Poštarina plamena o gotovon. Zagreo, n. jula 1940. God. XII. BroJ 28 Uredništvo i oprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava ta Slovenijo m slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a Pojedini broj Din 1,— 1 3 Narod, kojl se odreče ma i jedne ; stope krvlju i znojem otaca svo- ‘ lib natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlje na idom _ _ 99 Che vuole 1’Italia «\ T JED AN MEDJUNARODNIH DOGADJAJA BITKA ISPRED ORANA IVIJECANJA U BERLINU jdva su dogadjaja od največeg značenja lu kronici proslih dana. Prvi dogadjaj — Isukob britanskog i francuskog ratnog Ibrodovlja u oranskoj luči — pretstavlja I tr agičan obrat u historij i ra ta, ako se lima u vidu da se radi o donedavnim sa- Iveznicima. Drugi dogadjaj je od daleko- sezmjeg značenja u toliko što se, po jopcenitim naslučivanjima, radi na rje- Isavanju pitanja, koja su istina u vezi Is ratom, ali se odnose i na zemlje izvan Iratnoga sukoba. Radi se, kako se ističe lu dnevnim novinskim vijestima, o po- llitičkom preuredjenju Evrope, o obnovi Injenoj u smislu želja i zahtjeva osovine I Rim—Berlin. Sukob u Oranu izazvao je silan odjek u cijeloj svjetskoj javnosti, i to koliko po samoj težini incidenta, toliko i po reperkusijSma, što ih je več izazvao ili bi ih još mogao izazvati. Rekli smo, da žestok okršaj izmedju nadmočnije bri¬ tanske flote i manjeg broj a francuskih jedinica, blokiranih u francuskoj bazi Oranu, u sjevernoj Africi, pretstavlja tragičan obrat u povij esti sadanjega rata, jer su se pred Oranom borili do- sadanji saveznici, koji su najuže sura- djivali i sve do pred kratko vrijeme bili sudbinski povezani. Položaj se promijenio onim časom, kad je Francuska sklopila separatno pri- mirje s Njemačkom i Italijom i uputila svoju sudbinu novim, odijeljenim putem. Za Englesku — koja je odlučila nasta¬ viti rat — postavilo se nakon francu- ske kapitulacije pitanje pomoči fran¬ cuskih posjeda, njihovih materijalnih izvora i ljudskog efektiva, te velike rat- ne mornarice, koja je trebala biti u smislu odredaba primirja, demobilizira¬ na i stavljena izvan upotrebe. Njema- čka se, kako je poznato, svečano obve¬ zala, da se ne če u borbi protiv Engle- ske poslužiti francuskim ratnim jedini- cama, a isto tako i Italija, no Engleska je — kako se s njene strane ističe: zbog toga, jer nije vjerovala u ovo njemačko obečanje — nastojala doči do francuskog brodovlja, koje je sada več zaista naj- večim dijelom u njenim rukama. Francuski ratni brodovi, koji su bili usidreni u Oranu dobili su ultimatum od Engleske, da ili predju na englesku stra imala takodjer neke, svakako manje, gu- bitke. Posljedica toga bio je prekid diplo matskih odnosa izmedju Vichya (gdje je jedno od dvaju sjedišta francuske vla¬ de, drugo je u Clermont-Ferrandu) i Londona, a neki predvidjaju, da bi se odnosi izmedju bivših saveznika mogli čak pogoršati i dotle, da Francuska stu- pi u formalni rat s Engleskom, što me- djutim, barem za sada, ipak nije vje- rojatno. POVODOM JEDNE KNJIGE VIRGINIA GAYDE »Hrvatski dnevnik«, poluslužbeni organ Hrvatske Seljačke Stranke, donio je 6. VII. veoma zapaženi uvodnik, koji su u večim ili ma- njirn odlomcima prenijeli mnogi listovi u državi. Zbog informacije naših čitatelja prenosimo u cijelo- sti ovaj aktuelni članak, u kojem se veoma autoritativno izlažu po¬ gledi na problem sadanjih odnosa Italije i Jugoslavije u povodu jedne knjige ravnatelja »Giornale d’Ita- lia«, Virginia Gayde. Članak «Hrv. dnevnika« glasi: »Knjiga Virginia Gayde, koja je izašla iz štampe prije tri tjedna pod naslovom: »Che vuole Vltalia* (Sto hoče Italija), za- služuje da se na nju pomno osvrnemo i zbog ugleda pisca i zbog sadržaja same knjige i zbog aktuelnih pitanja, o kojima se u njoj raspravlja. Ta je knjiga siguran tu- mač talijanske politike. Mi čemo se zadr¬ žati samo na onim njezinim dijelovima, koji se odnose na izlaganje talijanske politike prema Podunavlju i Balkanu, osobito na onim. dijelovima, koji se odnose na Jugo- slaviju. Balkan, — veli Gayda, — predstavlja za- jedno sa Sredozemnim morem žlvotnu i kon- struktivnu temu talijanske vanjske politike osobito zbog toga, što je obrana ištoine oba¬ le Italije podredjena poliiičkim i vojničkim okolnostima, koje vladaju na zapadnoj obali Balkana. Italija traži na Balkanu, — veli Gayda dalje — zaštitu svojih interesa. Raz- mjer tih interesa prirodno je definiran geo¬ grafskim položajem i vezama kroz dvije ti- suče godina i posebnim položajem Italije u Sredozemnom moru, koji se ne može us- poredili s položajem niti jedne druge vele- vlasti. Ti se interesi zovu: sigurnost gra- nica, red i mir u zoni, koja je životni pr o štor, slobodnu i plodonosnu saradnju s bal¬ kanskim narodima. Italija je bila jedina ve¬ lika sila, koja je od svog postanka traiila na Balkanu red, i ravnotežu snaga mjesto nereda i sukoba. Ona .nije nikada traiila privredni monopol na Balkanu tako, da mo že s Njemačkom i ostalim produktivnim na¬ rodima dijeliti privrednu suradnju s balkan¬ skim narodima. Ali su važni za Italiju nje- zini politički i vojnički interesi na Balkan- skom poluotoku. Balkan znači za Italiju Jadran i Sredozemno more, njezin mir i njezinu sigurnost. Stoga je ona uvijek tra- žila na Balkanu suradnju sa svima narodi ma i ravnotežu snaga, što znači mir, red i suradnju. Pa i sama revizionistička politi¬ ka, koju je Italija pokušala inspirirati na Balkanu i u Podunavlju u miroljubivim obli- cima suradnje, nema za cilj izazivanje opas nih nemira za pravi balkanski mir, več stvaranje potrebnih i nenadomjestivih uvje- ta za njega. Zaključujuči poglavlje o ovom predmetu veli Gayda slijedeče: Italija je željela i nudila prijateljstvo. Ali za prijatelj¬ stvo potrebna su dvojica. Držanje talijanske politike prema raznim balkanskim zemlja¬ ma danas je inspirirano prema stavu, koji one zauzimaju u odnosu na svoje velike pri¬ jatelje u Europi. Izlaganje Virginia Gayde o talijanskoj politici prema Balkanu odgovora točno lini¬ jama talijanske vanjske politike, kako su ih izlagali tokom posljednje godine dana i prije Duce i grof Oiano. U svom velikom ekspozeju na 16 prosinca prošle godine re- kao je grof Ciano o Podunavlju i Balkanu slijedeče: »Zajednički je interes sviju ovili zemalja, da pridonesu održanju mira u Po¬ dunavlju i na Balkanu. Stoga Italija prati s najdubljim simpatijama svaki potez kojim o vi narodi izražavaju svoju volju, da na prijateljski način riješe pitanja, još otvo-i rena izmedju njih, i zbog toga je ^ uVijek P nT l !9 TrošloTmjestca ob jaoljV ' ne nekoliko dana pred ulazak talijanskih dogadjaja i u svojim najtragičnijim oblici- mXzakItameurati^vio je dL na četa u Albaniju, u kojima je Duce najjas- majotvrdio je ^ čvrstoču \ solidnostJemelja najsvečaniji način, da Italija ne želi. koliko nije govorio o Jadranskom moru kao mo¬ to od nje zavist, proširenje rata na države ru talijanskom i slavenskom želeči time jugoistočne Evrope Te su riječi izazvale, istaknuti važnost interesa Jugoslavije na kao što se i dolikovalo, najdublji dojam kod Jadranskom moru. kao i njihovo pnznava- svi.h naroda i zemalja jugoistočne Evrope, nje od strane Italije. Prijateljstvo i o no . - - - ’ — šaji dobrog susjedstva izmedju Jugoslavije Sastanak grofa Čiana s njemačkin državnim kancelarom u Berlinu i raz govori vodjeni zatim, po povratku grofa Ciana s puta po zapadnom bojištu, u Munchenu^ gdje su bili prisutni i ma¬ džarski državnici, izazvao je razumljivo veliki odjek u cjelokupnom novinstvu evropskih država, napose u talijanskoj i njemačkoj štampi. Madžarski krugovi takodjer su pridavali veliku važnost tom dogadjaju. Mnogo se medjutim, ako se izuzmu riječi kao preuredienje Evro¬ pe, obnova evropskoga kontinenta, nije u početku moglo saznati. Tek kasnije, kad je bilo poznato, da su na sastanak u Miinchen otputovali i madžarski pret- sjednik vlade grof Teleky i ministar vanjskih pošlova grof Csaky bilo je oči- to, da su na dnevnom redu pitanja ju¬ goistočne Evrope, naročite u koliko se tiču same Madžarske. To se potvrdilo u toliko više, što je posebice u Rumunj- skoj miinchenski sastanak izazvao veliki interes. Da če se prigodom puta grofa Ciana u Njemačku — do ko j ega je došlo pri- lično iznenada — raspravljati više o diplomatskim pitanj ima, a manje o voj¬ ničkim, moglo se zaključiti iz službene talijanske objave o Cianovu putu, jer.je tom prilikom istaknuto, da talij anskoga ministra vanjskih poslova prate visoki funkcionari ministarstva vanjskih po¬ slova. Da su tom prilikom tretirana i ostala pitanja, u prvom redu pitanje navale na Englesku, koje sve više dozri- jeva, više je nego sigurno, a po nekima je predmet razgovora bila i 'sovjetska akcija . Interesantno je s time u vezi naglasiti, da se u njema- čkim i talij anskim listovima — kad „'e Nekaj o Bretoncih v Franciji nu i da nastave borbu protiv Njemačke riječ o stvaranju nove Evrope, o rješa- ili da isplove, pod engleskom kontrolom vanju pitanja evropskoga jugoistoka — u koju neutralnu