Ka3Ha Aa ce OAMax Mopa caM 66ecHTn). A ja hy HapeAHTH Beh uito HMauj Aa paAHru h Aa Te cb3kh y uapCTBy Mopa h CAyinaTH h n 6 ihto b ara. “ Tiaja CnHaAHH HČMaAHe KyA, nero ce OAMax noTypnH h ao- 6nje HMe CnHaH-nama. rioniTO ra uap 6oraTO oČAapn, oh ce BpaTH y CBoj 3aBHnaj h nerAe oko npn3peHa noAHrae ceSn ko- H3K. H TaKO noHHe namoBara. IlocAe HeKor BpeMeHa uap My Hannrne tjiepMaH (nHCMo) h K a>xe: Aa oa mera hč Tpanm hhhjt 3 Apyro, Hero Aa uito npe n6rypHH cBe Cp6e Ha KocoBy. Hano je 6 ho noTypqemaK, CnHaH- nama je 3Hao Aa je Cp6HH, h OBa uapcKa HapeAČa 6eme My BpAO Temna. Pia oneT HMje CMeo hč CAymara uapa, Hero nomame TeAaAe hš CBe CTpaHe, Te CTaHy bhk3th : M Typqn ce, 6pe pajo, a ko Hehe, Taj Beh cyTpa Aa Hnje BHme na nauiHHoj h uapcnoj 3eMA>H!“ HapoA ce ynAaum h CTaHe TypnHra no CBeMy KocoBy, a napOHHTO ce mhoto noTypqH y cpe3y ropcnoM 6AH3y npH3peHa. OryAa TaMO h AaHac HMa BpAO mhoto Typana, a jih HnjČAaH hč 3Ha TypcKor je3HKa, Beh cbh roBope cpncKH. CnHaH-nama Taua 66opH J^maHOBy upKBy „Cb. ApaH^eo' 1 h oa meHor KaMema nČAHrae uaMnjy, noja h AaHac jom nocTojn 5 74 y npn3peHy. Joni npnnoBeMjy m je flopHHje cacBHM 3a6opaBHO M je cpncKe KpBH, na je 6no bčjihkh ,nymMaHHH h KpBonnja. Kaa je yMpo, Typpn ra caxpaHe nonpaj iteroBe paMnje, na Ty noMrHy n Jieny necMy. Ajih Kan je^HOM Ha^olje BncTpnpa, OHa pacKona CnHaH-nauiHH rpo6 n o/piece My Tejio y HeK3KBy pyny, r,n,e cy jbyA« npocnna jih nČMnje n apyry JbyACKy n CTOnHy HenncTohy. Typn;H ra Hohy H3Ba,a,e omhm n oneT caxpaHe; a;iH y Hapo^y oeraHe npuna n BepoBaite: na ra je Bor MpTBor K33HHO, uito je OKajbao CBojy npa,aeAOBCKy Bepy, Te je Mopao HeKO BpeMe OMe>KaTH ohm, roe nec™™ jbyM hh CBoje nce He 3aKonaBajy. MiuiocaBJbeBHh M. C. 72 Aefl h yHyK yso mm CBor yHyKa, MeTHO ra Ha Kpnjio, Ela y 3 ryc;ie neBao My, LUto je HerM 6 hjio. neBao My cpncny cJiaBy, H cpncne jyHSKe, neBao My jbyTe 6nTKe, MyKe CBŽKojaKe. /IenH oko 3a6jiikTajio, na cy3y npojMBa, H y H Y K y cBOMe pene, J\a rycJie pejiHBa. /l,eTe rycM nojby6HJio n’ ohm nHTa hchbo: „Je jih, mm, 3auiTo caM ja Te rycjie pejiiiBO?" „Th hč cxBaTam, Cpnne Majio, Mh CTapHjH 3 H 3 MO! Kaa MpacTeui, Ka,a, pa3MHCJiHin, Kauihe m ce caMo!" Penn: Kauihe = Ka3ahe. PHKa JoBa 3Maj 75 73 Iz „Seljačke bune“ Sred mesta Stubice stoji stara crkva, a i} njoj pod svodom na levoj strani velika kamena ploča. To je nečiji grob. Da! Na kamenu stoji pod tvrdim oklopom krupan čovek. Duga mu brada, brkovi dugi, čudna rtidasta kosa, debele usne, debeo nos. Nagni glavu i čitaj! Tu počiva Ferdo Tahi, tu Jelena gospa! Slavna li čoveka! Kamen bar veli. Proslavio se pod tri kralja za Madžarsku, veli kamen — ali gnjavio hrvatski narod. Bejaše vredan, pošten, sretan, veli kamen. Oh, ne dao Bog nikomu takove sreče! Ali kad gorsku dolinu prekrili noč, potresu se kosti sred groba, a iz kamena skoči prokleta sena oklopnika i beži iz crkve. Ta dosta stenje celi dan pod teškim kamenim jarmom, a u kuči božjoj, koja njegova nije, dosta da po nje¬ govim kostima gazi seljačka noga, da kroz zTdine grme orgulje poput trublje poslednjega suda. Da bar zbrisati može s kamena svoje ime, da ga bar nestane iz pameti ljudske. Ne! Nek seva to prokleto ime do sudnjega dana, nek se smeje taj kamen pa- klenim rugom o slavi, vrlini, poštenju. I beži iz crkve u noč. Ali jao! Na svakoj grudi posrču mu noge, na svakoj se stopi lepi seljačka suza. Na kamenu pred crkvom sedeči plače i on, plače kroz čelu crnu noč. Eto na istoku beli se dan, po Vrho¬ vima dršče zora. Još jednom diže oklopnik glavu, da pogleda brdo nad mestom, da pogleda svoj ponositi grad. Groza ga strese. Nema več kamenoga grada. Po vrhu, gde je nekad vi- jorio ponositi steg gospodina Taha, ide seljak za plugom i peva veseo jutarnju pesmu. Šenka boljara se trzne i umine u grobnicu, pod prokleti kamen, a slobodna pesma pliva daleko, daleko zelenom gorom, gde se razleva sjajna rumen probudene zore, gde niču na nebu ruže iz mučeničke krvi hrvatskoga i sloven- skoga puka, što ga pogazi oholi bes u prosnOtku zlatne slo- bode. Cvati, ružo rumena, cvati posvečeni cvete, vij se nad grobom nevoljnih ljudi, koji digoše mač na zakon varke i laži, koji digoše mač na zakon prirode svete, cvati, jer se mladi rodio dan i čista rosa pada u srce puka, rosa blagoče i ljubavi bratske. A ti, hrvatski mladi sokole moj, uberi taj cvetak, za klobuk ga deni i ponosi se njime pred vekom i svetom! Senoa Avgust 5 * 74 fycjie Moje TycAe Moje, ČBaMo ’Te Majio Amo h th TaHaHO rjMaAO! Ra npeByqeM, Aa mato 3aryAHM, Ra mh cpny ČAJiaHe y rpyAHM’: Ta nyHO je h npenyHO cpehe, HyAO ahbho ihto He nyKHe Behe! 3opo 6e;ia, cyHu;e orpejaHo, JlncHa ropo, nojbe 66acjaHO, UBehe mhjio, poco, 6ncTpo Bpejio, Tla th jouiTe, Moje neAO 6eAo! Ko Aa rjie^He napHe ohh TBOje, na y cpny Aa My He 3anoje? Ao CBeTe, mho h npeMHO, KpaCHo jih Te Bnimbn yAčCHo! CaMO, cSmo, Aa jom Mpera Hnje! An’ Beh Hena, KaA liHano HHje! JJanac, cyTpa, nac he yAapHTH, JapKO cyHii,e MeHH 33 ka6hhth, H3 pyny mh jacHe rycAe TprHyT, Moje TeAO hoa 3eMA>Hny BprHyT; Aa’ ihto neBax Hehe nponaHyTH, HaKOH MeHe xohe ocTaHyTH, JJ.ok ce noje, aoi< ce bhhuč nnje, JloK ce kojio oko CBHpua BHje, ZloKJie cpne 3a cpueM JteAnine — E, na AOTJie, a KyAa hy BHUie! PaAHTeBHh BpaHKO 75 ripBH CHer y OCBHTKy 30pe, Kp03 CyMpS«iaK TaBHH, noKpHBČHe CHeroM noMHBajy paBHH. A CTyAGHH JiaXOp Kp03 AOAHHe MHpHe npeno nycTHX noA.a KaAHKaAa nnpHe, 77 H c BflxopoM jiaKHM ceopa ce XBaTa, Eta 3acHnjbe CHeroM h CTpexe h BpaTa. A y cejiy jouiTe y npo3opje mhjio, Hoh, Beupa h x^aflHa, He nouHure kphjio. H3 .najbHHe caMO mcm \& ce Kpaue, na kokoluh Bpe6a h immke Mjiaue, H ou H>eHHX mana h Tjma n TaMO, y npBOMe CHery, Tpar ce bhuh caMO . . . Hfflh J. BojncJiaB 76 JlftcHua h japau. Jlucnua h japau cni)y y jeuaH 6yHap ua ce Hannjy x;ia,UHe Boue. Kau cy ce Hannjin, japau ce CTaHe o6a3npaTH Kyn,a he H3Hhn, a Jincnua My peKHe: „He 6pnHH ce! CaMO th c;iymaj MeHe, na ce He 6oj! YcnpaBH ce, nounrHH npeume Hore na 3nu, norHH raaBy n poroBe Hanpe/t!" Ha CBe totob, japau yu HHI1 uito My je Jincnua peiuia. Taua ce Jincnua nonHe Ha meroBa Jie^a h poroBe, hckohh Hanojbe, h cihx xoahth HanpeA. HiaBa pene: „Th hč MOJKern nhn HanpeA, jep y Teče HeMa 6nnjy hh yiHHjy.“ Pen he hSto: „A 3aTO je y MeHe CHara, KojoM Te ahjkcm, Te axo ce ČMOTaM oko ApBeTa, th ce Hefrern hh Mahn c MecTa.“ Tnasa pene: „Pa30i)HMo ceAaKJie!" Pen ce OTprHe oa naaBe h 0Tny3H HanpeA. Hctom uito ce oa- Mane oa rAaBe, Hačaca Ha jaMy h cb3ah ce y H>y. To.icToj /las 79 Psi kod požara (Dogadaj iz života) Mnogo puta se dogada, da u gradovima za požara ostanu deca u kučama i ne mogu se izbaviti zbog toga, što se od straha sakriju i šute, te se ne vide od dima. Radi toga su u Londonu izvežbali pse. Ove pse drže požarnici, i kad se zapali kuča, onda spreme pse da traže i iznose decu. Jedan takav pas spasao je u Londonu dvanaestero dece. Njega su zvali Bob. Jedanput se zapali kuca i kad su prispeli požarnici, dotrči k njima žena koja je plakala i reče: „Ostala mi je u kuči dvo- godišnja devojčica". Požarnici pošalju Boba. Bob ustrči uz ba- samake i izgubi se u dimu. Malo zatim istrči iz kuce, a u zu- bima je nosio devojčicu, koju je čvrsto držao za košuljicu. Mati je pala pokraj kčeri i plakala od radosti, što joj je ostala živa. Požarnici su milovali psa i pregledavali ga, da se nije opržio, no Bob se trže i opet u kuču. Požarnici pomisliše, da nije još ko živ u kuči i pustiše ga. Pas utrči u kuču i brzo istrči noseči nešto u zubima. Sav svet prsne u smeh videči gde pas nosi — VČliku lutku. Tolstoj Lav 80 MajiviyH JeAaH noBen notje y uiyMy, ycene apbo, nČAHrHe jeAaH Kpaj ApBeTa Ha nan,, onKopanH ra h nonHe ra nn^iHTH. 3aTHM 3aČHje mhh y pacnnjbeHo MecTO h HacTaBH nfiJiHTH. Obžko je oh™o h noMHpao k^hh CBe AyČA.e. To je CBe npoMaTpao MajMyH, ko j h je ceAeo Ha ApeeTy. KaA je noBen ^erao Aa ce oamoph, MajMyH onKopann Apno h XTeAe Aa to hcto paAH. Oh ii3BaAH kahh, ApBO ce ckaohh h npHHenH My pen. MajMyH ce CTaAe ač- pa™ h Tp3aTH penoM. HoBeK ce npo6yAH, h3ma3th MajMyHa h CBeate ra Ha KOHonaii. To^ctoj JlaB 79 81 T)ypl]eB-fl,aH T>ypljeB aaHaK — xajAynKH c&craHaK 1 IlojbaHe, Koje cy hčasbho 6nne 3acTpTe 6tn\m noKpHBaneM oa CHera Kao MpTBan- khm nČKpoBOM, noKpnjia MajKa npiipoAa 3čjishhm nčmaBneM UBeTHHX JiHBa^a. TajeBH h myMe y3JiHCTaAH, BčhmauH 6McTajy y li,bčthom npoJieraoM ypecy. ITraiie neBanHire oneT neBajy MHJie necMe CBoje y AOMahHM Ay6paBaMa. Mhphchh ijBeTaK }jypi}Hu UBeTa no Me^aMa h innp« cboj' cabtkh borb no AfeaAaMa h ra- jeBHMa ncnoA rpMjba n niHKapja. Ilnejie 3yje, jkhbba ce Jieace, Teonn n janfenh« TpnKajy no naniHHUHMa, ijyp^eBCKO 6jiaro cy- Hainne 6jiaro rpeje. y3Ayx je hhct Kao Aenje oko, naa ce 3aKpecn y HeBHHoj paAOCTH npn MHJioj nrpn. nčBeTapue thxo h 6;iaro murne hbčthhm rpaHaMa cTa6a;ia, Kao KaA A>y6a3Ha Majna mame y Hapynajy mhao neao, Aa ra yjbyjba y CAaran caHan. MnpHCHe rAiHBe ^ypljeBCKe pacTy. BpT je 3acejaH, CTaHapnua 6epe TpaBy CBŽKojaKy 3a KpaBe My3ape; 6a6e TpaBapnn,e 6epy 6nA.e n TpaBe 3a cBaKojane jičkobc A>yACKe n MapBeHe. T^pijeBCKe ČAare KHuie HaTanajy n onAol)yjy mme n BpTOBe. H66aHn ce paAyjy n c 66nAHe name 3a CBojy MapBy n c MHAora roAHinmera Ao6a, y noje ce nonurne Becejin nacrapcnn jkhbot y nomy. ,U,eBojKe B«jy BeHpe noA>CKora ABeha, y noje yn;ieky mhah ijyp^nu;. Ope ce no nojbHMa h AyroBHMa, no AHBaAaMa n BpTOBHMa, no rajeBHMa n Ay6paBaMa BeceAe necMe maža^kh, nrpa ce koao Ha ašahhh; yMHBajy ce AHua i)ypljeBCKOM pocoM c njBeha ao cyHi;a ocočhto Ha T^pljeB AaH, CBano ce jkhbo paAyje TOMy A&Hy Kao Č3e6ao japKOMy cyHuy. CTojaHOBHh MujaT 82 Otcto — npoKjieTo! Ha 66pOHKy PoMaHHje 1 — Ha caMoraoM nAaHAHiuTy Hj^Bame MOMne GraHHiua 3a MBamcne OMape kpao 6eAHx oBau;a. noA 6pcHaTHM Ay6oM ceAH CTaHnma. y3e CBHpaAy Te CTaAe napo6HHM 3ByuHMa — mTOHO KaxeMy no^aBao, — a oho mh o# MH*a jiH3ame pyKe h KOAeHa. y Mora rocnoAapa, y Kora ce HajMHx, h HeMa HHiiiTa aoah oBor Kp^a, naK Aa ažacm caMo jeAny i\naBy, oh 6h Me npoKAeo, y CBeT 6 h Me nporHao! Aah oho je jame Moje, MeHH HajMHAHje; a AaAHe ah Apara Bor, 6nhe CTapoj Mojoj hčhh xpaHHTeA3Hpa . . „He nHT3M Te 3a TBOjy HeHy, hh nnje jame rojnui! 11 pHKHy xajAyK. „y3MH, uito mh je HajMHAHje — y Box{je th HMe!“ pene CTaHHiua nai< My cy3HHM ohhmh nČTKyHH jame. XajAyK Typn pyxy y HeApa, h3B3ah xecy h pene: „Ebo th, chhko, JKyTH AyK3T, naK th Kynn hchh OBK,y xpa- HHTeA>Hn;y, Aa hč nena rČAHHy h Ase. — A caAa pen,H: HHje ah T aKo noniTČHo?" „JyHane, hoch jame Moje h 3A3to CBoje! Th ch 3A3to hč- KOMe OTeO, CHpOTHiry HeKy yi],BHAHO H y UpHO 33BHO, a OTeTO, 3HajAe, Aa j e npoKAeTo! JAiHAa Me Tano HeHa. Ja fry AOAyuie TeuiKO nperopera jame CBoje, ho cyA6HHy hy CBojy mhpho cho- chth, jep 6e3 Boncje BOA>e hh npaMeH c rAaBe He ony3He!“ XajAyK ce 33MHCAH. ,HHpHyiiie ra pena CTaHHtuHHe. TprHe hoac h ABe MaAe nyuiKe H3a npHnamaja, c paMeHa CKHHe Ayry mapy, na CBe 6an,H y rycTH iuHČA^aK h OAAynHo pene: „CpeTHO MOMne, th ch h Mene ycpehHAo; Bor Te mkaobho H a oSaABa cBeTa! . . . Otgto — npoKAeTo! 3aKAHH>eM ce je- Ahhhm Botom, Aa BHnie Hčhy xajAyKOBara hhth Tyijy CHpoTHH>y OTHMaTH !“ HaTO ce cnycra ropcKH xajAyK hh 3 npoAOA cpeTHHjn HeroAH je HKaAa 6 ho. OAe y poA, Aa My npfičaBe onpomTerbe, Kaxo 6 h M orao CAoSoAaH y noniTeifcy h o CBojoj MyAH iKHBeTH ao cyAa BoJKjera. JIenyuinh HbcM HapoAHe nocAOBHpe LUto je c BparoM crenČHO, Bpar h OAHČce. >Khbot o Tyl)HM xkhbot. ripo^HCTa^e rope, a 3e;ieHa TpaBa noKpHJia hojihhc. Cbokhm 3paKOM aeTe jiaKOKpn^e nTHHHiie h pBpKyTOM cBojHM HaBemhyjy hobo, ^enuie A,o6a roAHHe. Toinuh Joe™ EBreH 84 npojieraa necivia Bp6a nynH, ApeH Beh ahCT a, CyHiie TaKo ahbho 6jmcTa, Hhcto He6o, ireo Kpaj! CBe ce 6yAH . . . TpaBa pacre . . . Eho Beh h npBe Jiacre! THe3AO naeTe ^3 3 ha Kyhe, Tla o6jiehe h n;BpKyhe: „A ji ’ je a n b a h c y h h e b cjaj!“ Ko Ha 6ojHH 36op jyHaixapa! O, na cAHKe, nyHe napa! Jlome . . . >KMypKe . . . kojio bhto H Srpane naaxoBHTO, H neBarbe 6e3 OAaHKa, H Tpnarbe 6Č3 npecranKa! A Kaa y uih6 3aijy, KaHKHy, 6Hcep ko na Hafjy, M 6ecKpajHe cpehe Aenje 3aopH ce rpoMKH jen: „KyKypeK! KyieBHHn JyrocAaBHjH caKynAeHe ose roAHHe Ha npBOM cbom CKynuiTHHCKOM cacTaHKy, pernHAe cy Aa ynyTe jyrocAaBeHCKoj Aen,H OBy MOJi6y. BpaTHAe cmo ce H3 AaJieKnx TyijHx 3eMaA>a y Hamy crapy h MHAy AOMOBHHy h yceAHAe ce y CBoje CTape CTŽHOBe no mf- MaMa h AyroBHMa, rpaAOBHMa h ceAHMa, na cmo HaMepHe Aa OBAe oneT 3acHyjeMO CBoje AOMahe 6rn>nmTe n Aa Ha n>ČMy >kh- BHMO MHpHO H BČCeAO. Mn CTaBA>3MO Ce6e H CBoje nČTOMCTBO noA MohHy 3auiTHTy Hamnx Ao6pnx npnjaTeA>a, Ao6pe Aeue, n HSAaMO ce, Aa he OHa nyBaTn CByAa n Ha CBaKOM MecTy Haui achbot, Aa HaM Hehe OAy3HMara Hainy 3Aaray CAo6oAy, to Harue bčahko 6 a aro. HaponHTO moahmo Hajjby6a3Hnje: Aa HaM hhkha He pymHTe rae3Aa, noja cmo mh carpaAHAe c tcuikom MyKOM, Aa Hama jaja He y3HMaTe, Hame MAaAšHpe Aa ocraBHTe, Aa hx mh caMe HeryjeMo h 6 tbHMa ce erapaMO, h Aa c HaMa nocTy- naTe yBen nao Hama Ao6pH npHjaTeA>H. y HaKH 3 Ay 3 a to mh BaM o 6 ehaBaMo: Aa heMO BaM hAhhth paAOcr h necejte cbojhm cKaia h CTOKe Tano, Aa Jieno HanpeAyjy h a& 6 yAy oa kophcth BaMa h BarnHM CTapnjHMa myMe h nojba, bptobh h AyroBH, Te Aa mh h bh 3ajeAHO caSbhmo ČAarora Bora, TBopu;a h Bamer h Hamer h cBera ocraAor. HanncaHo y 3eAeHrpaAy H 3 Mel}y ycKpca h TpojHAe oBe roAHHe. y HMe riTHTje CKynuiTHHe nyHOMohHHUH: CAaB^jHh, Kocnh, llleBHh, JlacTHh, UBopKČBHh 83 riocjie OBe MOA6e nyje ce Aa cy ce peuiHAa CBa Aepa y KpajbeBHHH JyroMaBHjn Aa CTBOpe ApymTBO, noje he noMarara nrapaMa y rpa^eii>y rHe3Aa, nyBaTn nx oa HeBajbajie Aepe, noja rHe3Aa KBape h nrape xBaTajy, 3hmh hx xpaHmn, nap HeMajy uiTa Aa jeAy. H poncra ce ona3HAO, Aa HMa y hckhm MecraMa Beh no ApBehy BeuiTaqKHX nTnnjHX rHe3Aa, BHljajy ce n nranja xpaHHAHiiiTa, rAe Ao6pa pepa H3HOce nrapaMa MpBa oa x;ie6a h ppyre xpaHe. 3aTO ce Ty n pa3JieiKe pBpKyT n necMa nranja h Heivia hikoaa>hbhx n po ca ahhx ryceHHpa n 6y6a. Koahko cy Ao6pa ynnHHJia Ta pepa! H3 A-le-repie PuTanKe" /ip, PajKOBiia C. 86 Evo naših lasta Evo idu, kao zvani, Naši lanjski stikučani, Evo naših lasta mili’, Baš smo vas se zaželili! HocTte, hocTte, tiče vite, Da s’ od puta odmorite! Hod’te, hod’te, gosti moji, Vaše staro gnezdo stoji, Porušit ga nismo dali, Mi smo vam ga sačuvali. Ne idite drugoj strani, Hod’te k nama ko i lani. Pod našim je krovom mirno. Niko nije u vas dirno. Mi pevamo i igramo, Al’ se nikad ne svadamo; Živečemo u radosti, — Dobro došli, naši gosti! Cika Jova Zmaj 87 Ha JlHnapy JeCTe AH MH pOA, CHpČHHhH MaAH? Ha’ cy h Bac MOiKpa jaA« OTpoBaAn; Hah Bac je, CAade, nporČHHO cbct ; — Eia AOijOcre caMO, Aa KaA A>ype 3H3mo, XIa ce h mh MaAO yno3HaMO, y ABČneBy TyxcHOM neBajyhn cer? . . . Mh cmo MaAe, Aa’ cmo 3HaAe, JX& Hac Hehe HHKO XTeTH, 84 HhKO CMeTH Tan’ BOJiem Kao th . . . — TiHjy hH! Moje ™n,e Jiene, jeAHHH ApyrapH, y HOBOMe CTaHy n03HaHHIl,H CTapu, Cpae BaM je Aočpo, necMa BaM je MeA; A ji h Moje cpne, a jih Moje rpyAH JlejieHOM cy 3 jio6om pa3ČHjajm jbyAH, Ela ce MecTO cpua yxB3THO Jiefl. C čejiOM 6y;ioM, Ca 3yM6yjiOM, LLlapeH pajeM, PajcKHM MajeM, UBeheM, mhpom, Ca JienHpoM, JIČTHMO TH MH Cpua TonHTH . .. — TiHjy h h ! Moje THH,e Majie, jaAHH cHpoTaHH, npouiJiH cy Me asbho Moja jienn Aanu, yBeJio je UBehe, OAČero Me Maj, H na AyuiH ocra, ko CKpxaHa čiijbKa, Hji’ KO TyjK 3 H MHpHC j/BeJIOT ČOCHJbKa, JeflHa TeuiKa pana, Te>KaK y 3 AHcaj. JaKinah Tsjrpa Jlftnap ce 30Be JinnoM očpacjio čpAO ČJiH 3 y CačaHTe, Ma- Jiora cejia y danajuiOM AeJiy MopaBCKe čaHOBHHe. 