Poštarina plač-ena u gotovom God. XI. Broj 4*>. U Zagrebu, 8. decembra 1939. Pojedini broj Din !.— Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- da se nazivlje narodom Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARYKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a PRIJE 45 GODINA OSNOVANA JE DRDŽBA SV. CIRILA ! METODA (GOB. 1894) U početku svoga biskupovanja došao je Juraj Dobrila nekoga dne u istarsko selo Svelvičenat i u crkvi propovijedao narodu hrvatski. Neki starac , čuvši Dobrilinu pro- povijed mišljaše, da mu ju je napisao koji župnik, a on da ju je naučio na izust. Ta odakle da zna hrvatski on — biskup — ve¬ liki gospodin? Medjutim ovaj dobri starac htjede o to me da se sam uvjeri. Približi se biskupu, a Dobrila ga ljubazno zapita sto želi, A sta¬ rac mjesto odgovora zaklikta: — Sinko, ta ti govoriš kako i mi...! — No da, odgo¬ vori biskup, no što biste rado? — M a ti govoriš upravo kako i mi, — ponavljaše starac sav zadivljen — Da, da, dobro. — opet če biskup, — nego kažite vi meni što želite? — Ma baš kako t mi govori ovaj Božji biskup, — promrmlja dobri starčič. propla- če, pokloni se i ode. Ovu sitnu crticu donosimo možda po stoti put. Ona nam pokazuje najbolje u ka- kvom je žalosnom stanju našao naš veliki biskup svoie nesretno stado — našu bratu istarske Hrvate. Nije dakle čudo. što su veš u ono davno vriieme na preporuku pokoj- noga biskupa svi naši narodni ljudi počeli svojski da rade na tom. kako bi zapuštent istarski f-ovjek što pri.je došao do škole, a po njoj do svijetla i blagostanja. U početku išlo je vrlo teško Trebalo je velike muke i silnog okapanja. dok bi kn- kvo naše selo zadobilo svoju školu Pa kad sv. Taliiani vid jeli. da se uza sve zapreke, što su ih oni postavljali ustraianju naših škola ipak gdiegdje ofvara po koja lirvat- ska ili slovenska jednarazr'dnica osnovali su školsko društvo _ »Lega Nazionale «. ko¬ me je bila svrha da u našim selima diže ta¬ libanske škole za odnarodiivanie naše djece Naši ljudi da se nekako oprli torne naj večem zlu koje je prijetilo njima i djeci nji- hovoi osnovaše godine 1894 školsko društvo pomoto pod imenom Družbe Svetoga Cirila i. Metoda za Istru l ta je Družba imata za- datak. da u našim miestima osniva škole, ali samo za hrvatsku i slovensku djecu. Teškim. i požrtvovnim radom. držeči se one: kamen do kamena palača, naša je Dru¬ žba do početka svietskoga rata osnovala do 40 pučkih škola sa OS razreda. 11 dječiih zabavišta, 3 nastavna tečaja za odrasle dje- vojke. Uz največe zapriieke i pot.eškoče tspo slomli sv naši narodni ljudi, da su do po¬ četka rala za našu diecu n Istri otvorene 172 favne. u ogromnoi večini jednorazred ne pučke škole sa 270 razreda i sa 314 uči¬ telja i učiteljica. Odbiimo od tona 27 škola sa 53 razreda odnosno 04 učitelja, koii su zajedno s po drnčiem na koiem se te škole nalaze pri¬ padi rapallskim ugovorom .1 ugoslaviii. mo- žemo reči. da smo na početku talijanske okuvnriie imali. u dijelti Istre, što je sada pod H at Hom: 142 javne pučke škole s hrvatskim i slo¬ venskim nastavnim, jezikom, sa 218 razreda odnosno 250 učiteljskih sila. Nadalje imali smo- 40 Družhinih lamih škola sa 03 učitelja, 3 Družbina nastavna tečaja sa 3 učite¬ ljice i 11 dieljih zabavišta sa 13 učiteljica. Imali smo nadalje: veliku državnu gimnaziju s hrvatskim nastavnim jezikom u Pazinu, opčinsku nižu gimnaziju n Opatiji i zasebno žensko učiteljište u Pazinu. Uza sve. to bilo je na početku rata u ovom dijelu Istre oko 12.000 hrvatske t slovenske djece, koja nijesu uživala nika- kove obuke Pod konac rata počele su pokrajinske vlasti nastojati. da is prave tu golemu ne- pravdu odredivši, da se u krajevima, gd]e nema škole osnuju nove. dakako poste peno Več se na torne počelo i roditi, medjutim je u novembru nastao lom, a Istru je zaposje- la talijanske vojska. (Ovaj je članak štampan u koledaru *Franina i Jurina« u Trstu g. 1924 ). Povečan i®vox v Italijo ireteklem mesecu se ie povečal tudi v izvoz v Italijo. V avgustu ie Ju¬ la izvozila v Italijo za 36.2 milijona septembru za 32.8 milijona din, v u na za 55.8 milijuna din (Jani za Jvoz i z Italiie pa je bil nadalje slab. ie v avgustu 49.8 milijona dm, v bru 24.7. v oktobru pa 27,3 milijona ini 47.2) Ker ie postala trgovinska z Italijo v zadnjih dveh mesecih t. ie pričel nazadovati saldo klirin dolga nasproti Italiji. IZ STARIH DOBRIH VREMENA Petnaesti rujan bio je za zapadnu Istru važan datum. Toga dana odlazilo se je u Rovinj na proštenje Sveto j Fu¬ nti, a odmah nakon toga započimalo se berbom. To je dakle bio dan službenog otvorenja berbe grozdja. Mnogi su isti- na i prije toga znali obrati po kakvu brenticu tako da imaju več za Svetu Mariju Malu po koju bačvicu slatkoga vina, no ti su bili rijetki. U Istri se tzv. mošt, slatko vino nije pilo, niti krstilo, a niti ga se cijenilo. To zapravo 1 nije smatrano vinom. Do godine 1870 ljudi se nijesu mno¬ go bavili proizvodnjom vina kod kuče. Za kučnu bi potrebu zadržali par kvin¬ tah grozdja i napravili po koji hekto vina, a ostalo bi grozdje prodali, u gla¬ vnem barkama koje su dolazile iz Mle- taka, u koliko ga prije ne bi pokupovala gospoda iz Poreča, Rovinja i drugih gra¬ diča. Prodavalo se na tzv. »konje«. To je bila mjera od dvije brente, koje je tovar na svojim ledjima nosio, akoprem je postojala i vaga, koja se zvala funta, a dijelila se na dvanaest unča. no za va- ganje grozdja se ona nije prakticirala nego samo za vagan.ie mesa. vune, sira i drugih nekih stvari. Ulje se je mjerilo na malo na libri- ce, a na veliko na barile. Kukuruz i žito mjerilo se na malo na Stariče, a na ve¬ liko na stare, vino na malo na bukale, a na veliko na jemere i orne; tkanine i sukno mjerilo se na lakte. Istom u novi je vrijeme nekih desetak. dvadese- tak godina prije rata počelo se upotre- bljavati metre, litre i kilograme, solde, fijorine i krune. Na helere se uopče ni- kada nije računalo, nego se ie heier zvao. pod solda. Prije toga računalo se same na kafahtane, cvancige i talire potakune i šestice. U Rovinju bila je trgovačka komora koj- je isprva sama odredjivala cijene grozdju, no kako su te cijene cesto bi¬ le nerealne to nijesu bili s njima, zado¬ voljni ni trgovac a ni seliaci i tako je na koncu komora prepustila da cijene medjusobno utanačuiu kupac i proda- vaoc sami. Godine 1888 prodavali su se »teran« i »Hrvatica« po 22 fiorina kvin- tal, što je bilo veoma mnogo. Od tada ..... . ... počela je -^ava utakmica u sadjenju vi- nove lože, jer se je od toga vidjelo naj- veči dobitak. Svake se je jeseni vidjelo kako se po svim poljirna i livadama ko¬ paj u »foše«. A kako je to težak posao, to ga naši ljudi nijesu obavljali, nego bi najmili obično Frlane, koji su bili vanredno jeftini radnici, koji su se s malim zadovolj avali, a radili su ko živo- tinje. Loža traži veliku njegu, a naši su joj je ljudi znali i htjeli dati. Tu treba op- kopavati vinograd, treba obrezivati. ve¬ zati. »eimati«, pljeviti, brati kuse i mu- •he sumporiti i štrcati modrom galicom po nekoliko puta. Rad je oko lože mu- čan i težak, ali je nekada bio rentabilan u našem kraju. U ono doba nije se nikada čulo, da bi radnici iz zapadne Istre odlazili u svijet trbuhom za kruhom. Kod kuče je bilo i rada i kruha za svakoga. I pošte¬ nja je bilo. Seljak bi davao seljaku po- zajmicu u novcu ili robi. bez svjedoka. i bez ikakvih pisanih potvrda. I dan Sv, Katarine 25 studena tako- djer je znaea.jan datum u zapadnoj Is¬ tri, .jer je toga dana započimala berba uljika. koja. je trajala sve do dana Sve¬ toga Tome. O Svetom Tomi se kaže: »Sveti Toma ubij Drasca doma ki ga nima neka prizira...