rt ■ Riše i karakteriše Hrvatski Hren. 1895 . Samozaložba. — Tisak Katoliške Tiskarne u Ljubljani. Riše i karakteriše Hrvatski Hren. Po&listak iz ,,SloYenca“. 1895 . Samozaložba. — Tisak Katoliške Tiskarne u Ljubljani. Hrvatska Posavina, 24 . 1ipnja i8g5. Veleučeni gospodine urednice! Uptržim, da ce Vaše čitatelje zanimati, uzčitaju-li koju i o naših crkvenih i družtvenih prilikah, o položaju crkve kod nas u Hrvatskoj, po imenu u negdašnjoj biskupiji bi. Augustina Kažotiča, pošto smo mi Hrvati sa slovenskom bracom i krvju i težnjami, a osobito istom sv. vjerom toli uzko spojeni, te pošto ste vi Slovenci u crkvenom po¬ gledu ved skoro prošli križu, koja nam tek pred- stoji, pa biste vi, poznavajuci naše prilike, uzmogli danom zgodom pomocnicu nam ruku pružiti. I. Da su posljednje godine, godine dugoga inter- regnuma, po crkvu u nas bile vrlo tanine i tužne, da se za toga vremena provelo okupaciju dobrahna diela crkvenih pravah: to je lahko razumjeti; svu se nadu stavljalo u skoru buducnost. I evo i ta buducnost posta sadašnjost. Pa svejedno, da same sebe pitamo: a je-li sada bolje? — težko bi bilo na to povoljno odgovoriti, te bi valjalo priznati i reči: zlo je sada, a gorjemu se nadarno, kako jasni kazuju znaci. 1 * Istina je: več je skoro i godina danah, što nam osvanuo novi, davno vec želj kovani nadpastir, Hrvat dušom i tielom, svečenik duha Božjega, pun dobre volje; istina je: sve on sile napreže, e bi mu se duhovničtvo u duhu preporodilo, pridiglo, ojačalo, za borbu koja mu je na pragu očeličilo. Sretna je bila za tu svrhu misao nadpastirova, da je odmah, čim zasjeo stolicu, kako več i sami znate, stao uvadjat duhovne vježbe za sve duhovničtvo, pa se te vježbe več prošlih praznikah obdržavale odmah u dva mjesta: u Za¬ grebu i u Krapinskih Toplicah. I jednim i drugim vježbam sam je nadpastir glavom prisustovao, sam glavom i sudjelovao, ozbiljnom, otčinskom riečju sokoleč i podpaljujuč duhovničtvo na život pravo svečenički, na život po duhu sv. Grkve, na rad neumoran prema svečeničkom svetom z vanju. To bo prije svega treba, da duhovničtvo bude »sol zemlje i svjetlo svieta«, »sal terrae et lux mundi«. Druga je radostna pojava, da su ovoga Ijeta, kako saznasmo, počele duhovne vježbe i za gospodje u Zagrebu, ito u samostanu milo- srdnih sestarah. Več od prije drže se u tom samo¬ stanu duhovne vježbe za učiteljice, a sestre milosrdne sve su žrtve za tu plemenitu svrhu veledušno doprinosile. Žaliti je, što se rad tih sestarah u Zagrebu i druguda po Hrvatskoj premalo cieni i uvažava, što se na njihov rad, imenito u školi, i od neke višje strane prekim i zavidnim okom gleda, što ih 5 s iste te strane svakom prilikom veksiraju — moči ču Vam uskoro i nešta točnije o tom pisati, jer, kako čujemo, sprema se od te strane nova navala na njihov inštitut. Tko pozna duh strogo crkveni toga duhovnoga reda, a zna, kako od one strane puše vjetar protivan tomu duhu, neče se tomu puno čuditi. — A ipak nebrojeno puno dobra tvori taj inštitut ne samo za Zagreb i Hrvatsku nam do- movinu, nego i za sav slovjenski jug, pa i dalje sa svojih preko 60 (šestdeset) filijalkah, razsijanih po Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, po Bosni i Hercegovini, po Kranjskoj (djeluju naime od ne¬ davna i u Kamniku), po Staroj Srbiji, Rumeliji i Arbanaskoj, a najzad i u Ugarskoj. Zaliti je, da njihov predstojnik, u visokoj starosti svojoj, jedva več i odolieva silnomu poslu i teretu, što je na-nj navaljen, i što možda i preveč popušta pritisku onih odozgor, a ovi dakako zlorabe njegovu kon- cilijantnost, koja je manje više nerazdruživa sa staračkom dobom. Siedoga toga i nada sve ne- sebičnoga predstojnika milosrdnih sestarah, pre- častnoga g. kanonika i opata Fidela Hoeppergera, brojiti je bezuslovno medju najzaslužnije dobro- tvore ne samo Hrvatske, no i svega slovjenskoga juga: riedki taj muž, još u svojoj visokoj starosti uza sve naravne slabosti staračke dobe neizmjerno žilav, energičan, praktičan i uztrajan, spaja sa poviešču svoga dugovjeka djelovanja u Hrvatskoj zamjeran dio poviesti kulturne i u Hrvatah i u drugih južnih Slovjenah. 6 Jest u veliku pohvalu sadašnjemu nadpastiru nadbiskupije zagrebačke, što on tomu inštitutu, kako nam kazuju, posvečuje osobitu svoju brigu. Dao Bog, pa našao nadpastir prilike, posvečivati osobitu brigu još i drugim dobro discipliniranim duhovnim redovom i mužkim i ženskim, kakovih bi trebalo širom nadbiskupije u obče, a u Zagrebu napose! I to je utješljiv znak, da je velik broj otmenih gospodjah zagrebačkih podastrao, kako čujemo, Nj. Presvietlosti g. nadpastiru molbu, da bi što prije dao u Zagrebu obdržavati p ud k e misij e. No mi mislimo po svom dakako nemjerodavnom mnienju, da bi to možda još malo prerano bilo: prije treba, da se samo duhovničtvo to više duhovno obnovi, da u njem to više ojači »spiritus ecclesiasticus«, a najpače, da se to prije rieši nedostojnih sponah plačnoga i štetnoga skrbništva svjetovnih močnikah i vlasteljah, kako bi ono, u sebi jako a iz vana slobodno, bilo i zaista voljno, da podržaje i na¬ stavlja plod svetih misijah, pa da na osnovu, što bi ga sv. misije položile, u istom duhu i dalje gradi. II. Sve su to i još više toga liepe i radostne pojave probudjena duha crkvenoga, novo nastala života religioznoga. Pa svejedno uztvrdismo, da je crkveno i družtveno stanje u nas i sada t u ž n o. Kako to ? Evo kako ! 