88 CTapau h ja6yKe CaAHO CTapau, ja6yKe. HeKo My pene: — A ihto he Teč h Te jačyKe? Ha h>hxob njioA Tpeča mhoto neiOTH, h th uehem ca k.hx nojec™ HHjeAHe jačyKe. A CTapau; oaroBOpH: — Ako He noje^eM ja, nojeuihe Apyrn, naheMHpehH: XBajia. na HacTaBH AaJbe npecal]HBaTH jačyKe. 85 89 KypjaK h OBua riperiHpao ce jeAHOM KypjaK ca obuom. Oboa je 6m a y Aodpo 3aTBopeHOM Topy, a KypjaK Hanojby, na ce OBpa Morame 6e3 6oja3HH nperrapaTH ca CBojHM kpbhhm HenpnjaTeibeM. „Obu;o!“ — pene i HexyA caiKajbHBO. 87 — H npyhe — AOAaAe Ma 3 ra yjeAA>HBO — aAH 6 hx ja HnaK XTeAa nyTH npi«y fteroBe cjiaBe ! Ej, ymoftO, npo 6 yAH ce, dpaHH ce! — Marapap ce orjiacn: — Mojn crapn Hncy čpaAH aobo- pmce Ha KpBaBHM pa 3 dojHMa, Ha ftHMa Hncy BHTe 3 H miipHAH pacnn h CMpT ... Ja caM cnpoTa 3 a 6 opaBJbeHa paja. Ha jeAHOMe je oa Mojnx npeija yHHiuao caM Cnac y JepycoAHM c rpaH- hhuom MHpa.- Ma3ra h koh> ymyTHine 3 acpaMA>eHH. KaTajMHHh JeperoB PHKap,n 94 Bo ft ny>« CMejao ce bo ny>xy: „HMam poroBe, na ce hč 3Ham h>hm3 6paHHTH h HaBajiHTH Ha AyuiMaHHHa, Beh hx 6aui y noTpeOn noBynem y Kyhy.“ „E, Moj BOAe, aok ja Moje poroBe caicpHBaM npeA AyuiMa- hhhom, Acmie caM nČHemTO h cfirypaH, 3ah KaA 6hx hx Hanepno Ha ft, Bepyj, Aa 6 n Me OHAa 3a poroBe XBaTaAH h Be3aAH.“ n a m t h : KaHO uito ce boaobh 3a poroBe xBaTajy, TaKO ce Jb y A H 3a j e 3 H K ! JlenymHh Hbuh 95 Beqe KO 3A3THe TOKe KpBA>y nonanaHe, floAe naAa cyHpe 3a ropy, 3a rpaHe. H CBe HeMo hy™, hš MHne ce HHrnTa: TS HajOoftH BHTe3 naAe ca dojnuiTa! y cpuy ce >khbot 3acTpameHOM Taj«, CaMO BeTap xyjH, to cy y3Ancajn . .. A cnaBjjH thxo y3 necMHuy aca/ie, He 6 h ah hm XA3AHe CTeHe 3anAaKaAe, HeMO noTOK 6č)kh; Ko 3Ha KyAa t^kh? Mojkah rpo6y cBOMe, Mopy XAajjaHOMe? CBe y mptbom caHy 1 Mpna noHoh HaJje, Cbč je H3yMpAO; caA Meceu; H3atje, Cmptho ČAeAa AHua rope k He6y acth, norHHyAH BHTe3 eHO ce nocBe™! 1 y CHy. JaKuiah Taypa 88 96 Kresnice Gledao sam kresnice u tihoj noči, gde svetle u mraku kao prave zvezdice u zelenoj travi. Gledao sam kresnice, i umiljati lahor u tišini noči pričao mi o njihovu postanku: Za krasne llpanjske noči, kad se zvezde osule nebom, a nije bilo meseca, te se tako krao gajem i baštom prlličan mrak, nekoji ružini pupoljci ne htedoše usnuti. — Sto je, zašto ne spavate? — upita ih majčica ruža. — Strah nas je — odgovoriše pupoljci skoro u suzama. — Od čega se plašite? — Bojimo se crviča i drugih sitnih, črnih životinjica, koje dolaze, pa nas grizu noči u ponoči. Majčice ružo, ti spavaš i ne vidiš zlikovce. — Moguče — uzdahne rumena ruža, ali što ču ja vama? Ja ne mogu zaprečiti malenim hajducima, da se u grm penju. — Da imademo svečicu, da nam je svetla! hoče pupoljci. Črne se životinjice Dlaše svetla . . . — Gde mi je svetlo, jadna dečice? — Zamoli ga u Gospoda! On če ti 6 svom milosrdu za nas dati svečicu malu. Zar te nije on stvorio kraljicom cveča? Zamoli, majko . . . — Moliču . . . I u mekoj mirisnoj lipanjskoj noči iz nedarca kraljice ruže poleti Gospodu molitvica dražesna. 1 Gospod, sama Krasota i Dobrota, užeže na milijune malenih telešca kresnica i gajem i baštom i lugom . . . I pupoljci ruža iisnuše slatko i nasmejano u mekoj i mirisnoj noči. Katalinid Jeretov Rikard 97 JleTHO Beqe y cjišbohckom cejiy CyHue ce nonejio HarfšbaTH Haa myMnay, a y ue^oj npS- po^H 3aqe hcko *HBaxHHje rahaibe h cnpčMaibe. Ilao je Beh MpaK, a Jieran noBeTapap pa36^aaajy n^aBerae, 3Be3AaHe hoHh. Bujia je MnaifcCKa Be^ep, AaH yMopaH h cycTao nao Ha noTOHan, a oa HeAa^eKe xpacTOBe myMe ^enpmao xJiaAaK ho- ceh« ca co6om tcuikh omšmajhbh mhphc c 6yjHHX AHBaAa ycna- BjbyjyhH c it>HMe y CBe to Ay6jbH caH u,e^y npnpoAy. H Taj mhphc 89 h BenepitH MHp h nojeztHHH rjiacoBH, CBe to je Kao nprnajeHO roBČpHJio: a aj mh pa OTnonHHeM; oa paHora jyTpa na ao Mpana najnuia Me Temna mera, kocth mh nyuajy no cBeMy Teay, Aaj, Borne, cjiaTKOra CHa, Aa Me 3a cjyTpa ojkhbh h OKpenn hobom CHaroM. Tano mojih h y3AHnie, Taiajy ce 3rpaAe ABa nyia Beke Hero ihto jecy, aok bhth, 6em 3bohhk n,pKBe nao Aa je nČA He6o OTHiuao, Te My 3JiaTHora Kpnma h hč bhahm. Tei< OBAe oHAe 3acjao rAČKojn npo3op, OBAe OHAe npojia3e jorn 3aKainft,ejiH paAHHrm c nocjia; Ten npeA rAČKojoM KykoM ceA« no ABoje Tpoje nejbaAH pa3roBapajykH ce h neiKHHK je noMeo h npo- 3paMH0 iiiKOJicKy co6y, !OTp’o npauiHHy Te OTHiuao. IOiyne Jieace HenoMHHHe y peAOBHMa, neh ce xnam,i ynHTe*eB cto raeAa c bhc6k 3 y KJiyne, a BeauKa, ppHa. naona paiuHpiuia je iunpoM CBoje TpH Hore h erojn 636njbHa h AOCTojaHCTBena. CBenaH MyK Baaa.a y co6h; yMHpHJia ce h jeceHCKa Myxa 3yHAapana, Koja je CBe AOca.ua 3yja;ia a yAapaaa iviaBOM o craicao. Tayxy THiiiHHy npeKHAa HajeAaHnyT HyAaH, ApBeH r^ac: Kjiyna: ABaj, 6ojih HOBe! CBe mh je py6oBe Majin AepaH JIypKO hojkcm H3pe3ytuKBaHa. MaTaHKa: Octhbh Me OBAje pacrpeceHH Hana. CaMa caM 6e3 cBora 6paTa riHCMOBHHKa H MHae cecTpHpe, MyApe PaayHHae. Be3 naaBe caM: hcm3m TpH npBe erpaHHpe; Pora caM: Hhka mh Humyno Kopnae. riepoM h oaoBKOM CBy Me HanpHKao . . . Jao MeHH, jao! 3 ha: IIIecTHJioM mh MapKO ctboph pyny MH0ry. CBe Kayrie: OcaeTa! OcBeTa! Myxa: 3y, 3y . . . Oj bh Kayne, THKBČTHHe rryne! Tpnue h Ky i iHHe! . . . Fre, 3 ao6hh je Majo Oa naniipa kjihh mh y 33A3K 3 š6ho. BoJinaa 6hx hocht caMap, TepeT aftjejm, 95 Uln6a: Her na 3aTKy CBOMe Taj 6apjanHh 6iijejiH. He 6pyHAajTe Aanne h »a^HTe MeHe, Bh r^aBe ApseHe! Xa, xa, ja ce cmhjcm T einKHM Ty>K6aM TfljeM. LJbhah cnyjKBa Mena, TBpAa KJiyna jena. 3^0HecTa cy Ajeua.«—~ Hena, h eiKy Kyna X[yHaB Tene. KpaA>Hiia caM 6una, cnyLUKHH>a caM caA, na rne KaKaB jaa! Cbh TpnHTe jbyxo_j3A tot jiejbgr rpHjexa Xa, xa, ja ce TonuM O a nycTora CMHj:exa. Knyne: ,L(HrHyheMO 6yHy, na Hore ckohhth; JlynaT + .ApMaT, TpecTH; Aj.ei.Ty noBanHTH. IIJecTHAo: Ja hy 6 ht KaneTaH, Aa BaM KOMaHAupaM. Cto: Ja hy AyrHM HoraM A,a npeA BaM MapumpaM. n eh: Ja hy Ton Aa 6yAeM; parai-AHM h nnaMen. IIlH6a: KaA he paT Aa 6yKfl.£^ja hy Aa™ 3HaMeH. Kpna: Ja hy 6ht 3acraBa noBpx BauiHx rAaBa. PaHyHaJbKa: Ja hy KyrAe dapaT h a CBe nerap’ CTpaHe. BpaTa: Ja hy kphaom nynax Te Hame AyuiMatie. LJPhhohhuh: Mh heMO Ha Ajeuy ppHHJio nponHTH. UpTano: Ja KonjbaHHK mahah . . . Myxa: Ja hy Tpy&Sa&su6HTH. y co6h cto j h bhk 3 n Ayna. Knyne Knonapajy, npHHO- hhuh KHne Kao aohhh, mecTHAO ce A>yA>a Ha xpOMoj H03H, HpTaAO ckohh y 3paK, ycnpaBHO Kao Konjbe, uw6a ce BHjyra h ncnne, Kpna nenpmH, paHyHan>Ka Knonohe KymaMa, BpaTa niKpHnA>y, a Myxa 3yHA,apaHa nera no co6h h 3yjH 6ojoBHy njecMy MamyhH nannpHaTOM 3acT3BHHOM Ha npHOMe 3aTKy. MeTeac 96 h BHKa Hehe pa nonycTH, ajiH H3HeHapa Kao pa je koiihto kohjCko AynHyAO 6 nop; CBe ce npecrpauiH h ymyTKa. riAOHa: FIpecraHHTe jepHOM! Q iy™ ce h Tpnje3no npocypH. y Toj 6op6n th HaM reHepaAOM 6ypm n ji o h a: Oj M aTOpe K/iyne, oj nehm^aljiiga, Oj Kpno ApČHi^paj. BpaTa piRpHnj/raBa, TapaBO ppHHAO, menaBO mecrapo, PaqyHajbKO, ihh6o, ppTaAO h Myxo, CpaM Bac BejbH 6hao ! Jla, h ja 6 hx Mpjy noTeraa 3a yxo, A Mapny h JIypKy onHnajia petja: 3HaM, Aa cy 3AOHecTH — to h MeHe B pHjeha. Aa’ to pa3Jior HHje, Aa ce a^poct BpuiH H peA UIKOACKH KpUJH. . . . UIyraBHX OBapa y cBaicoM je Topy, y ropH ByKOBa, HČM3HH y Mopy; ria h cBana uiKona Heurro cBpa6a ftMa, Aa’ ce, Bory XBaAa, CBaKora He npHMa. HMa HCMHpibaKa h ofijememaKj^ Aa’ HMa h Ao6pnx h MapA>HBHx tjana, Cppa jyHaHKora h CBHjeTAa 66pa3a. EbO B3M AOK333: . . . yHHTeA> je jyTpoc AHjeno npHnoBHjepo, KaiKaH, cšm. Pa^H Ajepe Ao6pe npauiTaM AepaHHeTy; Bh 6yHy AHaceTe, CHyjeTe ocBeTy: Cbhx Bac 6hao cpaM! Ha Te imomiHe pftje^H KJiyne ce 3rp6HJie h noKyHbHAe, iunda ce caKpHJia 3a KorneM, pphhohhh,h ce 3 aK.a 6 nH. 7 iH, Kyivie Ha paHyHajbu,H cy noapBČHHJie 6 a craAa, neh ce chcbhm oxnaAH.7ia, Kpna ce MJioxaBO oSjecHAa, mecTHJio ce cpyuiHJio, a Myxa 3yH- Aapana noBanHAa ce Ha Aelja h yKOHHJia. K.ayne: flpaBO HMaiu, tčto! Ty naM jiyAOCT npocm Cto: Mh ce npeHarjincMo y cnnjenoj japocra. PaqyHaA.Ka: A ihto heMO caAa? rijioia: ZUh ce Beh cMpnaBa; Maorano je Ao6a, Aa ce caStro cnaBa: y CHy he BaM hčmhp h A>yTHHa npoh. KpHjenHMO ce cšhkom ao pyjHe 3opHH,e. Ko MeAHOM vAHL HTy nHe.ne paAHAHpe, y uiKOAy he cjyTpa Hama Ajepa Aoh. Bnhe MHpa, pora, A>y6aBH h CKJiaAa Bnuie Her’ AOcaAa . . . . . . H3AaAa Me cana, caH mh ohh CKJiana, Bpaho — Aany Hoh! Ha3op BjianHMup 104 Smešice Zavredio nagradu Jurič: Oče, vračajuči se iz škole nehotice sam stao na nogu nekome starome gospodinu. Otac: Nespretnjakoviču jedan! A jesi li ga barem molio za oproštenje? Jurič: Jesam, i onaj mi gospodin zato dade pet para, veleči da dobro odgojena deca zavreduju nagradu. Otac: Dobrog li i plemenitog gospodina! A što si ti nato? Jurič: Ja — nista. Stao sam mu na drugu nogu i odmah ga umolio za oproštenje misleči, da če mi opet dati pet para. Otac: A on? Jurič: On je digao ruku i prilepio mi čušku. 98 Dobar odgovor Učitelj: Dakle pred tobom je sever, na levo zapad, desno istok, a iza tebe? Učenik: Iza mene je Vaš sin Ivica. Ima pravo Otac: Nu, Mato, pišete li več u školi čirilicom? Mato: Ne, mi pišemo još perom. IloropHO y9HTe/b: CBe HapaBne npOH3BOpe pepHMO yTpn npHpopHa papcraa. KaMO cnapa rnehep? Jypah: y KaBy. 105 Bojime6HH Marapau Tpn IjaKa, Mapno, Mhpoih h JaKOB poroBope ce pa jepHOM ceA>aKy yKpapy Marappa, Aa 6 h poiuph ao HOBapa. PeneHO yHH- tbeHO. JJok je ceA>aK cnaBao, opBepcy Marappa, a Be>Ky JaKOBa 3a yjiap h OTHpy. CejbaK h JaKOB, popHHje Mhpoiii h MapKO. CejbaK (TapyhH ohh): Bam Bor pa npoc™! nourreHO ce HcnaBax. Cap mh Bajba Kyhn. (Cna3H tjana). IllTa je to? Ko Te Ty npHBe3a? JaKOB: Cyp6ftHa. CejbaK: Tpe je Moj Marapap? JaKOB: Ja caM. CejbaK: (cMeje ce): Mape cy th yuiH. JaKOB: TBoje cy Behe. CejbaK: JJaKJie, BePHiu, th ch Marapap? To je peno. Hero rpe je Moj Marapap? JaKOB: Ja caM TBoj Marapap. CejbaK: Cpa6 ch, npe6Hhy th pelja. Hero ny ah, penno, OBpe caM ja Be3ao jepHO Marape obhm hcthm ypapoM ihto je TeČH o BpaTy. Kyp ce oho pepo? JaKOB: O, HHHa, Te6n cy bčhhth nyroBH Heno3H3TH. OHaj hcth Marapap Kora ch th tophko MyHHO h khhdHO, KOMe hhch cpaMy Ha BpeMe paBao, Kora ch Ha khuih h CHery ocraBJbao, OHaj hcth Marapap 6ho caM th ja. CejbaK: Kano to? 99 JaKOB: IloAHrHH BHCOKe TBoje yuiH n cjiymaj Mojy noBecT, na heni o cBeMy 6hth H3BeniTeH. Ja caM oa 6jiaropoAHe cjiaMH- jraje n H3AaJiČKa. OTau mh je 6ho Bpjio CTpor, h 3aio ce hh- KaKO HHCMO MOTJIH CJIOJKHTH. MCTHHa HHCaM HH ja HajMHpHHjH 6ho, aAH fberoBa CTporocT yBejižua Moj HecTauuiyK CTOCTpyKO. JJoroAH ce je^HOM Aa ja, H3 Ayror BpeMeHa, cBe nHjmhe c kbohkom 3aje^HO je^HHM kohucm bokcm. J^oi^e Ko6ap, h OAHČce h kbomkj h rournhe. TaAa ce Moj OTau pacpAH, A030Be jeAHor HOBeKa, Kojn je 6ho no3HaT Kao BOJime6HHK, n njiara My CKyno Aa Me y Ma¬ rapua npčTBopH. OcaM roAHHa onpeAČJino mh je pon, Aa y BHAy Marapua onJiaKyjeM CBOjy cyA6ftHy. H Tano, Ha Hecpefty cBojy, ja h ao Te6e ao^m. Cejban: Xm, xm! IIlTa mh H3Ka3HBa! Ajih Kano ce Mome HOBen y Marapua npeTBOpHTH ? JaKOB: O, HHna! Th ch npocT! ... He y Marapua, Hero y 3Maja h y a>KAajy npeTBopnhe Te, caMO ano xohe. Mojih ce Bory Aa hč naAHern y rberoBe pyKe, jep MOxior Te6e caM mot Marappa H3- ry6no h j o m Tpn AyiaK: (no3HaBWH Marappa): UiTa, oneT ch HeuiTO ckphbho? Ej, HecpehHH CHHe, 3ap ch 3a6opaBHo Moje caBeTe h OHe Myne noje ch Mopao nopHČCHTH? Ajih Hena, Kap ch TaKBe naMera, a th ce MyPH Kao Bpar! Map ko: Kynn, unua, Marappa! Cejban: He npeBapn ! Mhjioui: 3auiTO? Bhahlu KaiKHM ppyrora Marappa. (Marappy Ha yxo): Hehe 6hth cb3kh MČKaHor cppa Kao uito caM ja. 3aTo, 6epHH CHHe, axo ce TBoj BOJimeČHHK 101 jom jenaHnyT CMHJiyje, y3MH ce f naMeT, a can ^ahhih Kan BnnHiu KaiKH ra MeHH, uiTa ch ra? JaKOB: Ja caM ja. CejbaK: A mia je oho? JaKOB: Marapap. CejbaK: Jecn jih th oh? JaKOB: JecaM. Ajih nomro ch Me th jano khh>ho, ctbopho mh je BOJime6HHK jom jermor Marappa. Cejban: Bam Kao uito je Moj! Ct3hh, HHjenna Bepo! Mapico: LUTa hem th c s>HMe, HHna? Oh je Ham npyr! CejbaK: H Mora Marappa 6paT! HnjenHe Bepe! MapKo: Marapap je Ham. Th HeMam c mHMe HHmTa. Cejban: Can hy ja BaMa nara! Mhjioih: Th otohh hhch xTeo na npH3Ham Marappa 3a CBora, je ji’? Cejban: Ha Mojy nyuiy, nepo, M3HHTe ce bh tot tjaBOJicraa! Marapap je Moj. 102 Cbh: Huje, Hnje! C e* a k: Ebo My roir! JaKOB: H ja hm3m jkht. CejbaK: To je Ha Taj h3hhh 3jio. M h ji o m: KyriHTe Marapiia, KynHTe Marappa! CejbaK: Mora Marapua? To je MHoro. jTeuo, ihto he ra Apyrn KynnTH ? Z[ajTe ra mchh! Cbh: 3a uiecr ^yKaia, 3a niecT nyKaTa! CejbaK: To je MHoro! Cbh : Hnje, HHje! CejbaK: na ano CTe bh 6ecHH, uiTa caM ja nojiyneol (ilHrae 6yyy.) HMaie TpH ,a.yKaTa, to BaM je nocra. Marape mh ocraBHTe! Cbh: Marapap je Ham, Marapau je Ham! CejbaK: Ca a by ja BaMa nara! (nojypH hx.) Cbh (čejKehn): Tpn AyKaTa, Tpn AyKaTa! (n66erHy.) CejbaK: Tpn AyKaTa?! HnuiTa, mhoth 6h h BHiue Aajra 3a nora.eKojy CBojy 6yAaJiaiiiTHHy. nonoBHh Ct JoBan 106 Milutin u gostima I Poziv Trgovac je Dinko Radovič sedio jedne subote popodne u sobi kraj prozora i čitao novine. Uza sto njegov sin Milutin, učenik šeste školske godine, izradlvaše zadaču za iduči pone- deljak. Najednom neko pokuca na vratima. Otac nije odmah čuo, pa ga Milutin opomenu: „Oče, neko kuca.“ — „Napred!“ reče otac. U sobu ude listonoša, pozdravi, preda pismo, ponovo pozdravi i otide. Otac pročita pismo pa če Milutinu: „Sutra u jedan sat pozvani smo nas dvojica u goste gospodinu načelniku." Milutin se torne uvelike obraduje, jer mu je načelnikov sin Mirko najmiliji drug. Znao je, da če se tamo lepo zabavljati. II Doček Drugog dana u tri četvrti popodne upute se otac i sin prema stanu gospodina načelnika. Otac idaše s desne, sin s leve strane. Gde nisu mogli iči iiporedo, Milutin pusti oca napred. 103 Točno u jedan sat doctu u stan gospodina načelnika. Gosto- ljubivi domačin i njegova gospoda dočeklvali su pozvanike veselo i sa svakim se ljubazno razgovarali. Dočekali su radosno i Rado- vičeve, koji pozdrave i rukuju se najpre s gospodom, pa s go- spodinom domačinom. Radovič reče prema gospodinu načelniku: „Milo mi je, što ste me pozvali. Odazvao sam se Vašem dobrostivom pozivu. Po Vašoj sam želji doveo sa sobom i svoga sina Milutina." Gospodin mu načelnik odgovori, da ga to veseli to više, što je njegov jedlnac Mirko najvoliji drugo vati s Milutinom. Došlo na gozbu više gospode. Ubrzo se svi sakupili. III Za obeda Kada podvornik javi, da je obed na stolu, reče domačin: „Izvolite, gospodo, u blago valište!" Udoše. Domačin odredi svima mesto. Kad su posedali, reče gazda: „U slast, gospodo!" Svi odgovore: „ Hvala — i Vama!" Sedne domačin, sednu tada i gosti. Kraj Milutina sedela je go¬ spoda. Milutin sedne oprezno, da ne bi možda stocem prfkva- čio skut na haljini dobre gospode. Razgrne napola ubrusac i pokrije njime koljena, da ne zamrlja svoga odela. Zlicu prihvati palcem, kažiprstom i srednjakom, kako ga je majka naučila. Dok su srkali juhu, bilo je tiho. Izatoga zametnuše razgovor o žetvi i berbi. Oni u razgovoru, a podvornik donese meso s umakom i varivom. Na tanjuru su bile posebne viljuške, a u zde- lici s umakom žličica. Najpre su poslužili gospodina župnika, koji je sedio čelo stola, pa ostale redom dalje. Dode red i na Milu¬ tina. Tanjur bejaše okrenut tako, da je pred njim bio najgori komadič mesa. Ništa nije prebirao, več uze komadič, što bejaše pred njim. Levom rukom držao je viljuške, a desnom nož, kojim je rezao meso na male zalogaje. Mrve jela metne na rub tanjura. So je uzimao čistim rtom noža. Jelo, što mu se hvatalo noža, tr’o je 6 kruh, što bi ga pojeo s komadlčima mesa. Dok je podvornik nosio razne jestvine, gosti su polagano blagovali i razgovarali o lepoti jugoslavenskih narodnih pesama. Najednom Milutin opazi dlaku u jelu, što ga je uzeo na svoj tanjur. Otstrani je, a da toga nije niko opazio. Znao je on, da bi domačica, premda nedužna, bila u velikoj neprllici. Meso s kosti pojede koliko se dalo nožem obrezati. Zalogaje je 104 prinosio u usta vilicama, a gdegde i koricom kruha — Jeo, pa mu se nekako uhvatilo prstiju nešto jela. Sto če? Da otare o rubac? Uto opazi, kako se to isto dogodilo i gospodinu, što je sedio pred njim, koji je otr’o prste o ubrusac. Sada Milutin nije bio više u neprllici. IV Mala neprilika Kad Milutin nije imao nista na tanjuru, ponudi mu njegov prijatelj Mirko, što mu je sedeo s leve strane, zdelu s jelom i reče: „Izvoli!