« Nekako u to vrijeme znao bi se upri- ličiti i lov na lisice, kojih je nekada još dosta u našem kraju bilo. Danas su se znatno prorijedile. Par njih uputilo bi se u lov i nasto- jali bi da lisicu. ako ie ikako moguče živu uhvate. Uhvačenu vodili bi je po selu na lancu, a ako bi je ubili jedan bi ju nosio na ramenu, dok bi drugi no¬ sio bisage ili sprtu od kuče do kuče. Pred kučom bi stali dozivati gazdaricu, da joj pokažu lisicu i kažu joj. kako su joj obranih na tal način kokoši. Svaka bi ih gazdarica nagradila, koja obdarivšl ih jajima. koja kobasicama, slaninom ili sirom, pa pršutom ili vinom i na koncu bi »lovci« znali nakupiti toliko toga. da su se par dana častili. I tako bi se pomalo približio Božič, koji je opet imao svojih posebnih čari no o tom u drugom broju. M. Korlevič in Avstrija ostali še nadalje navezani na Trst. Vsled novih razmer in sprememb ie bilo treba spremeniti tudi tarifni sistem. O konferenci ni bilo izdano nikako uradno po¬ ročilo in podrobnosti so ostale na ta način javnosti neznane. Delegati so samo izjavili, da so bile samo strokovne razprave o regu¬ liranju prometa v smeri severnih oz. juž¬ nih luk z ozirom na današnje teritorialne spremembe v Srednji Evropi. Med drugim so izjavili, da bo tranzitni promet za Trst preko jugoslovanskega ozemlja ostal pri¬ bližno isti. Povdarili so samo, da je bila zaenkrat dosežena samo začasna rešitev tega problema, kar je umevno zaradi voj¬ nega stanja v Evropi. Tako je zaenkrat ostala meja med obema velikima rivaloma — Trstom in Hamburgom — nedoločena. Jugoslaviia ie ori tem vprašanju precej za¬ interesirana. S tranzitnim prometom preko njenega ozemlja ima na leto 100 do 150 milj. din. dohodkov. Zaradi tega so jugoslo¬ vanski delegati zagovarjali interese tržaš kega pristanišča. i.„ doba višina notiranja ima vrlo ograni- čen značaj, pošto je živa nezamjenljiva za ratnu industriju i pitanje cijena ne dolazi u obzir. Potražnia žive je vrlo jaka u čitavom svijetu i pored skoka cijena. Kako i Italija i Španjolska oskudijevaju na devizama. ovaj povečani izvoz žive dobro im je do¬ šao kao sredstvo za nabavu deviza. Ostanu li ove zemlje i dalje neutralne, tada če moči mnogo da profitiraju od novostvorene situ¬ acije na tržištu žive. U Engleskoj ne po- stoji ni najmanja zabrinutost u pogledu snabdjevanja ovim metalom, jer je London za čitavo vrijeme španjolskog gradianskog rata bio mjesto za trgovački promet sa živom, pa još uvijek posjeduje velike re¬ zerve španjolske žive iz onog vremena Posli ie obnove talijansko-španjolskog kar¬ tela 'londonska firma »Roura and Forges« ponovo je preuzela monopolsko pravo pro¬ daje ejelokupne španjolske i talijanske pro¬ izvodnje žive. Ovo pravo zadržava ona i danas. Ako pravo uzmemo od dana propast) poljske države u Evropi se nije nista va¬ žna dogodilo. Sve ono što se po novina- ma svaki dan masnim slovima ističe sa¬ mo su čarkanja i beznačajni incident u golemom trvenju. Samo je jedan važan dogadjaj, koj se je iza toga zbio: to je provala sovje¬ tske vojske u Finsku. Predigra je torr. dogadjaju započela več davno. Istok kao voju aomenu snvatila ic Rusija ovako: Baltik, Ukrajina i Bal¬ kan! SSSR je odmah izračunala, da mo¬ ra žurno iskoristiti današnje rnut-no sta¬ nje u Evropi i da mora brzim udarcim; doči do pozicija s kojih če moči kasnih i dalje prodirati. U Poljskoj je tc brzo išlo. Kad je Polj ¬ ska bila pritiješnjena o zid prodorom njemačkih četa SSSR je bez žrtava pro- valila s istoka i odnijela tako rekuč be; iednog hiea skoro dvije trečine poljske države. SSSR ie nato naglo pristopila rije ■ šavanju dalnjih pitanja na istoku. Na- došao je pritisak na Balkan ili bolje na Tursku radi izlaza kroz Bospor na Sre- dozemno more. Tu je medjutim orah bio malo tvrdji, Turska si je dobro osi- gurala ledja sa Strane Engleske i Fran¬ coske. koje su u tom slučaju bile podu- prte, iako. ne baš sasvim direktno i od dotad neprijateljske im Italije, i SSSR je morala uzmaknuti. Zato se bacila svom brzinom na sje- ver. Trebalo je brzo raditi. 40.000 sovje¬ tskih vojnika samo su se pomicali od granice do granice baltičkih državica, koje su jedna za drugom popuštale : primale sovjetski protektorat. Njemačke manjine su svom brzinom selile i vrača¬ le su se u Njemačku. Redom su padale, Litva, Letonija, Estonija, što su drugo mogle? Na njihovim je granicama sta- jalo na hiljade i hiljade bajuneta, pu- ščanih i topovskih cijevi, a one same ... bez zaledja, s jedva milijun. dva, ne- spremnih žitelja. Morale su se odricati svojih luka, davati pozicije sovjetima i Drimitl na sebe sovjetski protektorat. U Finskoj je zapelo. Finska nije htjela samo tako pokleknuti. Iako mala. ona je bila odlučna, pogotovo, jer su joi bar moralno davale potporu švedska, Norveška, pa čak i Amerika. Rusija je medjutim znala, da je ta potpora samo moralna. A od moralnih potpora nikad nikome hasne. I kad je vidjela, da na lij epi način ne če doči do svojih ciljeva nribjegla je drugom sredstvu: prevalila je s vojskom u Finsku. Povod je u tak- vim slučajevima uvijek Iako načl. Tako je bilo i tu. SSSR je optužila Finsku da je izaziva. Izmišljeni su pogranični in¬ cidenti, Finci da su navodno provalili na ruski teritorij i pucali na ruske voj- nike iz pušaka i topova i Rusija se je. ugrožena, morala dakako braniti i ka- zniti napadača. Amerika je pokušala intervenirati, no sve je bilo uzalud. To se je uostalom moglo i predvidjati. Svaka bi imperlja- listička država takovu priliku. koja se možda nikada više ne bi povratila, is- koristila, pa je tako učinila i SSSR. Njezina je vojska provalila u Finsku okupirala jedan dio njezinog teritorija, postavila u njem sebi prijateljski na¬ klon jenu komunističku vladu i započela s njome pregovore. I tako je i ova za¬ dnja uporišna točka na Baltiku morala popustiti pred ruskim pritiskom. IDRIJSKA MOLITEV Sveti Ahacij, ki rude srebrne v skladih si idrijskih vire odkril, da so slavile te množice črne, da Ti rojak naš na čast je napil; pesmi slovenske odmeval je glas, Sveti Ahacij, o spomni se nas! Kadar Pomlad bo za narode vzklila ki vsem trpečim prinese njih spas: ena bo misel vse duše spojila, lastovke naše pozdravljale vas; takrat na »Zemlji« škant godel bo, bas Sveti Ahacij, o misli na nas! S sveto boš Barbaro stopil na Rake, slišal na Fari boš petje in smeh, solnce vipavsko bo strlo oblake, Idrija čista bo v svojih vaieh; Glavo pokonci in veder obraz — Sveti Ahacij, usmili se nas! Ivo Peruzzi. Nasledila številka »Istre« bo izšla v sredo dne 20. decembra kot božična številke. Zaradi tega list bo izšel naslednji teden. UREDNIŠTVO. RAZDELITEV