Narodna in univerzitetna knjižnica ▼ Ljubljani SVETA BRATA SLAVJANSKA APOSTOLA OSNOVATELJA SLOVSTVA SLAVJANSKOGA, Tisučletni spomen na leto: 863 . Spisal: Matija Majar Ziljski. V ZLATNOM PRAGU, knjigopečatnja K. Seyfrieda, troskom spisovateljevim. 1864 . CBETA EPATA 1IF1I I HlTOff CAABJAHCKA AIIOCTO./IA OCHOBATEALA CAOBCTBA CAABjAHCKOrA. TicjuirHi cnojrba Ha abio : 863. Cnicaa: Mumija Majap 3Libcici. B 3AATH0M IIPA1T, KHuroneiariita tj)Ouii;om oihcob.1 && h SfiS.83 VI Za cirilsko * : A*ch, u*,i;b . , . pišu samo Bol¬ gari po staroslavjansku i Poljak i q: dqb, mqž .. • samo mi Slovenci, nas jedva poldrugi milijon, piše¬ mo o: dob, mož ... vsi ostali Slavjani: Rusi, Horvati, Serbi i fiehoslavjani, vsčh vkup črez 64 milijonov, pišu y: dy6, .\iym . . . Tako stoji i v ovom spisč u, jer manja strana se mora pridru¬ žiti večjej. 3. Spisan je na jednoj strang latinskimi pisme¬ ni, pravopisom obdobnim, jer tako pišemo Slovenci, Horvati i Čehoslavjani; latinoj pišu i Poljaki. 4. Spisan je na drugoj stranš take cirilicoj, to je neobkodno moralo tako biti iz dvu pričin, per- vič, jer je te spis posvečen k česti svetomu Cirilu i svetomu Metodu, slavjanskima apostoloma i osno- vateljema pisma i slovstva slavjanskoga; drugič, jer daleko večji džl Slavjanov piše cirilicoj gradjanskoj to je Rusi, Serbi i Bolgari, njih 60 milijonov. 5. Spisana je cirilska strana pravopisom uza- jemnim, prikladnim vsemu slavjanstvu i se derži stalno jednodukoga i pravila: Vsaki posebni zvuk imej svoj posebni znak, i vsako pi- sme stoj po sebč za se. Za to stoji tamo: za jednostavne samoglasnike . . . a, e, i, o, y mčsto jotovanih, jotom (j) složenih samoglasnikov stoje- VII 3a uipucKO .?>: a*bt,, u»;nb . . . niiny caMO E04- rapi no CTapocjaBjaHCKy » i IIoAbairi q: dqb, mq£... caMO Mi C.iOBeimi, Hac jeABa n044pyri Mi.iijoii, ni- incMO o: dob, mož . . . Bci ocia.ii C.iaiijaiii: Pyci XopBaTi, Cep6i i l IexocAaBj8ni, Bchx BKyn npe3 64 MuijoHOB, nimy y: dy6, Mjotc . . . TaKO cioji i b oboji cnict y, jep Manja cipaHa ce Mopa npi- Apy!KiTi Beajej. 3. CnicaH je Ha je4Hoj črpani MamcuiMi ni- cjieiii, npaBonicOM 06406MM, jep TaKO nimeMO Cao- BeHni, XopBaTi i l Iexoc.iaBjaHi; jaTinoj nimy illoAbaKi. 4. CnicaH je Ha 4pyroj CTpaHt Tane uipinoj, to je Heo6xo4HO Jiopano Taao 6tii i3 4ny npiniH, nepnin jep je Te cnic nocBenen k necii CBeTOMy U,ipLiy i Mei-04y, C4uijanci;iMa anocTOjOJia i ocno- BaTe.ite.iia nična i cAOBCTBa CAaBjancKora; 4pyri'i, jep 4a4CKO Beaji 4^1 Cj-iBjaHOB niuie nipuinoj rpa4baHCKoj, to je Pyci, Cep6i i EoArapi, Hbix 60 MUijoHOB. 5. CnicaHa je nipLicna cTpaHa npaBonicOM y3a- jeMMM, npiK4a4HiM BceMy C4aBjaHCTBy i ce 4epwi CTajHO je4H04yxora npaBi.n: BcaKi noce6Hi 3 Byn iMej CBoj nocečHi 3 HaK, i Bcano ni- c»e c t o j no ce 6t 3a ce. 3aio croji tbmo : 33 je4HOCT0EHe cajiornacniKe. . . a, e, i, 0, y; JitcTO joTOBaHix, joTOM (j) c4oacenix caMiTMacHiKOB cioje- VIII C. MBOp-h, KiABd, HCKpd, —, IOyr'h, r. aBopi, e4Ba, iiCKpa, —, iorb, uz. jasop, je^Ba, jicnpa, — jyr. Tako j pisati ni nič novego, tako piše Vuk Stefanovič Karadžič i Serbi njega naslčdujuči. Dalje stoji tamo: mčsto samoglasnikov jerovanih, jerom (b) složenih, stoječih po soglasnikih: C .m, b (kj), h, •—, k>y, r. a, * (e), h, —, 10, stoji uzajemno . . ba,be,(t). bi, bo, by. ’ na primčr: C. KO-NM, no-Aie, KO-HH, —, KO-NKJV, r. ko-hh, uo-ap, ko hh, —, ko-hjo, uz. KO-uba, no-Abe, Ko-Hbi, — , KO-Hby. Dalje stoji tamo mčsto složenih samoglasnikov: .b, h., h, p, m, .ib, Hb, 4b, Tb(u), 4*, mu (mTb); na primčr za: MO.b, KOH>, poijPH, HOU, IjeA8T, llljma, stoji uzajemno: Mo.ib, KOHb, p04beH,H0>i, 4*e-iaT,nmyKa. Tčm se azbuka verlo pokrajša, odpadu namreč IX Hix b noaeTKy ciia6e. . ifa, i-|-e, i+i —, i-fioy to je, m^cto uipucKix . ra, ie, H, —, IOY, MtCTO pycaix . a, e, n, — , 10 CToji y3ajeMHO.ja, je, ji, jo, jy; Ha npi»rap: 0. rasopi,, HSABd; HCKJJd, , lovrb, p. aBopi, e4Ba, iicupa, —, »ra, ya. jaBop, je4B3, jirapa, —, jyr. Thko j nicaii Hi Hia HOBora, toko niuie ByK IIIre4>aHOBiq Kapa 4 Htia i Cep6i Htera Hacjt 4 yjyai. 4a4be CToji TaMO: m!>cto caMoraacHiKOB jepo- B3Hix, jepoM (b) C40’/Keiiix, CToje>iix no cor4SCHiKix: q. . . ra, -e (ie), h, —, k>v, p. . - . a, i (e), n, —, K), CToji y3ajfMH0 . ba, te, (i), bi, bo, by. na npktp : l). KO-Ntil, nO-Aie, KO-NH, —, KO-HK>Y, p. KO-Ha, no-4e, ko-hh, —, ko-hio, y3. Ko-Hba, no-ibe, m-Hbi, —, KO-Hby. ,4aabe doji TaMO m£cto CAOaceHix coraacHiKOB: .b, h,, 1), h, ij, m, 4b, Hb, 4b, Tb(a),4», ma (uiTb); na npijitp: MO.b, KOib, poijCH, hot, peaaT, uiyKa CToji y3ajeMHO : M04b, KOHb p04bCH, HOV, AHtCAHT, IH’iyKa TIm ce a36yKa isop.io noKpajma, 04 na 4 Hy Ha- X mreč slčdeča pismena kako izlišna i nepotrčbna i to iz cirilice cerkovne: s, a, u>, 'bi, te, ia, wi, (o, '4>‘, -e-, y; iz cirilice gradjanske: h, m, t>, h, h, e, a, to, i), .i, h., h, Kolikoj se po takovoj uzajemnoj azbuki pravo¬ pis i slovnica pokrajša i polajša to ovdč obširno do¬ kazovati ne namžravam, to dokazujem dokazi na ji- nom mestč. S takovim pisanjem nisem nameraval nikoga žaliti, molim zato 15po, da mi radi toga i nikto ne zamčri: po jeziku i pravopisu sem se trudil i staraj približati se vsemu slavjanstvu, sem se trudil i staral pisati uzajemno. Bolje je uzajemnost jiskati, nego v neuzajemnosti stati. Matija Majar Ziljski. XI Mpen c-iiaeia nicmeHa KaKO i34iniHa i HenoipsČHa i TO 13 uipijiue uepKOBHe: 8, H, «, Tli, le, IA, tfK, (O, 2, f, e, v ; 3 iiipuine rpa^taHCKe : h, m, i>, bi, H, e, 9 , H), Jj, .b, ib, h, O- KoaiKO ce no TaKOBOj y 3 ajemHoj a36yKi npaBO- nic i c.iOBnina noKpajma i noaajma to 0B4i očiuipHO 40Ka30Bari He HaMepaBaM, to 40Ka3yjeM 40Ka3i Ha jiHOM M-fecTt. C TaKOBiM nicaHjen ničem Ha.iiipaisa.i HiKOra JKajiri, MOjiM 3aTO atno, 4a Mi pa4i Tora i HiKTo He saaiipi: no je3iKy i npaBonicy cem ce Tpy 4 U i CTapam, npi6iacaTi ce BCeMy c4aBjaHCTBy, ceM ce Tpy4im i CTapa.i nicaTi y3ajeMH0: Boane je y3a- jeMnocT jienaTi, Hero b Hey3ajeMH0CTi CTaTi. Mamija Majap 3i.ibcui. i 0MffiU«e< vam 6K w,>\v. »uoftir.* t hj Ot i : i-\iao;iqo,u bjuh-.i«fi.u u t V .H 1 ,X ,<-> .*! I# ,x »H , : • !. I | !.H £ !; .ii .J) 1 f iJ. .(I -Oi ' J) j ,lil J ,;U ,tl ia.vds« *« ;<: ? ,< tta-. »t ukI/vju i .,:uj»i|>ion opimior' i <\ s; pr .nain; •; hm •: -,v ; ■ s,-.‘J t 7ui u ž. ;n .itjKrai nsf.3.ysj*6v;*?( i otjii ^Vrsalit ooiiuj)} iOaiii .f.iaeivJ f?rak\ i Kf$r I vq. !i'j k, 10 OTioasu': i v •; ::a a : iljiH«: «, .Ww»,W. : vnnvrM •» OBSEG KNJIGE. I. Kako se je osnovalo slavjansko pismo i slavjanska služba božja i slavjansko slovstvo. II. Kako sta slovstvo staroslavjansko i služ¬ ba božja slavjanska — po obrede rimoka- toličkom pismeni glagolitičkimi propadala, III. Kako sta slovstvo staroslavjansko i služba božja slavjanska — po obrede pra- voslavnom pismeni cirilskimi krepko na- prodovala i se širila ........ IV. O slovstvž slavjanskom sadajne dobe. V. Cirilovske pesni. od § 1 do 25 , 26 „32 n n n 33 „ 40 41 „ 43 44 „ 50 OECEr KHEirE. I. Kato ee je ocnona.io c.mnjaHCKO niCMO i c.iaisjaHCKa C4y*6a 6o*ja i c^aBjaHcso c.ton- ctbo. 04 § 1 40 25 II. Hano CTa cjobctbo CTapoc.ianjaiiCHO i C4yw6a doatja ejasjancita —no o6pe4k pi- M0KaT04ivK0H nieMem raaroaimKiisi npo- na4aaa. „ 26 „ 32 In. Kalto CTa C 40 BCTB 0 CTap 0 C 4 aBjaHCK 0 i C4yntda 6owja c.iaBjaBCita — no oOpe.rfe npa- B 0 C 4 aBH 0 M niCMeHi nipiaCKimi KpknKO Ha- npe40Ba4a i ce mipi-ia. „ 33 „ IV. O C40BCTB , fe C4aBjaHCK0M ca 4 ajHe 4 ode „ 41 „ V. Uipi40BCKe ntcHi ........ „ 44 „ 1 I. KAKO SE JE OSNOVALO SLAVJANSKO PISMO, SLAV- JANSKA SLUŽBA BOŽJA I SLAVJANSKO SLOVSTVO- 1. Sveta brata Ciril i Metod sta velika dobrot¬ nika vsega slavjanskoganaroda, sta slavjanska apo¬ stola, sta oznanovala Slavjanom hristjansku veru, sta osnovala pismo i slovstvo slavjansko, sta upeljala božju službu v slavjanskom jezika: za to se nju hvalež¬ no spomenjamo vsi Slavjani i se ju budu hvaležno spominjali, dokle bude naroda slavjanskoga. Konstantin, imenovan Ciril, ibrat njegov Metod sta se narodila v Selonji, v meste zajedno slavjan¬ skom i gerčkom, iz roda slavna i imenitna. Oteč njejn, Lev po imeni, muž plemenit i bogat je bil pri carju carigradskom drugar, podvojvoda, čto je bilo drugo dostojanstvo, pri carji carigradskom. Splodilje sedem sinov, izmed njih je bil Konstan¬ tin mezimec, naj mladji, rodjen leta 827. i vsedmom 3etč svoje starosti se je počel knjige učiti 1. 834. Oba bratra sta se naučila uže od perve mla¬ dosti v Selonji, tom ljudnatom primorskom, tergo- vačkom mestč rozličnim jezikom, gerčkomu i latin- skomu, oba sta verojatno dobro znala uže od doma I. KAKO CE JE OCHOBAJO C.1ABJAHCKO niCMO, CJAB- JAHCKA CjyjKBA BOJKJA I C.TABJAHCKO C.IOBCTBO. 1. CBeTa 6paia Hipu i MeT04 cia Be4iKa 40- 6pOTHiKa Bcera c4aBjaHCKOra Hapo4a, CTa cjaBjaHcica anocToja, CTa 03HaHOBa.ia C4siBjaHOM xpicTjaHCKy B , fepy, CTa ocHOBaja nicnio i c4obctbo cjaBjaHCKO, CTa yne.iba.ia 6oatjy C4y*6y b c.iaBjaHCKOM je3iKy: 3aTO ce Hby XBaje*HO cnoMtHjaMO Bci C4aBjam i ce jy 6y4y XBa4e*HO cnoMiiHjaai, 40K4e 6y4e Hapo4a c4aBjaHCKora. KoHCTaHTiH iaieHOBaH Hipiji i 6 paT HberOB MeT 04 CTa ce Hapo4i4a b Ce40Hji, b MtcTi 3 aje 4 Ho c 4 aBjaH- ckom i repaKOM i3 po 4 a c4aBHa i iMeHiraa. OTea Hbejy, .leis no iMeHi, mjtjk n.ieueHiT i 6 oraT je 6 \ji npi napby napirpa 4 CK 0 M 4 pyrap, n 04 B 0 jB 04 a, ito je 6i40 4 pyro 40 CTOjaHCTBO npi napbi napirpa 4 CK 0 K. Cn404i4 je ce 4 e>i ciHOB, i 3 Me 4 Hbix je 614 Kohct 8 h - TiH Me3isien, Haj aua 4 ji, p 04 beH .i-fcia 827. i b ce4- mom jtTt CBoje CTapocri ce je noaej KHbire yiicTy cjaBjaHiuqiHy, Krepa je oiiaa B.H4a4a, ne caiao b Maite 40 Hiji. npe 4 MtcraiMi BpaTaMi ce^OHCKiMi, nero CKopo no ntjoj FepnKoj 3aje4H0 cje3iKOM repnicM. 2. Chen .leBje yMep4 KoHCTaHTiHy 14 44 t da- poMy .ata 841. YnpaBiTC4b napcKora rpa^a b D[a- pirpa^i TeOKicT, Btpon(>4o6HO po4baK KoncTaHTiHOB BC4imaB o Map4biB0M yaeflbi HberoB >m, je noc4a4 no nba, 4a 6i ce yai4 b Ijapirpa44 3aje4no c M4a4iM UipbeM. KoHCiaHTiH ce je 0H4i Hayai.i nl.ioj cjob- nini b Tpix M4cenix; oh ce je T3BepcTHoya 4 Tane 3CM.ibOirfipjy, rOBopHinTB V i bc4m HayKOM siy4poc40B- him; npoMiTora i panyHCTBy, 3Bt34apcTBy i ry464; 6ia je Bepjo nofioaceH i Bep40 yneH, uko 4a cy ra na- 3Ba4i KHbiateBHiKOM. TeoKicr je 4a4 KoacTaHTiny 06 - 4hct b CBOjeM 4oni) i My je 40B04i4 CB0604HO xo- 4iTi i b rpa4 napbeB; xoie4 ra je Tans OJKenm c CBOjoj KyMoj, o6enaje My, 4» ra napb nttBici na nacT Kne3a i Ha hih BojBOAe: ho K iHCTaHrin TOMy ne npiBOjbi: Hero nocTpiate ce i ciyni b 4yxoBCKi ct4h i nocTaHe KHbijKHinapbeM npi naTpiapxy b CBe- Toj Coiji; na ociaHe caitio aiaAO naca b Toj C4yat- 64 i OTUe TajHO Ha Y3ko Mopbe i ce Taiao CKpije b caMOCTaHt, 4a cy ra je4Ba HajuiAi no no4 Ata. BpaTiBuii ce oneT b Ilapirpa4 nije xine4 6iii Ben KHbiatHinapbeM: Hero je cnpije4 niHjaBHora ynire.iba My4poc40Bja i je no4yneBa4 Aomane i ry4be yneHne. 3. ITo yna3y napba ce je npenipaA jemne Bec M4a4 o nacTeHji o6pa30B c naTpiapxosi IaHOM i3 40- CTojaHCTBa 3BepateHiM pa4i o6pa3o6opcTBa Ata 843. CapaneHi cy no3Ba4t xpicTijaHe k npenrpaHiy o Btps i 3aTO je uie4 KoHCTaHTiH, Ta 4 a 24a4t crap b 3eM- 6 lju kneza saracenskoga i je s svojoj učeno st ju nad protivniki zvitezil i slavno jih premagal, pa iz sovražtva su mu dali zaužiti jed, strup, hoteči ga otraviti 1. 851. Ovde se je naučil i saracenskomu jeziku. Metod brat Konstantinov je bil nčkoliko Ičt knez, upravitelj, slavjanske pokrajine, včropodobno strumske, pa je opustil to dostojanstvo i seje podal v goru Elim, kde sveti otci žive i tamo se postriže i stupi v duhovski stan. Konstantin povrativ se od Saracenov se poda k svojemu bratu Metodu take na goru elimsku. Tu sta oba brata pobožno i bogougodno živela, moli¬ la, bdela i se postila. 4. Kazari su prosili carja, da bi jim poslal ljudi učene, koji bi jih obranili iz jedne strane Hebrejov, iz druge strane Saracenov, hotečih Kazare na svoju včru obernuti. (Jarj pošle Konstantina k Kazarom leta 857. i ovi se poda iz Carigrada na Černo morje, kde je priležno razlagal hristjansku veru. Tu povzbudi nadvladiku hersonskoga jiskati telo svetoga Klimen- ta, nekdajnoga, vladike rimskoga kojega su umučili leta 102. v tavrinskom Hersone. Tžlo sv. Klimenta su najšli v morji. Med tem, ko sta Konstantin i Me¬ tod se zaderževala v Horsunč, pride kazarski vojvo¬ da s vojskoj i obleže mesto; pa posredovanjem Konstantina sopet vojskoj odide i pusti obivatelje pri mire. Onda vsede se Konstantin na ladiju i se ladija iz kazarskoga jezera na meotisko morje i na kaspiska vrata kavkazkih gor. 7 jb y KHe3a capauencKora i je c cBojoj yqenocTby Ha* npoTiBHiiti 3BiTe3i'^ i C48 bho jix npeMaraj, na i3 co- BpaacTBa cy m y asai 3aya?iTi j64, CTpyn, xoTeqi ra OTpaBiTi jiia 851. 0B4t ce je nayii4 i capaneH- CKOMy je3iKy. MeT04 6paT KoHCTaHTiHOB je 614 HtKo^ino 44 t KH e3, ynpaBiTe4b, cjaBjancKe no KpajiHe Bepono4ofiHO CTpyMCKe: na je onycii4 to 40CT0jaHCTB0 i ce je n04S4 b ropy Ejisi, K4® CBeii omi »rae i Tawo ce nocrpiHce i CTyni b 4yxoBCKi ctbh. KoHCTaHTiH noBpaTiB ce 04 CapaneH 0 B ce no 4 a k CBojeMy 6paiy MeT04y TaKC Ha ropy e4hicKy. Ty CTa o6a 6paia no6o*HO i 6oroyro4HO atiBe^a, sioai.ia, 64eja i ce nocma. 4. Ka3api cy npociai uapba, 4a 6i jiiti nocaa4 4by4i y>ieHe, Koji 6i jix o6paHi4i i3 je4He cipaHe Xe6pejoB, i3 4pyre cipaHe CapancHOB, xoTeaix Ka- 3ape Ha CBojy Btpy (>6epHyTi. D,apb nouiabe KoHCTaHTma k Ka3apoM atia 857. i OBi ce no4a 13 Ilapbirpa4a Ha ^cpHOjiopne, K4ije npiaeaJHO pa34ara4 xpiciijaHCKy Btpy. Ty noy36y4i Ha4B4a4iKy XepconcKora jicnaii rtao CBeiora Kai- MeHTa, HtKaajHora B4a4iKe piMCKora, Kojera cy yiny- niai aiia 102. b TaBpicKOM XepcoHt. Tiao cb. Kai- MeHTa cy Hajnui b Mopbi. Me4 rbm ko cia KoHCTan- TiH i MeT04 ce 3a4epateBa4a b XopcyHt, npi 4 e Ka- 3apcKi BojB 04 a c BojcKoj i oČAeme MicTO: na no- cpt 40 BanjeM KoHCTaHTma coneT c BojcKoj 04ue i nycTi o6iBaTe.ibe npi »lipi. 0H4a Bce4e ce KoHCTaH- tih Ha 4a4ijy i ce 4a4ja i3 Ka3apcKora je 3 epa Ha MeoTicKO Mopbe i Ha KacnicKa Bpata naBKa3Kix rop. 8 Tu je dokazoval Judom i Saracenom pravdu hrist- janskoga verozakona tako jasno, da je scela zvitezil i izposloval za liristjansku veru tu predpravicu. da bi svobodno smel, ktogod bi hotel, hristjansku veru spri¬ jeti i se dati pokerstiti: naprotiv da bi glavu zapadel, ktokoli bi pfestupil od hristjanske vere na kazarsku, ali judovsku, ali mohamedanska. Blizo do 200 ljudi se je dalo kerstiti. Mesto vsčh darov, koje su Kon¬ stantinu nudjali, si je izprosil od saracenskoga vla¬ darja samo tu milost, da bi 20 vjetih hristjanov pustil na svobodu i onda se je pripravil opet na cestu nazad v Carigrad i je vzel seboj ostatke sv. Klimenta. (1. 858.) V Carigrada je živel Konstantin, pri cerkvi svetih apostolov. Metod pak se je odrekel knežskoga i upraviteljskoga dostojanstva i je šel v samostan Polihron, kde je živelo 70 starcev. 5. Sada seje Konstantin s družil s bratom svojim Metodom, da bi slavjanskomu narodu priskerbel pismena prikladna vla3tnostim jezika slavjanskoga. Slavjani su onda na balkanskom polo- otoku bili delom svobodni, delom pod vladoj Ger- kcv, delom pod vladoj uralskih Bolgairov i su zauzi- mali verlo obširne pokrajine, namreč Slavjani svo¬ bodni i stoječi pod vladoj gerčkoj su prebivali v Traciji, Macedoniji, Tesaliji, Livadiji i v Pe- loponese i v ostatnoj Gerčkoj. — V letih od 746. do 799. su se Slavjani v Pelopooesč i v ostat¬ noj Gerčkoj tako pomnožili i razširili, da pozdneji spisovatelji gerčki se britko tuže na poslavjanjenje 9 Ty je 40 na 30 Ba,i Jy 40.11 i CapaueHOM npaB 4 y xpier- jaHCKora Bip03aK0Ha thko jacHO, 4 a je eut4a 3Bi- Te3ij i i3noc40Ba4 3a xpicT]HHCKy B , bpy Ty npe 4 - npaB:uy, 4 a 6 i CB 0604 HO cm&j, KToro 4 6 i xoie4, xpidjaHCKy Btpy cnpijeii i ce 4 aii noKepcTiTi: Ha- npoiiB 4 a 6i raaBy 3ana4e4, ktokoj! 6i npeciyni4 04 xpidjaHCKe Btpe Ha Ka3apcKy, a.ii jy 40 BCKy, a4i MoxaMe4aHCKy. 64130 40 200 4by4< ce je4aao Kep- cmi. MfccTO Bebx 4 apOB, Koje ey KoncraHTiHy Hy- 4ta4!, ci je i3npoci4 04 capaiicHCKora B4a4apba ca- mo Ty mLioct, 4 a oi 20 Bjerix xpicTjaHOB nyeTM Ha CBo6o4y, i 0H4a ce je npinpaBU oneT Ha neciy H&3a4 b U,apirpa 4 i je B3t'4 ce 6 oj oeiaTKe CBeTora luijieHT,! ( 4 . 858.) B U,apirpa4t je HviBi.i KoHCTamiH npi uepKBi CBeTix anocTo40B. Mcto 4 naic ce je 04peKe4 KHeat- CKora i ynpaBiiejbCKOra 40CT0jaHCiBa ije me4 b ca- MoCTaH flo.ii xpon, K4l> je auBi40 70 cTapueB. 5. Ca 4 a ce je KoHCiaimH C4py*i4 c čpaioM CBojiMMeT040M, 4a 6i C4aBjaHCKomy Hap 04 y iipicKepoe.i niciieHa npiK. 1 a 4 .Ha B4acTHoeTiM jesiKa cjaBjancKOra. CjaBjaHi cy 0 H 4 a Ha 6«4KaHCKOM no- 4UOTOKy 6141 4 ’t.io.ll CB 0604 Hi, 4 'LlOM n 04 B4a40j TepKOB i 4i.ioM 1104 E.iMoj ypa4CKix Eo4rapoB i cy 3ay3:Ma.ii Bep40 o6mipHe noKpajiHe, naMpen C4aB- jaHi CBoč 04 Hi i CTOjeni no4 B4a4oj repaKoj cy npe- 6iBa4i b Tpauiji, Maue 40 Hiji, Teca4iji, ^liBa^ij i b He4onoHect i b ocia 4 oj FepHKoj. B 4iiix 04 746. 40 799. cy ce C4aBjaHi b ne40noefe i b ocia4oj Tepanoj Taco noMHOJKui i pa3iuipi.ii, 4a no34Hiji cnicoBaie4bi rep™ ce Spirao TyaceHa iioc4aBjaHjt)Hje 10 cšle Gerčke. Mesiju i Macedoniju imenuju na rav¬ nost: Slavija. Ovi Slavjani balkanskoga poloostro- va su i v Malnasiju svoje naseljence pošiljali i su založili selišča, na primer: Obseka (gerčko: Obsi- kion), koja krajina se je prostirala od pomorja pri Abide na iztok do Iznika (Nicee) i na jug do Apa- meje. V Mesiji i Macedoniji su se zvali Slavjani — njihovi naseljenci v Maloj Asiji pak: Slavjanski, to je, naseljenci. — Selišče Obseka je bilo tako ljudnato, da su ti Slavjanski oružani s vojskoj uderli v Pelopones. (okolo I. 945.) V šele Kizdere ali Kizderbend, od Iznika den ceste ješče do dnes žive Slavjani. Mnogo Slavja- nov se je dobrovoljno preselilo v Malu Asiju i se jih je okolo dve ste i osem tisuč osadilo na južnom pomorji (pontus euxinus) v kraji reke Artane ali Aghvah. Odtuda dalje na iztok na reki neka- da imenovanoj, Halis sada, Kizil Irmak je gornato primorje Zagora, ješče dalje proti iztoku okolo mesta Trapezunta se i dandanas nalaze vesi i sela od Slavjanov naseljena. Mnogi Slavjani, deržeči se vlade gerčke su on- da dostali visoka dostojanstva svetovna i duhovna v gerčkom carstvč, na primer: Dobrogost, upravitelj gerčke mornarske vojske i Vsegerd, vojvoda proti Persom Išta 555. i 556.; vojvoda Tatimir leta 592., boljar Onogost 1. 575., dalje patriarh cari- gradski Ničeta od leta 766. do 780. Damijan komornik carja Mihala od leta 842. do 867. itd. Take rodovina carja Justiniana je bila slavjansfea, 11 mfcjie Tepine. Mecijy i Maue 40 Hijy i*ieHyjy Ha paBHOCT: C.iaBija. OBi CjaBjad 6a4KaHCKora n0400- cipoBa cyiB Ma4yacijy CBoje Hace4beHue noiui^ta^i i cy 3a4oaci4i ce4imua, na npinrbp: 06ceKa (repuKo: Obsikion), noja KpajiHa ce je npncTipa.ia 04 noMopja npi A6i4t Ha i3TOK 40 l3HiKa (Hicee) Ha jyr 40 AnaMeje. B Meciji i Maue 40 Hiji cy ce 3B34i CjaBjaHi, HbixoBi nacejbeHiii b Ma4oj Aciji naK: C.MBjaHCfd, to je, HacejteHiii. Ce4imue 06ceKa je 6i40 tsko 4by4H8T0, 4a cy Ti C4aBjaHCKi opy*aHi c BojcKOj y4ep4i b Ile^ononec ( 0 K 040 4 . 945.) B cejt Ki34epe a.ii Ki 34 ep 6 eH 4 , 04 l3Hina 4ea uecre jernie 40 4Hec hubc C4aBjaHi. Mnoro Caub- jaHOB ce je 4 o 6 poB 04 bHo npece^Lio b Majy Acijy i ce jix je 0 K 040 4Bi crfc i oceM ricyu oca4uo Ha jy*HOM noMopji b upaji ptne ApTaHe a 4 i ArxBax. 04ry4a 4a4be Ha i3TOK Ha piKi HkK84a hieHOBaHoj Xa4ic, ca 4 a Ki3i4 IpjiaK je ropHaio npimopje 3aropa, jernue 4a4be upori i3TOKy ok<> 40 jitcTa Tpane3yHia ce i 43H4HHac Ha433e Beci i ceja 04 C4aBjaH0B Ha- ce4beHa. Mhoh CjaBjam 4 epjKeui ce B4a4e repune cy OH 4 a 40 CTa 4 i Bi cona 40 CTojaHCTBa CBeTOBHa i 4 y- X0BHa b repHKOM uapcTBt, Ha npi>iip: 4Ba nor4a- Bapba 4o6porocT. ynpaBtie4b repune MopHapcKe Boj- cne i Bcerep 4 , B 0 jB 04 a npori IlepcoM 4kTa 555. i 556; BojBoaa Tariiiip 4 . 592., 6o4bap Ohotoct 4 . 575.4a4be naipjapx uapirpa 4 CKi HiueTa 04 4-fcia 776 .40 780. Aa- MijaH KOMopHiK uapba Mixa4a 04 4. 842. 40867. iT 4 . Tane p 040 BiHa uapba JycmijaHa je 6i4a caaBjaacKa, 12 jerbo v Slaviji doma med rodjaki je bilo ime Justi- nianu Upravda, otcu njegomu Sabatiju Iztok, ma¬ teri i sestri Biljenica, Znano je, da je i earj Basilij Macedonski nedvojbeno bil slavjanskoga plemena. Slavjani na balkanskom poloostro- v 6 su bili večji del uže davno pred Cirilom na hristjansku veru obernjeni, vendar pred Cirilom nisu imeli vlastnib slavjanskih pismen, niti slavjan¬ skoga čitanja, niti slavjanskoga podnčevanja i su zato neredko opet nazad lezli v poganstvo, za toliko več, jerbo je jedna čast njih živela v Bolgariji podjar¬ mljena pod poganskimi vladarji. Učeni Konstantin je dobro vedel, da imaju 0 njegovom vremeni Armeni, Iberi, Siri, Kopti 1 jini iztočni narodi, jezikom se razlikujuči od Ger- kov, svoj prirodjeni materinski jezik v verozakonskih i bogoslužebnik knjigah i si je umenil, ovi veliki dobrotnik Slavjanov, takodjer Slavjane nsrečiti vlast- nim pismom slavjanskim. Leta 855. je Ciril stvoril Slavjanom scela nova pismena, koja su bila po zvu- ku slavjanščine prikladna po sliki od hebrejskih, gerčkih i latinskih različna, to je stvoril je azbuku onda imenovani! kjurilicu, sada imenovanu glago- lieu i je počel berzo prekladati božju službu po obredu pravoslavnom na jezik slavjanski. — Ve likoj radostju su sprijeli Slavjani ovi vispreni dar i berzo i veselo se je širila služba božja v slavjan- skom jeziku med Slavjani svobodnimi i med podda- nimi gerčkoj i bolgarskoj vladš od leta 855 do 862. 6. Sveti Metod brat Konstantinov je i bolgarski narod na hristjansku včru spreobernul. 13 jep6o b disBiji aomh Me4 poAbaici je 6iao me Jy- cTiHij?iHy: YnpaB 4 a, OTiiy HberoBOMy C-' 6aiiy: I3tok, MUTepi i cecTpi: EiAbeHiiia. 3hhho je, Aa je iijapb Ea- mij Ms>ue40HCb‘i hcabojčcho 6i a c.isnjaHCKOra nACMena CjaBjaHi Ha 6a4KaHCK0M nOAOOCTpo- Bi cy 6iji Benji a^a ya;e asbho npe4 UjipuoM Ha xpicTjaHCKy Btpy o6epnbeHi, BeH4ap npe4 UipiAOM Hicy iMe.ii B.iacTirix c,iaisjaiiCKix nicMeH, hIti casb- jaHCKora HiTapja, hiti CAaBjaHCuora noAy t ieBaHja i cy 3 a to HepiAKO oneT Ha3a4 Ae3Ai b noraHCTBO, 3a TojiKO Ben, jep6o je jeAHanam HbixjtriBeAa b Eoa- rapiji nOAjapMAbeHa no4 noraHCKiMi BAaAapbi. YneHi KoHi^TfHTiH je 406 p o BeAeA, 4a iMajy o HberOBOM BpesieHi ApMeHi, I6epi, C;pi, Komi i jiHi i3TOHHi HapoAi, je3!KOM ce pa3A!Kyjyqi 04 TepKOB, oboj npipoAbeHi aiaTepiHCKi je3iK b BtposaKOHCKii i 6orocAy)Ke6Hix khb rax: i ci je jmiHiA OBi BeAiiti 4o6peTHiK CAaBjaHOB, TaKOAjep C.iaBjaHe ycpeqiti BAacmiM nicMOM CAHBjaHCKiM. Atia 855. je DjpiA CTBopiA CjaBjaHi M cutja HOBa nicMena, Koja cy 6ua no 3ByKy CAaBjaHiuniHi npiiuaAHa no caiki 04 repn- b - ix, xe6pejcKix i 4aT HCKix pa34inHa, to je, ctbo- pix je «36yKy 0H4a isieHOBnHy KjypiAiiiy, ca4a iMe- HOBHHy rAiiroAiny; i je noneA 6ep30 npeKAaAari 6oacjy CAy*6y Ha je3iK CABBjaHCKi. —• BeAiKoj pa- 40CTjy cy cnpijeAi CAaBjam OBi Bunpem 4«p i Sepso i BeceAO ce je mipiAa CAyat6a Gostja b casb- jancKOM je3iKy ne4 CAaBjam CBOČOAHiMi i Me4 n< a- AaniMi repnuoj i SoArapcKoj basa^ 04 AtTa 855.40 862. 6. CBeTi MeTOA 6paT Ki hct8htihob je i 6 oa- rapcKi HapoA Ha xpicTjaHCKy Btpy cnpro6epHyA. 14 Bolgari uralski, narod neslavjanski, su od lčta 678. do 860. prišli iz svoje stare domovine v Me- siju i su premagali uže popred ovdš osedle poljo- delstvu i mirnom gospodarstvu oddane Slavjane. Voj¬ vode bolgarski su se pooblastili s nevelikoj pa hrabroj vojskoj pokrajin Slavjanov i su si osvojili verknju vladu nad njimi, su se ponaseliliposredSlavjanov, su se navadili na pokojno in prijemno živlenje slavjansko, su se v kratkom časš s svojimi novimi poddanimi tako sbratrili, da su poslčdnič sprijeli njih jezik, njih običaje i navade, čto več, da su s njimi sprijeli hri- stjanski včrozakon i se spremšnili iz čudskih Bolga¬ rov v prave hristjanske Slavjane; na uzajem su pak Slavjani ovdešnji sprijeli od totih svojih gospodov narodno ime Bolgari i ga zaderžali do sadajne dobe. Tota verlo važna premžna narodnosti Bolgarov čud¬ skih se je stala lčta 861. Toga lčta je sprijel kerst bolgarski knez Boris s narodom bolgarskim. Boris je bil uže popred hristjanom naklonjen i jer su ga zadele razne težave, nesrečne vojne, jer je v zemlji nj ego voj povstal glad i morija, kuga, jer se je vzdvig= nul nad njega earj Mihal po suhom i po morji, ga je vse to ješče več obmekčilo, k tomu sta prišla ješ¬ če dva miniha iz Gerčke: Teodor Kufara i Metod i sta ga pobudila i ga nagovorila, da bi pristupil k včrč hristjanskoj; take sestra Borisova, koja je bila prie vjeta v Carigradč i se je tamo pohristjanila, ga je take k tomu nagovarjala i onda se je sklonul i spri¬ jel sveti kerst pod imenom Mihal, tako da se je od tada imenoval Mihal Boris. £oyir api ypa 4 C ei, Hapo 4 Hec.iaBjaHCKi, cy 04 4tia 678. 