“ Milutin prfhvati zdelu nespretno, zadene o, čašu, koja je bila mal’ da ne na kraju stola, na sreču prazna. Čaša padne i — - razbije se. Milutinu navali krv u lice. Okrene se prema domačici i smerno se ispriča: „Molim lepo, dobra go¬ spodo, oprostite, što sam tako nespretan." Gospoda mu odgo¬ vori: „Ništa zato! Ne treba da se izgovaraš." — Podvornik pokupi komade razbijene čaše i donese drugu. Prema koncu obeda donesu na sto palačinke. Milutin ih nije mkada voleo. Sto da učini? Da kaže, da mu ne prljaju, to ne bi bilo u redu. Uzme samo malen komadič. Domačica to opazi pa ga ponovo ponudi. — „Hvala, gospodo," reče Mi¬ lutin, „dosta mi jel" Ali eto, dode na sto i jabučnjača. Ha, to je bilo nešto za njegove zubiče! Nego i sada uzme samo malo. Na koncu do¬ nesu crnu kavu. Kako nije bilo posebnih kleštica (hvataljki), uzme šečera žličicom. Iza obeda gosti su se jošte malko razgo- varali. V Odlazak Prvi se digne gospodin župnik, a za njim i ostali gosti. Pošto su se lepo zahvalili na gostoprlmstvu i pozdravili, počeše se gosti razTlaziti. I gospodin se Radovič spremi na odlazak. Zahvali dobroj gospodi i vrednom domačinu na njihovu gostoljublju i vrati se sa sinom kuči. „Sinko,“ reče tada otac Milutinu, „iako si razbio onu čašu, držao si mi se skladno i iiljudno u onome društvu. Neču više kazati, da si još malen, kada te budu i drugi u goste zvali." — „Samo tako, mladi gospodine!“ nadoda otac i potapka ga po ramenu, a Milutin se zacrveni od ponosa i zadovoljstva. Iz Nazorove čitanke 105 107 Sve, sve, ali zdravlje! Draga deco, čuvajte svoje zdravlje! Sve se može vremenom steči, ali mkada ono zdravlje, koje se jednom izgubi. Bolesnom se čoveku nista ne mili, i vazda je nezadovoljan. Zdrav čovek lako če svašta podneti, samo ako je postojan. Bolestan je kao ptica kojoj je otkinuto krilo. Ko je zdrav, taj ima svega. On je, dakle, najbogatiji, pa ma živeo i u najhučtoj kolibici. Da vam pripovedim samo jednu malu pripovetku, pa čete videti da imam pravo, što govorim. Bio siromah čovek, pa išao peške iz jednoga grada u drugi. Bio je zdrav kao od brega odvaljan, ali je put bio dug, pa ga noge izdadu. No nije imao vremena da se odmori, jer se uveliko smrkavalo. Išao je dalje, ali su mu noge popustile i klecale, —» tako je bio umoran. Izdaleka opazi jedna lepa kola i u njima nekog bogataša. Konji su besno jurili. Onako umoran, sede ukraj puta i zaplaka se: „0, Bože, kako sam ja nesrečan! Kako se ja mučim i zlopatim, a gle onoga bogataša, kako lepo sedi u kolima, pa ne zna šta je muka i nevolja." Uto se približi bogati gospodin na lepim kolima i, videvši uplakana siromaha, zaustavi se. — A što plačeš? — upita ga. — Kako da ne plačem? Gle, kako se ti lepo voziš, a ja se mučim i zlopatim kao niko moj. Umorio sam se, pa ne mogu dalje ni mači. Blago tebi, kad imaš tako lepa kola! Na mene je, jadnog, i Bog zaboravio! Bogati se gospodin tužno nasmeja, pa mu reče: — Nemoj srditi Boga, jer si ti mnogo srečniji od mene. Ti si zdrav. Dao ti je Bog snagu i zdrave noge, pa ideš, kuda ti je volja. Nego teško meni, jadnome, koji sam još za života ostao bez nogu! — Tada bogati gospodin raskopča svoju dugu haljinu i pokaza siromahu svoje noge. Obe su mu bile drvene do kolena, jer je jedanput bio tako oboleo, da su mu ih morali otseči. Kad je to video rasplakani siromah, skoči na noge, i pre- krstivši se, glasno reče: „Hvala ti, Bože, kad su mi samo noge zdrave, ne treba mi ni konja ni kola!“, pa nanovo stade kora- čati putem i još za vida stiže u grad. Eto, vidite, draga deco, kako je bogatstvo i sve ovoga sveta ništa, kad je čovek bolestan. Čuvajte, dakle, zdravlje, što nam ga je Bog dao, te čete biti vazda srečni i zadovoljni. 7 106 108 Hobck h MpaBH Ceo hobck Oecnoc/iHua noKpaj MpaBHuaKa, na y3Me npy™fr h CTŽHe nenpicaTH n MpaBjbe craHHiie pyuiHra. Dieflao je MpaBe, Hano Ha CBe CTpane 6e>Ke nao Aa cy noMaMHH, Hocehn jaja h naxype. Tano pymehn hčbhhhm XKHBoraifcHn,aMa mhphh CTan, none HOBeK VMOBaTH: „rne, Tano je h HapoAy, na^a yAapH Ha ttera HenpHjaTejb. JbyAH ce Bepy h 6e>xe, caMO Aa xKacHO, to h caM yBHl)aui, ann Hnan HeMaiu CMHJiOBai-ba, Beh HaM pymHU] oho, uito MyKOM carpaAHCMO h CTeKOCMO.“ JIenymnh VlBan 109 HMaH>e „HMao caM“ — to HHje HMaite. „HMao Ohx“ — to cy npa3He penn. „PaA Ohx h m a t “ — to je men^Kanbe. „HMaTH* hy“ to Ten nyAHO 3Benn. Am „H M a M “ — TO jČAHHO BpeAH. 3aTO, 6pajKO, uito HMarn to uitcah ! * HcnpaBHO: HMahy. JoBaHOBHh 3inaj JoBa« 110 Mhjihoh h Ohjihoh Ana ce naxo H3roBapajy Te penu „MnnnoH“ h „6h^hoh“, Kao Aa cy Hene oOHHHe CBaKHAaue cftTHHiie. ria nnaK Mano Bac HMa, ko j h CTe cTeKJiH uhct h jacaH nojaM 6 thm 6pojeBiiMa. Mhuhoh je XHA>aAy nyTa jteeTa XHJbaAa, a Shjihoh MHUHOH MHJIHOH3. Ha H TO je naKIHe K333TH Hero 3aMHCnHTH, Peu,HMO, Aa 3a jeAaH MHHyT moikcmo H30poja™ CTOTHHy, na kba Ohcmo OpojanH HenpecraHO, cb3kh A3h nyHHX 12 čara, TeK 6 hcmo 3 a 13 AaHa 10 ca™ h 40 MHHyTa H30pojanH jeAaH mhuhoh. A uiTa MHCJiHTe, kojihko 6h BpeMeHa TpeOano Aa ce H30pojn 6 hjihoh? KaA 6 h hcko Morao Opoja™ 0e3 npennAa Aauy h Hohy, peiiHMO 107 na je to 6pojan>e noneo Ham npaoTau AnaM, na na je 6pojao CBe no naHac, join He 6 h hh 6nH3y 6 ho totob, join 6 h My Ban>ano 6nH3y 12.000 ronnua na 6pojn, na na noSpojn no OnnnoHa. CeKyHna je 6aui Bpno KpaTaK neo BpeMeHa, MHHyT HMa 60 ceKyHana, a ueo naH HMa 86.400 ceKyHana, an’ to je join naneno on jenHor mhjihoh3. Ta y niiTaBoj nenenm naHa HMa Ten 604.800 ceKyHana, h Ten 11 naHa canpnie y ce6n mhjihoh ceKyHana. Kan BnnHMo CTapna on 80 ronHHa, oommc/ihmo: kojihko jih je Taj ceKyHana npenaiBeo cBora Bena! JecT, mhoto, Bpno mhoto, npemimeo je on npiinHKe nne h no XHjbane MHnnoHa. Ann niTa je to npeMa jenHOM 6nnHOHy! To je nao hckh CHpoMamaK, nojn HMa CBera nna h no nHHapa, npeMa KaKBOM 6oraTamy mhjiho- Hapy. Tla nnan HMa y CBaKHnami-beM ncHBOTy chthhx craapH, noje Hny Ha 6HnnoHe. J/smhmo na je y jenHOM KHnorpaMy nineHHiie 30.000 3pHa, OHna je y TOBapy 3 MHnHOHa, a y 333 XHn>ane to- Bapa Beh HMa 6vui hoh 3pHa. A TonHKO, Momna h BHUie, nojeno ce Ha np. y npenpaTHoj Cp6njH 3a ronHHy naHa. Ha npajy na BaM Kane3HHH CJiy>K6eHHII,H Cmpt, Ta rpo3Ha Kpan>Hiia H3 papcTBa ceHe, XTene H3a6pa™ ce6H npsor MHHHCTpa h to OHora H3Meljy CBOjHx cny>K6eHHKa, ko j h je 3a my cTenao HajBeiiHx 3acnyra. no3Ba nanne CBe CBoje HaMeuiTeHHKe, na Kany creKome, KaKO 6h Morna H3a6paTH HajsacnjbKHHjera^j QK6eHHKa, Kojn cy ce HaTč3anH 3a MHHHcrapcKy CTonHny. OHa celjaine Ha npecTony, yKpameHOM KOCTypHMa h ny6a- H>aMa, a cnyn<6eHHn:H crynaxy jenaH 3a npyrHM npen Kpan>Hiiy h npHnoBčnaxy joj o CBojHM 3acnyraMa. npBa ce jaBH nčmanHHa xBanehn ce, kojiuko je JbynH OTnpeMHna y Kpan>eBCTBO CMpTH, Te kojihko je Kyha pann n>e ocTano nycTHx. CpnaHa Kan nČKa3a Ha 6pojHe mpTBe, noje cy y HanoHy CHare H3HeHana npoMeHHne cbctom npemaBuiH H3 obot >KHBOTa y Kpan-eBCTBO CMpTH. KocTo6o,7ba ce xBanHna CBojoM cnpeTHomhy, KojoM je jkhbotc CKpahHBana. CyuiHua, Kamjby- paBa, cyxa, MprnaBa >xeHa, Taixac, ihto ra y pčnoBHMa HOBeHaHCTBa mme cBojnM yHHiuTaBaiteM jbyncKora pona. IlojaBH ce h rjian c noKJiHKOM: „JbyncKH pon neMa CTpaniHHjer nymMa- HHHa on MeHe. JbynH y MH Py on MeHe y HajBehnM MynaMa.“ npnSjiHJKH^a ce npecTOJby h Hčcjiora. OHa pene: „Ja uiHpHM Meijy jbynHMa Mpxoby h 3Jio6y. ycaljyjeM y mHX0Ba cpu,a onane niejbe, h ohh ce Mei]y co6om K 0 Jby h y6iijajy. Mhcjihm, na Men n npftnana MecTO npBor MHHHCTpa. “ H can cy ce nonejrn cjiy)K6eHHu,H npčnnpaTH. Cbhkh je no 6njao u;eHy nčjia cBora npyra, a CBojy y3BHCHBao. HajenHOM nonpe no Hbiix 6yiHBO noBHne: „H3ry6nTe ce bh janHHiiH, nojn ce Ty xBajiHTe 1 He 3HaTe jih, na caM ja Barna Majna, h oho uito jecTe, nocrajra CTe caMO no MeHH. HncaM jih ja OHa, noja BaM niajbe Jbyncne jkhbotc? — FIorjienajTe oko MeHe ! Mnano h CTapo, panHHK h rocnonnH, 6oraT h CHpOMax! Cbh MeHH cjiyme CBojnM najaHneBaiteM; Tpyjy ce6e h CBoje noTOMCTBo; y nHjaHCTBy y6fljajy ce6e h cbot npftjaTejba nao h HenpHjaTejba; y nnjaHCTBy 3ano6HBajy CBe Barne 6 o ji e ct h, a rjienaj hx, bh y6pajaTe CBe to y CBojy 3žcjiyry! OneT BaM bcjihm, na ja He hhhhm ycjiyre Hainoj Kpajbnn,H, Bac 6h naBHO HecTajio, jep hč ČHCTe hmhjih nocjia. Ja caM OHa, Koja BaM iKpTBe niajbe, ja — HeyMepeHOCT — 3acjiy>KyjeM mhhh- CTapcny CTOJinuy. H cbh npH3Hanoine y ce6H, na je HeyMepeHOCT Haj3acjiy- jKiinja 3a KpajbHU,y CMpTH, a Mpna KpajbHiia nČKa3a joj ranHHM CMexoM CBojy mhjioct h pene: „GrynH Ha Mojy necHy CTpaHy! Te6n npenajeM CBe nocjiose CBora npBor MHHHCTpa, jep th CBojnM nejiHMa to 3acjiy>Kyjeui!“ H HeyMepeHOCT nocTane npBHM mhhhctpom Kpajbnn,e Cmpth. H 3 ,'leTBpTe WHTaiiKe“ Up. C. MajKOBna 109 HapoAHe nocjioBHpe rTiijaHy ce h bo 3 yKJiaita. Ko MHoro naje, 3 a Ayro HHje. O a paKHje Kyha nponAaKyje. rinjaHau mirna npona^upa. 112 Šaljiva pitanja i odgovori Ja poslah vola u pečinu bez kože, a on mi se vratio sa kožom; a ja pojeo i vola i kožu. — Sta je to? (" C 1 S 1H) Cime se počinje noč, time se svršava dan? (•U OAOJS Koja ce Asa 6paTa hhk 3 a He cacTaHy, a Metjy h>hm 3 caMo Majin 6pemyjbaK CTojn? (aoh h Hho) Ko HajeAaHnyT nonnje cto Airrapa bhhh h oneT HHje nHjaH? (•BahBg) Ko 6e3 rjiaBe h je3HKa cBe Jbya,e pa3rČBOpH? (-bjhKaBnn,e »fiBJbaxy y AaBHHHH ABa MJia^Rha: ZIamoh n nHTHja. y Toj upiKaBHiiH HacnjiHo je B/iaAao Baa^ap ilHOHHCHje. JeAHOM npRjiHKOM noKyAn OHHTHja y cMeay roBopy Ha Tpry Ha- cnjbe BJiaAapeBO. iJiiOHHCHje to nyje, pa3Jby™ ce Ha 3>nHmjy Te ra 6apn y TŠMHHiiy h ocyAn Ha cmpt. HecperaH OHHTHja nopyoH H3 TaMHHpe XI,HOHHCHjy: „B./iaAapy, yc^HuiH Mojy noc/ieAHby }nejby! y AaJiexy cejiy hchbh Moja CTapa h čouecHa Majna. /lonycTH mh A a no^eM k iboj h Aa ce npe CMpra c rbOMe onpocTHM. 06ehajeM Aa hy ce oam3x noBpaTHTH.“ J3,HOHHCHje OAroBopn: ,„n,o6po je, am Hena noj h HHrajHH npftjaTe^b ooraHe MecTO ibera y TaMHHijH. Ano ce y 3opy HČTBpTora AaHa He noBpa™ y rpaA, Taj he HberoB npHjaTejb H3ry6HTH rjiaBy MecTO ft,era.“ OHora hctoč AaHa yije EUmoh y TaMHHiiy, a 4>nHTnja no- XpjIH K CBOjoj Maju«. MHHy ApyrH H TpehH A3H, a OHHTHja ce He Bpaha. „ Ja ah h JlaMOHe, H3ry6Hhem JiyAO rjiaBy 3a HŽBepHora npflja- Tejba“, roBopraH cy My 3HaHH,n. „HHuiTa 3aTO“, OAroBopn jJaMOH. „Ja HeMaM hh oua hh Majne, a Moj npHjaTejb HMa Aa xpaHH CBojy cTapy Majny.“ y 30py HŽTBpTora AaHa 6 ho je rjiaBHH Tpr nyn jbyAH. iJouiao je JjHOHHCHje Aa bhah, nano he npBHHn OTcehn r,aaBy JJaMOHy. Cbh cy aca/mjiH necpeTHora MJiaAhha. Eto Beh boac ZlaMOHa h npeAajy ra np$HHny. »Oranu !“ 3any ce HajeAaHnyr noBHn, h OnHTnja AOTpnn Ha Tpr, npBaB h npauiaH, Te ce 6apH Ha nojieHa HcnpeA ZUioHHCHja. „B;iaAapy, hč Aaj Aa HČAyacHH JJamoh norHHe! FIpenjyqep crarox n CBojoj erapoj Maju«. yMpJia je y MojeM Hapyhkjy oa BČJ iHne Tyre. 3anonax je h npeHyx OAMax ČBaMO. Hohac 3ajiyTax y rycToj niyMH. 33 to caM 3anacHHO. Ebo th Moje rjiaBe, a nycTH c^ioSoAHa Mor^ BepHor npHjaTejba!" JjHOHHCHje ycTaHe h pene: „XI,aMOHa nyuiTaM, a Te6n npamfaM! ByAHTe cao6oahh h cpeTHH! ripHMHTe h MeHe 3a CBora npfljaTejba, Aa 6yAeM TpehH y TOMe ahhhom ApyuiTBy.“ HapoA Ha Tpry yAapn y paAOCHO njihuaibe. JJaMOH h <1>hh- THja n;ianaxy oa cpehe npeA BJiaAapeM h HapoAOM. 111 114 Uap h nepBHiu Hrpajio ce ijapcKO AeTe y 6aumn Kpaj 6yHapa, na CAynajHO najie y 6yHap. Bejame Jieno, BpJio Jieno AeTe! Je^aH AepBHiu, koj'h je 6ho aMo Aoiuao Aa npocn, Ka a bhac, i\n.e to Jieno AeTe nane y 6yHap, nČTpnH n cperao yrpa6n oho AeTe H3 BOAe. Uap CBe to rjieAauie c npo3opa oa capaja. CaA uiTa fre? nčinajbe 6p30 no AepBnma, a Kan OBaj Aolje, pene My: „Moj hčcthth AepBHUiy, th en Mora crnaa cnacno 6 a CMpra, caA Tpa>ikhbhm o mhjio- cthh>h. He Tpa)KHM Apyro, ochm Aa ce y tbomc capajy mojihm Bory 40 AaHa. Th heui mchh 3aTO A3B3th MHJiocTHH>y, npBH a3h napy, a ao 40 AaHa cbbkh heui mh ash MHAOCTHKby yMHO>KaTH (Tj. npBH a3h napy 1, ApyrH 2, Tpefrn 4, 8, 16, 32, 64 hta.). Uapy ce to ynHHM Bpjio mbao h o6eha AepBHiny ioko je 3aftcKao. KaA ce HaBpmnjio 40 AaHa, 3HaTe jih, kojihko je to h3hochjio napa ? H3hochjio je 306 6hjihoh3, 877 mhjihoh3, 906 xftjbaAa h 944 nape. Kojihko je to AHHapa? KaA AepBHiu AOHece papy OBaj panyH, uap ce Halje y bč- jihkom nyAy, na pene AepBHiny: „3acaA HeMaM CBe nape Aa th ynjiaTHM, ajiH nouiTO ce iiapcna pen He nopnne, Hexa th nape CToje koa MeHe Ha KaMaTe, aok ch ikhb. y MOMe heiu capajy KOHa- hhth, jecTH h nHTH iam h OAMapam. Je ah to npaBO? BAarAaH: Tano Mopa aš 6yAe. Th ch 3a paA, a ja 3a OAMOp. P a a h h ash : Aa’ ch AyKaB, ačhhhho ! CKanao 6h oa rjiam> Aa hč paAHM 3a Teče rnecT AaHa y ceAMHpH. BAarAaH: He A>yTH ce, padoranne: Aa ja He 3aTBapaM KaAHKaAa TBoje TBopHHpe h AyhaHe h Aa Te He TepaM H3 TBojnx HbHBa, th 6h KAOHyo oa TpyAa. Caomho 6h ce h MAaA ocTapno. Ja Te KpenHM h pa3BecČAjyjeM ČAarAancKHM oamopom. 3HaAem ah OH y necMy: — Koahko je y cčamhah AaHa, Cbh cy AariH oa cpedpa k6b3hh, A HČAeAba oa cyxora 3AaTa! — P a a h h a a h : To je CBe hcthh3. Bhahm, Aa je h oamop nČTpeČHT. Aah ja caM Hnax BHme Hero th, jep je npe paA, a 33THM OAMOp. BAarAan: He AyAyj! Ako ce hhch npe nouiTČHO oamopho, HČ MOJKetU paAHTH. Pa ah h a3h: LUto to roBOpnui? Ako hhch npe paAHO, neMy oamop? BAarAaH: To cy CBe AyAOCTH. PaA h oamop MOpajy Aa ce H3MČft.yjy Kao AaH h Hoh — ApyKraje 6h odaABČMa CAado 6hao. IIIto 6h jeAaH 6e3 Apyrora? PaAHH a a h : Tano je! He dyAHMO oxoah, jep ko y bhc AH>Ke hoc, Taj he CKOpo hHh doc . . . JJaj pyieBa h HBpcTe «ao KAeuiTa! 36oroM, CAaAan th oamop! BAarAaH: 36oroM, dpaTe! CpeTaH th paA! IlpapeAHO Ha3op BaaAHMHp 113 116 Meneen, CBHHba h jiHCHua YApy>Ke ce Meneen, CBHH>a h mcnm na ce noroBope, na opy 3eM*y n na cejy nmeHHu;y, na ce xpaHe. 3annTajy jenno npyro, luto he nojn pannTH h Kano he ceMe Hahn. CBKi-ta pene: „Ja hy noHern ceMe n CBojo.M hy cypjioM y3- opara," a omenila: „Ja hy cboj'hm penoM nonpJbaTH." y30pame, nocejame. flo^e MceTBa. Grame ce noroBapara, Kano he Bpehn. CBHiba pene: „Ja hy ryMHO HanHHKTH,“ Menaen: „Ja hy CHOiube CHera n ja hy Bpehn,“ CBnma oneT: „Ja hy npeTpecam n pacra- Bnhy cjiaMy on nmeHHpe," a nncHiia: „Ja hy CBojnM penoM TpHHTn nneBy ca nmeHnu,e,“ CBHH>a: „Ja hy OBejarn," a MenBen HanoKOH: „Ja hy jkhto pa3ne.3HTH.