7 1. Presvietli gospodin nadpastir usupor svoj svojoj dobroj volji nemože da uspije baš tamo, gdje je po crkvu i družtvo naše naj pre¬ či j e: u slobodnom postavljanju valjanih duhov- nikah na najvišja, najodlučnija mjesta nadbiskupije, pa tako je spriečan u slobodnom i blagoslovnom upravljanju svoga stada, j er mu baš u toj stvari baca neprestano k lipove pod noge — vi s. naša vlada, koja je, da više ne velimo, skroz na skroz liberalačka, a k tomu magjaronska, hoče reči protunarodna. Eto več je prošla ciela godina, kako je nadbiskupska stolica popunjena, a još nijedan novi kanonik nije ime¬ novan, prem ih je praznih 14 (četrnajst) »stalla«, a medju njimi i »stallum praepositi majoris«. Da tu zapinje crkvena uprava, da to zlo djeluje i na duhovničtvo i na puk, nitko nedvoji. A zašto nije do sada novih kanonikah ime¬ novano ? — Razlog tomu jest za pravo u veliku po- hvalu nadpastirovu, al itako po nas plačan. Vlada hoče za kanonike ljudih, koji budu s njom gredili, štono je rieč: »durch dick und diinn«, ljudih, odanih dušom i tielom današnjemu sustavu poli- tičkomu, vjernih pripuzah današnje magjaronske stranke, što je na krmi, bio njihov prošli ili sadanji život ovaj ili onaj: — a nadbiskup hoče po svojoj duševnosti za ta mjesta ljudih, koji su zaista vriedni takove časti, te i znanjem i životom sposobni za tako visoka i znamenita mjesta u crkvenoj upravi. Odtuda nesporazumak, odtuda odgadjanje imeno- 8 vanja. Jedan je kandidat nadbiskupov vladi ne- počudan, što je tobože odveč »ježuvit«; drugi, što je politički opozicionalac; treči, što za magja- ronsku politiku premalo skrbi te svoje podčinjene preslabo muštra u duhu te politike, ili neima za tu politiku inače dosta zaslugah; četvrti, što je značaja odlučna, samostalna; petoga opet okle- vetalo od stalne strane i svašta mu prišivalo itd.*) A nije to ni mučno razumiti, kad se znade, da današnja država hoče pošto potoimati crkvu u svojoj vlastitoj »regie«, da joj bude »višji policajni inštitut«, za obuzdavat »prostotu«, bez vlastite slobode, bez samosvojnosti, bez neodvisnosti: moderna država hoče, da bude sama »in omnibus omnium potens.« Težko je u takovih obstojnostih biti nadpa- stirom, za cielo je takova služba dandanašnji »opus bonum«, pače »arduum«, gotovo »martyrium«. III. Kada današnja liberalačka vlada nadbiskupu pravi takovih neprilikah u slobodnom upravljanju crkvenom, nije se čuditi, što je još gorje u drugih *) Tek što to napisasmo, puče glas, da je za šest ka- nonikah uslovljeno i sporazumilo se od obie strane, da se našao »compromis«; a dok vodimo korektura, Citamo, da su zbilja imenovana 4 nova kanonika, al med njimi nijedan opozicio- nalec, a draga dvojica, po nadbiskupu predložena, odbijena su od vlade. O tom Vas izviestim drugikrat. 0. p. 9 stvarih, u kojih država misli, da ima izključivo pravo uplitati se: ato jena polju školstva na¬ šega. Na tom je polju, žalibože, u osobi sadanjega vladn. odjek predstojnika za bogošt. i nast., dra. Ise Kršnjavia, pobjedila liberalačka, protucrkvena tendencija vladina.*) Tako je medju drugim zasluga sadanjega odjek predstojnika, i on ima na duši: 1. da je od škole, od zemaljskoga zavoda još za »interregnuma«, baš brutalnim i skroz na skroz nepravičnim načinom odstranjen, pače odpušten jedan učen i revan naš duhovnik, doktor bogoslovja, kojemu je sama vlada bila pri- nuždena izdati sjajnu svjedočbu o njegovu revnom i požrtvovnom radu na polju škole; a odpušten jedino zato, sto je strogo vršio naredbe sv. crkve. Zasluga je predstojnikova: 2. daje od drugoga zemaljskoga na- učnoga zavoda u Zagrebu, bez predhodna pitanja crkvene oblasti, premješten na zavod iste vrsti, al izvan Zagreba, dakle na niže mjesto, — hoče reči kažnjen — drugi jedan jednako vrl i revan duhovnik, sa svoga revnoga rada u školi i u odgojenju obče poznat spisatelj i školski stručnjak; k tomu ga u isto vrieme odpu- *) Da i to zlo djeluje na vanjsko duhovništvo, to je istina, kako je takodjer istina, da današnja liberalačka svojta, kako posvuda, tako i u nas Hrvatali, onamo grede, kako bi posijala nepovjerenje medju nadpastirom i njegovim duhov¬ ništvom i tim nadbiskupa odciepila od duhovništva mu, e bi mu podsjekla žile uspješnomu djelovanju. 0. p. 10 stiloizdrugoga odgojnogazemaljskoga inštituta »brevi manu« bez ijedne pohvalne rieči priznanja za njegovo mnogogodišnje najsduš- nije djelovanje u tom inštitutu: — a to sve samo zato, da ga maknu iz Zagreba, gdje je svojom otvorenom in neustrašivom riečju bio nepriličan nekim ljudem kod naše magjaronske vlade. A bu- duci si on svjestan, da te kaštige ničim zaslužio nije, radje se odrekao škole i pošao na ladanje za kape- lana, nemogavši primiti ponudjenu mu plovaniju. I jedan i drugi vrli i odlični taj duhovnik zatražio u vlade disciplinarnu iztragu, no uzalud: odgovorilo im, da te iztrage netreba, a ipak ih odpustilo, premjestilo, prem im nikakova prekršaja vlada ni slovom nedokaza. To su za cielo azijatske obstojnosti. Predstojnikova je nadalje zasluga: 3. da je sa škole maknut treči jedan revan i učen duhovnik, takodjer doktor bogoslovja, profesor u zemaljskom jednom srednjem zavodu, te pošao na plovaniju. Predstojnik ima na duši: 4. da je sa škole maknut, bez predhodna pitanja duhovne oblasti i bez dokazane krivnje, četvrti jedan revan duhovnik i kateketa na zemalj- skoj pučkoj školi, jer se nije znao klanjati tamo, gdje mu toga svečenička njegova duševnost nije dopustila. Predstojnik je kriv: 5. da se je škole odrekao i na plova¬ niju otišao peti jedan učen i revan duhovnik, a i 11 on doktor bogoslovja, mnogogodišnji kateketa na nižjoj ženskoj pučkoj školi u Zagrebu i višego- dišnji urednik »Hrvatskoga Učitelja«, jer mu pod ovim predstojnikom nije tegnulo dobiti kakovo mjesto na kojem srednjem ili od niže pučke škole u obče višjem školskom zavodu, prem je takovih mjestah bilo često praznih i prem je on i doktor bogoslovja te u školskih stvarih izkušan; a ne tegnulo mu biti promaknutim sbog njegova stal- noga i čistoga svečeničkoga i hrvatskoga značaja: držalo ga kod vlade opozicionalcem. Kazivaju nam, kako mu predstojnik na oprostu osobno izjavio, da je i »clique« mladih duhovnikah, u koju da i njega predstojnik broji, kriva, što vlada u nas toliko povladjuje Srbom proti čelik-Hrva- tom, a da bi vlada Srbe napustila, kad bi ju hrvat- ska opozicija podupirala; — to hoče reči drugimi riečmi: »Vi se Hrvati opozicionalci nečete da pre¬ date na milost i nemilost sadanjoj stranci, što je na krmi, t. j. nama, vi nečete da svimi silami po¬ mažete naš lažiliberalizam: zato čemo vas pomočju Srbah gnjesti i satrti.