40 860. npiuui i3 CBoje CTape 40 H 0 BiHe b Mecijy i cy npeMaraji yate nonpe 4 0B4fc oce44e no- 4b04 , fe4CTBy i MipHOM rocno4apcTBy 044 aHe CUaBjaHe. BojB 04 e 6o4rapcid cy ce nooOjaciiji c HeBe4iKoj na xpa6poj BOjcKoj noKpajiH CjiaBjaiiOB i cy ci ocBojui BepxHby B4a4y Ha4 HbiMi, cy ce riOHace-iui nocp^ CaaBjaHOB, cy ce naBa4i4i na nonojHO i npijeMHO *iB- 4teHje c.iaBjaHCKO, cy ce b KpaTKOM nact c CBojisii HOBiiai no44aHiMi TaKO cOpaipui, 4a cy noc4e4Hin cnpije^i Htix je3iK, Htix očinaje i HaBa4e; nTO Ben, 4a cy c HbiMi cnpije.ii xpicTjaHCKi Bipo3aKOH i ce cnpeMtHui i3 ny 4 CKix Ecurapon b npaBe xpicTjancK8 CjaBjaHe; Ha y3ajeM cy nan C.iaBjaHi 0B4euiHbi cnpi- jeji 04 TOTixcBojix rocno 40 B Hapo4HO iMe: Eo,jrapi ira 3 a 4 epwa 4 i 40 ca 4 ajHe 4 o 6 e. Tora Bepxo b a at Ha npe- MtHa Hapo 4 HOdi Eo.irapoB ny 4 CKix ce je CTaxa 4. 861. Tora 4 tTa je cnpijej nepc? čojrapcKi KHe 3 Eopic c Hapo 40 M OojirapcKiM. Eopic je 6 i 4 ywe nonpe4 xpicijaHOM HaK40HbeH i jep cy ra 3a4e,ie pa3He TeacaBe, Hecpenne BojHe, jep je b 3eM4bi Hbe- roBoj noBCTax rxa4 i nopija, Kyra, jep ce je y34Bir- Hy4 Ha 4 Hbera napb Mixa,i no cyxoM i no Mopbi, ra je Bce to jernne Ben o6MeKni40, k TOMy da npi- uua jernne 4 na MiHixa i 3 Tepnae: Teo 4 op Kyn>apa i MeT04 i CTa ra no6y4i4a i ra HaroBopija, 4 a 6 i npicTyni4 k B-fept xpicijaHCKOj; rane cecTpa Eopi- coBa, noja je 6 ua npie Bjeia b Ltapirpa 4 t i ce je thmo noxpicTjaHi4a, ra je Tane k TOMy HaroBapba4a i 0H4a ce je CK40Hy4 i cnpijejCBeri KepcT no 4 iMeHOM Mixax, TaKO 4 a ce je 04 Ta 4 a iMCHOBa.i Mixa.i Eopic. 16 Kerstil ga je v Bolgariji sveti Metod apostol slavjanski, brat Konstantina, svanoga Cirila, lčta 861. Bolgarija je obsegala onda Mesiju, Daciju (sa- dajnu Bomaniju i Sedmigradsko) i se prostirala do Dunava v Pošti pod Matroj v Jagrč i dalje do rške Torise i se je dotikala velike Morave, v kojej je vladal slavni Eastislav. 7. Sveta brata Ciril i Metod sta onda pohristjanil a i S1 a v j a n e velike Morave. Pravdčpodobno okolo lčta 863. je Eastislav, po domače nazvan Eastic, moravski knez slišal o slav- janskoj božjej službš i o bogoslužebnih knjigah v slav- janskom jeziku složenih za Slavjane balkanskoga po- loostrova, se je posvetoval s svojimi knezi i Moravani i je prosil gerčkoga carja Mihala, da mu pošle slav- janske učitelje, rekuč : r Ljudem našim, koji su od paganstva odstupili i se hristjanstva derže, učitelja neimamo takoga, koji bi nam v našem jeziku kristjan- sku včru razlagal, da bi i jine Strane to videč podo- bile se nam i naslšdovavši nas sprijele svetu vgru. Tada pošlji nam, vladarju 1 učitelja i vladiku takoga; jer od vas na vse strane dober zakon izhadja. Carj se je posvetoval v sborč i je izbral k tomu delu Konstantina i Metoda i je nju nagovarjal sprijeti to opravilo govoreč: „Yi dva sta Selonjčana: d.l, Selonj- čani govore vsi čisto slavjanski “ — Konstantin, ako ravno bolehen, nije odrekel, samo je želčl, zve- dčti: ali imaju Moravani svoja vlastna pismena. Carj 17 Kepcm ra je b Eo-irapiji CBdi MeT 04 ano- CT04 cjaiijancKi, 6paT KoHCTamiiia, 3BaH0ra llipua, 861 . Eo^rapija je o6cers.ia OH.ia Mecijy, 4auijy (ca 4 ajHy PojiaHijy i Ce 4 Mirpa 4 (’ito) i ce npociipaja 40 4ynaisa b fleniri n04 MaTpoj b Jarpi i 4a4be 40 pisne Topiče i ce je 4oriKa4a BejiiKe MopaBe, b Kojej je B.ifMa.i C4aBHi PacTic.iaB. 7 . Cfieia 6 paTaD,ipi 4 i MeT 04 cia o h- 4a noxpicTjaHŠ4a iC-iaBjaHe Bejine MopaBe. IIpaB4ino4o6Ho okojo 4®Ta 863. je PaCTic.iaB ; no 40Mane na3BaH PacTŠn, MopaBcni KHe3, C4iina4 o cjaBjaHcitoj 6oacjej C4yat6 , b i o 6oroc.iy>Ke6nix unti- rax b c.iaBjaHCKOM je3ŠKy C4oaceHix 3a C.iaisjaHe 6 »4- KancKora nojoocrpoBa, ce je nocBeTOBaj c CBojeMi KHe3i i MopaBam i je npoci-i repnnora napta Mixa- ■la, 4a My n m ii ur. e c-iaBjaHCite yniTe4be, peKya i B4a4ŠKy Taitora: jep 04 Bac Ha Bce cipaHe 4o6ep saiion i3xa4ba. IJapb ce je nocBCTOBaj b cčopt i je i36pa.i k TOMy 4t.iy KoHCTaHTiHa i Mei 04 a i je Hby HaroBapbaj cnpijeii to onpaBuo rOEopen tIsmo cejoHbCKiMa opaTOMa: „Bi 4Ba era CeaoHbnaHa: 4 a, Ce40HbqaHi roBope Bci nicio C4aBjaHCKi/‘—KoHCTaHTiH, ano paBHO 60- .iexeu, nije 04 peKC 4 , caMO je »e.ils.i 3B'ls4CTi : a 4 i iMajy MopaBaHi cBoja B4aCTHa nicMeHa. ljapb Sveta brata Ciril i Metod. 2 18 odgovori: Dčd moj i oteč moj i jini mnogi iskali su toga i nisu najšli.“ Učeni muž odgovori: „Ako nei- maju svojih pismen, kto može na vodč besčdu Dapi- sati, ali si napraviti razkolničko ime tšm, da bi upe- ljal nova pismena ?“ Po nagovarjanji carja uzeme na se to veliko delo, pokloni se i pomoli se Bogu i složi s jinimi pomočniki nova pismena Slavjanom i počne pisati besšdu evangeljsku: „iskoni b§ slovo, i slovo bč u boga i bog bS slovo.“ — Uzradoval se je carj verlo i je poslal Konstantina k Rastislavu s dari i s listom. Zajedno s Konstantinom je šel i Metod v veliku Moravu, v vlast Bastislavovu i sta vzela se¬ boj ostatke svetoga Klimenta. Rastislav je bil onda do cčla neodvisen od Nšmcov. 8. Konstantin dojde s Metodom i s pomočniki v veliku Moravu; kada su prebivavci o njih prihodu zvčdeli, su se uzradovali verlo, ker su slišali, da pri¬ neseta seboj sveto evangelje od Cirila književnika v slavjanski jezik prevedeno. Ko prideta v prestolni grad velike Morave, v Velegrad, sadajno Gradišče, ju sprime Rastislav veli- koj slavoj i tako čestno i radostno sprijeta se ovdč slavjanska apostola nastaneta i apostolsko svoje dSlo počneta velikoj gorljivostju, zidata cerkve, prekla¬ data s pomočniki bogoslužebne knjige na slavjanski jezik, cčli cerkevni čin, jamačno evangelje, apostol i psaltir, osnovata slavjanska učilišča, zbereta učence i učita jih služiti božju službu, časoslov, juter no, godine, večernice, povečernice i tajne službe i se trudita upeljati 19 oarOBOpi: „4^4 Moj i oTep Moj i jim MHOri icnaai cy Tora i Hiey Hajiu.ii." YieHi Myw ojroBopi: Ako He- iMajy cBojix nicmeH, kto iioace Ha BO^t 6eci4y nani- cari qa \ ci HanpaBiii pa3K04HiuK0 me,“ t^m, 4a 6i yne- 4ba4H0Ba nicMeHa?IIoHaroBapbaHji uapba y3eMeHa ce to BejiKO 4^40, noK40Hi ce i noM04i ce Eory i cjoaci c jiHiMi noMOHHiKi HOBa niciieHa CjaBjaHOM i norae ni- cari 6ect4y eBaHre4bCKy: hckohh st caobo, h caobo Bnov eora, h eorb bu caobo. — Y3pa40Ba4 ce je uapb Bep40 i je nocja.i KoHCTaHTma k Paciic4aBy c 4api i c 4icT0M. 3aje4H0 c KoHCTaHTinoM je mej i Meioj b Be4iny MopaBy, b B.racT Pacric4aB0By i CTa B3eja cečoj ocTaTKe CBeTora KjiMema. PacTic.iaB je 6i a o 114 a 40 nl.ia ueo 4 BiceH 04 HtMUOB. 8. KoncTiurriH jojje c MeT 040 M i c noMOvniKi b BejiKy Mop«By; Kaja cy npe6iBaBi4 o Hbix npi- xo^y sBije.it, cy ce jspajonaai Bep.io, Kep cy cxi- maji, ja npiaeceTa cečoj cbcto eBanrejije 04 Ippija KHbiateBniKa b c.iaBjaHCKi je3iK npeBe4eH0. Ko npi 4 eia b npecTOJHi rpa 4 BejiKe MopaBe, b Bejerpaj, ca 4 ajno Tpajimae, jy cnpiMe PacTicjaB BejiKoj cjaBOj i thko hcctho i pa 40 CTH 0 cnpijeia ce OBji cjaBjaHCKa anocToja HacTaHeia i anocrojcKO CBoje jtjo noraeTa Be.iiKoj rop4biBOcrjy, 3i4aia uepKBe. npeK4a4aia c nOHOan bi 6oroc4y;Kc6ne KHbire Ha cjaBjaHCKi je3iK, to je, irkii uepKBem mn, jaMamio eB8Hre4ije, anocTOJ i nca.nip, ocHOBaia c,iaujaHciK6y b . c.iaBjancHOM je3iny b Be.iiKoj Ma- paBi i mipiii npocBtTy C4aBjaHCKy b B-iacri cjhb- nora KHe3a PacTicjaBa. Bor ce je Ha4 t^m y3pa40BH4 i nepT je CTa4 na cpaMOTt. — 4ajeKO i uiipoKO ce je pasoacuo, 4a caaBjan- ck'i 4yxoBHii;i C.iaBjaiie b C4 a Bj bučkom nicsrJi no4- yu3Bajy, CBeTy Btpv no C4anjancKy pa3,iarajy, i jiia no cjaBjaHCKy 6oatjy C4ya;6y c.iy>Ke b Mo p a Bi: K/rb -ey npie jaTinciti 47x01:1111:1 4by4CTB0M ynpaB4ba4i i nepKOBHy očjacT H34 HbiMi ci npicBojeBaji; 6ep30 cy ce najin-ii i npoTieniKi TOMy Haj Ben 6oroyro4- HOMy 4 T l».iy i cy none.ii roBoptii: „He c.iaei ce Bor b tom ; jep aKo 64 Bory laito yr04Hi> 6'uo, sm ne 64 More4 CTBopiri, 43 6icy yace i3 nepBa, ko cy noneji nicMeHi nicaTi, b CBojeM je3iKy cjaBui Bora? Aje caMO Tpiji cy je3iKi, b KTepix ce cno4o6i C4a- Biri Bora; xe6pejcKi, repnKi i 4aTiHCKi. tt Tpi 4bia era ce 3a4ep*eBa4a b Be4erpa44 na se4ii:oj Mopaai, b B.iacri PacricjaBOBOj. 9. Hotom ce je no4a,i KoHCTauriH c MCT04OM aa uecTy b Pia ck 03 3eM4be SjaTeHCKora KHe3a Kone4ba 0H4a jeuine naraHCKOra. KHe3 Kouejb je cnpijej 03HaHOBaBue CBeieBtpe npija3HO, cejeočpa- 40Ba4 Ha4 c4aBjaHCKiMi nicMeHi i caM ce jix je Ha- yni4 i a».i KoHCTaHTiHy 50 yneHUOB. Ta mo, b Ko- ue.ibeBOM r.iaBHOM i npecT04H0M m4ct4 Čaji (M84b. CajaBap) cTa ce noMy4ua uliKO.iiKo naca. Ko je KoHCTainin 614 b BueTn;ix, cy ce B34Birny.u npoTiHbeMy 4amcKi 6icKyni, 4yxoBHiri i Minixi, KaKo epane na coito.ia, i cy 3aueji roBopiii 0 Tpije3in- 22 Tlom krivovčrstvč rckuči: ,,Človcče! povej nam, kako si sada stvoril Slavjanom pismena i učiš je, ktere prie nikto jini nije izumčl ni apostol, ni rimski papa, ni bogoslov Gregor, ni Jeronim, ni Avguštin? Mi pak vSmo samo tri jezike, kojimi se spodobi slaviti Boga: hebrejski, gerčki i latinski. 11 I odgovori jim učeni muž: „Ali Bog ne pošilja dež jednako na vse ljudi i na¬ rode? Ali ne svšti solnce všem? I kako ne stidite se imeti samo tri jezike i ostalim vsčm plemenom i narodom velite i ukažujete biti slčpimi i gluhimi ? Povčjte mi, ali dčlate vi Boga nemočnoga, da bi to ne mogel dati, ali zavidljivoga, da bi ne hotel dati ? Mi pak poznamo mnoge rode, koji imaju svoja pisme¬ na i Boga slave v svojem jeziku, takovi su: Armeni, Persi, Avazgi, Iveri, Gugdi, Goti, Obri, Tursii, Kazari, Arabi, Egiptjani, Siri i jini mnogi. 11 10. Kada je papa Nikolaj zvčdel o takovik apostolskih mužih, o Konstantinč i Metodč, pošlje po nju, pokliče ju pred se, želeč vidšti ju Ičta 867. Konstantin se poda s svojim bratom v Rim svetit učencov svojih na duhovski čin i vzame seboj ostat- ke svetoga Klimenta. Rastislav i Kocelj sta iz po- čtovanja na prošnju oznanovavcov besčde božje pre¬ pustila na svobodu devet set ujetih Gerkov. Med tčm umre papa Nikolaj i naslčdnik nje¬ gov papa Hadrijan sliši, da Konstantin i Metod prineseta seboj ostatke svetoga Klimenta, gre sam iz mšsta jima naproti, sprijemat ju i sprime ju oso- bito prijazno 1. 868. zatim ukaže dvčma vladikama svetiti slavjanske učence, tri za sveščenike (du- 23 hom KpiBOBipcTBi peRy i ii: „ l IjOBeHe! nOBej Ha m, KaKO ci ca^a CTBopij CjaBjaHOM nicMeHa iyqim je, KTepenpie hIkto jiHi Hije i3yMe.i, Hi anocTo.i, Hi pinoti nana, Hi 60- tomob Tperop, HiJeponiii, Hi ABryciiH?Mi nan Bfoio eaMO ipi je3iKe, KojiMi ce cn04o6i c-iaBiri Bora: xe- GpejcKi, repHKi kameni." I 04roBopi jiM y>ieHi My»: „Aji Bor He nornuba 4eat je4Haito Ha Bce 4bV4i i Hapo^e ? Aji He CB^Ti co4Hne BctM ? I Hano He CTuire ce iMOTi caMO Tpi je3iKe i ocTa.iisi bc4m naesieHOM i Hap040M Be.iiie i yttajKyjeTe 6m c.rh- niMi i r4yxiMi? JIoBejie Mi, a4i 4^4310 Bi Bora He- MOHHora, 4H 6i to He More4 4aTi, a.ri 3aBi44biB0ra, 4a 6i He xoie4 4aii? Mi naK no3HaMO mhi re hh- po4e, Hoji majy CBoja nieneHa i Bora C4aBe b cbo- jeM je3iKy, TaKOBi cy: ApneHi, Ilepci, ABa3ri, iBepi, ryr4«, 1’oTi, 06pi, Typciji, Ka3api, Apa6i, Erin- TbaHi, Cipi i jini MHOri.“ 10. Ka4a je nana Hino-iaj 3Bi4e4 o TaKOBix anocT04CKix Myatix, o KoHCTanTint i MeT04't, noni4be no Hby, noK4ine jy npe4 ce, JKeaen BM^Ti jy 4tTa 876. KoHCTaHTiH ce m>4a c CBojiM 6paTOM b PiM CBeiiT yneHnoB CBojix Ha 4yx0BCKi niH i y3aMe ce- 6oj ocTarae CBCTOra K.MMeHTa. PaciicjaB i Kone.Tt CTa i3 noHTOBaHja Ha nponiHby 03HaHOBaBUOB 6ec - ]>4e 6oHcje nponycTua Ha CBo6o4y4eBeT ceTyjeiix Cepit. ib. Me4 tIm yMpe nana Hmo4aj i nacj^HiK Hbe- roB nana Xa4pijaH C4iuii, 4a KoHCTaHTiH i MeT04 npiHeceia cečoj ociaTKe cBCTora K4imeHTa, rpe cbm i3 MtcTa jiHia HanpoTi cnpijeMaT jy i cnpiMe jy oco- 6iio npija3HO 4. 868. 3aTiM yKaHte 4BiMa B484iKaMa CBetiTi c.iaBjancKe yneHue, Tpi 3a cBenneHiite (4y- 24 hovnike, pope) i dva za dijakona. Potom sprime slav- janske bogoslužebne knjige, posveti je i položi je na oltar sv. Petra i su spčvali s njimi božju službu v cerkvi sv. Petra, drugi den su pčli v cerkvi sv. Petronile i tretji den su pčli v cerkvi svetoga An¬ dreja, potle pak po noči su pčli božju službu po siavjansku v cerkvi velikoga učitelja nevčrnikov svetoga Pavla apostola nad njegovim pokopališčem. Konstantin i Metod sta se pred papoj čisto opravičila i sta včrodostojno i jasno dokazala, začto sta upeljala nova slavjanska pismena i poslavjanila Slavjanom bogoslužebne knjige i sveto pismo; sta podstatno i osnovateljno dokazala, da je bilo toga neobhodno potrčba. Po svojej iskrenosti i po svo¬ jih uznešenik krepostih sta zadosegla vsu dovSrnost i pouzdanje pape i on nije poslušal njunih pro- tivnikov, koji su nju krivo tužili nepravo tverdeči, da imaju biti svete knjige spisane samo v jezikih hebrejskom, gerčkom i latinskom. Obdivoval je papa veliko dčlo i ostermel nad njim, čto sta ga opra¬ vila Konstantin i Metod za slavu božju i prosvštu naroda slavjanskoga v Slaviji macedonskoj, v Bol¬ gariji i v Velikoj Moravč; zato je povisil Metoda na dostojanstvo vladike, i hotel je povisiti jednako i Konstantina. 11. Konstantin nije sprijel vladičestvo, nego mnogimi opravili utrudjen, umedljen i umorjen je v Kimč zbolel. Mnoge dni je terpel hudu bolezen i je čutil, da se mu bliža poslčdnja godina, vidčl je i javljene božje i počne tako pčti: „B-b?Bece- 25 xoBHiKe) i 4 B 8 3a ^ijaKOHa. IIotom cnpiMe cuaBjaHCKe 6orocjy*e6H0 KHbire, nocBeri je i no40Hti je Ha oarap cBeTora Ileipa i cy cnisaji c HbiMi 6oacjy cayat6y b uepKBi cseiora ileipa, 4 pyri 40 H cy niui b uepKBi CBeTe IleipoHue i TpeTbi 4eH cy ntai b uepKBi cb. AH4peja, noT4e naK no hobi cy ni4i 6oatjy c.iy;K6y no c,iaBjanci;y b uepKBi Beaiitora yqi- TCMba ncBipniKOB CBeTora IlaB.ia anocmia nau Hbe- roBiM noKonaaiimeni. KoHCTaHriH i Mbtou CTa ce npe 4 nanoj nido onpaBiniua i BipouocTojHO i jacno 40 Ka 3 aua, 3aqio era yiie4ba4aHOBa cjaBjaHCKa nicMcna i noc.i iBjani.ia C.iaBjaHOM 0oroc.iya;e6ne KHbire i CBero nicMO, CTa noucTamo i ocHOBaTeabHO 40Ka3a4a, 4a je 6iuo Tora neo 6 x 04 HO noipt6a. Ho CBojej icnpeHOCTi i no cbo- jix y3HemeHix KptnocTix CTa 3a40cer4a Bcy 40 - B-bpHOCT i noy34anje nane i oh Hije noc4yuia4 Hby- Hix npoTiBHiKOB, Koji cy Hby KpiBO Tyati4i HenpaBO TBep4t , B) s 4a majy 6iri CBeTe KHbire cnicane caMO b je3iKix xe6pejcK0M, repuKOM i uaiiHCKOM. 064iBOBa.i je nana BeuiKo 4^40 i ocTepaieu Hau Hb'M, bto cth ra onpaBua KoHCTamriH i MeT 04 3a c.iaBy 6oacjy i npoCBiTy Hapo 4 a caaBjaHCKora b CuaBiji i«aue 40 H- CKoj, b Boarapiji i b BeaiKoj MopaB-fe; 3aTO je no- Biciu Meroua Ha uocTojaHciBO BuauiKe, xoxe4 je nOBiciri je4HaK0 i KoucTaHTiHa. 11. KoHCTauriH Hije cnpije4 BaauiaecTBO, nero MHoriMi onpaBi.ii jTpvubCH, yiie44beH i yjiopbeH je b Pijii 360 . 10 . 1 . MHore 4 Hi je Tepne4 xy4y 6o4e3eH i je qyri4, 4a ce My 64iaca noc.ib/inba r 04 ina; Bi4e4 je i jaB4beHje čoatje i noHHe t8ko niii: „B-b?Be- 26 AHXCA O p6 KUJ HX'b MHt! Bb AOUb TOCnOAbMb nOHAeuT.: btjJ^bgcg ah ca Aoyiua uojji h cpT>AMe BTj^pUAOBd CA. Metod je osobito miloval samostansko živlenje na gorč Elimskoj*), zato je Konstantin pred smertju svoj oj opomžnjal svojega brata, da bi ne za- nehal i ne opustil započeto delo u Slavjanov, i reče Metodu: „Glej brate! mi dva sva bila dva so- prežnika, sva na jednom progonji (razkladš) orala i ja na lihi (njivi) padam, v dšlš obnemorem i svoje dni dokončam. Ti samostansko živlenje na gorS Elimskoj verlo miluješ, ne ostavljaj, ako Boga zna- deš, radi gore učenja v slavjanskih zemljah.” Pred- sluteč svoju blizu smert reče: „Od sada nisem niti carju sluga, niti jinomu komu na zemlji, nego samo Bogu vsederžitelju, i bil sem i hudem na veke.“ Zjutra se je oblekel v oblačilo minišsko, je sprijel ime Ciril i petdeseti den po tom se je ješče Bogu pomolil: da bi Bog pomnožil obščestvo liristjansko, vtverdil včrne v slogi, v svornosti i v pravoj všrš i je usnul v gospod-bogu 14. februarja lšta 869. Metod je hotel vzeti seboj tšlo svojega brata, svetoga Cirila, da bi ga položil po poslčdnjej želji svoje matere v svojem samostane: pa latinski biskupi su prosili, da bi ga ostavil v Birne, k čemu je po- slčdnič privoljil, i su pokopali tčlo v Bimš v cerkvi sv. Klimenta. 12. Sada je poslal Kocelj poslanstvo v Bim, prosit papu, da bi odpustil od sebe Metoda opet natrag 1. 86 9. Papa Hadrijan je odgovoril: „Ne samo *) Olimp. 27 eCAHXCA O peKIUHXT> lIHt : RT. AOUT> rOCIIOAbNb. hohaGijt.: BT.?ReceAH ca AOyiue6pyapba Alvra 869. MeTOA je xoTeA B36Ti cečoj rt a o CBojera 6paTa CBerora ftipua, Aa 6i ra noAoatiA no nocAtAHbej jneAbi CBOje MaTepe b CBojen caMocraHt: na AaiincKi 6i- cnyni cy npociAi, Aa 6i ra ociaBiA b Pint, k ne5iy je nocAtAHin npiBOAbi.i i cy noKonaAi t4ao b PiMt b nepKBi CBCTora KAiiieHTa. 12. CaAa je noc.MA KoueAb noc.iaHCTBO b PiM npociT nany, Aa 6i OAnyciiA oa ce6e MeTOAa HaTpar a. 869. lia na XaApijaH je OArOBOpiA: „He čarno *) OjiMn. tebč jedinomu, nego vsčm tčm zemljam i derža- vam slavjanskim pošljem ga za vladiku i učitelja od Boga i od apostola Petra pervostolnika imajučega kluče kraljestva nebeskoga.“ Metod se je onda opet podal v pokrajine slavjanske i papa mu je dal pri- poručiven list na kneze slavjanske, na Rastislava, Svatopluka i Kocelja okolo Ičta 870. Rastislav i njegov sinovec Svatopluk sta imela ravno tada hudu i krutu vojnu s Ljudvikom, kraljem nčmečkim i sinom njegovom Karlomanom, zato nije šel Metod v veliku Moravu, nego je med tčm pre¬ bival v vlasti Koceljevoj, kdč je opet od iskrenoga Kocelja na vse Strane podporovan učence v slav- janskom pismž marljivo podučeval, božju službu slavjansku dalje upeljeval, koja narodu razumljiva i zato ljubljena se je divno berzo širila na vse strane: razjaren, razdraždjen i razljujen se je zato odtuda pobral solnogradski erzpristar Rihbalt lčta 870. Ko se je ona vojska moravska skončila i Sva¬ topluk vladati počel, je Metod iz nova se preselil v veliku Moravu i je opet prebival v Velegradš, kdč je českoga kneza Borivoja kerstil leta 871. 13. K Čechom je prišlo hristjanstvo od dvu stran, iz Nemec okolo lčta 845. s latinskoj služboj božjoj i iz Morave okolo lčta 871. s slav- janskoj služboj božjoj, tako da ste za neko vreme obč jedna zraven druge zajedno obstojale: latinska i slavjanska, ova poslčdnja narodu razumljiva i zato osobito ljubljena. Uže lčta 845. se je dalo 14 če¬ ških boljarov, lehov, v Reznč*) kerstiti i včrojatno *) Regensburg. 29 ie 64 je^iHOMy, nero bc 4 m tIm aeM.ibaM i 4epsK8Ban CJaBjaHCtiMnouubeM ra 3 a B4a4iny i yHtie 4 ba 04 Bora i 04 anocT04a neTpa nepB0CT04Hitca majyUHy i 4aTiHy. Aje Bce ce je na čoAte cnpeMiHUO, ko CTa CBeia 6paia Hipiji i MeT 04 yne,!i J a J ia b čpamcKoj MopaBl. c.iaBjaHCKa nicsieHa i c4aBjancKy C4yac6y 6o*jy napo/iy pa3ym- 4biBy: Ty je Kne3 necKi EoptiBoj xpicTjaHCTBO cnpijeA i cbcti Mer 04 ra je Kep c ti a b MopaBCKOM Be,ierp;i 4 i. KHe3a CBojera cy HacAiAOBaAi i ce 4341 Kepcmi necm čojbapi i ociaja rocnoAa sajeAHO c npinpoCTOM Jity 4 CTB 0 M; nepKBe cy ce 3i4a4e, CAaBjaHCKa C.iyH>6a Koatja ce je yne4beBa4a i CAaBjaHCKa yqiAinm ce CHOBaaa, Ha npisiep: yqi.iiui'ie imeHOBaHO Ey 4 eq. Cbcth Aby4Mua, ne.iiKa npijaTe.ibina ni cm a cahb- jaHCKOra i noceČHa MiAOBHina čoatje CAys; 6 e b cabb- jancKOM je3iKy je CBojera yHyKa, CBeiora BaiuaBa, A84a uajnpeA no CAaBjaHOKix 4 yxoBHiKix i 3 yqiii cahb- jaHCKiM KHbiraM i OHAa b EyAeqy Tai;e Kiibiraai Aara- CKiM i repnKiM i ce je TaKo 4 o 6 po HayqiA ksko „ 4 o 6 ep enicKon i4i non.“ IlepBe nepKBe b l Iexax cy 6i4e nocBenenecBe- TOMy K4iMeniy, jepdo CBeii Ijipi.i i CBeri Mctoa CTa Tora cBeTHiKa ocočiio lecma i CTa HterOBe ocTance 13 KopcyHa 40 Bejiite Mopane i ohas OAiJAa 40 PiMa npeiiecAa. U,tpKBiu,a CBerora KAiMema b Aiio- 32 mišlji sta posvetila ta dva božja služabnika i sta v njej za nžki čas položila tčlo sv. Klimenta; tako je naj staršjša cerkev v nčkdajnoj kneževinš pražskoj ona sv. Klimenta v Levomgradci na lšvom brčgu Veita ve pol druge verste od Zlatnoga Praga proti severu, isto tako cerkev sv. Klimenta na Višegradč. Da je bila nčkada slavjanska služba božja v Čehah zraven latinske obična i razširjena, do¬ kazuje i potverdjuje take prastara, do početka hrist- janstra v Čehah spadajuča cevkevna pesem: Gospodiče pomiluj ni. —• Ova pesem je pervi i naj starčjši spo¬ menik hristjanstva v Čehah upeljanoga. Všrepodob- no je složena od apostolov slavjanskih Cirila i Metoda ali od naj starčjših učencov njunih; jerbo je tu pesem prosto češko ljudstvo spčvalo v cerkvi uže pri posvečenji pervoga biskupa pražskoga Dčt- mara lčta 973. i ju spžvava do naše dobe. Glasi ovako: Gospodi pomiluj ny, Jesu Kerste, pomiluj ny! ty spase vsčgo mira, spasiž ny i uslyš, gospodi glasy naše. Daj nam vsčm, gospodi! žizfi a mir v zemi! Kerleš, kerleš, kerleš! 14. Metod povišan od pape na dostojanstvo vladike moravskoga i panonskoga je dobil ješče več protivnikov i sovražnikov: nadbiskup solnogradski je sklical cerkveni sbor nčmečkih biskupov i duhovnikov Minuti CTa nocBeTi.ia ts 4sa čoatja cayjKa6niKa i era b Hbej 3a Hlini >iae nojOHtua ri.io cb IuiMeHTa; TaKO je Haj CTapiiuia nepKeB b HiiuajHoj KHeaceBini npaaccKnj oHa cb. K^hiema b MeBOMrpuui «a 44 bom 6piry BejTase no44pyre Bepcie cu34aTH0ra ITpara npon ceBepy, icro Tano nepKeB cb. K^iMema na Bimerpa^i- 4a je 6ua HiKa4a CMaBjaHCKa C4y5K6a 6o»ja B Mexax 3paBeH MariHCKe o6iraa i pa3UiipteHa 40- Ka3yje i noTBep4tyjcTaKe npaciapa 40 nonema xpicr- jaHCTBa b 4exax ena4ajyqa uepKBeHa ntceH : rocno4i noMuyj h!. Obh ničen je nepBi i Haj CTapijmi cno- MeHiK xpicTjaHCTBa b *lexax yne.ibaHora. Biponcuo- 6ho je c40»eHa 04 anocTtuoB C4aBjaHcnix Uipija i MeT04a a.ii 04 Haj CTapijmixyqeHHOB Hbynix; jepfio je iy ničem npocio >iecKO 4by4CTB0 cniBa.io b uepKB! y)Ke npi nocBeqeHj; nepBora 6icKyna npajKCKOra 4iT- Mapa 4iia 973 i j} 7 cntBaBa 40 Hame 4o6e. Fjaci obhko : rocuo4i noMuyj Hi, Jecy KepcTe, noMi.iyj ni ! Ti cnace Bciro Mipa, cnaciac Hi, i yc4iui, rocno4, r.iaei Hauie. 4aj hum Beta, rocntui, JKlSHb a Mip B 3CMbi ! Kep-iem, Kepjein, itepjem! 14. Mercu noBimaH 04 nane Ha 40CT0jaHCTBO B4a4iKe MopaBCK' ra i naHOHCuora je 406U jeume Beq nporiBHiKOB i cOBpanmiKOB: Ha46icityn co4Horpa4CKi je CK.cin.a.i nepiiBeni c6op HiM6qnix 6iciypTCKOM 4-feTa 794. ce je ycTaii0Bi40 3a Htime b npaBiai 52.: „HiKTO He- iMa Mic 4 iTi, 4 a ce m o* e B >ry Moairi cajio b Tpix je 3 iaix: M05Ke ce MOairi b bcbkom je 3 fny, Bor cnpi- jeina nponiHbe, caMO 4 a cy npaBiaHe. 1 ' — Hi ji« Hiri 6i40 T 041 K 0 4 oje 3 iKa i 4 " C4aBjaHCKe C4y*6e Coatje, Hero 40 ečaacri, 40 B4a4ii Ha4C4aBjaHi,Kojy cyce 6a4i 3ry6iii, ano 6 i c4aBjaHCKi 4 yxoBiiiKi C4aBjaHe no c.iaBjaHCisy no4yneB»4i i no c.iaBjaHCKy 6 o»jy C4y*6y ji si C4y*ui. 15. IIoc4t4Hi'i cy oirijTi.ii nenpaBe 4 nocT Tora Haciaba Tune MopasaHi, 4 a cy Hiiiema 4 yx 0 BHiai X 0 Tt 4 i jix cajio o 64 ep*aTi no 4 Ha 4 B 4 a 4 y enoj, y 3 aTO cy i3THiui Te 43 7 xoBHiKe i3 cBoje 3eM4be i cy no- C4a4i k nant Tano ce npouiHby : „Kano cy y>ne Hi- na 4 a nami omi cnpijeai KepcT04 CBCToraneTpa, to je i3 PiMa, Tano cmo i mi npaBUBtpHi: 4 aj nam Me- T 04 a 3a Ha4B4a4iKy i y i iiro4ba/‘ liana je CBeTOra MeT04a b iciiirl; noBima.i 3a Ha4B4a4iny MopaBcnora i naHoacKora 4 iTa 874. Ko je Mei '04 npiine4 04 *) Ilaccaj. 