8UVMM M0UM >l6866«l Ü880PI8 na 8VltIvdv äa« «ä 8lavjgil8k1^a äruLtva V161-81«. List «. Sle««» /Vv leite »Lilne preckmele vpeljati ino vstanoviti, lileri LloveLlä um /buckili, glave vlroäke rsrjvsniti, p» lucki njik «eres lt seröni podoSnosli ogreli ranivre^v. Kaj nas v lemu rnsnje Lloveibe narave vocki, rsto glej- u,o, ltskSino pol »sm ona ltsie! ko nebik lecknib in mvscik, Ito je ckele rojeno, ee jsme orirati, v svitle in dllSeLe reti svoje oLi odraLsli, jumo raaloLeti glas svoje matere, jnnie glecksli, poaluSati, poltuSati in tuck vollst, — to je r.diti po malen: svoje pocutke. Ock vaega, It»r Llovelt vickl, «lisi, ovoka, poduši ali odLuti, se v njegovim spominu pockoba nsrecki, irgleckili imenovan»; ino kockarkoli mu la ret spet na poöulke pricke, jo sporno, ve, cke jo je Le Lulil, in ji cka ime, PU Itleriin jo bljLe, kackor se mu poljubi. Veste, lialt ljudernivo se ckete materi ino vsim klere porna — Itterik pockodo v sedi nosi, po- sineja — in kalt ckebelo nernaniga gleck» Italtor cke di v sedi po njem iskalo, in se spominjalo, ali g» je Se kckaj vickilo, »Ij ne. Llleckali, «liSati, svoje poLutkv prav rabiti, cke bo po led vsako r«L prav »pernati, in ock ckrugib rarloLili moglo, to je, kar otrok v pervid Sest letak svojca Livlenj» naj rajši «e uci, inu se »Liti ock Kog» poklic ima. 8omi si v tem uku olroei niso rackaslni; starßi in ckrog» njik okoi- Sin» nimajo potrebne polerpeitljivosti, in »e pornojo pravica »»Lin» pa jik vockiti; ralo ckorasteju ra Solo; no vejo nobene stvari ckobro ock ckruge rarlotili, ne rnsjo svojid misel rarockeli, ne rnajo So prav govoriti; ino voncker je pervo, kar se je v Soli ock njik terjal», cke bi se uLili brati. 2na biti, cke «e bo ckrogi krat permerilo, ock napLnosti ino Skocklivosti labig» ravnanj» kaj govoriti; rckaj nam docki ckosti premisliti, cke morejo nase oLi vajene biti veliko recki, ino uiib pockode rarlockovati, poprej ko bojo tisto ckrobno in midLsne moiiLke, ki jim Lvrke pravimo, lakko mogli rarloüiti. l'rej cko bomo lock, j v solak branje, to je Lsrke itck. »Siti raLeli, ueiioo n»Se ntroLiSe misliti in govoriti; ne le tck, kar so ock nas sliSali— neprorveksno, nam spet povockali in ra nami trobiti, temuS navackimo jik v retik, meck kterimi Sivijo, in ock klerik njim ime povemo, ckckle, rvunajno in nntrajnv lastnosti, porvine, ir ltorib sv storjeno, prick, klerimu sluSijo i. t. ck. po lastni pameti najti; in mi jik bomo, Le smo se le pol let» tako s njimi pogovarjali, parlivosti tak pervacklli, cko »o kocko v kratkim lakko brati «»»Lili, cko kocko potlej, kar derejo rarumeli, ck« kocko racki in r ve¬ solja,» brali. Vak nauk, kteri nar loSej ino nar gotovSi k pravim» »po- rnanju vsik doSjik stvari, meck kterimi Sivimo, ktere vsak ckan rabimo, in voncker ne pornamo, pelati more, je ckorckej v naSik Solak Listo ranemarje» I,jl. Ka njega s« ima vsak ckrugi nauk upirati, po njemu so pelajo »Levci k naravoslovju ino remljernanslvu, n» njega s« nasloni uk umnig» kme¬ tovanj», ir njega irvir» drojoslovstvo, no njega se lakko perveS« uLenje kakorsnig» koli ptujiga jeriks, ino korSanska ver» najcke v njemu terckeu in »epremekljiv temelj. leuiu nauku — oLirarnrgn bi ga imenovali — so more So pa pisavni perckrutili. Ki ckosti, cko rnamo misliti in govorili, moramo vLasi naSe misU lucki r» oLi rarnanmvati. llv se rgocki pisajo. Vesvcka pianti pivon^e v sta¬ rim slovenskim ino luck Sv rckaj po iioroSkim veliko voL pomeni, kakor Lerke ckelati. kerve Lorke ali stavko so nsvstsle ir pockod, in prej ko so ljuckje rnali pisati, to je Lerke ckelati, s« rnali pisati, to je pockode rarnam- vati, risati ino »mlati. In tu ima biti ckrugi preckmet »»Sigo Solskiga uka, ino se kmalo s u»in> poprej imenovanim raLeti. Ir korenino tega ckrevesa rrsstejo tucki kakor ir perviga lepe, ino vsakim» Llovvk», ki koLe kaj veljali n» svetu, rlo potrebne rnanosli, to so: lepopis, risanje, kiporerde, rickavstvo, mala¬ rija. remlje- in lraplumerstv», masinockelstvo, in ckr. Kekaki so morcko posmekuje, ckrugi se plaši in stermi, cke koLemo tak visoke rnanosli in umetnosti r« r olroei raLeti, p» I« tisti, kteri n! nikulj pomislil, cke vse LloveSko rnanj« more IM tercki n, ckobro vloSenim temelju se postaviti, Le KoLemo, cke bi se ne pockerlo, in v prak ne rar- sulo, ino cke naSe Sivlenje je tak kratko, cke se mora ckorckajrm Sega toli¬ ko reLi I« ra porabljenje utili, neockpuslliv» drervvstnost imenovati. 