V tej zvcZ'i opo.zarjam{) trla sestavek dr. M. W.raberja »0 hn,ološkem in gospo- dans'kem pomenu ,go.zda«, ki vsebuje mnogo -v:~goj.nega in !propagandnega gr~d.iva za.. gozdarsko-prosvetne namene. (Izide v 1. številki »Nove proizvodnje« v Ljubljani 1955.) .30. Zaradi strokavne povezave in ;i.zornenjave mi-sE se ipripo,roča, da se po'dobni študijski sestanilci jin eksikurz.ije 'po kraštkem svetu prirej,ajo tudi v hou-oče. Pobudo in organi;zacijo tak.šnih .prireditev naj :prevzam.ejo ()krajne uprave za gozdarstvo na kraškem .p-odr()čj,u. Člani 'komi.s.ije za ugotovitve in .zaddjučike: Ing. VladislalV Beltr.am :(Ljubljana) Dr. Ma'ks Wraher (Lj.ubljana) Ing. Marijan Šebenik (Nova GoriGa) VHjem Orel (Sežana) Ing. 'Petar Ziani (Zagreb) OBNOVA SUME NA SLOVENAČKOM KRSU (Xrumljavanjem. P{)slije melioracije pružaju dobru pašu pa se koriste i za košnju. . Ovaj vegetacijski tip floristič,ki je najbogatiji i sadrži mnoge rijetke i endemične biljke. NajčeUe i najraznovrsnije biljke su: Cm-ex Immilis, Centaurea TlLjiestris, Satureja montana. S. subspicata, Euphorbia nicaeensis, Anemone montana, GroBus variegalus, TIH- lictrum minus, Linu71l narbonense, Plantago m~genlea, Inula ensi/olia, l. Hirta, l . spiraei- /oHa, Dorycn'iu1n germaniculn, Te1tcrill1n monlan21ln, Koeleria splendens, Chrysanthem71m libumicmn, Genista siltvestris, G. sericea, }urinea mollis, Veronica spicata Iris Cengial!i var. illyrica, Anthyllis vulneraria itd. 6. Br om eto - C h r y s o pog one t 1l m gr y Zl i je pašnjačka zajednica, nastala iz šums~ih zajednica Querceto-Carpinetum orienLalis i Seslerieto-Ostl'yetum terebinthetosum. 350 Zajednica je izričito kserofilno-term.ofilna i pruža sEčne gospodarske i meliorativne moguc- nosti kao i prije pomenuta zajednica. Fizionomski pečat daje joj visoka trava ChrysolJogon gryllus, često nalazimo još i biljke D01'ycnillm lzerbaceu1n, On osma javor!tae, Eryngium mrtetlzystinll1n.. Carlina corymbosa, Fest:llcavallesiaca, Andropogon isclzaemum i mnoge druge, koje su zajedničke sa prije pomenutom asocijacijom. 7. Zajednica Sesle fria junci/olia i Care-x humilis nastala je osiroma- šcnjem visinske varij ante zajednice Carex Immzlis i Centaurea rupesl1·is. Razvijena je u visinama iznad 600 m, na položaJima koji su jako izlože.ni buri i daje vrlo Jošu pašu pošto sačinjava biljnu zajednicu u glavnom sa trdolisnom Sesleria junci/olia, koju red()- vito prate Carex Izumilis, Anlhyllis jacqll-ini, Globular·ia corelifolia, G. vu.lgaris, Genisla sericea, Fu.mana In'ocmnb~lS, Seseli Tomma.si7l'ii, Saiureja montana, Muscari bolryoides, PotentiUn Tommasiniana, Pedicula-ris F"J'iderici Augusti, Omithogalum Kochii itd. Vegetacija na flišu je mezofilna oaza usrijed termofilno-kserofilne vegetacije k~ečnja(­ kog krašk<:lg područja. Na flišnirn terenima nalazimo u glavnom d-ve šumske zajednice, koje pre,tsta:v.ljajJU edafsko uslo;yI.jen vegetacijski klimaJks: 8. Q 1l e 1" c eto - Car /) i 1z e t 2t m s 7t b med ite r l' ane u m submediteranska je vari- janta srednjoevropske šume Qlle1"Celo-CarIJinelmn. VjerovablO