ŽELEZNIŠKEGA PROMETA MED TRSTOM IN HAMBURGOM Zagreb, decembra 1939. — Prve dni tega meseca se je vršila v Zagrebu med¬ narodna tarifska konferenca, na kateri so razpravljali o razdelitvi železniškega pro¬ meta med Trstom in Hamburgom, Konfe renči ie prisostvovalo 32 delegatov, Zasto¬ pani so bili delegati Nemčije, Italije, Ma¬ džarske, Češko-moravskega protektorata. Slovaške in 4 delegati jugoslavenskih drž. železnic. Ta konferenca je bila prav za prav ena izmed rednih konferenc, kot se vršijo vsako leto in nima nikake zveze i vojno. Delegati so samo razpravljali o raz¬ delitvi prometa med severom in jugom (Hamburgom in Trstom). Konferenca pa je bila vsekakor potrebna, ker so se v zad¬ njem letu znatno spremenile meje v Sred¬ nji Evropi in to na ozemlju interesnih sfer obeh luk. Vsled političnih mej se je spremenile tudi interesno ozemlje obeh luk in njihova gravitacijska območja. Sudetsko ozeinlie in Češko-moravski protektorat bo odslej te¬ žil na Hamburg, medtem ko sta Slovaška CIJENA ŽIVE RASTE Prvi mjesec rata donio je sobom i veliki skok cijena žive na medjunarodnim tržišti- tha. Na dan 31. kolovoza, posljednji dan pred zatvaranie Londonske metalne burze. živa je kotirala 16,10.0 funti po boči (76 li¬ tri) t. j. oko 71,5 dolara po ondašnjetn te¬ čaju. Medjutim predstavnici kartela preni- jeli su svoja notiranja sa baze funte na bazu dolara i cijena žive se istovremeno povečavala na 108 dolara po boči sa skla- dišta u Londonu, odnosno na 103 dolara fob talijanske ili španjolske luke. Ovom naglom porastu cijena žive ne treba se ču¬ diti. Italija i Španjolska su naime po svr- šetku gradianskog rata u Španiolskuj ob¬ novile svoj kartel žive »Mercurio Europeo« A proizvodnja ovih dviju zemalja začinjava b post, svjetske proizvodnje u živi, dok još veči procent svjetskog izvoza ovoga metala stoji pod njihovom kontrolam. Rat im je pružio mogučnost za podizanje cije¬ na. U mirno doba bi cijene žive na današ¬ njo! bazi imale jaki utiecaj na medjuna- rodnu potrošnju, odnosno izazvale bi sma-i nienje potrošnje žive. Medjutim, u ovo rat- STR A NA 2. »ISTRA*. BROJ 48. Železniška nesreča pri Ilirski Bistrici Trst, novembra 1939. — Pretekli teden je v noči od nedelje na ponedeljek prišlo v H. Bistrici do železniške nesreče večje¬ ga obsega. Motorni vlak, ki je privozil iz Trsta in v katerem je bilo precej pot- Sakrivalt su ulje Kopar — U smislu uredbe o prija- vljivanju zaliha, nitko ne smije gomi- lati robu u svojim skladištima, da bi ju eventualno kasnije skuplje prodavao. Financijski stražari pronašli su u selu Dekanima kod poj edinih trgovaca 92 litre ulja, koje nije bilo prijavljeno. nikov, je zavozil pri il. bistričld postaji “J* na cf.ra n čiri t.ir lripr ip at.ai i arami vin.k le zaplijenjeno i prodano po dne- na stranski tir, kjer je stal tovorni vlak. Strojevodja je še nekaj trenotkov pred nesrečo zagledal tovorni vlak in prijel za zavore. Posrečilo se mu je v znatni meri omiliti udarec, ki bi bil drugače strašen. Vendar je bil sunek zelo močan in vsi potniki so popadli s sedežev. Na kraj nesreče so takoj prišli karabinerji in drugi, ki so pričeli z reševanjem po¬ nesrečencev. Večina potnikov je odne¬ sla samo lažje rane, le štirje so težko ranjeni, škoda na železniških objektih ni velika, kakor pravijo, in tudi promet ni bil zaradi tega oviran, le vlak je imel nekaj zamude. Tudi inozemske agencije so objavile vest o tej nesreči ter prido- dale, da je bilo nekaj smrtnih žrtev o katerih italijanska poročila molčijo. Značilno svarila goiriškega nadškofa V škofijskem listu od 1. novembra se soriški nadškof pritožuje nad nepokorščino duhovščine. S posebnim poudarkom opo¬ zarja na kanonični predpis 2334, po kate¬ rem zapadejo ekskomunikaciji vsi, ki izda- i jajo postave, ukaze in odredbe proti svo¬ bodi in pravicam sv. Crkve in ki posredno ali neposredno ovirajo izvedbo cerkvene jurisdikciie s tem. da se zatečejo h kate¬ rikoli si bodi javni (civilni) oblasti. Po ka¬ nonu 2336 so za duhovnike, ki zagrešijo tak zločin, predvidene hude kazni: suspen¬ diranje. zguba beneficija, častnih mest, po¬ kojnine itd. To nadškofovo svarilo je zbu¬ dilo pozornost, ni pa verjetno, da bo rodilo uspeha. Včasih je treba kanone kar udej- stviti. — (»Slovenec*:) Kaznovane mlekarice Zaradi prodaje slabega mleka so bile naznanjene sodišču sledeče mlekarice: Marija vd. Belič iz Marezig, Ivana Mar¬ gon iz Povirja, Ana Basec iz Bazovice, Lucija Stefančič in Štefanija Košuta iz Sv. Križa pri Trstu, Ana Lazar iz Pod¬ peči, Marija Bandič iz Prebenegov, Ma¬ rija Brišček iz Zgonika, Ana Gruden iz Samatorče, Josipina Racman iz Groča- ne, Ludvik Kočever iz Brij, Angela Škrk, Marija Pegan, Vida Gerlan, Karolina Perčič, Marija Kozman, Ivana Gruden, Alojzija vd. Rebula in Amalija Štolfa iz Saleža, Olga Suban iz Tmovice, Viktor Vodopivec, Marija Otrovka in Katarina Vodopivec iz Tubelj, Josip Pipan iz Brij, Marija Vodopivec iz Koludrovice, Karo¬ lina štubelj iz MaL Repna, Marija Gra- honja iz Kastelca, Ana Kermac iz Ma¬ rezig, Ljudmila Pucer iz Pocol, Antonija Peroša iz Mapela, Marija Kermac iz Ma¬ rezig, Antonija Sergač iz Sergašev, Ve¬ ronika Sabadin iz Marizig, Katarina Ker¬ mac iz Marezig, Marija Simončič iz Zgo¬ nika, Marija Dol jak in Ljudmila Gru¬ den iz Zgonika, Josipina Lazar iz Deka¬ nov, Viktorija Foraus iz Doline, Marija Furlan iz Čemotov, Josipina Dodreka iz Sv. M. Magd. Spodnje, Ana Koretič iz Loga, Ivana Sabadin iz Gažonov, Ma,rija Štoka iz Konto vela, Ana Babič iz Triba¬ na, Marija Ukmar in Ivana Guštin lz Saleža, Milena Gerželj iz Herpelj, Karo¬ lina Rojac iz Hriba, Marija škergat iz Marezig in Ana Babič iz Kopra. Senik v plamena Bazovica, novembra 1939. — Pre¬ teklega tedna je požar uničil senik Ma¬ teja Marca. Poklicani so bili takoj ga¬ silci iz Trsta in obveščani bazovski kara¬ binerji. Toda gasilci so prišli prekasno, ko je ogenj že uničil ves senik. S seni¬ kom vred je zgorelo 80 stotov sena in 20 stotov slame. Škodo cenijo na 20.000 lir, ki je krita z zavarovalnino. Vzrok požara ni znan. Angleški letaki nad Tolminom Tolmin, novembra 1939. — Po hri¬ bih okoli Tolmina so našli nemško pi¬ sane letake, ki so pisani v protihitlerjev- skem duhu. Zgleda, da so te letake me¬ tala angleška letala na Zgornjem Koro¬ škem, ali kje drugje in jih je veter za¬ nesel v naše gore. Izpred goriškega sodišča Ker je tihotapil'špirit, jer bil 34-letni Josip Trinko iz Sovodenj obsojen na 1900 lir den. kazni. — Rudolf Božič, star 26 let iz Rakovice pri Sv. Luciji je bil obtožen, da je kuhal žganje. Oprostili so ga zaradi pomanjkanja dokazov. — An¬ drej Pavšič iz Spodnje Tribuše je bil ob¬ sojen na 90 lir den. kazni, ker so našli pri njem dva avtomatična vžigalnika. t FRANCKA ŽGURJEVA V Podragi na Vipavskem je umrla pre¬ tekli torek dne 28 novembra ga. Francka Žgurieva roi. Škapin, vdova po znanem kmetu-poetu Francu Žgurju, ki je umrl le¬ tos 11 februarja in tašča g. Bazilija Jerasa, višjega geometra pri katastrski upravi v Celju. Pokojna je bila znana kot dobra in blaga žena ter odločno zavedna. Naj ji bo lahka domača zemlja! vnoj cijeni seljacima, a trgovci Ivan žu