6e se docko ti preckmeli Solskiga uka tako rarckelili, ino tako rverali, cke sv bo ock njik vsako leto, ock perviga ckne, ki otrok v Solo stopi, noter cko leg», ki jo rapusli, toliko uLilo, kar po r»rvitj« svojik telesnik in ckuSnik moLj, rarumeli, branili in rabiti ramore, tak se do tuck vse, kar se jv »Lilo, ir Sole v tivlenje vrel, inv naSi nasleckniki se ne kocko le ra oLitoe skusnj« inv r» spriLnvsvne pisma truckili, kakor »e je nam gockilo. liakv bi p» se to imelo storiti, ali ock naLInstva, po ktvrsm samim uLjlelji saj v raLelnik Solak kocko kos poseljeni konv ckoseLi, se bomo Le do Kog kotel, p» v ckrugim Lasu pogovarjali. lS. Si—a. kL8«pt8 l8tcha iu SIsvensm koristni osvki v njemu. Časopis irkaja v labjanskim jeriku ock let» 1846 kot prilog» k «oviram ,Osserv»tore l'rivstino" in »v lucki posebej ckodi. Kjegu »amen je, remljopisns, naravoslovsku in statistiSke vecknosli ock isterske ckeilele 8kvle M »ölülllee slavjavske. IU «vLrv» (8vörtk».) ^tkü äodrv nöioniov slavjansko ustanoviti i takim naöjnom naroäu naäowu pomoöi KoLemo, äs sv ns prsvj stupsnj irobrsLenosti uräigne, to jo onäa usjpörvo potrödito, äs so u njik takove stvari uöiono uveäu i utemoljo, Koje su primörono äöei ra rarum probuäiti i glavu ranvoär^ti > sörev naäarili sörönom poboLnostju. Itskovim putom ov» nsprsvili, nete nss üovöösnsko nsrsvi rnsuost voäi; xlväsMO äslcle, kskovi put o.i» ksi«. Vsöllvlilio tjvänsk j möseesli posle ^o äötoöeo so roäilo, poöuv ori- rsti so i poKloäsvsti n« stvsri svLtlv i ^iskrvLe, poLao rssdirsti xiss svo^e msjke, poöno Fvästi, posluSsti, okuisti i von^sti, ovo Le roöi, äs poLn« mqlo po mslo sIuÄti so svojüv Lutima. Oä svik stvsrik, Koje Lovök, vidi, sliši, vonj«, okusi ili Luli, sostsvi so mu u psmeti noks prllik«-— OKleäkom ili slikoin Lvsns; i ksä^oä mu stvsr ons opot ns misti äojäe, sporu«, spomni so, äs ju jo voL Lutii; äsäo joj ime, kojiw rovo M kpä^ xoä mu ärsKO. lii vsm nornspo, ksk m^o so äbtoSev usspaökujs WMjKi ostslim, Koji su mu rnnni, kojik prilikü veL im« u psmeti svojoj, « ksk^. uvmilo velikim oöims Kleä» ovo, Koji vjsui wu rvsni, Kao äs iskslo di jid u sedi i spominjalo so, jo li iveL ksäa jid viäilo Ui ne. l-loäatt, sliSati,, svojim Lutima naprav So sluLti, ä» svaku stvar äodro spornati § njima i, oä ostalid rsrdirati mo-e, ovvi josu ona, kpjz äöt« u pörvik 61Ltad svojoj, Livljonja so n^jrajSi uöi i vääi, ü uLiti so mu oä voxa jo oäroäjono. vöo» nemoxu «ami ova so uöiti; roäjtvlji i ostali Kraj njid nimaju potrödito ustörpljivosti, i pravo^ nsLins ju vsäiti oo rn^äu; tako äorasu ra uöioaiou; no rnaäu rsrdrsti nsprav nikqkovs stvari, ne rnaäo irreLi svojid misli, no rnsäu j naprav govoriti; o niäta no msnje pörvo, ito so jo oä njik irirkivalo jo dilo, äs di so öitati uLili. liloLo diti, äa govoriti Lo so äruxi put älo viöo oä nsopaöino i Skoälivosti tskovox öinjenja; saä« nok duäo rsäovoljno rsrumöti, äs vöi naso morsju pörvo so vsäiti veliko stvsri i njikove priliko Ui slike rsrdirati i ratim Lo woLi lakko rsrdi- rati j ovo muLiöo ärodnv, i »alsdao, koj» rovu av alovüva: kÄ^vo äsklo, ne^ poLnomo uöiti öitali, ovo jest, slova spornati i ost. u uöioviosd naäid, vsljs äa uöimo misliti i govoriti äöeu nssu; pripovöäati no samo ovo, ßto su oä nss öuli, nsm opot uoprisvojno, i ra nami truditi, äapaöo valja, äa ju oä onid stvsrik, meäju Kojima Livo, i oä kojid joj imo povöäamo, svojom rsrdoritostju vsLi vsäimo i äöle i vlastitosti irvanjsko i unutarnje i pörve stvsri, ir kojid su ssstrojeno, i korist ra koju rado ivk; i ako pol löts duäemo so tsko poxovarali S vjom, ju tak privaäiti Lemo na psrttvost, äa rs malo i lakko nauLiti Lo so öitati, i äa rarumöti Le, Sto Lo posle öitati. äa Lo rsäo i veselo öitati. Iško uöonjo, Koje k pravim spornanju svik stvsrik boLjik meäju Kojima Livimo, i Koje rabimo svaki äsn, a jo no pornsmo, nsjls^ljo i nsjstalnije voäiti moLo, jo u uöionicak naSik äo ssäa svo rsnomareno bilo. lia tako ima so upirati svo ostalo uöonjo ; takim so voäo uöonioi k nsravoslovstvu i remljornanstvu, na tako nsslsnja so nauk rsrdoritOS poljoäkistvs, ir takoxa irvira drojoslovstvo, na tsko se lsxakno naästavi kakovox ti ärs^o tuäjexa jeriks uöonjo, i vöra körstjanska vskoäi u tskim stavan i nopromakniv temelj. Iskomu uöonju — o^loäsvno i orirsvno rvati di so moglo— mors so pristaviti i prsavno. ?ti äosta, äa misliti j govoriti rnamo, kaägoä moramo misli naße rarnamonovati i ra viä Ui ra oöi. Ovo so Lini pisuL. köö pi- «a/L prsan^e, u stsrom slavjanskom i jo§ varäa na Xoroßkom, rvamenuje vi§o neg samo slova öiniti. kvrva slova su postala ir prUikad i prio su Ijuäi pisati, to jest, slova öiniti rnali, rnali su voL pisati, to