“ OBpxouie. MenBen jkhto noneJin, a-an ra He nonejin npaBO, jep ra cBnn>a 3aMOJin, Te joj nane caMO cnaMy, a nuieHHn,y CBy y3e caM n jihchu,h He nane HHniTa. PacpnH ce ^Hcnua na orane Ha Tyjn6y n name hm, na he AObčcth jennora uapcnora noBena, nojn he jkhto npaBO pa3ne- jihth. yiuiaiiiH ce CBHHba h Meneen, na pene Meneen cbhibh: „3anonaj ce th, cbhibo, y cnaMy, a ja hy ce nonera Ha 0Hy i 3 y cnaMy, a Meneen ce none na KpymKy. Jlncnua orane Te Halje ManKy, na je no3Ba y npymrao, na nny Ha ryMHO na XBaTajy MHiue. 3Hajyhn Manna, na Ha ryMHy HMa AOCTa MHmeBa, noije pano, na can H3nan nyTa, can Hcnon nyTa Tpnn 3a nrauaMa. Ona3H je Meneen c Kpyinne nonsnajiena na najne cbhh>h: „3.ao, cbhh>o; era JiHCHpe, rne boah crpaiiiHora 6yM6auinpa, orpHyo hypan on nyHe, na h Kpfi^iaTe nrau,e XBaTa oko nyTa.“ Mtom ce Manna ynpane H3 onHjy na npo3 TpaBy nolje na ryMHO h Tpamehn Marna CTaHe inyiiiKara no cnaMH. Cbhhd 3 no- nnrHe r.aaBy na BHnn mTa je, a Manna noMHCjm on ibe3HHe cypjie na je mhuj na ckokh Te CBHH>y ruanaMa 3a hoc. CBHita ce ynjianjn Te pynHe h cnonn na Hana y noTon, a Manna ce npenanne on CBHme Te Hana y3 Kpymny. MenBen homkcjih, na je OHa Beh CBHmy ynaBHJia, na nne can Ha mera, Te on CTpaxa nanHe c npymne Ha 3eMn>y h pa3pHje ce, a jihchph ocraHe cBe jkhto h cnaMa. HapOAHa nprnioBeTKa 114 117 Komu pripada slava Išao putem mudrac, umorena tela i pogrnite glave. Od- jednom se u njegovoj bližini začu nekakva tutnjava i neobično huktanje. Mudrac diže glavu i vide, kako pored njega brzo minu dug niz velikih teških kola, ispred kojih se digao gust dim. „Kakva li su to kola?“ pomisli on u sebi, jako začuden. „Konja ne vidim, a da se toliki teret vuče, mučno da bi ih i pedeset bilo dovoljno!" Dokle je tako razmišljajuči stojao, približi mu se jedna visoka vazdušasta prilika. To je bila para. Ona mu reče: „Vidiš li, kakva je moja snaga! Ja vučem sva ona kola. Ja sam najjača sila na svetu, meni se nista ne može odiipreti.“ Za vreme tih nadmenih reči približi se druga prilika — voda — i upade pari u reč: „Hvalisavice! Sto se razmečeš? Bez mene bi bila niko i ništa; što radiš, to radiš samo mojom pomoču." Još ne bese voda svršila svoj govor, a kao munja pri¬ skoči treča prilika — vatra — i viknu: „Sto si se ti rasprtila? Da te ja ne zagrevam, ti bi se smrznula i ne bi mogla proizvo¬ dih paru.“ Ovaj vatreni govor prekine jedna mala prijava prilika: to bese kameni ugalj. On reče vatri: „A ko tebe hrani? Ta bez mene bi morala umreti!" Svada se nastavi. Tada pristupi ljudski duh, da bi torne učinio kraj, i povika: „ Čutite! Sto se hvalite? Svi ste vi moje sluge. Da vam ja ne pomažem, ne biste se živi pokazali." Ali se iznenada nad njima zahori jedan glas: „Samo je jedan, kome pripada slava! To je stvorac svih stvari. Bog je sve vas sazdao, njim ste postali ono što ste! Nato se mudrac osvrte i nastavi put, govoreči u sebi: „Od Boga su sve stvari; njemu neka je slava u vekove vekova!" Reljkovic Matija Antun 118 3aroHeTKe h riHTajiHue Četiri sestre uvek se gledaju, a nikad se ne nagledaju. (•auoig) LJpHo Mane H3 Kyhe H3Mane. (/edan as oifflHdTO Listove ima, a drvo nije; korice ima, a nož nije. (•eSijujj) TpH SpaTa jeflHa Kana. (-sjoh udi bd Iibi/uio) 115 Četiri uha, dva trbuha. (a>[BjA3jd i BOiuorpsiri ‘n^n^sBl eu e [S n ugsg)) Ko je HajdpKH cnHKap? (■oirBtfei/uo) Gladno šuti, sito kriči. C u !IIAl) CByn ca mhom, HHKyn 6e3 MeHe. (-Baeirj) Dva lončica, četiri poklopčiča. (-spaA i ioq) Ko )Ke.nH caMO jenno oko hm3th ? (•'nBuair}) Sto se ne može vilicama jesti? (’ B H n f) IHto je jane on nČBeKa? (/OHng) Gde čizmar počne najpre čizmu šiti? ( nu3jo>j ejsj) KaMo H/te neTe Kan My je neT ronuHa? (/Axo3n7 A ) Tanko kao žica, vitko kao zmija, puca kao puška, grize kao pas. 0?!9) 3auiT0 HMa MjiHHap 6eny ie nonace. (dsopaAg) (•AnAiraiK ojj) (•aoung) (•B^l C) (-6^33) (Cpn.) 119 Derviš i kalucter Bio derviš u dvoru kod turskoga čara kao neki prorok. Bio je pismen i vest u svom poslu, ali lukav i prepreden. Čaru je bio osobito u milosti, te bi se s njim po cele dane zabavljao. Sad su govorili o Koranu, sad jeli, sad pili kavu, sad pušili lulu, 116 sad šetali po ružičnjaku. Derviš bi uvek rekao: »Čestiti čare, sad prorok ovo ili ono radi u nebu, treba da i mi to radimo," i car ga je slušao. Došlo je napokon več do toga, da je derviš s carem gospodario, te mu zapovedao. Jedanput se car domisli pitati svoga dervlša: „Kaži ti meni, Huseine, znadu li i drugi hodže, kaluderi i popovi, što rade nji¬ hovi sveči u nebu?" — »Jok čare, ne zna nijedan do mene. Kako bi i mogli dauri znati, kad su nevernici." — »Neka je tako," veli car dervišu, „no ja bih ipak rado govoriti 6 tom- čudu s kojim kaluderom ili popom. Idi ti, Huseine, pa mi dovedi ovamo jednoga kaludera." Na carevu zapoved lecne se derviš i ode poslušati, bilo mu milo ili mrsko. Dode u manastir medu kaludere. Kad jednoga od njih pozove pred čara, svi se poplaše, ali careva se mora poslušati, makar oči skočile iz glave. Ide jedan kaluder s der- višem k čaru. Na putu mu veli lukavi derviš: „Cu li ti, kaludere, ne šali se sa svojom bradom i glavom, ne govori mnogo pred silnim carem, nego malakši, osupni, nemoj u zao čas po se za- podeti kakvu besposlicu. Nema šale u čara; znaš, da oči gore čara gledajuči, pak šuti." — „Ne soli mi pamet," odgovori kaluder; „videču, šta car od mene traži, pa ču po duši odgovarati što i kako znam." — »Jok, nemoj za živu glavu pred carem mudro- vati! To nije za vaše ljude." Dodu pred čara. Car zapita kaludera: »Kaži mi pravo, znaš li, što rade vaši sveči na onom svetu?" — »Uživaju u raju sladosti i slave Boga." — „Ali što rade upravo u ovaj čas?" — „To znati može samo Bog, i oni, koji su kod njega u raju, a niko drugi." — Car se razljuti i reče kaluderu: »Evo vidiš ovog mog derviša; on zna svaki čas što radi naš svetac Muhamed u nebu." Kaluder pogleda popreko derviša, a car kaže dalje: „Pogledaj ga dobro; taj ti to zna." — „Doista znam," progo- vori bahato derviš. Kaluder uvidi odmah s kim ima posla i domisli se brzo, kako če uvesti u napast derviša. „Molim, silni čare i gospodaru," veli kaluder, »dopusti mi, da dokažem dervišu pred tobom, da ne zna što govori. Daj amo donesi punu zdelu mleka i tri ko- madlča kruha." „Neka!" veli car; „da vidim daursku mudroliju." »Sedimo oko zdele!" veli kaluder. »Daj nam svakome po jedan tanjur." — „Ma šta če to?" upita derviš. »Šuti ti, Hu¬ seine!" zapovedi car: »da vidimo ko je od vas dvojice bolji 117 majstor." — »Silni care!“ veli kalučter, »drobi ti svoj komad kruha u svoj tanjur, ja ču svoj u svoj, a derviš neka svoj opet drobi u svoj.“ — »To je tričarija", veli derviš. — Car mu od- vrati: »Šuti Huseine, pak drobi, videcemo daursku mudroliju!" Kad su svi drobljenje svršili, uzme kaluder jedan tanjur i saspe u zdelu pak drugi i treci. Zatim uzme žlicu i pomeša sve u mleku, te reče: »Dervišu, ako si sveznalica, te znaš, što radi svetac Muhamed u nebu, hajd ovo drobljenje u zdeli razberi i povrati carevo na carev, moje na moj, a svoje na svoj tanjur. Ako to učiniš, verujem ti, da znaš što biva u nebu. Nebo je daleko, a zdela eto pred tobom.“ Derviš se nasmija i reče: »To nije ništa." — »Jest, bre,“ veli car: »Daj razbiraj drobljenje ili nečeš više drobiti sa mnom u jednu zdelu." — »Vera moja, silni care!“ veli derviš; »to m sam nečastivi, ni ovaj suludi daur ne može učiniti." — »Ja se nišam ni hvalio, kao što si se ti. Kratke su noge u laži," od¬ govori kaluder. »Uistinu pravo veliš, kaludere!“ reče car. »Zdela je pred nama, pak ne možemo razbirati svaki svoje drobljenje, a gde je nebo, pak da zna derviš, što u njemu radi svetac Mu¬ hamed. Sad vidim, da je to laž.“ Car obdari kaludera, a der- viša potera od sebe kao lažu i varalicu. Narodna pripovetka 120. Ima ljfidi Ima ljudi svakojake boje, Svi jednako opanke ne kroje, Nekim trnjem obrasli su puti, Drugim cviječem šarnim obasuti, Jedan drugog dostignuti želi, Tudoj smrti drugi se veseli; I ta borba traje od vjekova, Od ukletog grijeha Kajinova, I u borbi nejednake želje Raznom cilju putove im svele. Jedan teži da dostigne časti, Drugi hoče gospodstva i vlasti, Treči radi za komadič hljeba — Svaki želi ono, što mu treba! A ti sinko, uči samo zato, Več naukom da ti duša blista 118 Poput zlata i alemlja čista, Da uzgojiš sebe za čovjeka Zdrava srca — poštenoga hreka Pa češ sretan po bespucu torne Cvjetnom stazom dospjet cilju svome! Uči, sinko, knjiga kči je neba. Svakom treba ko komadič hljeba, Ko s naukom mladu dušu grije, I budučnost taj si ljepšu vije. Jukič Ante 121 KypjaK h KOit JeAaH KypjaK cna3H Aobpa Kotba. Oh He CMe^e Aa Ha tt,era yAapH jaBHo, jep ce 6ojao Aa he My yrehH hah Aa ra Hčhe Mohn caBJiaAa™, na hSmhcah Aa ra npnAobHje npČBapOM. Oh npH^e KOti>y h npHjaTObCKH ra 3anHTa 3a 3ApaBA>e. Aah koh> ce Aoce™ HjeroBy AyKŠBCTBy, Te HayMH Aa My Bpara hctom M epoM. Oh oAroBOpH KypjaKy Aa je ftHane Ao6po, am Aa My ce y CTpa>Ktfay Hory 3a6o TpH, Te ra Hora A>yTO 6 oah. „To je HajAaKtne! 11 peKHe KypjaK. „Xoah Aa th TpH H3BaAHM 3y6nMa. Korb CTaHe n noAnnte Hory, aim KaA ce KypjaK npn6An>KH, oh ce pitTHe n Aynn ra HoroM y ry6HH,y, Te My CBe 3y6e pe¬ dnje. 3aTHM noderHe npeno nojta, a KypjaK ocraHe jaynyhH. O p e b a p a ce caMa c b e t h. 06pa,noBHh /tocmej 122 CnpoMax h CaBa HeKH CHpoMatuaK, HMajyhn y naHKy mhako MAena, xTeAe y itera AocyTn boac Aa 6yAe Butne, na ce HarHe HaA peny CaBy, npHTHCHyBuin naHan c mačkom hha BOAy, Kano 6h yniAO msao BOAe y MAeKO. Aah jmecro Aa Tano dyAe, jypHe BOAa h ncnyHH caB naHan, a mačko ce cacBHM H3rydn y penn. TaAa he cnpo- MamaK pehH TyjKtio h npenopno: „CaBO, CaBo! Tn ce6e He 3a- 6eAH, a MeHe 3anpHHl“ 123 Bpanaibe Henn AOMahHH y3Me Ha daAHbe Bene, no odHnajy, opax ca cč(j)pe h BpanajyhH, CTaHe Bora moahth obško: „Kao ihto je OBaj opax nyH, Tano Aa 6yAe Kyha nyHa CBaKora Aodpa, aMdapn 119 jKHTa, Top oBapa, noppyM bhh3 h paKHje, pa Bor pa!“ IIotom pa36wje opax — a oh npa3aH. Tapa noBen nČBHne JbyTHTo: „He cjiymaj, Borne, luto nac Jiaje!“ 124 Jena Maji« Tbypo Huje joiu HHtuTa 3Hao o jepn. JepHoh je Ha jihb3ph BHKao H3 CBera rjiaca: „Oj! Oj !“ J/Max My ce opa3BaJio H3 oejiHJKfte iuyMHpe: „ Oj! Oj!“ HaTO noBHKHy cacBHM y nypy: „Ko ch?“ A rjiac ce opa3ČBe: „Ko ch?“ H3aTora ycKJiHKHy: „Th ch jiypo penane!“ h „Jiypo penane!“ opjenHyjio H3 uiyMe. Toypo ce pa3JbyTH, na nČBHne joiu Bume nopyrjbHBHx penn. CBana My ce Bepno opa3Bajia. IloTpajKHO myM0M Tora penana, ajiH ra HHje Morao HHrpe Hafrn. OpjypHo Kyhn h xy>KHO ce MajpH, Rano ce y myMH catcpno HeKH 3ao penan, icojn My ce ohško nopyrjbHBO opa3HBao. Majna My pene: „OBaj ch ce nyT caM Ty>KHo. Tu hhch HHiuTa ppyro nyo, BaH jeny cBojHx penn. Ji a ch y myMy 3a- BHKHyo npnja3HHx penn, Ta p 6h ce opa3Bajie Tano^ep npnja3ne. Tano th je yBen y >KHBOTy. Bjiapaibe ppyrnx cnpaM Hac o6hhho je oppa3 Hamera BJiapaiba cnpaM h>hx. CycpeheMo jih jbype npHja3HO, xapa ce h ohh npeMa HaMa Tano BJiapajy. JecMO jih mh npeMa ibHMa Henpnja3HH, HeyjbypHH h cypoBH, Tapa ce hš HapajMO HH MH 6ojbeMy op P>Hx!“ LUmha KpCTO 125 ITpsa 3eMjbHMKa rio3Hao caM Majiora Mapna. Oian My ce 6aBH0 nneJiapereoM yBČJiHKe h c bčjihkhm BecejbeM. HMa neuiTo Kyhnpe nop OmTpoM. IlneJiapH cy o6hmho po6pH jbypn, Jbypn cppa. /lojia3HO caM nernhe k iteMy. CepejiH cmo npep nnejiHH>aKOM, rjiepajm h pa3ro- Bapajrn. Majin Mapno HHje ce 6ojao nnejia Hero je opy noMarao cjaBJbHBaTH nnejie, nap cy ce pojHJie, neMy cy ce xKynaH B. B. 1 y TocnHhy ona3H, r^e cejbaK boah CBora CHHHHha npBH nyT y uiKo.ay. MaAit cejbanHh noA ppBČH- nanoM Kopana y3 ou.a, a y pypn My 3eMJbHHKa — totob ao-- raijaj y HberoBy )KHBOTy. To th je Ham Mapno h meroB OTau, BejiHKH aKynaH nČApara Majifima, noxBajiH ra ihto My AaAe 3eMA>nnKy h no30Be ra k ce6n Ha o6eA- MajiOMy Ha- nyHe h TOp6Hity, a y uiKOJiy noinajby Aen.H Komapy 3eMjbHuaieBnh ByAe, KtbroKeBHHK-npHnoBeAan h no- jihthk (1843—1919). TpcTeHban ilaBopHH 126 Ljubav domovine Otkad je sveta i veka, vazda je ljubav domovine i naroda bila povodom i veliku junaštvu i neizmernim žrtvama i brižnu staranju za opci boljak. Kod nekadanjih najslavnijih naroda ušlo je u običaj reči, da je slast i slava za domovinu umreti. Al’ ostanimo kod kuče! Svaka mati ljubi svoje dete, ako je i ne- valjalo. Zar ne vele i naše majke: „Ako je i zlo, moje je. Ako je i zmija, moja je.“ A blago si ga materinu srcu, kad su deca dobra i poslušna. Ali ne mogu roditelji i deca samotovati na svetu. „Drvo se na drvo oslanja, a čovek na čoveka." Dočtu nevolje, bolesti, smrt. Komu če ostati deca? „Teško svomu bez svoga.“ Po svem našem narodu čučete u nevolji molitvu: „Ne ostavi, Bože, bez prijatelja!" A veli se slično i ovo: „Zlo godište roda iste, a nevolja prijatelja." Koliko je veča nevolja, toliko više treba pomoči i svojštine. Tako valja sused susedu, kad je mala nevolja; selo selu, kad je na primer povodnja; valja nam sloga svega naroda, kad je nepri- jatelja odagnati. Potom sused susedu, selo selu, sav narod sva- 121 komu pojedinomu pomaže. Svoji smo, pazimo se, želimo jedan drugome napredak, pomažimo si, a bičemo jači, ako nas bude više: svaka voda s potočica jaka. Više če valjati jedan dru- gomu, ako budu pojedini imucniji; bičemo napredniji svačim, ako nam bratstvo bude bogato i jako. I doista nijedan drugi narod nije toliko vičan toj ljabavi, tomu bratstvu, koliko naš. Mi zovemo svakoga našinca bratom, mi se u zlu i dobru po Bogu bratimo, ma odakle ko biol Ne gleda niko na veru, te se zaista možemo dlčiti pred celim svetom onom lepom poslo- vicom: Brat mi mio, koje vere bio, kada bratski črni i postupa. Naši junački graničari, kud su god vojevali po belom svetu, svagde su bez razlike vere svoje bratstvo isticali: Dobro jutro, brate! Zdrav, brate! Kamo češ, brate? Pomagaj, brate! Sve brate, te brate, samo nek je on graničar bio. Stoga su Fran- cuzi za prvoga Bonaparte, čiijuči toliko puta tu reč „brat“, na- zvali naše graničarske pukovnije brat-pukovnijama. A protivno, ko ne mari za to bratstvo, koji se tudi od svoga naroda, po- stradače on ili njegova deca. Ima i 6 toj Tstini lepa narodna poslovica, koju valja pamtiti: „Ko ne drži brata za brata, taj če tudina za gospodara". A pomislite kako je onome, ko mora svoju domovinu ostaviti i po tudem svetu za zaslugom iči. Znate, kako naš narod označuje takovu nesreču? On veli: „U tudini je čovek kao duša izgubljena." Valja dakle ljubiti svoju domo¬ vinu, u njoj je srce puno, a srce nas puno nagoni vršiti dužnost potpunoma. Nije pravo tuditi se od nje; mudro je smTšljeno i temelji se na istim razlozima, kad narod govori: „Tud nek m- kada ne bude, koji svoj biti može!" Trnski Ivan 127 CpncKH HHBajiHA HeKa rocno^a ona3H c npo3opa KaKO ce jenaH HHBaJiHji ynyTHO npaBO HbeHoj KšnHjH. rioTp^a My ycycpeT, am je oh Beh 6ho OTHmao. OHa npena^e HŠMeHbeHH HOBap cBOMe CHHy h pene, Aa ra npeAa HHBaAHAy, iKe, MaMHpe, na oh Huje npocjan Hero cpncnn HHBanHn ! “ Mara ra npHByne k ce6H, nojby6n h pene: „nčuiTyj, nouiTyj, CHHe Moj, CBanora on k>hx, jep naM ce Ha tbHXOBHM H3ry6jbeHHM HoraMa, p^naMa h 6hhm 3 nonHKe HOBa, cnaBHa h jana ČTapdHHa." TiocHhKa flap. 128 Rodu o jeziku O jeziku, rode, da ti pojem, O jeziku milom mom i tvojem! * Po njem tebe svijet poznaje živa, Na njem ti se budučnost osniva. * Ljubi si ga, rode, iznad svega, U njem živi, umiri za njega! * Svaka zvijezda svojim svijetlom sijeva, Svaka ptica svojim glasom spjeva, Ti jezikom svojim zbori! * Tud tiidinu, tebi tvoj doliči, Tudi poštuj, a svojim se diči! * Od Stambola grada do Kotora, Od Črnoga do Jadranskog Mora Njeg’vu carstvu prostor puče. * Junačkijem glasom u njem poje Junak narod uspomene svoje. * On ti svakoj tuzi I radosti, On ti duše cijeloj niitarnjosti Jedin pravi tumač biva. * Bez njega si bez imena, Bez djedova, bez unuka, U prošasti sjena puka, U budude niti sjena 1 Preradovic Petar 123 129 Bpaha y paiy 6ajiKaHCKHX caBe3HHKa npoTHB TypaKa 6 ho je cpnciaii. 