pinič, Stankič Josip i Makinič Marga reta kažnjeni su zatvaranjem dučana kroz tri dana. Uhvačeno morsko čudovište Piran — Ižulski ribari loveči ribu daleko od obale, uhvatili su u mrežu, oko 15 milja daleko od obale, pravo morsko čudovište. Bila je to nekakva riburina dugačka preko 4 metra, a te- ška oko 200 kila. Teškom su je mukom izvukli i dotukli, a onda su je odnijeli na trg u Ižulu, gdje ju je mnogo naro¬ da dolazilo gledati. Stari jedan ribar kaže da je to neki takozvani »globo- kefalos«. Riba če biti otpremljena Trst, da se točno ustanovi kakvo je to zapravo morsko čudovište. Umuk napacu djeda Sveti Vičenat — Još ovoga ljeta, kada su se jednog dana vračali iz Pule stari 80 godišnji Macan i njegov 51 go dišnji unuk Ive Fabac, došlo je medju njima do svadje. Sad, kako se je cijela pripovijest razvijala teško je reči. Sta¬ ri Macan tvrdi, da ga je nekih 200 ko¬ raka pred selom Roškari na Svetvlčen- štini Fabac napao i tom mu prilikom istrgnuo iz ruku novarku sa 105 lira i zlatnu rečinu iz uha, a osim toga aa mu je nanio nekoliko tjelesnih ozlije da. Fabac, uapšen, niječe da bi starom Macanu ista odnio, nego kaže, da ga je te večeri sreo na putu i predbacio mu zašto tuče svoju staru Ženu. Stari da se je na to uzrujao, izvadio iz dže- pa nožič i htio ga njime ubosti, ali da mu je on, Fabac, nožič oduzeo i gurnuo ga da se srušio na zemlju. Državni tužilac tražio je da se Fab- ca kazni sa 4 godine tamnice i globom od 4000 lira, jer da je to pokušaj gra- bežnog umorstva, ali je sud uvažio ob- ranu advokata i osudio Fabca samo zbog tjelesne ozlijede na 4 mjeseca za- tvora. N jemački brodovi u Trstu još misu prodani Trst — Više njemačkih teretnih bro- dova zatekao je rat u Trstu, gdje su ih Nijemci ponudili na prodaju. Kako me¬ dju talijanskim brodovlasnicima nisu našli kupca, Njemačka sada pokušava prodati ove brodove balkanskim paro- brodarskim društvima u zamjenu za si- rovine. Siomio nogu Sveti Vičenat — Jure Pamič iz Sve- tog Vičenta, koji je zaposlen u uglje- nokopu u Arsiji, slomio je na radu de- snu nogu, pa je otpremljen u puljsku bolnicu, gdje če kako predvidjaju osta¬ ti najmanje 40 dana. Akcija za pošumljivanj e Pula — Kao svake godine u to do¬ ba pozvala je Vlast i ove godine, prlgo- dom proslave obljetnice Fašističkog po¬ hoda na Rim iii kako se službeno kaže, prigodom obljetnice fašističke revoluci¬ je, narod da pristupi radu na obnovi države. Kod nas je posebno naglašena potreba pošumljIvanja krša i goleti. Cesta Rovinj—Pula Rovinj — Pokrenuta je akcija da bi se osim predvidjene ceste Rovinj-Kan- fanar izgradila i cesta Rovinj-Pula, jer se Rovinjci tuže da naročito s Pulom, osim veze morem, nikakve prave kop- nene veze do Pule nemaju. Posebna deputacija Rovinjaea posjetila je po¬ slanika Ivana Mraka (Maracchi) i za- molila ga da bi se zauzeo za izgradnju te ceste. Puljski prefekt u Žminj u Žminj — U Žminj je nenadano do- putovao puljski prefekt i posjetio opči- nu, školu i crkvu. U crkvu je došao baš u času, kad je župnik krstio jednu dje- u času, kada je župnik krstio jednu dje- vojčicu, kčer nekoga mladog rudarskog radnika, pa joj je odmah podijelio dar. Iza toga posjetio je dječji vrtič, a onda je proslijedio u Sveti Vičenat. I tu je pregledao opčinu, školu, crkvu i dječji vrtič »Italie Redente«, a onda se odve- zao u Pulu. ZDRAVSTVENE ISKAZNICE Pula — U smislu naredbe ministar- stvr unutrašnjih poslova mora se sva¬ ka osoba, koja ide u službu biti provi- djena zdravstvenom iskaznicom i bez nje ju nitko ne smije uzeti u službu. To se u prvom redu odnosi na sluški- nje. One sluškinje koje su več namje- štene mora ju se takodjer odmah pod- vrči liječničkoj pregledbi, da bi im mo¬ gle biti vodij el j ene iskaznice. Tko se ogluši tim naredbama plača 500 lira globe. Od vremena do vremena vršit če se pregledba zaposlenih osoba, da bi se ustanovilo njihovo zdravstveno stanje. KRATKE VIJESTI IZ ISTRE Medulin — Antun Lorencin Josipov, kome je sada 37 godina, radio je na kro¬ vu kuče br. 87 u Medulinu. Bilo je to baš nekako oko podne, kad mu se na- jednom poskliznuo 1 on se srusio s krova, zadobivši teške tjelesne ozlijede. Prevezen je u puljsku bolnicu. te ima malo izgleda da bi mogao ostati na ži¬ votu. Pula — U jednoj ne baš najpromet- nijoj ulici dogodio se ovih dana obra¬ čun medju zavadjenim ljubavnicima, koji če imati tragičan završetak. Antun Vranič Antunov, kome je sada 26 godi¬ na, dugo je vremena bio u najboljim od- nosima sa sluškinjom Ružom Šegon, koja je rodom iz žbandaja na Poreštini, a koja sada služi u Puli. U posljednje vrijeme njegovi su osječaji naprama njoj ohladili. Sva ždvojna Roža ga je neki dan dočekala, kada je izlazio iz ku¬ če i polila ga po licu vitrijolom. Jedna mu je strana lica sasvim iznakažena, a izgubit če, prema liječničkom mišlje¬ nju i oko. 18-godišnja Roža šegon od¬ vedena je u zatvor, a Vranič u bolnicu. Ona je izjavila, da ju je Vranič zaveo 1 ostavio, a ona da mu se je morala zbog toga osvetiti. Pula — Prije 20 godina dogodio se na putu izmedju Pule i Lošinja gusar¬ ski napadaj na brod »Neretva«. D’ An- nunzievi legionari ukrcali su se preobu- čeni u radničko odi jelo kao tobožnji pu- tnici na brod, koji je vozio hranu i ži¬ vež na Lošinj, a zatim nasred mora oru- žjem prisilili kapetana da s tovarom skrene na Rijeku umjesto na Lošinj. Na brodu je bilo 100 željeznih kreveta, 240 kvintala brašna i 300 kvintala ječma, te još nekih namimica. Sada se konstatl- ra da je i kapetan bio s njima u dogo¬ voru. Kopar — U Ižuli osnovana je nova ulj ara, koja če moči preraditi dnevno do 70 kvintala maslina. Nerezine — U Nerezinama je životom nastradao 9-godišnji dječak Josip Ruko- nič, koji je baš pred svojom kučom do- spio pod auto kojim je upravljan šofer Josip Kremen. Dječak je prenesen u bol¬ nicu u Mali Lošinj, gdje je nakon par sati umro od ozlijeda. šofer je pridržan u za tvoru. Iim — Neki Rovinjci haračUi su u posljednje vrijeme na ušču limskog za- Ijeva, ubijajuči ribu dinamitom. Kona- čno je karabinjerima pošlo za rukom da ih uh vate, postavivši im zasjedu. Bi¬ lo je več krajnje vrijeme, da se tim Ro- vinjcima stane na put, jer su skoro sa¬ svim uništili ribarenje u ovom dijelu mora. Pula — Vjenčani su u Puli: Dobrila Ivan i Njegovan Štefanija — Herma- gora Eugen i Bilič Palmira — Sironič Ivan iz Pule i Pavlinič Marija iz žmi- nja — Cerneka Danilo iz Buzeta i žiko- vič Ana iz Pazina — Ražina Dragutin iz Pule i Čmja Eugenija iz žminja. Vodnjan — Kao i po drugim istar- skim selima učestali su i na Vodnjan- štini sastanci fašističkih opčinskih taj nika sa seljačkim pučanstvom. Tako su prošle nedjelje održani sastanci u Sve¬ tom Vičentu, Balama, Peroju, štinjanu, Ližnjanu, šišanu, Premanturi, Pomeru, šikicima i na Montiču. Opatija — Mandalena Kleva iz Opa¬ tije brala je u šumi granje za vatru i lišče i travu za kozu. Lugar ju je zate kao i predao je sudu. Stariča je medju- tim pokazala jedno pismo još iz starih vremena prema ko j emu je njoj dozvo- ljeno. da sakuplja suho granje i lišče u šumi i sud ju je na temelju toga do¬ kaza oslobodio. Matulje — U selu Bregima kraj Ma¬ tul j a bilo je posljednje vrijeme u kuči Požčičevoj dosta burno raspo- ldženje. Vinko Poščič koji je radio u Argentini vratio se kuči. Njegov brat Franjo koji je do tada uz starca oca bio j edini gospodar malog pos jeda nije bio baš zadovoljan njegovim po- vratkom jer je morao dijeliti s njime posjed, koji i onako nije baš velik A kada se je povrh toga Vinko još i ože- nio i doveo u kuču mladu ženu Mariju Iskra, ne vol ja je bila gotova. Svadje su bile tako ceste da dulje nije bilo mogu- izdrzat!. Dolazilo je do tučnjava i ft- zičkih razracunavanja, koja su ih sve za jedno dovela pred sud. Franjo Poščič osudjen je na dva mjeseca zn tvora a svim ostalim održao je sudac jednS fije- r^tw 0< lT k > ; k° pitan -1 e -1e hoče U to ko- greha! rekli: Mal ° srunta puno NAŠLI SO GA MRTVEGA Trst, decembra 1939. — V svolem sta- novanm so našli mrtvega SO-letnega star- lSL a .