američku luku, gdje bi nije mnogo govorilo o Rusiji več se izri- ostali za vrijeme rata. Zaoovjednik • čito napominjalo, da če novi red stvo- francuskih snaga u Oranu odbio je ta j riti u najužoj zajednici sama osovina zahtjev i odlučio se na borbu, koju je Rim—Berlin. Ipak to ne znači, da je Engleska bila najavila, u slučaju da Rusija držana po strani, što svjedoči na njeni zahtjevi budu odbij eni I tako je došlo do žestoke bitke, u kojoj su Francuzi izgubili nekoliko je¬ dinica, dok je drugima pošlo za rukom da probiju engleski obruč i da se sklo¬ nu u Toulon. Engleska je, kako se čini, pr. i sastanak koji je uslijedio povodom Cianova puta izmedju von Papena i sovjetskog ambasadora u Ankari, a koji je trajao ounih šest sati. nakon čega .ie sovjetski diplomata odmah otputovao u Moskvti. Izjava Ministra Korošca »Popolo d’ Italia« od 9 o. mj. donio u Španjolsko.j simpatije Jugoslavije bile te interview s jugoslavenskim ministrom su na strani Italije i Njemačke. »Ju- jrosvjete dr. Korošcem. goslavija je pratila s velikim interesom Na pitanje dopisnika lista kako dr. unutrašnji razvoj Italije, i njezine re- Korošec predvidja daljnji razvoj veza iz- forme na svim poljima. Jugoslavija je medju osovinskih sila i Jugoslavije po- svijesna koliko su ove reforme doprini- što je u vrijeme kad je izvedeno ponovno jele jačanju i veličini Italije«, približavanje i on bio član vlade, mi- U daljnjem razlaganju ministar Ko- nistar dr. Korošec je odgovorio, da je rošec je izjavio, da če se zbog produbije- Jugoslavija svojim držanjem uvijek na- nja kulturnih veza izmedju Italije i Ju- stojala da održi najbolje odnose sa su- goslavije u Jugoslaviji u svim skolama sjednom Italijom osobito za vrijeme uvesti obligatno učenje talijanskog je sankcija. Za vrijeme gradjanskog rata I zika. __ V svojoj knjiži veli Gayda., da geogra¬ fija i povijest upučuju hrvatski i srpski i slovenski narod te talijanski narod na pri jateljsku suradnju. Izlažuči poslijeratni tole dogadjaja izmedju Italije i Jugoslavije veli Gayda, da su Italija i Jugoslavija na vri¬ jeme spoznale pogibao i za jednu i za dru- gu od medjusobnog trvenja, te su izravnvm dodirom riješile svoje sporove i našle pu- teve za prirodno zbliženje. Svojim govo¬ rom od 1 studenog 1936 godine — nastav¬ lja Gayda — obratio se Mussolini Jugo¬ slaviji, a u ožujku 1937 godine bila su pot- pisana u Beogradu dva sporazuma, s ko¬ jima je obnovljena saradnja izmedju Italije i Jugoslavije. Jadranski pakt znači u svo¬ joj biti mir i sigurnost izmedju Italije i Jugoslavije. U pogledu Londonskog pakta kaže Ga.yda, da je on trebao riješiti pitanje obrane Italije na Jadranu naznačujuči. da je poslije ujedinjenja Albanije s Italijom stvorena■ na Jadranu potrebna obrambena ravnoteža snaga. Ovdje je dobro da se sje- timo Duceovih riječi izrečenih prošle godi- i Italije najbolje su jamstvo za obranu je¬ dne i druge zemlje. Sam Duce je na. 1 stu¬ denog 1936 godine u nekoliko konciznih rečenica najbolje opisao pravi smjer za me- djusobne odnošaje izmedju Jugoslavije i Italije slijedečim riječima: »Vi se sječate. kada sam pred dvije godine na ovom istom trgu spomenuo, da postoji mogučnost za uspostavu prijateljskih odnosa s Jugosln- vijom. To sadq ponovi j cim i izjavljujdM, do postaje dovoljni uvjeti moralnog. političkog i privrednog karaktera za prave prijatelj¬ ske odnošaje izmedju ovih dviju država* A grbf Ciano u svom ekspozeju od 16 pro¬ sinca prošle godine rekao je o Jadranskom paktu, da ta j sporazum, koji isključuje sva¬ ku eventualnost rata izmedju dviju zemalja, pretstavlja jamstvo iskrenog, trajnog i stva ralačkog mira. * Odlučan angažman Italije u današnjem ralu razvio se na liniji citiranih govora talijanskih državnika i u skladu s izlaga- njirrla Virginia Gayde. Razmtak nedavnih Jadranskog pakta, na kojima počivaju od nošaji izmedju dviju susjednih jadranskih država. Mi smo imali oduvijek razumijeva- nje i za opravdane talijanske težnje u Afri¬ ci i Sredozemlju kao i jasnu svijest o ve- likoj ulozi Italije u novoj Evropi. Zaledje Italije ostalo je sigurno i mirno, kako to najbolje odgovora interesima dvaju susjeda na Jadranu. Jamstvo koje je Italija dobila izravnim sporazumom u okviru Jadranskog pakta, pokazalo se čvrstim i solidnim u največoj lcušnji i največim zapletajima da¬ našnje Evrope. Ono se pokazalo u odnošaji- ma izmedju Italije i Jugoslavije kao ka¬ men stana,c i takvim če biti u bližoj i da- Ijoj budučnosti, jer je ono najbolja baza za medjusobne odnošaje na Jadranu. Ža budučnost. u kojoj se ima odlučiti o statusu nove Evrope, i o mnogim velikim proble,mirna, postoje najbolji izgledi za pot- punu plodonosnost Jadranskog pakta, jer je Jugoslavija našla svoju unutrašnju rav¬ notežu sporazumom izmedju hrvatskog t srpskog naroda. Taj je sporazum najsigur- nije jamstvo za. jasno odredjenu vanjsku po¬ litiku u smjeru održavanja što boljih odno- šaja s Italijom i. s velikim Njemačkim Ret -1 chom. osobito kada dobije, svoju definitivnu formu u federaciji*. >■ Te dni je časopisje v zvezi s kapitu¬ lacijo francoske vojske in z raznimi domnevami o razdelitvi francoskega te¬ ritorija precej pisalo tudi o Bretoncih. Tako je amsterdamski radio prinese) vest, da nameravajo Bretonci ustano¬ viti svojo neodvisno republiko. Bretonci sc v francoski državi tvorili manjšino, ki je znašala okoli 3 odstoke celotnega prebivalstva, torej znaša njih število okoli 1,200.000. *Prebivajo na skrajnem delu severozapadne Francije na polo¬ toku Bretagne. Prav za prav to ni manj¬ šina v našem pojmu, temveč je to maj¬ hen narod, ostanek nekdanjih Keltov. Bretonci so se pred 14 stoletji preselili v sedanjo domovino in v vsem tem času so znali obdržati svoj jezik in svojo zgodovino, čeprav se je v francoskem narodu pretopilo v tem dolgem času že veliko število ljudstev Bretonci so odlo¬ čni ljudje, ki v svoji ljubezni do rodne zemlje v mnogočem spominjajo na Irce. Prav tako zelo so ponosni na svojo staro keltsko zgodovino in na svoje druidske spomenike. Ker je njihova zemlja obli- vana od morja, jih tud) večina njih za- služuje vsakdanji kruh na morju: Bre¬ tonci so znani ribiči. So vtrajni, imajo še vedno polno starih navad ter se po¬ našajo s svojom odločnostjo. Težko in naporno življenje na morju jim je dalo pečat vztrajnosti iri odpornosti. Tudi v tem imajo precej sličnosti z Irci. Bre¬ tonci so najboljši francoski mornarji. Pred sto leti so izdali ciklus svojih ju¬ naških pesmi, ki nosi naslov »Berzaz Breiz«. Literatura se pri njih lepo razvija. Kakor smo že omenili so Bretonci po rodu Kelti, ki so se preselili pred 14 stoletji iz Anglije v Francijo, ko so tja prišli Anglo-Saksonci in niso v vsej tej dobi podlegli francoskemu nacionalne¬ mu vplivu. Bretonci so bili v dosedanji francoski državi gotovo ena najbolj ne¬ zadovoljnih skupin. Že precej časa se je pri njih pojavljalo avtonomistično giba¬ nje, ki je seveda naletelo na največji odpor pri francoskih oblasteh, saj je bilo Francozom silno težko odstopiti od svojega zaokroženega geografskega poj¬ ma francoskoga teritorija, ki je bilo še po vrhu tako tesno združeno z njihovim življenjem. Bretonska zemlja je po svo¬ jem položaju na življenski točki franco¬ ske teritorija, postavljena na eni strani napram Angliji in odprtemu Atlanske- mu oceanu. Razumljivo je, da je to avtonomistično gibanje našlo zaslona pri drugih državah in ideologijah. Tako se je kmalu ustanovila bretonska na¬ cionalsocialistična stranka, ki se je po¬ stavila na čelo avtonomističnega giba¬ nja. Prav tako so se Bretonci posluže¬ vali irskih načinov borbe. L. 1932., ko je bilo odkritje spomenika aneksije Bre- togne Franciji, je prišlo do atentata, ki so ga pripravili Bretonci, da bi tako manifestirali svojom narodno samobit¬ nost. Ko je avtonomistično gibanje po¬ kazalo uspehe in je bilo zaradi svoje organiziranosti že velika nadlega, so francoske oblasti segle po najradikal¬ nejših sredstvih. Avtonomistično gibanje je bilo kmalu zatrto in vrsta vplivnej¬ ših avtonomistov je prišla pred sodišče. Dva voditelja avtonomistov, ki sta bila tudi načelnika bretonske nacionalsocia¬ listične stranke sta bila pred sodiščem obsojena na smrt :n ustreljena. To sta bila Francois Debauvais in Oliver Modrel. Kakor so pisali nemški in italijanski listi, so Bretonci vedno povdarjali zahte¬ vo po kulturni avtonomiji in omenjeno časopisje poroča, da so bili Bretonci od. Francozov zelo preganjeni in da kul¬ turne avtonomije francoske oblasti niso hotele nikdar dati. Gibanje bretonskih avtonomistov je že prej imelo velike simpatije pri Nemcih, na katere so se Bretonci v marsičem ozirali. Pred nekaj dnevi so nemške čete okupirale bre¬ tonski polotok in nato so je pojavila omenjena vest, da so Bretonci oklicali svojo republiko. Koliko je na tej vesti resnice, še ni mogoče za enkrat kontro¬ lirati in tudi nobenih nadaljnjih ve¬ sti o tem dogodku ni bilo slišati. Vsi pogoji primirja med Francijo in Nem¬ čijo niso še znani in morda niti ne