38 Kocelja v veliku Moravu, je njemu sam Svatopluk izručil vse cerkve vse duhovnietvo i minišstvo v vsčh mčstih. Od toga dne je počelo učenje božje berzo, veselo i radostno rasti i se širiti i du¬ hovničtvo se množiti v vsžh mčstih i nevžrniki ve¬ rovati v pravoga Boga. Take svetovna vlast morav¬ ska je počela se razprostranjevati na vse Strane i premagovati protivnike i zvitežovati nad sovraž¬ niki svojimi. Morava se je prostirala o časš Svatopluka po obu Stranah Dunave i se je imenovala velika Morava i je obsegala denešnju Moravu, priležeči Kakus (Avstrije) i cžlo ugersko slavjanstvo od rške Morave do ržke Torise na jugu do Matre i do Vacova. Ova velika Morava se je imenovala i »viš¬ nja" Morava na razliku od bolgarske Morave ležeče na jugu v denešnjej Serbiji i v južnoj Ugerskoj. — Slavni Svatopluk, ovi veliki i mogučni vladar, je vladal ne samo v velikoj Moravč, nego njegovu ver- hnju vladu su uznavale i mnoge jine zemlje, kako ; Češka, Mišensko, Lužice, predžl Šleska i Malo- poljsko; vendar ove zemlje se nisu imenovale Mo¬ rava, nego su imele svoje vlastne kneze s svojimi vlastnimi zakoni i pravicami, i ti knezi su bili ob¬ vezani Svatopluku samo godišnji danek plačati i svoju vojsku s voj skoj Svatoplukovoj sdružiti v boji proti občemu neprijatelju. Pa ne samo v velikoj Moravč, nego i pri bliž¬ njih plemenih slavjanskih se je slavjanska služba božja i slavjansko pismo i slovstvo divno naglo širilo, kako v Horvatih, Serbih, Poljakih itd. 39 Kou,ejba b Be.iiEy MopaBy, je Hbejiy časi CBaronjiyK i3pyMU Bce neprae, Bce 4yx0BHiiTB0 i MiiniiiCTBO b bc4x MtcTix. O 4 Tora 4 He je nonejo yneHje čoaije 6ep30, Becejo i pa^ocrao pacri i ce iuipiri i 4y- XOBHi>lTBO ce MH05KlTi b Bcfcx H _ LcTix i HeB^pHilU Bt- poBari b npaBora Bora. Tane CBeroBHa B4acT siopaB- CKa je noBeaa ce paanpocrpaHbeBaTi Ha Bce CTpaHe i npeMaroBari nporiBHiKe i 3 BiTe*OBari h 34 coBpaat- Hira CBojiid. MopaBa ce je npocripiua o nact CBaTonayKa no o6y CTpaHax 4 yHaBe, i ce je ineHOBaja Be-iina MopaBa i je o6ceraaa 4eHeniHby Mop«By, npi-iejKeni npe 4 tx PaKyc i ntao yrepcKO c4aBj»HCTBO 04 ptue MopaBe 40 pine Topiče Ha jyry 40 Maipe i 40 BanoBa. OBa Be4iKa MopaBa ce je isieHOBaja i „Bim- Hba“ MopaBana pa 3 .iiity 04čo.irapcKeMopaBe jeatene Ha jyry b 4eHeiuHbej Cep6iji i b jyatHoj yrepci!oj- — CaaBHi CBaTon4yK, OBi BeaiKi i MrryM 64130 4eHce'iix b Eo4rapcKoj b Be4iKoj i »ia4oj MepaBli no c4aBjaHCKijia anocT040Ma Ujpufc i Mct 044 C4yjKČa 6( >Kja b c4BBj bučkom jc3ii(y yne- 4ba4a. 4o Ta4a cj r 6)41 Xi>pBHTi iCep6i b sipi He- CTaHOBiTHi, neiMajyii nayKa b MaTepiHCKOM je3 ny. Cb. U,ipi4 i cb Mcto 4 cth ce 4l>Ta 868. nonyTOBaje b PiM HiK04iKO naca b 6.iiambej noupajiirh, b B4acri 64acTeHCKora KHe3a Kone4ba, Be4iKora i icKpeHOra no4nipaie4ba i pa3mipoBaTe4ba 04 BjaHCKora nicMa, Kojera ce je i caM npueHtHo yoi4 i 50 yneHUOB cb. Uipi4y i cb. MeT04y b no4ynenje 404: yate 11140 je Bipon04o6Ho npini40 nicMo c4aBjnHCKO i c4aBjaHCKa C4ya;6a OoHtja 40 XopBaT i Cep6oB ; jenine 6 o 4 bh ce je nait o6oje y40Mani40, ko je cb. MCT 04 BpariBuii cg iz Rima dalje časa v prostolnom mčstč Koceljevom v Salč se zaderževal. Onda je vladal Serbom knez Muntimir i tada su Horvati i Serbi tako zaljubili se v slavjansku službu božju. da su sami carja Basilija za učitelje prosili i se dali kerstiti. Ko je po smerti sv. ■ Metoda okrutno pronaslS- dovanje se vzdvignulo soper slavjanske duhovnike v velikoj Moravč, je večji njih dčl utekel v Bol- gariju pa veropodobno i do bližnje Horvatske i Dalmacije i po tom sta se slavjansko pismo i slav- janska služba božja opet bolje razširila med Hor¬ vati; ješče bolje pak o časč pada velike Morave. Madjari su priburili v Panoniju, su ovdašnje obi- vatelje slavjanske ali pobili, ali si jih podjarmili i ostale iz zemlje izgnali i izpudili, i ovi poslčdnji tako razkropljeni su utekli k bližnjim narodom, osobito k Horvatom. Konstantin Porfirogenita piše o tom: „Turki (vlastnš Madjari) su v velikuMoravu prihruli i su obivatelje izpudili i se sami tamo na- stanili.“ — »Vsa množina (Moravanov), čto je pre¬ ostala, je razkropljena pobčgnula k susednim naro¬ dom, to je Bolgarom, Turkom, Horvatom i k jinim narodom. “ Po tčh bžguncih se je slavjansko pismo s slavjauskoj služboj božjoj največ razširilo v Hor- vatskoj, v Dalmaciji i na Otokih i v Istriji. Ob čase vlade horvatskoga kneza Tomislava, koji je vladati počel okolo Ičta 920. je bila slavjanska služba božja tako razširjena i ukoreninjena v ovili pokra¬ jinah, da su protivniki njezini na sbore cerkvenom v Splčtč deržanom lčta 925. ju ojstro prepovčdali. 43 )3 Pina 4a.ibje naca b npeciooHOM MECTt KouejtjeBom b Ca^t ce 3a4epateBayi. 0H4a je Boa 434 Cep6wn KHe3 Mj^HTiMip i T»4a cy XopBaii i Cep6i Tano 384bjy- 6ixi ce b c^aBj«HCKy cjyjK6y 605Kjy, &a cy caaii napb- ja Eacijija 3a 3 r niTe./ibe npoci-ri i ce 4'rui Kepcriri. Ko je no citiepri cb. MeTO^a OKpyTHO npoHaait- AOBaHje ce B34BirHy.io conep c-iabjaHCKe 4yxoBHiKe b Be^iKoj MopaBfc, je Benji Hbix 4*4 yieKej b E04- rapijy, na Btpono4o6HO i 40 čaiatHte XopBaTCKe i 4aJHau,ije i no tom CTa ce c4aBjaHCKo nicsio i cxaB- jaHCKa c^ya!6a 6oa;ja oneT 6o4be pa3mipi4a Me4 Xop- Baii; jenme 60.be nart o naci na4a Bejine MopaBe. Ma4bapi cy npi6ypiai b IlaHOHijy, cy 0B4anjHte o6i- BaTe.i>e coaBjaHCKe aji no6i.d, aai ci jix no4japMui i ocTaxe i33eM.be i3maji i i3ny4ui, i obi noc^t4Hbi Tano pa3Kpon.bem cy yieiui k 63iatHbin Hapo40M, ocooiTo k Xobhtom. KoHCTaHrin Ilopiporeniia niuie otom: B TypKi (B3[acTHi Ma4bapi) cy Be.iii;y Mopai’.} 7 npixpy^i i cy 06iBaTe.be i3ny4i.ii i ce c»Mi TaMO h»- CTamji.“ — „Bca MHoacina (MopaBaHOB), hto je npe- OCTaxa, je pa3K pono.eHa no6tmyoa k pyce4HiM Hapo- 4<mzy Tora naca co3i4aHe i nocueneHe i Bejine aep- KBe b IIojKapHini, Ha Biuini i b roprnej -lini. Ko je B4a4a4 c40BeH( Ki mie3 Bopyi cy npiuui CjOBeHni H04 B434y 6aBopcuy (lžta 748 ). Kapar, EopyTOB ciH i XoTijiip ciHOseu eia npim.ia b sacTa- By b EaBOpcKy, K 4 r b cy in,y i3pe.4i.1L b xpidjaHCKoj B-bpt. Cb. Bipm, 6iciiyn eo4Horpa4CKi je noniijbaj ropjbiBe 4yxoBiiiKe i jieHixe Hiitiemte cnpeo6panaT CjOBenae. CaoBeHCKi KHe3 XoTimip ra je no 4 nopo- 46 val, koliko je mogel; tada se je sozidala cerkev Gospe svete (Maria Saal) i več drugih, i take nčko- ji samostani v Gorotaniji, ktera je onda obsegala i Bistričku dolinu (Pusterthal) do slovenske Motreje (Windisch-Matraj) i do slovenskih Turov (Windisch- tauern) v sadajnoj Tirolskoj i črez gornju Štajersku do slovenskih Ograd (Windischgarten) v Avstriji. — Leta 780 su prišli Slovenci pod vladu mogučnih Frankov i solnogradski biskupi, nasledniki Virgilia, su se isto tako gorljivo prizadevali Slovence pohrist- janiti; pa ni hotelo nič prav izdati. Nžmečki duhovniki su služili Slovencem božju službu v jeziku latinskom, ljudstvu nerazumljivom. su se preganjali s duhovniki voglejskimi, branečimi svoju staru pravdu na te slovenske pokrajine; Nčmci su naložili Slovencem različne davke i desetinu sve- tovnu, duhovniki opet drugu desetinu cerkovnu, i su Slovence s ženami i s čelimi družinami, s hišami i s poljimi vred cerkvam, samostanom i biskupijam da¬ rovali, je prodajali i jih izmšnjevali; več ko je nekto Slovencov pohristjanil, več je imel poddanih i služeb- nih ljudi i več se mu je nabralo davkov i desetine. Prišli su tčm Slovenci v krutu služebnost: zato su večkrat zagnali kramulu, to je bunu, po smerti Hoti- mira (1. 769) su skočili s oružjem v rukah na noge i su spodili vse nemečke duhovnike i menihe iz deže¬ le : nisu se branili hristjanske vere, nego nekonečnih davkov, različnih desetin i krutoga nasilja Fran¬ kov. Nčktero Ičto zatim ni bila nčmečkoga duhov¬ nika ali meniha v Gorotaniji; pozdnčje su sicer opet prišli, i bilo je uže ne malo cerkev sozida- 47 Ba4 Kojino je iiorej; Ta4a ce je C03i4a4a uepnOB Točne CBeie i Ben 4pyrix i Tane HHKoji caniocTam b TopoTaHiji, KTepa je 0H4a o6ceraja i EicTpinKy 404iHy 40 c40BeHCKe Moipeje i 40 cjobchckuc Ty- poB b ca4ajHoj Tipo4CKoj i npe3 ropm,y IIlTajepcKy 40 C40BeHCKix 0rpa4 b ABCTpiji. — Ata 780. cy npiiiMi CjoBemii 1104 B4a4y MorynHix OpaHKOB i 004- Horpa4CKi 6icKyni, Hac4i4HiKi Bipri^iija, cy ce icTo TaKO rop.ibiiio npi^eeaju C.ioiieHne noxpicrjaHm: na nije xoTtjo mn npaB i34ari. IMiJieMiii 4yxoBHini eyc.iy-,Ki.ii CjOBenuen 6oa;)y C4y*6y b je3iny 4ariHCK0M, 4by4CTBy Hepa3yai4bi- bom, cy ce niicraiija.ii c 4y x ■ > mii k i b o v ji ej < 1 i;i h i, 6pa- Heniitti CBojy ciapy npaB4y Ha Te c40B6HCKe nOKpa- jiHe; Ht»mi cy najoatiai CaoBeHiiesi pa34inHe 4 3 bkc i 4eceTiHy CBeToBHy, 4yx0BHiifi oneT 4pyry 4eceTiny uepKOBHy i cy C.ioBinme c HteHami i c irlMmi 4py- jKimmi, c ximaaii i c no4biini uepKBaai, caiiocTeHOM 1 6icKynijaM 4apoBa4i, np04ajaji i jix i3MtHjeBa.ii; Ben ko je h4kto CaoBemtoB noxpicijaHU, Ben je ijiej no44amx i C4yace6mx 4by4i i Ben ce wy je na6pa40 4aeK0B i 4eceTiHe, Ilpinul cy Tisi CjOBeH- Hi b KpyTy C4yate6H0CT: saTO cy BenspaT 3ama4i Kpany4y, to je 6yHy. IIo CMepri Xoriiiipa (Ata 769.) cy cKoniji c opyjKjen b pyKax Ha Hore i cy cno4ui Bce H-baienKe 4yxoBHine i MCHixe i3 4ea;e4e|: Hicy ce 6panui xpicTjaHCKe Btpe, hcto neKOHennix 48 bkob, pa34inmx 4eceTiH i KpyTora Haci4ba 4>paH- kob. HiiKTepo .rta 3ariM ni 6uo HtanKora 4yx°B- HiKa aai Memxa b TopoTaHiji; no34H-bje cy ciuep oneT npinui i 6L10 je yate He ma40 nepKeB C03i4a- 48 nih v slovenskih pokrajinah, na primšr: 1. 861 cer¬ kev na Ostrovici sv. Partolomea v Brežah (Friesach), v Trebnji (Treffen), v Otoku (Maria Werth), v Pod- kernosom (Gurnitz) ... Pa Slovenci nisu imeli pra- voga veselja do všre, s kteroj se jim je i težko jigo služebnosti nesmiijeno nakladalo. Tu sta prišla iz bratinske Morave, brata i apostola slavjanska sv. Ciril i sv. Metod popoto- vaje v Rim skoz Salu, glavno mšsto blatenskoga kneza Kocelja, koji je nju s veseljem sprijel i jima 50 učencov dal. Seboj sta nesla tšlo sve- toga Klimenta i kdškoli sta se nekoliko pomudila, sta božju službu v slavjanskom jeziku služila i kdškoli sta v nškoj cerkvi nškoliko časa tčlo sve- toga Klimenta položila sta ju k česti svetomu Klimentu posvetila; to sta dšlala po Čehah, po MoravŠ i take po cestš v Rim. Naravno je, da se iz Šale nista podala proti Terstu, kamo je ješče do novšjih časov peljal samo slab samarski put, nego da sta šla v Italiju po glavnoj italijanskoj cestš skoz tada ješče slovenske pokrajine, skoz sršdnju Štajersku, skoz grobničko polje v Koruš- koj, kdš je hristjanstvo procvštalo, kako na Turji, uže pod voglejskimi duhovniki popred nego su Nšm- ci v Sloveniju prišli. Všropodobno je, da sta v osadš hristjanskoj na grobničkom polju malo se pomudila i tšlo položila v selsku cerkvicu (Missionskirchlein), od onda imenovanu cerkvicu sv. Klimenta, koja je sada podružnica k Kaplš (Kapel in Krapfeld). 49 cix b CviOB€HCKix noKpajinax, Ha nprnip b Ulrajep- ck oj nepKeB cb. Eene^iina b c40BencKix ropinax (j. 853.), uepKOB b IlTyji ( 4 . 846.), b KopyniKoj cy CTaje y*e 4tTa 861. uepuBe: Ha OcTpoBini cb. IIapTO.ioMeja b Epeatax, b TpeČHbi, b (>T0Ky, b II04- KepHOcoM . . . Ila diOBeanj Hicy iiie-ri nece.iba k jaxi hck oj c.iy>K61čoacjej i 40 Bfcpe, c KTepoj ce jiM je i Te*Ko jiro cjyate 6 HOCTi HecMUbeHO 11 aK. 1 a 4 a. 10 . Ty da npinua i3 čpamcKe MopaBe 6paia i anocTO.ia c.iaiijancKa CBeii Il,ipi.i i MeT04 nonyTO- Baje b PiM, ck 03 Ca4y, r.iaiiHO mIcto C.iaTeHCKora KHe3a Končana, Roji je Hby c Bece4beM cnpije4 i ji#1 a 50 yqeHU 0 B 434 . Cečoj CTa Hec4a Tino cbcto- ra K.iiiieHTa i liiliKO.ii CTa ce iilito.iiKO nojiy4i4a, CTa 6o>njy C4yat6y b c4aBjaHCK0M je3iny <'.iya;i.ia i K4’tK04i CTa b nintoj oepKBi iiliKo.iiKo qaca tI.io CBe- Tora K.iisieHTJi no.iOH;i.ia, CTa jy k qecri CBeTOMy K4iMeHTy nocBeiua ; to CTa 4li4a4a no ’lexax, no MopaBi i Tane no necrh b PiM. HapaBHO je, 4a ce i3 Ca4e Hicia no 4 a.ia npoii Tepciy, khmo je jemne 40 Hamix nacOB ne4ba4 caMO C 4 a 6 caMapcKi nyT, aero 4 a cth m.ia b lTa.iijy no r.iaBiioj nujijancnoj u4ct4, ck 03 Ta 4 a jeinne cjoBeHcne noKpajiHe, CK03 cp-];4,nby HlTajepcKy, cko 3 rpočnniKO no.ite b Kopym- Koj, K4i je xpicTjaHCTBO nponBiTajo, ksko na Typji, yace no4BOT4ejcKmi 4 yxoBHiid, nonpe 4 Hero cy HtM- ui BC40Bemjy npiui.ii. Bepono 4 o 6 HO je, 4 a cia b 00844 xpicTjaHoboj Ha rpo 6 mqKOM no4by Majo ce nOMy 4 Ua i Tii .10 no.iojKi.ia b ce4cny ixepKBiny 04 0H4a i*e- H0B8Hy uepKBiny CBeTora K4MeHTa, noja je ca4a no4py*Hina k Kan, rii. Sveta brata Ciril i Metod. 4 50 Nazad grede iz Rima je sv. Metod opet več časa zaderževal v Koceljevoj kneževinč (lčta 869. i 870.) i je s svojemi pomočniki neposrčdno učil Slovence, upeljeval božju službu v slavjanskom jezi¬ ku i knez Kocelj ga je v tom bogougodnom dčlč podpiral i ga branil od nšmečkih duhovnikov i bi- skupov solnogradskih. Kneževina Koceljeva je spa¬ dala nedvojbeno pod oblast nadvladike Metoda i je segala po Panoniji, v Sloveniju črez Ptuj (Petau) proti zapadu do gorotanske medje. Ta medja se je vlekla na toj stranč od izvora Rabe i Labnice, pre¬ ko Mure, črez Maribor pod podnožjem Pohorja črez Cetinje pri Ločah, mimo koruškoga Kamena i črez Celje. Gotovo je i dokazano, da je neutrudljivi Me¬ tod s mnogimi svojimi pomočniki slovensku službu božju upeljal v kneževinč Koceljevoj , pa take po velikoj stranč tadajnih slovenskih krajin, to je po srčdnjej Štajerskoj, tada ješče slovenskoj, po srčd- njej Krajnskoj i po dolnjej i srčdnjej Koruškoj. Povsuda su njega i njegove pomočnike veselo spri¬ jeli i se nad božjoj služboj v slavjanskom jeziku služenoj serdečno uzradovali i veselili tako, da nisu nič več marali za službu božju v latinskom je¬ ziku. To naročito priča tada živeči nčmečki spi- sovatelj solnogradski Auonymus pišuč: .Nčkoliko časa po njem (po Osvaldu) pride nčki Slavjan, po imeni Metod, kteri je izumel slavjanska pi¬ smena i je po slavjansku služil božju službu i je učinil, da je latinska služba božja stavala malo- važna, poslčdnič su ga spodili (Nčmci) iz goro- 51 Ha3a4 rpe^e i3 Piwa ce je CB.MeT04 oneT sen naca 3a4epata4 b Kone4beBoj KHeateBint (4. 869. i 870.) i je c CBOjiMi noMomriKi Henocpt4HO yni4 C 40 - BeHiie, jne.ibeiia.i 6oatjy c.iy;i;6y b C4&Bj hhckom je3i- Ky i KHe3 Kou,ejb ra je b tom 6oroyr04HOM 44x4 no4nipa4 i ra 6paHi4 04 HtMeni:ix 4yx0BHiK0B i 6i- CKynoB co4Horpa4CKix. KHeateBiHa KouejbeBa je cna- 4a4a He4Boj6eHo no4 0Č4acT Ha4B4a4ine MeT04a ' je cera4a no IlaHOHiji b C 40BeHijy npe3 IlTyj npoii 3ana4y 40 ropoiaHCKe Me4be. Ta Me4&a ce je B4e- K4a na to j CTpaHi 114 i3Bopa Pa6e i A ČHiue, npe- ko Mype npe3 Mapi6op n 04 no4H0wjeM Iloropja npe3 Heiinje npi .'Io'iax, mimo KOpyuiKora Kanena i ope3 U,e4be. Totobo je i 40Ka3aH0, 4a je HeyTpy44biBi Me- T04 e MHoriMi CBOjiMi noMomfui c40BeHCKy c.iy;i;6y 6o*jy yne4ba4 b KHeaceBiu4Kone4beBoj, na Tane no Be4iKoj CTpanb Ta4ajHix C40BeHCKix KpajiH, to je no cp^iHhcj IIlTajepCKoj, Ta4a jeinne C40B(HCKoj, no cp44Hbej KpajHCKOj i no 404Hbej i cp44Hbej Kopyin- Koj. Il0Bcy4a oy Hbera i HberoBe noMonHiite Becejo cnpijeji i ce Ha4 čoacjoj c4ysc6oj b c4aBjaHCK0M je« 3xy C4y»eHoj cep4enH0 y3pa40Ba4i i Bece4i4i tako, 4» Hicy mn Ben Mapa.ii 33 c.iy?K6y 6o*jy b 4a'rin- ckom je3iKy. To HaponiTO npina Ta4a atiBeni HiMenid cnicoBaiejb c04H0rpa4CKi AHOHiMyc nimyn: „H4 ko- 4ko naca no HbeM (no 0cBa44y) npi4e H4Ki C4aB- jaH, no lMeHi MeT04, KTepi je i3yMe4 c4aBjancKa nicMeHa i je no c4aBjaHCKy C4yaci4 6oatjy cjy?K6y i je yniHi4, 4« je 4aTiHCKa C4yat6a 6oatja cTaBaxa Ma40Ba»Ha, noc4li4Hin cy ra cn04Ui (H4mu.I) is zopo- 4* 52 tanskih predelov i se je podal v Moravu i tamo počiva.* 1 Zato nije to nikako čudo, da se pripoveduje, da je sveti Metod i jini slavjanski duhovniki, nje¬ govi pomočniki, po Sloveniji po slavjansku božju službu služili; pravi se, da je sveti Metod božju službu služil v slavjanskom jeziku v selč Jareninč, dvš uri ceste severno od Maribora v staroj dosta prostranoj kapelici svetoga Mihaela, stoje- čej na starom pokopališču, kdš se sicer sada ne služi več božja služba, pa stari ljudi se ješče spo- mšnjaju, da se je tamo služila; tako se misli dosta všropodobno i od cerkvice svetoga Klimenta na grob- ničkom polju v Koruškoj. 18. Poljskoj se je hristjanstvo približilo tiho i mirno mnogo prie, nego to zgodovina spomSnja. Ne da se tajiti, da se od starodavna pripovčduje v Polskoj da je ondč slavjanska služba božja bila v običaji prie, nego latinska; i to je včrojetno i scčla naravno. Poljska bila je obdana od treh stran, od iztoka, od zapada i od juga samo zem¬ ljami, v kojih su prebivali narodi imajuči slavjansku službu božju i jedva na severč se je dotikala naro¬ dov, med kterimi su Nemci uže popred razširo- vali hristjanstvo s božjoj služboj v jeziku latin- skom. Scčla naravno je, da su Poljaki hristjanstvo radje sprijeli od učiteljev slavjanskih s slavjanskoj služboj božjoj, koju su razumeli, nego od nemeč- kih s latinskoj, koju nisu razumeli. — Nemečke duhovnike su nad vse to pošiljali nemečki cesarji v te namen, da bi se Slavjani naj pred spre- 53 mancKix npedmAoe i ce je no/ia.i b MopaBj i Ta>io Hoqma.“ 3aio Hije to siKaKO qy 40 , 4 a ce npinoBe4yje, 4a je CBCTi MeT04 i jim cjaBjaHCKi 4yxoBHini, Hbe- roBi noMOBHiKi, no CjOBernji no C4aBjaHCKy 6oncjy C4yat6y cjyatui; npaBi ce 4 a je CBeii Mcto 4 6oatjy C4yat6y c4yaci4 b c.iaBjancKOM je3iKy b ce.rh Jape- Hmi 4 Bt ypi necie ceBepHO 04 Mapifiopa b ciapoj 40 CTa npocTopnoj Kane4iiii CBeiora Mixae4a, cToje- qej na cTapoM nOKona.iimqy, K44 ce cinep ca40 ne C4yati Ben 6oacja C4y*6a, na ciapi 4by4i ce jenine cnontHjajy, 4a ce je tsmo C4yati4a; TaKO ce Mic4i 40 CTa Bipono 4 o 6 HO i 04 nepKBine CBeiora K 4 iaieH- Ta Ha rpo6mHKOM no4by b KopyniKoj. 18. IIo4bCKoj ce je xpicTjaHCTBo npi64iaci40 tixo i MipHo mhoto npie, Hero to 3r040BiHa cnojrfcHja. He 4a ce Tajili, 4 a ce 04 c,Tapo 4 aBHa npinoBi 4 yje b IIo4bCKoj, /in je 0 H 4 , b c.iarijaHCKa cjya;6a čoatja 6i4a b o6iqaji npie. Hero 48TiHCKa ; i to je BispojeTHO i cpto HapaBHO. IIojbCKa 6 i 4 a je o 64 aHa 04 Tpiz dpaH, 04 i3T0Ka, 04 3ana4a i 04 jyra chmo 3eM4baMi, b Kojix cy npe6iBa4i Hapi> 4 i iaiajyqi c4aBjaHCKy C4yat- 6y 6oacjy, i je^Ba Ha ceBepi ce je 40 TiKa.ia Hapo- PO 40 B, Me4 KTepiMi cyH , bMai y>Ke nonpei pa3mipo- na 4 i xpičTjaHCTBO c 6 oacjoj C 4 y* 6 oj b je 3 iKy jaTiH- ckom. Cutja HapaBHO je, 4a cy IIo4baKi xpicTjaHCTBO pa4be cnpijeji 04 yqiTe4beB c4aBjaHCKix c c.iaBjaH- CKoj c,iyjK 6 oj čoatjoj, Kojy cy pasj-Mi.d, Hero 04 HtaienKii c jaTiHCKoj, Kojy Hicy pa3VMi4i. — Hi- MenKe 4yxoBHiKe cy HB4 Bce to uomi.ibaji HtMeniri necapbi b to HaMta, 4a 6i ce CjaBjaHi Haj npe4 cupe- 54 obernuli na hristjanstvo i zatim se dostali take v svetovnu poddanost nčmečkih vladarjev. Nije se zato nikako čuditi da su se nčmečkih duhov¬ nikov s latinskoj služboj božjoj štitili i branili i radje od duhovnikov slavjanskih svetu včru sprijeli. Zanimivo je, čto glede toga piše nepristrani Piasecki, biskup Premiski v svojem lčtopisč (v Kra- kovš 1. 1645.), v kojem je skerbno tadajne povesti shiral o starodavnoj zgodovine, on piše: ^Poljska i Slavija cčla merzi na nauke i umetnosti Nemcov i vse, čtogod dojde od njih, budi čto budi, krome promiselnih del ima za sebe škodljivo i zametuje, kao sunmjivo. Zato nisu hoteli sprijeti niti hrist- jansku všru od Nčmcov, nego od iztočnih (Jerkov, Cirila i Metoda i poznšje od Francuzov i Italijanov, ako ravno su ovi bolje oddaljenih 19. Neprestano su nčmečki biskupi obrekovali Metoda pred papoj i pred narodom. Papa želeč Panoniju zaderžati svojemu patriarhatu, je Metoda, nadvladiku moravskoga postavil take nad panonske predele nčkdajnoga nadvladičestva srčmskoga, i je v obče njega i njegovu cerkovnu oblast množil, branil i podpiral, take v liste poslanom kralju Lju¬ devitu (leta 874.) i Karlomann (leta 875.); ale nije nikako mogel utešiti tužbe i žalobe solno- gradskoga duhovničtva, ktero se je neprestano zlo- bilo nad Metodom, tverdeč, da je on Panoniju od- tergnul, od njih oblasti i su ga nedolžna lužili i vi- nili razkolničtva, krive vere i krivoga učenja leta 875. Papa Ivan VIII. je svetomu Metodu pre- 55 o6epH}Mi na xpicTjaucTBO i 3aTisi ce 40CTa4i TaKe b CBCTOBHy n044aHOCT HiMeHKix B4a4apbeB. Hije ce 3aT0 HiKano ny4iTi, 4a cy ce HiMe>iKix 4y- xi>BHiKOB c jaiiHCKoj c4ya:6oj 6oacjoj miimi i 6pa- Hui i pa4be 04 4 yxoBHii;OB c4aBjaHCKix cbctv Bipy cnpijeji. 3amMiBo je, HHix TepKOB, Ilipi 4 a i Men^a i p 034 Hije 04 c4BH0M Kpa4by Aby40Bky ( 4 . 874.) i Kap40MaHy ( 4 . 875) ; a4e Hije HiKaKo More4 yTeuiiTi Ty»6e i aouofie C04H0- rpa4CKore 4yxoBHiqTBa, KTepo ce je nenpecTaHo 340- 6uo Ha4 Mbto 40 m, TBep4ei, C4ymajy meHOBaHora co6paia Harnera, Ha4BJa4iny Bainera. Ako 6i ce TBep40Bparai i TBep40K0pHi npe- 4ep3Hy4i coČ4a3eH i pa3K04 qiHrri, 3aKperiMO i 3a- yKa/Keiio 4a ce iMajy kbko pa3cijaBni n4eBe4i no HarncM BKa3y i3K4yqiri i i3o6qiri i3 Baiuix o6qm i i3 rpaHiue Baimx 3eMe4b, 3B4acT , b no npaBi4ix, noja cmo My 4a4i i jix bom noiviaji: nicMeHa nocjrfc4- niq cjaBjaHcna 04 KoHCTaniiHa KHbmeBHiKa i3Haj- 4eHa, Kojimi 6i ce, naito ce cno4o6i, Bor CTaBU no npaBini noxBa4iMo, i yKa*eMO, 4a ce b tom je- 3iny 4i4a Jecy Kpicia rocno4a namera 03HaHyjy. Hiri ce to npaBoj Btpi i B'bpo3HKOHy qTO nporiBi, i4i 6oa?jy C4yat6y (4Hyprijy) b tom c4aBjaHCK0M je- 3iKy ntri aji cbcto eBaHrejje a.ri cbcto nicMo ho- Bora i cTapora 3aBiTa 4o6po npeciaB4beH0 qiTari, a4i Bce 4pyre qacoc40BHe C4y®6e niBaTi: jepčonoji je CTBopi4 Tpi r4aBHe je3iKe jy40BCKi Hiwpeq, rep- qni i jariHcni, oHi icri CTBOpuje i Bce 4pyre b xBa- 4y i c48By CBojy. Jep He T04ino b Tp , tx je3iKix Hero b Bcix je3inix ce iMa Bor c4aBm-.“ 21. Ila 6icnyni HtMeairi Hicy Hexa4i MeT 04 a b noKoji. Ty jaBHo, Ty TajHO cy pa3T4ameBa4i b Ha- po 4 'b, 4a nana HbiM 4 a nepKeBHy B4a4y b MopaBt i 4a yKasce MeT 04 a i HberoBO yqenje ismari. Ha- 60 rod sobravši se je tčrjal, da bi se javno jim pred- čital te list papin. Aleko su papine apostolske liste prečitali, su se prepričali, da brat sveti Metod je pravovšren i pravoslaven, da apostolska dela opravlja i da su v njegovih ruku od Boga i od apo¬ stolske stolice vse slavjanske zemlje, da koga on prokolne, da je proklet, koga on posveti, te da bude svet. 22. Nemogavši škoditi Metodu v Rime su ho- tčli mu škoditi na drugoj stranč, zagnali su govor: da se na njega gnčva Basilij carj carigradsld, da ako Metodu najde, je za jegovo živlenje dčjano. Zgodilo se je uprav protivno. Carj povabi Metoda k sobč v Carigrad, sprime ga verlo čestno, ohrani iz njegovih učencov i pomočnikov popa in dijakona s knjigami slavjanskimi i ga odpusti verlo prija¬ zno s dari. Tako prijazno sprime i ga take patri¬ arh. To se je zgodilo med lšti 880. i 884. 23. Popred pak, nego je odputoval v Cari¬ grad, je posadil dva berzopisca, preložil vse knjige popolno (koje nisu ješče bile popolno poslavjan- jene) kromč Mahabejskih iz gerčkoga jezika na slavjanski v šesti mčsecov od brezna do 26. sep¬ tembra. Sveto evangelje, apostol i psalmi i mno¬ ga jina izbrana čitanja staroga zavšta, koja su se vpotrčbovala pri službč božjej i v časoslovž sta preložila uže popred Ciril i Metod s svojimi učen¬ ci i pomočniki. Najizverstnčjši i naj glavnžjši po¬ močniki njuni su bili: Gorazd Moravan, Kliment Bolgar Sava, Naum, Angelar i več jinih. Tada su take preložili nomokanon, to je: pravilo zakonov 61 p4i40. 4eH cBOje cnepTi je ipi 4 h* npe4 n<>B , fc4e4. 2 h. Ko ce je MeT<>4 Tpy4i4 Me4 C4HBjaHi i 3a C4nBjaHe 24 4tT, ie noc404Hiq ce npi64iaca4 npa- BiiH0My obomv My*y i 3BecT0My c4ywa6mKy 6oat- jeMy nac noniTKa. IliTaji cy MeT04a yneHni: „Kora MtHirn, orne i yaiTe4by Ham necra, 4a 6i i3Me4yneH- uob TBojix 6i4 b yqeHji TBojiM Hac4 r f>4HiKoM ? Me- T04 noKaate Ha je4Hora, Haj3HaMeHirfejinera CBojix noMOHHiKOB, p04jeH0ra MopaBaHa, rneHOM I'opa34a, i pene: „To ječi Bame 3eM4be ciH, npaBOBtpeH i npa- B0C4HBCH, CB0604eH Myat i 4o6po yneH B o6a je- 3iKy, b c4aBjaHCKix i .iarincKix KHbirax. T" 6y4i čoatja B04ba i Bama 4jy6aB, Kano i Moja.“ UBiTHy 64 nedelu je poslčdnjikrat žel v cerkev i je besždil, pridigal svojej čredš uže bolen. Predvždil je svoju blizu smert i reče okolostoječim: „Strežite me i pazite na me, dčtca! do tretjega dnu. I jutrom tretjega dnu, to je 6. aprila Ičta 885. je usnul i zaspal v Gospod-bogu. Učenci njegovi su deržali pogrebnu svečanost, pogrebna opravila po njem v latinskom, gerčkom i slavjanskom jeziku, i su ga položili v velikoj sbornoj cerkvi device Marije v pre- stolnom mžstS velike Morave v Velegradč. — 65 He 4 ejy je nocjijatiKpaT mej b uepKeB i je fiectji j, npijiraj CBOjej Mpejt yace 6ojeH. IIpejBijij je CBojy 6ji3y CMepT i peie OKOjocrojeuiM: ^CTpeatne Me i na3iie Ha Me, jtipa! 