“ ^ J?« -i? «vel kot* samec. Zdravniki so ugotovili, da samec, sa je zadela kap. J R O 3 3 £ — Postojna. — Umrla je Frančišk Čeč, roj. Vadnal, stara 68 let, Sožalje! * — Trst. — Pred sodiščem se je moral zagovarjati šofer Rubbieri, ki je v Nabre¬ žini povozil kolesarja Teodorja Okretiča. Bil je oproščen, ker je dokazal, da ni za¬ krivil nesreče. * — Ajdovščina. — Prometno mini- starstvo je dovolilo nrdMisko avtobusno zve¬ zo s Trstom. Avtobus bo odšel iz Trsta ob 6 zjutraj, ob 7 50 bo že v Ajdovščini, odko¬ der bo odšel ob 8 zvečer in prišel v Trst ob 19.50. S tem so zadovoljene želje tržaš¬ kih lovcev in smučarjev, ki bodo lahko fc Ajdovščine prispeli na črnovrške snežne poljane. * — Pliskovica. — Ko je razkladal drva z voza se je nekaj ceoanic sesulo na 54-lnetnega Alojza Vrabca, ki je dobil težke poškode. Zlomljeno ima desno nogo na dveh mestih. Šest tednov se bo zdrav, ako ne nastopijo komplikacije. * Trst. — Aretirali so 74-letno Marijo Gregorovac vd. Lepčič zaradi beračenja. ♦ — Trst. — Umrli so: Smerdu por. Virkner Josipina 57 let Vrubel Ana 67, Je¬ lovica Anton 75, Muha Adolf 61, Prodan Jakob 47, Udovič Franc 63, Stanič vd. Čok Marija 70, Šušteršič por. Skok Erminija 42, Faganel Josip 68, Pelicon Josip 55, Terčon Ivan 68, Petelin por. Škerl Marija 80, Pa- rovel Ivan 49, Kristiančič Ivan 35. * — Renče. — Na cesti proti Gorici sta trčila s kolesi 19-letni Marko Vodopivec In 24-letni Alojz Gregorič. Gregoriča so pre¬ peljali v goriško bolnišnico s pobito glavo, Vodopivec pa je osta' nepoškodovan. ♦ — Solkan. — 57-letni Josip Nikolav- čič iz Gorice je padel tako nesrečno s ko¬ lesa, da si je zlomil nogo. Zdraviti se bo moral 60 dni. * — Preval. — Pred tržaškim sodiščem se je moral zagovarjati mesar Karl Hro¬ vat, ker je prodajal pokvarjeno meso. Z njim je bil prijavljen tudi Josip Rehar. Oba sta dobila po 1000 lir den. kazni. * — Idrija. — Pred prizivnim sodiščem v Trstu se je vršila razprava v zadevi šo¬ ferja Ivana Jereba, ki je zakrivil nesrečo na mostu v Gorici. O nesreči smo pisali tudi v našem listu. Pri tej nesreči so trije vo¬ jaki in en civilist prišli ob življenje. Šofer se je zagovarjal, da so popokale verige in da je to povzročilo nesrečo. Kazen mu je bila znižana od 2 let na 14 mesecev. ♦ — Trst— V mestu in na deželi je bilo kaznovanih z globami od 20 do 50 lir 12 trgovcev, ki so prodajali blago po višjih cenah kakor je predpisano. * — Trst. — Neki glasbenik je odkril v mestu v bližini svojega stanovanja izvir vode. ki ima večje količine petroleja. Za¬ devo ie naznanil rudarskemu uradu in se¬ daj raziskujejo, če je res petrolej pod tržaškim mestom. # — Sežana. — Že tretjič v teku enega leta so tavovi obiskal stanovanie Marije Škrinjarjeve. Odnesli so ji vse kar so do¬ bili, celo rjuhe s pos+e!ie. Škoda ie velika. Pula — U bolnici su dooremiieni ra- dnici iz labinskop rndokooa ?6 rodi- šnji Antun Kofol iz Pazina : 33 godišnji Paškval Galovič iz Barbana Jboirca sv zadobili teže povredp na radu u rudni¬ ku, pa če morati odležati u bolnici kor mjesec. * Marčana — Ovd.je ie umre 17 godi¬ šnji Pere Defar (toji 'e bio ledin; hra¬ nitelj' starice majke udovice i triju mia- djih sestrica Njegova smrt potresla le sve suseljane, * Pičan — Na vt-uku Gospu bio ie u Pičnu ples pod vedrim neham Nek- An- djelo Fornažar kome je tek 16 eodms posvadio se ie s 19-godišn.um Vinkom Bačičem i zapodjeo s njime kavgu i tu- tučnjavu. Bačič je pozvao u pomoč sta- rijeg brata, pa mali Fornažar bio bi zlo prošao, da mu nije priskočio u pomoč njegov stariji brat. Tučnjava je bila že- stoka, bilo je šakanja. bacanja kame¬ nja, i na koncu nekoliko krvavih glava te dvije t-užbe sudu Epilog je_ bio: po dva mjeseca zatvora za Fornažara sta¬ ri jeg i za oba brata Bačiča, dok je di Andielo Fornažar koji ie zapravo mo prvi krivac. kao rrmlodobnik riiesen. Marčana — Na cesti kola vodi prema Opatiji i Liburniji nest-ala je ledna ba- čva s katranom, koja je sluzila za ka- tranisanje ceste. U šumici Gropi zate¬ čen je 25 godišnji Martin Radolovic, ka¬ ko stru.že katran s bačve. Isprva je tvr- dio, da je bačvu našao u šumi, ali je na koncu priznao, da mu ie bačva trebala. pa da iu ie prisvojio. Kazna nije bila ni najmanje blaga: 8 mieseci zatvora i 70U lira globe. Bačva nije zaista toliko vri- jedila . BROJ 49. »ISTRA* STRANA 3. MANJ INSKI PROBLEM ^_ Vrača s© 100.000 BalticJcih Nijemaca Pod tim naslovom donose bečke »Hrvatske novine« ovo: Preseljenje bal- tičkih Nijemaca znači bez sumnje je- dan od najodlučnijih narodnih procesa, što ih vrši nacionalsocijaiistiČKa Njema- čka po zamisli Hitlera za raščiščenje pro¬ blema narodnih manjina u Evropi. Ovaj proces nema primjera u povij esti. Več se sada može rezultat te akcije vid jeti prigodom preseljenja 30.000 do 40.000 Nijemaca iz Estonije i 70.000 Nijemaca iz Le tonske, koje če se naseliti u novim pokrajinama na istoku. Največi dio bal¬ tiških Nijemaca več je stigao u Njema- cku. Računa se da če upravni postupak s njima biti dovršen do konca veljače. Najprije su Nijemci dolazili kroz uselji- vačku centralu u Gotenhafenu (Neka- dašnja Gdinja). Kad se je več oko 15 hiljada Nijemaca naselilo u pokrajini Danzig-Zapadna Pruska, premjestilo se je centralno preseljivačko rnjesto u Po¬ znanj .. K torne se je uredila još je- dna useljivačka centrala u Lodzu, koja se ^ m . a brinuti za doseljenike Nijemce iz Galicije i Volinje. Oni če meujutim do- ci istom na prolječe slijedeče godine. Pokrajina Warthe moči če praktično prhniti neograničeni broj doseljenika. Kad najavljeni Nijemci iz Baltika sti- gnu, onda se najprije obave formalno¬ sti podijeljivanja gradjanskih prava., kontrola njihovog zdravstvenog stanja, a oni izjave što su izučili i čemu bi se htjeli posvetiti... Osim toga brine se jedan baltiško- njernački grad za¬ to, da tamo doseljeni Nijemci budu na¬ stanjeni zajedno u istim selima odnosno graoovima u pokrajini Warthe. U koliko je moguče daje im se zaposlen j e u onom zanatu, kojim su se i prije bavili. Svaki baltički Nijemac može zatražiti da se premjesti u drugi koji kraj i da mu se dade drugi koji posao. ako mu se sada- šnji ne svidja. Svaki dan prodje kroz useljivačku centralu po 1000 do 1500 Ni¬ jemaca doseljenika. Tako pišu Hrvatske novine glasilo