bodo tako hitro prav tako ni sklenjen mir, ki bo prinesel dokončne odločitve v te- ritorijalnem vprašanju francoskega te¬ ritorija, v katerem bi morda nastopilo tudi vprašanje bretonskega ozemlja. Šaljite pretplatu STRANA 2. »ISTRA« BROJ 28 MRTVAC NA ODRU I 70 OSOBA SRUŠILO SE U PODRUM V r s a r — U selu Braliči na Vrsar- štini dogodila se je zadnjih dana teška nesreča, pod čijim su dojmom još i da- nas sva sela u okolici. U obitelji Grge Popoviča, dobrog i imučnog seljaka, udovca sa sedmero dje- ce, zavladala je velika žalost. Jedna od najljepših njegovih kčeri, dvadesetgo dišnja Marija, koja je ostaloj djeci za' mjenjivala pokojnu majku i na čijim je ledjima nakon majčine smrti počivala cijela kuča, dobila jc upalu pluča i naglo umrla. Siromašni Popovič bio je izvan sebe od žalosti, a njegova je tragedija ražalostila i cijelo selo, j er je on bio opče poštovan i voljen. Dakako da su. ljudi iz cijeloga sela, a i iz s ve okolice dolazili k njemu da mu izraze svoje saučešče i da poškrope bla¬ goslovljenem vodicom njegovu lijepu kčer koja je ležala na odru, u bjelini. Pogreb je bio odredjen za 8 sati ujutro. Iz Funtane došla je i glazba, kako bi mrtvačkom koračnicom uveličala svečani čin sprovoda. - Iz sela i iz cijble okolice nagrnulo je mnoštvo znanaca, i susjeda da još jfd- nom poškrope pokojnicu,' izmole jedan očenaš za ispokoj njezine duše, a zatim je isprate na posljednji počinak. Oko 7 sati ujutro bila je soba žalosti prepuna ljudi. Što djece, žena i muška- raca bilo je u sobi oko odra, na kom su gorjele sviječe i mirisalo mnoštvo cvi- ječa oko 70 ljudi. Uz šapat molitava, zveckanje kruni- ca, uzdahe i suze, uz dim voštanica, gu- rali su se ljudi.po sobi, kad najednom začuje se prasak. Grede su u sobi pod tolikom težinom popustile, pod se prolo- mio i svih je 70 osoba zajedno s odrom i mrtvacem, sviječama i cviječem pro- palo u dubinu. Stade vrisak, jauk i va- paj ranjenih i ozlijedjenih. Ostali su priskočili u pomoč i stali spasavati ranjene. Izvukli su odar i po-' kojnicu i smjestili ga u drugu sobu, a ranjene su odpremili što u Rovinj, što u Pulu u bolnicu. Nakon toga priredjen je sprovod, ko ji je bio nadasve tmuran i žalostan. U cijelom kraju tragičan dogadjaj pro- izveo je najdublji utisak. TEŽAK ZLOČIN NA ŽBANDAJŠTINI Žbandaji. — Dugo se je povlačila magla, koja je obavijala težak zločin, koii se je dogodio prije skoro dvije godine, u septembru 1938 na Žbandajštini. Bilo je 22. septembra 1938. kada je 26,godišnja Milka Vijesti iz rodnog kraja POČELA JE ŽETVA Poreština. — Prije nekoliko dana započela je u cijeloj zapadnoj Istri žetva. iako je posljednjih dana vrijeme bilo dosta nepovoljno za žetvu, ljudi su s velikim ve¬ seljem prionuli uz posao, čim je sunce pri- peklo i podiglo opet u vis žito, koje je od nedavnih kisa i nevremena bilo pomalo po¬ leglo. Na stotine žeteoca i žetelica raztnilji- 10 se srpovima po njivama i bacilo se na rad. Kako je posljednjih godina cijela Istra poprimila malo drukčiji izgled nego što ga je nekada imala, ier se je narod intenzivnije dao na sijanje žitarica, nego 11 je to nekada bilo, to je i sam »žetve- njak« dobio neko svoje posebno značenje. Otprilike ono, što ga je nekada imao ruian. kada se je slavila berba. U zapadnu su Istru i ove godine došli mnogi težaci iz sje- verne Istre, te iz Motovunštine, Oprtlja i Grožnjana. Pokrajinsko udruženje zemljoradnika razdijelilo je medju težake široke slamnate isto je tako razdijelilo i pojedinim gospo- darima paketič medikamenata kao vate, joda i povoja za slučaj da se koji kod po¬ sla ozlijedi. To je uostalom u interesu okružnog ureda za osiguranje radnika, u kom su osigurani svi zemljoradnički rad- niči. j ... „ . Vlasti vode veliku brigu, da bi zetva što bolje uspjela, kako bi po autarhijskom principu bila primorana da uvozi što manje žitarica iz drugih zemalja. Na Poreštini, u okolici Umaga, Novi grada i druguda žetva se več vrši na veli ko. Državni monopol razdijelio je medju žeteoce stanovitu količinu cigara, cigareta i duhana, a tvrtka Arrigoni razne svoje proizvode. Svakako se želi postiči što veči uspjeh ovogodišnje žetve, pa se zato i posvečuje žeteocima največa pažnia. Sunce je pripeklo, pali da izgoriš, ljudi zanju, sve je na polju od rana jutra do šešire, da bi ih očuvalo od sunčanice, a i kasne noči, vršalice bruje, sve je u pokretu. PEROJ, SELO KOJE IZUMIRE Peroj. — Tri su stolječa prošla,* otka- ko je knez Miho Brajkovič, plečat, visok gorštak iz planina Črne gore doveo preko Boke Kotorske i preko širokog mora pe- tnaest obitelji u Istru. MilTha ih je bila po¬ gledati. Sve sami momci od oka, kršni i plečati, širokih ramena, ko divovi. A dje- vojke vitke, ponosne, črnooke, u slikovitim svojim narodnim nošnjama, s nizovima zla¬ ta ispod vrata. Sa sobom su donijeli mno¬ štvo starinskog nakita, svete ikone, i sre¬ brne kaleže, što im ih je darovao sam car ruski, da njime iskite svoju crkvu u novoj postojbini. „ S njima je došao i njihov pop Miho Lju- botina, da ih prati na putu i ostane s njima u novoj postojbini, da ih tješi, blagoslivlje bude im savjetnikom i pomočnikom u ne- volji i 'potrebi. To je bilo u zoru godine 1657. Najprije su se iskrcali na rtu Sardinije kraj Pi¬ rana. Zemlja plodna, ali suha, zapljuskiva- na slanim morem, koje je svojim solima sušilo masline i vinove lože. S njima je, ka- I že priča, doputovao i stari slijepac. Kad su stupili na kopno kod Savudrije, zagrabi sta- rac šaku zemlje prinese je ustima i zagrize prijavila da joj je nestalo muza dan prije otišao da pregleda vinograde. Njezin muž Gašpar Štifanič Ivanov, koji je imao samo mali dučan nestao je kao da ga je zemlja progutala. Nakon nekoliko dana ipak su ga pronašli, ali mrtvoga i to u ši- karju šume Danelunove stancije, na imanju nekih Bonača. Istraga je počela slijediti trag. Martin Rajko iz Kirmenjaka, očuh Gašparove žene, te neki Ardetti (Radetič) osumnjičili su braču Bonače, vlasnike spo- menute šume. Bonače su strpali u zatvor. Medjutim su oni uskoro bili pušteni. jer je dokazano, da o svemu torne nijesu imali ni pojma. Istraga je stoga krenula drugim pravcem. Uapšena je žena Štifaničeva. spo- menuta Milka Rajko, te njezin očuh Martin Rajko iz Kirmenjaka. Dokazalo se da su ga oni u Kirmenjaku, na snu napali i ubili na sjeniku, a onda ga odnijeli u šumu Bo- nacinih, kako bi sumnja na njih pala. Kada se je istraga počela provoditi u tančine otkrivena je prava Sodoma i Gomo- na u toj nesretnoj obitelji. Poapšeno je de- setak ljudi, a u procesu, koji se sada vodi u Puli, sudjeluje na desetke pravih i kri¬ vih svjedoka. Bit če interesantno vidjeti, kako če se taj zapleteni i zamršeni čvor razmrsiti. FOSKUPIO DUHAN, CIGARETE I ŠIBICE P ul a. — Sa 1. srpnja povišene su ci- jene raznim vrstama cigareta, duhana i šibicank. Obične škatulje šibica koje su stajale do sada 50 centesima sada stoje 60 centezima. Duhan za lulu povišen je od 4 na 5 lira po paketu od 100 grama. Ciga¬ rete i cigare poskupile su otprilike za 10% po komadu. u nju. »Nije slatka« reče, »nije to zemlja za nas«. A akd je još napipao golemu paprat koja je bila izrasla, odluči svakako da se ne nastani ovdje. I krenuše brodovi natrag, prema jugu, sve uz obalu. Izmedju Fazane i Vodnjana, stadoše i nastaniše se u Peroju. Bili su pomalo razočarani. Sam krš, sa¬ ma šuma, koju je trebalo raskrčiti. Par ku- čica, koje su se još jedva držale naherene, prazne, bile su cijelo selo. Dvadeset godi¬ na prije toga pokosila je kuga sve do žive duše, ostale su same prazne kuče, s kojih su padali prozori, rušili se krovovi. Polja i vrtovi bili su zarasli grmljem i šikarjem. \ Ovamo je dakle Miho Brajkovio doveo svoje junačke gorštake. Je li to ta zemlja obečana, o kojoj im je pričao dužd mletački Giovanni Pesaro? Zar su dakle zato toliko plovili, toliko se napatili, dok su ovamo stigli, da polome ovdje svoje kosti u krče¬ nju šuma i vadjenju panjeva? Da nagnoje tu tvrdu zemlju svojim znojem, svojom krv- Iju i kostima svojih junačkih sinova?! I ništa više? ■ I smjestili se, popravili stare, a sazidali nove kuče i bacili se ko zmajevi na onu tvrdu kršnu zemlju, na one zaraštene šume i šikare. A onda su medju njih došli rovinjski i puljski fratri i htjeli da preobrate ove šiz- matike, otpadnike prave vjere na ritnoka- tolicizatn. Ali je Miho Brajkovič odmahi- vao rukom. Ne, njegova je vjera tamo pri- jeko, na drugoj obali Jadrana, tamo su nje¬ gove crkve, ikone i oltari. A kad je vidio, da ih sve to ne može razuvjeriti, baciše se na posao i sagradiše sami svoju crkvu. Lijepu crkvu s kupolama i vitkim orijentalnim zvonikom. A zaštitni- kom joj postaviše Svetog Nikolu s viso- kom biskupskom mitrom. I odijeliše se od svih naokolo. Njihove su se kčeri udavale samo za istovjerce, njihovi su momci ženili samo svoje suse- ljanke. Ali bilo ih je premalo. I svake je godine Miho Brajkovič vodio na širokim ladjama momke u svijet, preko mora, u staru postojbinu, u potrazi za mladenkama. Prolazili su mimo dalmatinskih otoka, s