jost, rnamo- novati priliko, risati i slikovati. Ovo uöonjo di imalo diti ärug» stvar uöionog nauka, i raöot» so dorro ra onim gori spomonntom. Ir koröoa ovoga stabla prorasu ksk ir pörvoga löpe rnanosti svakomu öovöku,' Koji Stogoä valjati Lo na svötu, sasvim potrödite, na prUiku: löpopis, risanje, kipvtvorstvo, riäarstvo, sli- kotvorstvo, romljo- i kipomörstvo, makinotvorstvo i ost. Anogi so moräa posmekuje, mnogi plako gleäa i so Luäi, äa Lemo poöoti tako visoko rnanosti i umetnosti voL s äöeom; a Io taki, Koji ni- kaä« ni mislio. äa sva rnanost öovöka postaviti so mora na tvoräom i stavnom temelju, ako Lemo äa se ne rsrrusi i u niö rarpaäo, i äa Živ¬ ljenje nass jo tako kratko, äa odiöaj äosaäaSni, uöiti toliko stvari samo ra jik radoraviti, rvati so mora deräusnostju aeoprostivom. ^ko so ovv stvari uöionog n»uka duäu tak raräölile i tak sreäUo, äa svako goäisto — oä pörvoga äana, kaä äöte u uöionieu stupi, tja äo poslöäooga, kaä ju ostavi, toliko so duäo u njik aavaäilo, koliko Le primörow svojik rar- vitik silak tölesnik i äusevnik moLi rarumöti, uräörrati i rabiti, onäa Le sve, ßts su so navstlili u uöioniei, sa sodom u Livljenjo ureti, i aaslöäaici naSi nvLo so truäiti samo ra oöito irkuänjv i svöäoöna pisma, kak se je nam äogaäjalo. Itako di so ovo napraviti ili naüiniti moralo, Ui oä naöina, kojim samim di najmsnjo uöitelji pörvik uöionieak svörku Ui namöru po^oljenu äostignuti mogli, pogovarati Lewo so, ako Log äa, u ärugom vremenu. e»8«pl8 l8tM i Kori3tvo u njemu rs Llnvevs vnuke. Časopis I,kri-a irlari na talianskomo jeriku oä ILta 1846, Kao pri¬ log k noviaama ^Osservatoro Iriestino^ s i poosod so äodija. Njegova jo eöl remljopisns, naravoslovsks i statistiöna rnavja u Istriji rarprostrs- 26 rarrnsniti, in je rarad tega rarcs precenljivi Usi. skrivna nakljucb« lex« časopis» pa je, islcrskim in «plod primvrakim daljinam vero obudili, «Iv so le oni Starejši in opravičeni naroči, de dežela v kateri prebivajo; jo «>erpuslv. /o lUtkluebo pazljivi brave« v vsib lecajak in Ustab dasopis» rapari. 6«spod vredmk lex« časopisa j« v dogodivsini lak visoko omikan, tiv ne more prepričan biti, ti« so valjani kol nasletinik! kimlanov in l.a- lincuv nar Starejši in 1e deželo prišli, kako de so oni in njib bolivi Itasletiniki litnieeani Slavene poti imenam ilirce, iapitie, Viniiv, kartico ali Krajnce že v deželi najtiii, jil> nekaj ralcrli, nekaj sužnosti podvergli, vse pa neprenebama ««labevsli in tladili. /v krivic» tiobro spornsvži in liavsi se kaksine premembe v vsoiii «lavenskig» naroda, si gospod vred- nik (potaljandeni Nemec) r vso m vej o priradev», der deželo gosto ragri- nsl» raslegniti in verli tega ragrinal», enak» kitajskim remljovidam, nie Ku kimlaae in Lenecano pokarali. pa, s kolikor visoko udenostjo >Ie je pisan dasopis /»kr/)a, vonder mnogo terdenjv, na Kater« se lisle nakljudbv operijo, i« sam» r tirava lio- Itvtea pamet lakkn presotii in r» »eotemeljene sporna, in mnogi lislilt povest ravno kaj nasprolnig» dokažejo Kar si tiokarali priratiovajo, tako tie teiiaj Slaveni v<> časopis» tzkrö- preganjani ali v lemnotnost txirinjeni, ravno toi tistiga dasopis» mnoge njim koristno nauk« posnemati ramorejo. Illislimo ke nekolikrat o teinu easopisa kaj pomeniti, in zazdaj so popri- titemo precej njega perviga lista »ti treljig» januarja 1848. V lislimu listu je «ostavk, pisan v ti nekiga k. L. (islerskixa Slave¬ ns!) poti napisam: "ktozncni a/ lttitt/it e /»triki", beremo vnjomu to Is: V /lotit (val ti' arsttj Kater» se spoti goro vdko in lioljlinsktit in ki- dunskik gridvv so LorOaLs in Sum-er it t, rartegne, prebivajo ljudje, ka¬ teri «o so nekadaj sami kimljani imenovali, rdaj pa sv noviga njim od ptujcov danig» imena iknku- poslužijo. „derik, kaleriga «o ti ljudje govorili, in g» So dan današnji dom» med seboj s svojo družino govore ni no »tsv«n«L, no ta0a>»Li, lemud j« le neomikan» kmedk» ialinSina (latino rustico) ako ravno s slovenskim besedami pomesena." „/a jerik so ljudje ne li v /ka»i lemud tudi »a burek»Lnnu Lra»u (csrso kiguente) v kerL«»'Limu aLroLk« n» vpcnnki v iperticu in 1'ackri- cu, in v n«vogr»)«Limu Lsnkonu tako imenovani vici govorili, kateri so s« sami /komuni imenovali, komanski jerik j« bil ir leržaSkig» okrožja in ir novograjskiga kantona, rarun ir k/u» in «c/an, od slavenskiga v svojim rarkirjenju pregnan. kri vsem tem g: pa vonder Se 6000 oseb med seboj dom« govori." „Ne rnajo li ljudje ved po romansko koga molili, krojiti pa ne daljo ko do deset, in med temi Se dvo Številko slavonske, /n vonscr )e /,i »e rso/ Lici /eriL ravno ,a perpoveduje, resnidno bil«; naj bi so primorski Slaveni le kar ldpo tiko in mirni raderžali in veseli bili do jik opravidoni vlastniki dežele med seboj lorpe. kodemo pa vonder podstopiti se, r nekoliko remljopisno in rgodvpisne vednosti pretresli, koliko resnic« de listi soslavk v sebi ima. Nar pervid moramo opomniti, de islrijanski Valski »I Ilimlani no prebivajo v /ta»i lemud v <>picLi sokoli. /ia«'o imenujejo Slaveni Srko globoko in dolgo dolino, po kateri potok lede al v kateri sv srki ratok morja zarine. Pako je liaSa bliro SNoLcc izvirava! pod Nanosa,» in skori gojrd Lerdu vijavsi se. Isterska kas» radne se I« pod «iunLcrL«m, so pod Lardano v morski ratok razlije, in do karnidkig» ladjostaja šport« Oarnirs) se-e. ViSe nad 8un,borkam j» obširni grer /ioLiko, in na njega irkodni strani depidko jeroro; nad jereram proti sevoru le-i lep» od vdke na irkodu, od rodovilnik gridov p» na rakodu «mejen» dolin», k» jo vc- picLn dotilUl, pa ne itai'a, in potok, ki se po nji vije in v jvrer razlije, jv So«ic>- liti, da su oni najstariji i opravičeni narod, d, je remija, u kojoj prebi¬ vajo od starina taliansk», i d» su tek mnogo purdnije u remiju Slaveni doSIi, koji od sudbino svoje n» sluienje i obdelovanje remije opreddleni veseli biti moraju, »ko jim gospodujuci lokanj u svojoj remiji tivdli do¬ puste. Ovu co uamdru pazljivi djlslelj o svim Ied»ji,r» i lislovima daso- pisa oparili. 6»spodin je urednik dasopis» tog» u dogodovSlini vide irobr»lten, nego ds bi osvddoden bili mogao, d» su l»Ii»ni kao polomei kimljanak i kalinak najstariji i po lome istoridno irvorni Ltelji lerst» i Istrije. Njemu je dobro pornato, kad su i u Koje slr»ne, i od prilike n kakvume kroju kimljani u ovu remiju doZli, koko su oni i njikovi nerakoni potomci Ikldldsai Slavene pod imenom llirak, dopidak, Viadak, ksrnacak ill lsra- njacak vec u remiji našli, od dosti jik ralerli, od d»sti sukanjstvu pod- vergli, sve pak der prestank» slabili i tladili. Nepravdu ovu upurnavki i boječi se kakove premene u sudbi «Isvenskog» narod», «tor» se gospodi« urednik (potaliandeni Ndmac) s» svom snogom guslim pokrivalom remiju rssterli, i na vsrku log» pokrival», ravno kinerkim remljovidiiua, niSl, do kimljane i Hlleldsne pokarati. kkli, s koliko jo visokem udenoslju dasopis /»kri-o pisan, ipak tver- denj», na kvjo »e namdre ove udupiru, i sam rdravi domači rarum opro- vvrci i r» nelemeljna upornsli moke. Sl» viSe mnoga od ovik dokaruju s» svim prolivn» onome, Sto se dokarati s ta raju tako, d» i Slaveni »d dasopis, /«tri,» gonjeni oli u lamnost rabadeni uprav ir iilog» dasopis» mnogo ra sebe koristne nauke poprimiti mogu. Illislimo sv deg» ir dasopis» tog» kad i kad opominjati, i r» sad sv ponajpsrvo prikvacamo toga pervog» list» od treceg danuar» 1846. v istomv listu stoji jedan ssslavok pisan od njekog X. L. (istrian- ski Slaven!) pod naslovom: /tomcni iti kataLi n /«kri,«. Vitam» u njemu sledeče: /kaii (val d arsa), koj» se irpod gore vdko i koljunskil, i kidun- skik kre-uljakak do korljsks i Kumkerka proslire, kivi narod, koji «e jo njegdar sam kimljsnims nsrivao, sad pak novim se, danim mu od stranik, imenom »kta«i" poslu/ujo. ,/erik, kojim narod taj gnvorsSe, i kojim ! dan dani doma medju sodom s porodicom 8vojom govori, niti jv «tavenaLl, niti kokionzLl, nego gruda prostadk» IstinSlin» (latino ru8ticv), »ko ravno «a rddima slavonskim i pomdSana." ^/erik ovaj nije samo naroda u /kaii, nogo su ga takodjor i n» »u«k«Lom Lram« (carso di kinguente), u ker»k«Lom« «Lriirvu, n» lo¬ čini, u /"crdicu i /»asricu i u novogras«Lamc Laukonu tako nsrvani vici govorili, koji su se sami /iomazznna narivali. komanski jv jerik ir tsr- slanskogs okruiiija i novogradskog» kanton» osim L/im i Sc-an od sla- venskoga u svomo rarsirivanju rdijen dio; pri svom tom ipak ga do 6800 osobak doma medju sodom govore." „ljudi »e ovi romanski Kogu moliti ne rnaju; brnjali pak no dalje kak do deset, i u lome «u dva disla slavenska. / ipnL ,> kq>, ,o«k i »asa Liveci ,«riL, ona) »ki, Loga /e ona) »„ros govori«, Lo,i >- pr- sovo AosinaL /«kri/u poLorio, uprav i«ti, Lo,i «c,- La g080 posinaL o-serL„o." „derik je «kror i skror romanski, i ni u dem od «noga rarlidan, koji se je po drugim remljam» medju potomcim» onib nosvldinak, Koje 8u kimljani, kao n. pr. o liakiji, ustanovili, obderiao. /ednsko jo onom u vakiji slovoslaganje, jednako pregibanje glagolad, jednako rdd! s malom njokom rsrlikom u okondonijama." „Oni, koji misle, da su taliansk» narddij» a takodjor i irbraieni ta- lianski