3Hao je AeMHHK, Aa JoBy HeuiTO thuith. JeAHora AaHa yije OpanceH y AsopaHy, rAe je Jobo Jieacao, h 3&nyAH ce. Y3 Jobhh KpeBeT cTojn AeceT KpmHHX jbya,H h cbh HM aAy Ha raaBH Be^iHKe my6ape oa OBnjera Kp3Ha, a Jobo Aeacao je Ha KpeBexy h c mHMa caB npenopol^eH Bece^o pa3roBapa. Y to he AeHHHK caB Beceo: KaKBa je to cKyniiiTHHa?! — Hnje HHKaKBa, Hero aoIjocmo y noxoAe 6paTy Jobh; oh je H3 na¬ mera ce.ua. 4yjiH cmo, Aa je pameH, na AotjocMO y HMe namera cejia, Aa ra bhahmo h Aa My KanceMO, Aa je oh Ham 6paT, — pe- Kome JbyAH. — Oh HeMa hh oua hh Majice, hh 6paTa hh cecTpe, na je oh caAa Ham 6paT, 6paT HHTaBora ce.aa Oh Tpnn h 3a Hac je H3ry6HO Hory. Oh je Ham 6paT h HHTaBora namer Ha- poAa. Mh heMO ra mhaob3th h na3HTH, na he Jiano jkhbcth h 6e3 Hore. Jlano 3a Hory, caMO KaA je ocraAa niaBa. — Jobh je cnao naMeH ca cpira, jep 3Ha, Aa Hehe 6hth npocjan. Ha ČAAacKy AapHBaxy 6paha CBora 6paTa HOBireM h pe- Kome My: KaA 03ApaBHm, jaBH HaM, na heMO Aohn no Te, no 6paTa CBora. Ha BparaMa oKpeHyo ce jom cb3kh h HacMemno Jobh. H Tano je 6h^o. Ce.ro reno Aonena JoBy, CTapeniHHa npBH ra 3arprH, a 3a bbhm HHTaBo cero. Bhjio je Maro penH, a mhoto cy3a. HnTaBO cero h Mara Aeu,a He 30By ra ApyKHHje Hero 6paf Jobo, a Jobo oneT CBanora 6paTOM. TpcTeitaK AaBopHH 130 Onfca Kyha npocyro ce bhho H3 MapKOBe name Te HaM nopyMeHH cBe 6peroBe Hame. H y cb3ko cppe, ihto ce Hame 30 Be, Yrn HOBy CHary h HaAencAe HOBe. 8 * 124 To hč 6hjio bhho h 3 MapKOBe Mame, Beh pyMČHa 3opa 6yAH 3eMjbe Hame. ycTajTe, ycrajTe, cbhm3 30pa CBHhe, Cbh Ha noco xajAe, CBanoM nočna 6nhel Ta onha je Kyha, ihto ce caAa rpaAH, HajBehH, HajMamn Hena Ha moj paAH. Hen hč »ajiH hhko ®HBOTa, HMama, Ra HaM nyha Hama hč 6yne HajMama. Beh Aa y tfcoj Mory cbh 3ajeAHO ct3th, Cbh KojeroA pOAH jeAHa Hama Mara. R a HaM nyha 6yAe BČJiHna h jana, Kao ihto cy Kyhe ocTajiHx jyHana. Ha cBOMe ormHmTy Aa ce cb3kh rpeje, A He Aa ce rpMH ftcnoA Tytje crpexe. ycTajTe, ycTajTe h crapn h mjisah, Ta onha ce Kyha onhnHCKH h rpaAH! HeHaaoBHh Jby6oMHp „OiaBa TBoje aomobhhc hm3 6hth h TBoja; 3a my th je h caMa ce6e nperopera. CBeTa jih th je h HenoBpČAHBa Majna, jom CBČTHja Tpe6a Aa th 6yAe aomobhh 3 ; jep je OHa Majna Maju,H TBOjoj.* 131 Radi! Sakovao kovač dva raonika. Oba ih gradio od istog gvožda ;i tako pojednako, da su ličili kao brat na brata. Jedan od njih proda odmah, a drugi skloni negde u kraj, dok se i njemu kupac ne nade. Tu je nekoliko meseci ležao, dok najposle ne dode taj isti seljak, da opet traži raonik. Tek onda ga potra- žiše i iz onog budžaka iznesoše. Ali kako se začudi kad vidi razliku! . . . On škrbav — rda ga več nagrizla — a Seljakov jedar i oštar, gladak i sjajan kao ogledalo. Mnogo sjajniji, nego je pre bio ... U čudu če zapltati onaj raonik, što bese sklonjen, svoga druga: — Sta to bi, da od Boga nadeš? Nekada bejasmo sasvim jednaki kao rodena brača. A gle sada! . . . Reci mi, vere ti, šta te je tako održalo i šta ti je pomoglo? Ja prožlveh ovo vreme ugodno i u miru, pa pogledaj samo, u što se izmetnuh? — To ti je baš i naudilo, što si se lenio — odgovori mu drug Iz mladosti. — A gledaj mene! Ja sam od jutra do mraka 125 radio, zemlju orao i prevrtao, pa me je to i održalo. Zato su mi obrazi vedri i sjajni, zato me rda nije spopala ... — Pravo veliš — priznade onaj zardali raonik. — I ja bib danas bio svetla obraza, i ja bih se od rde odbranio, da nišam toliko vremena besposlen ležao . . . Ali otsad ču driikčije , . . Istina je, dakle, prava je istina što narod veli: „1 naj- bolja sablja o klinu zar£ta“. „Zdravlje“ „PaA je HajčojbH ycTyn n p o t h jkšjiocth h 6 ojim , oh je b peti o 3ApaBjba h doraTCTBa n nojenHHita, a n p b n pa3Jior bc^hhhhh h cpehn Hapo^a.” 132 Jevrosima majka opominje svoga sina Kraljeviča Marka da bude pravedan „Marko, sine jedini u majke! „Ne bila ti moja rana kleta, „Nemoj, sine, govoriti krivo „Ni po babu ni po stričevima, „Ved po pravdi Boga istinoga. „Nemoj, sine, izgubiti duše: „Bolje ti je izgubiti glavu, „Nego svoju ogriješiti dušu!“ Iz narodne pesme „Uroš i Mrnjavčeviči“ 133 Zgodna prilika Ko svoj posao izvede u zgodno doba; ko se koristi naj- podesnijim vremenom, za njega se obično kaže: „Ulučio priliku" ili: „Taj nije propustio priliku". U drugom se svetu još kaže: „Uhvatio priliku za čuperke". Taj je izraz došao otuda, što se u stara vremena pretstavljala prilika u obllku žene, čiji je potiljak bio bez kose. Tim su hteli naglasiti, da kad priliku jednom propustiš, ne možeš je više uhvatiti. U jednoj zbirci grčkih starina nalazi se statua, koja pret- stavlja priliku, i na njenu podnožju urezan je ovaj razgovor: „Ko si ti?“ — „„Prilika.““ — „Sta znače ova krila na tvojim nogama?" — „„Ona pokazuju, da moj let nadmaša naj- brže vetrove."" — „Zašto je veštak, koji te u kamen izrezao, baš na tvorne čelu načlnio tako bujnu talasastu kosu?" — „„Da 126 bi me mogao uhvatiti prvi od bolj ih, čim me sretne.““ „A otkuda to, da na potiljku nemaš mmalo kose?" „„Da me onaj, što me jednom propustio, više u letu ne može uhvatiti, baš i kad bi me mogao stiči.““ — „Zašto te veštak namestio u ovoj dvorani?" — „„Da bi tebe, tudinče, poučio."" 134 Poslovice Hhko ce HHje My,n,ap pofluo. Kako ko postelj stere, onako i spava. CByn,a je Ao6po, am ko^ Kyhe HajSojbe. Kamen do kamena palača, zrno do zrna pogača. Hame MOBeK, cjyrpa u.pHa 3eMJba. Voda sve opere do črna obraza i pogana jezika. He uemjbaj ce, me Te He cBpdn. Sva mu pamet na jeziku. Pyxa pyny nepe. Prži i peče, kuha i vari, pak sve pokvari. He me/ia ce HOBeiKMja, -e, drakon, zmaj. B, 6 6a6o, -e, oče 6 &h;hth, -hm, vreči čaHBa, -e, sod daHBap, -a, sodar daAŽiBa, zaman, zastonj BaAttaK, -a, dan pred Božičem 6£xypa, -e, buba dilABaH, -a, velika greda, de¬ belo bruno 6ap, 6apeM, vsaj 6apa, -e, mlaka 6apjaK, -a, zastava 6apjŠKTap, -a, zastavonoša Sac^MaK, -a, stopnica 6am, ravno, prav 6ama, -e, turški poglavar, sta¬ rešina, zapovednik 6awna, -e, šauiTa, -e, vrt SauiTOBaH, -a, vrtnar 6&THH3, -e, palica d^eHHje, -a, služba božja, ki se opravlja ponoči 6ehap, -a, vojak, kateri se bo¬ juje za plačo; vandrovec; samec 6eji a, -e, uboštvo, nesreča; obdolžitev SejteM, -a, trdnjavsko obzidje 6er, -a, turški gospod 6ejie)KHHK, -a, tajnik, notar 6&/iorba, -e, bel vol 6ep6a, -e, trgatev 6ep6ep, -a, brivec, brijač čecaH, divji čeceAHTH, -hm, govoriti 6ecKpajHH, brezkončen 6ec6MynaH, obseden becnocAHita, -e, brezdelje, po¬ stopanje; postopač 6ecnyhe, -a, brezpotje beCBČCT, -h, nezavest 6£36pojaH, brezštevilen 6e3o6pa3aH, nesramen 6 hjio, -a, žilobitje, puls, utrip ČMjbe, -a, rastline diipaTH, -aM, izbirati; voliti 6ftTKa, -e, boj 130 ČHiBaTH, -aM, biti; postajati; prebivati 6jiai\n,aH, -a, praznik 6,/iaro, -a, bogastvo; blago; živina 6 ji aroha, -e, blagost bjiaro^žpHČCT, -h, hvaležnost 6jiaroAaT, -h, milost 6jiaroBa^HLQTe, -a, jedilnica bjiaroBara, -ryjeM, uživati, jesti bjieiuTeTH, -luthm, bleščati hjiHCTaTH, -CTaM, bleščati 66rMe, pri Bogu 6oroAaH, od Boga dan 6oja, -e, barva bojiecHHK, -a, bolnik 66jičct, -h, bolezen 6oJbaK, -JbKa, blagor; bol 6ojbap, -a, veleposestnik, gra¬ ščak 66cHjbaK, -JbKa, bosiljek, ba¬ zilika, prežilika 6pšu,o, -e, bratec 6p3ha, -e, bratje 6pajKO, -a, bratec bpiiHHH, -a, branitelj bpaiuHO, -a, moka čpaTj^^eA, -a, bratranec 6pe!, no! lel vzklik za nižjega od sebe (bhah: MOpe!) 6pe>KyjbaK, -jbKa, griček 6pKra, -e, skrb 6p&HyTH ce, -eM ce, skrbeti 6p0a, -a, ladja 6pOAOJiOMau, -Mpa, človek, ka¬ teremu se je razbila ladja 6poj, -a, število 6pojaH, številen 6p6jatt>e, -a, štetje bpojara, -aM, šteti 6pcHaT, listnat 6pyj, -a, brenčanje 6pyjaTH, -hm, brenčati bpBHHa, -e, velika brv 6p3ara, -aM, hiteti 6p30, hitro 6y6nu;a, -e, majhna buba 6ya:a^šiHTHHa, -e, budalost 6yi,ia, -e, debela palica, gorjača 6ypaK, -a, kot ByrapHH, -a, Bolgar 6yK, -a, ropot, hrup, šum 6yjia, -e, purpala, roštalica, mak (divji) 6yjby6auia, -e, polkovnik, po¬ veljnik 6yM6ap, -a, čmrlj 6yM6^uiHp, -a, komisar 6yHa, -e, upor, nemir 6yHap, -a, studenec, vodnjak 6ynjia, -e, kožuh 6ypa, -e, burja 6ypaj,, -h, sodje 6ype, -eTa, sod 6ypMa, -e, prstan. U, u u,eJiHB, -a, poljub ueMBaTH, -aM (-jiyjeM), polju- b o vati UfeHTpa^He Cfijie (Cp^AHimbe Cika e), Osrednje Sile (oB,n,e: Avstrija, Nemčija, Turška, Bolgarska) UiiHa ( 3 HMa), najhujši mraz UHJbaTH, -jbaM, meriti UHneJia, -e, črevelj HpHČropHita, -e, iglovje UpBeH, rdeč upBeHHTH ce, -hm ce, rdeti itBČhe, -a, cvetje UBČJbaTH, -aM, žaliti itBCTaK, -TKa, cvetlica UBeTaH, cvetoč U,BpKyT, -a, cvrčanje UBpK^TaTH, -KyheM, cvrčati. H, q H&6ap, -6pa, čeber HŠxypa, -e, svilni zapredek hSk, celo HŠMait, -Mita, čoln HŽiHaK, -HKa, skleda nap, -h, čarovitost 131 MapHH, očarujoč nac, -a, trenutek, minuta, ča¬ sovna enota qacai<, -CKa, trenutek ndcaH, počasen HclCTHTH, -HM, gostiti H3BK3, -e, kavka Hejto, -a, dete, otrok uenpKaTH, -aM, brskati, broditi HecMa, -e, studenec hčctht, dober, srečen, slaven HČTKa, -e, ščetka He3HyTH, -eM, hrepeneti HHHa, -e, stric hhjh, čigav hhm, kakor hitro hhhhth, -hm, delati, narediti; hhhh mh ce, zdi se mi hhhobhhk, -a, uradnik HHT3B, cel, ves HH3M3, -e, škorenj HH3Map, -a, čevljar q66aH, -a, pastir q66aHHe, -eTa, pastirček qop6a, -e, juha qOB£HclHCTBO, -a, človeštvo qynaTH, -aM, puliti, trgati qynepaK, -pKa, šop MyB3TH, -aM, varovati MBopaK, -pKa, škorec HBOpKČBHh, -a, škorček. Ti, h (Č, č) hžja, -e, ovčar; namestnik hypaK, -pKa, puran hypaK, -pna, kožuh h^uiKa, -e, klofuta, zaušnica hyTeTH, -hm, molčati. JX , fl Aa, če A&KJie, torej A&JieK, oddaljen AajiČKO, daleč AaH3K, -HKa, dan A&HaK, -HKa, davek AaH>y, podnevi j AaBaTH, -jeM (Bepy), prisezati JHaBHHHa, -e, v davnih časih fle, daj AČA, -a, AČAa, -e, stari oče AČAHja, -e, junak AeMbeJiHcaTH, -jiHHieM, lenariti AČpaTH, -eM, dreti, trgati AČpBHiH, -a, turški menih AeceTaK, -TKa, desetina AČchth ce, -hm ce, najti se, biti; dogoditi se AČB3TH, -aM, napihovati se AČBep, -a (pyqHH), tovariš pri poroki AHHaH, slaven, časten, pristojen AHHHTH, -hm, hvaliti, slaviti, častiti AHHaMa, -e, turški katekizem AHpeK, -a, hlod AHpHyTH, -eM, dotekniti; dir- niti, ganiti AHB, -a, velikan AHB3H, čuden, krasen AHB0T3H, diven AHBCKH, velikanski Aiteara, -HceM, dvigati, vzdi¬ govati AO, do, razen, zraven Ač6oui, -a, boben A66po, -a, blago Ao6pohyAaH, dobrovoljen AobpocTHB, dobrotljiv AOUHHje, kasneje a6h,ho, pozno, kasno AOhH, -ijeM, priti AČneKaTH, -aM, dočakati, spre¬ jeti AOneKHBaTH, -KyjeM, pričako¬ vati, sprejemati AOAHjara, -aM, presesti, nave¬ ličati se AOAyme, sicer Aoraljaj, -a, dogodek AOXBaT, -a, doseg AOXBaTHTH, -hm, prijeti, doseči AOHCTa, res, zares AojypnTH, -hm, prihiteti AOJb, -a, dolina 132 AOK, dokler AOKOAHija, -e, prosti čas, oddih AOA, -a, dolina, -e AOJiaMa, -e, narodna suknena obleka do kolen z rokavi A0Aa3HTH, -hm, prihajati rojih , razen a6ahhhth, -hm, pristajati AOJiHKOBaTH ce, -Kyje ce, spo¬ dobiti se AOMaAO, kmalu AČHeTH, -HeceM, donesti AonnpaTH, -eM, dosegati AOnAHBaTH, -aM, priplavati AOnpaTHTH, -hm, spremiti AOnpeMHTH., -hm, prinesti, pri¬ peljati Abnpera, -eM, doseči AonycTHTH, -hm, dovoliti AonyiuTeH>e, -a, dovoljenje AOCaAaH, nadležen AOCaAHTH, -hm, priskutiti, zdol¬ gočasiti AOcaAHO, dolgočasno AČceTHTH, hm, spomniti AČcneTH, -eM, priti; dozoreti; utegniti AOCTa, dovolj, precej AOCTHrHyTH, -rHeM, doseči, do¬ hiteti AOcyTH, -cneM, doliti AOUiJbaK, -a, prišlec AomyjbaTH ce, -aM ce, privleči se, prikrasti se AOTJieH, do tedaj AOTpnaTH, -hm, prihiteti AOBčcth, -AeM, pripeljati Apara, -e, dolina, poprečna dolina ApčnaBbe, -a, dren je, krič ApeMeiK, -a, zaspanost, dre¬ mavica Af>XTHyTH, -THeM, zatrepetati ApXT3TH, -rnheM, trepetati ApMaTH, -aM, tresti ApCKOCT, -H, predrznost Apyr, -a, tovariš ApyršpHu;a, -e, tovarišica ApyKHHje, drugače ApyM, -a, cesta ApyuiTBO, -a, društvo, družba ApBehe, -a, drevje ApBJbe, -a, drva ApBO, -eTa, drevo, les Ap30BHT, predrzen; gnusen Ay6, -a, hrast, dob AybHHa, -e, globočina Ay0OK, globok AyhaH, -a, trgovina Ayra, -e, mavrica AyršnaK, dolg AyxaBbe, -a, pihanje AyxaTH, -aM, (-uicm), pihati AyKaT, -a, cekin AyxHyTH, -HeM, pihniti AyiueK, -a, blazina AycuMaHHH, -a, sovražnik AyBap, -a, zid, stena AyB3TH, -aM, (-meM), BHAH: Ay- X3TH AjhK, vzdolž, kraj, poleg, ob ABepH, -H, duri, vrata ABojaK, dvojen ABoneB, -a, dvospev ABČpHTH, -hm, streči, služiti ABdcTpyt<, dvojnat. To, tj (©, a) IjaBO, -Aa, vrag tjaa, -a, dijak ^šyp, -a, nevernik (turška be¬ seda za kristjana) tjčpaM, -pMa, vaga pri vodnjaku ^HnHyTH, -HeM, skočiti l]6raT, -a, belec (konj) tjy6pe, -eTa, gnoj lo^pljeB aSh, -a, Jurjevo tjypt)HH,a, -e, šmarnica. u (dž, dž) pŠMHja, -e, turška cerkev y6yH, -a, grm peššHa, -e, strelivo 133 ijenaT, -a, krvnik, rabelj pHrepmja, -e (upHa), jetra, (6e;ia), pljuča. E, e ervi&HHcaTH, -HHiueM, razgo- varjati se eHO, glej! (kar ni ne meni ne tebi blizu) Epo, -a, Hercegovec ero, glej! (kar je tebi blizu) ČBaJia, hvala! dobro! čbo, glej! (kar je meni blizu). <*>, (jl^jna, -e, korist (f^ifcep, -a, svetiljka (JjepMaH, -a, pismo turškega sultana (}>ec, -a, rdeča kapa (bosanska) eB, -a, jeza, srd rojiHHa, -e, leto roAHimtHua, . e> obletnica roAHiirre, -a, leto, letni čas rojieM, velik roJiOTHHba, -e, golota roMH^a, -e, kup roMHJiHiia, -e, kopica ropan, grenak ropona^aH, divji roponan,HTH ce, -hm ce, div¬ jati ropčcracaH, velikanski roča, -e, gospod, gospodar rocnonšpHua, -e, gospodinja rocnolja, -e, gospa TOTOBO, skoro, približno rČ36a, -e, pojedina rpaA, -a, toča rpaA, -a, mesto; trdnjava rpšufth, -a, mestece rpŠAHTH, -hm, delati, zidati rpŠACKH, mestni rpšl^eBHHa, -e, zgradba rpaHa, -e, veja rpaHHua, -e, meja rpaHHHap, -a, prebivalec (vo¬ jaške) granice rpaiBHBaTH, -aM, vzhajati rpaHyTH, -eM, iziti rpaHTH ce, -hm ce, krčiti se rpAaH, grd; strašen; jako velik rpAHTH, -hm, zmerjati, psovati rpeaypHHa, -e, velik, grd hlod rpejaTH, -jeM, greti rpHCKaTH, -aM, gristi rpK, grenek rpjiHTH, -hm, objemati rpM^baBHHa, -e, grmenje rpobjbe, -a, pokopališče rpOMaK, doneč, glasen rpyAa, -e, gruda; kepa rpyflH, npcH, prsi ry6HU,a, -e, gobec ry6HJiHiiiTe, -a, morišče t^6hth ce, -hm ce, hujšati r^AaAO, -a, lok ryja, -e, kača 134 ryMHO, -a, gumnišče, kjer se mlati žito r^HtjaTH, -aM, godrnjati rypaB, grbav rypHyTH, -HeM, suniti ryc./iO)KHu;a, -e, goslina struna rB03AeH, železen rBČadje, -a, železo. X, x xajaTH, -jeM, marati xšjAyK, -a, četaš; ropar, raz¬ bojnik xajAyKOBaTH, -KyjeM, biti haj¬ duk xčubHHa, -e, obleka xapŠMHja, razbojnik, tat Xepo, -e, Hercegovec xH*a,a,a, -e, tisoč XHT3TH, -aM, hiteti xiiTHyTH, -HeM, prijeti; vreči -a, senca XJiaAOBaTH, -AyjeM, hladiti se xne6, -a, kruh x6ya, -e, turški duhovnik xpŠHHJiHUJTe, -a, hišice kamor se polaga ptičem hrana xpaHHTŽJbHpa, -e, hraniteljka xpex, -a, deblo, panj