je relikt iz ledenog doba, pošto je u postglacialno doba po razvijajucoj se termofilnoj vegeta~iji snažno potisnuta i dOllckle promenjena. Ovu šum sku zajednicu sestavljaju u svim slojevima u glavnom mezofilni srednjeevropski elementi (Quercus sessili/lora, Qu. pedunculata, Carpinlls betu- lus, Acer IJSentlol)latanus, Popolus tremula, Belula vernlcosa, Ulmus montana, PrunuJ avium, Malus silvestris, Aln1l5 glutinosa, Evonymus 8nropaea, Sambucus 7~igra, Hu.mu!.us lupulus idr.); uz njih dolaze manjebrojni termofilni submediteranski elementi (Ostrya carpinifolia, Fraxinlts ornus, Sorblls tonninalis, S. aria, Qu.ercus fmbescens, Quercus carris, Castanea saliva, Lonieera cal)rifolium, Ru-sclls aculeat1tS, C01"012illa emeroides, Colutea arb;>- ' rescen5, Sesleria autU1nnalis idr.). 9. F age tlim s u b Jn edi t e ,. ran e Il m pokriva Hišne terene iznad 500-600 m, na sj.evernim položajillla vec iznad 400 m. Sastavljaju ga pretežno mezofilni elementi konti-- nentalnih bukov ih šuma (Fagelwn monlanurn): Fagus silvalica, Ace?· pseudoplatanus, A. f)latanoides~ Vlmus montana, Prunus avium, Lonicer(l xylostellm, L. alpigena, Daplme mezereum, Corylus avelIana, Rosa arve1l5is, Asperllla odm'ala, Hacqlletia epipactis, Carda- mine bulbifera, C. trilolia, C. annealJhylios, Galium s'ilvatiwm, Eul)horbža amygdaloides, Paris qlladrifolža, Pulmonfl'l'ia officinalis, Carex silvatica, Srmicula en1"o1)eea, Lilium mar- tagon i dr. Dz njih dolaze tnanjebrojni termofilni elementi: Sm'bus aria, S. torminalis, Eraxinus or-nu.s, ()strya carp-inifolia, Labllr-tlum anagyroides, var. Alschingeri i dr. V. U članku »S u ro a r s kap rob 1 e ro ati k asI o ven a č k o g k r š a« autor V. Bel tra III konstatuje, da slovenačko kraško područje obuhvata cca 254000 ha, od toga otpada na šurosku površinu tek cca 51 000 ha (.~O %). Šume se nalaze u vdo lošcm stanju, pošto jedva 19.000 ha (7 %) pokrivaju visoke šume dok imaju niske šume i ~ikare sa 32000 ha (13%) jedva 1/4 normalne drvne zalihe. Za postignuce odgovarajuce biološke i gospodarske ravuoteže izmedju šumske i nešumske površine, potrebno bi bilo prvu pove- tati od 20% na 35%, to znači> da bi trebalo pošumiti još cca 38.000 ha kraških goleti. Stanovnici kr~a troše godišuje 230.000 mS drveta od toga cca 182.000 mS drvda za loženje i cca 48.000 m3 gradjevllog drveta, dok godišnjiprirast iZllosi cca, 100.000 m:!, od kojega bi se moglo Is-koristiti tek cca 25.000 m3 kako bi se iscrpljene šume popravile. Za tne1ioraciju kraških šuma potrebne su dakle bitne i efikasne mjere, llaro~ito odgovarajuca kategorizaci.ja zemljišta u šumske i' poljepr,ivredne pov.ršjne i melioracija istih te unapredjenje poljeprivrede uopte, konverzija niskih šuma i šikara u srednje i visoke šume, ograničenje iskorištavanja šušnja, paše i sječe, pošumljavanje sterilnih površina, prornjena monokultura uroješovite šume, racionalizacija potrošnje drveta, naročito ogrijevnog, opčenito poboljšanje privrednih i kulturnih prilika itd. 351 VI. elanak ),p o šum Lja van jek r š a« pruža istorij5ki pregled pošumljavanja 510- venačkog krša od prije 1.0.0 godina do danas. Autor V. Bel tra m analiz-ira razvoj radova na pošumljavanju. zakonske propise o pošumljavanju krša, osnivanje rasadnika. snabdiievan.ie sa sjemenom i sadnicalha. opseg pošumliavanja i uzroke uspjeha te ne- uspjeha. Na slo.y·ena.