jerik ir smsse latinskog» ijerikak »/vernik narodab proiriSI«, na- I»re kod tik kimlansk dnkar, kako je mn/nje njikovo noosnovano, i kako se tim vise od starin» irobra-eni latinski jerik i u najnovije vreme ir- obra-eni talianski jerik ir Livedik neobd/lanik narodnik jerikak irobrario — pošto je to u udaljennme uglju, odludeno od svakoga saver», u sre¬ din, naroda svoj sobstveni a ne t«Iianski jerik govarvoeg kivede pleme kimlansk moglo u svomv domačem jeriku takodjor i rddi, Koje latinskomo jeriku prinadlvlte, i naklonenija, koj» su »e posle u talianski jerik preli¬ la, svkraniti." „Nek se ne misli, d» je pleme to u kakv« na bliru slojede dob» u Istriju doklo ; tog» naselbin» povrads s« u parna najpornij» vremen», i naselbina istrmnskik kimlansk im» jednaki irvar s onim narodim», kod kojik u vakiji, u kpiru, n» dalmatinskim ostrovima i kod drugik isti jerik nslsrimo." I! Kratko redi, koce sastsvak taj odilno d» tvdrdi, kao da jo romsn- ,Li oli vta»L- (ili kako sto ga mi rovemo „vicžbtri") jerik lljadranskomo primorju i jost dalj« nekud, mnogo «tariji od slavenskoga, d» su g, ka¬ lini pro 2000 godiaak kao svoj narodni jerik ovsmo doneli; potajno pak koce da tverdi, kao da je remljidte ove remije sobstvenost I-alinak i nji- kovik dli-ik nsslddnikak kalisnsk, na Koje »u se parnijo Slaveni naturili. St» viSe i naši su vic« potomci katiaak I valje so strast o polaliandlvanju svega rsist» goniti n« more. kkko bi sve to, Slo dasopis /»kv(,a prida, istinito bUo, to dl primor¬ ski Slaveni tiko i mirno obnsSati se i vere!» biti imali, d» jik opraviden! remije vlastaici medju sokom lörpe. No demo «v ipak usoditi s njeito remljopisnog i rgodopisnog rnaoj» pronadi « koliko islino »aslavak isti u sebi im». Najpervo moramo primdtili, d» istrianski Vlas! oli Ilimlani u /is«' ne -ive, nego u v-p-cLo) sokini. »a«« rovu Slaveni urku duboko i dugu dolinu, kror koju potok tede, ili o koju zaliv morski upad», 'kako je kak» jodu» bliru SuoLeca irvirud» irpod Nanosa i kror sumu Ldrdo krivuda- juca. kasa istriansk» podiojo irpod «umbcrLa u raliv morski rarlivajudi se, i dopire do karnidkog» prislanista (porto Oarnira). Nad Sumderkom je gore prostran, blatna poljan» /taLika, i od ove istodno stran« jeroro depidko; pri jereru proti sdveru loki ldp» od Vdkv istodno, od irobilnik ber-uljakal, rapadno «pasan» doUn». Ovo j« sokma ccpieLn, a no /ia«s, i potok preko nje lekuci i a jeroro slivajudi se jest« Soikun«ica. v ovoj prijatnoj dolini le-o sel» /kz-illi/cvica, Vav« «cko (vili» nuova), vica na levo, L-ks, n» desno potoka, Svasnv- pak SvotniL i /kcvso n» kre-.uljcims, kojik Ltelji medju sodom vlaSki ili rumenski jerik govore. Osim ovik, jerik taj nalarimo jo§t samo u Sejanim« novogradskog» kan¬ ton». Ätelji najblirik selak, Klune tek jedan delv/rt, i kerguda pol ure, od Sejanak udaljenik, nerarumu Sejane ni malo, niti pokaruju j nsjmanje sledi, d» bi su oni jgdar vlaskim jerikom rdorili bik. 6idi, koji irmedju Lkana i Vokca u novogradskome kantonu slanoju, nisu komanci ili kumeni, niti su se igdar tako rvali. 8erdi «u oni, koji su se lamo u oskudne istina, no ne s» svim puste Strane medju svojom ir davna prebivajucom slavenskom draljom, pravim potomcim» starik /a- 27 lm«'»»a «i-Kil» vasi, prijemki dru/.in, navad«', «'dna>anj<' (siga), pesmi in pripovedke. vse vse j«- /gol slav« »»skiga duda. >'ji!» scdajna nosa (obleka) ! j«' ra^no lista. kak«»rsn<» uidimo v poilodad njid pred«dov 3a^»i«lov v Val- ^.i/orov«-m de-.«lopisu. in «uaka j»,- n >>t s lii venski ki (loralov v Valranskid lkarpalden^ goraki n»««l o5ili bili. >ar starejši »noLjo n<» pomnijo, tke kri biki kaj o«k valaskiga j« /ika slišali. (udi li predivavci so «»drasliki stari!» dapidov in Karnov, lo j«' Kranjcov, pa ne xinesani s poxn«j v deLelo pridenim ixdodnim 8ka- vnam namree 8erda»n in Ilukgar« an», temuL Listi kranjski xarod. ^-daj govorimo o"ri, tega ne Komo odr Kli. ?a terdili, tke je rimsko Ijmkslv«» sedajni j'xik »a>il» priinorskil» Valadov govorilo, to je misel, katera ki ko»naj v glavi kakniga iieved»U'Xa oklili xamogla, in Katero ludi pisavoc ««»stavka žal. O lem pa nas ne samo poroLilg, ne samo dozd« vanjo — temne živi zgo«lopis u« i, tke se je valaski j«'Z»k v nekdajni Daiji j/ pomesinja kalin- eov s 8lavenan» in okek s poznej nas,-klenim Valakam osnovat. Xekdajna l'a.ja je kila silno obširna dežela, in je odsegla, po 1'tolomeju, danas »i lkanal, tlel zdolajniga Ogorskiga, Krdiljsko, ^loltlavo in Valadijo, se je ! d«»lgo dolg«» deželo-lakoninosti Ilimlanov kranila, in je kila so lej 