bijelim jedrima, na črnim ladjama, ali se ne zaustavljahu, sve dolje do Boke Kotor¬ ske. A onda bi se vračali svečano, uz gru- vanje pušaka i kubura natrag u Peroj, s mladenkama, u crkvu sjedobradog sveča, gdje ih je njihov 'bradati pop vodio oko oltara i vezivao ih vječnim vezom. Ali što je dalje vrijeme prolazilo. to su rijedje postajale te šetnje preko mora. Skup je to i dalek put. Ženili su se medju- sobno, isprva samo susjedi a onda i rod¬ bina. Ženili su se i lagano propadali. Ovih je dana ponovno dovedena iz da- leka spijeta, iz Gore Črne nova mladenka. Dovedoše je kršnu i junačku, vatrena po¬ gleda i črna oka, snažnu i jaku ko od gore otkinutu. Mnogo joj pričahu o unucima ponosnih gorštaka črnogorskih. A kada je došla zgranula se. Ni traga nekadašnjim, divovima, junacima iz stare postojbine. Obični su to, mali ljudi, koje je vrijeme, tudja zemlja, tudji običaji i tudii ljudi oko njih, progutala. I tjelesno i du¬ ševno. U cijeloj perojskoj školi jedva je jedvice 40 djece. A crkva, stara pravoslavna crkva sve- toga Nikole, s kaležima samoga čara ru- skoga, sa zlatnim okvirima i pozlačenim ikonama, naherila se. Prijeti joj propast. Nijesu se družili s bračom istoga jezika i krvi, nijesu se s njima ženili, da im ne bi postradala vjera otaca. Bili su smatrani strancima, Grcima, me¬ dju rodjenom bračom. O gordi Miho Brajkoviču, kako ti pro- padne koljeno. Još se drži, labavo„ teško. Još nije sa- svim zamrlo. Gospodarska osamosvojitev Italije ZAMENJAVA DENARJA. Gorica, julija 1940. — Z min. dekre¬ tom, ki ga je priobčila zadnja številka ita¬ lijanskega uradnega lista »Gazzetta Uffi- ciale«, je država opoln^močena izdajati papirnati denar po eno in po dve liri. S tem je dana možnost, da potegne iz pro¬ meta nikljasti drobiž po eno in dve liri. TEŽKA NESREČA PRI ŠAPJANAH. Šap jan e. julija 1940. — Preteklega tedna se je na železniški postaji zgodila težka nesreča. 19-letni šofer Franc Mole- čičar iz Matulj je privozil s karhjonom prav do tračnic na postaji, kjer je izstopil, da bi odredil nakladanje materiala. Pri tem pa ni vidci lokomotive, ki se je nesli¬ šno približevala, čeprav ne z veliko brzi- no. V zadnjem trenutku je še hotel odsko¬ čiti, toda bilo je že prekasno Lokomotiva ga je podrla na tla in z roko je revež pri¬ šel pod kolesa, ki so mu jo zmastila. Ta¬ koj so ga naložili na avto vojaškega rde¬ čega križa in ga odpeljali na Reko. kjer so mu odrezali roko. Njegovo stanje le nevarno. S SENIKA JE PADLA Gorica, julija 1940. — V Štandrežu je padla s senika 45-letna služkinja Katarina Bremec iz Čepovana. Ker je bila v seniku tema, je Katarina padia skozi luknjo v po¬ du v spodaj ležeč nlev ter z glavo udarila ob kameft. Našli so jo šele čez nekaj časa, ker je zaradi padca zgubila zavest in ni mogla klicati na pomcč. Takoj so jo od¬ peljali v goriško bolnišnico, kjer so zdrav¬ niki ugotovili, da ima počeno lobanjo in pretresene možgane. Njeno stanje je zelo nevarno. KAZNOVANA MLEKARICA. Okrajno sodišče v Četadu je obsodilo dne 19. junija t. L 48-letno Amalijo Birtič iz Brišča, ker je prodajala surovo maslo, ki ni bilo izdelano po sedaj veljavnih pred¬ pisih. NIZ NESREČA Pazin — Liberat Guštin iz Pazina vozio se na biciklu, no kako je zbog žedje malo previse pio, to se nije osje- čao bogzna kako sigurnim na biciklu, te je pao i razbio glavu. Osobito mu je postradao nos, koji bi mu mogao ostati nakazan. — Cecilija Milotič iz Milotič brega brala je trešnje. Najednom joj se noga omakla pa j' pala s trešnje i slo- mila obe noge, tako da je morala biti hitno prevezena u bolnicu u Pulu. — Jo¬ sip šajina iz Pazinštine žeo je žito, pa se je neoprezno zarezao srpom tako ne- sretno, da je prerezao žilu na lijevoj ruci. Jedva je uspio zaustaviti krv, ali je ipak morao biti prevezen u bolnicu u Pulu, gdje če, kažu, morati odležati dvadesetak dana. SKLONIŠTA ZA OBRANU IZ ZRAKA NA RI.IECI. Riječka »Vedetta d' Italia« donosi sa- opčenje zapovjedništva za zaštitu nučan- stva od napadaja iz zraka, u kome se ka¬ že. da su radovi na izgradnji i uredjeniu skloništa dovršeni. Svaka pojedina obitelj biti če obavještena kamo se u slučaju uzbune imade skloniti i kojim če najkra- čim putem doči do odredjenog skloništa. Skloništa i rovovi uredieni su u privatnim kučama na iavnim trgovima i industrij¬ skim obiektima. Ova skloništa mogu pri- miti preko 63.000 osoba GROFICA NUGENT UMRLA, V Trstu v vili Regina v Barkovljah je umrla v visoki starosti 90. let grofica Karo¬ lina Nugent roj. baronica Steininger. Nien mož je bil nečak slavnega grofa Nugenta. ki se je z^ časa Napoleona hrabro boril in proslavil v bojih proti Francozom. Grof Nugent je imel svojo graščino na Trsatu, ki še sedaj stoji. Baronica Steininger je bila po rodu iz Gorice. NEMŠKI OTROCI V TRSTU Trst, juli 1940. — V mesto je pri¬ spelo 160 nemških otrok iz Graca na štajerskem. Otroke so poslali v nalašč zanje pripravljeno kolonijo na rtu Sal- vore, kjer bodo ostali nekaj tednov. GROM UBIO KRAVU ' USPOSTAVLJENE PAROBRODARSKE PRUGE Rij ek a. — Pruga Rijeka—Zadar, koja je na početku rata, t. j. stupanjem Italije u rat, bila obustavljena sada je ponovno otvorena. Parobrodi iz Rijeke u Zadar kre- ču od sada svakog ponedjeljka i četvrtka. a vračaju se svake srijede i subote. DRUŠTVA ZA OSLOBODJENJE KORZIKE K op a r. — Nešto prije ulaska Italije u rat proti v Francuske i Engleske pojavio se u Italiji velik pokret za sjedmjenje Nice i Korzike Italiji. Po svim večini, a kasnije i manjim mjestima i gradičima osnivani su odbori s tim iredentističkim ciljem. Sada je osnovano jedno takovo društvo i u Ko¬ pru kome je svrha propagiranje iredentiz¬ ma korzikanskoga medju tamošnjim pu- "anstvom. * Učitelj: Danas smo trebali učiti o Alpama. No ja ču ih danas preskočiti Jurič: Joj, gospodine učitelju, pa Vi ste rekorder u skakanju. Trst, junija 1940 (***) v okviru go¬ spodarske osamosvojitve Italije zavze¬ ma gotovo prvo mesto vprašanje teko¬ čega goriva. V ta namen skušajo itali¬ janske merodajne oblasti čim intenziv¬ nejše izkoriščati obširna ležišča bitu- mena na Siciliji v okolici R^guze, kjer v teh dneh instalirajo nove naprave za predelovanje bitumena. Preiskovanja so dokazala, da ležišča bitumena v okolici Raguze znašajo več tisoč kubičnih me¬ trov in obsegajo zemljišča okrog Scidi- ja, Vizzini-ja, Ericodi-ja, Eubea in Ragu¬ ze. Pridobljeni material so doslej upoblja- li večinoma za asfaltiranje cestišč. Zadnje čase pa bitumen predelujejo s posebnim destilacijskim procesom in kakor zatr¬ jujejo, bodo na ta način vsaj deloma omilili težak problem tekočih goriv. Z destilacijo bitumena so naredili prve poskuse v Raguzi, kjer je že montiranih 16 posebnih peči in vsaka od teh zmo¬ re v 24 urah destilacijo 50 ton bitume¬ na. iz katerega pridobivajo nafto in jo odvajajo v posebne 3 km oddaljene na¬ prave, kjer nadaljujejo z destilacijo in rafinacijo, na podlagi česar dobijo de¬ stilate: bencin, razne kategorije olj, bi¬ tumen in še nekatere druge. Ta desti- ' lacija da baje 80 odstotkov bencina. Druga zelo važna pridobitev italijar skega gospodarstva je izreden dr električne energije: 1. 1923 je Italij razpolagala z okoli 5 miljard kw 1 19J 15 mil jard kw 1. 1943 p a bo Italija ra: polagala z elekt. energijo 27 miljard k\ Električna energija je življenjskega pc mena za Sev. Italijo, kjer je razvit vseh vrst industrija. V okviru gospe darske osamosvojitve je pa tudi držav sama začela s posebno akcijo za dvi električne energije in razširitev njeneg omrežja, ki pride predvsem v poštev z pogon električnih lokomotiv. V zadnji -J e bil ° velik0 italijanskih želez mskih prog elektrificiranih, kar da se aaj letnih 18 milijonov ton prihrank Sipria r t lnogu ' Zna , no ie - da je Italij CTnm 6 J )r i e l n ° ga odvlsna na uvoz, z dvi energije, pa se je uve K.