OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 223-247
Tu predstavljeno delo je vsekakor eden temeljnih izborov besedil o terorizmu, z zelo pronicljivim uvodnim besedilom avtorja, tako da bo ta slovenski prevod v bodoče zanesljivo postal temeljna literatura za vse, ki se v Sloveniji ukvarjajo s to tematiko. Opozoriti je treba tudi na dejstvo, ki ga omeni pisec spremne besede, Igor Lukšič, daje namreč "Slovenski narod ... v času boja za osvoboditev uporabil tudi nasilje. Uporaba nasilja pa je bila le odgovor na teror fašizma, ki so ga od začetka dvajsetih let dvajsetega stoletja izkusili najprej Slovenci pod fašistično Italijo."
Klemen Pust
ZBORNIK OPČINE LANIŠČE 2006. Pazin - Lanišče, "Josip Turčinovič" d.o.o., Opčinsko viječe Opčine Lanišče, 2006,243 str.
Od tri zbornika koji s različitih gledišta obraduju bogatu prošlost, ali i sadašnjost sjeverne Istre najmladi je onaj laniški. Iz tiska je upravo izašla njegova III. knjiga, podijeljena u pet glavnih cjelina, u kojoj je tekstove prikupio i uredio mr. sc. Božo Jakovljevič, dugogodišnji organizator znanstvenih skupova i višestruki promicatelj najrazličitijih znamenitosti Buzeštine i Čičarije, kojem zbornici (buzetski, lupoglav-ski i ovaj laniški) najviše i duguju svoje postojanje.
Zbornik ove najsjevernije, površinom največe (oko 140 km2), ali stanovništvom najsiromašnije istarske opčine (2001.-398 stan., od kojih večina živi u četiri največa opčinska naselja - Lanišču, Podgačama, Račjoj Vasi i Brestu) započinje predgovorom načelnika Marijana Poropata, u kojem se raspravlja o najznačajnijim postig-nučima u 2005. te planovima koje valja ostvariti u idučem razdoblju, medu kojima posebice treba istaknuti nužnost asfaltiranja ceste Račja Vas-Veprinac.
Prvi dio zbornika donosi dva članka izv. prof. dr. sc. Slavena Bertoše. Prvi se odnosi na poznatu sjevernoistarsku utvrdu Rašpor, danas u ruševinama, a nekoč iznimno važnu stratešku točku, iz koje se dobro moglo kontrolirati puteve koji su Istru povezivali sa sjevernijim krajevima. Smatra se daje Rašpor sagraden oko 1000. god., a značenje je izgubio propašču Mletačke Republike 1797. Ovom prigodom autor analizira kupoprodajni ugovor iz 1402., kojim je Venecija stekla spomenutu utvrdu.
Drugi tekst razmatra najznačajnije epizode iz prošlosti sela Vodice, u razdoblju od najstarijeg doba do 19. stolječa. Iz prapovijesti je značajna Novačka pečina, duga 445 m, koja se nalazi izmedu Dana i Jelovica, s arheološkim nalazima keramike ranog brončanog doba. Vodice se spominju u potvrdi o zalogu Rašporske gospoštije (kojoj su pripadale) krbavskom grofu Jurju i njegovoj ženi Elizabeti (1358.) te u
243
OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 223-247
ZBORNIK
OPČINE LANIŠČE
Rašporskom urbaru (1394.), a teško su nastradale tijekom mnogobrojnih
ratova, opljačkane od strane neprija-telja. U takvim je okolnostima uni-šteno selo Novaki, izmedu Vodica i Jelovica, kojem se u 16. stolječu gubi svaki trag. Vodice su i rodno mjesto poznatog hrvatskog jezikoslovca i proučavatelja čičarijskih narodnih pjesama Josipa Ribariča (1880.1954.).
Olinko Delorko i narodne pjesme
s Buzeštine tema je članka dr. sc. Tanje Perič-Polonijo, koja je sadržaj obradila koristeči rukopisnu baštinu Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Kao suradnik Instituta Delorko je u Lanišču zabilježio deset pjesama, koje mu je kazivala mje-štanka Antonija Puhalj, rod. Grbac.