105 let po Kristusovim rojstvu o,k ronskima Oesarja Iračana premagana. V deželo po «kolnik kervavil» vojskal» moeno zapuseno posl«' Vrajan innožico rimskik naseknikov; kalinei se s 8Isvenkami, 8laveni pa bolj po redkama z I.alin- Kami združijo, njil» otroci se okek jezikov uLo, odderžo o Inelite) skavnimu prejiskovavcu dogodivsine, se lej kone pelina stoletja ! ix ^zjv v danasnj«» Ilulgarijo, Valadijo, Aloldavjo in drugo sosedno kraje naselili, in svoj lastni ne evropejski jezik govorili. Kremagavci dežele so vit er nutk starim domor«»dcan» gospodovali, pa poslali so v segal» in vje- xiku 8l»vvni, kakor .Mongolei, Kitajci v Kini. 1'rojno različni zarodi, slo¬ venski, latinski in valaski so se tedaj veilen narotl rastopili, in njega jezik mora tedaj pri prevagavnimu «luku trojne tleli govorjenja v seki imeti: slovenske, latinske in valasko tleli. >^ko pripovedko v sostuvku v »zgled pisano, otl nujtlene sekire psxljivo preberemo, najtlemo v njemu mer! 86 besedami Lox 30 slovenskik ali slovenske korenine, kakor se/c,>« (secura) o/nnn/tt dva moža dodila al predajala; salve poele reZro: kmalo potlej ul po tem pritlela (lista, ki sta sekiro zgubila); /,oc?»rZa mallratal xa tata: in poeneta dolžili (ga) x» lata. Duka slariga valaskiga jexika v «lanasnimu valaskimu učeni jexikoslovei tlosti najilejo, resnično je, tke tlosti keseil ni ne slovenskiga ne latinskiga ixvirka in potloke. Olugol emna/a ima sieer slovensko končnico pa raxum lete ne slavenske ne latinske potloke, tako (nsj6iti) mer-a (manus, roka) ur številka ena i. t. njikova noš¬ nja istovetna «»na, koju n slikama nj kovik pra6ötkovak 3api«lak u Valvs- xorovom xemljopisu vi«limo; ona je jeilnaka sa nosnjom slav, »škili Oora- lak o amno/a.- 6va muLa pri6osta; salve poclo ve- rr>a: inalo posle pri6osta (ona, koja su sekiru ixgudila); poenrla mallra¬ tal xa tata: i naLasta ga odtuxili xa tata. Da uLeni jexikoslovei 6osta 6uda starega vlaskoga jexika u ikanasnjem vlaskome nalaxo, »slina jo, duduLi da »nnogv rLLi niti su slavenskoga, niti latinskogs ixvora i podobe. 6Ia- g«»l emna/a ima »slina slavonsko okonLonje, no «»sim ovogs niti slavenske, niti latinsko podobo; tako a/?al (naLi), mer^r (manus, ruka), ur- drojanjo jedan i t. d. Vlaski daklo jexik nijo, kano Sto pisse tverdi, skrox i skrox roinanski oli latinski, poSto mu poSto mu po p^oodladajucein slavonsko»»» j odilnom stsrovlaskom odraLenju i treLi dol lalinstino ne xaostaje. Da¬ našnji jo vlaski jexik potomo mnogo mladji od rimskog oli latinskog, i nemoguLno jo, da bi ixobraLoni latinski joxik ix ssdaänjoga vlaäkoga oli ix staroga vlaskoga na evropejskim jexicima niSta podobnoga neimajuLeg jexika proixisao dio. kimljani dakle u lstriju dosavsi nisu vlaßkim joxikon» govorili, i današnji istrijanski Vlasi nisu ostsnak onik kimljansk, voL su morali poxdnijo u Istriju doLi, ili pak, ako di rimski ostsnak bili, to bi onda »norali poxdnijo sa dakiskim Vlasima ixmeßani biti. Od kud su pak prišli ti Vlasi u istrijansko sad od njik oditsvano strano? O ^ejancima ni dvoumiti nije, da su so dugo po rimskomo gospodarenju tu naselili. No moLe so o Ilimljanima misliti, da di u tako nsainILnom medju gorama i sumsma sskrilom u obxiru politiLnom i vojenom sasvim nevoLnom kraju, kako Sto Lejsnsko solo leLi, posadi» dvrLati. Osim toga Bojane» vLrlo rado u podonavsko prodLlo putuju, gdi s» palenjem uglja i sa drugim dörvar- skim poslovim» dosts si xasluLivsju, i don»a dosaväi s vesoljem pripovL- daju, kako jik xilelji tik prodolsk s röLma: ^na»r tz 2. ttardelevje pesoietva pevniAS. Deli rarilel pesništvu rarredjivsku * stari navadno u ode, k^n»ne, tlilbvrsmbe, eleAije in svetne sli popevke ^nakreontske. n) O«/« — AerLki „ode^ t.j. pesen» ra petje, popevka — bil» je sts- sin» pesem najvisjeA« duks, od katere posebno veha, kar je Aori na po- . elkn pesniLt^a pevateljniAS sli pevniAS, kakor tudi, kar je o strokak ir raxnib slopnicak reLeno; ne treba tedaj kar veL o timu. 2a ode u leloj knjiAi derLi: Aaprej slsvenski ^UA, pevcu, kodoljubje; o ilirskin» vse pesme ^lusickove in Dleka Iliri», i. t.d. -) bila njim je oda poboLns, peta pri Aerckim Lertvovanju na kvalo LoAov in to u najurviZenijem nHvisjem duku. AH slavniji k^inni so psalmi kralja Davida — kar se tiLe pesniLtvs poboLniAS, njim nije para u nobene»n r.irodu — in k)mni slaroAercki. Danasn./«' dnn nan» je oda, u kateroj pesnik prikaruje Lu- ljenjs, obudjena po preini^lovsnju nadclovecanskiAS, po Lelji ra nevidljivim. 