® m °? a izdatno zmanjšal, saj zadnj leto ni presegel 12 milijonov ton. Pri hranek na premogu nam dokazuje ve {oli? 0men električne industrije za itali jansko gospodarstvo in njeno osamo svojitev. Pula — U selu Jadreškima dogo¬ dila se je prošle subote nesreča, koja umalo što nije stajala života malog jed- nog pastira. Za vrijeme dok je čuvao na paši kravu, mali je pastir čalič primjetio da se nebo naoblačuje i da bi moglo uda¬ riti nevrijeme. Isprva nije torne poda- vao mnogo pažnje, no kad je henada- no stao duvati vihor,. nebo sasvii:. po¬ črnilo, a gromovi stali udarati i prve krupne kaplje kise padati, mali je Ca¬ he smatrao najpametnijim, da odreže kravi spone i otpremi je što prije kuči. U zao čas! Tek što se je prignuo da odveže spone, udari grom i ravno u kravu. Krava se sruši na zemlju, a lijeva joj je noga bila pougljena. Urlala je i tulila od boli, pa su seljaci, koji su to primjetili prisko¬ čili i videči što se dogodilo kravu da ne trpi zatukli. Malome Galiču, se na sreču nije ništa dogodilo, * Prosek, julija 1940. — 33-letni Emilij Cuk s Proseka se je nevarno ranil pri pre¬ nosu velikih železnih plošč. Zdraviti se bo moral 3 tedne .a>J »ISTRA« STRANA 3. POLITICKE BILJEŠKE Sprememba vlade v Romuniji Po končani zasedbi Besarabije in Bu- Kovine s strani ruskih čet je prišlo v ro¬ munski vladi do krize. Ministrski predsed¬ nik Tatarescu je odstopil in mandat za se¬ stavo vlade je dobil prejšnji zunanji mini¬ ster Gigurtu. ki je vladno krmilo še bolj umeril na stran osi Rim — Berlin. Zna¬ čilno je, da tvorijo večino vlade člani »že¬ lezne garde«, ki so bili še ne pred letom dni strašno krvavo preganjani. V vladi se¬ di deset članov omenjene garde, in 5 ge¬ neralov ter drugih skrajnih desničarjev. Vlada je izjavila, da bo njena politika v popolni soglasnosti z osovinsko politiko ter da bo njena notranja in zunanja politika čisto po vzoru totalitarnih držav. Baje je Romunija takoj po sestavi vlade zaprosila Nemcilo za vojaško svežo kar pa je Nem¬ čija odklonila v zvezi z še nerešenim vpra¬ šanjem madžarske narodne manjšine v Transilvaniji. To vprašanje je sedaj še ve¬ dno pereče, vendar je Madžarska dobila zagotovilo da se bo to vprašanje rešilo na miren način po vojni. Zaradi tega sta Mad¬ žarska kakor tudi Bolgarija opustili ostro kompanijo napram Romuniji. Zanimivo je, da je med drugimi ministri postavljen tu¬ di minister za narodne manjšine na Ro¬ munskem. Za ministra tega resora je bil izbran Nemec Rot. Vendar pa ni bila, ka¬ kor Madžari izjavljajo, madžarska manj¬ šina poklicana k sodelovanju po sedanjih prenovitvah v vladi. ITALIJANSKA REVIJA ..L EUROPA SUD ORIENTALE" d naslovom »L’Europa Sud-Orientale« fn dodatnim naslovom v srbsko-hrvatskem jeziku »Jugoistočna Evropa« je izšla te dni v Milanu prva številka italijanske revije, ki je posvečena raznim vprašanjem vse ju¬ govzhodne Evrope, in sicer v naslednjih državah: Slovaški, Madžarski. Jugoslaviji, Rumuniji, Bolgariji. Grčiji. Turčiji in Alba¬ niji. kakor to nazorno prikazuje tudi zem¬ ljevid jugovzhodne Evrope na prvi ovojni strani. Na robu prve strani je na kratko v vseh jezikih navedenih držav označen na¬ men nove revije s temile besedami: »Edini časopis za razvoj gospodarskih, turističnih in kulturnih odnošaiev med Italijo in drža¬ vami jugovzhodne Evrope«. Ustanovitelja in glavna urednika nove italijanske revije sta Giusepe Cossutta in Umberto Urbani, ki objavljata v prvi šte¬ vilki nekai pospremnih besed za citatelje z geslom: »Bolj ko se bomo poznavali, bolj se bomo razumeli«. Na prvi strani objavlja revija tudi po¬ zdravno pismo našega zunanjega ministra dr. Aleksandra Cincar-Markoviča. Nato sle¬ dijo razni članki v italijanskem jeziku, ka- »CORR1ERE DELLA SERA« O PREDSTO- JEČIM REFORMAMA U JUGOSLAVIJI. Prema informacijama »Corriere della Sera« predvidjeno ie u Jugoslaviji osni- vanie nove sindikalne organizacije, i to posebno za Srbiju, posebno za Hrvatsku i posebno za Sloveni ju. U tim organiza¬ cijama biti če grupirane sve kategorije ooslodavaca te radnika. i namieštenika. Ulazak dra. Korošca u vladp znači. da če se formirati fronta nacionalne omladine. te se. — veli list. — u torne pravcu oče- kuiu reforme na sveučilištima. — Na kon¬ cu list niše. da ie dr. Korošec poznat kao antimason. VATIKAN O BESARABIJI IN BUKOVINI. Kakor pišejo, švicarski listi, se je Itali¬ ja sprijaznila z izvršenim dejstvom v po¬ gledu Besarabije in Bukovine. Glasilo Va¬ tikana »Osservatore Romano« pa je zelo terih glavni namen je, približati jugovzhod¬ ne države italijanskemu čitatelju. Omenja¬ mo med drugimi članek Umberta Urbanija o italijansko-jugoslovenskem kulturnem so¬ delovanju, članek Cossutte o iugosloven- skem zootehničnem premoženju, o vedno tesnejšem sodelovanju med Jugoslavijo iri Madžarsko itd., da se omejimo samo na članke, ki se tičejo nas neposredno. V ru¬ briki »Italijanski vesnik«, ki je namenjen či- rateljem v jugovzhodni Evropi, da se pouče o razmerah v Italiji, čitamo tudi nekaj krajših informacij o Italiji v slovenskem ieziku. Kot slovensko posebnost v reviji naj omenimo tudi lepo reprodukcijo ljubljanske panorame z naslednjimi pospremnimi bese¬ dami: »Smehljajoča se in delavna prestolni¬ ca Slovenije z nebotičnikom ter starim gra¬ dom iz 15. stoletja, ki dominirata nad veli¬ častno panoramo mesta in okolice«. Revija podaja nadalje opis Jugoslavije, življenjepis našega zunanjega ministra ter kratek pre¬ gled izgovarjave nekaterih naših črk. ki jih italijanska abeceda ne pozna. Revija izhaja v prikupni zunanji opremi ter je predvsem informativnega značaja. v skrbeh za usodo katoličanov v Besara¬ biji in Bukovini. Pri tem omenjeni list povdarja da je Besarabija mnogo bolj ro¬ munska kakor ruska in da to velja še bolj za Bukovino, kjer so bili Rusi vedno v manjšini. Za izbegle katoličane je papež dal veliko denarno pomoč. OBUSTAVA »NOVE RIJECI« I »VIDIKA« U Zagrebu ie prošlih dana prestao iz- laziti tjednik »Nova Riječ«. organ Samo- stalne Demokratske Stranke. List su ure- diivali senatori Večeslav Wilder i Sava Kosanovič. — »Nova Riječ je motivirala tai prestanak konstatacijom, da ie razvoj vaniskih dogadiaia sve više sprječava da vrši zadaču. koiu ie sebi bila namijenila. U Beogradu ie prestao izlaziti časopis »Vidici«, čiji je urednik bio Milan Marja- vovič. Prestanak ovih listova registriran je u cielokupnoi štampi u državi, a odjeknuo ie i u taliianskim novinstvu. FRANCOZI V DŽIBUTIJU NE PRIZNA¬ VAJO PREMIRJA Pretekli teden je dospela v Francosko Somalijo, kakor poroča angleška agencija Reuter, posebna italijanska vojaška dele¬ gacija, da v smislu , italijansko-francoske pogodbe o premirju prevzame oblast nad Džibutijem. Toda poveljujoči francoski ge¬ neral je sporočil italijanski delegaciji, da sklenitve premirja ne priznava ter je sta¬ vil delegaciji Kratek rok za odhod. Itali¬ jani so nato takoj odšli. talijansko službeno SAOPČENJE o gubicima u sadanjem ratu. Glavni stan talijanske oružane sile obielodaniuie prvi popis gubitaka. Prili- kom operacija na zapadnom aloskom bo¬ rštu poginula su 772 voinika, a 243 su po¬ ginula u taliianskoi Istočnoj Africi. Ranje¬ no ie 2980, a nestaio ie 315 voinika. FRANCOSKE OBTOŽBE ANGLEŽEM Zunanji minister nove francoske vlade Baudoin je izredno ostro napadel Anglijo, Po njegovih besedah je bil monakovski sporazum popolnoma Chamberlainovo de¬ lo. V vojno proti Nemčiji je vstopila Fran¬ cija le po želji Anglije, ki je tudi sama pr¬ va napovedala vojno Nemčiji. Baudoin je dalje dejal, da po porazu ob Meusi angleška armada ni hotela sprejeti načrta generala Weyganda za zavezniško protiofenzivo proti Nemčiji z jugovzhoda. Angleži so najprej oklevali, potem pa so se umaknili k obali. Francozi so se do zad¬ njega borili, da krijejo njihov umik. Na ta način so bile rešene štiri petine angleške vojske, Francozi pa so rešili samo polovico svojih vojakov. ITALIJANSKA RADIJSKA UNIVERZA V zadnjem času smo opazili, da je Italija še bolj razširila že itak svojo močno propagando, če je bila prej obr¬ njena bolj proti zapadu, se je sedaj okrenila na Balkan, še pred nedavnim so bili v ta namen ustanovljeni številni italijanski instituti pri nas in drugot, da bi čim bolj razširjali italijanstvo in ita¬ lijansko kulturo. Tudi preko radija dela Italija z vsemi močmi in naj samo pri tem omenimo kolikih jezikov evropskih in azijskih se poslužujejo italijanske ra¬ dijske postaje. Sedaj pa je Nacionalni in¬ stitut za kulturno zvezo z inozemstvom (I. R. C. E.) organiziral tečaj na radiju, ki bo obravnaval italijansko kulturo m kulturne zveze Italije z inozemstvom pri katerih bodo predavali samo priznani profesorji. V izjavi je rečeno, da bo novo osnovana Italijanska radijska univerza nudila možnost vsem tujcem slediti da¬ našnjo italijansko kulturo. RADIO V ITALIJANSKIH ŠOLAH V zadnji številki službenega lista fa- šističke stranke »Foglio d’ordini« so bila objavljena navodila italijanskega pro¬ svetnega ministra za poslušanje radia ter predvsem objav vojnih poročil v ita¬ lijanskih ljudskih šolah tudi v času po¬ čitnic. Ta naloga je poverjena lokalnim organizacijam fašistične stranke, ki se morajo potruditi, da bo imela vsaka ljudska šola na razpolago radijski aparat in to predvsem šole na deželi! Učenci morajo priti poslušat vojna poročila vsaj enkrat na teden, priporočano pa jim ie bilo, naj po možnosti poslušajo vsa ita¬ lijanska vojna poročila. KULTURNA KRONIKA Pred 80 leti je bila ustanovljena Mohorjeva družba Dne 5. julija je poteklo 80 let, odkar je bila ustanovljena v Celovcu Družba sv. Mohorja, ki je imela veliko vlogo za povz- digo prosvete slovenskega naroda. Knjige, ki jih je izdajala omenjena družba, so imele velik pomen za kulturni napredek našega ljudstva. Skoro je ni bilo slovenske dru¬ žine pifed svetovno vojno, ki ne bi bila na- rečena na Moherjeve knjige, ki že sedaj marsikje polnijo skromne in razkošne knjižnice ljubiteljev slovenske knjige. Ve¬ lika večina Slovencev je zajemala iz njih duhovne dobrine dolgo vrsto let. Mohorjevo družbo sta na dosedanjo pod¬ lago postavila znana koroška rodoljuba Andrej Einspieler in Anton Janežič, ki sta že obstoječe Društvo sv. Mohorja, (ustanov Ijeno 1852) ki je životarilo ob dragi čla¬ narini, spremenila v cerkveno družbo. Tako je Družba sv. Mohorja, naslonjena na slo¬ vensko duhovščino, postala največja matica slovenske ljudske prosvete. Predolgo bi bilo našteti vse knjige, ki jih je družba izdala, naj samo pri tem navedemo vsem znano Grundovo Zgodovino slovenskega naroda. V teku svojega obstoja je Mohorjeva družba izdala več miljonov knjig. Najvišje' število članstva je dosegla 1. 