40 Tpeijera 4Hy. I jyTpoM Tpeijera 4Hy, to je 6. anpija jtia 885. je ycHyj a 3acnaj b focno4-6ory. Y>ieHiii utercBi cy 4ep*a.ii norpe6Hy cBeiaHOCT, norpe6Ha onpaBija no Hi>eM b jamcKOM, repaKOM, i c.iaBjancKOM je3iKy, i cy ra nojoaciji b BCj,Koj c6opHOj rreprai 4 eBiue Mapije b npecTOJHOM Midi Bejine MopaBe b Bejerpa4'b.— Sveta brata Ciril i Metod. 5 II. KAKO STA SLOVSTVO STAROSLAVJANSKO I SLUŽBA BOŽJA SLAVJANSKA PO OBREDE RIMOKA- TOLICKOM. PISMENI GLAGOLITIČKIMI PROPAD AT, A, 26. Po smerti svetoga Metoda je počela slav- janska služba božja po obredu rimokatoličkom pi¬ smeni glagolitičkimi propadati i to v Velikoj Mora¬ vč. v Cehah, v Poljskoj i v Gorotaniji, sadajnoj Sloveniji, i samo v Dalmaciji i na dalmatinskih oto¬ kih se je nam ta svetinja za šilu začuvala. Toli¬ ko veselčje naprotiv je staroslavjansko slovstvo proevčtalo pri Slavjanih iztočnih, kdč se je slav- janska služba božja po obredč pravoslavnom, iz- točnom, pismeni cirilskimi dalje i dalje širila, kako je i sada v običaji pri Rusih, Serbih, Bolga¬ rih i pri istih Romunih V Velik oj Moravč je po smerti svetoga Metoda zviti i sovražni Vihink zagnal s nčmečkimi duhovniki grozno pronaslčdovanje nad slavjanske duhovnike. Dokle je ješče sveti Metod živil, j& umčl i znal vse zvijače i zasčde svojega protiv- nika odvračati i uničtiti: pa po smerti toga svetoga muža su počeli Nčmci po Vihinku nahuskani, du- n. KAKO CTA C.IOBCTBO CTAPOC.IABJAHCKO I CAYJKEA BOJKJA C.IAI!JAHCKA nO OEPEAli PIM0KAT0.II4K0M, niCMEHI OArOJITIHKIMI IIPOIIA.IA.IA. 26. no CMepTl CBerora MeT04a je noneja cjaB- j.iHCKa cjjatča 6oacja no o6pe4y piM0KaT04im<0M ni¬ cMeHi rjarojiTinKiMi npona 4 aTi i to b Be,iii;oj Mopa- b4, b nexax, b IIojbcko j i b TopoTaHiji. ca 4 ajHoj CioBeHiji, i casio b 4a4Mauiji i Ha 4»AMHTiHCKix oto- Kix ce je Ha« Ta CBeTmja 3a cijy 3anyBa4a. Toji- ko Becejije HanpoiiB je CTapocjaBjaHCKO caobctbo npoiiBiiaAO npi C4RBjaHix i3T0HHix, ka^ ce je C4aB- jaHCKa C4y*6a 6oxcja no o6pe4i npaBOCAaBHOM, i3- tohhom, nicMeHi nipijCKiMi AaAte i AaAbe rnipija, K3K0 je i ca4a b o6maji npi Pycix, Cep6ix, EoAra- pix i npi icTix PoMyHix. B BejiKoj MopaBi je no CMepri cBeTora MeTOAa 3 b i t! i cOBpaacHi BixiHK 3arna4 c HiMenmi 4yxoBHiKi rp03H0 npi!nac4t40BaHje h ha cjaBjaHCKe 4 yxoBHiKe. 4oK4e je jenine CBeri MeT 04 hobIa, je VMt4 i 3Ha4 Bce 3Bijane i 3ac*4e CBojera nporiB- HiKa OABpaaaTi i yHiTriTi : na no CMepri Tora CBeiora :viya:a cy no>ie.ii Hisrni no BixiHKy HaxycK«m ; Ay- 5* 68 hovnike slavjanske grozno proganjati i su te božje muže i oznanovavce svete včre v ječu i tem niču vergli, jih grozno mučili i trapili i po tom iz zem¬ lje izgnali. Knez Svatopluk tada upravo ni bil doma v svojej vlasti; v priču njega, v njegovoj pritomnosti, ne bisu smčli s oznanovavci pravde tako okrutno nakladati. Toti divjaki, bili su to zaisto N črnci, po naravč surovi i ljuti. Videč slav- janski duhovniki, da jim nije prestati na Moravč i v Panoniji, su se razletčli i utekli v Bolgariju, Macedoniju i Albaniju okolo lčta 886. Naj zna- menitčjši med njimi su bili Gorazd, Kliment, Sava, Naum, Angelar i več jinih. — Slavjanska služba božja od protivnikov tako okrutno proganjana, po Svatopluku premalo branjena se je sicer ješče za nčkteri čas ovdč ondč na Moravč i v Panoniji obderžala, pa ubraniti se nije več mogla. Ješče sla- bčje se je godilo slavjanskoj službč božjej po smerti Svatoplukovoj lčta 894. Lehkomislni i pre¬ pirljivi sini Svatoplukoviči: Mojmir, Svatopluk mladji i Svatoboj su si otčinu zemlju razdčlili i su se pustili medjusobno nadražditi od zlorad- noga Vihinka i lukavoga Ariba i Mojmir i Svato¬ pluk sta se na veliku radost sovražnikov svojih s vojskoj sprijela. Na prošnju Mojmirovu je sicer papa Ivan IX. moravsku nadvladičnu stolicu po smerti Metodovoj izpraznjenu opet obnovil i dal posvetiti v Moravč nadvladiku i tri vladike: proti čemu sta pa naj silnčje se upirala i ustavljala nadbiskupa solnogradski i moguntinski, koja sta za čas vlade mogučnoga Svatopluka lčpo pohlevno i 69 xoBH!Ke cjaBjaHCKe rpo3HO nporaHjaii i cy Te 6o*je My»e i 03H3H0BaBii^ CEeie ctpe b jeny i T&>miny Bepr^i jix rpo3HO Myqiji i Tpanui i no tom i3 aein- Jte i3maji. KHe3 Cbitoii.^k Ta^a ynpaBO hi 6u 40 i«a b CBojej B^acTi; b npiny HBera, b HberoBoj npiTOMHocii, hc 6icy csit.ii c 03Hau0Ba8ni npaB^e Tano OKpyrao Haiua 4 aTi. Tori niBjaKi, 6i4i cy to 3aicTO Htjini. no HapaBt cypoBi i4byri. Binen c.iaB- j»HCKi 4yxOBHiKi. 43 jim Hije npeciaii Ha MopaBfc i b IlaHOHiji, cy ce pa34eBt4! i yieK4i b Eo4rapijy, Mane 40 Hijy i A46aHijy OK 040 aiTa 886. Haj 3Ha- MeHirfcjmi mc4 hbim! cy 6ui Topa34, K-iineHT, CaB«, HayM, AHreaap i Ben jimx. — C4aBjaHCKa c4y!K6a 6 ojk|h 04 nporiBHiKOB Tano (>KpyTHO nporaHj:>Ha, no CBSTon4yKy npemajo CpaHbeHa ce je cinep jernne sa HtKTepi nac 0B4® 0H4i Ha MupaBi i b Il HOHiji o64ep*a4a, nt y6pamTi ce Hije Ben Morja. Jeinne C4a- 6ije ce je ro4MO c.iafijaiicKOj c4y*6t 6oacjej no caiepii CBaTon.iyKOBoj .rbia 894. 4exK0Mic.ini i npe- nip4biBi cini CB8Ton4yKOBini: Mojjiip, CBaTon.iyK M4a4ji i CBaTo6oj cy ci OTniny 3e»i.ity pa 34 t. 1 i .11 i cy ce nycTi4i Me4jyco6HO na^paauiii 04 3.1 op^ 4 - Hora BixiHKa i 4ynaBora Api6a i Mojiiip i CBaio- n4yK CTa ce Ha Be.iiKy pa4ocT coBpa*HiKOB CBojix c BojcKoj cnijeja. Ha nponiHby MojwpoBy je cinep nana iBaH IX. MopaBCKy Ha4B4a4inHy CT04iny no cMepTi MeTO^UBoj i3npa3HbeHy oneT o6HOBi4 i ahji nocBCTm b M op ant HS4B4a4iKy i Tpi BaaniKe: npoTi neMy cTa m Haj ci4Hije c« ynipaxi i ycTaB4ba4a na 46 icKyna co4Horpa4CKi i MOryHTiHCKi, noj« CTa 3a >iac bA 8At MorynHora CfiaTon4yKa .itno nox4eBHO i 70 smireno molčala, sada pak, ko su Franki Mojmira premagali, nevidjeno naduto si počinjala; moguntin- ski Hato je pisal papš o Moravanih: ali koce ju ali nočeju, budu morali podvreči svoje vrate, svoje šije, knezom frankovskim. K vsemu tomu su prihruli Madjari vsoj siloj na Moravu i Panoniju i su veliku Moravu grozno razdjali lčta 907. Obivatelje su dčlom umorili, dčlom v robstvo jih uvergli, dšlom jih razprodali, dšlom su se razutikali v susedne pokrajine i zem¬ lje v Tatre, v Horvatsku, v Dalmaciju, na otoke Dalmatinske, v Istriju i kamobudi. Tako je propadla slavjanska služba božja obreda rimokatoličkoga v Velikoj Moravč. Pa sveta brata Ciril i Metod se od hvaležnih Moravanov ješče v sadajnoj dobš visoko čestita, kako apostola i pro- svetitelja Slavjanov. 27. V Čehah je slavjanska služba božja pro¬ padati počela, ko se je mogučna deržava Velike Morave zasula, jer je Češka tčm odlučena od ze¬ melj Panonije, Bolgarske i iztočne Galicije, kdš je slavjanska služba božja ješče bila v običaji, osobito pak su nastupili žalostni časi v Čehah po smerti svete Ljudmile, velike prijateljice slovstva' slavjanskoga i slavjanske službe božje i njenoga unuka svetoga Vaclava, vladarja českoga lčta 936. Onda je Boljeslav, brat i ubojica svetoga Vaclava s protivnoj strankoj deržeč, pustil slavjanske du¬ hovnike siloj izgnati iz čeških pokrajin, kako se čita v životopisč sv. Vaclava: „Mladenče njegove su zbili i božje sluge poplenili izgnavše je iz 71 CMipeHO MOJiaja, ca^a naK, kh cy 3>paHKi MojMipa npeMaraai. HeBUteHO Ha4yio ci nouiHjaja, MoryHm- CKi Xaro je nicaj nani o MopaBaHix: a ji xoaejy aji Hoaejy, 6 yjy mopaji nojBpeui CBoje Bpaie, CBoje Ulije, KHe3'iM fpaHKOBCKilH. K Bce»iy TOMy cy upixpyji Majbapi BCoj cijoj Ha MopaBj r i IIaHOHijy i cy Be4hty MopaBy rpo3H(> pa34jaji jira 907. OčiBaiejbe cy jtaosi yMOpiji, jtjOM b po6ctbo jix yBepoi, jijOM jix pa3npojaji jtjOM cy ce pa3yriKaji b cycejHe nOKpajme i 3eti- Jte, b Taipe, b XnpB 8 TCKy, b 4a.™auijy, Ha otokc 4ajMaiiHCKe, b Icipijy i KaMo 6 yji. Toko je nponajaa cjaBiaHCKa cjy»6a 6o*ja o6peja piMOKaTOJiuKora b BeaiKoj MopaBi. Ila CBeia 6 paia U,ipij i Meioj ce 04 XBaae>KHix MopaBaHOB jeime b ea 4 ajHoj 406 I 5 BicoKOuecma, KaKO anocToaa i npocBtiixe4i.a CaaBjau iB 27. B 4exax je caaBjaHCKa e4y*6a 6oa(ja npo- na 4 ari noaeja, ko ce je MoryaHa jepataBa Beause MopaBe 3acyja, jep je Hecna ifcM 044 yqeHa 04 se- Meat n-*HOHije. BoarapcKe i i3ToqHe fajiuije, Kjt je caaBjaHCKi C4yac6i 6o*ja jeiuae 6ija b očiaaji, ocočito nai{ cy Hacryniji Htajocrai q >ci BHexaxno ciiepii cBeie .iby4Mije, BejiKe npijaTejbiue cjOBCTBa cjaBjaHCKora i caaBjaHcite C4y*6e 6oatje i HbeHora yHyna CBeTora BauaaBa, B4a4apba aecKOra jfcia 936. 0H4a je EojbecjaB, 6paT i y6ojiua cBeiora BauaaBa c npomHoj CTpaHKaj jepaceu nycTi4 caaHjaHCKe 4y- X0BKiKe cijoj i3rHaTi i3 iecKix noKpajiH, KaKO ce uiia b aciBOTonicfc cb. BauaaBa : „Mja4eHqe HberOBe cy 3čui i 6oatje cjyre nonj Hui israaBUie je i3 72 mčsta, pa žene jih za jine muže udali i vsu ubo- jitu želju ugonavljali zabivše kneza svojega." Slayjanska služba božja je bila v Čehah tako globoko ukoreninjena, da se je i v takih verlo ne¬ prijaznih okolnostih ješče dosta dolgo obderžala od teta 1035. do 1097., branjena jednotljivimi opati, arhimandriti i duhovniki, imenito v samostanS sazavskom; ako ravno je ju papa Ivan uže omedja- šil i ograničil, ako ravno je bila Velika Morava uže raztreskotana, ako ravno je bila Češka od ostalih pokrajin uže oddeljena, v kojih je bila slav- janska služba božja ješče v običaji: to dokazuje, koliko tverdnčje je morala obstati v Čehah dotle, dokle je obstala ješče mogučna vlada Svatoplu- kova, dokle nije bila od pape samo dovoljena, nego i shvaljena i priporučivana, dokle sta vladarja i naroda moravski i češki ješče uzko bila sdružena. Čehoslavjani ješče do dnešnjega dnu se hva¬ ležno spomčnjaju apostolov i prosvčtiteljev slav- janskoga naroda, svetoga Cirila i Metoda i spčva- vaju njima k česti pčsen cerkevnu: „ Svati Cerho a Strahoto, naši patronove ...“ Visoko časte i svetu Ljudmilu i njenoga unu- ka svetoga Vaclava, vojvodu češke zemlje, milov- nika i podpiratelja slavjanske božje službe i mu¬ čenika božjega, njemu k česti spčvavaju ješče po dnes starodavnu cerkevnu pčsen: „Svati Vaclave vojvodo češke zemč..." Na Slovenskom (u Slovakov) se je slav- janska služba božja i po groznom upadč Madjarov ješče nčkoliko obderžala med Slovaki i Rusini. 73 Mida, na ateHe jix jiHe Mya;e y4aai i bcj t y6o- jiry *e4by yroHaB4ba.ii 3a6iBine KHe3a cBojera." C^aBjaHCKa C4y*6a čoacja je 6ua b Hexax Tano r4o6oKOyKopeHiHi.eHa, 4a ce je i b TaKix Bep40 He- npija3Hix oK04Hoerix jeinne 4oera 4 '4ro o64ep>Ka4a 04 4tTa 1035 . 40 1097 ., OpaH&eHt je4H0T4biBijii onari, apxiMaH4piTi i 4yxi>BHini, inieHiBO BcaMOCTaHi ca3 iBCKOM; ano paBHO jy je nana iBaH yate 0Me4ja- inu i orpaHinia, ano paBHo je 6ua Be.iim MopaBa y*e pa3TpecKOTaHa, ano parnio je 6i4a pecita 04 ocTa4ix noKpajiHyace 04i4beHa, b nojix je 6i.ia c-ihb- jaHCKa C4y»6a 6o*ja jeinne b o6inaji: t« 40Ka3yje KOjiKO TBep4H , feje je siopaja očcTari b Hexax40T.ie, 40K4e je o6eTa4a jernne MOrynHa B4«4a CBaTOMy- kob«, 40K.ie Bije 6ua 04 nnne cajio 4B i npocBinToabeB c 4 »b- jaHCKora Hapo4a, i-Beiora Hipija i MeT04a i cniBa- Bajy HbiMa k necri ničen nepKBcpy: „CB8Ti Hcpxo a CTpaxOTO nami naipimoBe . . .“ BicoKO nacTe i CBCTy ylby4t1i.1v i HbeHOra yny- Ka CBei ra Banc 4 aBa. BojB(>4y necue seiubt*, muob- »iKa i no 4 nipaie 4 ba CJaBjaHCKe Ooacje C 4 y* 6 e i My- neHina Ooacjera, HbeMy k nec-ri cniBaBajy jeinne no 4nec CTapo4aBHy nepitBeny n«ceH: „CBaTi BaiuaBe B0jB040 necKe 3eMi . . .“ Ha CrnB«HCKOM(y C40BaK0B) ce je cjaB- jancKa C4yac6a 6oacja i no rpo3HOM yna4i Ma4bapOB jeume HiKOjino 064.epa.a4a Me4 C40BaKi i Pycini.. 74 Slavjanski minihi sazavski izgnani iz Ček lšta 1055. su se podali v Ugersku, odkuda nazad poklicani su se opet vernuli v Česku lšta 1061. 28. V Poljskoj se je hristjanstvo vseob- čno razširilo o časč vlade kneza Mečislava I. (Meš¬ ka), koji se je narodil L 931. i umeri 1. 992. Da bi se dal kerstiti su mu svetovali hristjani tada uže v Poljskoj živeči i naklonila ga je po- slčdnie k tomu njegova nježna i prijazna žena, kne¬ ginja Dobrova, hčer kneza českoga Boleslava I. Kerstil ga je češki duhovnik Bogovid v G-nčzdnč i večji dčl gospode poljske je naslčdoval ovi primšr svojega kneza i se je dal take kerstiti Nedvojbeno je bilo i pred Mečislavom mnogo hristjanov v Poljskoj imajučih službu božju de¬ lom v latinskom jeziku, dšlom v slavjanskom, kako su namreč nškamo prišli duhovniki ali nšmečki ali slavjanski; jer tada hristjani nisu imeli stalnih duhov¬ nikov, nego duhovnike selske (Missionare), kako je to bilo iz perva i pri jinih poganskih narodih. Da je slavjanska služba božja propadla v Polj¬ skoj je došlo od toga, jer slavjanski duhovniki nisu ustanovili stalnih dieces, niti stalnih vladik, niti v obče stalne cerkevne vlade s slavjanskoj služ- boj božjoj: duhovniki nčmečki s latinskoj služboj božjoj naprotiv su vse to učinili: i zato je latin¬ ska služba božja zvitčzila nad slavjanskoj i ju je zadnič scčla odtisnula. To se je zgodilo za Mečislava I. Cesarji nčmečki su uže rano pošiljali duhov¬ nike služeče službu božju v latinskom jeziku k severoevropskim narodom, Poljakom i Rušo n, da bi 75 CjaBjaHCKi MiHixi Ch3aBCjd i3rHam 13 *lex 4tTa 1055 cy ce nojaji b YrepCKy, t> 4 Ky 4 a Ha 3 a 4 noK.iiuaHi cy i! oneT 8 epHy 4 i b yecKy 4 iTa 1061. 28 B II o 4t c k o j ce je xpicTjaHCTBO bcco6- hho pa3in:pi4" o aacfc B4a4e KHe3» MeauMaBa I. (Meui- Ka), Koii ce je Hapo4i4 4iTa93l. i yjiep4 4iTa 992. 4» 6i ce 4a4 KepcTiTi cy My CB0T0Ba4i xp'CTjaHi Ta 4 a yate b ILubCKoj »iBem i HaMOHMa ra je no- c4i4HH k Tony HberuBa HbejKBa i npija3Ha ateHa, KHe- riHja 4o6pOBa, xaep KHe3a aecnora Eo4bec48Ba I. Kepem ra je Hecni 4 yX"BHiK EoroBi4 b rHt34H'b i Beaji 4 I 34 rocno4e nojbCKe je Hacjt4 'BaaoBinpiMtp CBojcra KHe3a i ce je 4a4 TaKe KepcTiri. He 4 Boj 6 eHO je 6140 i npe4 MeiicjaBOM MBoro XfiicTjaHdB b lIo4bCKoj iMajyaix C4y)n6y 6o)Kjy 4 *- 40M B JaTiHCKOM je3iny, 4'fc.IOM B C4HB HHCKoM, K 1KO cy Haaipea h®khmo npinui 4yx<>BMKi; jep Ta4a xpicT- jaHi Hicy >Me,ii cTa4Hix 4yxoBHiK<>B, h er o 4j r xoBHiKe ce4CKe, KaKO je to 6i40 i3 nepBa i npi jinix noraH- CKix Hapo4ix. 4a je c4aBjaHCKa C4yat6a 6ojkjh np<>na44a b flo.ib- CKoj je 4om40 04 Tora, jep c4aBjaHCni 4yxoBHiid Hicy ycTaHOB 4i CTa.iHix 4ii'uec, Hiri eTa4nix B4a4iK, hiti b o6ae cTa4He n^pKBeiie 64340 c c 4 »B;aHCKoj c.ivh:- 60j 6o5K]oj: 4yxoBHiKi HinieHKi c jaTMCKoj c4ya;6oj 6o*joj HanpOTiB cy Bce to yaiffl4i: i 3aT<> je 4 im¬ ena C4y*6a 6o* a 3BiTe3i4a HH4 caaBjancKoj i jy je 3a4Hia erpkia 04TicHy4a. To ce je 3r.14i.flO 3a Me- aic4aB i I. Uec ipbi i.tMieiKi cy yace paHO noiuLib-ui 4yx"B- HiK>: C 4 y*eae c4yjK6y 6 o:Kjj r b 4 » rine kom je3ii;y k ceBepoeBponcKia h >po 40 M, IIo.ibaKOM i Pyco«, 4*» 6i 76 jih spravili najpred pod duhovsku vladu i poz- dngje jih podvergli i svojej vladš svetovnoj. Jme- nito cesar Oto I. je v Mogunci (Mainz) ustanovil lšta 962. dvš biskupiji naslovnš (in partibus infidelium) poznanjsku i rusku, želeč ove zemlje, podrobiti najpred duhovnoj oblasti, zatšm svojej oblasti svetovnoj. Na¬ slovna biskupija poznanijska se je spremšnila v djan- sku uže lšta 968. i lšta 1000. se je povisila uže na nadbiskupiju. Vsega toga nisu slavjanski duhovniki nič stvo¬ rih i zato neimajuči tverdne podloge, neimajuči stal¬ nih duhovnikov, niti stalnih dieces, niti stalno uredjene vlade cerkvene nisu mogli se ubraniti bršpko uredjenih duhovnikov nčmečkih i jezika la- tinskoga. Sovsšm se je hristjanstvo v Poljskoj razširilo, ko je hristjansku všru tamo oznanoval sveti Vojtšh lšta 995. i 996. i onda je latinska služba božja odtisnula slavjansku, koja vendar nije berzo scšla izginula i zibnula. Naruševič i jini spisovatelji poljski pripovšdaju, da ima biti naj starejša cerkev v Krakovš cerkev svetoga križa na Kleparzy, kteru su, kako se pravi, slavjanski duhovniki postavili uže v 10. veku i su tamo božju službu služili v slavjanskom jeziku. Jini tverde, da je ovu cerkev postavila i slavjanske duhovnike ondš upeljala kraljica Jadviga, žena Vladislava Jagela okolo lšta 1386. O časč spisovatelja Dlu- goša (umrel lšta 1480) su slavjanski duhovniki ješče ondš prebivali služeč božju službu v slhv- janskom jeziku. Naj staršjše knjige cirilske su tiskane v Krakovš lšta 1491. 77 jix cnpHBLii H*f npe4 1104 4yxOBCKy b.i.uj i 1103 - 4Hije jix n04Bepr4i i CBOjej B4a4i cBeTOBHoj. Ime- uiTO uecap Oto I. je b Morjnmi yeTaH0Bi44iTa 962. 4Bt 6icKyniji Hac40BHi no3HanbCKy i pycKy, Hte4ei OBe 3 M4be no4po6iri Hajnpe4 4yx0BH0j o64acri, 3a- Ti h cBojej oČ4acri CBeTOBHoj. H.C 40 BHa 6icKynija no3HaHbCKa ce je cnpenimaa b 4 jaHCKy y*e .iiia 968. i 4 . 1000. ee je nOBicma yace Ha Ha 46 iCKynijy. Bcera Tora mcy caaBjaHcni 4yxoBHim Hm i tbo- pui i 3aTO Ht i»iajyui TBep4«e n044ore, Hemajyqi CTa.i- uix 4yx0BiiiK0B, mri CTa4Hix 4ieuec, mri cna.iHO ype4beHe B4a4e uepKBCHe Hiey Morri ce y6pKjy C4yjK6y cjyaci4i b c4aBjaHCK0M je3iKy. Jim TBop.ie, 4a je OBy uepKCB nocTaBi4a i c4aBjaHCKe 4yxoBHiKe 0H4i yne.iba.w Kpajbiua Ja 4 Bira, atoma B4«4ic4aBa Jare4a okojo 4ira 1386. O qaci cnicoBaie4ba A*y- roma (yMpe4 4iTa 1480.) cy C4aBjaHCKi 4 yxoBHim jemae oii4i npeOiBa.ii c4yHceq 6oatjy c.iy*5y e c4aB- jaHCKOM je3iKy. Haj crapijme KHbire aipmcKe cy ricKaHe b KpaKOBi 4iTa 1491. 78 Cirilske pesni poljske neimamo iz onih sta¬ rih časov. Naj davngjši spomenik jezika poljskoga je pesen složena svetim Vojtehom okolo leta 994.imenovana: „Bogarodzica.“ 29. Slovenci v sadajnoj spodnjej i sržd- njej Stajerskoj, srednjej i spodDjej Krajnskoj i spodnjej i sršdnjej Koruškoj su se verlo uz- radovali nad božjoj služboj v slavjanskom jeziku, kojn je v Sloveniji tada imenovanoj Gorotaniji upeljal sveti Metod i mnogočiselni pomočniki i u- čenci ujegovi: pa to veselje Slovenci nisu dolgo uživljali, jer Nčmci su Metoda siloj iz gorotan- skih pokrajin izpudili (fugatus est a karantanis par- tibus). Tu je božja služba v slavjanskom jeziku med Slovenci prestala i slavjansko pismo iz Slovenije zibnulo. Pravo divno čudo se je sbilo, da se je slov¬ stvo slovensko blizo. 680 let po svetom Cirilu i Me¬ todu to je o čase ponovljenja včrozakona (reformation) opet iz nova oživilo i to pravoj jugoslavjanskoj uzajemnostju, tako da su onda Slovenci izdajali na svčtlo knjige pismeni latinskimi, cirilskimi i glago- litičkimi v narečjih slovenskom, horvatskom i dal- matinskom. Naj marljivejši muž onoga časa za slo¬ vensko slovstvo je bil Primuž Trubar, Slovenec, rodjen na Raščici blizo Ljubljane, župnik v Loki blizo Rateč, zatčm kanonik v Ljubljanš leta 1581, potle kanonik v Terste, radi ponovljenoga (lute- ranskoga) verozakona, kojega se je deržal, izgnan iz domovine je pobegnul v Nemce, bil za dušnoga pastirja (pastorja) v Rotenburgu 1. 1548, za¬ tem v Kempenč. K njemu se je pridružil v Nčm- 79 UipiviCKe nični nojbcue Hemaitio i3 onix cth- pix nacOB. Haj jaBHijnii cnOMtniK je3ina nojbcnora je niceH cjoateHa CBeik BojitxoM obojo jira 994. iMOHonana: „Eorapojbina.“ 29. CjoBenui b cajajnoj cnojHbej i cpij- nsej IIIiajepcKOj b cpijHbej i cnojHtej KpajiHCKOj, b cnojHbej i cpijHbej Kopyimtoj cv ce Bepjo y3- pajOBaji Haj 6o*jej cjyac6oj b cjHBjaHCKoji je3ii;y, Kojy je b CjOBeniji, Taja iMeHOBam>j TopoTaHiji, ynejbaj CBeii MeTuj i Mnoronicjcni nuMoiHini i y- nenni HberoBi: na t<> Becejbe Cjobchm mcy jojro yHUBJbnji, jep Himni cy Meroja cijoj i3 ropmaH- cnix nonpajiH i3nyjiji. Ty je Soatja cjy;K6a b cjhb- jaHCKOM jt-3iKy Mej Cji nenui npecTaja i cjaBjaHcno nicMO 13 CjoseHije 36Hyjo. IIpaBO jiBHO nyjo ce je cčijo, ja ce je cjob- ctbo cji bchcko 6ji3<> 680 jtT. no cbctom Hipiji i MeTOji, to je o naci noHOBJbi Hja Bip03aK0Ha oncT 13 HOBa okrnijo i to npaBOj jyrocjaBjaHCKOj 3'3>’jfMnocTjy, Tano ja cy OHja CjOBeuni i3jajaji Ha cb^tjo KHbire nicMeHi jaTiHCKiaii, nipijCKisii i rjaro- jmudMi b Hapenjix cjOBeHCKom, xopbhtckom i jaj- MaTincKOM, Haj MapjbiBijini Myac OHora nac» 3acjo- BencKo cjobctbo je oij IlpiMy5K Tpy6ap, CjOBenen pojb-a n tPaiuniui 6ji30 Hby6jbaHi, HtynHiK b Hoju 6ji30 Paren, 3aiiM KaHOHiK b Hby6jhaHi jiTa 1531, noTje K^HomK b Tepcrt paji noHOBjbeHOra (jyie- paHcnora) Bip(!3ahOHa, nojera ce je jepacaj. i3maH i3 jOMOBiHe je no6ernyj b Himne, 6ij 31 jyuiHora naciipba (nacTopba) b PoTen6ypry jiTa 1548, ša¬ rim b KeMneHi, K Hbemy ce je npijpyHtij b Hiu- 80 cih Peter P. Vergerius bivši biskup koparski (Capo d’ Istria), take izgnanik i ona dva sta slovenske knjige marljivo spisovala i jih na svčtlo izdajala v Tibinku (Tiibingen) i v Vitembergu. Trubar si je namčnil da¬ jati knjige na svčtlo take za Horvate i Dalmatince v njihovom naržčji pismeni cirilskimi i glagolitičkimi. Po- magoval je Štefan Konsul, rodjen v Buzete (Pinguente) v Istriji, koje je take radi všre, moral pobčgnuti v Nčmce. Glagolitička pismena sn si napravili v Norim- berku 1. 1560 i jih prenesli v Tibink, cirilska v Urahu 1. 1561. Njim su se pridružili i Ljubljančan Anton Dalmata, Juri Juričič, Slovenec iz Krajnske, Le- onard Merčerič, Dalmatinec. Trubar , pastor v Urahu, od krajnskih stališev postarljen take za pastorja krajnske dežele, je prišel za nčkoliko časa v svoju domovinu i je vzel od tuda seboj dva pravoslavna sveščenika Materža Popoviča i Ivana Maleševca, rodjena, kako se pravi, iz Ser- bije i Bosne. Ti i ješče nčkoji jini su si uzajemno pomagovali, knjige v slavjanski jezik prestavljali, popravljali i jih na svčtlo izdajali, večji dčl vč- rozakonske i pobožne, evangelije, molitne knjižice i cčlo sveto pismo v Vitembersku lčta 1584. Take v Ljubljanč, v Tibinku i v Urahu su ovi mu- ži tiskali knjige. Podporovali su onda slovensko slovstvo osobito krajnski stališi i znameniti Ja¬ nez Ungnad baron v Soneku. Pozdnčje su se morali vsi iz Slovenije izse¬ liti, koji su se ponovljenoga verozakona deržali i njih knjige su se so žgale, kdčkoli su se najšle, 81 uix llerep II. Beprepiyc, čisuii 6ici;yn KOHapcm, tbkg i3rHaniK i oh3 4bh era c40BeHCKe KHbire aiap- 4biBO, cnicoBaja i jix Ha CBiT4oi34aja.ia b Ti6imfy i b BiTe»i6epry. Tpy6ap ci je HaiuliiLi jajari KHbire aa CBtao TaKe 3a XopBaie 1 4a4MaTiHue b Hbixo- bom na p e nji nic.iieni fj.ipi.iei.iMi i r.iaro.ii!ifi;hii. IIo- »laroBa.i je Uliea-aH Kohcjm po 4 beH b By3eTt b ICTpi- ji, Hoji je TaKe [taji Bipe »ropaj no6'trHyTi b Him¬ ne. r^arojiiiHKa nicMeHa cy ci HanpaBui b Hoprn- oepKy jiTa 1560. i jix npeHecji BTi6iHK, uipucKa b Ypaxy a 1561. Hmm cy ce npi/fpy,i;i.fi i yIby 6 .itairaaH Ahtoh /ia.iMaia, Jypi Jypiniji i na 4,a4itiaTiHCKix otokix ce imhmo 3axBa4iri, 4a ce je Haiti 3aqyBa4a 6c>5Kja C4y*6a b cjaBjaHOKOM je3iKy no o6pe4t pimcKOM nicMem rjarojiTiBKiMi. B XopBaiix je c4aBjaHCKa C4yat6a čoacja npo- nn 48 Ti none4a vitra 925. Yate nana lBaHX.je xop- BaTCKora KHS3a Tomie-iaBa c 3B4acTHiM 4 i’ctom no- nacTij, KojiM ra ie naroBapta.i, 4a 6i b c.iy*6t> čOHtjej yne4b84 jamčili je3iK Micro 0 H 4 a b XopBa- tix HaBa4Hora o.iaBjaHCKora. Hjtiho je, 4a cyynpaB pi,MOi;aTO.ii : iKi xpicTjaHi piuoKaTO.ii'iKy cayac6y 6oac- jy ynpaB no HexpieTjaHCKy nporaHja4i caMo 3sto, Kep ce je C4ya?i4a b je3iKy C48BjaHCK0M, Hapo4y c4aBjaHCK0My pa3yM4biB0M. vitra 925. ce je o6xa- 4ba4 b Cn^trt uepKBeHi c6op, na KOjeM cy caaB- j3HCKy c.iy;i;6y 6o*jy ocipo npenoBt 4 aji. B vucri- Hax Tora c6opa je 3ayKa3aH0: „4a ce Hije4eH 6i- CKyn name noKpajiHe He npe4ep3He i He ycy4i, HtKora b Kojero4 40CT0jaHCTB0 nOBiciri cnaBjaiicitiai je3iK0M, Koji cy naK y*e HOHaMicTjem b 4 yxoBHiq- TBt i b MiHiuiTBt Mory Bory C4ywiri c.iitBjancKiM 6 * 84 jezikom; da ne pripusti takovomu v svojej cerkvi služiti božju službu, kromš abo bi mu nedosta- valo duhovnikov, onda mu može po dovoljenji od rimskoga pape dovoljiti božju službu služiti.” Leta 1059 se je obhadjal opet v Splete oni zloglasni cerkveni sbor, na kojem su pravovernu, rimokatoličkn službu božju v slavjanskom jeziku opet odsudili, svetoga Metoda proglasili za kri¬ voverca i slavjansko pismo počastili za izmišljo¬ tino i iznajdbu arijanskih krivovernih, nčmečkih Go¬ tov. Pa zato slavjanska služba božja v Horvatskoj, v Dalmaciji i Istriji nikako nije prestala, nego je bila narodu preveč mila, v njem tako globoko uko- renjena, da lšta 1204 je bil v Horvatskoj samo jeden jedini samostan „riče latinum“ čisto latinski, tako da je vladika senjski prosil papu Inocencija IY., da bi dozvolil službu božju v slavjanskom jeziku pismeni slavjanskimi — glagolitičkimi ■— hoja nepodstatno imenuje pismom svetoga Hieronima. Čto je papa i dozvolil leta 1248. sledečimi slovi: „Mi smo zato promislili, da je govor stvari, na ne stvar govoru podčinjena i podredjena i dovoljimo tebe ovim listom, čto si prosil (služiti božju služ¬ bu v slavjanskom jeziku pismeni glagolitičkimi po obredš rimske cerkve) pa samo v onih pokrajinah, kdč odpred uže ovi običaj obstoji tako, da se smi¬ sel ne-dtazi po različnih pismenih.” Slavjanska služba božja pismeni glagolitički¬ mi, dčlom i latinskimi po obrede pravovernom, ri- mokatoličkom se služi ješče do naše dobe v po- 85 je3iK0M ; 4a He npinycri TaKOBOMy b CBOjej uepKBi C4yjKiTi 6oatjy C4yac6y, Kpojtrfc aKO 6i My ne/iocTa- Ba^o 4yxOBiiiKOB, 0H4a my si o a; e no 40B04beHji 04 pmcKora nane 40 iso.!biTi 6o®jy C4y*6y c4y>Kixi.