Vojmil Prodan piše o vodama Čičarije. Unatoč prilično velikoj količini oborina, posebice u odnosu na preostali dio Istre, to je područje relativno siromašno površinskim vodama. U članku se spominje postojanje brojnih spilja, jama, ponora i vrtača. Na prostoru istočno od Lanišča registrirano je 15-ak takvih objekata, a posebice su zanimljive jame dubine do 100 m. Uz rub polja kod Lanišča smješten je ponor dubok 113 m, kroz koji se u kišnom razdoblju odvode vode najnižeg dijela polja, izvora vode ima kod Rašpora, Trstenika, Račje Vasi, Lanišča, Podgača, Prapoča i Klenovščaka; oni su kaptirani za potrebe navedenih sela. Od površinskih tokova zabilježeni su potoci Pokrovac (koji prolazi kroz Podgače i završava u Laniškom polju) i Radoški potok (koji istočnije od sela siječe cestu za Lanišče, a završava u ponorima na južnoj strani doline). Največi dio vode ovih ponora pokupi ponor Miletov škoj, a voda se rijetko prelije u susjedni ponor Dvorina. Od potoka još postoje: Bač kod Lanišča, Suhi potok kod Račje Vasi, Grdi žlib u Danama i Duvčice kod Prapoča. Od izvora važni su Šterenac i Vrhalj kod Lanišča, Jezero i Škavna kod Bresta pod Žbevnicom i Rupa uz cestu Prapoče-Lanišče. Na području Račje Vasi postoje izvori Depožit (poznat i kao Fernoža), Jurjevica, Korita, Puč i Studenac, a kod Prapoča Zabrda, Prevala i Korita (glavni izvor, natkriven 1928., a nalazi se na samom ulazu u selo).
Željko Labura i Irena Šverko sastavili su članak o tvornici drvene ambalaže u
244
OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 223-247
Lanišču, koja je otvorena 1980., u sklopu programa za revitalizaciju Čičarije. Drvena se ambalaža proizvodila do 1998., a od tada tvornički radnici obnašaju poslove čiščenja šuma, sadnje stabala, skupljanja šumskih plodova i si. Zapošljavanja novih djelatnika nema od 1988.
O veterinarskoj ambulanti u Lanišču, koja je postojala od 1957. do 1963., u gospodarskoj kuči obitelji Aničič, na kučnom broju 104, piše dr. vet. Fedor Putinja. Prvi i jedini voditelj ambulante bio je veterinarski tehničar Milan Cerovac iz Svetog Donata. Rad ove ustanove obuhvačao je sela Prapoče, Podgače, Brgudac, Račja Vas, Rašpor i Trstenik. Razlog njezinog ukidanja bio je naglo opadanje broja stoke.
Važnost lokava u životu Čičarije analizirao je mr. sc. Josip Žmak. Da bi one mogle služiti namjeni, tj. držanju vode za napajanje stoke, valjalo ih je redovito čistiti. S vremenom su, naime, nastajale velike nakupine lišča, zemlje, trava vodenica i si., što je smanjivalo količinu vode. Odredene su lokve bile više izložene takvim nakupinama, pa ih je češče trebalo čistiti, dok su druge duže vrijeme uspijevale ostati čiste. Javne lokve čistile su se zajedničkim radom svih domačinstava, a poslove je organizirao i vodio seoski župan. On je procjenjivao kadaje najpovoljnije vrijeme za takve radove, koji su se obično obavljali u rujnu i listopadu, kadaje, poslije ljetnih žega, razina vode najniža.