2« b^inne derLi: kod lipo ; Domokod dulis; Od« koA. 0 ilirskim. lloA u vdicanstvu svomo; pordrsv 8erbiji i. t. d. c) Kakor li^mnus nije kaj druAiA« ko od» poboLua, tako bil je d/'- oda peta na Last boA« kaka; u letik pesmak bili so pesniki, kar se tiLe spodobe u menjanju napeva (viLe) in u naLinu Alass, tako slo- bodni, ko rsrujrdsne baknntice u svojik divjib »Arak in plesib. 8sdaj »»sravno tskib pesini ne imaino; sadsjni tedH iinenujejo s tim imenom pesmi ko oda visoko nsdsknjene, katere se ne derLe samo ene in posebne rvunsjne spodobe ali verste. d) L/e-Ott — Aeröki u slarodavl»»m Lasu Lslostna, potler vsaka u äesto- Lalostno pesnika Lutjenja kuruje; leta Lslost irvira pesniku ir prispodsd- Ijanja vSeLe, vesele preteklosti, in Lslostne sadajnosti. Deta Lslostna su- dHnost n»ore bili tudi predmet ra odo; ah oda Ho druAsLi popeva, oda nas rdiAne nad tesnote in reve letina sveta, u Lsloslnici pak nas nadvlada leta Lalost, in tako, d» kdor pesem Luje ali bere, obüuti lete tesnote in reve; laka oda je prilien» gorski reki, ki se valja brer ogleda na bsreA ali obale Ler stermo skalovje, katero s Lasom omeLi in rsrdere; Lalost- niea pak reki u ravnini, ki se valja tiko in mirno med bereAoma. Kavno tako pak je tudi spodoba rvunsjna mirnijs in prosta; stari (ierki in kimhani so imeli eleAiLke stike t.j. äestomer rjedinjen s peto- merom; ssdajni pesniki rabe nHrsji trokeje vLasi tudi jambe. K Lalostnici Are tudi /»erorda, u kateroj pesnik Laloslnik svojik misli ne KaLe ir samica sebe, ampak nam KaLe Adekako osodo, ki svoje Ls- lostne Lutjenja u serce drvA« osode irlevg; tedaj bi Ho lekko prišteval //L/om ali pismam. AsjAlasovitnije so keroide Ovidove, in rarun dvek la- kik po DuLicu u ilirsko prevedenik neimamo ^UAoslavjani ni ene. e) ^operka ^Irts^reon/s^vr—po ^nakreontu, pesniku staroAvrLkim j tako imenovana — popeva veselja teA» Livljenja; dsnaZnji dan se imenHe pesem --osvs/nu ali svetno, in ona in poboLna skupaj imate ime popevke, ker st« ssdH samo leti dve versti prav ra prav rloLeni ra petje. /'opevan je tedH pesem prav ra prav nameHens sli vsH tako rlo- Lena, da se ra petje clo vleLe, nH si bo kar se rvunHne spodobe sli pak stopsHa ideal» tiLe. kredmet Hoj je lskko vse, kar Are u odsvA poerije; alj se rsrloöi od vsek druAik, ker stopa bi rekel r mirno noAo cer poljane cvetele nam u tem Livljenju, in Aleds mirno veseleLiA» se lica lepote letiA» sveta; in tudi takrat, kadar vrdiAN« oko do viäav doL- ^in, pesniku ne igra serce od oniAa urdiAHeHs, s katerim se vrdiA» k^lnnus, ampak nam KaLe po malem in mirno vsemoAoLnost boLjo, sli pak Last AdekskZeAN kristjanskiAs predinets. ko takim se rardeli rdH popevka, ko Le smo Aori vidik, u dve stranl: u /'spevno po-orno. /5) u sve/no sli posvetno. «) kopevka poboLna ima isti namen, ki AS ima kymnus, samo ds nije leAS urviZvniA« ampak mirniAS duks, ra ds se lskko pHe po eer- kvak; ona nam tedH ksLe öuheHa rbuHens u nas po mirnem rarAleds- van^u rariner in rsvere med nsdöloveösnskim ali nebesnim in med ölo- vecanskim. ?ri nas duAoslsHanik ^'e »nslo tskZik pesem, ker so rsrmere cerkve¬ ne letemu pesništvu malo priloLne, ampak §e le protivne. /S) Kar ^e popevka sre/rrn, lakko vidiš ir malo prHe reöenij;». I'u- KH tedH ArHo veci del napitnic, in davorhe, sko niso ode; pesme sva- tovne, pesme od renkiHak i. t. d. Ušlo ds ni vse pevatehne sli liriöke narodne nsSs pesmi so svetne, in u slovenskik tudi mnoAe podoLne popevke; pesnika prosliAa posvetne skerbi in teLave vleöHo k remhi, tedH se ne vrdiAne niAdar u one višave Luhenstva, ir knterik irvirHo urviäene pesniötvs verste ko p. k^mnus ali oda. " knostrurni ,>«8 prelvkli, nsinesto: s« isrreHirali. Ox 1 « 8 ravoho H. rverkn stnr. sv. pism«, posIoveHoniA« po A. klneidu dnvorniku. ?red nekim » .som sem dobil od A. davornika II. rverik star. svet, pisma; kdo bi A» porelel. Aa dobi po 1 Aold. sr. u stanisu slsvhanskiAr» drurtva. Kar se s tim posebno ra tiste na rnaHe ds, ki so se podpisali ra leto delo. /rnn .1/acim. O L N a N L L O. Aavod v lepopis mo pisolisti 6. d. Kevca, ki so bili v liodohubu od 2k>. p. m. pobovo» j, ni. se bodo Le Konc tekoöiA« mesca v I'ersti pri e. k. norinalni >oli. > Hubhani pri KleinmHeHu, ino v (^vli per Vodstvu c. k. poAlavitne sole dobili »noAlj. Xa druAe deLele in krHe bodo rsloAi po- rnej rarnainovani. s'ele bnkviee — uvod, ki okoh dva pola obseLe, in 33 listov, bodo vehale polterdo /verane I ti.; pisolisti sami, klerik e 26 vkup m« liko rverani 30 kr. l'osamesni listi se bodo dHali, de si M vdoAi ucenci lo- LH perskerbe od t do 6 Kr. — AaHati se ^e, de bo to lepo, in rlo pri- »as»»«» delo vsim