“ 4ixa 1059 ce je o6xa4ba4 onex b CnaiTt OHi 34or4acHi nepKBem c6op, Ha KojeM cy npaBOBtpHy, piiiOKaxo,ii'iKy cjy>i;6y 6oasjy b cjanjancKoni je3iKy oupt 04 cy 4 ui, cBeiora MeT04a nporjacui 3a Kpi BOBtpua i c.iaBjaHCKO niciao nonacTČii 3a i3Miiu4bO- Tiny i i3Haj46v apijaHCKix npiBOB'fcpHix, HtMenra To- tob. Ila 3 aTO c^aBjaHCKa cjyac6a 6o*ja b XopBaTCKOj, b 4a4Maniji i IcTpiji niKano irije npecia-ia, Hero je čina Hap 04 y npeBen Mija, b m>eM rano tjočoko yKO- peBHteHa, 4 a jta 1204 je 6i4 b XopBaTCKOj čarno je4e.n je4iHi canocTaH „pnne 4aTiHyii“ hicto 4aTiHCKi, TaKO 4 a je B4a4ii;a ceHtcKi npock nany iHOneHuija IV., 4a 6i 403B04U c,iy>K6y [6oatjy b c-iaBjancKOM je3iKy nicjieHi c-iaBjaHCKimi — r.i a r 0.4 i ri 'i k i isi i — noja Hen 04 CTaTH 0 iMeHyje nicMOM CBeTora XiepoHina. 4 to je nana i 403 B 04 U 4tTa 1248. C4t4eniMi C40Bi : „Mi cmo 3axo npoMicuui, 4ajer0B0p CTBapi, na He CTBap roBopy iio^niiibeHa i no4pe4i>eHa i 40B04biM0 Teči oBiii aieTOM, hto ci npocia (c4yatiTi 6o>Kjy C4yat- 6y b cjaBjaHCKoai je3wy nicMem rjaroaiTinKiMi no o6pe4i pisicKe nepKBc) na cano b onix noKpajiHax, K4t 04npe4 yate <>Bi oOinaj oOcToji TaKO, 4 » ce caii- ce4 He K33i no pa34inmx nicMeHix.“ CaanjancKa C 4 y* 6 a čoacja nicaieni r.raro.iiTiHKi- »ii, 4-640 m i /iariHCKiMi no oOpeAt npaBOBipHOM, pi- MOKaTOJHKOM ce C 4 y*i jernne 40 Hauie 4o6e b no- 86 krajinama cerkvenima Senjskoj i Kerčkoj i v nčko jih bližnjih predelih. 31. Kdč se služi dan danas služba božja v slavjanskom jeziku po obredu rimokatoličkom? V kojih seminiščib se uče bogoslovci ovu službu božju služiti ? Kdč se ovake bogoslužebne knjige tiskaju ? Ovo su pitanja važna i verlo zanimiva za vsakoga izobraženoga Slavjana, zato priobčim ovdč verlo podučno i zanimivo pismo od jednoga vele- učenoga Slavjana iz one pokrajine, koji s svojima očima vse to vidja. Piše ovi prečastni i iskreni rodoljub sledeča: „Na vaše pitanje: koliko žup je v Dalmaciji i v Istriji i na dalmatinskih i istran- skih otocib, kdš se služi božja služba po rimskom obredč a v jeziku slovenskem, — je težko odgovoriti točno: . . Neki župnik službu božju po latinsku ondč, kdč su vavčk služili po slovjansku; neki maši pol ovako a pol onako, a neki zapčva: „ Po¬ molimo se,“ pak pčva molitvu latinsku, a za- Verši ju: „ Gospodom našim Isusom Hristom sinom tvojim, koji s tobom žive i kraljuje po sve včke vekov (namžsto: iže s toboju živet i carstvujet v včld všk)! I ma jih, koji vrše latinski ono, što se govori muce (secreta), a glagoljski ono, što se go¬ vori na glas; a nekim služi sadanji jezik namesto staroslovšnskoga.... Nu ako vam ne znam praviti, kdč naši popi po našu božju službu služe, to hoču vam praviti, kde s mi ju tako mašiti. Po rimskom ob¬ rede a v jeziku staroslovčnskom smiju vršiti 87 upajiHana neptmeniMa CerncBoj i Kepunoj i b h1>ko- jix 6.ii«Hbix npe4i.iix. 31. K 44 ce C4yad jau 4aiac cjyat6a oo?Kja b cjaBjaHCKOi« je3iKy no o6pe4i piMOKaTO-iinKOM? B Kojix ceMiiiinmix ce yie 6oroc40Bni ony C4yat6y 6oncjy c4y5KiTi ? K 44 ce OBaKe 6oroc4y»e6He KHbire TicKajy. Obo cy niiaHja Baama i Bepjo 3aniMiBa 3a Bca- Kora i3o6paateHora C-MBiaHa, 3aTO npiooniM 0B4i Bep40 no4j ,, mo i 3aHijiiBO nicmo 04 je4uora Be 4 ey- neHora C-iaBjaHa i3 OHe nonpajme, Koji CBojima oni- Jia Bce to BMja. Ilime OBi npenacrai i icKpeHi po- 404by6 e.rluoia. „Ha Barne niiaHje: kojIko JKyn je b /la-Mianiji i b IcTpiji i Ha 4a4aiaTiHCKix i icrpaHCKix OTonix, K4i ce C4ya;i 6o*ja C4yat6a no psičkom o6pe4i a b je3iKy cjaBjaHCKOM —je TeatKO 04 r 0 B 0 piii tohho. . .. Hiiii ;i;ynnii; C4yad 6oa?jy cayas6y no .iaxiiiCKy oh 4 ' 1 , K 4 i cy je BaBcn C4yad4i no C4aBjaHCKy, irlmi to amina noao oBano noao onano, a nini 3aniBa: „noM04ijio ce,“ nan niBS M04iTBy 4amcKy, a 3a- Bepnii jy: „roeno 40 M HamiM l3ycoM XpicTOM cihom TBojisi, Koji c točom *iBe i Kpa4i>yje no ene Bine BiKOB (HaMicTO: i;KC c To6ojy ati bot i napcByjeT b Bini Bin !) Ima jix, Koji nepiue jariHCKi oho, hto ce roBopi aio-ine, a r,iaro4bCKi oho, ho ce roBopi Ha Mac; a jriiKiii C4ywi c Manji je3iK HasiicTO CTa- pocjaBjaHCKora . . . Hy aKO b»m He 3Haai npaBiTi, K4i Hami noni no Hamy 6o*jy C4yat6y C4yate, to xony BaM nan npaBiTi, K4i c m i j y rano 6oa;jy C4ya;6y c4yJKiii. no piMCKOM o6pe4i a b je3iKy cTapoc4aBjaHCKOM caiijy Bepmiti božju službu: vsemu narodu slavjanskomu po Dalmaciji, po Istri i po dalmatinskih ter kvarner¬ skih otocih, a i po vsčj Senjskoj biskupiji. Tako po vsem otoce Velji (osim grada Krka) svečana božja služba biva vržena jezikom slavjanskim, i to ne samo starim, nego i novim. . . A malu misu vrše nčki latinski, nčki staroslovčnski. Ali v o v i b pokrajinah možemo i medju talijanskim narodom po i.ašu božju službu služiti. Tako maše v Krci Fran- jevci tretjega reda, a tako i v Zadrš i drugdč.“ „V seminišču Zadarskom, Senjskom i Djakovač- kom uče se bogoslovci staroslovčnskomu crkvenomu jeziku, ,ali nikdč se ne uče misiti po slovčnsku, nego po latinsku. Slavjanskoj službč moraju se sami izvan sčminišča priučiti — ako je koga volja! Tako vam biva od nčkoliko lčt. Ja znam mnogo duhovnikov, koji sn nčkoliko prvih lčt svojega popovstva samo po latinsku mašili, a sada maše po slovčnsku, nčki samo velu mašu, a nčki i velu i malu. . .“ „A naše crkvene knjige slovčnske jesu glagoli- com tiskane, starčje v Benetcih, v Senji i na Rčci. a mladje (počam od lčta 1630.) v Rimč. Tako su tiskane i mašne knjige i časoslov i služebnik i t. d. Nu kako užer rekoh, nččto je i latinicom štam- pano . . . tako rečeni ščaveti (schiavetti od schiavo — slavo) na Rčci i v Dubrovniku, jezikom sa- dajnim ovdč ovakovim, onde onakovim a največ vsakakovim ... A i služebnikov imamo latinicom štampanib, i takovimi se služe naši popi . . 89 6oatjy C4yac6y : BceMy Hapo4y cjaBjaHCKOMyno 4aJMauiji, no Icrpiji i no4a4MaTMCKix Tep KBapnepcKix OTOuix a i no Befej CeHbCKoj 6icKyniji. TaKO no Bceni OTone Be4ti(ociM rpa^a KepaajcBenaH a 6o*ja C4yat- 6a 6ma BepmeHa je3iK0M cjaBjaHCKm i to He caMO CTapiii, Hero i hobm .. A Ma.iy >iicy cepine nimi 4a- TiHcra, Hira CTapocjaBjaHCKi. A.ii b o b i x nOKpaji- Hax MoateMO i sie4ty iTa.iijancKni Hap 040 M no Hamy 6oa?jy C4ya;6y C4yatiri. Ta k o Mame b Kepni M TicKaHO, Tano penem m 'i a b e t i na Pini i b Ay6poBHiKy jt siKOM ca4ajHiji < B4b OBHKOBisi. oh- 4 i OHaK; Bi»i a naj Ben BcaKaKOBiM. . . A i C4y*e6- H1KOB iMHMO 4HTiHinOM TiCKSHix i TaKOBiMI ce C4y*e Hami noni. . . 90 , Narod hoče službu božju po slovčnsku, a popi (nčkdč) ne umiju! pak dšlaju, kako umiju, ili kako mogu, ili kako jih je volja. 1 ' Kako o časč svetoga Cirila, tako i sada slav- janska služba božja nije bez protivnikov, pa nije niti bez visokih podporovateljev. Dokaz tomu ok- ružnica, koju je razposlal blage uspomene vladika Ivan Brčič lčta 1843. iz Zadra po celoj nadvla- dičiji, kdč te pobožni i gorljivi dušni pastir uka¬ zuje, da se ima v vanjskih župah o svetkovinah služiti služba božja v glagoljskom, to je, v hor- vatskom jeziku. Ta okružnica glasi ovako: „Broj 586. Jer vidim, da je nuždno, da po vanjskih žu¬ pah ove nadvladičije ostane v životu svečana služ¬ ba v glagoljskom, oliti našem hrvatskom jeziku; — dajem na znanje vam častni gospodine župniče, da ako ste do sada protivno radili, odsele se prihvatite toga prenuždnoga običaja, i da obvr- šavate svu službu, sve crkvene obrede glagoli- com, to je našim hrvatskim jezikom.“ „Ako li pako nebiste mogli poradi neznanja, narodnoga jezika, što ne mislim, te moje zapovčdi izpuniti, nalažem vam, da nastojite u tu svrhu uvježbati se, a medjutim ova uredba dajo se na znanje preuzvišenoj vladi, koja o tom mari. Iz Metropoličkoga ureda u Zadru 26. svibuja 1843. , Ivan Brčič v. r. vladika. 32. Sveta brata i apostola slavjanska Ciril i Metod sta božju službu poslavjanila v Čari- 91 „Hapo4 xOTe cjy*6y 6oacjy no c4aBjancKy. a noni (ntK/ili) He y«iijy! naK 4 l;.iajy, k»ko ysiijy, iji khko jiory, ui Hano jix je B04ba.“ — Kano o aacb CBeTora Ijipua, rano i ca4a C4aB- jaHCKa C4y*6a fioacja Hije 6e3 npoTiBHiKOB, na Hije Hm 6e3 BicoKix no4nopoBaTe4beB. 4ona3 iejiy ok- pyatHiua, nojy je p33noc.ia.i Č4are ycnoM'feHe B4a4iKa iBaH Bepaia 4tia 1843 i3 3a4pa no ul>4oj Ha4B4a- 4ii!ji, K4t Te no6o®ni a rop4biBi 4ynmi nacTip j r Ka- 3yje, 4a ce m b B!iHjcnix *ynax o CBeTKOBiHax C4yadTi c4y?K6a 6o®ja b r4aro4bCKOM, to je, b xop- BaTCKOM je3iny. Ta OKpy*Hina r4aci OBano: Epoj 586. Jep BUiii, 4 » je nya> 4 H 0 , 4 a no BaHjcnix acy- nax obi; Ha4B4a4inije ocTaHe b >KiBOTy CBenaHa cjy!K- 6 a b T4aro4bCKOM, Ovriri Harneii xopBaTCKOM je3iKy; — 4 ajen Ha 3 HaHje Ban nac™ roeuo 4 iHe ?KynHine, 4 a aKO cto 40 c» 4 a npoTiBHO pa 4 i 4 i, 04ce4e ce npixBaTiie Tora npcHy?K 4 Hora oOinaja i 4 a očnep- maBaTe CBy c.iy;i; 6 y, cm; uepKBeHe o 6 pe 4 e r.iaro.ii- uom, to je, namili xopBaTCKiii jesiKOM . 11 „Ako 4 i naKO HcčicTe Morji nopa 4 i He 3 HaHje Hap 04 Ha, 1843 . IBaH Eepnin b. p, B4a4iKa.“ 32. CBeia 6paTa i anocTOja cjaBjaHcna U,ipi4 i MeT 04 CTa 6oacjy c,iy«6y nocjaBjamja b Uapi-~ 92 gradč po obredč ondč navadnom, pravoslavnom; v Velikoj Moravč pak po obredč tamo običnom pra- vovčrnom rimskom. Obred slavjanski pravoslavni se je verlo daleko razširil po svčtč, pa i obred slavjanski rimski je bil nčkada upeljan v mnogih i velikih deželah, imenito v Velikoj Moravč, v <3e- skoj, v Poljskoj, v zapadnih predčlih Panonije, v Gorotaniji i v Horvatskoj pa v tčh krajih ne- hristjansko proganjana i pronaslčdovana je zginu- la; obderžula se je do naše dobe samo v Dal¬ maciji i na dalmatinskih otokih, dčlom ješče v Istri- ji i na otokih karnerskih, pa i v tšh krajih je slabo podporovana i životari bčdno, kako sirota zapuščena. Nije ni jednoga šeminišča, v kojem bi se bogoslovci učili službe božje v slavjanskom jeziku po obredč rimskom, i po tom nije čuda, da od dneva do dneva žalostneje propada. Ne dajmo, da nam ta cerkvena i narodna sve¬ tinja sčela propadne! Mnogi narod bi želel imeti tu lčpu pravicu, da bi se smčla božja služba služiti v njegovom materinskom jeziku, pa je ne ima: mi Slavjani pak tu pravicu imamo, ju imamo uže od davna, uže od one stare dobe. ko cerkev božja ješče nije bila razdšljena na iztočnu i zapadnu, nego je bila sa¬ mo jedna jedina vselenska, vesolna, vseobča sveta cerkev božja; mi Slavjani imamo uže od onda do suda tu pravicu priznanu od cčle svete cerkve božje i potverdjenu od svetih rimskih pap; mi Slavjani imamo pravicu služiti božju službu — 93 rpa4i no o6pe4i 0H4i h 8 Bc 14 hom, npaBOCjaBHOM; b Bejinoj MopaBi naK no o 6 pe 4 i TaMO očiiHOM npa- joBipHOM pijicKOM. 06pe4 cjaBjaHcra npanoc4aBHi ce Be Bepjo 4a4eK0 pa3uiipi4 no cBfari, na i o6pe4 cjaBjaHcni piiiCKi je 6 i a Hina 4 a yne4taH b MHorix i Be.-iiKix 4eace4ax, iMemTO b BiMinoj MopaBi, b ^e- CKoj, b IIojtCKoj, b 3 ana 4 nix npe 4 ’b.iix IlaHOirije, b TopoTaniji i b XopBaTei;oj ; na b t£x Kpajix He- xpicTjaHCKO nporaHjaHa i npoHac4i40BaHa je 3riHy- 4 a ; o 64 ep®aaa ce je 40 Hauie 4 o 6 e casio b JSflJi- Maniji i Ha 4 a 4 MariHCKix oTOKix, 4^4091 jeurae Blcipi- ji i Ha OTOKix, KapHepcKix, na i b t4x Kpajix je C4a6o nonn.ipOBBHa i HUBOTapi diano, KaKO cipora 3 anymneHa. Hije nijennora ciMiflinma, b Kojen 6 i ce 6 orocjOBni yai.ii C4yat6e 6 a*je b cnaBjancKOsi je3iKy no o6\>exh pkcKosi, i no tom Hije ny 4 a, 4a 04 4 HeBa 40 4 neBa acanocratje nponana. He 4ajM0, 43 HaM Ta nepKBeHa i Hapo4Ha CBe- raja cntaa npoHa4He. MHori Hapo4 6i jKejen imen ry 4fcny npaBiny, 4a 6i ce c si en a 6oatja C4yac6a C4yauTi b HteroBOM MaTepincKoM je3iKy, na je He iMa: Mi CjaBjam nan Ty npaBiny iMaMO, jy iMano y*e 04 4 »BHa, y»e 04 OHe CTape 4o6e, ko nepiiCB čoacja jenme Hije 6ua pa34'b4teHa Ha i3T0ix OTOi;ix i npe4’fc./tix, i;ai;o ce 04 Htmua 40 ca4a Kp-bnKO 4fipad Te CBeTmje, ano paBHo cy jy npoTiBHiKi b CTapoj 4064 OKpyrao nponac-Tb/io- Baji, nporaHjam i jy nponOB^AOBaji nporaHja.ii ijy npen0Bi340Ba4i i hko paBHO ce Ta cBeTmja i ca 4 a 04 jiH4t cja6o a4i HiMa4o He n04nipa. Yr4e4ajM0 ce b nacimbiBe 4 yxoBHiKe, CBem- nemne, b oHix noKpajinax C4yateie 6o*jy c,iy;K 6 y no C4aBjaHCKy : neiM;ijy yqi4imqa, 4 a 6i ce M.ifi/jj 4 yxOBHiid b HbeM cjaBjaHCKe CAy>x6e fioatje npiy>iLii, na yne ce je čarni i jy Beprne oh 4 h Kano ymijy, mko Mory i ksko 3 Ha 4 y. Obm Bep.mi i nacraiM 4y- XOBHiKOM C43BjaHCKiM Ce iMajIO B4aCTHt 3aXBa4iri, 4 » aaM Ta CBernja ni j e i 3 rmy 4 a i3 očiaaja, 6y4i jim 3 aTO očmho n4aqi40 04 Bora i c 4 aBanpe 4 Bcbrn- KO-liimi Hap040M C4aBjaHCKiM! 4a ce BeH 4 ap npaB nopa3yjiiMO, MopaMO 0B4'f> 406 po pa 34 iK 0 Bari r 4 aro 4 iny, to je, CAym 6 y 6 oHtjy 96 v slavjanskom jeziku po obredš pravovčrnum, rim- skom od glagolice, to je, od glagolitičkih pismen. Samo slavjanska služba božja je tista dragocšna svetinja, o kojej govorimo, koju imamo čuvati kako svoju zenicu, kako svoje oko — pismena giagoli- tička su nam naprotiv samo pripadna, nepodstatna stvar, koja se može zaderžati, kdč glavnoj stvari, služb6 božjej, ne smeta, koja se može i mora od¬ straniti, kdš bi glavnoj stvari smetala. Tako v tu smisel je pisal i papa Inocenc L: „Mi smo zato promislili, da je govor stvari, pa ne stvar govoru, podčinjena i podredjena . . Podobe pismen gla¬ golitičkih nisu glavna stvar, nego samo oblačilo stvari koje, se može spremčniti i odložiti, ako se skaže glavnoj stvari škodljivo. Eečimo pravicu: Uprav pismena glagolitička su v 'sadajnoj dobč mnogo tomu kriva, da nam bož¬ ja služba slavjanska po obredč rimskom propada. Ta pismena su sicer zanimiva stvar za učen¬ jake, za starinarje, za zgodovinarje, pa su verlo zapletena, neznana, ostalim evropskim alfabetom nepodobna, tšžko se jih ostali Slavjani nauče, tčžko jih čitaju, mudno jih pišu; k vsemu tomu su malo razširjena, samo v Dalmaciji i bližnjih pokrajinah, pa i ondš su v bogoslužebnih knjigah malo, v svetovnih opravilih skoro nikako v običaji. Ta neznana, učeno zavita i malo razširjena pismena odvračaju mnogoga pobožnoga i iskrenoga duhov¬ nika , prijatelja jinače slavjanske službe božje, 97 b cjaBjaHCKOM je3n;y no o6pe4 r fc npaBOBtpHOM pia- ckom 04 r.iaro.iine to je, 04 r.iar04iThKix nicaea. Cbmo c43BjaHCKa C4yac6a čontja je TicTa 4paroniHa CBeriHja, o Kojej roBopko, Kojy kasio qyBaii, kbko CB ojy 3eHiny, k«ko CBoje oko — nicMeHa r.iaro.ii- mi;a cy h 3 m uanpoiiB caaio npina4Ha, Heno4ci f aTHa CTBap, Koja ce sioate 3a4epjKari, i.'4'Ji r.iamioj CTBapi, cay;K6 r J; doatjej, He caora, noja ce iioate i iiopa 04- CTpamri, K4ls 6i rjaBHoj cmapi CMeiaja. Tano b Ty cnice4 je nica4 i nana kopemi IV. : „Mi cmo 3aTO npoMicjui, 40 je roBop CTBapi, ho He CTBap rOBopy no4niHbeHa i no4pe4beHa. . IIo4o6e nicMeiti r4a- ro.n'Timtix Hicy r.iamia CTBap, Hero csmo o6.iam'.io CTBapi Koje ce mo a: e cnpeMtiim i 0440JKiTi, aKO ce CKaate r.iaBiioj CTBapi im;04.if>iB0. P eni m o npaBiny : YnpaB nicMeHa Maro.iiTMKa cy b ca4ajHoj 4o6i mhoto TO>iy Kpisa, 4a Haai 6ojk- ja C4y*6a cjaBjaHCKa no o6pe4t pkcKOM npona4a. Ta nicMeHa cy cinep 3aHkiBa CTBap 3a y'icH» jane, 3a cTapiHapje, 3a 3ro40BiHapje, na cy Bepjo 3an4CTeHa, He3HaHa, ocia.ik eBponcKk a-MačeTOM Heno 40 ČHa, TeJKKO ce jix oCTaji CjaBjari Hayne, TeatKO jix niTajy, aiy4H0 jix nimy; k fieesiy TOMy cy aia,io pa3iuipbeHa, ca.uo b 4a.iti;in;ji i 6.ii;KnMx nOKpajiHax, na i oh/vI; cy b 6oroc.iya;e6H'x KHtirax M840, b CBeiOBHix onpaBUix CKopo HiKaKO b očinaji. Ta HC3HaHa yneHO 3aBiia i urno pa3niipteHa nicMeHa 04 Bpanajy smorora no6o*Hora i icKpeHora 4yxoB- Hnta, npijaie.iba jkane c.iaBjancKe C4y*6e čoatje, Sveta brata Ciril i Metod. 7 — 98 da ne služi je po slavjansku. — Zato vendar gia- golitičkih pismen nije tršba zametovati, tiskajte se temi pismeni svobodno i v buduče, bogoslužebne knjige, svobodno služi se ovik knjig vsaki, koga je volja, želi se samo slčdeee : Da cerkvena oblast blagovolji na¬ rediti i ukazati, da se glagoljski s 1 u- žebnik i trebnik (missale i rituale) vno¬ vič natisneta nepremšnjeno od pi¬ smena do pismena točno tako, kako sta od svete cerkve od nškada priznana i upeljanai od svetoga otca rimskoga pape potverdjena i v Rimš tiskana, sa¬ mo da bi se mesto pismeni glagoli- tičkimi natisnula pismeni cerkvenociril- s k i m i. Zaderžka bi v tom nikako ne moglo biti, ker bi se čisto nič ne spremenilo, ostala bi ona ista smisel, ona ista besšda, ostala bi v knjigi ona ista pismena, samo slike pismen bi se spremčnile mčsto glagolitičkih cerkveno cirilske. Cerkvena cirilica je tako dobro azbuka cerkvena, kako gla- golitička i pritom mnogo več razširjena po svštč slavjanskom. Tčm bi se slavjanska služba osobito podpi¬ rala, duhovniki v onih pokrajinah bi se lehko po- služili knjige bogoslužebne ili glagolitičkimi ili cerkveno cirilskimi pismeni tiskane, koje bi bil nekto bolje navadjen, ali kako bi ga bila volja. V sS- miniščih zadarskom, senjskom i dijakovačkom se bo¬ goslovci uže sada uče staroslavjanskomu jeziku, 9y 4» je He ciljati no C43BjaHCKy. — 3aio neH^ap Ma- ro 4 imKix nicaen nije Tptfja 33 MeT 0 BaTi, ricKaiTe ce Teai nicMeHi CB0604H0 i b 6y4yne 6oro c 4 ywe 6 He KHire, CB0604H0 cjyaci ce obix rair Bcani, Kora je Bojta ; /Kc.ii ce caao c4 - b4cne : uepKBeHa oč^acT 64aroB04bi ua- p e 4 i t i i y k a 3 a t i, 4» ce rjaroJBCKi c 4 y- ate6HiK i t p i? 6 h i k (missale i rituale) bho- Bin HaTicneia EenpeiiaieHO 04 n i- CMeHa 40 nicaena tohho thko Kano cia 04 c b e t e aepKBe 04 h h k a 4 a npisHan a i yne 4 baHa i 04 caeiora orna pii cKora nane noiBep4ieHa i b Piait TicKaHa, ca- mo 4a 6i ce m lic to nicMeHi T 4 ar 04 iTinni Mi ce HaTicayia nicMeai uepKBeHO nipi4- c k i m i. 3a4ep»K» 6i npi tom HinaKO He Morja 6ixi, Kep 6i ce ntCTO flin He cnpeMiHUO, ocia4a 6i OHa icTa CMice4, OHa icTa 6ech4», ocia4a 6i b KHbiri OHa icTa nicMeHa, c-imo C4me nicmen 6i ce cnpcMliHue, 6i ce nocTaBue Mbdo r.iaro./Tmqi;ix nepKBOHo nipucKe. UepKBeHa uipuina je TaKO 4o6po a3ČyKa nepKBena, K3K0 r4aro4iTiuKa i npi tom MHOro 4a4be pa3inipb- ena no orlnl; cjaBjanCKOM. T 4 m 6i ce c4aBjaHCKa C4yat6a ocočito n04ni- p»4a, 4 yxoBHiKi b onix noKpajiHax 6 i ce 4 exKO no- C4y*i4i KHbire 6oroc4yH?e6He i4i r4ar04i Tinami i.ri nepKBeHonipucKiMi nicMeni ricKaHe, Koje6i 614 uiKTO 6 o 4 be HaBa 4 beH, aji Kano 6i ra 6ua B04ba. B ct- MiHinink 3a4apcK0M, ceHbCKOM i 4 ij i i;0Ba'iK0M ce 60 - rocjOBui y»e ca 4 a yne CTap 0 C 4 aBjaHCK 0 My je 3 iKy, 7* 100 njim su dakle dobro znana pismena cerkveno ciril¬ ska, dobro znan jim je take naravno i obred rimski — zato zna vsak tak mlad duhovnik brez vsega daljega učenja božju službu služiti po obredč rimske cerkve v slavjanskom jeziku, nije mu čisto nic potrčba, nego samo da vzame v ruke tak slu- žebnik ali trebnik cerkvenocirilskimi pismeni tiskan, kako ga imeti želimo. 101 Hbiin cy as ee 4o6po 3Hana nicMeHa aepKBenouipu- CKa, 4o6po 3HaH jiM jeTane HapaBHO i o6pe4 piMCKi — 3aTO 3Ha bc3k TaK M4a4 4yxoBHiK 6pe3 Bcera 4ajbera y>ienja 6oaqy C4yac6y cjjJRiri no o6pe4l pisicKe nepKBe b cjaBjaHCKOM je3iKy, nije jny nicro Hin nOTpiša, Hero caMO, 4a B3aM8 b pyKe TaK C4y- ace6niK a4i TpiGnirt nepKBenonipijcKiMi nlciiCHi ricKair, KaKO ra iMeii acejiMO. III. KAKO STA SLOVSTVO STAROSLAVJANSKO I SLUŽBA BOŽJA SLA V JANŠKA — PO OBREDE PRAVOSLAVNOM PISMENI CIRILSKIMI KREPKO NAPREDOVALA I SE ŠIRILA. 33. Po smerti svetoga Metoda sta slovstvo slavjansko i slavjanska služba božja po obrede zapadne cerkve pismeni glagolitičkimi propadati po¬ čela v Velikof Moravč, v Panoniji, v Čeli ah, v Polj- skoj, v Gorotaniji, nčkoiiko i v Ilorvatskoj, v Dal¬ maciji, Istriji i na bližnjih otokih — toliko ve- selčje je pak procvčtalo slovstvo i se širila slavjanska služba božja po obrede pravoslavnem pismeni cirilskimi v Bolgarih v Serbih i pozdnžje v velikoj deržavč ruskoj. K tomu su pripomagale slčdeče srečne okolnosti: 1. Po smerti svetoga Metoda su njegovi po¬ močniki i učenci pobSgnuli iz Velike Morave i iz slavjanskik pokrajin zapadne cerkve v Bolgariju i su tamo priležno spisovali slavjanske knjige, širili prosvčtu i upeljevali slavjansku elužbu božju po obredč pravoslavnom. 2. Sveti Kliment, jeden izmed naj znamenitčj- III. KAKO CTAC.IOBCTBOCTAPOC.IABJAHCKO I C.OOKEA BOJKJA C.IABJAHCKA — nO 0EPE4t> UPABOC.IABIIOil IIICMEHI BIPL1CKIMI KP-MKO HAIIPE40BAIA I CE IIIIPI.IA. 33. Ho CMepri eBefora Mero^a cia cjobctbo c^aBjaHCKO i MaBjaHCKa C4yjK6a 6 oatja no o 6 pe 4 fc Bana^He uepi;Be ničnem iviaro.immdMi npona 4 ari no- 'ie.ia b Be.iiitoj Mo p a ni, b IlaHOHiji, b Bexax, b IIojb- CKOj, b ropOTaaiji, ntKO.iiKO i b XopBaTCKoj, b A%a- Maniji, b ICTpiji i na dii;Kindx otokix — toMko bc- cejtje je na« nponotTajo c40bctbo i ce rnipLia c.iaBjaiicKa C4y/K6a 6 o a;j a no o6pe4 , b np a b o c.ia n h o m nicMeni nipi.icidiii b Bo 4 rapix, b Cep 6 ix i no34irije b BeaiKoj 4 ep;KaB , i 5 pycKoj. K TOMy cy npinoMaraje C-l^ene CpCIHC 0K04H0CTI : 1; no CMepri CBeTora MeT 04 a cy HteroBi no- Monniid i yieiini no6t.rny.ii is Be 4 ii;e MopaBe i i3 C 4 aBjaHci(ix noitpajiH 3 ana 4 H 8 pepnee b Bo4rapijy i cy Tarno npi.iennio cnicorsa.ii caaBjaHcrte Kindre, uiipiri npocB'liiy i ynt-4i.CBa.-ii C4aBjaHCKy C4ya(6y Boacjy no o 6 pe 4 f. npaBOC 4 aBHOM. 2. Cseri Iv.iiMOHT, je 4 eH i3MC4 Haj 3HaMemTij- 104 ših pomočnikov svetoga Cirila i Metoda je iz¬ virno Cirilovo pismo, glagolicu, verlo mudro pre- jinačil tako, da je bilo gerčkim pismenom podobno, i tčm se je prikupilo Gerkom i vsčm po gerčku izobraženim Slavjanom — on je upeljal cerkvenu cirilicu. 3. Slavni carj bolgarski Mikal Boris je do¬ bil za bolgarsku cerkev prevažnu pravicu, da je bila v cerkevnoj sveži zajedno s Rimom i s Carigra¬ dom — i zajedno od oblasti obu neodvisla i sa- mostatna. Stolica ove slavne bolgarske nadvladi- čije bila je onda slavna Ohrida, ognjišče prosvčte slavjanske. 4. V tčh pokrajinah je spisovalo mnogo pri- ležnih spisovateljev knjige staroslavjanske. 5. Slovstvo slavjansko i božja služba slav- janska imelč mnogo mogučnih i visokih podpirateljev tako vi su bili: bolgarski carj Mihal Boris, bol¬ garski carj Simeon, slavni serbski kralj i samo- deržec Štefan Pervovenčani i brat njegov sveti Sava, spisovatelj i pervi nadvladika serbski, onda ruski knez Vladimir i njegov sin knez Jaroslav, velik miiovnik knjig i podpiratelj spisovateljev. 34. Ko se je okrutno pronaslčdovauje uz- dvignulo proti slavjanskim duhovnikom na veli- koj Moravč, su od tamo pobčgnuli pomočniki i učenci svetoga Cirila i svetoga Metoda i su se razleteli v Bolgariju. Kaj znamenitčjši su bili sle¬ deči : Gorazd, Kliment, Sava, Naum, Angelar i več jinih. Gorazd rodjen Moravan. dobro učen alavjanskomu, gerčkomu i latinskomu jeziku od 105 mix noMoraiicoB CBeiora Djpua i MerO/ja je i3BipH0 uipijOBO nicMO — r.iaro.iiny — sepjo ny/tpo ispe- jiHaaij TaKO, Aa je 6!ao repami nicaieHOM hoaoSho, i rfcM ce je npi«yniAO TepKOM i bc4m no repaKy isofipaAtenDi C.iaBjaiiosi — oh je yne.iLa.i uepi;BeHy iupuiuy. 3. C^aBKi uapj, 6o,irapci;i Mixaj Bopic je ao- 6iA 3a 6oArapcKy uepueB npeBa;Kiiy npaBiuy, Aa je 6iAa b pepKeBHoj CBe3i 3ajeAH0 Psmom i c U,apirpa- aom — i 3ajeAH0 oa oČAaeri o6y HeoABicAa i ca- MOCTaTHa. CTOAipa OBe CAaBHe čo.irapcKe HaABAaAi- nije 6ua je ohah CAaBHa Oxpua, orabiime npocBire CAaBjancKe. 4. B Tfa: nOKpajiHax je cnicoBaAO MHOro npi- Aeatnix cnicoBarejLeB KHbire CTapocAaBjaHCKe. 