Člk'0rn Ilcr-š-u biJo je do g. 1918. pošum1jeno cca IQ 00.0 ha kraški.h goleti. Za vtijeme talijanske okupacije Slovenačkog Primorja pošumile su se tek neznatne povr- šine. Ugodinama 1947-1953 na novo je pošumljeno cca 4800 ha i cca 230.0 ha popu- njeno. Kod toga je utrošeno 11,874.0.0.0 sadnica i 90.00 kg sjemena četinjaca te 5,.0.00 . .0.0.0- sadnica i 48.0.0.0 kg sjemena listaca. VII. U svome doprinosu ».2 a bol jii u spe š n i j ira d« analizira V. Bel tra m mroke neuspijelih pošumljavanja na kršu u prošlosti i sadašnjosti. Najvažniji uzrok bil.a je velika udaljenost rasadnika od objekata za pošumljavanje, što je prouzrokovalo velike gubitke u vremenu od vadjenja urasadniku do sadnje na terenu i razliku u klimatskhn uslovima. Stoga prosječni uspjeh nije prev_azila2.io 29%. Otkako su na kršu brojni lokalol rasadnici osnovani u blizini terena, koji se pošumlja.vaju, uspjeh upošumljavanju popeo se prosječno na 68%. Ostali su uzroci neuspjeha: pregusta sjetva u rasadnicima, što ima za posljedicu slabo razvijene sadnice, nedovoljno ili nepravilno djubreni rasadnici. nedovoljno pljevijenje i prašenje, sadnja biljaka na terenu suviše duboko i td. Za bolji uspeh li pošurnljavanju preporučuje naročito, da se rupe izkopaju mnogo prije sadnje i zatrpaju sa zemljom, nadalje blagovremenu setvu sjemena na odgovarajucim staništiroa. VIII. U č1ančitu »P red n o s tis a d nje ura noj j ese n i« izvjcštava M. Ob r a- d o vic o vanrednom uspjehu jesenjeg pošumIjavanja u okolini Titograda .. Sadjene su sadnice alepskog i primorskog bora u zemlju. koja je bila prije toga obradjena, prozračena i prvim jesenjim kišama nakva,šena. Rupe su praviLi 'sadiljem, gv.ozdenim mačem za sad- J .::.uJC . u g0U .. ....... U .. L l ~ .. Jl), 1::J~ 1 1 l::l5~ posurnIh SU uzastopce 15U, ,,0, i :14 ha kraških goleb i postigli u prvoj godini 98, u drugoj 75 i u treCoj 97% uspjeha. Sadnice, koje su sadjene u jcseni 195.0, postigle su do jeseni 1954 prosječnu visinu iznad 1 m. IX. Uraspravi , »Nešto o tehnici pošu·mljavanja na _kršu« obradjuje P. Zi ani pitanje pošumljavanja otvorenih šikara (garrigue) i sadnje u gnijezda. Na kraškom terenu više ili manje obraslom grmijem potrebno je sijati i saditi li zaštiti grmIja i kod toga birati stranu, koja je suprotna pravcu djelovanja najnepovolnijeg faktora. Za zaštitu od bure potrebno je sijati i saditi na južnoj i jugozapadnoj strani, za zaštitu od suviše jake insolacije na sjcvernoj i sjeveroistočnoj strani grmIja. Ako djeluje više nepo- volj nih. faktora jednakog intenziteta, potrebno je sijati i saditi medju grmije. Za vrste drvcea, koje se nalaze li arealu njihovog optimaInog uspjevanja, upotrebicemo sjetvu ako tIa nisu su više degradirana, u protivnom slučaju upotrebiccmo sadnju. Kod izbora tehnike