Isti je autor obradio i temu o jesenjim plodovima prirode, koji su nekoč predstavljali značajan izvor prihoda stanovnika Čičarije. Radilo se o dopunskim priho-dima poljoprivrednih domačinstava i to onih u kojima je bilo odrasle djece i mladeži. Naime, za starije osobe prikupljanje prirodnih plodova bilo je naporno, a nedostajalo je i vremena za to, jer je trebalo obavljati poslove bitne za opstanak domačinstva. Stoga su obitelji s više odrasle djece imale veče mogučnosti poboljšanja vlastitog životnog standarda. Spomenuti poslovi odnosili su se na prikupljanje smrekve, malina, šipka, jagoda, kupina, drena, divljih jabuka i krušaka, gloga i lješnjaka. I danas se na Čičariji mogu nači sve navedene vrste prirodnih plodova, ali uglavnom u malim količinama.
Irena Šverko piše o Ženskoj vokalnoj skupini "Lanišče" i čičarijskom bugarenju. Izraz su u stručnu terminologiju prvi put unijeli Ivan Matetič Ronjgov i Slavko Zlatic, dok sami Čiči svoje starinsko pjevanje tako rijetko nazivaju: koriste, naime, naziv zakantat ili zarozgat. Bugarenje - pjevanje u dvoglasju, koje se izvodi skupno, a u kojem osnovni napjev izvodi jedan pjevač, na kojeg se kasnije nadovezuju drugi - do danas je ostalo slabo istraženo. Iz godine u godinu ovo je pjevanje - koje zacijelo vuče korijene iz davnina - polako odumiralo, a tek je 1976. takva tendencija prekinuta. Šest tadašnjih učenica Područne škole u Lanišču naučilo je bugariti, nakon čega su uslijedili njihovi brojni nastupi na Buzeštini, a i na Medunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Nakon toga nastaje prekid u javnim nastupima skupine, a ponovno okupljanje potaknuo je 1993. Renato Pernic i od tada skupina nosi današnji naziv. U idučim godinama članice skupine nastupaju na brojnim smotrama, kao i u
245
OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 223-247
raznim radijskim i televizijskim emisijama. O bugarenju u Prapočama detaljnije piše Klaudia Šipuš.
Župnik Marijo Žmak osvrnuo se na jedan važan dogadaj: u lipnju 2005., nakon gotovo sto godina, župa Buzet proslavila je mladu misu Maksimilijana Buždona (1980.), koji je krajem kolovoza postao župnik i preuzeo upravljanje župom Stari Pazin i Sveta Lucija.
Dipl. ing. šumarstva Christian Gallo obradio je pitanje izgradnje vjetroparka na Čičariji, na lokacijama iznad Trstenika, Rašpora i Račje Vasi. Miro Šverko i Mario Lipovšek pisali su o bočanju, koje na ovom području ima tradiciju dugu preko 80 godina. Dipl. ing. Miloš Sirotič osvrnuo se, prema osobnome sječanju, na miting u Trsteniku iz 1924. Prvi dio zbornika završava člancima prof. Antona Medice, koji piše o radoškim furmarima (gospodarima konja) te o inicijativi za povratak naziva Rašporski kras.
Mate Žmak-Matešič (Lanišče, 1922. - Rijeka, 2005.) tema je drugog dijela zbornika, u kojem se - osim posmrtno objavljene autobiografije (koju je napisao u stude-nome 2004. u Rijeci) i nekoliko pjesama - nalazi i članak Vladimira Žmaka-Štuti-nova.
U trečem se dijelu zbornika nalaze prikazi: Zbornika Opčine Lanišče, knj. 2. (2004.), knjiga "Račja Vas" Antona Medice i "Prapoče: o zavičaju" Vladimira Šverka (iz pera izv. prof. dr. sc. Slavena Bertoše); "Trstenik" Alide i Alojza Čargonje (dipl. sociol. Gordane Čalič Šverko) te "Meje in konfini" Vide Rožac Darovec i "Dane, selo na Čičariji" Ettore Poropata (mr. sc. Bože Jakovljeviča). Dipl. ing. Siniša Žulič piše o Petrovi u Prapočama, kada je (2005.) predstavljena spomenuta knjiga V. Šverka o tom selu.
Dipl. polit. Vladimir Šverko piše o prapojskim pjesmama i njihovim autoricama.