5. Caobctbo CAaBjaHcne i 6o*ja CAyat6a ca8b- jaHCKa CTe bie.ii MHoro MoryaHix nOAnipaieAteB, TaKOBi cy 6Lii: čoArapciu uapb MixaA Bopic, 6oa- rapcKi papb CiineoH, cAaBHi cep6cKi KpaAb i caaio- AepHtep IIlTea>aH IlepBOBeHBaHi i 6paT HteroB CBeri CaBa cnicoBaieAi. i nepBi HaABAaAiKa cep6cni, OHAa pycKi KHe3 BAaAiMip i HteroB ciH KHe3 JapocAaB, Bejin MiAOBHiK EHbir i noAnipaiejb cnicoBaTCAteB. 34. Ko ce je OKpyrao npoHac.it.AOisaHje y3- ABirHyA0 npOTi cAaBjaHCKiM AyxoBHiKOM Ha BeAi- Koj MopaBt, cy oa TaMO no6 - i;rny.ii noMoraiiu i y>ieHLi,i CBOTora JJipi.ia i CBCTOra MeTOAa i cy ce pa3AeieAi b EoArapijy. Haj snaMCHiitjuii cy 6ui CAiAeai: TopasA- K.-hmcht, CaBa, HayM, Anre.iap i Bea jimx. Topa3A poAteH MopaBan, Ao6po y Bo- piia kbh npija3no cnpiiej i jix cnpejiij k uapbj 7 - 6ojrapcKOMy, Mixajy Eopicy. Topa34 i CaBa ct& Taue b Bojrapijy no6irHyja, na no jmosi nyri i era TaMO yMep4a, na ce ne bJj npaBO Kaja. 06a 4Ba TaaioiHHbe Jby4CTB0 neeri 3a cBemiKa. Cbc- TOMy Topa34y k neeri je cosijaH i no HberoBOM iMeHi je iMeHOBaH camocTaH 64130 Eepaia b Aj6a- Hiji, to je b apHayicKOM Eijorpaji i 3paBH0 CToji TaKe nepKeB, b Kojej in.erOBi ocTaTKi noqiBajy. — K.iiiiieHT, HayM i AHrejap cy npefiiBaji uliio.ri- ko naca npi napbi Mixaj’J; Eopicb, i tsmo je Ah-- rejap jiipHO b rocno4-6ory ycHyj. K.riMeiiTa i HayMa je naK 6ojrapcKi napb Mixaj Bopic no- cjaj b iiOKpajiny 6ojrapcKy iHt:H0B8Hy Ky™ini Bina, o6cerajyqy je.jeH 4't.i ca4ajHe A.i6anije i Mane40Hije 04 Bap4apa i Cnonja 40 BajoHe, 40 rop aKponepaj^HCKis KocTypa i Bo4iHa, 3a yriie4be 108 všrozakona i je naznačil Klimentu ugodno pre¬ bivališče v Dšvolš, v Ohridš i v Glavinici. Sveti Naum, neprestani i všrni drug i po- magavee svetoga Klimenta je prebival največ v mšstš Dijabija, (Diabat) rečenom, koje leži na iztočnom bršgu jezera Ohridskoga med Ohridoj i Dšvoljem biizo tri verste hoda od jednoga i drugoga; tamo je i Djemu posvečen samostan, kdš su i ostatki njegovi sahranjeni i kdš se ob- radnimi službami njegov den slavi 20. julija. Sveti Kliment, ovi goruči i bogougodni muž, bil je osobito, obziren i neobično praktičen, je uredil za Slavjane s Gerki na-r.ššano prebiva- juče, ali pod gerčkoj vladoj živeče i v obče po gerčku izobražene jine podobe slavjanskih pismen, koje su razgovetnšje od onih, koje je stvoril učeni Ciril. Kliment je v slavnoj Ohridš marljivo spi- soval i jine k spisovanju opomšnjoval i je dal tamo cerkve zidati. V Ohridš stala je uže od- prie jedna cerkev i Kliment je sozidal tamo sa¬ mostan i cerkev k cesti sv. Pantelejmonu, pa ješče jednu drugu cerkev tako, da su uže o časš Klimenta stale v Ohridš tri cerkve, cerkev sborna, (ecclesia catholica seu cathedralis, dom- kirche) i dvš manji od Klimenta sozidanš; sada je v Ohridš osem cerkvi. Ovdš je sv. Kliment s svojim všrnim drugom sv. Naumom priležno osno- vaval učilišča i v kratkom časš je imel 3500 di¬ jakov i učencov iz kojih je naj marljivšjše i naj izverstnšjše izbral i povisil za poddijakone i dija- kone i posvetil jih za duhovnike, za sveščenike. Zvlastš ga je podpiral slavni carj bolgarski Si- 109 BtposanoKa i je Ha3Ha i iu K4ii«eHTy yr04H0 npe- 6iBa4imqe b /bkBOni, b 0xpi4'b i b T^aBiHiiii. CbotI I{ 9 yM, HenpecTaHi i Bipm 4 pyr i no- MaraBeu cBerora K^iiMeHTa, je npečiBaj HajBen b »rfccrfc 4ija6ija (Diabat) pene ho m, Kaje .iea;i Ha i3T0HH0M 6 ptry je 3 epa 0xpi4CK0ra ®e4 0xpi4qj i ^feBCMbeji 6ai30 Tpi BepcTe X 04 a 04 je 4 H 0 ra i 4pyrora ; Taaio je i HteMy nocBeneH caMOCTaH, K4& cy i ocTaTKi HberoBi caxpaHLeHi i K 4 t ce o 6 pa 4 - Hini c,iy;KoaMi HberoB 4 CH c.msi 20. jy.iija. CBeri K.iijieiiT, OBi ropyii i 4oroyro4Hi My», 614 je ocobiro yqeH, o 63 ipeH i Heofiiano npaKmeH, je ype 4 i 4 3 a C^sBjaHe c Tepni H»MimaHO npebiBa- jyqe, 84i no 4 repjme i 36 pa 4 i iiOBic <4 3 a n044ijaK0He i 4 _ija. KOHe i nocBen'4 jix 3 a 4yxoBHiKe, 3 a CBemneffiKe. 3B4acrb ra je no4nipa4 C4aBHi napb čonrapcKi Ci. 110 meon, mladji sin carja bolgarskoga Mikala Borisa koji je Klimenta povisil za vladiku Teličskoga v prednjej Macedoniji, v krajinS Dragovičov, kde rč- čica Velica se v Strumicu izliva. Ovi učeni i slavni vladika slavjanski je umeri 27. julija leta 916. Pokopali su ga v cerkvi njegovega samo¬ stana v Ohridž, kdfe se ješče pod tu dobu vide ostatki njegovoga telesa i nadgrobni kamen s ciril- skoslavjanskim nadpisom. vendar v jinoj pozdnčje sozidanoj cerkvi. Hvaležni Bolgari su vsčm tčm pervoučiteijem slavjanskim dali čestno ime „sedmipočetniei,“ to je, sedmiosnovatelji slovstva slavjanskoga i su jim po¬ svetili službu božju. Ješče podnes stoje samostani i cerkve od njih imenovani. V Bitolji v cerkvi sta dvč kapelč s starima obrazoma svetoga Klimenta i svetoga Nauma, v samostanoma Slepči med Jaukov cem i Prilepom i v Kališči nad jezerom ohridskim se vidi obraz svetoga Cirila, v samostanč svetoga Nauma se vide na stčnč živopisani obrazi vsčh sedmipo- četnih svetnikov; v cerkvima mšst Pezne i Struge, imaju obradne službe k cesti svetomu Klimentu; v Ohridč se obivatelji ješče živo spomčnjaju sve tih učiteljev Klimenta, Nauma i G-orazda. 35. Sveti Kliment, ovi oteč i prosvetitelj Bolgarov, visoko učen i praktičen, divno priležen v spi- sovanji slavjanskih knjig j e izmislil takodjer nove slike slavjanskih pismen jasnčje irazgovetnčje od vonih, k oj e je sto¬ ril sveti Ciril i tčm se je daleko i široko 111 iieOHj sua4i cIh napha čcurapcKora Mixa4a Bopica, Koji je K-drnema nOBicia 3a B4a4iny Be4iqcKora b upe^Hbej Maue^omji, b upajiirib 4p«roB : qoB, K4i pt- qina Bt^iina ee b CTpy®iny i34iBa. OBi yqem i caamii B.ia.uKa caaajam i;i je yMep4 27. jyaija .iliTa 916. IIoKonaai cy ra b nepnBi HteroBora casio- CTana b 0xpi4i, K4i ee jemqe no4 Ty 4o6y Bi4e ocTaiKi HberOBOra Tešeča i Ha 4 rpofiHi Kaiieu c uipia- CKOC-iaBjaHCKiii najnieoM. BeHAap b jiiioj no34Htje C03i4aH0j nepKBi. XBa4ejKHi B-arapi cy bc1;h risi iiepBOj^iiTe.ibesi cjaBjaHCKiM Aaai qeeTHO me ,,ce4MinoqeTH ; ni,“ to je ce4MiocHOBaTe4bi cjoBRTBa MaBjaHCKora i cyjin no- i Beriai C4y*6y 6o5Kjy. Jeuiqe no 4 Hec CToje camocram i uei KBe 04 Hbix cosUam, ari no Hbix ijieHOBam. B EiTiUbi b uepKsi cTa 4Bt Kane.rh c CTapiiia o6p«- 30M3 cBeTora KaijienTa i CBerora Hayiia, b caMO- CTaHOMa C4enqi»ie4 JaHKOBueii i b IIpiAenoM i Ka®i- inqi Ha4 je3epoii oxpi4CKiM ce bmi o6pa3 CBeiora Hipiaa, b cajiociaHt CBeiora Hdy»ia ce bu* na ctoh! adBOnicaid o6pa3i bc!x c temi n qecTnix CBeraiitOB: b neprava mIct Pe 3 He i Cipyre, majy o 6 pa 4 He C4y*6e k qecTi cbctomv K.iiu t‘irry ; b 0xpi4.i ce o6iBaT jbi jenine hcbo cnoniHjajy eBeTix j-aiTCAbOB KaisieHTa, HayMa i Topa34a. 35. Cbsti KaisieHT, OBi OTen inpocBeriTeab EoarapoB, bIcoko yqeH i upaKmeH, aibho npue*eH b cnicoBaHji caaBjaHCKfeKHbir je i3MicAij t a k o 4 * jepHOBe caiKe caaBjaHCKix nicaieH jacHi- jei pa3roBeTHtje 04 onix, Kojeje ctbo- pia c b e t i IJipiA i rtm ce je 4 a 4 .no i uipoKo 112 razširilo slavjansko pismo, slavjansko slovstvo i slavjanska služba božja po obredž pravoslavnom. Slavjansko pismo, azbuku, je osnoval sveti Ci¬ ril. Pred Cirilom Slavjani nisu imeli svojih poseb¬ nih, vlastnč slavjanskih pismen. Sveti Ciril je mč- nil, da bi imel vsaki hristjanski narod imeti svoja posebna pismena prikladna vlastnostim jezika, kako su to imeli Gerki, Kopti, Etiopi, Siri, Goti, Ar- meni, Iberi (Georgii). . . . Zato je izumšl za Slav- jane scčla nove pismenske slike i jim dal slavjan¬ ska poimenovanja: az, buki, vedi . . . Bolgarski mnih Hraber, koji je živel v 10. ali 11. veku i je vse to verlo dobro včdel, piše o tom ovako: „Prie Slavjani, ko su bili ješče pagani, nisu imeli pismen, nego su eitali i nagadjali čarami i režami. Ko su se kerstili, su se nudili pisati za potrčbu i šilu rimskimi i gerčkimi pismeni slavjanščinu brez ustrojnosti ... I tako je ostalo po mnoga lčta, dokud jim Bog, človčkoljubec nije zbudil Konstan¬ tina, imenovanoga Cirila, koji jim je stvoril tride¬ set i osem pismen i to po viastnosti slavjanskoga jezika . . . Ako li zapitaš književnike gerčke go¬ voreč: kto vam jest pismena stvoril ali knjige pre¬ ložil ali v ko-je vreme? to redki od njih vedu: ako li zapitaš slavjanske književnike: kto vam je- pismena stvoril i svete knjige preložil, to vsi vedu i od govoreči reknu: Sveti Konstantin učeni kujižnev- nik, imenovani Kiril, te nam je pismena stvoril i knjige preložil i Metod brat njegov. Ako pak upra- šaš: kada? ko/e vreme? to vedu i reku.- v vre¬ mena Mihaila carja gerčkoga i Borisa kneza bol- 113 pa3iuip i.io cjaBjaHCKo nicMO, tuanjaHCKO cjobctbo i c.iaBjaHCKa c4y*6a6o;Kja no o6pe4i npaBocjaBHOM. C.iaBjancFO nicMO, a36yKy, jeocHOB34 cboti IJi- pij. IIpe 4 UipijOM C Janjam Hicy me 4 i CBojix noce 6 - Hix, B.iacTiit oaBjaHCKix nicMeH. Cneri Hipu je m ■fe¬ nu, 4a 6 i mej BcaKi xpicTjancKi nap 04 iMeri enoja nocečna nicaieHa npinuaAHa BjacTHOCTiji jesiKa, Hano cy to imeji repni, Komi, Eiioni, Cipi, Toti, ApMem, I 6 epi (reopriji).... 3aio je i 3 yirb 4 saCjianjaHe cnfe- 4a HOBe nicMeucne cjiine i jiM a&a c4aBjaiicna no- iMeHOBaHja: a 3 , 6 yi;i, Beri.. .. Boarapcni MHix Xpa- 6 ep, Koji je wiB ba b 10. a^i 11. Beny i je Bce to B epao 406 po Blue.i, niine o tom OBano: ..Ilpie C4aBjaHi, ko cy 6ui jenne naraHi, nicy iMe.ii ni- CMeH, Hero cy i ma4i i nara4ja4i napaiai i pe3anii. Ko cy ce Kepcmi, cy ce Hy 4 ui nicaii 3a noip , fe6y i ci4y piMCKiMi i repnKiiui nicMeHi c4aBjaHinniHy 6pe3 ycTpojHocri... I TaKo je ocia40 no MHora jfeia, 40 - Ky 4 jiM Bor, 'U0B-feK04by6en nije 3Čy4U KoHCTan- rina iMeHOBaHora llipi.ia, ko ji jiM je CTBopi4 Tpiae- ceT i oceM nicMen i to no B4acTH0CTi C4anjaHCKora je3iKa... Ako 4i 3aHiTaui KHtiaceBHiKe repnKe tobo- pen: kto BaM jecT niCMeHa cTBopu a4i KHbire npe- 40*14 a.ii b Koje BpeMe? to pt4Ki 04 Hbix Be4y: aKO 4i 3aniTaui c4aBjaHCKe KHbi*eBMKe: kto BaM je nicMena CTBopu i CBeie KHbire npe40*i4, to Bci Be4y i rOBopeni peKHy: CBeii KoHCTamiH yieHi KHbiaceB- HiK, iMeHOBaHi Kipi4, Te HaM je niCMeHa cmopu i KHbire npe.ioatu i MeT 04 6paT HberoB. Ako naK ynpa- mam: Ka4a ? Koje BpeMe? to Be4y i peKy: b Bpe- Mena Mixai4a napba repiKora i Bopica KHe3a 604 - Sveta brata Ciril i Metod. 8 114 garskoga i Rastislava kneza moravskoga i kneza Kocelja blateagkoga lčta od stvorenja vsega svčta 6363. (855. po Kristu.) V življenopisš svetoga Klimenta, pomočnika slavjanskih apostolov se povč o pismenih po sve¬ tom Klimentu bulgarskom izmišljenih slšdeče: „ Iz¬ mislil je sveti Kliment take jine slike pismen, raz- govetnžje, nego su one, koje je stvoril mudri €iril.“ Iz toga sledi, da je sveti Ciril stvoril scčla nove slike pismen, nepodobne pismenom niti gerč- kim, niti latinskim, to je on je stvoril azbuku slavjansku sada imenovanu — glagolicu — to ne može biti sadajna cirilica, koja nije nič jinoga, nego pismo gerčko za slavjanski jezik prikladno uredjeno. To dokazujč i protivniki svetoga Cirila; oni su ga tužili i mu predbacivali, da je stvoril Slavjanom pismena nova, da se s njimi nespodobi sveta stvari pisati, da je to pismo pagansko. La¬ tinski biskupi, duhovniki i minihi su se uzdvignuli nad svetoga Cirila govoreči: „ Človeče ! povej nam, kako si sada stvoril Slavjanom knjige (pismena) i učiš je, koje prije nikto jini nije izumel. . Ta- kove scžla nove pismenske slike ima jednom gla¬ golica — ako bi bil Ciril sadajnu cirilicu izmi¬ slil, koja ima večji dčl slike gerčkih pismen — tu ne bisu nič rekli, zavolju njih ne bisu ga obre¬ kovali ; Ciril bi onda jim lehko odgovoril — ta pismena nisu nova, nego uprav gerčka slavjanščinč priredjena. On je pak v istinč stvoril pismenu nova — glagolitička. 115 rapCKora i PacricJaBa khč38 nopaBCKor« i trnesa Kouejba 6yiaTeHCKura ji Ta 04 CTBopeHj«. Bcera CBiia 6363. (855. no KpicTj). B jKiBJteHonici cBCTora luhieHTa, noMOHHipca C48BjaHCKix anocTOJOB cenoBi o nicMems no CBe- tom K.iijieiiTj 6 yjrapcKOM i 3 Mim. 1 L nix cjijena : ,,l3Micji.i je ( Beii KjimenT 'iv, ne jine c.iiKe nicM.iH, pa3roBeTHije, Hero cy OHe, noje je CTBopi.i Myjpi Itipij." I 3 Tora ejtji, 4a je ciieii IjipLi ciBopij enima hobk cjiKe nicMeH, Heno4o6He nicMeHOM mri repn- niM, mri jariHCKiM, to je oh je CTBopi.i a3oyny cjaBjaHOKy ca 4 a MeHOBaHy — rjarojiuy — to ho mo* : 6 iii ca 4 ajBa aipijiiia, noja mje Hia jinora, Hero nicMO r; pm;o 3» c.iaBjancci je3iK npinjajHO ype 4 jeno. To 40K83yjy i npOTiBHiiii CBeTora Uipiia; om cy ra Ty*i4i i wy npejčaumaji, 4a je CTBopij CjaBjaHOM nicMeiis hobs, 4a ce c hlimI Hecnojoči CB6Te ciBapi nicari, 4a je to nicMO naraHCKo. A-a- TiHCKi 6icKyni, 4yxoBHiKi i Mmixi cy ce y34Birnyji Ha4 CBeTora Djipua roBOpeni: ^jORene ! noBej Ham ksko ci čaja CTBopia CjaBjaHOM khliTc (nicMena) i ynim je, Koje npie hIkto jini iiije i3yjiej. . .“ Ta- KOBe cnija HOBe nicMeHCKe cjine iMa jejHOM rja- rojiua — aKO 6i 614 Hipij ca4ajHy nipi.iiuv i3Mi- C4U, Koja rna nenji ji.i cjine repm>ix nioieH — Ty He 6icy Hm penji, 3aB04by Hbix He 6icy ra o6pe- KOBaji; IXipi4 6i OHja jim 4exKo ojroBopij — Ta nicMeHa Hicy hobh, Hero ynpaB repnim cjaBjaHiuniHi npipejjeHa. Oh naK je b icmi CTBopij nicMena HOBa — rjarojirmita. — 8 * 116 Minih Hraber razlikuje dobro i točno, da pismo Cirilovo nije gerčkomu ppdobno, ker dokazuje, da Cirilovo pismo — glagolica — nije pagansko, ne¬ go da prijde od svetoga muža, naprotir, da je ger- čko pismo izvirno pagansko. O svetom Klimentč, vladiki Veličkomu v Bol- garskoj, se pak piše, da je izmislil pismena ja- snčja i razgovetnšja od pismen, koje je stvoril mudri Ciril. — Ktera pismena su jasnčja i raz- govetnšja glagolitička ali cirilička ? — Gotovo, jamačno je cirilica jasnčja i razgovetnšja, jer gla¬ golica je verlo učeno zapletana, podobna nškako- vomu skrivnomu pismu- Iz toga slčdi, da je Kli- ment pismena cirilička izmislil; to se skaže toliko izvčstneje, ako zapitamo: Kto tverdi, da je pismo, Klimentom izmišljeno jasnšje i razgovetnčje ? — To tverdi pisatelj življenopisa Klimentova — Gerk. — Koje pismo može mčniti Gerk, kada pravi, da je jasnšje i razgovetnšje glagolicu ali eirili- cu? Jamačno i nedvojbeno cirilicu, večji dčl iz gerčkih pismenskih slik sostoječu. Sada se sicer imenuje pismo svetoga Cirila, glagolica i pismo svetoga Klimenta cirilica — pa to malo ali nič ne smeta. Sadajno prevračeno poimenovanje je došlo v običaj stoperv od dvu stoletij i nič ne dokaže. Izvirno su se imenovala nova svetim Cirilom stvorjena pismena; slovenskaja azbuka — pozdnčje take: bolgarska knjiga, nčkada take borvatska knjiga: v ruskom Novgorodč su se prepisovale lčta 1047 cerkvene knjige iz pi¬ sma slavjanskoga, — iz glagolice, na pismo rusko, 117 MiHix Xpa6ep pa34ii, 118 to je, na cerkvemi cirilicu, i ono slavjansko pi¬ smo Cirilovo se je imenovalo onda scčla pravo: kjurilica, to je pismo Cirilovo. 36. Slavjansko pismo je vsakako sveti Ciril stvori]. Sada imamo trojna slav- janska pismena, pervič: izvirnu cirilicu stvorjenu svetim Cirilom, koja se sada zove glagolitica; drugič: cerkvenu cirilicu izmišljenu Klimentom vladikoj Veličskom ; tretjič: cirilicu gradjansku, uredjenu slavnim carjem ruskim Petrom Velikim, koja se imenuje take pismom bolgarsko-serbsko- ruskim. Tčm se ne pomenjšaju niti za naj menju, mervicu nesmertelne zasluge svetoga Cirila, sve- toga Metoda i verlih pomočnikov nju. Sveti Ciril i sveti Metod sta- i ostaneta slavjanska apostola; sveti Ciril je vsakako pismo Slavjanom stvoril, prikladno posebnim vlastnostim slavjanskoga jezika. Vse tri slavjanske azbuke: glagolica, cirilica cerkvena i gradjanska su po svojem unuternjem značaji osobito izverstno osnovane i k toj izver- stnosti vseh trčh je sveti Ciril zaklad položil i to je glavna stvar; Kliment je na toj izverst- noj osnovž samo dalje zidal, je samo izunajnu odčlo spremčnil i je cirilovoj azbuki izverstnoj samo slike prejinačil, pa i ovo Klimentovo pismo se je uže opet znatno spremšnilo, ko je slavni ruski carj Petr Veliki iz cirilice cerkvene Ci¬ ril icu gradjansku prenaredil, vse to velikih za¬ slug svetih pervoučiteljev Cirila i Metoda ne zmenjša, ona dva ostaneta osnovatelja slovstva slavjanskoga večne hvale i slave vredna. — 119 — to je Ha uepKBeHj nipi4iny i oho aiaBjaHCKO iii- cmo uipijOBO ce je ijieHOBHjo ohab cn&ia npaBO : Kjypi.iina, to je uicmo nipi.ioBO. 36. C^aBjaHCKO nieMO je EcaKSKO CBe ii Ijipij CTBopij. Ca 4 a isiasiOTpojHa cj&b- jaHOKa nicMeHa: nepBin, i3BipHy aipuiuy CTBOpbeay CBerisi IjipijoM, Kija ce ca^a 30Be Maroririnosi; 4pyrin: nepKBeny uipi,iiny i3Mini4beHy K.iiMeinosi B434iKoj ise,ii'iCKOM; Tpcibia: nipi.do,}' rpa4baHCKy, ype 4 beHy cMaBiiisi napnesi pycKia IleipOM Be.iiitDi, noja ce ijieHyje Tane nicMOM 6oarapcKO-cep6cKO- pycKi - M. Tisi ce He noaieHbuiajy Hiii 3a Haj MeBby MepBiuy necMepTcjHe 3ac4yre CBCTora Uipija, CBe- Tora MeT 04 a i Bepjix noaiOHHiKOB Hby. CBeri Hipij i CBeri Mct 04 CTa i ocTaHeTa cjaBjaHCKa nnocT04a ; CBeri U,ipu je BcaKaKO nicsio draBjaHnsi crsopu npiK4a4H0 noceČHiM B4acTH0CTiMc4aBjaHCKora jesisa. Bce Tpi C4aBjaHCKe a3čyKe: iMarorina, nipi.iina HepKeBHa i rpa4taHCKa cy no CBojeM yHyTepHbe»i 3Kanaji oco6iTO i3BepciHO ocHOBaHe i it Toj i3Bep- ciHOcri Bcbx Tplx je CBeii Ijipi.T 3aK4a4 no40ati4 i to je rjaBHa CTBap ; Brisiem je na toj i3Bepcr- Hoj ocHOBt čarno 4a4be 3i4a4, je casio i3ynajHy 04 i.ro cnpesiiHM i je nipi.iOBoj asOjiti i 3 BepcTHoj casio cjiKO npejiHaiij, na i obo K4isieHTOBO nicsio ce je y*e onei 3HaTH0 cnpesiiHMO, ko je c4aBHi pych-i napb IleTep Berini i3 nipijine nepKoeiie ni- pi.iiny rpa4baHCKy npeHape4>4, Bce to BejiKix 3a- C4yr CBerix nepBoyniTe4beB Hipija i MeT04a ne 3MCHbuia, OHa 4Ba ocTaneia ocHOBaTejba c 40 BCTBa c.iaBjaHCKora Beane xB84e i c.iaBe Bpi4Ha. 120 Nad cirilicoj cerkvenoj je počival osobiti blagoslov božji. Neočakovano berzo i nevčrojatno daleko i široko se je razprostranila i s njoj slav- janska služba božja po obredš pravoslavnom, v ovili pokrajinah navadnom. Tomu je pripomagalo med jinim i to, jer cirilica po osnovč svojej nije bila nič jinoga, nego pismo gerčko za slavjanski jezik priredjeno, zato izvirno uže znano Slavja- nom med Gerki živečim, gerčkoj vlade poddanim i v obče v gerčkom duhu i smislu izobraženim, koji su se tomu gerčkoslavjanskomu pismu lehko, pri¬ učili, lehko ga čitali i lehko pisali. Bolgarski Slavjani su spadali od lčta 1019 do 1186, to je več od 150 lžt pod vladu gerčku i v to vreme, je ta gerčkoslavjanska azbuka, cirilica, se oso- bito berzo širila i glagolicu več i več odtisnula. Ovde je obveljalo pravilo: gerčka vlada, gerčko- slavjansko pismo — cirilica. Kamo je segla vlada carigradska, tamo se je razširila cirilica. Glago¬ lica naprotiv je se zgubljala i je zakernela. Sve¬ to pismo i knjige bogoslužebne i jini spisi su se tada skerbno i marljivo prepisovali iz glagolice na cirilicu, koja se je i daleko črez medje cari- gradskoga carstva širila na zapad i na sever. Osobito znamenito se je to zgodilo, ko je velika ruska deržava hristjanstvo iz Carigrada sprijela po obredč pravoslavnom s služboj božjoj v slav- janskom jeziku — s pismeni cirilskimi. Da se je cirilica tako močno razširila i slov¬ stvo staroslavjansko tako krasno upocvetelo, je 121 Haj nipijinoj iiepKBeHoj je noaiBaj oco6iii 6jarocjOB 6ojKji. HeonaKOBaHO 6ep30 i HeBfcpojaTHO jajeno i iuipoKO ce je pa3npocipaHija i c Htoj cjaB- jaHCKa cjy*6a 6oa;ja no očptjfe npaBOC4aBHOM, b obix noKpajiHax HaBajHOM. ToMy je npinomarajo Me4 jmisi i to, jep nipijiua no ocHOBt cBojej Hije 6ija nin jiHora, Hero nicsio repnKO 3a cjaBjaHCKi je3iK npipejseHO, 3aio i3BipHO y®e 3Hano CjaBja- hom Me4 TepKi »meniji, repnKOj Bjaji n 04 aHiM i b o6ne b repyK0M jyxy i cjiicji i306pa»eHiji: noji cy ce TOMy repnKocjaBjaHCKOsiy uicjiy 4exKo npi- yuiai, 4exK0 ra mjajii i 4exno nicaji. fiojrapcKi CjaBjam cy cnajaji 04 jiTa 1019 40 1186 to je Ben 04 150 4iT no4 B4a4y repnKy i b to BpeMe je Ta repqK0C4aBjaHCKa aB6yKa, nipijiua, ce uco- 6iio 6ep30 mipua i rjarojiny Ben i Ben ojTicHjja. Obj£ je oČBejbajo npaBUo: repnua Bjaja, repnKO- cjaBjaHCKO iiicMO — nipijiua. Kanio je cerja Bjaja napirpajCKa, TaMO ce je pa3uiipija nipijiua. Tjaro- jina HanpoTiB ce je 3ry6jtaja i je 38KepHeja. CBe- to nicMO i KHbire 6orocjy*e6He i jiHi cnici cy ce Taja CKepčiio i MapJbiBo npenicoBaji i3 rjarojine na nipijiuy, noja ce je i jajeso npe3 jiejbe napi- rpajcKora napcTBa inipija Ha 3anaj i «a ceBep. Oco6iio 3HiiMeniT0 ce je to 3rojiJO. ko je Bejina pycKa jepiKaBa xpicTjaHCTB0 13 Ilapirpaja cnpijeja no očpeji npaBocjaBiiom c cjy*6oj 6o*joj b cjan- jaHCKOM jeaibj — c nicjieHi nipijCKiaii. 4a ce je nipijiua Tano mouho pa3iuipija i cjob- ctbo CTapocjaBjaHCKO TaKO KpacHO nponBeTejo, je 122 verlo mnogo prouzročila take slavna nadvladičija ohridska, 37. Slavna Ohrida bila je v sred o- včku zajedno slavjanski Rim i slavjanski Carigrad, pod bolgarskim carjem Sa¬ muelom Ašenom I. (vladal od 1. 981. do 1014.) take glavno i prestolno m č s t o carstva bolgarskoga. V še stom stoletji je založil ce¬ sar Justinian diecesu imenovanu: Prima Justiniana, koja je onda obsegala dčl Dacije, Prevalitansko, Dardaniju, gorniju Mesiju i dčl Panonije. Stolica nadvladike pokrajine cerkvene justiniane primae bila je. kako se čini v Dardaniji ali Kusten- djilč. Nadvladiku ovoga učinil je cesar Justinian s privoljenjem rimskoga pape i carigradskoga pa¬ triarhe samostalnom i neodvislom od Rima i od Carigrada; imel je nadvladika ove nadvladičije pravicu izvoljenu i ustanovljenn biti niti od pa¬ pe, niti od patriarhe carigradskoga, nego od du- hovničtva ove vladičije i bil je v svojej vladičiji samostalen i neodvisl namčstnik pape i carigrad¬ skoga patriarhe. V 9. stoletji se je stala Ohrida stolicoj ne- odvisloga i samostalnoga nadvladike prve justi- nijanske pokrajine cerkvene, koja je onda obsegala cčlu bolgarsku deržavu na jugu do Drača (Du- razzo) i do Beratu, to je, do arnautskoga Bčlograda. Cai;j bolgarski Mihal Boris je ovu nadvladičiju sa¬ mostanu i noodvislu osnoval zato, ker sta cerkvi zapadna i iztočna neprestano se prikarjale i prepirale, da bi ovdč. kako najednostranom zemljišči se mir i 123 Bep.io MHoro npoj3poqija TaKe iviaBHa H84B4!4iuecy iitn HOBaHy : Ilpisia JycTiHiaHa, Koja je 0 H 4 a o6cerh4a 4^4 4 !i uije, IIpeBa4iTaHCK0, 4ap4aHijy, ropHty Mecijy i 4^4 IlaHOHije. CT04iua Ha4.B4a4iKfi noKpajiae uepKBeHe jycT!HisHe npiMe 6i4a je, kako ce q ; Hi b /lap^aniji a4i b KycieH- 4b!4-fe. Ha4B4a4iKy OBora yuini.i je uecapi, JycTiHiaH c npiB04benjeM piMCKora nane i uapirpa4CKora na- Tpijapxe cajiocTPjHOM i He04Bic40M 04 Pisra i 04 U,apirpa 4 a; ine 4 je Ha 4 B 434 iKa OBe Ha 4 B 4 a 4 wje npaBiuy, i3B04beny i ycT8H0B4beny Siri niri 04 na¬ ne, HiTi 04 naTpijapxe papirpa 40 Kora, Hero 04 4y- x(iBHiuTBa OBe B 40 /[inije i 614 je b CBojej B4a4wij' caM0CTa4eH i Heo4BiceH HaarfecraiK nane i napirpa4- CKora n«ipijapxe. B 9. CT04eiji ce je CTa4a 0xpi4a CT04iuoj He- 04Bifc4ora i caaiocTa4Hora Ha4B4fi4iKe nepBe jycri- HijaHCKe noKpajke uepKBeHe, noja je 0H4a o 6 cera- 4a iri.iy 6o4rapcKy 4 epa:aBy h« jyry 40 4p;oia i 40 Ee- paTy to je 40 apHayicK 0 ra Rb40rpa4a. Ha pb 6o4rapcKi Mixa 4 Eopic je 0 By Ha 4 B 4 a 4 inijy C 8 M 0 CTa 4 Hy i Heo 4 - Bic4yocHOBa4 3aT0, Kep CTa nepKBi 3ina4Ha i i3T0>ma nenpecTaHO ce npih‘apja4e i ce npenipa4e, 4« 6 i 0 B 4 t, KaKO Ha Heje/oiocTpanojt 3eM4i,iiu‘ii ce ni p i 124 pokoj obderžal i čuval od jedne i druge Strane. Ohridski nadvladika je bil neodvisen od Rima i od Carigrada pa zajedno v prijatelskoj cerkvenoj sveži s občma, — to je, s vsoj cerkvoj božjoj s zapadnoj i iztočnoj. Bila je ova samostalnost verlo važna i je imela preradostne i blagodatne naslčdke. Ovdč se je svobodno upeljevala služ¬ ba božja i ostali obredi cerkveni v slavjanskom jeziku, tu se je svobodno osnovalo višje slavjan- sko učilišče, kdč je bilo o časč nadvladike Kli- menta bolgarskoga 3500 dijakov, odtuda se je osnovalo mnogo nižjih učilišč po deržavč bol- garskoj. Slavna Ohrida bila je glavno mčsto i srčdišče prosvete slavjanske, ovdč je bilo ognji¬ šče, koje je blagodatno ogrevalo i razsvčtlovalo bolgarske, serbske, horvatske, pozdnčje i ruske Slav- jane; ovdč je bilo družstvo, akademia, spisovateljev slavjanskih, kdč su se naj izverstnčjši spisi staroslav- janski spisali. Ker se je ova samostalnost i neodvis- lost skazala tako rameno koristnoj i poleznoj ste se pozdnčje ustanovile ješče dvš neodvisnč patri- aršiji v Ternovč v Bolgariji i v Peči (Ipeku) v Ser- biji. Pod cerkvenu oblast ohridske nadvladičije je podpadalo skoro cčlo Ilirikum. Od devetoga sto- letija, od časa svetoga Klimenta do leta 1015. su upravljali slavjanski nadvladike, prebivajuči v slavnoj Ohridč pervu justiniansku cerkev. To je bila doba, v kojej je staroslavjansko slovstvo prekrasno i velelčpo cvetelo, ovdč je bilo srč¬ dišče spisovateljev staroslavjanskih , kakovi su bili sveti Kliment, Naum, Ivan eksarh, bolgarski / 125 noKoj oč^epataj i nyBa 4 04 je4He i 4pyre CTpaHe. 