iepopisniAa uka Lelnim Slavenam prav prijetno ino vsec, kar ir serea Lelin». S. /i. j llvvil u krestomatil» ^808lsv^ii8lin 8 2. Vsrstv pösmctvs pövstehvOA. Ovu strsau pesništva rarred^ivsku stari obiLno uvode, k^mne, di- tk;rsmde, elexi^e, i posvetne ili popövkv ^nakreontske. o) Oda — Aärcki »ode" ili pössn r« pevsHe ^popevk«^ — bil« ^e starim pösma nHurneäenia, od ko^ik nHosodilie vsha, Sto bi rejeno Avri ns poöetku ovoA pövstehnoA rsrdöls; kso tskod^er ono, Sto ki reteno o kilicak sloLenik ir rsrliöitik stopicsk; ne trtba dakle niät« viSe o tome. Kso ode moAU smatrali se: 8ve pösme NuSickoA», Dtök« Ilirii ; I'o- rdrsv d. Kollaru; Oj ir XaAorj«; 0 8lovenskom: ?evcu, kodohuHe it.d. -) bil» ^im je oda poboLna pövans kod AÜrökik Lärtvova- Hak u kvslu doAOvad, i to u nHurviSeniem, nHur»»cseniem duku. AH- Alssovitii jesu psalmi kralja Davida — nema njim, Slo se tiöe pösmak po- doLnik, para u nijednom narodu — i d^mni staroAäröki. DanaSnji dan k^mnus nam je ona oda, u kojoj pesnik irraLav» bu¬ ljenja, podudjena po smstranju nsdöovöLanskoA« , po poLudi nevidjenoA». Kso k^mni moAU se smatrati: 8oA u veličanstvu svome; p^rdrav 8ardii; onda medju slovenskimi: kod lipo; Domokod duka; Ldioost; onda: Od« ÜOA od DerLavina. c) Kao Sto k^mnus nije nista neAO od« poboLna, isto tako dio je DrV/tz^-arn- oda pövsna u kvslu boA» Vak»; pösaici kretali su se, Sto se tiLe spodobe, u ovik pösmak posve prosto, jerdo su vbiLavali mönjati nspövo i naöin u Alssu (Tonart), i bili su dskle u pösmvk ooo, Sto bile su u iArsk daksntice bösne. DanaSnji dan naravno ovako ik nema pös- mak; novi dakle narivsju dild^rsmdom pösni visoko nadaknuto, Koje ne durLe se iste sposode ili kiticsk. dl — AärLki, starodavno svaka Lalostas, poslö svaka ir Šesto i petomörsk sloLena pössn — naSki je pösan, koj« buljenja La- lostns irrsLsva; ovs Lalost teöe pösniku ir prispodsbljsnjs UAodne pro- Ssstnosti i neuAodnoA tuLnoA stanja sadsSnjeA. Lalostno ovo stanje biti moLe tskodjer predmetom ode, alj je posve rarliöno u dubu ili mistik i u spodobi; u odi urviSava nas pösnik nad onsj predmöt pösniks, i slu¬ šatelj ne 6uti, da A» tlaLe tösnoLe ovoA Livljenja, oda ovakova je sliLn» Aorskoj reki vsljsju^oj se ber odrira na obale nir starme klisure, Koje vrömenon» moöo se i ruöe; Lalostnica pako röki ir ravnine, valjajuöoj se pvlsASNo medju obalami. Isto rato pako je u ovoj takodjer spodoba mir- nija i jednostruLna; stari 6arei i kimljani imali su eleAiLke stikove t. j. Sestomör s« petomörom skopöan; novii upotröde ponajviSo trokeje^ AdS- K Lalostniei spada takodjer u kojoj pösnik öutjenja Lalostna neirAOvara upravo ir sede, neAO navodi Adökskovu osodu tuLedu se prs- ms druAoj osodi; moAls bi se dskle krojiti i medju /Lalove. AajAlosovitie jesu keroide Ovidove, i osim dviuk po Kuöiöu ir ovik prevedenik neima¬ mo mi nijedne. e) .4nokreon/»ka — ime po ^nskreontu pösniku staroAiirö- kom — popöva veselja ovoA Livljenja; današnji dan kaLe se peaan ane^na ili rajedno sa poboLnom pösmom popev/ta; jerdo su sada samo ovo dvö vsrste namenjene ili barem ustrojeno ra pövanje. /»opev/ca dakle jest pösan, ili upravo namönjena ili barem ustrojena ra pövanje; predmßt moLe joj kiti s ve, Sto spada u okruA poerije; alj se rsrluöava od sviuk ostalik, jerdo stopa, rekao bi, mirnom NOAOM kror livade cvatuöe nam u tom Livljenju i motri mirno radujuöim se licem lö- pote ovoA» svsta, a i kad urvisi oko na vißino doLje, neixra mu särev onim urkitjenjem, kojim se urdiLava kymnas, veö polsAano nam KaLe svemoAuönost LoLju, ili Last AdökojeA kristjanskoAa predmöta. Osled toA» rsrredi 86 dskle danaSHi dan popövks u dvö Strane: «) 0 popövku podoLnu, /S) u ave/nu. «) podoLna ima onu istu namöru, koju imade k^mnus, samo da nije u onom urvisenom neAO u mirniem duku, ra da moLe se pövati u carkvsk ; ona nam dakle KaLe Lutjenja produdjena po mirniem smatrsnju rsrmersk i ra vera medju nadöo vööanstvom i Lo vööanstvom. Kod nas ^UAOslsvjsnak malo ima ovakovik pesmak, jerdo uredjenje cürkveno tom pösniLtvu nije pospöSno, veö manje viSe protivno. /S) 8to jo poper/t« areVna, moLeS rsrabrati ir malo prio reöonoA». Ovsmo spadsju dskle nspitnice, davorie, pösme svatovne, pösme pövane od Leteljicsk i t. d. ltlalo ds ni svekolike pövateljno ili liriLke narodne nase pösme spa- daju u popevke svötne. kösnik prosti neurnese se nikada u one višine culjenstvs, u kojik radjaju se urvisene pösniLtva värste kao n. p. k^mnus ili oda. o x I « 8 o u. sverliU 8i«r. »v. p!si»s. prsveckenox« L slovenski ierik pa g. klseiäu 2svorni>!ll. ?rie nkkoliko vrSmens