« Slično izjavio se je isti predstojnik jednoč u hrvatskom saboru, da če po- put kovača nemilosrdno kovati tvrdo železo (hoče reči učitelje i duhovnike u školi, koji neče, da plesu posve po njegovu taktu), dok neuništi opo- zicionalnu »clique«, pa ma komu ognjene iskre i lice opalile. (Sa učitelji žalibože jest več malone posve svršio kovački svoj posao; al sa duhovnici malo hramlje.) 12 Evo tako postupa današnja vlada u osobi svoga odjel. predstojnika sa onimi duhovnici u školi, koji pokazuju stalan i čvrst značaj, koji su još dosta odvažni braniti prava i slobodu crkve. Tako naprasito i nasilno niti je ikoj predstojnik dosada postupao prama crkvi, niti mislimo, da je takova šta drugdje često nači. Ove pojave očito kazuju, da država u nas grede i otajno i javno onamo, kako bi od škole odgonila sve, što pači njezinu planu, po kojem misli upliv crkve iz škole posve iztisnuti, a biti u školi jedina »omnium p o t e n s«. Ali nisu ni to još sve žrtve: tegnula bi još koja pasti na polji svečeničkoga rada u školi: ne- drži bo predstojnik, da je več svu »ultramontansku clicpie« mladjih duhovnikah raztepao: tegnula bi još koja ognjena takova iskra frcnuti iz njegove kovačnice, nerazbije-li mu se medjutim nakovalo, neizpadneli mu prije kladivac iz rukuh. IV. No tko bi mislio, da je današnja vlada u osobi svoga odjel. predstojnika, provodeči državnu omnipotenciju, zadovoljna tim, da sebi posve pod- vrgne samo one stvari i osobe v crkvi i školi, na koje ima bar na oko kakovo takovo pravo, taj kruto obsjenjiva sama sebe. Gospodin naš »Illu- strissimuš« podje i dalje: on posegnu rukom i za takovimi osobami i ustanovami u školstvu, na ka- kove i sam kazuje, da nema nikakova prava, on 13 p o s e g n u kovačkom svojom rukom i za š k o 1- skim našim glasilom »Hrvatskim Uči¬ teljem«, koj je prvo dvadeset malone godinah od duhovničtva osnovan, da brani interese vjere i crkve proti navalam moderne protucrkvene peda- gogije, što ju i u nas porodila zlokobna po naše školstvo godina 1874, kad je Mažuraničeva era i nas usrečila bezkonfesionalnim školskim zakonom. Neumorni naš »Illustrissimuš« spravio je nedavno i to jedino naše neodvisno katoličko pedagožko glasilo, (barem bi takovo moralo da bude) pod svoju kapu. A kako ga na to spravi? Vlastnika mu (bar se na hrptu lista takovim kazuje) postavi za ravnatelja zemaljskoga učiteljišta u Zagrebu, hoče reči: sveža mu ruke, pa si ga prisvoji, ter sudi, da je tim i ravnateljevo vlastničtvo njegovim postalo, a tim dakako i uredničtvo lista. Pa kad mu nebje u volji novi urednik, što ga vlastnik lista postavio bio početkom ove godine, prisili vlastnika, da urednika, štono je rieč, »stante pede«, »pošalje na imanje«, jer da taj urednik »bunu nosi medju učitelje«. Neučini-li tako, da budu listu za¬ prta vrata u sve naše škole. I vlastnik toj sili, žali- bože, popusti i svoga »jednomjesečnoga« urednika odpusti. A kakovu »bunu« urednik novinosio medju učitelje? Kazuje nam to sam urednik u svom »otvo- renom pismu« na predstojnika, što ga jamačno i Vi več uzčitaste u naših javnih glasilih. Nemari što je urednik, duhovnik dakako, vješt školstvu. ne¬ mari što je mnogo godinah revno i, koliko znamo, 14 uspješno djelovao u školah samostana milosrdnih sestarah u Zagrebu, nemari što ga predstojnik, kako čitamo u »otvorenom pismu«, i sam pohvalio s njegova obsežna djela »O školskom pitanju u nas«, nemari što mu nemože ničim dokazati kakovu krivičnost i nezakonitost u njegovu javnom radu: urednika valja maknut, j er odvažno brani prava crkve; to predstojniku trn u oku. Pa namještaj nova urednika, svjetovnjaka, čovjeka poštena, dobra, al svoga službenika, profesora i ravnatelja zemaljskoga zavoda. I tako privezala vlada sebi i list, i »vlastnika«, i urednika lista. Jedva mogosmo i vjerovati takovo nasilje, tako v zulum, kad dočusmo zanj. Na takovu kri¬ vičnost i protuzakonitost moralo bi cjelokupno du- hovničtvo listom ustati, da brani princip slobode i pojedinacah i same crkve: proti tomu valja da u prvom redu prosvjeduje kateketski sastanak na usta svoga odbora, pokle su katekete na svom prekolanskom sastanku taj list proglasili svojim organom.*) — Al kao da je opet sve zaspalo**); pa nije čudo, što u nas svjetovni vlastodržci za slobodu crkve nepitaju : »negligimur, quia negligi- mus«. — I sam »jednomjesečni« urednik, krivično od lista maknut, nebi se po našem mnienju smio *) Rekosmo, da bi to kateketski sastanak morao uči- niti na usta svoga odbora, pokle se ove godine, — kako uzčitasmo, nede sastanak držati. Zašto? O. p. **) Jedini se »Obzor« u toj stvari nešta mide. Pa na torne mu iskrena hvala od svakoga svjestna našega duhovnika. 15 zadovoljiti ciglim svojim »otvorenim pismom« na predstojnika, več ili zalitievati, da se protuzakoni- tost popravi i on uzpostavi, — ne porad njega samo, več poglavito porad stvari, — ili od svoje strane živo raditi o tom, da se nov neodvisan katol.