0xpi4cni Ha 4 B 4 a 4 iKa je 6 i4 Heo4Bicen 04PiMa i 04 Hapirpa4a, na 3 aje 4 HO b iipijareabCKOj aepKBeHoj CBe 3 i c o6tMa, — to je, c Bcoj nepKBoj fioacjoj, c 3ana4Hoj i i3TOKCTB0 aKa46Mija cnicoBaie4LeB c4aBjaH- CKix, K4t cy ce Haj i 3 BepcTHtjuiicnicicTapoc 4 aBjaHCKi cnica4i. Kep ce je OBa caMOcia4HOCT i Heo4Bic40CT CKa3a4a TaKO paMeHO KopiciHoj i no 4 e 3 Hoj, ere ce no 34 H , fcje ycTaHOBue jeiune 4B , b Heo4Bicn’b naipi- japniiji b TepHOBi b Eo4rapiji i b Ileni, b CepGiji. II04 nepKBeHy o 64 acT oxpi4CKe Ha 4 B 4 ii 4 inije je n04na4a40 CKOpo u,t 40 l4ipiKyM. O4 4 eBerora cto- 4 eija, 04 naca CBeTora K 4 iMeHTa 40 4’fcia 1015. cy ynpaB 4 ba 4 i C 4 aBjaHCKi Ha 4 B 4 a 4 iKe, npe6iBajyaH 4yinaH, napb cepScri 3aBojeBa4 Enip i Maiie 40 nijy, ce je noneaa cep6imtHa yneabe- Bari b OBix 3 ejMbitx, ocočiTo b 0xpi4l>. Taaa ci je npiB4acTHU h bo yCTanoB4beri naipijapx MHoro npaBiu, npie Ha 4 ibia 4 iKa .11 oxpi 4 CK]‘ji npina44e>K 'iix. Cepoiiniiiia je iiaaaaaa 40 aiaa 1555. i Tora .itia je 04 nexHU jy repari je3iK. B 17. BeKy je 6iao n<>4 o6aacrjy HaaBaaaine aieuece nepBe jycTirijancKe ceaeai MeiponoaiTOB, to je, MeTponoaiT Kacropije, ileaarorijc, Eaece, Topiiie i Ceaacopa, E'barpa 4 a,CTpyMiae i TpeseHe i 11 tu o rora neT B4a4iK: Čičarije, Mor.iene, Moae- cxa, llpecne i 4e6pe. B 18. cToaeTji je naK yriri4 naTpijapxa ua- pirpa4cri BeaiKy i 3HaMeriTy npeMtiiy Ha BeaiKy uiK04y i niTeiy oxpi4CKe Haasaaairije, Kojej je 3MeHbiua4 npoeTOp i očaacT i aMtni.i 40Ctojhhctbo Ha4B4a4iKe na 40 dojaHCTBO naipijapxe i je 04 Tep- 128 patrijarhc i odtergnul od cerkve perve justinijan- ske vse patrijaršije i jih pridal patrijaršiji cari- gradskoj. I tako je to do sadajne dobe. Bože daj, da se nškdajna slava slavne Ohride opet ponovi! 38. Prosveta slavjanska i slovstvo staroslav- jansko nije propadlo niti po smerti svetnikov se- dmipočetnikov, to je: svetoga Cirila, Metoda, Kli- menta, Nauma, Angelara, Gorazda i Save: nego njih nasledniki su isto tako priležno i marljivo spisovali i obdelovali polje slovstva staroslavjan- skoga — pismeni cirilskimi. Med ove spiso- vatelje i nasiedovniko se dmip o č e t n i h spadaju medjinimi: Bolgarski vladika Konstantin, učenec, imenjak i nasiedovatelj svetoga Konstantina ali Cirila, pervoučitelja slavjanskoga. K spisovanju ga je podbndjeval častitljivi muž sveti Naum, jeden od sedmipočetnih. Uže leta 898. je poslavjanil za carja bolgarskoga Borisa: Izbor reči na evangelija nedelna; okolo leta 906., koliko znamo, je na želju carja bolgarskoga Simeona preložil četiri reči Atanasija Aleksandrinskoga proti Arijanom. Gregorij bolgarski pop (duhovnik, sve- ščenik) je poslavjanil za carja bolgarskoga med leti 888. do 927. kratku zgodovinu svetovnu i cerkvenu iz gerčkoga jezika. Ivan bolgarski strojitelj cerkveni (posel ali legat patrijarhov) jeden od naj marlji¬ vejših i najplodnejših spisovateljev onoga časa i je take jine pobudjeval k spisovanju. 129 04 nepKBe nepBe jyciijaHCKe Bce naipijaprnije i jix npuas naipijaprniji napirpa4Cnoj. I Taao je to 40 ca4ajHe 406 e. Boste 43j, 4a ce irbn4a jua csana c 4 aBHe Ox- pi4e oneT noHOBi! 38. npocBfrra cjaBjaHCKa i csobctbo CTapocsaB- jaHCKO Hije npona440 um no CMepri CBemiKOB ce- 4 MinoqecTHiKOB, to je, cseTora Hipisa, MeT04a, Ksi- MCHTa, Hayaia, Anresapa, Topa34a i CaBe: Hero Htix Hac4li4Hini cy icTO Ta ko npiseatHO i jiapsbiBO cnicoBasi i o 64 i 40 Ba 4 i nosbe csoBCTBa cTapocsaB- jaHCKora — nicMem nipiscKinii. Me4 oBe cnico- BaiejBe i nacsl4HiKe ce4,\iinoneTHix c n a 4 a j y Me4 j iHinii: Bo4rapcni-B4a4iKaKoHCTaHTiH, yne- Hen, iaieHjait i HacsesOBaTesb CBCTora KoHCTaHTka asilljpisa, nepBoyniTesba csaBjaiiCKOra. K cnicoBaHjy ra je n046y4b(:Ba,i nacTmbiBi Myat CBeri Hay*i, je- 4eH 04 ce4MinoseTnix. yate siTa 898. je nocsaB- jaHi4 3a napta čosrapcitora Bopica: Mop peni Ha eBaHresija He404Ha ; OK 040 4. 906., Kosiito 3Hajio, je na ate4bynapba6o4rapcKora CmeoHa npesoatis neripi peni AiaHacija AseKcaH 4 piHCK 0 ra npoii ApijaHOM. Tperopij Oosrapcni nun (4yxoBHiK, CBemneHiK) je noc 4 aBjaHi 4 3 a uapba Oosrapcitora Ci- ineoHa Me4 siri 888. 40 927. KpaTKy 3r040BiHy CBe- TOBHy i uepKBRHy i 3 repnKora je 3 ina. iBaH OosrapcKi cTpojiT64b nepKBeHi {nocex asi seraT naTpijapxoB) jesen 04 naj »iapsbi- Bljniix i naj n.i04irbjinix cnicOBaiesbeB OHOra naca i je TaKe jiHe no4.6y4beBa4 cnicoBaHjy. Sveta brata Ciril i Method. 9 130 Theodor Doksov ali Duks, minih. Hraber minih je napisal verlo zanimiv spis pod naslovom: CKd^amie, k nHCUGHd npOTHBOV A?blKOy... Simeon Veliki, carj bolgarski, pervi všnčani, korunovani, slavjanski spiso- vatelj i blagodaten podporovatelj spisovateljev, slaven ne samo na bojišči proti neprijateljem na¬ roda svojega i deržave svoje, nego slaven i na mirnom i tikom polju nauk i slovesnosti; on se je vsestrano pričinjeval prosvčtiti um i uzdšlavati serce narodu slavjanskomu. Njegev oteč, pervoker- ščeni knez i carj bolgarski Mikal Boris ga je uže iz mlada dal dobro podučiti v vsčh znanostih svetovnih i duhovnih onoga vfemcna tako, da su ga njegove učenosti radi imenovali pologerkom. Priležno i marljivo je spisoval v jeziku slavjan- skom; je prestavil v slavjanski jezik sto tri deset i šest reči, govorov, sv. Ivana Zlatoustoga pod naslovom: 2Jaii, ynpaBO ociepjii H84 6ora~ TOCTjy C40BCTB3 OHOra BpeMCHa. Tano ce je oOoraiuo cjobctbo CTapoc.iaBjaH cko MHormi 4paroirfcHijii cnici pa34i™ora očcera b nei4eceii aji mecT4eceii 4^t (04 862. 40 927). Ila Tane no ciiepri BeHuaHora cnicoBaTejta CiMeoHa 40 rpo3Hora 4tTa 1018. je c40BecH0cx C4aBjaHCKa jeiune Becejo nBiieja Benji k\>ji nipLi- CKmi nicMem. 39. Me4 Cep64bi je c-jaBjancjta cjyac- 6a OoHtja ce yne4ba.ia icTO Tano paKO, ita- ko m e 4 X o p b a t i. BepojaTHO cy ce KOHerao no- xpicTjam4i o nact KHe3a Msikipa okojo ji. 867. no 4yxoBHih'ix noc4>iHix 04 repmtora necapna Eaci- 4ija. Okojo 4iia 912. je 6i4a 60»ja C4y>K6a cjaB- jancKa ne4 Cep64bi y®e b o6ne yne4baHa, jep nana Ibbh X. je xopBaTCKOMy KHe3y ToMic4aBy i i*iory- nHOMy cep6cKOMy rae3y 3axo4MCK0My Mixa4y Bi- mcBiny (B4a4a4 044. 912. 40 926.) to je cmy Binie- C4aBOBy, 4icT nica4, Kojiai ra HaroBapsa, 4a 6i npi 134 službž božjej namčstš do sada upeljauoga jezika slavjanskoga upeljal jezik latinski. Naj važnšjša prigodba za slavjansku božju službu i za slavjansko slovstvo med Serblji je jamačno ta, da se je osnovala stalna narodna serbska vlada cerkvena. To se je zgodilo o časš vlade serbskoga kralja i samoderžca Štefana Per- vovčnčanoga, sina slavnoga praotca vladarske obi- telji serbske, Štefana Nemanja. Štefan Pervoven- čani je sprijel včnec kraljevski (korunu) iz Rima i se je venčal pervi za kralja serbskoga lžta 1222., zato se i imenuje Pervovčnčanim. Naslov mu je bil: Štepan Pervovencani kralj i samoderžec vsej serbskoj zemlje i pomorskoj. On je utverdil vladu serbskn i znatno razširil medje svoje zemlje. Bil je ovi slavni vladar i spisovatelj slavjanski i_ je spisal življenopis svojega pravoslavnoga otca Šte¬ fana Nemanje. Njegov mladji brat Račko je stupil v duhov- ski stan pod imenom Sava se je stal pervim nad- vladikoj serbskim, posvetil ga je patrijarka Nicej- ski German lšta 1221. Ovi pervi nadvladika serbski Sava je ustanovil i uredil stalnu narodnu serbsku vladu cerkvenu, hierarhiju, čem se je ko- nečno vtverdila slavjanska služba božja i slovstvo slavjansko v Serbljib. Ta dva slavna brata Štefan Pervovčnčani i sveti Sava sta velika dobročinitelja Serbov, pervi je razširil i utverdil svetovnu, drugi duhovnu serb¬ sku vladu. Zato sta obadva v hvaležnom spo- mšnž pri Slavjanih, osobito pri Serbljib, koji s ve- 135 cjyac6t 6o?Kjej HamicTO 40 čaja ynejbaHora je3ina C43BjaHCKi)ra ynejbaj jeaia jamčiti. Haj BaatHijiua npiroj6a 3a cj:iBjaHCKy 6o»jy cjy»6y i 3a cjaBjaHCKO cjobctbo Me4 Cepčjbi je jaiiaaHO Ta, 4a ce je ocHOBa.ia CTajHa Hapojiia cep6- CKa Bjaja nepKBena. To ce je 3rojijo o naci B.iaje cepčcitora upajta i caaiojepatna HlTeama llep- BOBimaHora, ciHa cjaBHora npaoma BjajapcKe o6i- Tejti cep6cK«, IIlTeana HeuiaHja. IlIreaH IlepBO- BiHBaHi je cnpijej Blmeu KpajbeBCKi i3 Piaia i ce je BtHaaj 33 upajta cep6cKora jta 1222. 3aio ce i iineHyje IlepBOBtiHaHiM. HacjOB m y je 6ij: lIlrenaH IlepBOBiHnaHi upajb i camojepateu Bcej cepčcKoj 3eMjbi i nojiopcKoj. On je yTBpjij Bjajy cep6cKy i 3HaTHO pa3mipij Mejbe CBOje 3e»ijbe. Bij je obi cjiBHi Bjajap i cnicoBaiejb cjaBjaHCid i je cnicaj atiBJbeHonic CBojera npecjaBHora oma IIlTe- $aHa Hemanje. HteroB juajbi 6par PauKO je ciynij b jyxOB- ck'i ct3h noj isieHOM CaBa, ce je CTaJ nepBiM Haj- BjajiKoj cepčcKk, nočnem ra je naipijapxa Hinej- CKi TepMaH j^Ta 1221. OBi nepBi HajBjajiKa cep6- CKi CaBa je ycTanoBij i yp?jij CTajHy HapojHy cep6cKy Bjajy nppKBeHy, atu ce je kohobho yTBepjija cjaBjaHCKa cjya;6a 6o*ja i cjobctbo cjaB- jaHCKO b Cep6jtix. Ta jBa cjaBHa 6paTa IHtcmh IlepBOBiHaaHi i CBeii CaBa da BejiKa jočponiMTejba CepčoB, nepBi je pa3inipij i yTBepjij CBCTOBHy, jpyri jyxoBHy ccp6- CKy Bjajy. 3aio CTa očajBa b XBaje?KHOM cnositHi npi CjaBjanix, oco6iro npi Cep6j>ix, it oj • cbc- 136 toga Savu po pravici, kako svetitelja visoko časte i mu na slavu sp č vaju pčsen: Uzkliknimo s lju- bavlju svetitelju Savi . . . 40. Največ se je sveta hristjanska cerkev pomnožila, največ se služba božja v slavjan- skom jeziku po obredč pravoslavnom razširila i slovstvo staroslavjansko pi¬ smeni ciril skimi največ se obogatilo: ko je veliko i preljudnato pleme rusko- slavjansko sprijelo sveti kristjan- ski včrozakon. Trikrat se je luč svete včre v Rusiji zasve¬ tila, pervič o časč Rurika, drugič o časč svete Olge i tretjič o časč kneza Vladimira i onda se je hristjanstvo upeljalo v cčloj ogromnoj deržavč ruskoj. Perva luč svete hristjanske včre se je v Ru¬ siji prisvčtila o časč Rurika, ustanovitelja deržave ruske, koji je vladal od lčta 862. do 879. Dva brata od družine Rurikove, Askoldi i Dir, sta se oddčlila od Rurika i se podala s vojniki svojimi do Carigrada, da bi tamo skusila svoju vojničku sreču. Ko prideta s svojoj vojskoj dolč po Dnčpru, osvobodita nenadano mčsto Kijev, ko- jega prebivavci mirumilovni su Kazarom, danj pla¬ čo vali i počneta ona dva ondč vladati pod ime¬ nom Rusov. Ovoj srččoj ješče serdečnaja i ješče več ohrabrena, zanašaje se na svoju veliku vojsku se vzdvigneta s svojimi Rusi i s dvčma stoma ladjj na Černomorje, poplenita brčge pomorja tra- cijskoga i obsedeta sam Carigrad lčta 866. pa 137 Tora CaBy no npaBini, KaKO CBeme.ba BicoKO nacie i My Ha cjaBy cni,uajy ntceH: y3K4iKHiaio c ,ty- 6aB4by CBemejbj’ CaBi. . . 40. H a j b e n c e j e CBeTa xpicTjaHCKa uepKeB noMHoatua, HajBen ce cjyjK 6 a 6 ojKja b cjaB- jaHCKOMje3inyno o 6 pe ji npaBOCjaB- hom pa3inipija i ciobctbo c Tapo cjaBjaH- cko nicMeHi nipijcKini naj Ben ce 060 - raiijo: ko je Beaiao i npejty 4 naio njene pycKO-cjaBjancKO c n p i j e 4 o CBeii xpicTjaHCKi Bipo3aK0H. TpiKpaT ce je jyn cBeTe Bipe b Pyciji 3aCBi- ■rija : nepBin o naci PypiKa, jpyrin o naci CBeie Ojre i TpeTtin o naci KHe3a Bjajiitiipa i onja ce je xpicTjaHdo ynejbajo b čfcjoj orponHoj jepataBi pycK 0 j. IlepBa jyn CBeTe xpicTjaHCKe Bupe ce je b Py- ciji npicBima o naci PypiKa, ycTaHOB!Tejba jep- ataBe pycKe, Koji je Bjajaj 04 jma 862. 40 879. 4na 6paia 04 4 py*iHe PypiKOBe, AcKOjji i 4ip CTa ce ojjijija 04 PypiKa i ce nojaja c Bojani CBojini 40 Uapirpaja, ja 6 i Tano CKycija CBojy BojHini4byMy!KecBoje b Uapirpa4 npociT 3a CBeri KepcT. C obIm! My*i cy ripimai i3 IJapi- rpa4a b KijeB CBeumeHiKi, O3HaH0BaBiii xpicTjaHCTBa i cy npmecai cečoj KHbire npaBocuaBHe cnicaHe HiKoje r4ar04imKiMi, Hinoje uipi4cni»ii nicMimi; jeunie 4fcia 1047. cy b HoBropo4 , fe npemcoBaji KHbire r.iaro.d'ii'iKe Ha nipLiiny nepi;Beny, 0H4a iiiie- HOB»Hy nicMOM pyckiji; no34Hl>je je nan i b Pyciji, kbko b ptaOM c4aBjaHCTB , b 3aB4a4a.ia cOBctsi nipuiua. TaKO ce je Bcija^o nepBO ciitfe CBCTe Bipe i npocB^Te xpicTjaHCKe b po4<»BiTHy 3esuby, Koje je seH4ap CTonepB »moro n034Hije norHa4o i o6p04i- 40 06i4H0 OBOia. Pypin je npe 4 c»iepTjy, 4 iTa 879. nociaBk CBojera po 4 baisa 04era 3a ynpaBrre4ba 4 ep*aBe i 3a 0 CKep 6 HiKa CBojera Ma404l>THora ciHa Iropa. 04er je ocočiTO cpenHO cnpaBOBaj 4 epacaBy i je i3B04i4 Iropy 04 psmaeHo»iy *eHy b 3 r 040 BiHt pycKoj npe- c4aBHy 04ry, po 4 beHy i3 ILiecKOBa. IIo c»iepri Ojcra 4tTa 912 . je cnpeB3e4 B 4 a 4 y Irop, noji ce je 40 CTa cpcjiio BojcKOBa 4 , na b BojHi npori 4 pe- Bano»i je noriHy.i, 3anycTmmi B 40 By 04ry i Maao- 4 iTHora ciHa CBaT 0 C 4 aBa. 4 oK 4 e je 6 i 4 ČBaTocaaB Ma404i>TCH, je B 4 a 434 a HberoBa »iaTi 04ra. IIpe 6 iBa 4 a je Haj pajrne b jrfccrb Biuierpa 4 , B — ca 4 a ce40 .ie- acene Ha BicoKoii 6piry 4«inpa, Č4i30 BepcTy 04 KijeBa 04Aa4beH0. 04ra je BojcKoj o6je34ua u , fe4y 4peBaHCKy 3eM.by,3aT0»i ce je no4a4a b ceBepHy Pycb 140 do krajine Novogradske je ustanovila deržavne davke, razdelila zemlju na manje kraje, imenovane pogoste i učinila vse čto bi narodu koristilo i čim bi zemlja mogla proevčtati; povsuda se je ska- zala osobito skerbljivoj i neobično mudroj. Na- vrativši se od te ceste v Kijev je živela Olga nš- koliko Ičt mirno i pokojno. Bolje priletna bivši se je skazala nadobično bistroga uma i visprenoga smisla. Bila je onda ješče paganskoj, pa jedini pravi Bog se je onda uže čestil i slavil v Kijevč i Olga je zaželjela stati se hristjanskoj i zato se je osobno podala v Carigrad v glavno i pre¬ stolno mčsto gerčkoga cesarstva, da bi sprijela svetu včru upravo v izvorč. Patrijarh sam ju je podučil v svetoj včrč i je onda ju svetčano ker- stil i cesar Konstantin Bagrenorodni, Parfiroge- nita, sam je bil i kerstni kum 9. septembra leta 955. Ternivši se v Kijev bogato obdarovana ce¬ sarjem gerčkim je želela i svojega sina Svatoslava hristjanstvu pridobiti, pa se nije dal k tomu na¬ kloniti, v ostalom ale nije nikomu zabranjeval, se dati kerstiti. Umerla je Olga — ta denica i luna spasenja — kako ju imenuje častitljivi spisovatelj Nestor, leta 969. Oplakavali su ju nje sin Svato- slav, njeni unuki i ves narod. Narod ju spomčnja da je bila prebrisanoga uma, cerkev, da je bila sveta i ostali svet, da je bila mudra, Za vreme vlade Olge je Rusija slovela daleko i široko v naj uzdalenčjših zemljah evropskih. Tako je drugič zasvetila luč hristjanstva v Rusiju. 141 40 KpajiHe HoBorpa4CKe, je ycTaH0Bi4a 4ep»aBHe 4 aBKe pa34i4ua 3eM4>y Ha MaHje Kpaje, iMeHOBaHe norocTe i yniHua Bce, hto 6i Hapo4y Kopicmo i niia 6i seM.Ba Morja npoiiB-bTari; noBcy4a ce je cica- 3aja oco6iTO cnep64>iBoj i HeočMHO ®y 4 poj. Ha- BpaTiBiui ce 04 Te necTe b KijeB je aciBe4a 04ra HiK04iK0 44 t aiipHO i noKojHO. Eote nputTiia 6ib- rni ce je CKa3a4a Ha4o6iiHO čicTpora yjia i Bicnpe- HOra c>iic4a. Eua je 0H4a jeuiae naraHCKoj, na je- 4 ini npaBi Bor ce je 0 H 4 a y*e necTi4 i c43bLi b Ki- jeBi i 04ra je 3aate4e4a dan ce xpicijaHCKoj i 3 a to ce je ocočho no4a4a b Ilapirpa 4 b MaBHO ji4cto repnKora necapcTBa, 4a 6i cnpije4a CBeiy Bipy ynpaBO b i3B0pi. IIaipijapx caai jy je no4- yai4 b CBaToj Bipi i 0H4a jy je cbctobho Kepcm i necap KoHCTaHriH BarpeHopo4Hi — IlapciporeHiTa — caM je tu ji KepcTni Kyn 9. cenTeM6pa 4iTa 955. BepHiBmi ce b KijeB 6 oraTo o 64 apoBaHa necapbeM repBKiffl je ate4e4a i cBojera ciHa CBaT0C4aBa xpicT- jaHCTBy npUoGiri: na ce Hije 4a4 k Tony Haiuo- Hiri, b 0CT840M aje nije HiicoMy 3a6paHjeBa4, ce 4ari KepcTiri. Yiviep4a je 04ra — Ta 4eHina i 4yHa enačenja — ioko jy iaieHyje nacTiT.BiBi cnicoBaie^ HecTop, 44Ta 969. 0n.iaKaBa4i cy jy Hte ciH CBa- T0C4aB, Htem yHyra i Bec Hap04- Hapoj jy cno- MiHja, 4a je 6ua npe6picaHora yMa, nepiteB, 4a je 6i4a CBeTa i ocTa4i cb4t, 4 a je 6ua My 4 pa 3a BpeMe B4a4e 04re je Pycija caoirLia 4a4eito i ini- poKO b Haj y34a4eHijmix 3 eM.&ax eBponcKix. Tano je 4pyriq sacrrferLja 4VB xpicTjaHCTBa Pycijy. 142 Svatoslav stupivši v mužska lšta je sprijel vladu, se vojskoval junaeko i vladal dosta izver- stno. Po njegovoj smerti su njegovi sini si razde¬ lili ruske zemlje: Jaropluk je vladal v Kijevč, Oleg v zemlji drevanskoj i Vladimir v Novgorodš lčta 973. Poslčdnič je Vladimir opet sjedinil vse zemlje ruske v jednu deržavu. Ovi v istinš slavni vladar je bil za vreme pervih Ičt svoje vlade verlo udan i naklončn paganskoj včrč, razuzdan i okruten. Bolje prileten se je scšla spremSnil na bolje i stal izverstnim vladarjem. Vladimir je svetčano i slovesno upeljal hristjanstvo v cžloj zemlji ruskoj, cim je dopolnil vruču želju svoje babice, svete Olge. Uže blizo sto Ičt se je hrist- janska včra po malu širila v Rusiji poslčdnič vsu deržavu javno ovladala. Vladimir je oznanovavcem hristjanskim rad poslušal, kako njegova babica sveta Olga. K njemu su pošiljali do Kijeva hrist- jani mobamedani i Judi svoje književnike i uči¬ telje, da bi svojej všrč naklonili Djega i pridobili njegovu deržavu. Nije včdel, kteri od tčh vfiroza- konov bi izbral. Izmed bristjanskih učiteljev je Vladimira naj več pognul nčki učitelj od Gerkov poslan, koji je njemu obseg svetoga pisma kratko rasložil i mu pokazal živopisan obraz strašnoga suda o sudnom dnu. (l. 987.) Vladimir ga obdari bogato i ga odpusti velikoj čestju, pokliče boljare i starešine mčstne v veče, v sbor, se s njhu po¬ svetuje i po Bjih svetu pošlje deset razumnih muž izpitovat vlastnosti tčh včrozakonov. Procestovali su Bolgarsku, nčmečke zemlje i pomudili se take 143 CBaTOC^aB CTjniiJiiii b mvh>'cks .lira je cnpijeA B;ia4y, ce BojcnoBaA jynanKO i B.iaA«A 40 CTa i3Bep- ctho. Ho HberoBoj CMepri cy HberoBi cki ci pasAi- Jiui pycKe 3eM.be : Ja p onay k je B.UMaA b Kij e b B , Oaer b 3eM.i>i ApeBaHCKoj i Bja^isiip b HoBropOAt Ata 973. rtocjiAHBiM je BAaAiMip oneT cjeAiHUBce 3eM.be pycne b je 4 Hy 4 epa(aBy. (M b idta CAaBHi B4a4ap je 6i.i 3a BpeMe nepBix a4t CBoje B4a4e BepAO y 4 aH i HaKAOHbeH narsHcuoj Btpi pa3y34aH i onpyTeH. BoAbe npuiTeH ce je cirta cnpeM^HiA Ha 6ojbe i CT34 ce i3BepcTHiM B.ia 4 apbeM. B4a4iMip je CBeTnaHO i cAOBecHO yne^ba4 xpicijaHCTBO b ut.ioj 3eM.bi pycKoj, ik je 4onoAHiA Bpyny ®e.by CBoje 6a6iiie, cBeTe Oare. Ya:e Č 4 i 30 CTOAtT ce je xpier- jaHCKa Btpa no naAy inipiAa b Pyciji i noc-dsAHk Bcy 4ep*aBy jaBHO OBAaAaAa. B.ia4iMip je 03H8H0- B8BU6M xpierjaHCK)M pa 4 noc 4 ynia 4 ,KaKo HberoBa 6a- 6iua CBeTa OAra. K HbeMy cy noini.baAi 40 KijeBa xpicTjani, M0xaMe4fiHi i Jy4i CBoje KHbiJKeBHini iyni- Tejbe, 4a 6i CBojej Bipi HaKAOHiAi Hbera i npi4o6i4i HberoBy 4ep5Kany. Hije Be4e4 Kiepi 04 rhx Btpo3a- kohob 6i i36paj. l3Me4 xpicijaHCKix ye i no>iy4iai ce Taue 144 v Carigradš i onda se vernuli opet doma do Ki¬ jeva i su ushitjeno pripovšdovali, kako veličastno se v Carigradš božja služba služi. Veliki knez sklene stati se hristjanom, samo neče pred Gerki ponižati se i prositi jih za sveti kerst, zato si umisli včru hristjansku, tako rekuč, si pribojovati (1. 988.) Zato prijadri i priljadja s velikoj vojskoj k Hersonu blizo Sevastopolja i prinuti ovo od starodavna bogato i slavno mšsto, da se mu mora poddati i se tamo da s svojimi boljari ker- stiti, berzo zatčm se včnča, oženi, s carevnoj Anoj, sestroj cesarjev Basilija i Konstantina. Ova svatba je mnogo koristila obšma deržavama. Sada se verne, v svoje prestolno mšsto, da bi dal ker- stiti svoju detcu i svoj narod. Pripravljali su se k toj velikoj, narodnoj svečanosti tšm, da su raz¬ orih i razrušili podobe molikov. Narod je obilno oplakal svoje dosadajne molike i paganske obredč. Zatčm proglasi Vladimir v mšstš, da ima vse ljudstvo rusko pristupiti sveti kerst prijimat: tu priburi ves narod, naslšdovaje kneza i boljare, v velikih trumah i gromadah na bršg Dnšpra, da bi sprijelo sveti kerst. Odraščeni se ustupe v vodu do pers i do vrata, otci i matere derže detca svoja na ruku, duhovniki, svečeniki čitaju kerstne molitve i spčvaju hvalu gospod — bogu. Vladimir se je scšla prejinačil naukom hrist- janstva i pričinjanjem žene svoje, velike kneginje, Ane; popred je bil razuzdan, ljutit i okruten, sada se je spremšnil v vladarja kršpostnoga, pri- jaznoga i krotkoga. 145 b Uapirpa^i i 0 H 4 a ce BepHy.ii oneT 40 My 40 Ki- jeBa i cy y3xiibeHO npinoBi40Ba4i, KaKO Be4iiacTHO ce b Ilapirpa 4 'i> čoacja C 4 ya< 6 a cjvmi. Be 4 iKi KHe 3 CK4eHe CTari ce xpicijaHOM, cajio h e ne npe 4 repni noHiacari ce i npociii jix 3a cBeri KepcT, 3aTO ci yMic4i Btpy xpicijaHCKy -ra ko peKy>J, ci npi 6 ojoBari (4. 988.) 3aio npija 4 pi i npi4B4ja c Be4iKoj BojcKoj k XepcoHy 64 i 30 CeiiacTono.ia i npinyri obo 04 crapo 4 aBHa 6 oraTO i c4aBH0 MicT0,4a ce My Mopa n 044 aii i ce TaMO 4 a c CBojiaii So.tapi Kepcriri, 6ep30 3aTiiM ce B^Hna, oacem, c a-tpeBHoj AHoj, cecTpoj uecapteB Eacuija i KoHCTaHTiHa. OBa cbst- 6 a je MHoro Kopicma očiina 4 ep:KaB»Ma. Ca4» ce BepHe b CBoje npecT04H0 Micro, aa 6 i 484 Kep- ciii cBojy 4 tmy i CBoj Hapo4. IIpinpaB 4 >a 4 i cy ce k toj Be4iKoj napo 4 Hoj CBeqaHOCTi t4m. 4 » cy pa3- opi 4 i i pa 3 pyiui 4 i n 04 o 6 e mo4hTna CBoja Ha pyny, 4 yxoBHiKi, CBemnemKi Ba4 MHoro KHbir 6j4rapcnix r4aroji- Toj nicaHix, r4aro4iriqKe cy ce MapabiBO npenico- Ba4e i3 raaroaine Ha uipuiuy b Pyciji meniTo b ca- MOCTaHi b pycKOM HoBropo4i, 0H4a TaKe Ha jyry cjaBjaHCTBa Ha CBeToj ropi („athos“), K4i je 614 pycni caMOCiaH 3a40»en, b KojeM cy ce 3a Pycb Map4biBO i npueatHO nptnicoRaae KHbire 6oroc4y- *e6He i jim cnici i3 r4aro4iue Ha nipi4iny. Ha cBeroj ropi je 20 caMocTaHOB, 600 uep- KeB i Kane4iu, i Be 4 eyqem i C4aBH03HHHi Pyc Tpe- ropoBia je jernae 4iTa 1844. TaMO nper464a4 450 C 4 aBjaH( Kix pyKonicoB. I3 TaMOiHHbix 4 BajceT caMO- CTaHoB jix je 4 &BeT, ko ji cy aai 40 ca 4 ajHe 4 » 6 e C 4 aBjaHCh-i a.ii cy Haj MaHje HiKa 4 a 6i4i c4aBjaHCKi i to cy C4i4eqi : caMocTaH CBeTora IIaB4a ; CiMO- neipa, Tpiropija, PyciKo, KceHO®, 3orpao>, XuaH- 4 ap (cepdcKi), j HKpaT ce je HiiTo lanora noi Kyci40 na Hanpa3H0, 3acTOHb i 3a6a4aBa. npe4 44tom 968. aa Bpesie KHi j 3aCBaTuC4aBa je ocH0Ba4 HiMenm uecaps Oto I. b MoryHui 6icKyncTB0 Hac40BH0 pycK 0 , ate- 10 * 148 leč te slavjanske zemlje najpred duhovnoj potle take sveto?noj svojej vladč podjarmiti: pa biskupa v Rusiju poslanoga, svetoga Vojtčha je ovdašnje ljudstvo iz zemlje izgnalo. Ješče jedna zanimiva zgodba zasluži, da se ovdč spomčni, koja se je slučila pri upeljevanji hristjanstva v Rusiji o časč velikoga kneza Vla- dimira. V lčtih 982. i 983. se je Vladimir, ješče pagan, verlo srečno vojskoval i svoju vladu raz¬ širil od Buga do samoga baltičkoga morja; za te velike pobčde je hotčl se svojim molikom zahva¬ liti i njih oltarje po pagansku pokropiti s ljudskoj kervju. Boljari i starešine narodni mu nasvetuju, da se ždreba, kocka, kto se ima modlam žertvo- vati, i ždreba ali kocka pade i zadene nčkoga mla- doga Varjaga, hristjana: i sin i oteč se ustavita i se uzprotivita, narod nju svlada i usmerti. To sta dva perva i poslčdnja, koliko se vč, mučenika hristjanstva v Kijevč. — 149 .iea Te c.iaiijaHCKe 3eM4be Hajnpe 4 4yxoBHoj noT4e TaKe CBfiTOBHoj CBOjej B 4 a 4 ’li niMjapsiiTi: na 6icnyna b Pycijy nocjanora, cBeiora Bojrl>xa je 0B4auiHbe 4by4CTB0 i3 3eM,u.e isrflajo. Jernae je4H9 3amMiBa 3T046a 3ac4y»i, 4a ce 0B4t cnojitui, noja ce je C 4 yai.ia npi yne 4 beBaHji xpieTjaHCTBa b Pyciji o aaci Be.iinora KHe3a Bja- 4mipa. B 4feTix 982. i 983. ce je Baa4iMip, jernae naraH, Bepao cpeaHO BOjcKOBaa i CBojy B 4 a 4 y pa 3 - inipi-i 04 Byra 40 caMora 6a4riaK0ra Mopta : 3a tc Bejiae no6i4e je xoie 4 ce CBojiji mo4i'koh 3 axBa- jm i Hbix omapbe no naraHCKy nOKpontii 4 by 4 cnoj KepBjy. Bojbapi i CTapemme napoAui m y CBeTyjy, 4a ce *4pe6a, kolu«, uto ce iiaa M 044 aiu acepTBO- Bari i 5 K 4 pe 6 a aai noiiKa na4e i 3a4eHe HiKora sua- 4ora Bapjara xpicijaHa : i ciu i oTeu ce yciaBiTa i ce y3npoTiBiTa, Hapo4 Hby CB4a4a i ycMepii. To CTa 4Ba nepBa i noc 4 i 4 Hba, KOaiKo ca Bi, MyaeiriKa xpicijaHCTBa b Kijesi. — IV. KAKO STOJI SLAVJANSKO SLOVSTO V SADAJNOJ DOBE? 41. Slavj an s k i j e z i k je samo jeden j e d i n i, kako je bil starogerčki jezik take samo jeden jedini, ako ravno se je pisavalo četirmi ger- čkimi narečji. Književna sad a j na slavjanščinaje razdeljena na osem delov, to je na četiri glavne književne jezike, (prikladnčje bi se reklo: narečja ali dialekte) i na četiri manje književne jezikiče. Glavni književni jeziki su : 1. Jezik ruski, kojim pišu Kusi, i to Veliko" ruši, Malorusi i Belorusi, njih . . . 