xpK3TH, -neM, smrčati xpjiHTH, -hm, hiteti XTeTH, xohy, hoteti xyA, slab xyjaTH, -hm, bučati, šumeti xyK, -a, šum, vpitje xyKTaH>e, bhah: xyx x^m, -a, holm XBČja, -e, veja XBojHU,a, -e, vejica XBČuiHcaBHiia, -e, kdor sam sebe hvali XB3TaTH, -aM, loviti, prijemati. H, H ftnaA, le kdaj HKaKaB, le kakšen Iuih, ali HMaH>e, -a, imetje HMČTaK, -Tie HMyhaH, imovit hhh, drugi HHane, drugače, sicer hhSa, -a, HH3T, -a, kljubovanje HH3K0, drugače iinaK, vendar HCKpHHTH, -HM, izruvati, iztre¬ biti iicKpHByAaH, izkrivljen HCKynHTH, -hm, zbrati HCKynHTH, -hm, odkupiti HCMejaBaTH, -aM, zasmehovati HcnoA, pod, spodaj HcnpaTHTH, -hm, spremiti HcnpeA, pred HcnpaceH, izpražen, spečen HCTŠKHyTH, -eM, poudariti; — ce, izkazati se; zastavo: iz¬ obesiti HCTHuaTH, -neM, poudarjati; — ce, izkazati se iiCTHHa, -e, resnica ftCTOK, -a, vzhod iiCTOM, samo, šele HcrpnaTH, -hhm, izleteti, izteči HiHneKHBaTH, -KyjeM, pričako¬ vati HuiHynaTH, -naM, iztrgati HUi^TaTH, -aM (-rneheM), spre¬ hajati se naproti iimHČiaTH, -aM, pretepsti ftmra, le kaj, nekaj HiHTeTHTH, -hm, poškodovati HBaftCKH, čas okoli sv. Janeza Krstnika H3a, po, iz H36šTHHaTH, -aM, iztepsti, pre¬ tepsti H3ČaBHTH, -hm, rešiti H36pojaTH, -aM, prešteti H3AyB3TH, -aM (AyuieM), izpi¬ hati H3HhH, -HljeM, iti ven; npeA-’ stopiti pred H3AynaTH, -aM, izbiti 135 H 3 Jby 6 nTH, -hm, do sitega po- ljubovati H3M^hH, -KHeM, uiti, pobegniti; odmakniti, naprej hiteti H3MaXHB3TH, -xyjeM, mahati H3Metjy, izmed H3MeTHyra ce, vreči se H3MHJieTH, -HM, izlesti H3MJIHTHTH, -hm, premlatiti H3M0peH, utrujen H3MCOKA6H, izmozgan, izčrpan H3Hajnpe, spočetka H30TKHH3TH, -aM, odtrgati H3paljhBaTH, -ijyjeM, izdelovati H3B3AHTH, -hm, izvzeti, posneti, izdreti, izpisati, izvleči H3BeCT3H, gotov H3BČCTH, -BeASM, izpeljati; na¬ rediti H3BeuiTeH, obveščen H3BHA6TH, -AHM, preiskati H3BphH, -BprHeM, izpostaviti; — ce, zvreči se H3ByhH, -neM, izvleči. J, j ja6yHKbaHa, -e, jabolčna giba¬ nica, zvitek j a A, -a, nesreča jŠAHHUA, -e, nesrečnica jŠAHHK, -a, nesrečnik jaK, močan j&KO, takoj jšo, joj! japa, -e, vročina japaii, -pita, kozliček jŠpHTH, -HM, kuriti, podžigati japKH, svetel, topel j&CTyHHHua, -e, spodnja pre- vlaka blazine j&CTyK, -a, blazina ja?K, -a, jok jŠBa, -e, resničnost; Ha jŠBH, v bdečem stanju jeAŠHnyT, enkrat jČAap, jedrnat jČAHTH, -hm, jeziti jeAHano, enako; vedno jČAHOM, enkrat, nekoč jeAHOBpeMeHO, istodobno jeApčaaHa, -e, jadrnica jeABa, komaj jena, -e, odmev j&ia, -e, jelka jeceHac, to jesen jeBTHH, cen, poceni jOK, ne! jom, jouiTe, še jyqep, včeraj jypHTH, -hm, hiteti, dirjati jypHyTH, -eM, poteči s silo, zdirjati. K, K KaČAHiia, -e, vedrica, golida Kaiia, -e, kad Kanap, -a, sodar KŠA(a), kadar, ko K a A, -a, kadilnica KaAap, sposoben, zmožen KaAHKaA, včasih Kaja™ ce, -jeM ce, kesati se K^KaB, kakšen KaAApMa, -e, kamenita cesta KŠJinaK, -a, kosmata kapa KŠJiyl]ep, -a, redovnik K&Mapa, -e, kup (žita), kopa KaMaTe, -a, obresti kSmčh, kamenit KaMeHH yra*, -ivia, premog KaMČHHiia, -e, kamenje KaHO, kakor Kao, Kao ihto, kakor K&nHja, -e, hišna vrata KšnyT, -a, suknja Kaui^byuaB, pokašljujoč KŠTapKa, -e, jambor k3thxh3hc, -a, katekizem K^TKaA, včasih KaBra, -e, prepir KŽ33TH, -3KeM, reči; — ce, razodeti se Ka3HBaTH, -3yjeM, pripovedo¬ vati 136 K&3HHTH, -hm, kaznovati K&JKHnpCT, -a, kazalec Keca, -e, mošnja K6BT3TH, -BkeM, bevskati, lajati KiiAaTH, -aM, trgati KftheH, okrašen KiiKa, -e, kita KHHl)ypHTH ce, -hm ce, našo¬ piriti se khhdHTH, -hm, trpinčiti, mučiti — ce, truditi se, ubijati se KHma, -e, dež KHHJHpa, -e, mali dež KHT3H, olepšan KHTHTH, -HM, lepšati KJiaaypHHa, -e, velika, grda klada KJieuaTH, -aM, šibiti se KJiehH, kjičkh&m, poklekniti KJieuiTa, -a, klešče kjiSt, proklet KJieBeTa, -e, obrekovanje KJiHKTaTH, -KheM, vriskati KJiHMŠTaTH, -aM, kimati k;ih3hth, -hm, drseti KJiHnapa, -e, vrsta žganja KJiOHyTH, -eM, oslabeti, ome¬ dleti ko, kdo; ko, kakor ko6, -h, usoda, srečanje Kobau,, -mia, kragulj KČbaH, usoden KOHonepHTH ce, -hm ce, šo¬ piriti se, ježiti se KOfl, pri; — Kyhe, doma KojeKŽiKaB, kakršen koli, vsako¬ vrsten KojHrofl, kateri koli KOKHua, -e, piška, kokoška KOKbiUHitaK, -a, kurnik KOJieHOBHh, -a, potomec KOJiČBKa, -e, zibka, zibelka KČJiHbHua, koča KČMHTa, -e, četaš KOMopa, -e, čumnata, kamra; vozotajstvo KOHap, -Hpa, sukanec, prejica, konec KOHaK, -a, dvor; prenočišče KČHaHHTH, -hm, prenočevati KOHAHp, -a, vrč KOHOnap, -npa, vrv Konejna, -e, ruski denar (para) KOnpeHa, -e, koprena KdnjbaHHK, -a, suličar KOime, -a, sulica, kopje Kdpa, -e, skorja KopaH, -a, turško sveto pismo Kopnua, -e, skorja KopHpe, -a, platnice KOpOB, -a, plevelj KČca, -e, kosa; lasje KOCToboJba, -e, revmatizam KOCTyp, -a, okostje KOiHHHiia, -e, panj KOiuy.Jba, -e, srajca KOTap, -a, okraj KOBiijbe, -a, kovilje, bodalica Kpaj, -a, rob, konec, obrežje KpacTaBau, -Bpa, kumara KpaBa, -e (My3apa), molzna krava KpuaT, naložen KpAO, -a, krdelo KpeKČTaft>e, -a, regljanje KpeHytH, -HeM, geniti, dvigniti; oditi; — ce, napotiti se, iti KpecT, -a, greben KpMO, -a, krilo; perut KpHČMHap, -a, tihotapec KpHBna, -e, krivica KpHBČBnja, -e (cTa3a), ki se vije, zaide KpMa, -e, zadnji del ladje; krma za živino KpMana, -e, svinja KpMe, -eTa, prase KpMHJiap, -a, krmar KpČB, -a, streha Kp03, skozi, črez Kjpna, -e, cunja; zaplata KpCT, -a, križ Kpin, -H, skala KpuiaH, skalnat; močan KpyHHTH, -hm, otresati KpynaH, debel, močan 137 KpB0nnja, -e, krvolok Ky6ypa, -e, samokres; uboštvo Kyu,aTH, -aM, biti, trkati KypHyTH, -UHeM, udariti, trkniti Ky.ua, kam, kjer, koder Kyarojt, kjerkoli KyKap, -Kita, žužek KyK3TH, -aM, tarnati KyKaBau, -Bpa, ubožec K5'KypeK, -a, teloh (črni) R yKypy3, -a, koruza Kyjia, -e, stolp; CBemiba, sve¬ tilnik KyM, -a, boter; priča pri poroki K^HflaK, -a, oglavje, pleče (na puški) KypjaK, -a volk KBaHHpa, -e, kljukica KBOHKa, -e, kokla KBpraB, grčav. JI, JI JialjaH, hladen .naraH, lahek, počasen ^axop, -a, vetrič, sapica JiaK, lahek JiaKaT, -KTa, komolec •naHap, -Hita, veriga naHe, -eTa, srnica .nacTa, -e, lastovica JiebttHTH, -hm, zibati se, viseti Jieu,HyTH ce, -HeM ce, prepla¬ šiti se jiShhhk, -a, zdravnik Jiehčite, -a, letanje .afehH ce, -jkčm, vleči, vležem se ^ettHTH ce, -HM ce, ledeneti Jičtja, -a, hrbet JieHHHHa, -e, lenuh .aeneTaTH, -heM, mahati s pe¬ rutmi ■neriHp, -a, metulj JienpmaTH, -hm, frfotati, mahati s perutmi; 3aCTaBa, vihrati Jiern, -a, mrtvo telo; mrhovina jihmhth, -HM, sličen biti jihhho, osebno JiHXBap, -a, oderuh .ranaiBCKH, junijski JIHCT3TH, -aM, poganjati liste JiHCTOHOUia, -e, pismonoša Jiorop, -a, tabor ^iOMaH, skalnat; truden nonTa, -e, žoga JiOBČpHTH, -HM, vihrati H03HHK3, -e, geslo Ji^Hau, -mta, lok JlfA, neumen, nor .ny;i,OBaTH, -ttyjeM, noreti Jiyr, -a, log JiyK, -a, lok; JiyK, -a, čebula JiyKa, -e, pristanišče ^yKaB, zvit, lokav JiyKaBCTBO, -a, pretkanost, zvi¬ tost ;iyjia, -e, pipa JiynHTH, -hm, lopniti, udariti ^yTaTH, -aM, tavati, potikati se ,nyTKa, -e, punčka. JI), Jb Jby6a, -e, ljubica; žena Jby6aB, -h, ljubezen j£>y6oBua, -e, bhhh : Jby6a Jbya>aHKa, -e, gugalnica *yjbaTH, -aM, zibati jb^T, /byTHT, hud, srdit JbyTHTH, -hm, jeziti. M, M Ma, ali, koli; -KO j h, marsikateri Mane, -exa, maček M&rapau, -pu,a, osel Mšrape, -eia, bh^h: M&rapau MaxoBHHa, -e, mahovina MŠjMyH, -a, opica MajcropHja, -e, premetenost, umetnost, rokodelstvo MŽiKap, četudi MŠKHyTH, -HeM, umakniti M3JIŠKC3TH, -uieM, oslabeti MauHuiaH, -a, malček MŠJitep, -a, malta, mavta, omet MaMypaH, omoten 9 138 MaMypJiyK, -a, omotica MEma, -e, napaka, slabost MaHacTHp, -a, samostan M3HyTH ce, -eM ce, izogniti se, nehati M&paMa, -e, robec MapBa, -e, živina MapBeH, živinski Maca, -e, množica MŠ3ra, -e, mezeg Metjy, med MejflaH, -a, dvoboj; bojišče, boj MŽjTecj), -a, turška deška šola Mecšpnita, -e, MOApa, mesarska muha MČT3TH, MeheM, postavljati, polagati MČTHyTH, -eM, položiti MČpMep, -a, marmor MHpaTH, -MeM, premikati MHJiHFte, -a, ljubezen MHJIHTH, -HM, ljubiti MHJiOKpBaH, ljubezniv MHJidcpfje, -a, usmiljenost MHJI0B3TH, -AyjeM, rad imeti, ljubkovati -a, ljubezen MiiOMHpHC, -a, prijeten vonj Miip, M^pa, mir, dišava, MHpiicaH, dehteč, dišeč MnpHcaTH, -uieM, dehteti, dišati MHCa, -e, maša mhto, -a, podkupščina MJi&hemma, -e, meteno, pinjeno mleko MAŠAnh, -a, mladenič MJiafleHUH, -Hapa, mladeniči MOČa, -e, kmetje, ki pridejo so¬ sedu brezplačno na pomoč MOAČa, -e, prošnja MČJbau, -Jbpa, molj M0M3MKH, mladeniški MOMaK, -MKa, mladenič, fant MOM^e, -eTa, fantič MČpe! vzklik za nižjega od sebe (malo manj kakor 6pe!) m6tk3, -e, kol, drog MpŠBHH>3K, -a, mravljišče Mpčra, MpeM, umirati Mf)K, temen MpKOffaa, -e, temen vol MpjbaTH, -aM, mazati, blatiti Mp33K, zopern Mp30B0Jbau;, -JbUa, čemernež Mp36BOJbaH, čemeren MyApč>AHja, -e, premetenost, umetalnost, dovtipnost M^na, -e, trud Myifaa, -e, blisk. H, H HaSetcaTH, -aM, naleteti HŠhH, -IjeM, najti; — ce, na¬ hajati se Ha^HHHTH, -HM, narediti H&AaTH, -aM, pobegniti H&ttaTH ce, -aM ce, upati Ha^OK^a, -e, nada, up HattMŽLUHTH, -hm, prekositi HajtMeH, nadut HattohH, -fjeM, priti HaAyBCH, napihnjen HšrHH>aTH, -eM, nagibati HšrHyTH, -HeM, začeti HaroMH^iaTH, -aM, nakopičiti HŠxpynHTH, -hm, navaliti HaxyAHTH, -HM, naškoditi Hafihn, -IjeM, naleteti na koga HajeA^HnyT, hSj' eAHOM, na¬ enkrat HŠjMHTH, -hm, najeti; — ce, udinjati se HSjnocAe, naposled HajBdAeTH, -hm, najrajši imeti Haj3aA, nazadnje HaKHH^ypeH, okinčan BŠKHTHTH, -hm, okrasiti BŠKHaAa, -e, nadomestilo H8Ka3HBaTH, -aM (-3yjeM), pri¬ povedovati H3K0H, po HaRpuara, -aM, naložiti HclKynHTH, -hm, nabrati 139 HŽMepa, srečanje, naključje, na¬ men; H&Mepa HŽMepu, slučaj nanese HŽMepaH, namenjen HaMeuiTCHHK, -a, nameščenec HaMHCJiHTH, -hm, nameniti HaMpT, podedovan, zapuščen (po smrti) H&MpuiTHTH ce, -thm ce, zmra¬ čiti se hžokojio, naokrog HaopyKaH, oborožen HanaCT, -h, nesreča, skušnjava HanepHTH, -hm, nameriti HanOKOH, nazadnje HanoJbe, ven, zunaj HanoH, -a, cvet HanyuiTaTH, -raM, zapuščati HapeAHTH, -hm, zapovedati HcipOHHTO, nalašč, izrečno Hapyqaj, -a: naročje Hapy)KHTH, -HM, zmerjati, grditi HacpHyTH, -eM, napasti HacTaBHTH, -hm, nadaljevati HacTpaaaTH, -aM, v nesrečo pasti HacyK3TH ce, -cyqeM ce, trčiti ob dno, nasesti HamHHap, -Hira, naš človek HaTanaTH, -aM, namakati HŠTeuafte, -a, kosanje, tekma H^TeuaTH ce, -uaM ce (-aeM ce), poganjati se, tekmovati HaTOnHTH, -hm, namočiti HaTpar, nazaj HciTpTH, -TpeM, nastrgati; omesti HŠyMHpe, namerno HaBaAHTH, -hm, napasti HaBemhHBaTH, -hyjeM, nazna- njevati, oklicati HŠBHKa, -e, navada HŽBHpaTH, -eM, siliti HaBJiaHHTH, -hm, prevleči HaBpaTHTH, -hm, napeljati, za¬ peljati HaBpuiHTH, -HM, izpolniti H^3B3TH, -30BeM, imenovati HenScTHBH, -ora, vrag HeHHjfl, od nekoga Hei^BeH, nezaslišan HČA6A>a, -e AaHa, teden HeAy>KaH, nedolžen Her^a, nekdaj ner/ie, nekje Hero ihto, kakor da, ampak da Hero (jih), temveč, ter, ampak, marveč, kakor HexoTHiie, nehote Hejan, -h, mali otroci Hena, naj HeKaA, nekdaj HeiHxaTH, -ineM, zibati ifcftcaK, -CKa, rezgetanje JtopuTH, -hm, potapljati se BbyiHHTH, -hm, vohati H>yuiKa, -e, gobec ft>yuiKaTH, -aM, bhah: tbyuiHTH. O, o obaMpeTH, -peM, omedleti obapaTH, -aM, zvračati obacjaTH, -jaM, obsijati 66acyT, obsut obekara, -aM, obljubiti bbecTan, prevzeten objesten o6e36eflHTH, -hm, občuvati, obvarovati 66maH, navaden o6HAa3HTH, -hm, obiskovati, obhajati 66hjiob3th, -JiyjeM, imeti v preobilju obHTaBaTH, -aM, stanovati obHaacen, nag obHČh, ponoči obopHTH, -hm, izvrniti, zrušiti; — rjiaBy: povesiti; BaTpy: ustreliti obpalrjHBaTH, 4jyjeM, obdelo¬ vati 66pa30BaBbe, -a, izobraževanje, omika 66pa30BaTH, -3yjeM, upodobiti; omikati bbpoHaK, -HKa, reber, strmina OH&jaibe, -a, obup OHeKHBaTH, -KyjeM, pričakovati oaaKAe, odkod OASHaK, -HKa, oddih OA3HA6, od tam, odondot OAaHJie, bhah: OAaHAe ČAaBAe, od tu OAaBHO, davno, dolgo OAČehH, -rHeM, pobegniti 0A6erHyTH, -rHeM, bhah: 6a- 6ehn OAbJiecKHBaTH, -CKyjeM, odbi¬ jati žarke OAe.no, -a, obleka OAeBeH, oblečen ČAe>KAa, -e, obleka OAjeAHOM, naenkrat OAjeKHBaTH, -KyjeM, odmevati OAjeKHyTH, -KHeM, BHAH: OA¬ jeKHBaTH OA-fia) onpe/iČHHTH, -HM, določiti onpocTHTH ce, -thm ce, poslo¬ viti se onpouiTaj, -a, slovo dnpy>KHTH, -hm, stegniti 6np>KHTH ce, -hm ce, opeči se oncoBaTH, oncyjeM, zmerjati 0ny3nyTH, -HeM, izpasti, zlesti opnjaui, -a, velikan, orjak opHTH ce, -HM ce, razlegati se 6py>KHHua, -e, orožarna ocehaj, -a, čut, občutek čcehaTH, -aM, čutiti OCeTHTH, -HM, občutiti OCHM, razen ocjiaKbaTH ce, -aM ce, zanašati se, zaupati ocHobaljaTH, -aM, osvobojevati OG/iobhth, -hm, nagovoriti ocMexHB3TH ce, -xyjeM ce„ smehljati se OCHHBaTH, -aM, temeljiti 6 co6hto, jako, posebno OCTaTaK, -TKa, ostanek 0CT3BHTH, -hm, pustiti, zapustiti ocyljeH, obsojen OCytjeHHK, -a, obsojenec ocynHyTH ce, -eM ce, prepla¬ šiti se 0CBŠHyTH, -eM, napočiti, vstati OCBeTa, -e, maščevanje OCBHT, -a, 0CBHT3K, -TKa, svit 0CBpHyTH ce, -eM ce, ozreti se ocBpTaTH ce, -heM ce, ozirati se oiHHHyTH, -eM, mahniti, udariti OTapbHHa, -e, očetnjava, do¬ movina OTepaTH, -aM, zapoditi OTeTH, otmčm, odvzeti; — ce, uiti, pobegniti, rešiti se OTXp&HHTH, -HM, Vzgojiti 0TxyKHB3TH, -xyKyjeM, težko sopsti OTHhH, -HAeM, oditi 0THM3TH, -MaM (-MJbeM), odvze¬ mati, — ce, braniti se OTK3A, od kdaj OTKaJič, odkod OTKHAaTH, -aM, trgati 6TKHHyTH, -eM, odtrgati OTMHpa, -e, ugrabljenje OTOHH, ravnokar OTiuiHHyTH, -eM, odnesti OTny3HTH, -hm, odplaziti ČTpOB, -a, strup ČTpTH, OTpeM, obrisati ČTcehn, -ceaeM, odsekati OTyAa, od tam, zato ČTBapaTH, -aM, odpirati OTBOpeH, odprt. 