gradiščanskih Hrvata, ko¬ je izlaze u Beču i, sasvim razumljivo, crpe svoje vijesti iz službenih njema- čkih vrela. Madžari zahtjevaju svoju stranku Listovi iz Sombora .iavljaju: Prvaci bivše madžarske stranke održali su u Bačkoj Topoli sastanak, kome ie prisu- stvovalo oko 250 ljudi. Bivši senator Im- re Varady je ižvjestio o vanjskom i unu- trašnjem položaju te je naglasio, da da- nas nema zaprijeke prijateljskim odno- sima izmedju Madžara i Srba. U Jugo¬ slaviji imade — kaže Dr. Varady — 500.000 Madžara, koji imadu pravo na 10 do 12 poslanika u parlamentu, ali ne zahtjevaju nego samo trojicu. Dr. Leon Deak je naglasio, da su Madžari lojal¬ na narodna manjina koja ništa drugo ne želi, nego da dobije ona prava, koja joj po ustavu pripada.iu. Zahtjevaju ma¬ džarske škole. Rascjepanost u politici može Madžarima samo štetovati. Na konferenciji je zatraženo da se osnuje nova madžarska stranka, pa je stavlje¬ no u dužnost Dr. Varady-u neka bi na- javio vlastima, da madžarska stranka hoče ponovno da d.ieluje. Nijemci u Potkarpatskoj Rusiji ostafu Vodja njemačke narodne grupe u Slovačkoj inženjer Franz Karmasin iz- javio je na sastancima nacionalističkili funkcionara u Slovačkoj. da )e volja Fuhrerova, da Nijemci iz Slovaške ne šele nego da u njoj ostanu i da tako čitavome svijetu posvjedoče, kako može u iednoj državi zajedno prebivati i vi¬ še nerodnosti ako iedni poštuju prava drugih. ___ Neki Nijemci napuštaju Kulturbunid »Dan« piše, da lozinka »Heim ins Reich« nije do danas imala uspjeha kod južno-banatskih Nijemaca. Oni Nijemci, koji su bili prije madžarizirani, a koji su za tim uslijed nacionalsocijalističke propagande ponovno priznali da su Ni¬ jemci, sada su se ponovno počeli izdavati za Madžare. Neki seljaci, do sada članovi Kulturbunda, misleci da ne če morati seliti iz Jugoslavije, počeli su istupatl iz ove organizacije. Pojedini Nijemci pri- javljuju se i za prelaz na pravoslavje. U Bugarskoj se ne postupa. lose s turskem manjinom Bugarsko ministarstvo vojske deman¬ tira energično vijesti turskih listova, prema ko j ima se s turskom manjinom u Bugarskoj loše postupa i da je ona upo- trebljavana protivno zakonima za grad- nju cesta, pa da se čak uvrstava i u vojnu službu. Ministarstvo vojske izja- vljuje, da ove turske vijesti ne odgovi- raju činjenicama. Turska manjina u Bugarskoj uživa sva prava i ima iste dužnosti kao i ostali stanovnici. O kmetu ki je umeščal vojvode »Koroški Slovenec« je prinesel sestavek o slovenskih svobodnih kmetih, na kar je prejel tale dopis, ki ga je priobčil pod zgo- rajšnjim naslovom: V predzadnji številki našega lista ome¬ njate kmetakoseza, ki je pri Krnskem gra¬ du ustoličeval koroške vojvode. Stari viri pripovedujejo, da je imel to pravico neki rod, ki je imel svoja posestva v bližini Krn¬ skega grada. Pozneje ie bila pravica zdru¬ žena z dvema zemljiščema v Pokrčah in Blažji vesi. Po tem se je posestvo imeno¬ valo knežje zemljišče (Herzoghube). Zadnji kmet, ki je umeščal kneza na kamnu, je bil Jurij Šater ali Schater. Njegova rodovina je izumrla 5. junija 1823. Ob tej priliki so se ga spomnili tedanji listi z obširnimi zgodo¬ vinskimi sestavki, oprostom. 130-letnica rojstva Matija Majerja Ziljskega Stotridesetletnica rojstva našega ko¬ roškega rojaka Matija Majarja Ziljske¬ ga nam daje ponovno priliko, da zbu¬ dimo spomin na življenje in delo tega velikega moža. Matija Majar Ziljski si je stekel za slovenski narodni preporod nevenljive zasluge, saj je bil v svojih moških letih kot človek in pisatelj eden najvplivnejših naših narodnih buditeljev in borcev za slovenske narodne pravice, velik ideolog slovenstva in slovanstva. Matija Majar je vse svoje življenje z vso vnemo zbiral in zapisoval slovenske narodne pesmi; v ta namen ni le pre¬ potoval Koroške, temveč tudi Goriško !n Beneško tja do Trsta in tudi štajersko. Prav tako so ga zanimale tudi narodne pripovedke, pravljice, slovenski narodni običaji in šege, narodne noše. Na etno¬ grafsko razstavo v Moskvi, kamor je tudi sam šel, je poslal celo narodne noše in vso opremo za izbo z ziljsko svatbeno skupino, ki je zbudila v vsem sloven¬ skem oddelku največje zanimanje. Na¬ rodne pripovedke in svoje številne spise je Majar priobčeval po raznih sloven¬ skih in slovanskih listih. Sam je v po¬ sebni knjigi objavil samo svoje svete pesmi, ki jih je imel posebno rad. To je »Pesmarica« erkvena ali svete pesmi, ki jih pojo ilirski Slovenci na štajer¬ skem, Kranjskem, Koroškim. Goriškim 1 Benatskim ... zbral i na svet izdal Ma¬ tija Majar, kapelan pri stolni cerkvi v Celovcu. Umrl je kot osamel starček v daljni Pragi. — (Iz »Koroškega Slovenca«), VIJESTI IZ ITALIJE ITALIJA NA BALKANIJADI 1940 Bugarski listovi javljaju, da če se sli- jedeča Balkanijada održati u Ankari. Otkako je Italija z as jela u Albaniji smatra se i ona balkanskom državom, pa je odlučila da če i njezina lakoatlet- ska reprezentacija sudjelovati u balkan¬ skim igrama. Talijanski olimpijski od¬ bor je na svojoj posljednjoj sjednici ra- spravljao o organizaciji olimpijskih iga- ra, koje su se trebale održati 1940 u Finskoj, ali kako izgleda da se ta Olim¬ pijada uopče ne če moči održati to Ita¬ lija kani da nastupi na balkanskim igrama u Ankari. Prije nastupa Talija- ni če se boriti sa švicarima, Madžari¬ ma, Grcima i Jugoslavenima. To su vijesti koje javljaju bugarski listovi, no jugoslavenski atletski savez o torne ništa ne zna, jer do sada nije uopče o torne obaviješten ni od Talij ana ni od balkanskog komiteta. ENO LESKI UGLJEN ZA ITALIJU Dovršena su pogadjanja izmedju Ita¬ lije i Engleske, prema kojim ače Italija dobiti iz Engleske u toku slijedeče godi¬ ne 4 milijuna tona ugljena. Italija se je prije toga opskrbljivala ugljenom iz Njemačke, no uslijed današnjih prilika morala se je obratiti na Englesku. U ITALIJI JE POD ORUŽJEM 868.000 VOJNIKA Službeno talijansko saopčenje kaže: 1 pored otpusta iz vojske i dopusta Voj¬ nika i časnika talij anske vojne snage broje 868.000 ljudi, što je više nego po¬ trebno za svaki slučaj, obzirom na ra¬ zne vojne pripreme u Libiji i na činje- nicu da je u Alpama zapao snijeg. Ita¬ lija — kaže se u saopčenju — može mir¬ ne duše gledati u budučnost, te je ne može iznenaditi nikakav dogadjaj na teritoriju od Alpa do Libije i Istočne Afrike. U POMANJKANJU GOVEDINE JEST ČE SE U ITALIJI MESO OD KUNIČA Kako javljaju talij anske novine, Mus¬ solini je ovih dana primio referat od svog ministra poljoprivrede g. Miocca o stanju kuničarstva u zemlji, iz čega se razabire, da se broj kuniča u Italiji kre¬ de godišnje oko 50 milijuna. Tim povo¬ dom je napomenuo, da količina mesa, koju uzgoj kuniča daje za ishranu pu- čanstva, premašuje 500.000 kvintala go¬ dišnje. Zajedno s krznima kuniča do¬ biva na taj način privreda godišnji pri¬ hod od preko 500 milijuna lira. Musso¬ lini je izrazio zadovoljstvo nad ovako- vim stanjem 1 naglasio, da je potrebno povedati broj kuniča na sto milijuna godišnje. NOVA ALBANSKA ZASTAVA Talijanski je namjesnik u Alba¬ niji na svečan način predao novu za- stavu albanskoj vladi. Ova je nova al¬ banska zastava crvena kao što je bila