-pedagožki list osnuje. Nije dakle obsjenjivat same sebe, več priznat, da i u nas svjetovni vlastodržci, hoče reči, da¬ našnja magjaronska stranka, koja je na koritu, gredu za tim, da svačiju slobodu skrše, a imenito, da školstvo posve podvrgnu samovlasti državnoj, a svako i sliednje utjecanje crkve u školu da posve odstrane, — na vlas po programu framasunske lože, kako je taj program veliki Leon XIII. živo i jasno ocrtao u svojih enciklikah »Humanum genus« od 20. trav. 1884 i u »Na biskupe, duhovničtvo i narod Italije« od 15. listop. 1890. I u tom radu prama programu framasunskom i u duhu lože zauzima u nas odlično mjesto, kako dosada pokazasmo, sadanji vladn. odjel. predstojnik za bogoštovje i nastavu. V. Dakle je i on framasun? — Spočitnulo mu to opet i opet u javnih naših glasilih: a on se opet i opet, pa i svetčano od toga peri i brani. Ali to svetčano pranje i hranjenje, bez drugih raz- logah, malo šta ili nista nit opere nit obrani; jer ako je predstojnik zaista u framasune otišao, znamo da su članovi te krasne cjepke vezani i 16 lagat i hinit, da neodadu njenih tajnah i članovah pred »profanimi«. Govorkalo se i glasalo, daje središnja loža budapeštanska sadanjemu predstojniku ponu¬ dila još za prvanjega predstojnika ovo mjesto pod uvjet, da p rove d e u Hrvatskoj ovo dvoje: prvo, da po malo odstrani sva k o uplitanje crkve u školstvo, a drugo, da u nastavu upelja magjarski jezik, i da je on uztaj uvjet to mjesto i primi o. Bilo s tom famom kako da bilo, ipak se čini, da sadanji pred¬ stojnik, ne baš velik prijatelj svojemu predšastniku, debelome prijatelju banovu, čvrstije sjedi, nego i sam ban, kako je bilo moči več u više slučajah opaziti; a istina je prava, da predstojnik živo o tom radi, sad pritajeno, sad otvoreno, da provede one dvie spomenute stvari. Da se program lože neprovodi uviek otvoreno i podpuno, gdje za to još nije hora, i to je u programu lože, kako svje- doči sam veliki Leon XIII. u svojih pismih. Netegne nam upravice dokazati predstojniku, da imenice pripada kojoj loži — bilo budapeštanskoj, bilo zagrebačkoj, koja je fdijalka budapeštanskoj, ali to je jasno, da su u zagrebačkoj loži, što znamo, večjim dielom pristaše današnjih vlastodržacah ma- gjaronah, a jasno je i to, kako vidismo iz ovoga, što je dosada rečeno i što čemo još navesti, da preko sadanjega predstojnika loža u nas provodi pomalo, a kadikad i dosta naprasno, svoj program, kako ga orisa sv. Otac u svojih pismih. 17 VI. Posve je prema tomu programu, van onoga, što dosada navedosmo, i to: 1. što je u nas bez svake prave potrebe stvoren ženski licej, u kojem žensku omladinu odgajaju skroz na skroz u duhu liberalačkom, jer je zavod taj bezkonfesionalan, po mo¬ demom duhu uredjen, namienjen emancipaciji ženskinjah, a vjerska je poduka i vjersko odgojenje stegnuto na »minimum«. Za taj licej čine silnu propagandu odozgor, obletaju zagrebačke otmenije obitelji, da ga napuče,*) gone odozgor one, što su u odnošaju sa vlastodržci današnjimi i od njih ovisni, da svoj pomladak povjere torne zavodu, umjesto zavodom, koji su bar još dielomice u rukuh crkve: al usupor tomu ovi su zavodi pre¬ natrpani, da je trebalo otvoriti po više paralelkah, jer ima dandanas u naših obiteljih, hvala Bogu, još jaka zaliha zdrava, liberalačkom vrtoglavicom nepomučena naravna suda, kad je red, da skrbe za nedužnost i budučnost ženskoga svoga poroda.**) *) Začusmo, da u novije vrieme po Zagrebu i arak kola za podpise, e bi zagrebačke otmenije obitelji na vladu dale molbu, da se taj zavod, dosada još za pokus otvoren, proglasi definitivnim. Tako se stvara javno mnienje odozgor za liberalne inštitute. No o tom drugi put obširnije. 0. p. **) Dakako da bi i taj zdravi sud — liberalcem je to sredovječna predsuda — tegnuo s vremenom oslabiti i pod¬ leči modernomu protukršcanskome duhu vremena, nepočne-li u nas još za vremena kretati na bolje, neprenu-li se za vre¬ mena oni, o kojim govori Is. 62, 6. 7. 0. p. 2 18 Sličnu ovoj vidismo pojavu u Belgiji do g. 1884. gdje su javne državne škole, u rukuh lože, a uzdržavane javnim ogromnim troskom katoličkoga naroda, bile nasploh prazne, a privatne katoličke škole, u rukuh redovničkih zadrugah, a uzdrža¬ vane privatnimi silnimi prinosi istih katolikah, bile prepune. I druga glavnija mjesta u Hrvatskoj dielom več jesu, a dielom još budu usrečena takovimi ženskimi liceji.') *) Držimo, da bude čitateljem ne samo ugodno, več i koristno, navedemo-li ovdje, da razsvietlimo narav i svrhu takovih ženskih licejah, doslovce ono, što je o njih sudio blagopokojni revni i učeni kardinal-nadbiskup zagrebački, a velik poznavatelj škole i odgojenja, Juraj Haulik tik pred smrt svoju, u svojoj posljednjoj eneiklici od 14. veljače 18h9 »O nastavi i u z goju mladeži.«—Raztumačiv glavna načela valjanu odgojenju i glavne uvjete za uspješno krščansko odgojenje, i odsudiv zatim odrješito namisao razstavit školu od crkve, kako i bezkonfesionalne odgojne zavode za mužku mladinu, veli kardinal o tih posljednjih zavodih u pogledu ženske rnladeži doslovce ovo: »Ali niti s ovim nije još zado- voljan liberalni, kako ga rado imenuju, a sbilja vjeri samo neprijateljni duh našega vremena. Nije njemu naime dosta, da mladeži mužkoga spola otme vjeru, a to če reči najbla- gotvornije promicalo uljudbe srca, več on opako svoje nasto- janje razprostire i na nježnu dobu ženskoga spola, dočim se pod izlikom višje obrazovanosti podižu odgojilišta, u kojih se djevojkam izmedju 14. i 18. godine nudi ovakova svjetska, i svakoga duha stavne vjere lišena« — t. j. bezkonfesionalna, ma i sa kojim satom vjerske obuke — »nastava i uzgoj. U ovoj štruci odlikovao se osobito mi- nistar nastave i bogoštovja u Francezkoj, Duruy«, — naš ga 19 2. Po programu lože jest i to, da se u nas na- stoji mladež oteti uplivu »klerikalizma«, t. j. crkvi i njezinu uplivu na nju, te ju stvoriti takovom, da bude jednoč prikladno i gibko oružje protu- krščanskoj