142 otbophth, -hm, odpreti ČBaj, dBa, 6 bo, taj, ta, to OBaMO, sem OBje, tu, tukaj OBejaTH, -aM, vejati OBpehn, OBprneM, omlatiti 636HJbaH, resen 03JiorjižCHTH, -hm, opravljati, ob dobro ime pripraviti 03H&HHTH, -hm, zaznamovati, prisoditi, ukazati, določiti 03HaKa, -e, znak oiKApebHTH ce, -hm ce, obrejiti se (KOČHAa) 0®čhH, 0>KC>KeM, ožgati OJKHHHiia, -e, žličica. n, n nan, pa rižiKJieHH, peklenski nSKOCHHK, -a, zlobnež, hu¬ dobnež naKbCT, -H, zloba naMTHTH, -hm, pomniti naft>, štor, deblo namžwiyK, -a, področje paše nauiHHCTBO, -a, čast in vlast paše n&inibaK, -a, pašnik nŠTaK, -TKa, racman naTHTH, -hm, trpeti naTHHK, -a, trpin naTiba, -e, muka na^K, -a, pajek nšyH, -a, pav nnČJia, -e, čebela HHeJiapcTBO, -a, čebelarstvo nHeAH&aK, -a, čebelnjak rienaTH, -aM, pikati; loviti ribe (na trnek) neH^e, -eTa, nihalo nčcHHiia, -e, pest neuiaHHTH, -hm, peš iti neumite, peš nČTao, -TJia, petelin neB, -a, spev neBŠHHpa, -e, pevka niuie, -eTa (mh. nibiaA, -h, h njijmhH, -a), pišče nHAHTH, -hm, žagati nflp, -a, ženitnina nHpHyTH, -eM, zapihati nHpČBaTH, -pyjeM, v svatih biti nncaii, -caa, pisatelj nHcamca, -e, zvezek nHT3TH, -aM, vprašati nHTOM, domač, krotek nAan, -a, jok naax6BHT, nagel nJiaicaTH, -qeM, jokati nJTŠKaTH, -neM, splakovati aaaMheTH, -mthm, plameneti njiaHAfiuiTe, -a, kraj, kjer po¬ čiva živina opoldne n^aB, njiaBČTaH, moder oaŠBHTH, -hm, modriti njiHHyTH, -eM, poplaviti njiftBaTH, -aM, plavati nJbaHKaTH, -aM, pleniti, ropati no, n6;ia(K), pol nobšuaTH, -aM, v stran vreči nobena, -e, 3Mara nobeAHTH, -hm, zmagati noSeAOHČcaH, zmagonosen n66pHHyTH ce,-eM ce, poskrbeti no6yAHTH, -hm, zbuditi nobjma, -e, vstaja no6yHHTH, -hm, spuntati non,HKHBaabe, -a, ukanje nonacT, -h, čast nohn, -tjeM, iti nbHČTH, -HHeM, začeti noAaAČKO, precej daleč noAČ6eo, rejen ndAecaH, primeren noA&iHTH, -hm, razdeliti nČAHbiH, -AHnieM, vzdigniti, vstati n6AHTHyTH,-HeM, bhah: n6Anhn ndAJCAHaKO, na isti način, enako noAHdcHTH, -hm, pretrpeti noAparaTH, -aM, pobožati nOApA>aTH, -aM, branati, po¬ vleči 143 n&flpMara, -aM, potresti noApyM, -a, klet noAB&KHyTH, -KHeM, zaukati noflBopHHK, -a, sluga noraH, nečist ndraHHTH, -hm, onesnažiti norAČKojft, marsikateri norildao, -6jih, nevarnost nornčaTH, -aM, giniti n6rHyTH ce, -rHeM ce, upogniti se norčuHTH, -hm, zadeti, spraviti norpaHHHHH, obmejni norypeH, sključen nox3tjaTH, -aM, obiskovati nčxapaTH, -aM, uničiti noxČAHTH, -hm, obiskati nčxp^(HTH, -hm, pohiteti nčj, -a, petje nojypHTH, -hm, zapoditi v beg nČKaja™ ce, -eM ce, pokesati se noKŠpaTH, -aM, pokarati noKHKaTH ce, -aM ce, eden drugega za kito prijeti iiokjihk, -a, klic noKJionHHh, -a, pokrovček noKJičnHTH, -hm, pokriti HOKOJiedaH, neodločen, omajan noKpaj, poleg nČKpajHHa, -e, dežela noKpeT, -a, gibanje noKpiiBeH, pokrit noKpOB, -a, pokrov; mrtvaški prt nČKyuaTH, -aM, potrkati nČKyaHTH, -hm, grajati riOKyibaTH, -aM, zadremati nOKyft>HTH ce, -hm ce, potuh¬ niti se, glavu pobesiti n6KynHTH, -hm, pobrati noKyinaj, -a, poskušnja noAšraHO, počasi nojiaico, bhah : noJi&raHO nČJia3HTH, -HM, odhajati; ob¬ iskovati no^ieryTHTH ce, -thm ce, sklju- čiti se nČJioj, -a, plitvina, plitvo me¬ sto v vodi noJiyaeTH, -hm, znoreti noMŠhH, -KHeM, pomakniti nOMaMa, -e, divjanje noMaMaH, podivjan nČMHuaTH, -neM, premikovati noMH^OBaibe, -a, pomiloščenje nČMHJioBaTH, -JiyjeM, pomilo¬ stiti nOMp&HHTH, -HM, zatemniti noMpHHHa, -e, mrak ndHajBHiiie, večidel nČHeuiTO, nekaj nČHHLUTHTH, -hm, uničiti nČHop, -a, prepad, brezdno noHČCHTH ce, -hm ce, pona¬ šati se nčitaBa, -e, pogrinjalo nčflbaBap, -Bita, preproga nonpČKO (rJie^aTH), pisano, po strani nčnpHuiTe, -a, pozorišče noripcKaTH, -aM, poškropiti nčnyT, kakor nopeA, zraven nope3, -a, davek nopHpaTH, -neM, zanikati nop66HTH, -hm, oropati nčpoaHua, -e, rodovina ndpOK, -a, madež, napaka, hiba nopyHHTH, -hm, sporočiti nopyMČHeTH, -hm, pordeti noCH3aTH, -HHKHHK, -a, sluga nocMŠTpaTH, -aM, motriti nocpHyTH, eM, omahniti n6cpT3TH, -heM, omahovati nocTH^eH, osramočen nocTojaH, stanoviten, stalen ndcTojdHHa, -e, dom nocTpŠAaTH, -aM, v trpljenje, v nesrečo pasti noCTynaTH, -aM, ravnati, delati 144 noiua;iHHa, -e, vročinska bole¬ zen, Iegar nouiTO, ker, potem ko noTaMŽHHTH, -hm, uničiti noTepara, -aM, zapoditi, po¬ gnati ndrajbaK, -JbKa, tilnik noTKyHHTH ,-hm (jarfte), poriniti noTnyHo(Ma), popolnoma noTpa>KHTH, -hm, poiskati noTpnaTH, -hm, poteči noTyna»io, -a, klatež noTyhH ce, -neM ce, stolči se, stepsti se no^naibe, -a, zaupanje nČBeJiHK, precej velik noBenyTH, -HeM, oveneti noBČpjbHBO, zaupljivo noBecT, -h, zgodovina nČBeTapue, -h, sapica noBHK, -a, vzklik noBHKaTH, -neM, zavpiti nČBOH, -a, vzrok; konjska vrv noBopKa, -e, vrsta, sprevod noBp^THTH, -hm, vrniti nČBphe, -a, zelenjava no3naHHK, -a, znanec no3BaHHK, -a, povabljenec no3BaTH, -30BeM, poklicati, povabiti npaneAOBCKH, od pradedov np^Man;, -Mita, prednji del ladje npaMČH, -a, čop, koder npacaK, -ena, pok npace, -eTa (mh. npacatt, -h), prašič npacKČ36pje, -a, svit, osvitek, zor npaiuKa, -e, npdrnaK, -uiKa, prašek npauiTaTH, -aM, oproščati; — ce, slovo jemati npaTHJiait, -opa, spremljevalec ripžrn-ba, -e, spremstvo npaB, raven npaBna, -e, pravica npaBnaTH ce, -aM, opraviče¬ vati se npaBenaH, pravičen npaBHTČJbCTByjyumH CaBer, -a, ministrstvo npg, prej, pred npeHHTH, -hm, braniti npehn, -ijeM, preiti npenaite, -a, ustno izročilo, predaja, tradicija npčnaTH, -aM, izročiti; — ce, oddati, vdati se npeljH, -a, predniki nperHyhe, -a, pogumnost nperHyTH, -eM, skleniti; na¬ penjati se nperopera, -hm, preboleti nperoBapaTH, -aM, pogajati se npČKajbeH, preizkušen npeKHU, -a, prekinjenje npeKHjtaTH, -aM, prekinjati, pretrgovati npeKjyqep, predvčerajšnjem npeKopHO, očitek učiniti npeKpCTHTH ce, -hm ce, pre¬ križati se np&fla3HTH, -hm, prehajati npeJieTaTH, -heM, preletavati npeMa, proti, po npeMaMHTH, -hm, prevzeti npeMAa, čeravno npeo6pa3HTH, -hm, spremeniti npenacTH ce, -ahcm ce, pre¬ strašiti se npfenaTHTH, -hm, pretrpeti npenpejieH, zvit, prebrisan npecaH, sirov npčcTaTH, -HeM, nehati npčCTHhH, -HrHeM, prehiteti npŽCTpaBJbeH, prestrašen npČTHO, debel npeTČBapHTH, -hm, prenato- voriti npŽBpahaTH, -aM, obračati; listati npČBpTaTH, -heM, bhah: npe- BpahaTH npeByhH, -neM, povleči npe3aB, prestrašen np^3Hp, -a, preziranje 145 npe3peii>e, -a, preziranje, zani¬ čevanje nphKHHa, -e, predpasnik npHdaBHTH, -hm, priskrbeti npHfipaTH ce, -depeM ce, zbrati se npfiHa, -e, povest nprinaTH, -aM, pripovedovati npHHenHTH, -hm, zagozditi npHHemhHBaTH, -mhyjeM, ob¬ hajati npHHHKbaTH ce, -aM ce, zdeti se, domišljevati se nphhH -IjeM, približati se, priti do npiirHyTH, -HeM, upogniti npnrpeBaTH, -aM, greti npHXBaTHTH, -hm, prijeti; be¬ sedo povzeti npHK33HBaTH, -3yjeM, kazati, igrati (v gledališču) npHKpHJiHTH, -hm, pokriti npHKynHTH, -hm, skupaj spra¬ viti npiiKBaHHTH, -hm, pripeti npHJiHHaH, primeren npHJiHKa, -e, podoba, znamenje npHMHuaTH, -neM, dajati; — ce, približevati se npHOHyTH -eM, prijeti se npHnauiaj, -a, pas npHna3HTH, -hm, paziti, čuvati npHnčTH ce, -nHeM ce, vzpeti se, nasloniti se npHCTynaHaH, pristopen npficycTBOBaTH, -TByjeM, na- vzočen biti HpHByhH ce, -HeM ce, privleči se, priplaziti npJbaB, zamazan npopec -a, razprava npopB^CTH, -BaTeM, razcveteti npohn, -tjeM, preiti; — ce, pu¬ stiti npOAOJT:, -h, dolina npoapKHTH, -hm, nadaljevati, podaljšati nporOH, -a, preganjanje nporoHHTH, -hm, preganjati nporoBapaTH, -aM, govoriti nporyTaTH, -aM, pogoltniti npoxyjaTH, -hm, probučati, za- šumeti npoKpnoMHapHTH, -hm, vtiho¬ tapiti npOJia3HTH, -hm, prehajati npojiehe, -a, pomlad npOJieTHH, pomladanski npoJiHCTaTH, -aM, listje pognati npoMaTpaTH, -aM, ogledovati, razgledovati nponaHyTH, -eM, propasti npongTH ce, -nHeM ce, vzdig¬ niti se, pokoncu se postaviti nponnc, -a, predpis nponhcaTH, -nnuieM, predpisati nponJianaTH, -neM, razjokati nponycTHTH, -hm, opustiti npopemeTaTH,-aM, preluknjati; prerešetati npoceBaTH, -aM, presevati npčCHnaTH, -aM (-nibeM), raz¬ sipati npocjaK, -a, berač npocHjriaK, -TKa, zora npoCT, preprost npocTpT, pogrnjen npocTpyjara, -jft, pretekati; valiti se npocyH>e, -a, osojno, solnčno mesto npčcyTH, -cneM, izliti, iztresti npocynbaK, -H>Ka, solnčne lise npČTHuaTH, -HeM, teči skozi npoTHBHO, nasprotno npOTepaTH, -aM, spoditi iz¬ gnati npoBajbHBaTH, -JbyjeM, vdirati npoBHpHBaTH, -pyjeM, kukati skozi np630p, -a, okno npo3opje, -a, zora nj)CHyTH, -CHeM, počiti nj^uiaite, -a (noBeTappa), po¬ igravanje npyhe, -a, šibe, protje 146 np^rah, -a, paličica npy>KHTH ce, -hm ce, iztegniti se npiKHTH, -hm, pražiti nceTO, -TeTa, psiček nyipbaBa, -e, pokanje nyhKaTH, -KaM, oglašanje pu¬ rana nyK, -a, narod nJhKH, sam n^KHyTH, -KHeM, počiti nyH, poln nyH0M6hHHK, -a, pooblaščenec nyriHTH, -hm, poganjati popke n^nojbaK, -jbna, popek nyCT, prazen, zapuščen n^CTČui, -h, puščava nyuiHTH, -hm, kaditi nfr, -a, pot rrfrHHK, -a, popotnik. P’ P pšboTa, -e, delo pa66TaTH, -aM, delati pš6oTHHK, -a, delavec pa#, -a, delo pa#HH, delaven pa#HTH, -hm, delati pa#HHK, -a, delavec pajuta, -e, delo paljaTH, -aM, roditi paxaT, ugodno pšja, -e, krščanski podložniki turški paica, -e, grob pŠKHja, -e, žganje paoriHK, -a, črtalo (na plugu) pacan, -ena, razdejanje paCKHBaTH, -aM, razvreči raz¬ dirati pacKČnnaTH, -aM, odpeti pacKpiuke, -a, razpotje pacnnaHTH, -hm, razžagati pacnpocTpaHHTH, -hm, razširiti p&cnpTHTH, -hm, odložiti; vtak¬ niti se pacnyCT, -a, velike počitnice pacTaBHTH, -hm, ločiti p^CTy)KeH, otožen, potrt p St, -a, vojna paTHUiTe, -a, bojišče paTHH, vojni paTHHK, -a, bojevnik paTOBaTH, -TyjeM, bojevati se pŠBaH, raven, enak pa3š6paTH, -bepeM, razločiti izvedeti; — ce, k sebi priti pS3Č6j, -a, bojišče; statve pa3#epaTH, -#epeM, razdreti; — ce, zadreti se p&3#paraH, razigran pa3rKaTH, -hm, vsebovati car, -a, preproga cajaM, -jMa, semenj CciKynHTH, -hm, zbrati caMUŠT, sam caMOTOBaTH, -TyjeM, samevati caMOBO^bau;, -Jbu,a, prostovoljec caoHHpe, -a, sani cžonmTeft>e, -a, naznanilo c&nŽTH, -nHeM, speti, ukleniti cžpaj, -a, dvor c&cehH, -HeM, posekati cčcayinaH>e, -a, zaslišanje cšcrajaTH ce, -eM ce, shajati se CcIC^th, -cnČM, zasuti, vlijati CŽCBHM, popolnoma caT, -a, ura caB, CBa, CBe, ves, vsa, vse c&BeT, -a, svet, nasvet cŠBeTHfik, -a, svetovalec ca3#aTH, -aM, ustvariti C3>KciJbHB0, pomilovaje ceitara, -aM, sekati cehaTH ce, -aM ce, spominjati se C&A, siv cč#MHua, -e, teden cčica, -e, sestra c&io, -a, vas cejbaK, -a, kmet cejbaHKH, kmetiški cejbaHKa, -e, kmetica ceHa, -e, ceHKa, -e, senca ceHOKOiua, -e, senožet cečpe, -a, vasica cer, -h, otožje ceTHTH, -hm, spomniti ceBHyTH, -HeM, zabliščati cxoa, -a, izhod CxpaHHTH, -hm, spraviti; po¬ kopati cxBahaTH, -haM, cxBaT3TH,-TaM, razumeti c#iH, -l]eM, zlesti cfthymaH, droben cftrypaH, varen CHJ133HTH, -HM, iti doli CHHOBau, -Bua, nečak CHHyTH, -HeM, zasvetiti, pre¬ šiniti CHftH, siv CHnHTH, -hm, pršeti CHpČTHHba, -e, revščina ciiTaH, droben CHTHHU,a, -e, malenkost cjžiTH, cjaM, lesketati, svetiti cjaBJbHBaTH, cj^BJbyjeM, kadar čebele pojo CK^KaBau, -Bita, kobilica CKaKyTaibe, -a, poskakovanje CK3KyTaTH, -yheM, poskakovati CK^naTH, -nJbeM, giniti, pogi¬ njati CKe^ia, -e, 6po# (prevozna ladja) CKH#3TH, -aM, snemati CKHHyTH, -eM, sneti CKHTHHua, -e, klatež CKJiOHHTH, -eM, nagniti, spraviti Ci<;i6nHTH, -hm, skleniti CKOT, -a, žival, zalega CKpahHBaTH, -hyjeM, skrajševati CKpČHyTH, -eM, odvrniti CKpHBHTH, -hm, zagrešiti CKpoBHUire, -a, pribežišče CKpyuieH, potrt, skesan CKyn, drag CKynHTH, -hm, zbrati 148 CKyT, -a, rob; CKyTH, -h, dolnji kraj srajce, suknje; naročje CKBacHTH, -hm, premočiti CJiaflHTH ce, tekniti cjiSth, uiajb&M, pošiljati CJiŠByj, -a, slavec CJiaByjHh, -a, slavček CJia3HTH, -hm, navzdol iti c/iehH, ->KeM, -rHeM (paMeHHMa) zgeniti, — ce, privreti CJienoHHpa, -e, senci CJiGTaTH, -heM, leteti doli G/iHHaH, podoben CJiOTa, -e, sneženi metež z dežjem cnoiKHTH ce, -jkhm ce, složni postati, zediniti se CJiy)K6eHHK, -a, služabnik CMeo, -Jia, -jio, srčan CMepno, ponižno cmčcth, -Te m, /mešati CMHJbe, -a, smilj, moleč, mol- čevje, imortelka CMHJiOB3H>e, -a, usmiljenje CMpKaBaTH ce, -a, ce, mračiti se CMpBHTH, -hm, zdrobiti CHŽra, -e, moč CHauia, -e, snaha CHaaoH, močan CHeTH, CHeceM, znesti CHeBecČJiHTH ce, -hm ce, užalo- stiti se CHeBHaeTH ce, -hm ce, nedo- pasti se CHHBaTH, -aM, sanjati CHOCHTH, -hm, prenašati, trpeti CHOLUJbHBOCT, -H, potrpljivost CO, COJIH, sol cocjipa, -e, miza cokSk, coKŠKa, ulica, -e cokojihth, -hm, bodriti cnac, -a, rešitev cnacaBafte, -a, reševanje cnacra, -hm, rešiti cnaxnja, -e, graščak, vele¬ posestnik cna3HTH, -hm, opaziti, zagledati cnoKojaH, miren cnop, počasen cnopenKaTH ce, -aM ce, skre¬ gati se, spričkati se cnpaM, proti cnpaT, nadstropje cnpeMaTH, -aM, pripravljati cnpoBOfl, -a, sprevod; pogreb cnpČBOAHHK, -a, sprevodnik cnyTHTH, -thm, privezati cpebpHjaK, -a, srebrnik CpeAHTH, -hm, urediti cpejHbaK, -a, sredinec cpeTaH, srečen cpe3, -a, okraj cpCH, -H, mravljinci CTa^O, -a, krdelo CTaH, -a, stanovanje CTaHŠpHpa, -e, planšarica erapame, -a, skrb CTapaTH ce, -aM ce, skrbeti, brigati se CT3TH, -HeM, stati; začeti CTaTya, -e, kip CTŠ3a, -e (KpHBOBHja), steza, ki se vije, zahaja (s pravega pota) CTČhH, -neM, dobiti CTer, -a, drog CTera, -e, red, disciplina CTemaTH, -meM, stokati crčpaTH, -eM, postlati; — ce, razprostirati se CTČ3aTH, -HceM, stiskati; pri¬ tegniti crahH, -rHeM, doiti, doseči, priti, dohiteti CTHueTH ce, -HM ce, sramovati se CTHAJBHB, sramežljiv CTHTHyTH, -HeM, dohiteti, doseči cto, -Jia, miza CTonaH, od živine, živinski CTOra, zbog tega, vsled, zaradi tega CTOKa, -e, domača živina crojiHua, -e, stol CTona, -e, stopinja CT6cTpyK, stokraten CTpa^aTH, -aM, trpeti 149 CTpaH, tvjj CTpacHa HČAeJba, -e, veliki teden crpaTHiUTe, -a, morišče CTpaHOfeH, zadnji crpnaTH, -hm, prihiteti crpčnHTH, -hm, tresti se, bati se crpMŽH, -H, strmina CTpOBEUIHTH, -HM, Zvaliti CTpuiHTH, -HM, ščetiniti se, mo¬ leti CTpyjaTH, -jn, teči, valiti se, pretakati se, dreti CTpyK, -a, postava; pas CTpy>KmaK, -a, žehtar CTya,eH, mrzel cryn, -a, steber CTBČpHTH, -hm, ustvariti; usta¬ noviti cy6auia, -e, podpolkovnik, na¬ mestnik paše v vaseh cyn, -a, sodišče, sodnija; sod¬ ba, mnenje; posoda cyji,6HHa, -e, usoda cyflHHita, -e, sodnijska dvorana cyKyhaHHH, -a, sostanovalec cy^iyA, prismojen cyMnop, -a, žveplo cyMpanaK, -mca, mrak cyHyTH, -HeM, buhniti cypB3TH ce, -aM ce, zgruditi se; naložiti c^pjia, -e, rilec (slonov) cycpeCTH, -TeM, srečati cycpeTaTH, -heM, srečevati cycT3TH, -HeM, opešati cycTaB^baTH, -aM, zadrževati cyTpa, jutri; — aaH, drugi dan cy3aH, solzen CBanJbHB, prepirljiv CBalja, -e, prepir CBatjaTH ce, -aM ce, prepirati se CBar/ta, zmeraj, vselej, vedno CBarne, povsod cbSko, vsakdo CBaKojaK, raznoteren, vsakršen CBaHa, na zunaj CBauiTa, marsikaj CBelj, CBelje, vselej, zmeraj CBeKpBa, -e, CBeKpBHpa, -e, tašča CBČMHp, -a, vesoljni svet cbčct, -h, zavest CBČCTaH, svest biti CBČCTH, -neM, vesti, ravnati CBeuiTeHHK, -a, duhovnik CBerau,, CBeua, svetnik cbčthth ce, -hm ce, maščevati se CBerao, luč CBentaK, -a, svečnik CBeTCKfi, svetoven CBHtjaTH ce, -aM ce, dopasti se CBHpap, -ppa, kdor piska na piščal, godec CBHpa^a, -e, piščalka CBftpKa, -e, sviranje CBHTa, -e, spremstvo; sukno CBHT3TH, -he, daniti se CBJianaTH, -aM, zmagati, pre¬ magati cboh, -a, oblok, obok CBojuiTHHa, -e, svojina, rod CBpHyTH, -HeM, obrniti; — ce, ustaviti se CBpmČTaK, -TKa, konec CBpuiHTH, -hm, končati CByhH, -neM, sleči CBya, povsod m, m mana, -e, pest mŽJbHBUHja, -e, šaljivec inaHau,, -Hga, okop, šance mapa, -e, okrasek; pisana okrašena puška; risanica rnŠpeH, pisan, marogast rnšpOB, -a, pisan pes umenaTH, -aM, zgrabiti mehep, -a, sladkor uieTaTH, -TaM (-heM, spreha¬ jati se meBa, -e, škrjanec rneBHh, -a, škrjanček ijuhč, -a, šibovje mHdjbaK, -a, šibovje mHKapa, -e, grmovje 150 uiHKJbaTH, -aM, brizgati iUKpbaB, škrbast u]KpryT3TH, -heM, škripati LUKpHHyTH, -HeM, zaškrtati uiMHrHyTH, -HeM, švigniti rnnHpa, -e, žganje iz špirita, ponarejeno žganje uiTŽnHh, -a, paličica urr&ra, -e, škoda iHTeTOBara, -TyjeM, škodovati, škodo trpeti ihto, kaj, ki uiTorofl, karkoli, nekaj ihtoho, kakor, ki uiTOBaTH, uiTyjeM, spoštovati mTppajbKa, -e, brizgalna HiTpK, -a, brencelj iuy6apa, -e, kučma myMa, -e, gozd myMCKH, gozdni iuynjbHHa, -e, votlina mymaH>, -uift>a, odpadlo listje iuyiHKaH>e, -a, šumenje, šuš- Ijanje uiyTeTH, -hm, molčati. T, T Ta, saj, pa, ali ThJia, tedaj TŽiKHyTH, -eM, dotakniti se T&noijep, tudi m/iac, -a, val TciMHHua, ječa TaMHOBaibe, -a, bivanje v ječi T^MfcaH, -a, kadilo TaHaH, -a, tanek, vitek T&H>yp, -a, krožnik T^pača, -e, plot TŽBaH, TaMaH, temen TŽ1B3H, -a, podstrešje Te, ter, in TehH, -neM, teči; dobivati; tra¬ jati TeiviHTH, -hm, vleči; tehtati TeroSa, -e, težava TeroTaH, težaven Ten, TCKap, šele, komaj, samo TeKOBHHa, -e, pridobitek Tejiaji, -a, oznanjevalec TeMČJbHTH, -hm, utemeljevati. TepaTH, -aM, gnati, poditi TŽpeT, -a, breme, tovor TČCHap, -a, škripec; ožina TeuiHTH, -hm, tolažiti TeTypaTH ce, -aM ce, opotekati se Teman, -a, poljedelec, kmet; dninar TČmHTH, -hm, hrepeneti; tehtati TiixaHO, tiho THK, ravno, prav THUiMa, -e, naliv, dež THTpaTH, -aM, migljati tko, ko, kdo TMypaH, mračen TČSome, češ Tone, -a, srebrne plošče na dolami TOp, Topa, pletena ograja za živino, tamar