1918, ko- je imela 90.512 naročnikov. Z razdelitvijo slo¬ venskega ozemlja na tri države, je bila dru¬ žba občutpo prizadeta in se je njeno član stvo zmanjšalo preko polovice JOSIP CRNOBORI NA IZLOŽBI > HRVATSKIH UMJETNIKs U vJutarnjem listu« (u broju od 9 VII) objavio je likovni kritičAr tog lista Ivo Srepel prikaz o slikarima i grafičarima na I godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika. TJ torti opsežnom prikazu govori se o svakom slikaru posebice. O našem Josipu Crnobo- rome, koji je takodjer zastupan na izložbi, govori se veoma pohvalno. >Josip Crnobori. — veli pisac, — koji je na izložbi >Pola vijeka« značio pravo otkrivenje , a onda je na svojo j posljednjoj kolektivnoj izložbi bio nešto popustio (na- roUto u portretima hoje je šablonizirao), ponovno se trgnuo i sad.je mnogo bolji. Akt »Poslije kupanja« s intonacijom venecijan- ske kasne renesanse dosta je nezreo i ima kvaliteta samo u rafiniranom postavljanju draperije prema inkarnatu, ali »Ležeči akt« manjeg formata več je daleko uspjelija reali¬ zacija, do kraja izradjena i puna senzibil¬ nosti: kao da se daleki odbljesak velike umjetnosti Paola Veronese-a, o kome je ove godine bilo toliko govora, pojavio u mo¬ dernoj transpoziciji na zidu izložbe. I » Cvi- ječe pred zrcalom« profinjeno je suprot- stavljanje zelenih, ružičastih i smedjih in¬ tonacija. Izvrstan je corotovski *Pejsaž«, gdje imade u atmosferi i Turnera i Con- stable-a, gdje je vibracija finih, zelenila do- čarala smirenu otmjenost i oduhovljenu svježinu«. »Hrvatska Revija« donosi u svom po- sljednjem (7) broju jednu reprodukciju Jo¬ sipa Crnobori uz još neke radove ostalih slikara. MARŠAL GRAZIANI NOVI GUVERNER LIBIJE Poveljnik italijansKih oboroženih sil, general Graziani, je bil imenovan tudi za generalnega guvernerja Libije. „MAŠ ROD” nav?šio je jedaaaestu godim« i*lažettia Preda mnom je čitavo jedanaesto godište slovenskog omladinskog časopisa »Novi rod«, što ga. izdaje »Mladinska Matica« odnosno »Jugoslov. učiteljsko udruženje« — sekcija za dravsku bano- vinu u Ljubljani, a uredjuje poznati naš omladinski pisac i zemljak Josip Ri¬ bičič. Pravu sliku ovakvog omladinskog ča¬ sopisa i njegove vrijednosti ne može, se dobiti listajuči pojedine brojeve. Vflja imati pred sobom cijelo godište, cijelu jednu omašnu knjigu od 340 stranica sa svim onim raznovrsnim sadržajem, koji obradjuje sva moguča područja, pa da se shvati od kolike je važnosti jedan ta- kav omladinski list. Moramo priznati da nešto slična u Jugoslaviji, a vjerojatno ni na Balkanu uopče ne postoji. Važnost omladinskih listova za odgo 1 dječje duše čini se da kod nas Još nije pravo shvačena. Zato se i dešava, da kod nas izlazi toliko omladinskih časo¬ pisa, koje kad čovje.k prelista i pročita konstatira da zapravo ne sadrže — ni¬ sta, pa se u čudu pita: čemu toliko tru¬ da, toliko materijalnih žrtava za njihovo izdavanje, toliko'napora brojnih učiteljla i povjerenika, kad uza sve to nisu uspjell da ispune ono, što dječja duša traži? Slovenski časopis »Naš rod«, što ga tako lijepo več evo 11 godina izda¬ je i tako odlično uredjuje naš Josip Ri¬ bičič, časna je iznimka, koju baš zato treba posebno istaknuti. Prečesto naša djeca osim školskih udžbenika osobito na selima, nikakve druge literature, ko j a bi im proširila du¬ ševno obzorje, nemaju A toliko se toga zbiva oko njih, toliko novih pojmova i riječi čuju svaki dan, toliko novih zbi- vanja u životu oko njih, u prirodi i svemiru vide, a nema tko da im ih ob¬ jasni i protumači. Zašto leti aeroplan, zašto podmornica može plovitl pod mo¬ rem, zašto ovo, zašto ono i na hiljade takvih zašto? postavlja se svakog dana u dječjim mozgovima, a nikog nema da im ih lakim i njima razumljivim jezikom objasni. Učitelj svega toga ne dospijeva. On se mora držati nastavne osnove. Rodi¬ telji ne stizavaju. Imaju oni svojih briga i glavobolja, a osim toga prečesto nisu ni sami u stanju da mnogo toga shva- te, a kamo li da to još i protumače. Tu prazninu nadomješta eto dobro uredjeni omladinski časopis. I zato krivo misle oni, koji drže da je omladinski časopis samo zato tu, da razbije mono¬ tonij u učenja kod djece, da ih pozabavi i eventualno kojom zgodnom pošuricom nasmije. Daleko važniju, daleko dublju misiju imade dječji časopis. Na nedavno održanom kongresu tali- Janskih akademika (ne akademičara!) opširno je raspravljano pitanje omla- dinske literature, pa je zaključeno, da se iz dječjih časopisa imade ukloniti sve fantastične i napete stripove, da u nji¬ ma smiju pisati samo priznati književ- nici, a ilustrirati ih samo vršni slikari i ilustratori. Drugim riječima i savršen- stvu jezika i estetskom izgledu i slikar - sko-dekorativnom ukrašivanju lista, i sadržaju koji smije da obradjuje samo ono što je etičko i plemenito valja po¬ svetiti svu pažnju. Bog, obitelj, domo¬ vina. To su tri glavna zadatka, koja imaju da obradjuju dječji časopisi. U nas se u tom pogledu mnogo gri- ješi ili bolje veoma se malo pazi na sa- držaj, jezik i ilustracije. Da bi se zadovoljilo ovog lli onog čitatelja, da bi se steklo simpatije ovog ili onog roditelja bez skrupula se donose razni dječji erteži ili sastavci, koji nisu i ne mogu biti uzorni, pa umjesto da odgoje druge čitatelje i ucijepe mladja- nima več u najranljoj dobi smisao za ljepotu jezika i plemenitost osječaja, oni ga samo iskvare. Sve se ove primjedbe hvala Bogu, na izvršno uredjivani list slovenske »Mla¬ dinske Matice« ne mogu primijenitL Josip Ribičič brižno pazi na ono što ulazi u »Naš rod«. I pjesme i sastavci i slike su na višini i mogu poslužiti samo kao uzor drugim omladinskim listovima. Tu su imena, koja suradjuju i koja pru- žaju najbolje jamstvo! Lanjske je godine skoro kroz cijelu godinu izlazio nadasve zanimljiv prikaz »Za tri dinara elektrike« od Viljema Kunsta. Bio je pravi užitak čitati, na kako jednostavan i popularan način tretira autor probleme savremene tehni¬ ke, specijalno elektrotehnike. Nešto slična čitao sam samo jedamput i to u omla- dinskoj knjiži Čeha Emila Holana »Jiskra, ktera dobyla svgta«. No i ta, po mom mišljenju, daleko zaostaje za pri¬ kazom Viljema Kunsta. Ove je godine Viljem Kunst obradio u »Našem rodu« jedno područje, koje je mladim čitateljima otvorilo pogled u najskrovitije djelo prirode. To je prikaz razvoja žitarice »Daj nam danes naš vsakdanji kruh« Dijete, koje je to pro- čitalo saznalo je nešto, što če mu kroz čitav život ostati jasno, a čega mu školski udžbenici nikada ne bi bili do- voljno protumačili. To su tek dva primjera, kako i što valja pisati za djecu. A takvih članaka ima na ovih 340 stranica, što ih je »Naš rod« ove školske godine štampao na de- setke. Ima tu članaka L. Maroka o »pod mornicama«, »Kako napadaju podmor¬ nice«, »Mine«, pa vrlo interesantno pričanje Emila Smaseka »Kaj je doži¬ vel Travka« i bezbroj drugih povjesnih, zemlj opisnih, etnografskih i drugih pri¬ kaza, koji nas svojom jednostavnošču i razumljivošču upravo zadivljuju. O Ribičičevim prilozima. koji su pisani dječjim jezikom i zato djeci tako blizi- ma, da ni ne govorimo. Pa kad uz to pomislimo da se list štampa u 22.000 primjeraka- mjesečno i da tako izlazi več punih jedanaest go¬ dina, onda istom pravo shvačamo od kolike je sline kulturne i odgojne vri¬ jednosti jedan tako uredjeni omladinski časopis. Takav list nije dosta pročitati i ba- citi ga. Valja ga uvezati i onda listati, ne jedamput, ne dvaput, nego i deset puta. Još je jedna odlika toga časopisa, umjesto desetog broja koji bi trebao izaei na koncu školske godine, uredni¬ štvo daje svojim pretplatnicima besplat- no tri knjižice. To im je najljepša po- putbina za praznike. Ove je godine izdalo knjižice »Upor¬ nice« Josipa Ribičiča. »Zakladi sveta« Ravela Kunavera i »Ljudje v viharju« Arnošta Adamiča. U »Upornicama« je Ribičič veoma zgodno u formi priče prikazao život pčela u košnicama, nji¬ hovo rojenje, skupljanje meda, gradnju sača, funkcije pčele matice, trutova i radilica. Mnogi odrasli, bio on gradja- nin ili seljak, ni izdaleka ne pozna život tih malih životinjica, koje pred- stavljaju savršenu organizaciju, marlji¬ vost i rad. Dijete, koje je to pročitalo za cijeli če život upamtiti sve bez buba- nja prirodopisa, kako se i na koji na¬ čin stvara u košnicama med, kako i na koji način se radjaju. žive i umiru te male uzorne radnice. U »Zakladima sveta« prikazao je Kunaver za malo odraslije učenike, kako žive ljudi po cijelome svijetu. Kako raste, bere se, prede i izradjuje pamuk. kako se stVara gumija, kako rastu naranče, odakle