cjepki: a to biva medju ostalim i time, predstojnik za bogošt. i nast. vjerno sliedi — »scienedi, da de ime svoje neumrlom slavom ovjenčati«, — na vlas kao i naš Illustrissimuš — »ako uz sveučilišta i akademije javnim troškom utemelji za ženski spol višja učilišta tako, da de se djevojke pod upravom onih istih javnih učiteljah, koji rnužkoj omladini predavaju« — slično kako i u nas — »učiti što obširnije siloslovju i drugim prirodoslovnim znanostim«; — u nas k tomu još latinskomu jeziku i starim klasikom — »što mu u velikoj česti Francezke podje za rukom i oživo- tvoriti. Netreba osobita oštroumja onomu, koj umije stvari ocienjivati po njihovoj vlastitoj vriednosti, a ne po prividnoj sljepariji, te ce namah primjetiti, da su u ovakovih zavodih očitoj pogibelji izvrženi najdragocjeniji uresi ženskoga spola, po imenu stidljivost, čednost i sramežljivost; izgubivši pako ove jednom djevojka, težko da de ikada, kako treba, vršiti dužnosti nježne majke, vjerne supruge i brižne kudanice, kojimi se ipak ponajglavnije, dh gotovo završuje njezin djelo- krug. Izpoviedam, da mi vazda bijaše neugodno, sastadoh ii se sa ženskinjom, koja, nemaredi za one krieposti domačega života, koje sveto pismo o snažnoj ženi toli krasno nabraja, radje se bavi mudroslovnimi, političkimi i inimi ovim srodnimi nauči. Jerbo ne samo da u njih žena riedko kada može nad- mašiti dvojbenu slavu scioliteta i nedoukah, nego zanima- judi se njimi ponajviše još zapušta ono, za što ju je tvorčeva mudrost opredielila. Nadalje znamo, da su majke ponajglav¬ nije učiteljice i odgojiteljice i djece mužkoga spola.« (Bar u djetinjoj dobi svoga poroda.) »Znamo, na koliko blagostanje porodicah, a pošto narodi postaju od porodicah, i blagostanje istih narodah zavisi od materinske nabožnosti, koja tepajude 2 * 20 što od najnovijega vremena istu nebogu, još ne- zrelu mladež, pače i nježnu djecu odozgor ne samo pripuštaju da pohadja k a žališ te, pače upravo pute, nutkaju i rek bi gone, da pohadjaju kazalištne igre, davajuci za tu svrhu mladeži i još djetinske jezike upučuje izgovarati imena Boga i Spasi- telja, nježne djetečje ručice sklapa, i prama nebu upravlja, te napokon koja je u kudnom krugu ponajglavnija branite¬ ljica i uzdržateljica čednosti, reda, uzajamne ljubavi i svih ostalih krščanskih kriepostih. Da li se to od osobah, koje če javne sveučilištne i akademičke zavode tečajem više godinah polaziti, te se ponajviše za mladjimi, večim dielom načeli materializma, pozitivizma i drugih pogubnih sustavah zado- jenimi, a svake nabožne čuti lišenimi učitelji povadjati, raz- borito može predmnievati, a neima li više razloga bojat se svega, što je ovomu protivno? može svatko lasno prosuditi.« (Nije-li ta druga obstojnost, koje se siedi stožernik s razlogom boji od takovih ženskili zavodah i sbog koje takovo odgo- jenje ženske mladeži po uzoru Duruy-evih zavodah odsudjuje kao štetno po obitelji i po narode, — nije-li, velimo, ta ob¬ stojnost u nas dandanas još slučajno podpuno takova, kakovom ju riše kardinal: a ono svakako nije načelno izključena od bezkonfesionalnoga zavoda, koji pripravlja žensku omladinu za pohadjanje sveučilištnih i akademičkih naukah, kakov je i naš ženski licej, a u rukuh svjetovnih profesorah srednjih školah; zna bo svatko, koj hode da znade, da je u nas bilo do nedavna ne samo na sveučilištu, gdje ih ima i sada, več i u srednjih školah profesorah racionalistah, ate- istah, materijalistah; — a neima li ih i danas, tko nam za to jamči ? — Nastavlja kardinal: »dakle i svaki razuman čovjek može razabrati, kako očevidna, i kako sažalenja do¬ stojna zla moraju ljudskomu rodu proizteči iz ovakove na- stave. Nije dakle čudo, što su se nadpastiri francezki, a ponajprije veliki onaj biskup orleanski«, — Dupanloup — 21 posebne komade, i to skupa mladeži i m u ž k o g a i ženskoga spola, po imenu i učenicam žen- skoga liceja. A kakovi su to kazalištni komadi, na koje mladežodozgor pute i nutkaju? Primjerice »Sedam ga v ranah« sa razpuštenim baletom* *) i druge »kojega neumrle zasluge za vjeru cielomu su gotovo svietu poznate, s tolikim žarom apoštolske gorljivosti podigli proti pogubnoj ovoj obuci; a nije tašla nada, da če u francezkoj carevini« — g. 1869. kad je kardinal pisao, još je obstojala carevina — »največi dio otaeah a ponajprije majke, kojimi je stalo do sreče svoje krvi, svoju djecu oteti ovim opasnim izkušajem, te ju i nadalje povjeravati čistim rukam vjeroza- konskih družbah, koje i dosad nastoječ oko vrla uzgoja ženske omladine umješe si steči neumrlih zaslugah.« —Tako siedi kardinal -nadbiskup na koncu svoga života a na pragu vječnosti. Čini se, kao da je proročkim okom predvidio, da če se i u njegovo stado nešto slična ušuljati, čim je rninistar Duruy bio usrečio Francezku. — Tom sgodom preporučamo našim školnikom i duhovnoga i svjetovnoga stališa, koji žele u kratko i u brzo se orientirati u pitanju o zdravom krščanskem osnovu odgojenja te ob odnošaju obitelji, crkve i države prama školi, ovu liepu okrožnicu od samih 28 stranicah. A pošto se je več prilično razgrabila, bilo bi željeti, da ju preč. duhovna oblast dade na novo preštampati. 