pošumljavanja za degradirane površine, ko~e su obrasle gnnljem, potrebno je voditi računa: 1. o c.kološkim zahtjcvima izabra.ne vrste ,i o a,realu njezino-g optimalnog uspijevanja; 2. o l>lep c~ ~ U degraclacIJc ZemljIsta; :j. o ViS111i. gustini i Zlvotnoj snazi grmIja; 4, o snazi djelovanja najnepovoljnijih ekoloških faktora; 5. o cilju pošumljavanja. Osim grmIja pruža zaštitu ivisokoraslo zeljasto bilje i blokovi kamenja. Autor daje detailnija upustva, gdje treba za mcliora~ijske svrhe upotrebiti slijedeče vrste drveca: alepski bor, crni bor, primorski bor, čempres i h':'aste: zeicniku, medunac i kitnjak. Umjesto sadanjeg načina sadnje pojeclinih sadnica u -rupe preporučuje autor za degra- dirane k~aške predje1e sadnju u ve ce krpe ili gnijezda, pošto ovaj način ima više bioloških prednosti:' sadnice uspcšnije takmice sa zeljastim korovoffi; ranije si stvorc odgovarajucu mikroklimu, Jakše osnivamo mješovite sastojine, i td. Tehnika sadnje li gnijezda ovisi o ekološkim ~prilikama staništva, o vrsti iveličini sadnica itd. Gnijezda mogu da budu različito velika, broj sadnica u istima variira od 3-35, nji.hova medjusobna udaljenost iznosi 10-50 cm. Za crni bor na srednje degradiranim tlima u području zajednice Sesi /"} - rielo-Ostl'yelmn se preporučuje gnijezda po 15 sadnica u rupi površine 0,4 m2• Udaljeno;;t izmedju gnijezda iznosl 1.5 do 2,5 m. Poput sadnje preporučuje i sjetvu u gnijezda. 352 X. U svojoj trecoj raspravi »1 z bor v r sta cl r vec a z a ~ ti m s k ti tn eli o rac ij ti cl eg rad ira nih kr a ii kih p o vrš in a« obradjuje P. :z ian i važno biološko i eko- nomsko pitanje ' izbora vrsta drveb za pošumljavanje krša. Kod toga navodi mišljenja raznih domačill istranih stručnjaka i rasporedjuje problem u dve grupe: 1. Za melioracij li degradiranih kraških terena treba upotrebljayal,i autohtone vrste listica', koje su najviše prilagod9cnc kraškoj sredini. 2. Potrebno je lIpotrebljavati u tu svrhu pionirske vrste četinjača (borova), koje p~pravljaju degradirana tla i pripremaju ih za autohtone vrste lis-taca (hra,<;tova i dr.), koja imaju vere zah1:jeve. Autor se prilključuje drugoj g:mpi 1 uspješno dokazuje ispravnost svog stanovišta, oslanjajuCi Se kod toga naročito na tekovine dinamiH:e fitosociologije u pogledu progresivnih i regresivnih stadija vegetacije, koji ohično imaju svoje karakteristične bilj ne indikatore. Ustadijima, koji su jače degradirani često nalazimo izolirane primjerke ili grupe autohtonih vrsta prvobitne klimaksne šumske zaje-dnice, koje dobro uspijevaju i poslije seče snažno tjeraju iz panja. Ovo im omogučava duboko korenje koje iz dubine upi potr.ebnu vodu i hranu. Medjutim ako ove iste vrste drvcca na ovako degradiranom zemljištu sijcmo ili sadimo. obično ubrzo propadnu pošto ne podnose oštrih ekoloških uslova degradiranog terena. U tome smislu naročito su osjetljive razne vrste hrasta, koje dominiraju u submediteranim šumskim zajednicama. Medunac se upočetnim stadijima progresivnog vegetac.ijskog razvoja ne pojavljuje spontano, odnosno sijan ili sadjcl1 