i dosadašnja. Na zastavi je albanski dvoglavi črni orao sa Skenderbegovim šljemom, a pokra j toga na ovom grbu se nalaze dva fašistička liktorska znaka i savojska kruna sa lozinkom. — U Rimu je takodjer na svečan način predana nova zastava albanskoj kralj evskoj gardi. Povodom ove simbolične predaje nove albanske zastave, odsada če se dan 28 studenoga slaviti u Albaniji kao narod¬ ni blagdan. Rusija i Litva kane takodjer izmijeniti svoje manjine U Rusiji živi oko 100.000 Litavaca, a skoro isto toliko Bjelorusa i Židova u Litvi. Započela su pogadjanja. da se iz¬ vrši izmjena jednih za druge. RAZNO Švicarski dnevnik »Volksstimme« pri naša pregled številčnega stanja vojnih si: Anglije, Francije, Nemčije in Italije. Pre gled je prirejen po zanesljivih virih. Število divizij znaša v mirovnem stanju: Anglija 19, Francija 36, Nemčija 51, Italija 45. V vojnem času je število divizij nasle¬ dnje: Anglija 46, Francija 154, Nemčija 102, Italija 90. Število za vojno službo sposobnih: An¬ glija 6 milijonov, Francija 11 milijonov Nemčija 14 milijonov, Italija 7 milijonov. Število tankov: Anglija 1500, Francija 2000, Nemčija 3200. Italija 3000. Strojnic ima:' Anglija 35.000, Francija 20.000, Nemčija 50000. Italija 30.000. Število topov težkega kalibra: Anglija 10.000, Francija 15.000, Nemčija 14.000, Ita¬ lija 10.000. Toda te številke so med tem gotovo že prekoračene, ker zlasti zapadni velesili silno hitro stopnjujeta svoj vojni potencijal. Letal imajo: Anglija 5000, Francija 3500. Nemčija 6500, Italija 5000. — Toda tudi to število se stalno veča. Slika bojnega brodovja je naslednja: Talijanski izvoz u Abesiniju opao je u prvih pet mjeseci o. g. za 15 pošto, te je iznosio 861 milijun lira prema 1016 milijuna lira u istom razdobij u prošle godine, dok je uvoz porastao za 22 pošto, pa se od 99 milijuna lira povečao na 121 milijun lira. * Sovjetskoruska Akademija znanosti je nedavno izdala seznam narodnosti v So¬ vjetski Rusiji. S seznama je razvidno, da je v Sovjetski Rusiji 59 različnih narod¬ nosti in 96 narodnostnih skupin ki go¬ vorijo skupno 141 jezikov! * Italija nastoji da poveča proizvodnju ugljena u Istri. Nadležni talijanski fak- tori bave se sada proučavanjem mogu- čnosti intenzifikacije proizvodnje uglje¬ na u Istri, a isto tako i u Sardiniji i na Apeninima .U stručnim talij anskim kru- govima smatraj u da če biti moguče da- našnju proizvodnju ugljena u Istri i Sardiniji, koja iznosi godišnje 2 miliju¬ na tona, do 1942. godine povečati na preko 4 milijuna tona. Istraživanja koja se sada vrše u Istri dostižu i do 1000 me- tara dubine. * Organicacija za skupljanje starog že¬ lj eza u Italiji Zbog sve j ače oskudice starog želj eza osnovan je zavod »Consor- zio Nazionale Approvvigionamenti Mate- rie Prime Siderurgiche« (Comsider) sa zadačom da provede integralno skuplja¬ nje starog želj eza u zemlji i da ga na¬ bavlja na strani. Zavod brinut če se i za to, da se iz mora dignu brodovi koji su potonuli na obalama Italije, Albanije i Libije, od kojih če se dobiti znatne ko¬ ličine starog želj eza i Čelika. Za raspo- djelu starog željeza postoji službeno tl- jelo »En te Distribuzione Rottami« ( = Eidirot). ♦ Reorganizacija fašističke stranke. V sestavu fašistične stranke so bile danes izvršene nove pomembne spremembe. S posebnim dekretom ministerskega pred¬ sednika je bil ukinjen položaj inšpek¬ torjev stranke in so bili s tem odstra- vljeni vsi dosedanji njeni inšpektorji. Ustanovljen je bil nov položaj zaupnikov fašistične stranke, ki pa ne bodo člani nacionalnega fašističnega sveta. Odsta¬ vljena je bila tudi dosedanja vrhovna fašistična disciplinama komisija. V ko- misijo so prišli novi ljudje. KITICA MAŽURANI... Ovo leto, jedan dan za polnen, vršil san neč i razkapal v armare va knji¬ gah, pak san našal jedan »JORGOVAN« od 1913 leta. Vi mlaji, morda si ni ne znate, da je »Jorgovan« bil kolendar za istarsku d cu i školani. Urejeval ga j Družbin učitelj Josip Ante Kraljič. To se zna da su va »Jorgovan« pisali i Barba Rike, Car Emin. Katunar i drugi. »Jorgovan« san stavil v žep i šal san na vrh Slosac, da tamo onako na mire pročitan ko štivico i ku pesmicu z one¬ ga vremena. Zlatega istarskega vreme¬ na ko j pasalo, zdavni, zdavni. Rekal mi j bil Ronjgov da če prit, pak san tentoga malo z vrha okole gljedal. Stal san na onen meste kade su za vreme kraljevine Ilirije i kastav- skog kantona Napulijonovi scldati bili storili sohi i nekega cigana obesili, aš je bil neč pul Marčelji ukral. Zato Sroki i dandanas zovu breg Rosca — Sohi. Mislel san na ona nekadašnja vremena, va keh su živeli naši stari i na ona, ka smo preživeli mi, a i na ovo ča sada proži vi j ujemo mi z ov kraj i on naš bri- žan svet z on kraj žice, ka nas deli. Gljedal san okole, na se strani, ali ko da bi z jenega mišn.iaka. Lego ca storit. Kad je tako, tako je pak Bog! Najzad san sel na jenu sten. Znel san žepa »Jorgovan«. Na jenen meste mi se j onako sam otprl. Zagljedal san jenu kiticu suhe mažurani. Pul nje j bilo zapisano: Od male Lucije na Majku Božju božičnu leta 1913. Počel san premišljat: kade i zač san to zapisal i mažuranu 'stavil va »Jorgo¬ van«. A ka j bila ta mala Lucija? Počel san onako z rukun mancat čelo i zažmal san, aš je pokojni barba Pavlič uževal reč da se čovek tako laglje zmisli, kad ča pozabi. Pogljedal san na našu staru Učku i Lisinu. Misli su mi šle preko va Istru, valje na drugi kraj, se do mora. Još san prijel v ruki mažuranu, onako po- snažno, da joj se cvetje ne otpade. Aha! Zmislel san se! Sad znan! Bože moj dobri, čuda let je tega — rekal san sam sobun... ♦ Leta 1913 bil san učitelj na »kole Družbe Svetega čirila i Metoda va Grožnjane-Martinčiči. To j bilo va po- rečken kapitanatu, ale j bliže Piranu, a malomanj i Trstu lego Poreču. Bila j lepa nova škola, a ja san Dil prvi hrvacki učitelj na Grožnjanšcine. Malo dalje j bil Tone Defrančešsi i pokojni, Bog jih pomiluj nebeški, Tone šverko i Ive Gržinič. Na Sovinščine j bil Jure Turkovič. On je prišal s Hr- vackega, zato smo ga bili i dočekali ko da bi nevisticu. Kadagod san imel vremena eg izgovora Da ie pa k postojala Jadera ne treba da dokazujem. To potvrd.iuju historijski atlasi još za rimsko doba. Imam na pr. pri ruci Putzgerov historičk: atlas za srednje škole u Hrvatskoj i Slavoniji u priredbi Stj. Srkulja. U njemu su na n listu evropske pokrajine rimske države, a medju njima Illiricum i Dalmacija, j u njoj grad Jadera, kasniji Zadar. Kako je od Adrie moglo nastati ime Jadran, isto je tako. i još lakše. moglo nastati od Jaderae, Ovo mote izlnaanje čitao sam več davno kod nekih njema- čkih historičara. no njihova ml imena nijesu više ostala u pameti, a vi ga izvo¬ lite iznesti ako smatrate potrebnim, da ispravite ono: Adria kod Roviga (umje- sto Rovinja, što ie tiskarska pogreška). Brun« Jurinčič, Kastav MALE VIJESTI Danski list »Berlinske ridende«, po. roča iz dobro poučenega nemškega vira, da je Italija pred kratkim poslala orožje in letala na Finsko. V Rimu se že delaio priprave za nabiranje mladih italijan¬ skih prostovoljcev- ki bi bili pripravljeni oditi v Finsko, da se borijo proti