0. p. *) Sam moderni balet po sebi, — neobaziruči se na »drastične« ili, kako jedan naš dnevnik voli reči, »pla¬ stične« i »frivolne« ljubavne prizore, koji se pred nezrelom mladeži na pozornici odigravaju, — nije drugo, kako reče jedan naš rodoljub, inače velik, pače i prevelik prijatelj našoj Taliji, — nije drugo, van finija prostitucija ženskoga spola. Pa kad je ta »finija prostitucija« u nas toli česta, odkad je intendancija u rukah »rodoljuba pravoslavnoga Hrvata«, onda neče biti čudo, ako i u nas sve više učestaju 22 tomu slične predstave, gdje nezrela mladež gleda i sluša stvarih, koje bi toj dobi imale ostati skroz na skroz nepoznate, a pogotovo nebi ih smjela onakovi živi djavoli u ženskom liku, kakova jednog sam go- spodin intendant našega kazališta orisa u ovogodišnjem »Kaza- lištnom almanaku za god. 1895 (tisak Dion. knjiž.) pod na¬ slovom »E x c e 1 s i o r«, u osobi jedne glumice, djevojke ne- vjerojatno bezstidne i bezsramne. — »A omiljet če takodjer ženskoj nedorasloj mladeži našoj to više one vrsti »mo¬ dernih legendah«, kakovu namuistom almanaku priča Ksaver Sandor - Gjalski pod naslovom »Nikoljski dar« o ljubakanju »mlade, vrlo mlade u č e n i c e«, pod zaštitom, pače posredovanjem »sv. Nikole i njegova angjela-pratioca«, legendu koliko nemoralnu u obče, toliko blasfemnu napose. U toj legendi čitamo : »Nad još uspavanim ulicama lebdio u zoru svoga dana sv. Nikola sa svojim angjelom - pratiocem, da podju od kuče do kuce i nagradjuju dobru dječicu. Nadju se tako i kod prozora kuc'e br. 7. — I svetcu i angjelu zapne oko najprije o postelju, što je bila smještena u srednjoj sobi medju prozorima, a na njem spavala mlada — s a s v i m mlada d j e v o j č i c a , tako krasna, da je angjeo u prvi mah pomislio, e to nije koji njegov drug iz nebeških sfera. A sv. Nikola, ma da je davno isluženi biskup i od obiju crkava priznati svetac sa sijedom bradom, ipak je morao da se zagleda u divno čedo i s pravom go¬ tovo umjetničkom i pjesničkom nasladom posmatra i duže no što je baš trebalo, to milo lišce, bijelo i rujno kao nebeški liljani . . .< itd.. ». . . i sv. Nikola i njegov angjeo razumjeli su da djevojče« (još sasma mlado!) >u snu priča i ra/.govara o nekom lijepom, dragom još času, što ga netom danju doživi! Moglo se razabrati nešto kao da veli: —išla sam ulicom, žurila se u školu, u jedared eto pred mene — mladiča, — meni ispanu note iz ruke — on uljudno priskoči i digne note, pa mi ih pruži, klanjajuči se, nazivajuči me milostivom gospedjicom i reče mi, da mu je 23 gledati i slušati od ozgor, od poglavarah na to nutkana i pucena. — Sto više, i male djevoj- čice upotrebljavaju kod baleta, i posebnu ba- letnu školu uredjuju ili vec i urediše za mlade ime.ah — kako mi se svidja! da dojde! — Hoče li doči ? —< »— Bih li stavio na prozor smokava, slatkiša? — upita u to angjeo.« — »Čekaj, — kao da tu više nema želje za našim nikoljskim darovirna! — odvrati sv. Nikola i dobro- čudno staračko lice nešto se smrkne. — Duše mi — sve mi se čini — tu se več umiješao onaj mali djavolski pogančič i bacio iz tobolca svoga strjelicu. Ah — bože — bože — kad če jedared sv. naša v j era u istinu te olimpijske bogove za uvijek u pakao strpati. Dvije hiljade godina — ioni se još s nama n a t j e č u . . . Nego čuj — kako bi bilo, da pretečemo onog poganina — onog besramnog golišavca? — Sto čemo — na- pikon i svetci treba da su dan danas hitri. Da — da. Daj — angjele — jabuku i naranču, — a sada čemo joj još nešto dati kao n i k o 1 j s k i dar. — Eh — nekajoj se želja izpuni! — i sv. Nikola otprhne u donje ulice grada, gdje se zaustavi pred nekom kučom s velikim cime- rom. — Sapnuo sam mu v snu, kuda treba sutra da ode ! — rastumači svetac angjelu i otprhne u višine, da nastavi svoj posao . . . .« — »Ah — ljetos se iskazao sv. Nikolaj — sunu joj dušom misao«, našavši naime ta sasvim mlada ufienica drugi dan jutrom krasnog mladiča u sobi, i pruživši mu sva razdragana i razigrana »svoju krasnu ručicu . . . . i njihove se oči sastanu u blaženom dugom po¬ gledu. Na kaminu smješteni mali božič Leljo iz bronza, kao da je zadivljeno pogledao u mlade ljude, i učinio kretnju, kao da mu više ne treba strjelice iz tobolca vaditi i da šapče : — I bez mene se nadjoše!« Pa da se čudimo, da prerano probudjeni spolni nagon našu mladež a po njoj i družtvo i sav narod truje i uništava, a da vjere i čudoredja i u javnosti sve više nestaje! Op. p. 24 naše djevojke. Ej onda: »Vale pudicit : a virginea! Extorris facta vix amplius abditis occultabere tu- guriis agrestibus.« Za koje vrieme, i u nas se bude moglo reci: »nema više djece!« Da se na taj plačni kvarež mladeži u nas u javnosti šuti, to je još najplačnije. Budemo i za- boravit, da bi moralo drugčie biti.*) VII. Evo tako njeguju i ohranjuju današnji vlasto- držci stidljivost i nedužnost mladenačku. a) Al zato nada sve njeguju krščansko miš¬ ljenje i krščansku stidljivost u vladn. odjelu za bogoštovje i nastavu. Dodji u sgradu toga odjela, pa se divi. Tu u dvorani odjela za bogoštovje Ikrščansko?) i nastavu (modemu-po- gansku) sjaji na povišenu postamentu olimpijski patron poganske umjetnosti i kulture — goli golčati Apolo, tako te je mlade učiteljice, koje imadu službena kakova posla kod predstojnika toga odjela, stid, stupiti u tu dvoranu, da čekaju na audienciju kod Illustrissimuša, te vole vani na hodniku čekati. dok se Njih Presvietlosti gospon inoš udostoji, pustiti ih k audienciji k Presvietlomu. Nu tegnulo bi s vremenom izliečit i otu ogra- ničenu, tjesnogrudnu i sredovječnu predsudu, na- *) Da naši javni dnevnici, pa i oni, koje broje medju bolje, na sve to šute, pače u svojih kazalištnih referadah i veliCaju, nebi bilo mogude, kad bi stojali na katoličkom sta- jalištu načelno, a ne samo iz oportuniteta. Op. p. 25 zvanu »ženska stidljivost« : kon se i u nas provede »emancipacija« ženskinjah — a o tom se živo i radi — budu te ograničene ženske duše, koje nemaju smisla za višju umjetnost, več od mlada priviknute, da slobodnim okom gledaju i bez pred- sudah zriju takove uzvišene klasične umotvore. Onda več ne bude trebalo »Staromu hrvatskomu slobodnomu zidaru« u divnoj mu brošuri »Slobodni zidari ili framasonstvo« naricat, da loža u nas još nije dosta obljubljena: onda bude ne samo