Topaft. -pifaa, zvonik, stolp TOpH>Hh, -a, majhen zvonik, stolpič t6b 3H, debel, rejen TpaBKa, -e, travica TpamHTH, -hm, iskati, terjati TpnaTH, -HM, dirjati TpHKaTH, -aM, teči TpenepHTH, -hm, migljati, tre¬ petati TprHyTH, -HeM, vzdramiti, po¬ tegniti, vdreti TpHH&pnja, -e, čenčarija Tpna, -e, tek, 'ekanje TpupH, -Hana, mravljinci TpHHTH, -HHM, Čistiti TpHyTH, -HeM, gasiti TpHyTH, -HeM, otrpevatl TpojHpa, -e, Binkošti TpOHyhe, -a, ganjenje TpOHyTH, -eM, ganiti TpOBaTH, TpyjeM, zastrupljevati Tpy6ft.a- -e trobenta TpyAbeHHK, -a, vnet, marljiv človek 151 Tp^HyTH, -eM, trohneti Tyhn, -neM, tolči tu, tod T^AHjep, tukaj Tyl)HTH, -hm, potujčevati r^Ha, tu T^pHTH, -hm, vtakniti, djati T^Taft., -TH>a, bobnenje T^TKaTH, -aM, delati kradoma T^TH^aBa, -e, bobnenje, grmenje T^THbHTH, -HM, bobneti TB(5pau, -pita, Stvarnik TBpa, trd TBpAHH.a, -e, skopuh. y. y ydaB, lep, ljubek y6ČA*>HB, prepričevalen y6pdjaTH, -aM, prištevati y6paTH, y6epeM, utrgati y6pyCau, -epa, prtič (servieta) y6p30, hitro, brž ypB&iHTH, -hm, razžalostiti, v jok pripraviti yhn, ytjeM, vstopiti; yhH f Tpar KOMe um neMy, izslediti, najti ^HeHHK, -a, učenec yHHHHTH, -hm, storiti; — ce, pričiniti se, zdeti se yn£cHTH, -HM, narediti; srečati ^AHHHpa, -e, trnek ypy0HTH ce, -hm ce, poglobiti se y,H,yiUHTH ce, -hm ce, zadušiti; zamolkniti yraoHH KaMeH, -a, ogelnik yr^epaTH ce, -aM ce, za vzgled vzeti ^rjbČH, -a, premog ym>eTŠBaH, -a, nasilnik, tiran ynt>eTŠBaH>e, -a, zatiranje yxo, -a (mh. ^uih), uho yxB3THTH, -thm, prijeti yjepšpčp, namah, naenkrat yjy T P°, zjutraj ^icneT, zaklet jhuičhhth, -HM, odstraniti ^Kpaj, na kraj, ob kraju ^jiap, -nči pa, uzda yjiHHH>3K, -a, potepuh, postopač y/iyHHTH, -hm, vloviti, prijeti yjbyjb3TH, -aM, zazibati yMax, takoj yMa^O, skoro yM&paTH, -aM, utrujati yMH^I3H, yMHJb3T, mil yMop, -a, trudnost yMOBaTH, -MyjeM, sklepati, raz- mišljevati yMpn>aTH, -aM, zamazati yHHiiiTaBa)Hbe, -a, uničevanje yHHHJTaBaTH, -aM, uničevati yOHH, dan pred ynaJiHTH ce, -hm ce, vneti se ynHK>aTH ce, -eM ce, upirati se, truditi se ynHTdMHTH, -hm, udomačiti ^njiaKaH, objokan ^nopepo, vzporedno ^npaBHTH, -HM, uravnati j^npaBO, pravkar, prav, ravno ynpjbaTH, -aM, zamazati ynyhl!BaTH, -hyjeM, napeljavati, poučevati ynyTHTH, -hm, uvesti, vpeljati ypapHTH, -hm, izdelati, narediti ypaHaK, -HKa, rano vstajanje ^pauHTH, -hm, rano vstati ypec, -a, olepšava ypJIHK3TH, -HeM, tuliti ;ypne6ec, -a, bobnenje, hrušč ypBHHa, -e, strmina ycatjHBaTH, -l)yjeM, vsajati ycČJiHTH ce, -hm ce, priseliti se yceB, -a, setev ycxHTHTH, -hm, vzradostiti, oča¬ rati ^CHcara, -HUieM, posesati, na- vzeti se ycKpc, -a, Velika noč ycKpCHyTH, -HeM, vstati, obu¬ diti (od mrtvih) ycHyTH, -HeM, zaspati ^cnoMeHa, -e spomin ^cnpaBHTH ce, -hm ce, po koncu postaviti, vzravnati se 152 ycnyT, med potjo, gredoč ycpefl, sredi VCTa;iacaTH ce, -aM ce, valoviti yCTaHaK, -HKa, vstaja ycT3HHK, -a, ycTama, -e, upornik yCTO (y3 to), pri tem ycTpqaxH, -hhm, poteči ^CTpedaTH, -aM, trebovati ycTyK, -a, protistrup; Ha ycTyK, vkljub ycycpeT, naproti yiuaHHHTn ce, -hm ce, utrditi se ytuoHba, -e, osel (ker ima dolga ušesa) yuiTHHyTH, -HeM, vščipniti ymyjbaTH ce, -aM ce, priplaziti se, prikrasti se ymyTeTH, -hm, umolkniti yTehH, -neM, zbežati yrepaTH, -aM, vgnati; terjati denar y tom, v tem, med tem yTpKHB3TH ce, -KyjeM ce, dir¬ jati za stavo yTpHyTH, -HeM, zatreti yrpo6a, -e, drob yBaJia, -e, dolina, zaliv (draga) yBene, zvečer yBČK, vedno yBeJiHH3TH, -aM, povečati, pre¬ tiravati yBejiHKe, jako, mnogo yBepaBaTH, -aM, zagotavljati, prepričevati yBepHTH, hm, zagotoviti, pre¬ pričati ^BH^eTH, -hm, spoznati yBHljaTH, -aM, uvidevati yBpe,n,a, žalitev yBpeflHTH, -hm, razžaliti y3, y3a, navzgor, zraven, ob y3aJiyA, zastonj y36e3eKHyTH, -HeM, osupniti y3AHcaj, -a, zdihljaj y3AH33TH, -HceM, dvigati y3ŽHt)Hja, -e, železo na stre¬ menu, v katero vtakne ja¬ hač nogo ^3eTH, jSamSm, vzeti, začeti y3JiHCT3TH, -aM, dobiti listje y3MeTHyTH ce, -HeM ce, vreči se, pretvoriti se y3MHuaTH, -neM, umikati y3He™ ce, -HeceM ce, vznesti se, vzdigniti se, vzplavati y3opHT, vzoren y3BHK, -a, klic y3BHCHB3TH, -cyjeM, poviševati y>Kac, -a, groza, strah y)KacaH, grozovit, strašen yiKehH, y>Ke>iKHBaft.e, -a, užitek yjKyTeTH, -hm, porumeneti. B, B B3AHTH, -hm, jemati iz česa BajHH, jomnast, žalosten BajbaTH, -aM, veljati; Bajba, treba je BajbaTH, -aM, valiti BŠJbAa, menda, najbrž BaH, ven; razen B3HH, zunaj BaHpeASH, izreden Banaj, -a, vpitje BšpaK, -pKa, BapKa, -e, golju¬ fija, prevara BapajiHpa, -e, goljuf BŠpHTH, -hm, kuhati BapHBO, -a, prikuha Baporn, -h, mesto BapBŠpcTBO, -a, barbarstvo BacHOHH, vesoljni BaTpa, -e, ogenj BaTpeH, ognjen, ognjevit BaTporšcap, -cua, gasilec Ba3Aa, vedno Ba3AyinacT, zračen Beh, že, ali, ampak BehMa, bolj Beng, Benepa; Benep, BenepH, večer BeHHTO, večno Belje, -a, obrvi 153 bčk, -a, stoletje; vedno BeKOBHbaK, -a, človek, katerega ime vedno živi BeibH, velik Bemanft k^m, -a, priča pri po¬ roki BeH^aiHbe, poroka BeoMa, vrlo, jako BepaH, zvest BepaTH ce, -eM ce, skrivati se BeiUTa^KH, umeten BkhH, BHKHyTH, -KHeM, nava¬ diti se BHvaH, navajen BHA, -a, vid; y BHAy, v podobi bhasth, -aM, lečiti, zdraviti BH^ara ce, -aM ce, videti se BHl)eH, ugleden BHXOp, -a, BHjop, -a, vihar BHjopHTH, -hm, vihrati BHJIČBHT, kakor vile, vilinski BHJbymKe, -JbymaKa, vilice BHHyTH ce, -HeM ce, zavihteti se BHpHTH, -pHM, kukati bhc, -a, višina BhuihjH, -era, Bog BHT, BHT3K, vitek BJia^aite, -a, vedenje BJIŽA3TH ce, -aM ce, vesti ce B/iacT, -H, oblast BJiacTHT, lasten BohftaK, -a, sadni vrt BOAeHHira, -e, mlin na vodo B0A03eMKa, -e, žaba, ki živi v vodi in na zemlji (na suhem) BojeBaTH, -jyjeM, bojevati se BOJieTH, -hm, rad imeti BO.nmeŠHH, čudežni Bpanaite, -a, vedeževanje, vra- čarija, coprnija Bpa l iaTH, -aM, vedeževati, ča- rovati Bpar, -a, sovražnik BpaH, črn BpdTHTH, -hm, vrniti BpebaTH, -aM, prežati BpehH, BpuieM, mlatiti BpČAHTH,- hm, veljati, vreden biti Bpeao, -a, vrelec BpeMe, -eHa, čas BprHyTH, -HeM, vreči BpAČTaH, strm BpjiO, jako, izvrstno BpHAaTH, -aM, blebetati, godr¬ njati, presti Bjrraap, -a, vrtnar Byhn, -neM, vleči ByK, -a, volk. 3 , 3 3&6aBjbaTH, -aM, zabavati; — ce, veseliti se, zabavati se 3a6ejieTH, -jihm, pobeliti 3a6HTaH, samoten 3a6^HCTaTH, -TaM, zableščati 3a6opaB, -H, pozabljenost 3a6opaBHTH, -hm, pozabiti 3appHHTH, -hm, očrniti 3aupBČHeTH ce, -hm ce, zardeti 3ahH, -tjeM, zaiti 3&Aaha, -e, naloga sa^ajaTH, -AajeM, dišati po čemu; povzročiti 3aApXT3TH, -ApmheM, zatre¬ petati SŠA^BaH, zasopljen 3Š.rp^iHTH, -hm, objeti 3ar^,n;eTH, -hm, zagosti 3arymHBaTH, -myjeM, dušiti 3HHCK3TH, -HiUTeM, zahtevati 3ŠHCTa, zares 3ajeAHHHKH, skupno 3ajeAH0, skupaj 3ŠK^aH>aTH, -aM, obraniti 3aKJiHKTaTH, -KheM, zavriskati 33 Ka6hhth, -hhm, zakriti, obra¬ niti 3ŠKJbyHeH, sklenjen 33KpeCHTH ce, -CH ce, zaiskreti 3ŠKyK3TH, -aM, zatarnati, za¬ jokati 3aA6)KHTH, -hm, založiti; za¬ staviti 3Ž^yA, zaman 3a;iyTaTH, -aM, zaiti 10 154 33MeTHyTH, -HCM, pričeti 3 aMKa, -e, zanka 33M0JIHTH, -hm, zaprositi 3aMpjbara, -aM, zamazati 3 ciHaT, -a, rokodelstvo, zani¬ manje 3aH&TJiHja, -e, mojster roko¬ delski 33H0CHTH ce, -hm ce, navdu¬ ševati se 3ao, 3Jia, 3JI0, hudoben 3a6AeTH, -.neHeM, obleči 3a6pHTH, -hm, zadoneti; razle¬ gati se 3anaxii>HBaTH, -XK>yjeM, pariti 3anaJiHTH, -hm, vžgati 3anapaTH, -aM, oguliti, odrgniti 3anHTaTH, -aM, vprašati 3anHTKHBafte, -a, povpraše¬ vanje 3aruiaKaTH, -neM, zajokati 3and,a,ecTH, -AeneM, začeti, na¬ stati 3anojaTH, -jeM, zapeti 3anpewni, -hhm, preprečiti 3anpeiyjeM, zasenčiti 3acJienHTH, -hm, oslepiti 3acJiyra, -e, zaslužek; zasluga 3acpaMJbeH, osramočen 3£lCTaTH, -TaHeM, postati 3acTeHbaTH, -eM, zastokati sacrpameH, prestrašen 3acyKaTH, -neM, zavihati 3aTepaTH, -aM, pritirati 3aTHJbaK, -JbKa, tilnik 3ciTHM, potem 33T0HHHK, -a, branitelj 3ŽT0H, -a, zaliv 33Tpa>KHTH, -hm, zahtevati 3aTpnaTH, -aM, zamesti aarvTfteTH, -hm, zabobneti 3&TBapaTH, -aM, zapirati 3aTB0pHTH, -hm, zapreti 3ay,napaTH, -aM, dišati 3aBepa, -e, prisega, obljuba 33BepHTH ce, -HM ce, priseči, zakleti se 3aBHHaj, -a, dom, domovina, rojstni kraj 3 aB 0 ^HHiia, -e, zapeljevalka 3aBČj, -a, ovinek 3aBpČAHTH, -hm, zaslužiti 3aBpHUiTaTH, -ihthm, zakričati 3aByhn, -neM, vtakniti 3a3yjaTH, -hm, zabrenčati 36 žuhth, -hm, vreči 36HJba, -e, resnica; 3ČHJba! res, za res 36ftBaTH ce, -Ba ce, dogajati se 36or, zaradi 36opHTH, -hm, govoriti 36pSTHTHce, -hm ce, pobratiti se 36yHHTH, -hm, zmešati, v ne¬ red spraviti 3 AeAa, -e, skleda 3A.ejiHu;a, -e, skledica 3ŠJI&HK0, -a, belec (konj) 3 ČmSh, -a, čas 3roAa, -e, priložnost 3roAaH, priložen, primeren 3rypHTH ce, -hm ce, zgrbiti se 3HAHH3, -e, zidovje 3HMyc, to zimo 3^ftu,a, -e, hudobnež 3Jio6a, -e, hudobija 3JiOAyx, -a, zli duh 3AOKč6aH, zlo usoden 3JidnaK, hudoben, napačen 3Jl6naTHTH, -hm, stradati, po¬ manjkanje trpeti 3JiocTŠBJbaTH, -aM, trpinčiti, grdo ravnati 3MHja, -e, kača 3H3K, -a, znamenje 3H3MČH, -a, podoba, bilega 3HaHHUa, -e, znanka 3HČj, 3Hoja, pot 3 č6, 3o6h, oves 3Čp, -a, sila 155 30paH, silen, jak 30Ba, -e, bezeg 3pŽHaK, -HKa, zrak 3paKa, -e, žarek 3peHHK, -a, obzorje 3yjaTH, -hm, brenčati 3yM6yji, -a, hijacint 3yHAapaHa, -e, velika muha 3ypHa, -e, turška piščal 3B3TH, 30BŠM, klicati 3BČH3TH, -hm, zveneti 3ByK, -a, zvonjenje, glas, zvok. >K, >K -a, obrežje kžuihth, -hm, obžalovati Kap, -a, žerjavica; žarenje KflpaJl, -a, žerjav KupaJiOBHh, -a, majhen žerjav >K;ipe6an, -h, žrebeta KupčdHpa, -e, žrebe Kehn, JKCKeM, žgati Kera, -e, pripekanje KeJbKOBan, zaželjen Ke.n>yKaifee, -a, željenje kčctok, hud, vroč, silen KeTejiau, -Teoita, kosec, moški, ki žanje KHraB, predmet, kateri se vžge KHrHita, -e, vžigalica khth, -jeM, živeti KHBaA, -H, perutnina jkhbot, -a, življenje KHBOTHifcHita, -e, živalca JKHJK3, -e, luč KMypiKaj C/rpaHa 1 *Eo>Ke npaB^e.— TooptjeBHhJoBaH . 11 2 *CBeT — JoBaHOBHh3MajJoBaH. 11 3 Pozdrav domovini — Preradovič Petar. 12 4 Zavera - Novak Venceslav. 13 5 *JyrocaaBeHCKO kojio - PaimeBHh BpaHKO. 14 6 Je^BHau — TpcTeaaK flaBopHH. 15 7 Dva brata bez seke — KataliničJeretovRikard.15 8 Budi svoj — Klaic Vekoslav.16 9 * Na putu — Črnko Mijat.16 10 'laBKa h imiue — 06pa.ii.OBHh HocuTej . ..17 11 Vrana i rak.17 12 *U.hu -PaflHBeBHhBpaHKo. 18 13 U čara Trojana kozje uši — Narodna pripovetka. 18 14 rViyBH — Hapotma npma. 20 15 *naKOCHHK — JoBaHOBHh 3Maj JOB3H .20 16 IlaiaK h xa6a .20 17 MaaHM i^aiiHMa — MaBpaK AjieKcaH^ap .21 18 Najbolji savet — Iz Jovideve čitanke ... 21 19 Skola — Amicis Edmondo.22 20 PlHjaHHua — 3. J.23 21 Kurjak i pas — Lepušičlvan . 25 22 Poštenje — Trstenjak Davorin . . 25 23 Moj OTau — JaKfflHhT>ypo .26 24 *Majka — BadalidHugo 27 25 BpaTCKa jby6aB — Hapoara npma.28- 26 *Iz „Kugine kude" — Senoa August .29 27 *Saveti — Milakovid Josip .29 28 MpaBH — KaiaJiHHHh JepeTOB Pnsapj . 30 29 Jače od smrti — Iz Nazorove čitanke.30 30 *Pjesma o Zigici žigavoj i Gredi gredurini — NazorVladimir 31 31 *Gavanu — Lepušičlvan .32 32 H: Suza sirotinje — Toni Bogumil .33 33 *Bypa Ha Mopy — KahaHCKH CreBaH .34 34 Vatra na brodu — Iz Nazorove čitanke.34 35 Ilo Mopy — TpecHhnaBHHHhAHTe .35 36 *Mornari — KataliničJeretovRikard.36 37 CpnKHitaTiocHBKa/lapHHKa .37 158 OrpaHa 38 Daša srpskog borca — M . 38 39 *Kosovka djevojka — Narodna pjesma.39 40 Ruski čovek — Trstenjak Davor in .43 41 Počast ženama — Trstenjak Davorin . 43 42 *CMpT Majne JyroBnha — HapoaHa njecMa.44 43 Kozački konj — M. 46 44 *Lijepa naša domovino ! Mihanovič Antun .47 45 CaBa - Xnpu HparyTHH .48 46 *Soča — Gregorčič Simon .49 47 Probudiče se lav — Car Emin Viktor .50 48 Istra zove Marka — NazorVladimir .51 { 49, *Pjesma o Istri — Iz Nazorove čitanke. 52 v 50 Xajayi< Be-ibno ocjio6at)a UpHy Peny oa Typana — Kapapnh Byn CieBaH .53 51 Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan na stratištu — Kumičič Evgen .54 52 ^Mučenici — Vežic Vladislav .57 53 TocnocBeTCKO noa>e.57 54 *Bopau 6opuy — JoBaHOBHh 3Maj JoBaa .58 55 *Pjesma o Vidovdanu — KataliničJeretovRikard . . . . 58 56 Tiejie-Kyjia — AjkJ)0H3 ne. JlaMapTHH .59 57 Črni dani našega naroda u velikom svetskom ratu — Lazarevič Branko .60 58 Svetao primer — StanojevičMihajlo . . 62 59 Oslobodena Jugoslavija — „Glasnik“.64 60 *Naša zemlja — PreradovičPetar . . 64 61 *OcTajTe oBflje — LLlaHTHh Ajienca .65 62 HacTpaa.HH-xoya h abs tjana - JoBaHOBHh 3Maj JoBaH . . . . 66 63 *AaHja - JoBaHOBHh 3Maj JoBaH .67 64 TlyTHHUH h ncH — KphjiobA. HBaH .68 65 Opao h JiHCHua — O6paA0BHh HocHTej .68 66 *TiypaK h Bpa6au. - JoBaHOBHh 3Maj JoBaH .69 67 Lisica i rak. 70 -68 HoBen h 3M«ja — Kapaph Byn CTCBaH .70 69 Uranak — Iz Nazorove čitanke.71 70 *CyHMa ce — UlaHTHh AJienca .71 71 CHHaH-nama — MHaocaBJbeBHh M. C .72 72 *HeA h yHyn — JoBaHOBHh 3Maj JoBan .74 73 Iz „SeIjačke bune“ — SenoaAugust .75 74 *rycae Moje - PajHieBHii BpaHKO .76 /75 ^TlpBH CHer — MaHhBojHcaaB .76 ?6 JlHCHira h japau — 06paaoBHh /locHTej .77 77 Gluhak i slepac — Tolstoj Lav N.77 78 3MnjHHa raaBa h pen — ToacTojJIaBH .78 79 Psi kod požara — TolstojLavN .78 80 MajMyH — ToacTojJlaBH.'.78 159 CrpaHa 81 T>yptjeB a aH — CTojaHOBHhM .79 82 Ore-ro — npoKJieTO — ,/Ienyuiuh HBaH .79 83 Ilpojiehe - TomhH EBreH Jocnn . 81 84 *npoJieTHa necMa — Mjiuh BojHCJiaB mj. . . .81 85 llTHBja moji 6 a — H'3 HajicoBueBe amaHKe ..82 86 '‘‘Evo naših lasta — Cika Jova Zmaj .83 87 *Ha JlHnapy — JaKWHhT 3 ypo .83 88 Crapau h ja 6 yKe.84 89 KypjaK h oBua — JlenyuiHhHBaH .85 90 *Ruži — PinterGabrijel .85 91 *nocjie KHiue — Tpaiih JoBaH MaaeHKO .85 92 Ptičja svečanost — Lepušičlvan . 86 93 Marapau - KaTajiHHHh JepeTOB P«Kapj . 86 94 Bo h ny>K - JlenymHh HBan .87 95 *Beue — JaKuiHh1bypo .87 96 Kresnice — KataliničJeretovRikard . 88 97 JleTHO Be« y caaBOHCKOM ceay - Ko3apau Jocan . 88 98 *01uja — Mažuranič Ivan .89 99 Slavonska šuma — StojanovičMijat .90 100 Kopači — Corovič Svetozar . . . . . 91 101 Zuna šarena — Spoljar Zlatko . 91 102 Muha pred sudom — Iz Nazorove čitanke. 93 103 ByHa y uikcmih — Ha 3 op BjiauHMHp . 94 104 Smešice. 97 105 Boauie 6 HH Marapau — PIonoBHhCT. JoBan .98 106 Milutin u gostima — Iz Nazorove čitanke .102 107 Sve, sve, ali zdravlje!. 105 108 HoBeK h MpaBH — JlenymnhHBan .106 109 *HMaite - JoBaHOBHh 3Maj JoBaH .106 110 Mhjihoh h 6 hjihoh — „HeBeH“ .106 111 Cmpt h n>e 3 iiHH cJiy>K 6 eHnun. — 143 HajKOBueBe Hi-namte . . . 107 112 Šaljiva pitanja i odgovori.. . 109 113 HaMOH H d>HHTHja .110 114 Uap h aepBHUi — BeJiOBnh-BepHa,u3HKOBCKa Jeariua ... 111 115 BaaruaH h pauHH mh — BaaAHMup Ha 3 op .111 116 MeABeu, CBHfta u juicnua — HapouHa npnnoBeTKa.113 117 Komu pripada slava — Reljkovič Matija A.114 118 3aroHeTKe h nuTaJiuue.114 119 Derviš i kaluder — Narodna pripovetka.115 120 *lma ljudi — Jukič Ante .117 121 KypjaK h kou> — O 6 paA 0 Bnh HocuTej .118 122 CnpoMax h CaBa — HapOAHa mana .118 123 Bpaaatbe — HapoaHa uiajia.118 124 Jeka — Šmid Krsto .119 125 ripBa 3 eMJbHBKa — TpcTeu>aK,fl,aBopHH .119 126 Ljubav domovine — Trnskilvan.120 160 CrpaHa 127 CpncKH HHBa.iH« — TiocHhKaj3,apHHKa .121 128 *Rodu o jeziku — PreradovicPetar .122 129 Bpaha — TpcTeitaK HaBopHH .123 130 *Onha Kyha — Jby6oMHp HenajoBHh.123 131 Radi — „Zdravlje“.124 132 *Jevrosima majka opominje sina Kraljeviča Marka da bude prave- dan — Iz narodne pjesme „Uroš i Mrnjavčeviči“.125 133 Zgodna prilika.125 134 Poslovice. 126 135 *Naprej — JenkoSimon .127 Pe^HHK.129 i v ♦Sv-*-'