se svijet prehranjuje mesom, rižom, narančama i t. d. Svi su ti krajev! i ljudi prikazani vanredno plastično i interesantno. Učenik, koji je to pročitao naučiti če toliko zemlj o- pisa i proširiti svoje duševno obzorje, kako bi mu ga malo koji učitelj u škoF dospio da proširi. Arnošt Adamič dao je u knjižici »Ljudi v viharju« dječji roman o svjet- skom ratu i zbivanjima na talij anskoj fronti. Interesantno i za djecu, a i za odrasle. Sve u svemu »Naš rod« i njegove edi¬ cije j edinstvena su dječja lireratura, kakovom se i mnogi drugi veči narodi ne bi mogli pohvaliti A nas veseli da ea le tako uredio naš čovjek e. r. STRANA 4. ISTRA rfKOJ 28 VIJESTI IZ ORGANIZACIJA MANJŠINSKI PREGLED iino leto aeia društva „i'abor“ v Ljubljani Ljubljana — Sredi minulega mesca ie Delavsko prosvetno in podporno društvo »Tabor« v Ljubljani zaključilo svojo poslo¬ vno dobo za leto 1939-40. Spričo izrednih prilik, ki sedaj vladaio v svetu, društvena uprava ni mogla položiti računov o svojem delu pred javnostjo na občnem zboru, ka¬ kor bi bila morala po društvenih pravilih: morala se ie zadovoljiti z nekakšno bilanco za domačo porabo, oo kateri prinašamo v nasiedniem nekai podatkov. Iz poročil, ki so jih podali posamezni društveni funkcijonarji na zaključni seji poslovne dobe. ie razvidno da ie bilanca društvenega dela. kljub raznim težkočam, ki so to delo ovirale jako zadovoliiva. Ce sodimo po številu članstva, moremo ugoto¬ viti. da se društvo lepo razvija in napre¬ duje. Članski sestanki in širše seje so bile -združene s predavanji. Razen tega ie od¬ bor priredil dve filmski predstavi ter več družabnih večerov. V društvenem domu na Viču ie bilo prirejeno tniklavževanje. sil¬ vestrovanje ter božičnica. Jako dobro, ta¬ ko v moralnem kakor v gmotnem oziru, ie uspela pustna prireditev v Delavski zbor¬ nici. Medsebojnemu spoznavanju članov so dobro služili tudi izleti Posebna pažnja je bila posvečena soci¬ alnemu delu, to je podpiranju potrebnih T oiakov. Aktivna postavka v bilanci društvenega dela ie tudi vzpostavitev pevskega zbora. V drugi polovici maja lanskega leta so se pričele redne pevske vaje pod vodstvom agilnega pevovodje Janka Gučka, ki si ie mnogo prizadeval, da ie zbor konsolidiral in ga izvežbal. Čez par mescev ie bil zbor že zrel za javni nastop, in je prvič nasto¬ pil pri proslavi rojstnega dne Kralja Petra II. Nato ie dne 1. oktobra nastopil v lju¬ bljanskem radiju in po bar manjših nasto¬ pih pri raznih proslavah in komemoracijah. V decembru je priredil koncert v ljubljan¬ ski Filharmoniji, ki ga ie oddajal tudi ra¬ dio. Letos je zbor nastopil štirikrat. V minuli poslovni godini je bil obnov¬ ljen dramatski odsek, ki le nastopil oar- krat pri društvenih družabnih večerih. Šahovski odsek je organiziral tri tur¬ nirje. dva medčlanska z nagradami in ene¬ ga meddruštvenega z društvom »Doberdob« Kar se tiče dela v splošnem, ie bil od¬ bor stalno v stikih s sorodnimi društvi in drugimi organizacijami. * KONCERT PEVSKEGA DRUŠTVA »JA¬ DRAN—NANOS« V CELJU Pevsko društvo »Jadran-Nanos« iz Ma¬ ribora je priredilo v nedeljo 7 t. mj. kon¬ cert v mestnem parku v Celju. Koncert je bil posvečen, slovanski narodni in ume¬ tni pesmi. MLADA MIŠA VELEČ. G. ANTE SIRONICA. Suša k. — U nedjelju 7. srpnja u 10 sati urite Dodne odslužio ie svoju prvu sv. misu g. Ante Sironič, rodom iz Trvi- ža, nečak veleč. gosp. Sime Sironiča, pro- fesora na muškoi gimnaziji u Sušaku. Mladomisnik je svršio gimnaziju u Su¬ šaku. a bogosloviju u Senju. Inače se ie več kao eimnazijalac bavio lijepom knji- ževnošču. te ie mnogo njegovih priloga objavljeno u katoličkim listovima »Hrvat- skoj Prosvieti«. »Luči« i »Hrvatskoj Straži«. Prof. Slavko Zlatic komponirao je mla- domisniku za niegove orimiciie kompozi- ciju. koia ie sada prvi outa izvedena na nieeovoi mladoi miši. Mladomisniku. čila ie obitelj dala lijep broi Dožrtvovnih istarskih kulturnih 1 jav¬ nih radnika želimo na njegovom životnom outu svaki uspieh i mnogo Božjega bla¬ goslova. uviereni. da če njegov život biti oosvečen dobru naroda i crkve. Grof Teleki o narodnih manjšinah na Madžarskem Kakor poroča Madžarski brzojavni urad. je imel madžarski ministrski predsednik grof Teleki na seji madžarske vladne stran¬ ke pomemben govor o narodnih manjšinah na Madžarskem. Grof Teleki ie v svojem govoru pobijal predloge, ki sta iih iznesla poslanca stranke pušči častega križa Hu- bay in Vago glede rešitve vprašanja na¬ rodnih manjšin na Madžarskem. Dejal ie, da bi predlogi imenovanih poslancev, ce bi se izvedli, omajali državno enotnost in da sta poslanca z njimi pregrešila proti lojal¬ nosti. ki io ie vsak državlian dolžan izka¬ zovati svoji domovini. Narodne manjšine je treba pač razumeti in jim iti na roko, je izvajal ministrski predsednik, toda njihova vprašanja se morajo reševati po normal¬ nem postopku, šoviniste in agitatorje ie treba pri tem izločiti. Državni uradniki na ozemlju, kier prebivajo narodne manišine. pa morajo obvladati njihov iezik Izvajanja grofa Telekiia so izazvala med nemškimi manjšinami, kakor ie sklepati oo pisanju njihovega časopisja, preceišnie negodova¬ nje, češ. da niso v skladu s splošnim raz- voiem dogodkov v Evropi. 'OGOJl RUMUNSKEGA MINISTRA ZA NARODNE MANJŠINE Kakor je znano, je bil v zadnji romun¬ ski vladi imenovan za ministra za narodne manjšine nemški senator dr. Hans Otto Roth. Po poročilih iz Bukarešte pa novo¬ imenovani minister do sedaj še ni bil za¬ prisežen. ker je stavil za sprejem ministr¬ stva za narodne manjšine gotove pogoje. Predvsem zahteva gotova jamstva glede enotne narodno-manjšinske oolitike. Mini¬ strstvo za narodne.manjšine naj bi postalo stalna ustanova in naj bi ga odslej vedno vodil zastopnik nemške manjšine, dalje naj bi bila ministru za narodne manjšine, ki ie doslej često igral posredovalno vlogo med voditelji manjšin in raznimi ministrstvi, ne da bi mogel odločati po svoji volji, dana možnost pozitivnega dela. minister pa naj bi bil neposredno podreien kralju. Senator j Roth zahteva dalje, da se načelno sprej- * mejo določene zahteve nemške manjšine v Romuniji, ki so bile že večkrat iasno izne- šene. Voditelji nemške manjšine v Romuniji so te dni dospeli v Bukarešto, da se poraz- govorijo s senatorjem Rothom o vpraša¬ njih. ki so bila predložena vladi. Odločitev o vstopu dr. Rotha v vlado bo v kratkem pddla. GIGURTU O NARODNIH MANJŠINAH. V velikem govoru, ki ga je imel romun¬ ski ministrski predsednik Gigurtu. se je med drugim tudi dotakni! manjšinskega vprašanja ter izjavil: Nacionalne manjšine in etnične grupe bedo našle v okviru romunske države po¬ polno razumevanje f er tudi one so pokli¬ cane na bratsko sodelovanje z nami. Po¬ polnoma ‘naravno je. da gre pri tem samo za manišine k' se bodo iskreno vživele v r.ovo življenje naše države, a ne za tiste, ki so na našo tradicionalno gostolhibnost odgovarjale z žalitvami, katere ne bomo pozabili in katere ne bomo dopustili da bi se pozabile Dogodki ki so nastopili na kontinentu, niso pretresli tradicionalno miroljubne romunske politike. Da bi obdr¬ žali to miroliubno politiko in dobre odno- šaie s sosedi v tem delu Evrope, smo do¬ prinesli najbolj boleče žrtve in upamo, da so vsi razumeli smisel in vrednost teh žr¬ tev. Orientacija romunske zunanje politike v okviru osovinski držav je gotovo dej¬ stvo. Preseljenje stanovništva Erdelja i Dobrudže? ZA 10 LET BO ITALIJA Kot je znano, polagajo v Italiji ve¬ liko važnost na tako imenovano demo¬ grafsko bitko. V italijanskih listih ved¬ no čitamo podatke o vztrajnih prizade¬ vanjih, da se italijanski narod čimbolj razmnoži in poveča. Vendar pa ni tako vidnih uspehov opaziti na tem področju kakor so jih na pr. Nemci dosegli v svoji demografski bitki. Kakor smo či- tali te dni v listih se je Nemcem v pre¬ cejšni meri posrečilo povišati nataliteto, medtem ko bi za Italijane mogli reči, da sem jih je posrečilo samo svojo na¬ taliteto zadržati na isti višini. Prera¬ čunali so, ako se bo ta nataliteta držala konstantna še v bodočnosti, da bo Ita¬ lija imela okoli 1. 1950. že 50 miljonov ljudi. Leta 1861 je bila gostota prebivalstva 87,2 na kvad km., sedaj pa znaša že 141,6. Pred dvajsetimi leti 1. 1921 je bila gostota šele 122,4. Toda problem gostote zavzema tudi vprašanje ekspanzije, pra¬ vijo italijanski listi. Vedno večja gosto¬ ta zahteva teritorialno ekspanzijo in vse mora odgovarjati potrebam. Italija je ena izmed držav, ki so najbolj obljude¬ ne in zaradi tega, tako pravijo italijan¬ ski listi, je to vprašanje na dnevnem redu. Italijanska agencija »Gea« je obja¬ vila statistiko prebivalstva v Italiji v zadnjih 50 letih. Po tej statistiki je bilo leta prebivalcev 1881 28,953.480 50 MILIJONSKA DRŽAVA 1901 32,965.514 1911. 35,845.048 1931. 41,651.617 1936. 