u Za¬ grebu, Sisku, Osieku i Zemunu, več u svakom povečjem našem mjestu i ložah *, * brače i ložah * „ * šestarah, a to budu stecišta svega modernoga humanizma. — Sretne li tada Hrvatske! Jer onda se bude cielo javno i privatno družtvo u svojem mišljenju i djelovanju ravnati i vladati podpuno po etičnih načelih ne toliko starih klasikah, več, što je za naš slobodoumni viek još puno prikladnije, po etičnih načelih častne brače. bu- duči da ta načela sadržavaju u sebi sve ono, što su klasični narodi slobodoumna u eličnom pogledu ikada stvorih, al modernome duhu upriličeno, to jest sadržavaju »čisti občeniti moral« bez primjese kakove tobožnje pozitivne religije ili konfesije, a upravo time ta etična načela daleko nadvisuju ogra- ničeno krščansko shvačanje morala. b) Početak je tomu »čistomu moralu« starih klasikah, a poglavito častne *, * brače več učinjen, kadno se je tu nedavno obnovljenu sgradu toga bogoštovnoga i nastavnoga odjela svetčanim na- 26 činom otvorilo i posvetilo idealnim bogoslužjem Apolonovim, hoče reči: deklamacijom odn. pje- vanjem »božanskega« Apolonova himna. Samo je vječna šteta, što se to naumljeno bogoslužje nije moglo podpuno obslužiti po prvobitnom pro¬ gramu : pred samim netom spomenutim kipom boga Apolona, jer se je taj bog, kako je galantan a i političan, za taj par, dok su njegovi vjernici himan njemu u slavu pjevali, povukao iz dvorane u svoj »Schlafkabinet«, a to, kako vele, iz obzira prama jednome visokomu gostu, koji je svoju pri- sutnost bio obečao jedino uz uvjet, da taj »pre- svietli« bog za vazda odstupi iz dvorane. Al taj Apolo, kako je več vješt i moderno obrazovan, pozna dobro modemu etiketu, pa nije žabo učiniti se za čas nevidljivim, znajuč, da se svojom olim- pijskom močju izza obavljena bogoslužja phae- tonskom brzinom na svojih nebeških kolih opet povrati na svoje mjesto. Pa tako i bi. c) Još je večja šteta, da mora siromak sam boraviti u bogoštovnoj dvorani, oddieljen od svojih olimpijskih sugradjanah i sugradjankah, dok se nikako nemože sprijateljiti sa onom krščanskom družinom, što mu ju vrh glave po stropu pona- mjestio vješti njegov učenik slikar Tišov. Zašto ga neoslobodit toga dosadnoga mu samotovanja, pa mu nedat »po hrvatskom običaju vriednu pajda- šicu«, frajlu, a propos gospodju, Veneru? A to u nas, kakove su obstojnosti, ne bi bilo mučno izvesti, imajuči ju mi živu živca tu, u osobi 27 vriedne i pristale, ako i ne baš više dražestne udove »plavojke«, glumice »redivivae«. Ta jadna sirotica morala ovako sama, hoče reči bez pomoči jakoga spola olimpijskoga, al dakako u pratnji svojih hofdamah »en negligee« poput nje, ili toč- nije »en costume d’Adam« u našem kaza¬ li š t u*) za prošle sezone, — morala rekoh ta naša Venera toliko putah i to na očigled i starih i mladih i mladjih i najmladjih gostovah naprtiti na se težki posao, da nanovo zavede i u svoj »sveti brieg« povrati nesretnoga Tannhausera, koga je ne- *) Razumi se u starom, sada za naviek zatvorenome kazalištu, bududi baš sada skoro dovršeno novo kazalište, bolje reci kazalištna bazilika, u vriednosti trijuh novih župnih crkvah, koje de se sagraditi »ad calendas grae- cas«: ta za nje sada nije ni sila uz takov veleban hram Ta- lijin. Zalibože, da smo mi tako nedofupavi, pa nikako nemo- žemo da esapimo, da je vriedno, te narod troši godišnjih 36.000 (sage: trideset i šest tisudah) forintih uz godišnjih preko 100.000 (sage: stotisucah) forintih deficita za kazalište, na račun dakako oporezovnikah, — za tu svrhu, da nam gospodin intendant uveo u kazalište toli česte razpuštene balete, pa opere, kakova je n. pr. »Tannhauser« sa zornim »plastičnim« prikazivanjem Venerinih napastovanjah i »carstva božice senzualne ljubavi« (Obzor br. 1Ž9) te sa malicioznom i ten- dencioznom bajkom o nemilosrdnosti Rima a tomu unatoč protivnoj milosrdnosti Božjoj prama pokajaniku, ili kakova je n. pr. romantična čarobna priča »Sedem gavranah« sa »pustinjakom«, prikazivanim u ulozi razbludna ženara, koji zna i »blagosivljati« i »izpoviedati« i »ekskomunicirati« te sa raznimi drugimi sablažnjivimi, po vjeru i dudoredje uvried- Ijivimi prizori i rečenicami u toj i njojzi sličnih kazalištnih igrah, koje sami naši dnevnici, obožavatelji današnje naše 28 milosrdni i okrutni Rim odsudio i opro- štenje pokajaniku uzkratio i tako ga zdvojna opet bacio u naručaj Venerin, a odaole u ponor pakla. Al gaje milosrdni bog (baš neznam pravo koji — krščanski bez dvojbe ne) ča iz pakla izbavio, tako da »mladji hodočasnici« pravom pjevaju: ». . .1 griešniku če tako baš — U paklu još se javit spas, — Jer milosrdan Bog je naš, — I stog če uviek čut naš glas! — Nad cielim svietom Talije, zovu »gotovo frivolnimi, drastičnimi, prostimi« (Obzoz br. 136 i. dr.). Mi dapače držimo sav taj ogromni trošak za tu svrhu, odkinut od krvavih grošah siromašnoga naroda velikim zločinom, počrnjenim proti vjeri i čudored- nosti i proti imutku naroda našega. No gosp. intendant jest debeli prijatelj novinarskim referentom, k tomu milijunaš, ima i svoju gostoljubivu villu, podigao spomenik Preradoviču, — pa je tako postao »dobar pravoslavan Hrvat«; a da je angažovao liep broj svoje pravoslavne brače iz »Srbije« i »srbsko-hrvatske« nam domovine, tko če mu to zamjeriti. Znali bi o torne još po koju donieti. — Neke novine, ako i težkim srcem, doniele su najnoviju viest »sa prilično pouzdane Strane, da je ban, nesporazuman s nekim propozicijama Miletičeva programa, napose što se financijalne Strane tiče, imenovao gosp. savjetnika Chlupa vladnim povjerenikom za kazalište, s tom uputom, da reducira projektirane izdatke i da dokine balet.