Jedna od njih, učiteljica Ivanka Šverko, napisala je kratki članak o Prapoču, nakon čega slijedi nekoliko njezinih pjesama. Tu su i pjesme Nevenke Šverko i Marije Vlašič, takoder rodenih Prapojki. Vladimir Šverko napisao je i tekst o školskoj djeci iz Prapoča, nakon kojeg slijede podaci i fotografije o školskoj djeci iz Lanišča.
Četvrti dio zbornika započinje zanimljivim tekstom Zlate Marži o prezimenima i nadimcima u Slumu, njezinom rodnom selu. Ovo malo mjesto, u kojem danas živi samo 18 žitelja, podijeljeno je na nekoliko dijelova: Posedeli, Zlatici, Grandi, Baz-goni, Matolini i Puli Faroša (župnog dvora). Autorica ih je detaljno analizirala prema prezimenima i nadimcima koja u njima postoje: Posedeli (Pučkini, Tončetovi, Jagini, Kovačevi), Zlatici (Markovi, Žepovi, Bršiči, Kanoni, Perovi, Strinini, Vanetovi, Krančavi, Franca), Puli Faroša (Baronačavi, Principkovi, Tabakini), Grandovi (Grandi, Bošnjakovi, Hlajevi, Lukovi, Rajka), Bazgoni (Cekini, Titičevi, Repčevi, Peri-čevi, Tripari, Fžičevi, Jakomeli, Rimeri, Lukasinovi), Matulini (Ricovi, Fradeli, Pulitkini, Tušovi, Tonča). Spomenuti su i smrtni slučajevi žitelja, čiji su uzrok bile različite nesreče: primjerice, Slavko Tomažič poginuo je u Drugom svjetskom ratu,
246
OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 223-247
46-godišnja Sava Božič nastradala je 1952. od udara groma, tijekom ljetnog nevremena, 17-godišnji Andelo Posedel kada se 1958. na njega srušilo vapno iz vapnenice, a Ana Zlatic 1966. u prometnoj nesreči. Slumac Blaž Posedel studirao je pravo u Pragu, a jedina Slumka časna sestra bila je Antonija Posedel. Mnogi Slumci napustili su svoje rodno selo i žive po čitavom svijetu. Zadržali su nadimke, ali ih sve manje koriste, veli autorica na koncu svojeg rada, gdje se i potpisala kao hči od Toneta Pučkiniga-Tabakina i Danice Tončetove.
Ljubomir, Dinko, Jožef i Darko Ribarič prema poznatim su podacima sastavili rodoslovno stablo svoje obitelji. Ribariči-Slamarovi najvjerojatnije su se doselili oko 1610., a u Vodicama su živjeli do 1911.
Slijede dva nekrologa: Liliana Vale pisala je o Josipu Mikcu (Brest, 1924. -Labin, 2005.), a dr. sc. Josip Grbac o mons. prof. Josipu Šajini (Lanišče, 1933. -Sušak, 2005.).
Priloži u posljednjem, petom dijelu zbornika, donose podatke o pjevačkom zboru u Vodicama 1925., te stare razglednice Lanišča, Sluma, Vodica i Bresta pod Žbevnicom, koje je prikupio Darko Jakovljevič. Tuje i tekst ugovora o kupoprodaji Rašpora (1402.), u prijevodu prof. dr. sc. Olge Peric. Na koncu prof. Anton Medica donosi Bibliografij u Opčine Lanišče, tj. sve Sto su vrijedni Čiči i ljubitelji Čičarije zapisali o tom kraju.
Malo je istarskih opčina koje se - poput Opčine Lanišče - mogu pohvaliti vlastitim zbornikom, koji k tome još i redovito izlazi. Bogat brojnim i raznovrsnim prilozima, on na jednome mjestu objedinjuje sve ono što su mnogi znanstvenici i stručnjaci otkrili i proučili o Čičariji, njezinoj prošlosti, ali i sadašnjosti. Zacijelo če predstavljati poticaj nastavku i straži vanj a, ali i sačuvati od zaborava mnoge važne i zanimljive podatke, kojih se več i sada mladi žitelji vjerojatno ne sječaju.
Slaven Bertoša
247