44,194.000 1940. februar 44,446.000 ljonov prebivalcev. Če bo prebivalstvo sorazmerno raslo kakor kažejo te številke je pričakovati, da bo Italija čez deset let 50 miljonska država. ŠTIPENDIJE ITALIJANSKE VLADE Institut za italijansko kulturo v Beo¬ gradu je objavil, da je tudi za bodoče šolsko leto razpisala italijanska vlada 14 štipendij za študente in absolvente beo¬ grajske univerze. Štipendije iznašajo po 8000 lir na leto plus 1000 lir za potne stroške tja in nazaj. VOJNO GOSPODARSTVO V ITALIJI Da bi Italija mogla financirati vojne izdatke, je bil italijanski finančni mini¬ ster pooblaščen izdajati bankovce po pet lir. S tem v zvezi je bil, kakor je že ome¬ njeno, povlečen iz prometa ves niklasti drobiž po 1 in 2 liri ter zamenjan s pa¬ pirnatim novcem. POD AVTO JE PRIŠEL. Koper, julija 1940. — Z rešilnim av¬ tomobilom je bil prepeljan v tržaško bol¬ nišnico iz Izole 40-letni čevljar Karl Zla- tič. Zlatič je izpovedal, da ga je povozil av¬ tomobil, ko se je vračal s kolesom zvečer proti domu. Njegovo stanje je nevarno, ker ima počeno lobanjo in veliko rano na trebuhu. Govoreči o uredjenju visečih pitanja izmedju , Madžarske i Rumunjske, odnosno Bugarske i Rumunjske, naročito u koliko se odnose na pitanje madžarske i bugarske manjine, os.iečki »Hrvatski list« kaže: Iz pisanja madžarskih listova dade se zaključiti, da je Madžarska poslušala savjet Njemačke i Italije, da se ne lača oružja ra¬ di r.iešavanja erdeljskog problema, ali na- stoji diplomatskim putem sklonuti Rumunj- s’.tu, da se pristupi raspravi i uredjivaniu svih sporova na miran način. Zanimljivo ie pri torne, da se i u rumunjskoj javnosti več govori o torne, na koji bi se način imalo riješiti pitanje razgraničenja Madžarske i Rumunjske. Ponovno je uskrsnula poznata ideja o izmjeni stanovništva, t. j. stvaranja takve granice, koja bi zaista predstavljala etničku liniju izmedju dva.iu država, od¬ nosno naroda. I beogradska »Politika« u svom jučerašnjem izvještaju iz Bukurešta veli: »U ovdašnjim diplomatskim krugovi- ma smatra se, da je več nastupio preokret u rumunjskoj vanjskoj politici i da je ru- munjska vlada na prijedlog Njemačke, a u vezi s teritorijalnim zahtjevima susjednih DVA MILIJUNA SLOVAKA ŽIVI IZVAN GRANICA SLOVACKE Prilikom mjeseca koji je posvečen Slo- vacima u inozemstvu donosi slovačka štampa statistiku Slovaka koji žive u ino¬ zemstvu. Prema toj statistici izvan granica Slo- vačke republike živi gotovo dva milijuna država, izjavila svoju spretnnost, da se ovo pitanje riješi seobom narodnih ma- njina«. Kada se zagleda u suštinu problema Er¬ delja, vidi se na prvi mah. da je zaista te- ško povuči pravednu granicu izmedju Mad¬ žarske i Rumunjske. doklegod se n? primi- jeni ideja, da se Madžari, koji stanuiu dub- lje ili raštrkano u unutrašnjosti Rumunjske, odnosno Rumunji. koji stanuju uz madžar- sku granicu. ne isele i. zamijene u sjedišti- ma sadanjeg stanovanja. Prve su tu ideju primijenile Turska i Grčka poznatom seo¬ bom stanovništva. kada su konačno povla- čile svoje granice. Ova i\ ideja zaista ie- dini , izlaz za rješavanje sličnih problema. Bila bi korisna i kod. rješavania Dobrudže, jer bi se i tamo moralo prove’sti preselje¬ nje stanovništva, ako bi se ht.ielo koliko to¬ liko pravedno povuči granicu Rumunjske i Bugarske. Na taj način provelo bi se stva- ranje kompaktnijih nacionalnih država, iz¬ medju kojih ne bi posto.iali teritorijalni pro¬ blemi. a ti su uvi.iek največi kamen spoti- caja za mirni susjedni život evropskih na¬ roda. Slovaka. Od toga broja otpada na Ameriku gotovo jedan milijun, na Madžarsku preko pola milijuna, na Rumunjsku 40.000. na !u- goslaviju oko 75.000, na Belgiju i Franou- sku za.iedno oko 50.000, Kao što je poznato u Slovačkoj živi oko 2,300.000 Slovaka tako da svih Slovaka na svijetu ima nekih četiri milijuna. Ernest Radetič: \ KAD JE ZORA PUCALA.. (Nastavak) • Magarci su nekako i suviše polako vukli vozič, tako da su Ive i Jure mo¬ rali i nehotice usporiti korak. čudnovata je životinja magare. Svo¬ jeglava. Da su kojim slučajem išla pred njima druga koja kola s magarcima da vidiš, što bi bilo trke. S ve bi jedni druge prestizavali. ma da je cesta ne znam kako strma. Kraj Finide su malo brže potegnuli. Cesta je bila ravna. U prekrasnom luku prolazila je medju prostranim sjenoko- šama, nad kojima su još lebdjele lake jutarnje maglice. Sa livada je dopirao omamljujuči miriš raznovz^nih trava, Iješnjaka i divljih krušaka. Tu i tamo proletjela bi iz jednog ljeskovog grma u drugi po koja -iptica ranoranka. Pre¬ ko polja je trčao uplašeni zec. Negdje u daljini ča tamo kod Srbinjaka štektao je nečiji pas. U jutarnjoj tišini njegovo se je štektanje jasno čulo sve amo do ceste. Jutro je bilo divno. Rumenilo na tamnomodrom obzorju prelijevalo se kao krv. Jure i Ive još su uvijek išli pored voziča i razgovarali. Uputili su se u Tinjan, pa da im vrijeme brže prodje i da kroz dugu i dosadnu Finidu. ne idu sasvim sami držali su se voziča. To je uostalom bila i Zvanina želja Finida je oduvijek bila na zlu glasu. Puna je dolaca i dolčiča, grmečaka i sakrivenih podzemnih špilja, a nigdje na daleko nema sela, pa bi lopovi i kradljivci znali često puta ovamo zatjerati ukra¬ dene ovce ili volove, ovdje ih u kakvoj špilji zaklati i sasječi, a onda meso pomalo prodavati i kuči nositi. Nije stoga bilo baš ugodno prolaziti noču kroz Finidu. Čak se ni žandari nisu ovuda zadržavali, nego uz največi oprez i hodajuči uvijek barem u dvoje. Razgovarajuči o velikom dogadjaju, jer odlazak prvoga študenta, seljačkog djeteta, u velike škole značio je za ove male i priproste ljude zaista velik do- gadjaj, zaboravili su i Barba Jure i Barba Ive i na Finidu i na opasnosti u njoj. — Da, da! I tako ti se je naš Jakov otputija u djinažiju. — A san, Barba Jure! čete doj u crikvu kad promašin? veselo če i lukavo Jakov. — A ču, dite moje, neka me samo Bog poživi. Nemoj se ti smijati iz tega. I to more biti. Deset, dvanajst lit pasa kako hip. Na! Kako da je učer bilo, se domišljali kad san jušto kako danas tebe naša na putu unega malega Janko¬ vega iz Sutlavreča. Ima je na sebi suknjenu jaketicu, na glavi klabučič i vozija se je i on u velike škole. I njemu san se naruga, da ču mu doj na prvu mašu. A vidiš: tu prvu nedilju san ga vidija, obučen je u popovsko i govoru da če drugo lito promašiti. — Gredu lita, gredu, barba Jure, za¬ mišljeno če Zvana. U duhu je več i ona svoga Jakova vidjela na oltaru. — Na dici se vidi naša starost, lipa moja Zvana! Nego tvoj če sigurno još i prije završiti škole nego drugi, ašto go¬ vore da je jako pametan i bizer, a u školi da zna deboto koliko i maještar. Perfin tudeški da štije! — Ne če biti jušto tako, barba Jure — tobože skromno branio se Jakov, ali mu je zapravo tolika hvala veoma laskala. Bio je svijestan da zna više nego drugi djaci i time se osobito po- nosio. — Niš, niš, sinko! Dobro je čuda zna¬ ti- Ali j eno ti moran reči: Ni dosta samo biti študijan_i imati punu.glavu znanja. Sinko, poslušaj mene, staroga Barba Juru: več ti vridi ljubav u srcu, nego sve znanje u glavi. Si li me razumija, dite moje? — A san, fala Bogu, san! — Imate pravo, Barba Jure — pri- mijeti Zvana. — čovik priz ljubavi je kako suha grana duba priz truna zele¬ nja. Sve biži od nje, i tiči i muhice. — Ljubavi, dite moje, da, puno lju¬ bavi valja d: imaš u srcu. Najprvo za sebe, pak za tvoje najbliže, za rod i susede, a najzad i za cilu domovinu. — Oho, vi najprvo mislite na sebe — primijeti Jovakin, kome je ovo filozo¬ firanje starčevo lšlo več pomalo na živce. No kako je Barba Jure bio oso- ba časna i poštovana. a uz to več od pamtivijeka seoski župan, nije se usu- dio da mu ma šte prigovori ili da mu se. što ne dao Bog možda i naruga. g-; Na sebe, sinko najprvo na sebe. Viruj mi, to je prava mudrost. Čovik mora najprvo gledati da bude njemu sa- momu dobro. Ašto akc tebi samomu ni dobro, ako si siromah i u veliko: potri- bi, ako moraš druge moliti da ti ča dadu — zapameti si dobro ča ti govo¬ rki: nikakova korist neče biti od tebe. — Po ma j kiču. Barba Jure. ča mu hi ganate! — Mučite Barba Jive! Lipo hi gana i svaka besida mu je na mistu — po- tvrdi Zvana. koja je s iskrenim pošto- vanjem slušala županove riieči. A barba Jure je nastavljao. proslije- djujuči misao: — Na čovika siromaha nedan lipo ne gleda. Svaki če mu se narugafi More biti pametni:i od profešora ako ima razderane pastole. zakrnane brageše i izlizane lahte. nima. brate moj, nika- kove časti. — To je žalosno Barba ma to je čista istina. — Istina je prava Božja Istina, po- vladjivao ie sada i Jovakin — Od mižerije svaki biži! kimne stari Ive. više za sebe nego da ga drugi čuju. (Nastavit če se) Odgovorni urednik: ERNEST RADET1C. Krajiška uL 12. - Vlasnik i izdavač: Savez iugosl. emigrantskih udruženja. Masarykova ul ■>«)„ n _ R roi telefona 67-80 »Istra« izlazi svakog tjedna u četvrtak. -Broj čekovnog računa 36.789 - Pretplata za ciielu godinu 48 D. za pola godine 24 D. za inozemstvo dvostruko za Amerikn ? dolara na godinu. - Oglasi se računalu po ejeniku. - Tisak: Jugoslovenska Štampa d. d.. Zagreb. Masarykova ul. 28a. - Zc tiskaru odgovara-' Rudolf' Polanovič Iliča br. 131. — Rukopisl se ne vradalu