« No iza toga izpravile su tu viest tako, da se radi samo o tom, da gosp intendant »dobije od vlade jednu po¬ močmi šilu, koja če financijalnom stranom upravljati«. Kad bi ona prva viest bila istinita, napose o dokinuču baleta, za cielo bio bi to jedan od najzaslužnijih činah Nj. Preuzvi- šenosti i po javni budget, i po javni moral. No tim nebi se unapriedila tendencija stalne cjepke, pa zato ni ne vjerujemo onog, što se o baletu javilo. Dok to pišemo, donose novine 29 vlada Bog — Dobrotom milosrdja svog! — Ale¬ luja! Aleluja! . . .« Kako li je prama torne uzvi- šenome shvacanju božjega milosrdja ograničeno i nehumanitarno shvačanje onog sredovječnog nadri- pjesnika Dantea, s njegovom bajkom: »Lasciate ogni speranza voi, che entrate!« Pa da u nas milostiva gospodja Talija, pra- čena elegantnim gospodinom Apolonom i dra- žestnom gospodjicom, — pardon — finom go- vijest, »da je ban, dakako jedva s dudorednih, ved ponaj- glavnije s financijalnih a možda i još drugih razlogah, do- kinuo balet i, kako čujemo. i operu (»Obzor« o. g. broj 165, 166). Da se taj na vidik »katolički« dnevnik naš na jedno i drugo gorko tuži, odobravajudi i hvaleči rad dosadaš- njega intendanta beziznimno i bezuvjetno, opet je značajno za »katoličko« stajalište njegovo. To se staja- lište takodjer karakteriše njegovim najnovijim zanešenjadtvom — sličnim onome za ere Kaulbarsove, — za ponovom pre- vlasti Rusije u Bugarskoj, nit »katolički« taj dnevnik mari zato, što bi time ondje katoličko j crkvi i njenim toli uspješnim misijam odzvonilo, niti prigovara što torne, što Rusija traži ko neosporiv uvjet svoga prijateljstva, da bude knez »p r a v o s 1 a v a n«, što bi dakle Rusija u Bugarskoj pomodju svojih ruskih oficirah širila djelo »pravoslavlja« proti omraženoj uniji. Tako je taj list donio bez komentara, bez ijednog slova prigovora, besjedu, što ju reče Pobjedonoščev, taj uz Tolstoja najkrivniji i najfanatičniji neprijatelj katoličtva, mitropolitu Klimentu o nuždi, da budu svi Slaveni, napose Bugari, pravoslavni , hode-li da im se Rusija približi Držimo, da takovu držanju u tih pitanjih netreba komentara, a svakako pokazuje to opet i opet u nas nuždu dnevnika katoličko-političkoga, kakov je n. pr. »L’ Univers«, Reichspost«, »Magyar Allam« itd. O. p. 30 spodjom Venerom neoplemenjuje nadobudnu našu mladež i cielu publiku!! Živjela dakle hrvatska Talija! Živio i hrvatski bogoštovni Apolo sa hrvat- skom »plavojkom« Venerom! Al kud sam jadnik zašao iz osbiljne teme u tako krupnu šalu i satiru! Da, dosta budi za sada te tragične šale, jer bi inače čitatelji tegnuli i za- boraviti, kakav list čitaju: ta nije to hrvatski »Trn«, več pravi pravcati »Slovenec«. VIII. Još bi imao, da odgovorim na jedno pi¬ tanje. Ako je istina sve to, što si dosada, moj brajane, nasjekao o protukrščanskom smjeru i dje- lovanju našega odjek predstojnika za bogošt. i nast., te u obče o naših plačnih crkvenih i družtvenih obstojnostih: kako se onda sve to sudara sa činje- nicom, svim nama poznatom, da isti predstojnik nastoji svakom se sgodom prikazivati ko prijatelj crkvi i duhovničtvu, — što više, da upravo ka¬ toliških duhovnikah namješta, u svoju ih dakako preuzevšislužbu,na važnija mjesta uzemaljskih školskih i uzgojnih zavodih, kao na mjesta ravnateljska, upraviteljska, prefektska itd. ? Da li to čini zato, što želi crkvi veči upliv dati u te zavode ? ili zato, da začepi usta nekim drugim duhovnikom, koji se neče lahke ruke usuditi napadati inštitute, kojim je na čelu brat duhovnik? ili zato, da po duhovnicih laglje uzmogne uzdržati vanjsku disciplinu i prištediti 31 više troska? ili zato, da se tim prikrije protu- crkven duh svih tih zavodah ? ili zato, da se s timi duhovnici tako manevrira, te če im biti služba do- skora nesnosna, pa da se onda svietu uzmogne reči, kako se je pokušalo, dati uzgoj u ruke duhov¬ nikom, a da se je pokazalo, da su zato nesposobni ? Nema dvojbe, da predstojnik kod namještanja pazi i na to, kakove ljude namješta. — No to neču da sada na tanje razpredem: odgovorit ču na to možda drugi put, uzbude li zdravlja i dobre volje, pa nišam li se odviše zamjerio svietlome Phoebus- Apolonu, te on uredniku »Slovenca« kao i cenzoru tegne raztjerati »nubila« bojazni i nesklonosti, da mi opet ustupe mjesta u »Slovencu«. IX. A medjutim nezamjerite g. uredniče, što je ova čitulja i više se otegnula, nego i sam s prvine htjedoh: al bilo je za prvi put puno toga na ro¬ vašu; obečajem drugi put biti krači, a možda i zanimiviji: tegnulo bi biti više Phoebuševa svjetla, da n. pr. razsvietli rajsku slobodu, što ju pod današnjom njegovom regencijom uživaju neg- dašnjega »popovskoga jarma i diletantstva« o s 1 o - bodjeniučenici i vjernici božice »Pae- dagogije«, koji su danas pravi „7rat3dy W -foi“ po¬ stali u onom izvornom znamenovanju kod starih Grkah i Rimljanah. * * * Da sbilja! Malone i zaboravih izvinuti se, hodu reci, izviniti se cienjenim čitateljem i obraz¬ ložiti im: zašto ove čisto hrvatske obstojnosti n e- iznositi u kojem hrvatskom listu, več u slovenskom, pa još u »klerikalnom« strogom »Slovencu« ? Prvo nasjekoh jurve na početku ove čitulje; još bi valjalo dodati, da če se i brača Slovenci možda koje čemu naučiti iz naših obstojnostih. Drugo, što hren i paprika pristaje u jelo, koje ih podnosi, a nikako u kakov sladki naš »Koch«. Treče, što u nas vrlo zorno i rukopipateljno »pro- duciraju« onu poznatu narodnu: »Tko istinu gudi, gudalom ga po prstijuh biju.« A sad s Bogom, g. uredniče, te ostajem Vaš na začin i čiščenje krvi spremni Hrvatski „Hren.“ Ovom brošurom počimaiho niz brošurah iirv. crkveno-politidnih prilikah. Pojedini primjerak stoji.10 filira Deset primjeraka.80 „ Svaki daljnji primjerak po . . . . 8 „ Dobiva se kod uprave „Slovenca" n Ljubljani, kojoj molimo slati i novac.