sovjet¬ ski invaziji. Celokupno imetje nemških manjšin v baltskih državah cenijo na 100 mili¬ jonov funtov ali na okroglo 22 milijard dinarjev. Vse imetje nemških manjšin v Evropi pa znaša po cenitvi omenjenega lista okrog «000 milijonov funtov ali 220 milijard dinarjev. Španija i Italija glavni proizvadjačl žive na svijetu — glavnog faktora u proizvodnji eksploziva — iznenada su podigle cijenu koja pretstavlja največu cijenu za posljednjih 20 godina. Uslijed toga je cijena živi skočila od 11C na 128 američkih dolara na londonskom tržištu, a na tržištu u španskim i tali- janskim lukama od 105 na 123 dolara. Ističe se da je London bio največe tržište na svijetu u pogledu žive još od prije sto godina. Pisma naših čitatelja Jedan noš stari pretplalnik, stari istar- ski narodni borac, svečenik- koji sada živi na Sušaku. piše nam: »Uskrsle su mi u duši uspomene na naše borbe u Istri — na- pose u zapadnim stranama — prije svjet- skog rata. O torne (u Vam napisati nekoliko crtica ... Otkad ste primili Vi u ruke ured¬ ništvo »Istre* kurs i sadržina Usta su mno¬ go bolji, u čemu se slažu svi naši trijezni emigranti. Čestitam!. . .« Ispravi! U posljednjem broiu »Istre* u prikazu knjige »Praktični primjeri radne obuke* od Mate Demarina pogrešno je naznačeno da je autor rodom iz Premanture , što je ne¬ točno. Mate Demarin roden je u Medulinu, pa molimo čitatelje da to isprave. Slijedeči broj » Istre « izlazi u srijedu dne 20 prosinca kao Božični broj. Prema torne slijedečeg tjedna »Istra« ne če izači, na što cij, pretplatnike naročito upozoravamo, da ne bi nepotrebno rekla¬ mirali. miron držal za ruku, trdo kod s kleš čarni. — Su to Vaša deca? pital san. — Vero su, hvala Bogu naša od bra¬ ta Toneta i neveste Marije. Ovo je Lu¬ cija. Maša je brava. Lipo zna pomest hižu. Ovo je Andric, a ovo Marko. Ko če Bog brzo kopači. Tonin i Matijo pasu ovce. E sritni su, sritni, zač vide našega maeštra. Ma vajk san ja diškoril da čemo anka to dočekat, — rekal je Bar ba Mate. Dece san dal malo bunboni djavulet, ale sejeno su si mučali. — Ja — rekal je barba Mate — ca čete gospodine, oni brižni nisu još ni- kad videli gospodina ki po našu diškori Sa družina j prišla pred vrata. Po¬ zdravili smo se pak su me peljali va kuču. Kuča j bila bela. Red je bil va kuče i okol kuče, pak bi bilo reč kako da to ni kmetija, lego nekakova štan- cija. Seli smo va tinel, aš prež njega ni nijena malo premožneja istarska kuča. Nasred stola j bil on starinski žuti sveč- njak od tri stenji. Onakovega nis nigderi videl leg va onen kraje Istri. Na poneštre j bil važ bašelka i važ mažurani. Ale imate lep bašelak i lepu mažuranu — rekal san. — Brava moja Lucija saki dan to zaliva — rekal je Barba Mate. Tone j prnesal bukaletu terana, a Marija domačega Seničnega kruha, do¬ mačega pršuta i domačega ovčjega sira. Mala Lucija ni celo vreme niš pre¬ govorila. Najedanput je otkinula jenu kiticu mažurani, lepo me j pogledala i rekla: — To neka j van, kad ste naš ma- ještar. Pogladil san malu Luciju po obra- ziče zel san kiticu mažurani, stavil san ju va Škuljicu od jaketi, kamo se uževa stavit rožica. Kad san večer jaketu sukal, znei san mažuranu stavil san ju va »Jorgo- van« i zapisal san ove besedi, ke san našal zapisane. Bože moj! Dvajset i sedmo leto teče od potle. Barba Mate Hitrica i ja smo se potla više puti videli. Dokončali smo bili i Družba j bila obečala da če se tamo va Beleh zemljah storit škola. On je rekal da če dat fondo i vrt za školu. Imel je tri pari oneh veleh voli, kakovi su po Bujštine, pak je obečal da če se ča bu trebe prež plači speljat. Drugi bi pak bili nakopali kamene i mel za školu. Dece san bil za Božič prnesal sakemu jenu Bafovu »Početnicu«. Saki put kad san tamo prišal san jih navadil ko slo¬ vo. Vadili su se i stareji. Prihajali su i susedi, pak je to bila, ko da bi jena mala škola. Veselili su se brižni, da te se na¬ vadit hrvacki štit i pisat još prvo lego budu imeli školu. Narodni zastupnik pokojni profesor Vjekoslav Spinčič bil je presednik Druž¬ be Svetega čirila i Metoda. Na špinči- čev gad, 21. ivanjskega meseca 1914 leta stavil san na školu lepu veliku novu hrvacku banderu. Po Istroj ni bila užanca da se za saku maiu na školu stavi bandera. Ma ja san baš otel da ju ljudi vide, a znal san da j to va porečkem kapitanate trdo prepo¬ vej eno. Bandera j lepo onako na škole veselo plehutala. Si naši ljudi su ju pri¬ šli gljedat. Prišal je i Barba Mate z de- cun i više ljudi valje z Beleh Zemalj. Ja san bil Barbe Matetu prvo rekal ča san namislil storit, a on je povedel su sedon. Da j na Družbinoj škole hrvacka bandera doznal je 1 grožnjanski šekre- tarijo od komuna, pak je telegrafal na kapitanat. Valje za polnen su pritekli žandarmi. Znali smo ča če bit. pak je brzo jedan Slovenac, ki j bil kapo od štacjona litratal školu i na njoj hrvac¬ ku banderu. Još i dandanaska iman li- trati. žandarmi su zapovedeli a ja san moral banderu znet. Onput su žandarmi napisali protokol. Kad su ljudi videli da te nan banderu zet počeli su ju bušat Barba Mate ju j na srce stiskal. Mala Lucija ju j bušala i na usteh držala, doklegod joj ju ni žandar zu ruk stegnul i va torbu zmastil. Sen nan je pala nekakova velika tuga na srce. Ne¬ kako smo suminjali, da če se neč veli¬ kega trefit i da nečemo več videt našu banderu na grožnjanskoj škole. Z barbun Mateton, z njigovemi ne- puti, utinut pak z malun Lucijun smo se jako teško razdelili kako da nan neč po- veda da se nečemo več nikad videt. I nismo se več nikad videli. Mane su valje za ten zaprli i četiri leta su me po pržuneh motali. Kad je mane nestalo oni od komuna su po ku- čah se hrvacke knjige pobrali i zgoreli. Potla znate si ča j bilo. Morda još ne znate si ovo: Ona moja lepa škola bila j potle, kako i čuda drugeh našeh škol, karabinjerska kasarna. Bog zna je Barba Mate još živ? Ja, let je tega. A njigovi neputi i Lucija ki zna ako su očuvali Početnicu za svoju decu? Morda se Lucija ako j živa. tega zmisli. baren kad mažuranu zaleva. pak onput dece sapče. ako j sigura da nije- dan drugi ne čuje: — Dičica moja! Jedanput san našen hrvaškemu maj estru dala kiticu mažu¬ rani. A va njigovoj škole bušnula san hrvašku banderu ... čuda, čuda tega veselega, ale još više tužnega zmišlja me ova kitica mažurani, ka j rasla tamo dugo na poneštre. va kuče dobrega Barba Mate Hitrice. Mala Lucija ju j sama zalevala i otrgala. Ma- zurana bi još čuda tega povedala, al ne sme... Kad san se otputil doma z Rosac Zdravamarija j zvonila, a na more su več barki svetile. Težakinje su šle nejde s Kosovega Dola kantajuč: Mažurano prerano si cvala, Prerano ti j cvetje otpadalo ... I. Jardas Urednik: ERNESJ RADETIC - Odgovorni urednik: IVAN STARI. Zvonlmlrova m. M. m Kat _ Vlasnit CrlavaC Konzorcij »Istra«. Masarvbova ni b- axa n o-.,.,,.,-" * »Istra, izlazi svakog tjedna n petak. _ Broj Cekovnog raeona 3S.7S9. - Pretplats za eljelo godlno 48 d., za pola godine 84 a dvoVse „ i m .« I ^ telef ” n . a 8, * 8< godinu. _ Oglasi se računajo po cjenlkn. -Tlsak: Sugosiovenska Stampa ^Zagreb^M^rj^ ni br. 88a - Za tlskari ^gS^- RudoH ^lanov“ Acf oT £