nete da se oclrži' sve d'Otle ~Qk pionirske vrst.e niso popravile ekološke uslovc. U ra7:1ičitim vegetacijskim područjima Sredozemlja predstavljaju ovakve pionire razne vrste borova. Ovo je saznanje sazrelo li 100 godišnjoj pošumljivačkoj praksi na kršu a novijc teoretske tekovine fitosociologije i ekologije pOlvrd.ile su njcgovu ispravnost. Autor je s-a~eo s·v.oja izla-ga'nja u slijedcce 7:aključke: l. PotTebno je utvrditi klima- togenu zajednicu istepen degradacije kraške površine, koju želimo pO~U1l1iti odnosno mc- liorirati. 2. Na jače degradiranim kraškim površinama ne mo'že se preporučiti upotreba vl:sta cliveca iz prvobitne šumske zajcdnicc, nego je potrebno sa pionirskim vrstama prije priprem.iti odgovarajuce ekološke p,rilike. Xl. Uraspravi ,.E k o 11 o m s kip r inc i piro eli o rac ije deg r a cl ira 11 i h kr a š kih p 'o vrš i n a« preporučuje autor P. Zi ani., da se kod pošumljavanja krša više vodi računa 'o ekonomskim uslovima. Do sada su se sa šablonskim metodama pošumlja:vanjil stvarale pretežno gospodarsko manje vrijedne monokulture. Trošk'Ovi pošumljavanja i zaš- tite kao i vrijednost dokinute paše znatno premašuju vrijednost n. pr. 50 godišnje borove kulture. Ekonomski značaj šuma raste s njezinom pov~inom i koncentracij om. Pošumlja- vanje krša mora da se služi perspektivllom ekonomikom zasnOVanom na gospodarskoj koristi u dalekoj budučnosti 1 u ograničenom opsegu. Ekonomski račun otpada kada je zasadjcna površina izključivo zaštitnog karaktel'a. Poznato je, da imadu gotovo sve kraške kulture više ili manje zaštitnu funkciju. Aut-or konsta:t'uje, da je stočarstv() bitni sas tav ni dio kraškog gospodarstva, medjutim da su postojete površine nedovoljnc za pravi Inu ishranu stočnog fonda. Stoga je pob-ebno povečati proizvodnju stočne hrane melioracijom degradiranih povdina; kod toga treba aktivno da saradjuje i šumarstvo. Prcporučuje uvodjenje legumino7.e Pueraria hirsllta, koja je u Dalmaciji pokazala vrlo dobre rezultate. Slijedeca mjera za unapredjenjc gospodarstva je razv'Oj vocarstva. Odredjcna porl- ručja slovenačkog hša (Sežana, Gorica, Kopcr) vrle su podesna za uzgoj različitih vrsta vocaka. RacijonaIna ce biti ona meltoracija degradiran.ih kraških površina koja teži za što ranijim gospodarskim efektom. Pošto pošumljavalljem umanjujemo poljeprivrednu površinu, autor predlaže upotrebu poljeprivrednih proizvodnih biljaka kod pošumljavanja, naročito onih vrsta drvcea, koja o!)Z i ro 11'1 na svoju ekologiju sliče mcliorativnom šumskom drvecu (trešnja, višnja, hadem, maslina, orah, smokva i dr.) Ovo voče obilato i rano rada. ali ne popravlja zemljišta. Stoga te vrste dodajemo kao primesu šumskim vrstama u podesnom poretku. Tako dobivamo meliorativno-produktivne ve.getacijske tipove, koji ispunjuju dv? 353 zahtjeva degradiranog kraškog zemljišta: m.eliontciju i proizvodnju . Obzirom na mjesne prilike prevladjuje meliorativna ili pak produkcijska uloga. U USA postoji specijalna nau čna grana za melioraciju opustošen ih površina nazvana »range management«. MetodlL