51,184.000- 2. Jezik horvatskoserbski, kojim pišu Horvati i Serbi, njih . , . . 6,095.000. 3. Jezik češki, kojim pišu Čehi i Moravani, njih . 4,414.000. 4. Jezik poljski, kojim pišu Pol¬ jaki, njih . 9,365.000. Menji književni jeziki su: KAKO CTOJI C4ABJAHCKO C.IOBCTBO B CAAAJHOJ 40Bt? 41. C^aBjaHCKi je 3i'k je cano je^e* je 4 in i, rano je 6u CTaporepaici je3iif Taite caHO je4eH jeAiHi, ano paBHO ce je nicaBajo neTipjii rep- TOMi aapeaji. KHtiaceBHa ca4ajHa CAaBjaHiimina je pa34 , b4i>eHa Ha ocen 4 tJ 0 B, to je na neripi r4BBHe KHtiseBHe jesise (npiK4a4H , bje 6i ce peiuo : Hapeaja a4i 4ia4eKTe) i Ha aeripi siaHje KHbiateBHe je3iiche. r.iaBHi KHbijKeBHi je3n;i cy : 1. Je 3 iK pycKi, Kojin niiuy Pyci, i to Be4iK0- pyci, Majopyci i Bi4opyci, Hbix . 51,184.000. 2. Je3iK xopBaTCKOcep6cKi, Kojiia niiuy XopBaTi i Cep6i, Hbix . . . 6,095.000. 3. Je3iK Hecni, KojiM niiny ^6x1 i MopaBaHi, Hbix . 4,414.000. 4. Je3iK no4bCKi, KojiM nimy IIo4baKi, Hbix. 9,365.000. MeHbi KHbiateBHi je3iiti cy: 152 1. Bolgarski, kojim pišu Bolga¬ ri, njih . 2. Gorotanskoslovenski, kojim pi¬ šu Slovenci, njih. 3. Ugerskoslovenski, kojim pišu Slovaki, njih. 4 Lužičkoserbski, kojim pišulu- žički Serbi, njih. 3.587.000. 1.151.000. 2.753.000. 142,000*). To nije škodljivo slavjanskomu slovstvu i na- rodnoj prosvčtč, da govorimo različna narečja, pod- narečja i raznorečja: pa toje naj več škod¬ ljivo, da pišemo namčstčv jednom je- dinom književnom jeziku slavjanskom — uzajemnom — v osmi neuzajemnih književnih jezikov i j e z i ki č o v, jer tčm razdšlimo slavjanske spisovatelje, čitatelje i knjige na osem dčlov, da imamo osem različnih literatur i smčšnih literaturic, namčstč jednoga velikoga i veličanstvenoga slovstva vseslavjanskoga. Na kratko se to niti ne može kazati i dopo- včdati, koliko ta gerda razčepljenost, nesloga i neuzajemnost škoduje slovstvu, prosvštš i narod- nom blagostanju. Jedna naj večih skerbi slavjan- skih spisovatelje v budi zato, da se ta razčeplje¬ nost, nesloga i neuzajemnost slovstvena odstrani, da počnemo pisati uzajemno. Slavni J. Kolar piše o tom: „Kdo ve slovanskem nšrodu počet n&- *)Po narodopise Šafarikovom 1849, —Po naj novčjšim sčtanjije Bolgarov vse skupa .... 6,835.000. 153 1. Bo^rapcKi, KojiM nimy Eojra- pi, Hbix . 3,587.000. 2. TopoTaHCKOCJOBeHCKi, KojiM ni- my CjOBeHiii, Hbix . 1,151.000. 3. yrepcKOCJOBeHCKi, KojiM nimy C^OBaBi, Hbix . 2,753,000. 4. ^IyatiqKi>cep6cKi, KojiM nimy jyatiqKi Cep6i, Hbix . 142,000*). To Bije uiK 04 ^biB 0 cjaBjaHCKOMy c40BCTBy i Ha- po4Hoj npocBirb, 4a roBopiMO pa34inHa napenja, no- 4Hapenja i pa3Hopenja : na to je Haj Ben diko- 4 4b i b o, 4 a niuieMO HamicTi b je4H0M je- 4 i h o m KHbiateBHOM je3iKy c 4 a b j a hckom — y3ajeMHOM — b ocmI He> r 3ajeMHix KHbiaceBHix j e 3i kob ijesiKinoB, jep t^m pa34 , b4iM0 c4SBjaHCKe cnicoBaiejbe, nmiTe-Jbe i KHbi- re Ha oceii 4t40B, 4a iMajio oceji pa34inHix 4iie- paTyp i CMt.umix 4iTepaTypin, HaMicrt je4H0ra Be- 4iKora i BejinaHCTBeHora c40BCTBa BcecjaBjaHCKora. Ha K[)htko ce to Hiri He Moate Ka3ari i 4 ono- Bt4;iTi, KOjiKO Ta rep4a pa3nin4beH0CT, h e ca or a i Hey3ajeMH0CT uiK(>4yje c40BCTBy, npocBirb i Hapo4- hom 64 arocTaHjy. Je 4 Ha Haj Benjix acepči c4aBjaH- CKix cnicoBaTt'4beB 6 y 4 i 3aTO, 4a ce Ta pasuin-ibe- hoct, Hecjora i Hey3aje»iHOCT C40BCTBeHa 04 CTpani, 43 nonHeiio nicari y 3 aje»iHO. CjaBHi J. Ko 4 ap niuie o tom : „K 40 Be cjaBjaHCKOM Hapo4y noneT Ha- •) Ilo napoTOnict. Illa®apiKOBOM 1849. — IIo Haj HOiitjiuisi caiTaHji je EojrapoB Boe CKyna .... 6,835.000. 154 feči umenšuje, ten md takovou zdsluhu, jako ten nejslavnčjšf auktor a spisovatel.“ — Oto to z n a či, pisati uzajemno? Pisati uzajemno znači: pisati v dosadajnih knji¬ ževnih jezikih pa tako, da se oni po malu bliža- ju, med seboj podobnčji prihadjaju na toliko, da bi književen Slavjan za potrčbu razumel vsaku uzajem¬ no spisanu slavjansku knjigu: 42. Jelimoguče uzajemno pisati? Jamačno je moguče i to ješče dosta lehko. Stari Gerki su govorili i pisali v četirih nareč¬ jih, pa su vendar imeli samo jeden gerčki jezik i samo jedno gerčko slovstvo. Mnogi sadajni izo¬ braženi narodi, na primčr: Francusi, Italijani, Angleži i Nžmci imaju več i različnžjih narečij i podnarečij, nego mi Slavjani i predce imaju samo po jeden književen jezik. Oto je pri jinih narodih moguče, čto pri ujih djansko obstoji, bi ne včdel, začto bi imelo biti nemoguče samo pri nas Slav- janih? — Isti naši priprosti ljudi razna narečja govoreči, slovnice neznajuči, znadu vendar govor tako obernuti, da se govoreči za šilu razume: bi morala biti vendar čudna, ako bi samo naši spi- sovatelji, samo naši književni i učeni muži pišu- či za vse Slavjane, ne znali ali ne hotčli svoj do- sadajni književni jezik malo obernuti, popraviti i poravnati, da bi barem za šilu razumčli i ostali Slavjani. Pisati uzajemno, približevavno, nije samo mo¬ guče, nego je ješče prilično lehko. 155 — penij yMeHMiiyje, Ten Ma TanoBoy 3ac4yry, jaKOTeH Hej cjaBHtjiui ayKTOp a cnicOBaie4b.“ — •Ito to 3Haii, nicaii y3ajeMHO? ITicaii y3ajeMHO 3 Hani : nicaii b 40ca4ajmx KHbi- ateBHix je3iKix na Tano, 4 a ce oni no jia4y 64i*a- jy, »ie4 cečoj n 04 o 6 H-bji npixa 4 bajy ua T04iK0, 4 a 6i KHbiateBeH C4aBjaH 3a noTpi 6 y pa3yme4 BcaKy y3ajeMH0 cnicaHy c4aBjaHCKy HHbiry, 42. Je 41 m o r y n e y 3 a j e m h o nicaii? JaManHO je MOryne i to jernne 40CTa 4exKO. Grapi repni cy roBOpui i nica4i b neiipix napen¬ ja, na cy BeH4ap me4i ca»io je4eH reputi je3iK i caMO je4H0 repnKO cjobctbo. MHori ca4ajHi i30- 6pa*eHi Hapo4i, »a npiMip: $>paHnyci, JT84ijaHi, AHrjeaci i H-fesini iMajy Ben i pasjinaij ix Hapenij i no4Hapenij, Hero Mi C4aBjam i npe4Ue iMajy caMO no je4eH KHbiaceBeH je3iit. *Ito je npi jmix napo4ix Moryne, no npi Hbix 4jaHcno očcToji, 6i He Be4«4, 3ano 6i i#ie40 čiri HeMoryne caMO npi Hac C48B- jamx? — Icri Hami npinpocTi 4by4i pa3Ha napenja roBopeni, C40BHiue He3Hajyni, 3Ha4y BeH4ap roBop thko o6epHyri, 43 ce roBopeni 3a cuy pa3yMe: 6i Mopaja čiri BeH4ap ny4Ha, ano 6i caMO Hami cni- coBaie4bi, caMO Hami KHbiaKeBHi i ynem My*i nimy- ni 3a Bce C4aBjam He 3Ha4i aji ho xorfc4i CBoj 40- ca4ajm KHbiaceBHi je3iit Majo o6epHyri, nonpaBiii i nopaBHaii, 4a 6i 6apeM 3a cliy pa3yMi4i i ociaji C4aBjam. Ilicaii y3ajeMH0, npi 64 inteBaBHO Hije caMO mo- ryne, Hero je jernne npminHo 4exno. 156 Tšrja se samo slšdeee : Spisovatelj slavjanski hoteč pisati samo za svoje pleme piši nepremšno v svojem dosadajnom književnom jeziku, to je: spisovatelj ruski za Ruse po rusku, serbski za Serbe po serbsku, češki za Čehe po česku, poljski za Poljake po poljsku i ta¬ ko dalje. Naprotiv: ako spisovatelj slavjanski namšrava spisati nečto tako izverst- nogaivažnoga, tako imenitno ga i vi- sprenoga, da bi imeli čitati i razumšti vsi Slavjani zajedne, stejnš— a on piši onda opet v svojem dosadajnom književnom jeziku, Rus po rusku, S e r b po serbsku, Čeh po česku, Poljak po poljsku ale — iv tom obstoji vsa razlika — on piše uzajemno. I to je prilično lehko. Ne tšrja se, da bi moral uzajemni spisovatelj znati vsa slavjanska narečja, ali da bi moral mo¬ rebiti v vsšh spisovati, nego da bi spisoval samo v svojem dosadajnom jeziku — po uzajemno i da bi knjige uzajemno spisane razumčl. Ne tšrja se, da bi morali pisati nšk nov knji¬ ževen jezik — nego dosadajni književni jezik pa tako, da bi se, koliko moguče, približeval ostalim narečjem. Ne tšrja se, da bi se vse razlike naših dosa- dajnih književnih jezikov morale poravnati, nego samo nšktere, samo one, koje spisovatelj rado i leh¬ ko poravna 157 Ttpja ce ca«o oi^ene : CnicoBaTc-it cjaBjancm, xoTeq nicari caMO 3a CBoje njesie, niuii HenpeiiiHo b cBOjeM AOca^ajHOM KHbi)KeBHOM je3iKy ,to je: cnicoBaTejb pycKi 3a Pyce no pycKy, cepčcra 3a Cep6e no cep6eny, necni 3a Hexe no iecKy, nojbCbi 3a IIo4baKe no n04bcny i Tano 4»Jbe. HanpoTiB: »ko cnicoBaiejb C4aBjaHCKi HaMtpaBa cnicaii h i n t o iaKO i 3 b e p o t- Hora i BaiKsora, iaeo iieHiiHora i b i- cnpeHor«, 4a 6i iMeai niiari i pa3yMiTi Bci C 4 a b j a h i 3aje4HO, c t e j h i — a on niuii 0H4a onei b CBoje m 40 ca 4 ajHOM KHbiateBHOM j e3i k y, Pyc no pycKy, Cep6 no cep6cny, 'les no iecKy, II o 4 b a k no n04bCKy a 4 e — i b tom oficToji Bca pa34iaa oh n i in i y 3 a j e m h o. I to je npi-iiHHo 4exno. He Ttpja ce, 4a 6i mopa4 y3ajesmi cnicoBaTejb 3HaTi Bca cjaBjaHCKa Hapenja, aji 4a 6i mopa4 mo¬ pedi« b bc4x cnicoBa«, Hero 4a 6i cnicoBaj caMO b CBojeM 40 ca 4 ajH 0 M je3iny — na y3ajeMH0, i 4a 6i KHbire y3ajeMH0 cnicane pa3yni.i. He rfepja ce, 4 a 6i mopaji niča« nen hob KHbi- ateBeH je3iK — Hero 4oca4ajHi KHbiateBHi je3iK na thko, 4 a 6i ce Kajino Moryne npi64i*eBa4 ocTajiM iiapeajeM. He T-fepja ce, 4a 6i ce Bce pa34iKe Hamix 40- ca4ajnix KHbiateBHix je3iKOB Mopaje nopaBHaTi, Hero caito HliKTepe, caMO OHe, noje cnicOBaie4b pa 40 i 4exK0 nopaBHa. 158 Ne tžrja se, da bi se uzajemne popravke upel- jale v jeden mah, na vrat na nos, nego po malu, po časž. Ne tžrja se, da bi vsi slavjanski spisovateiji morali početi uzajemno pisati, nego v vsakom ple¬ meni slavjanskom samo nčkoji, samo naj izverst- nžjši, samo oni, koji su nadehnuti svetoj slogoj i slavjanskoj uzajemnostju. Igj Ne tžrja se niti od tšh uzajemnih spisovateljev, da bi imeli vse svoje spise i knjige uzajemno spisovati, nego samo one, koje su namšnjene vsžm Slavjanom, koje su tako izverstne i važne, tako imenitne i visprene, da bi jih imeli čitati i razu- mšti vsi Slavjani. 43- Kako se ima pisati uzajemno? Pisati uzajemno uči moja knjiga kojej je na¬ slov: „Uzajemni pravopis slavjanski, to je: uzajemna slovnica ali mluvnica slavjanska.“ Ovdš stoj samo jedno pravilo: Cirilica grad- janska primšrno ure d j ena budi nam v spiseh i knjigah vsžm Slavjanom namžn- jenih azbukoj vseslavjanskoj. Sramota i gržhota — brez vse zamžre budi rečeno — nam spisovateljem, da jednoga istoga naroda sini tako različno pisarimo: jedni cirilicoj, drugi latinoj; jedni azbukoj ruskoj drugi serbskoj, jedni abecedoj poljskoj drugi obdojnoj česko-hor- vatsko-slovenskoj. Kada ljubitelj slovstva slav- janskoga i prosvžte narodne promotri totu žalo¬ stmi razcžpljenost i razdrobljenost: serdce mu mora proplakati stranoj od tuge, stranoj od gnjeva 159 He rbpja ce, 4a 6i ce y3ajeMHe nonpaBKe yne.iba.ie b je4eH nax, Ha BpaT Ha hoc, Hero no Ma4y, no qaeb. He Ttpja ce, 4a 6i Bci c4aBjaHC4i cnicoBaTeabi Mopaji noneii y3ajeMHO cnicoBari, Hero b bchkom iMeMOHi cjaBjaHCKOM caMO Haj i3BepcTHtjnii, caMO om, noji cy Ha4exHyri CBeioj cjoroj i c^aiijancKoj y3ajeMH0CTjy. He rfcpja ce mri 04 rbx y3ajeMHix cnicoBa- TejbeB, 4a 61 ineai Bce CBoje cnice i KHbire y3a- jeMHO cnicoBari, Hero caMO OHe, noje cy HaMBHjeHe Bcbn C^aBjaHOM, noje cy Tano i3BepcTHe i BaatHe, T3KO iMeHirae i BicnpeHe, 4a 6i jix meri liTari i pa3yMiTi Bci CjaBjani. 43. Ksko ce ina nicaii y 3 ajeMHO? nicaii y3ajeMHO yri noja KHbira, Kojej je Ha- C40B: B y3ajeMHi npaBonic c4HBjaHCKi to je: y3a- jeMfla cjoBHiua ari M4yBHiu.a c4aBjaHCKa.“ OB4i CToj caMO je4H0 npaBuo: Hipijiina rpa4b aHC Ka n piM t p h o ype4beHa 6y4i h a m b cnicex i KHbirai bc4m CjaBjaHOM HaM , feHbeHix a 3 6 y k o j Bcec4aBjaHCKOj. CpaMOTa i rptxoia — 6pe3 Bce 3aMtpe 6y4i peneHO — Ha« cnicoBarejbCM, 4» je4Hora icTora Hapo4a ciHi Tano pa3rinHO nicapino : je4Hi uipi4iuoj 4pyri .laiiHoj: je4Hi a3ČyKoj pycKoj, 4pyri cep6cKoj, je4Hi a6ene4oj nojCKoj 4pyri o 640 6 h oj qecKO-xop- BaTCK0-C40BeHCKoj. Ka4a 4jy6iTe4b C40BCTBa cxaB- jaucKOra i npocBiTe Hap04He npoMOTpi TOTy ata40- ■CTHy pa3utn4beH0CT i pa34po6xbeHOCT : cep4ue ny Mopa nporuanari CTpaHoj 04 Tyre, CTpaHoj 04 rHbeBa 160 osobito, jer ta različna pisarija ne izvira toliko iz jezika samoga, nego večji dčl iz naše nesloge, iz naše neuzajemnosti, po kteroj spisovatelji različnih naših plemen nerždko jeden isti zvuk, jedno isto slovo brez vse potršbe različno pisavamo. Toj ne- složnoj i neuzajemnoj pisariji se mora konec uči- niti tčm, da se azbuka gradjanska upelje za az- buku vseslavjansku i to iz več uzrokov, ovdč stojte samo nškoji: 1. Azbuka gradjanska je za nas naj popol- nšjši alfabet, ona ima za vsaki slavjanski zvuk svoje vlastno pisme, ni ji potrčba pismena kerpati, na primčr: ž, š, č ali stavljati nemotorno po dvš pismeni za jeden zvuk, na primčr: ch, sz, cz. 2 . Azbuka gradjanska nam je sveta, jer ima svoju izverstnost, svoj unuternji slavjanski osnov, kako glagolica i cirilica cerkvena, od svetoga Cirila. 3. Azbuka gradjanska je upravo naša vlast- nina slavjanska i uže radi toga vsakomu pravomu Slavjanu mila i draga. 4. Azbuka gradjanska je verlo ugodna i ugled¬ na, da se može svobodno uzporediti s vsakim i naj uglednčjšim pismom. — Poslšdnič, čto je iz vsega ješče naj važnčjše i bi samo za se uže dostačovalo, da se azbuka gradjanska od vsega slavjanstva spri- me za uzajemni alfabet. 5. Azbuka gradjanska je čudnovito daleko i široko po svčtč razprostranjena, namreč; v po- lovinč Evrope, v tretjinš Asije i v dosta velikom prostorč Amerike; azbukoj pišu Rusi, Serbi i Bol¬ gari, to je blizo 62,000.000, čitaj: dva i šestdeset 161 ocočiio, jep Ta pa34iaHa nioapija He i3Bipa Tojino i3 je3iKa cainora, Hero Bciji jij i3 Hame Hecjore, i3 Hame Hey3ajeMHOCTi, po KTepoj cnicoBaTejbi pa3jiHHix Hamix njeMeH Hepi4Ko je^eH icii 3ByK, je4H0 icTO cjobo 6pe3 Bce noTp-feOe pa34i>jH<> nicaBaMO. Toj He- cjoatHoj i Hey3ajejiHoj nicapiji ce Mopa KOHeu yai- mTi rfcM, 4a ce a36yKa rpa4baHCKa yne4be 3a a3- 6yKy Bcec4aBjaH0Ky i to i3 Bea y3poKOB, OB4t ctoj‘- Te caMO HliKoji 1. A36yKa rpa4baHCKa je 3a Hac Haj nonoj- Htjuii a44>a6eT, oHa iMa 3a Blairi cj-mjaHCKi 3ByK CBoje B4arTH > nicMo; Hi jinoTpiOa nicMeHa KepnaTi, Ha npmfcp: at, m, a aaicTaBJbari HeMOTopHO no 4 b 4 nicMeHi 3a je 4 CH 3ByK, Ha npuifcp: ch, sz, cz. 2. A36yKa rpa 4 baHCKa Han je CBeTa, jep iMa CBojy i3BepcTHOCT, cb j yHyiepHbi cjaBjaHCKi ochob, KaKO rjarojina i nipijina nepKBCHa 04 CBeTora Uipiaa. 3. A36yna rpa4bancKa je ynpaBo Hama BjacT- Hma cJaBjaHCua i y*e pa4i Tora BcaKOMy npaBOMy C4aBj«Hy Mija i 4 para. 4 . A 36 yKa rpa 4 b)iHCKa je Bepao yro 4 Ha i yrae 4 - Ha, 4 a ce MO*e cbočojho y 3 nope 4 m c BcaniM i Haj yrje 4 H , bjuiiM nicMoM.— IIocjijHia, mo je i 3 Bcera jemneHai BHHtHtjme i čicaMO 3 acc y*e 40 CTanoBa 40 , 4 a ce a 36 yna rpa 4 baHCK* 04 Bcera cjaBjaHCTBa cnpi- He 3a y3ajeMHi aj4>a6eT: 5. A36yna rpa 4 baHCKa je ny 4 H 0 BiTri ja.ieao i mipoKO no CBtrfc pa 3 npocTpaHbeHa, HaMpen: b no- jOBiHt EBpone, b TpeTbiHi Aciji i b jocra BeaiaoM npocTupi Anepine; a3ČyKoj niuiy Pyci, Cepči iEoj- rapi, to je 6ai30 62,000.000, mrdj 4Ba i mecT4ecer Sveta brata Ciril i Method. 11 162 milijonov Slavjanov. Nad vse to se azbuka ješče neprestano širi i nedvojbeno budu sprijeli asijski narodi graničeči na Rusj od Rusov prosvčtu i za- jedno take pismena cirilska. V samom dčlč zauzi- ma nže sada cirilica ogromen prostor; od Salo- nika na Srždozemnom morji do rčke Amura na me- dji kitajskoj, od Neve na baltičkom morji do Tiflisa v maloj Asiji, od Arhangeljska na bčlom morji do morja černoga od Cernogore do Kamčake i ješče dalje. Kako se mora »pisatelju cirilicoj pišučemu serdce radostju širiti, kada pomisli, da je domo¬ vina njegove cirilicoj spisane knjige ves široširoki svčt cirilski. Kako bi se pak cirilica gradjanska morala urediti, da bi bila uzajemna, to je prikladna vsčm narečjem, vsemu slavjanstvu ? Cirilica gradjanska je uže sada tako izverstna, da je potršba poravnati v njej samo jednu jediuu stvar. To je: Ne sostavljajmo po dvč pismeni v jednu pismen- sku podobu, slikn: nego pišimo vsako pismo po sebč, osobito j i &. To bi činili ovako : Pisali bi za samoglasnike jednostavne a, e, i, o, y ; namčsto samoglasnikov jotovanih, jotom (j) složenib, sto ečih v početku sloga, silabe a, e, (ib), u — to, bi se pisalo ja, je, ji, jo, jy; namčsto samoglasnikov jerovanih, jerom (b) složenib, stoje¬ čih po soglasnikih n, ib, u, — m, bi se pisalo ba, be, bi, bo, by; i namčsto ui, i serbskih .i>, m, tj, h bi se pisalo um, m, Kb, db, h ali rnb. 1(33 MijijOHOB CUaBjaHOB. H44 Bce to ce a36jKa jenme nenpecTaHO mipi i He4B0j6eH0 6y4ycnpije4i acijcid Hapo4i rpaHiaeai Ha Pycb 04 PycoB npocBiTy i 3a- je4H0 TaKe nicMeHa uipijcKa. B caMOM 4’fc.rfc 3ay3i- Ma y»e ca4a nipLiiua orpoMeH npocTop; 04 Ca4o- HiKa Ha Cp’b403eMH0ji MOpLi 40 pine Asiypa Ha sie4bi KiTaficKoj, 04 HeBe na 6a4riBaHix, joTOM (J) C4oateHix, CTojenix b noneTny cjora, cuače n, e (ib), u — 70, 6i ce nicajo ja, je, ji, jo, jy ; na- Micro caMoraacHiKOB jepoBamx, jepom (b) C40*eHix, CTojenix no cor4acHimx n, ib, u, — 10, 6i ce nica¬ jo ba, be, bi, bo, by; i HainicTO m, i cep6cicix a, h., lj, fe 6i ce nicajo mn, m, m, db, n ari im. 11 * 164 Tako uredjena azbuka bi bila spodobna za vsa naša narečja, za vse slavjanstvo. Obširneje vidi v mo- jej uzajemnoj slovnici slavjanskoj. PESNI CIRILOVSKE. Pesem Cirilova. 44. Hospodine, pomiluj ny ! Jesu Kriste, pomiluj ny! Ty spase všeho mira, spasiž ny i uslyšiž Hospodine hlasy naše! Daj nam všem Hospodine, žizn a mir v (naši) zemi. Krleš, Krleš, Krleš. Ova kratka, pa prezanimiva pčsmica, je pervi i najstaržjši spomčnik hristjaustva v Cehah upel- janoga Všropodobno je složena od apostolov slav- janskih Cirila i Metoda ali od pomočnikov nju, jer ovu pšsem je priprosto ljudstvo češko skupa pčlo uže leta 973. pri posvečenji pervoga biskupa praž- skoga Detmara i ju spšvava maličko v jeziku spre- mšnjenu do naše dobe. Ta pšsmica bi se mogla naj prikladnšje imenovati Cirilova — svetomu Voj¬ tehu se nikako ne može pripisati, koji je bil kako je znano, protivnik slavjanske službe božje. Be- sčda te pčsmice ima značaj cčla pravoslavni, napčv presno starocerkveni, je podoben napšvu 165 Tano ype4&eHa a36yica 6i 6ija cno4o6Ha 3a Bca Hama napenja, 3a Bce c.iacjaHCTBO. 06iuipH'bje siji b Mojej j3ajeMHoj cjonnini cjaBjaHCKOj. UlsCHI UIPI40BCKE. IIibceM IfipiAoea. 44. rocno4ine noMuyj Hac! Jecy KpiCTe noMuyj Hac ! Ti cnace Bcera CBfara, cnaci Hac i yc4imi rocu04iHe rjace Hame! 4aj HaM iidiM rocni>4iHe, cpeny i Mi p b (Hamej) 3eM4bi. Il0Mi4yj, nOMi4yj, noMuyj Hac! OBa KpaTKa na npesaHiMma rrlicniua, je nepBi i Haj daptjmi cnoMimK xpicTjaHCTBa b 4exax y- nejbaHora. EiponojoČHO je c-ioaceHa 04 anocT040B C4aBjaHCKix Hipija i Meioja a4i 04 noMoraiKOB Hby, jep OBy ntceM je npinpocTO 4by4aBa4a : oj CBeii Uipia i Mcto 4 ! C4aBjaHe npocB4TtaBa4a. 168 Slavjanski ves rod ljubila, za vse Slavjane molita: oj sveti Ciril i Metod! za vse Slavjane molita. Da Bog razum nam razsvžtli, ljubavju serce razjiskri: oj sveti Ciril i Metod! ljubavju serce razjiskri. Da se hristjansko ljubimo, po bratsku se podpiramo: oj sveti Ciril i Metod! po bratsku se podpiramo. Da nas od zla osvobodi, obilno nas blagoslovi: oj sveti Ciril i Metod! obilno nas blagoslovi. 169 C-iaBjaHCKi Bec poj 4sy6ua, 3a Bce CjaBjaue MOjrra : oj CBeri Hipiji i Mei04 ! 3a Bce C^aBjaHe Mojiia. 4a Bor pa3yM HaM pascB^Tji, 4ty6aBjy cep4ue panjicnpi: oj CBeri Uipu i MeT04! 4&y6aBjy oep4ne pa3jicKpi. 4 a ce xpicTjaHCK0 ji>y6iM0, no 6paTCKy ce no4nipaMo: oj CBeri Hi pij i MeTOj ! no 6paTCKy ce nojnipaMo. 4 a Hac 04 3 .ia ocb 06041, 06I1110 nac 6 jaroc 40 Bi: oj CBeri Hi pij i Meraj ! o 6 i 4 HO nac 6 jaroc 40 Bi. 170 Na den sv. Crhy a Straclioty. Češka. 46. Svaty Crho a Strachoto, naši patronove, svat^ch biskupuv ozdobo, naši zdstupcovč: — Orodujte, orodujte a za nas se primlouvejte, o svati otcovč! Z v 3 'chodmch jste krajin pfišli do zemč slovanske, n&m nejprvnžjši hldsali učeni kfesfanske: — Yy jste nas v Kristu zplodili, o otcovč svati vire kfesfanskč učili, dali Boha znati: — Telice jste pracovali, když jste lid učili, byste n&s Kristu ziskali, v bidč nouzi byli: — Pokrmem drabj-ch svatosti lid jste nasytili, v svate vire i st&losti všecky utvrdili: — 171 O mili svati otcove! na n&s spominejte, ač jsme nehodni synove, pfec se k nam vždy znejte: — Od moru, hladu rozbroje na vždy ostfihejte, radost svateho pokoje štastnS vyžadejte: — Pisen k sv. Vaclavu. češka. 47. Svaty Vaclave! vevodo Češke zeme, knšže naš! pros za ny boha, svateho duclia. Kyrielejson. Nebesket jest dvorstvo krasne: blažš tomu, ktož tam pojde v život vččny, oheii jasnj' svateho ducha. Kyrielejson. Pomoči tve ž&dteiy: smiluj sš nad nami; utšš smutne, otved vše zle, svaty Vaclave ! Kyrielejson. 172 Ova pčsem ima izvirno samo te tri verste i je prestara, uže Beneš iz Veitmile (umeri ista 1375.) ju imenuje pSsmoj od starodavna spšvavanoj — can- tio ab olim decantari consveta. Piem „Bogarodzica.“ Poljska. 48. Bogarodzica dziewica, Bogiem slawiena Marya! U twego Syna Hospodyna matko zwolena Marya! Zisči nam spust winam, kirye elejson! Twego dziela krzcieiela Bože daj, Uslysz g!osy, napelnij myšli czlo- wiecze. Slysz modlitwe, j%ž (wz) nosimy, To dač raczy, jegož prosimy, A na swiecie zbožny pobyt, Po žywocie rajski przebyt, kirye elejson. Nas dla wstal z martwych Syn Božy, Wierzi w to czlo\viecze zbožny, Iž przez trud Bog swoj lud odjal diablčj strožej. Przydal nam zdrowia wiecznego, Starost^ skowal piekielnego, 173 Šmierč podjal, wspomin%l czlo- wieka pi6rwego; Jenže trudy cierpial za wierne, Jeszcze byl nie przyspial za smierne, Aže sam Bog z martwych wstal. Adamie, ty Božy kmieciu, Ty siedzisz u Boga w wiecu, Domiešc že twe dzieci, gdzie krolujg. Swieci. Byla radošč, byla milošč, Bylo widzenie tworoa anielski bez konca; Tu sig nam zwidzialo diable potgpienie. Ni srebrem, ni zlotem nas diabiu odkupil, Sw% moča zastupil. Ciebie dla czlowiecze dal bok przekloč sobie, reče, nodze obie, Krew šwi§t,a szla z Boga na zba- wienie tobie. Wierzže w to, czlowiecze, iž Jezus Chryst za nas rany, Sw% šwi§Uj krew przelal Za nas Chrzešciany. O duszy o grzeszne sam Bog pieczg ima, Diabiu j<| odima, Gdzie to sam kroluje, ksobie j g przyima. 174 Juž nam czas, godzina grzech6w si§ kajač, Bogu chwal§ dač, Ze wszemi silami Boga milowač. Marya dziewica, pros Syna twego Krola niebieskiego, Chocia nas uchowa Ode vvszego zlego. 'Wszyscy Swieci prošcie, Nas grzeszne wzpomožcie, Byšmy z wami byli. Jezu Chrysta ckwalili. Tegož nas domišč Jezu Chryste mily, Bychom z toba byli, Gdzie sig nam raduja wsze niebieskie sily. Amen, amen, amen, Amen, amen, amen, Amen, tako Bog daj, Bychom szli wszyscy w raj. Ta pšsen je naj davnšjši spomšnik jezika polj- skoga, složil ju je sveti Vojtšch, rodom Čeh, apostol Poljakov okolo lčta 994. i prepšvali su ju navadno vojaki pred začetkom bitve uže v časč kralja Bole- slava Hrabroga, koji je vladal od lšta 99Srf. do 1025. To je najstarčjši zapis te pčsni i je iz lšta 1408.— 175 IlmceM o ceemoM Caen. Cep6cKa. 49. YcK.'iiKHiMO c 4by6aB4by CBeTiTejby CaBi, Cep6cKe itepnae BepxoBHoj, CBenrreHiBKoj rjaBi Taaio BeHiii TaMO cjaBa Hani nacTip B4a4a ca4a nojie My Cep6i necaiy i yTpojTe. I 3 Te CBeTe rope hhm 4 oj 4 e ome CaBO, cy3e CpaTbi y6pica Hemamia cjhbo! CBeuiTemie uepKBe cjajHe 4yxOBHiae CBeTe TajHe. CaBO CBeTiiejby Me 4 by anocTO.ii. IlyHa ci Han KOiuHiiie Tpy404by6Ha CepSije! Ia6op 4iqHix ciHOBax : Cep6ax cono 40 Bax; 1 k Heoy rope nor4e4ajTe, T8MO CaBy yr4e4ajie: CaBy — Hamy cjaBy npe 4 nper,T 040 M 6 o*jiM. 176 Oj Cep6ije po 4 beHa CecTpo XepuoroBmo! yMUbaro 6api 3op na CaBiHe 4 Bope; MuemeBO c48buo ce c’ rpo6a HiKa4 CBCTor CaBe, jiyuiKa ropa upaci ce t!j4om KHe3 .Ia3apa. Ilapb ypoui je (npec4aBHa y HeMaHie 4 iKa) ci4Hor papa 4ymaHa KpyBy Hac4t44a iiepui Bpaace. Ti ypouia y6i — a 4ymy i3ry6i. IIyHa Bii;a leiipi (i mecTHaecT 4tTa) muh »iajKO Cep6ije ti Herje4a cB^Ta. — *Jyj uam pa40CT CBeTi CaBO 4yxoBeHCTBy nepBa r4aBo: Cep6ij*« je mua ■rine pa 3 ee 4 pi 4 a!