meliorativnih-proizvodnjih tipova ne smije se primenjivati šablonski; ona takodjer ne isklju- čuje čiste meliorativne šumske tipove koji su nam poznati iz pošumljivačke prakse. XII. Udoprinosu »)P O šum 1 j ava nje u p ru gam!l{( dokazuje V. Bel tra m. prednost pošumJjavanja u prugama, koje služe kaD zaštita protiv bure, najgorem neprija- telju kraške vegetacije. Kada se radi o veCim kompleksima, ne pošumimo čitavu površinu ~ vec samo 20-40% u formi pojaseva protiv vjetra, postavljenih okomito na pravac bure. u odgovarajucoj medjusobnoj udaljeno-sti. Nepošumljena površin.a medju pošumlj enim poja- sevima ostaje slobodna za ispašu, koja ce u z-aštiti pošumljenih pojaseva davati veče pr!- nase. U koliko se nepošumljeni medjuprostori ne iskorišCuju, sami ce se naldom sjemena . pretvoriti u šumu. Osim bora za pojaseve protiv vetra jako podesan je i čempres pirami- clalnog habitusa naročito za zaštitu poljeprivrednih kultura. XIII. Članak V. Bel tra ID a »L i pic a - u z o t mel i o rac ij a paš nja k a K opisuje državno imanje Lipicu nad Trstom, gdje je skoro 400 godina stara ergela svijetskog' glasa krasnih lipicanskih konja. Imanje obuhvata 311 ha i leži usrijed jako degradiranog- krša. VeČi deo imanja sačinjavaju pašnjaci (290 ha) ilivade, u glavnom više iIi manje zarat;;lj drvecem i daju obilat prinos trave i sijena. Ove visoko produktivne po,vršine paš- njaka i livada nastale su pretežno melioracijom opustošenih kraških površina, tako da na. imanju sada više nema sterilnih površina, na kojima l5usjedni tereni obiluju. I manje jc prava oaza sa vlastitom ugodnom mikroklimom usred kraških golj ~ ti i najrečitiji svij-edok .. šta se može postiti planskim i ustrajnim radom. Tak.vill oaza ima na slovenačkom krŠlL više, ali manjeg su opsega i nisu tako primerno uredjene. Čitav naš krš sposoban je; cIa. ga pretvorimo o jedinstvel1u ogromnu Lipicu. XIV. CIančic »S ted nja sag ori v o m« od V. Bel tra m a objašnjava, kako je mogute efikasno štedi.ti sa drvetom za gorivo na hšu, gdjc vlada oskndica na drvetu . Umijesto otvorenih ognjišta treba uvoditi ekonomičnije zidane štednjake; za spremanje lJ,rane ufamiljarria ,ispod 80soba najekonomičniji su maleni, lagani (12 kg), jeftini štednjaci od lima domače proizvodnje. Preporučuje takodjer i upotrebu električnih rešoja, štednjaka pečica. XV. Komisija 5 stručnjaka (V. Beltram, V. Orel, M. Šebenik, M. Wraber P. Z jan i) sastavila je »K o n sta tac ije i z akI j u č k c«, koji su plod stručnog savi - jetovanja i študijske ekskurzije kraških šumara. Biološka, tehnička, gospodarska isociaina problematika obnove ~uma na kršu obradjena je u .svijetlu savremenih naučnih rezultata i sa glcdišta socialno-gospodarskog stanja kraškog stanovištva. ZakljuČci su sažeti u 30 tačaka, koje su logički rasporedjene i sabrallc u - slijedcCa poglavja: Uvod (tačke 1-3), razgraničenje zemljiš-ta na kršu (4-5), saradnja poljeprivrede i šumarstva (6), meliora:cija degradiranih kl'aških površina (7-25), pokusne površine (26-27), stručni kadrovi (28) i z.a- kljuČna riječ (29- 30). 354