Poštarina plačena u sto to v on. God. X. BroJ 27. U Zagrebu, 8. Jula 1938. Pojedini broj Din 1.— Uredništvo i uprava ZAGREB, MASAHYKOVA 28a Telefon 67-8!) Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a 6 jula započela je radom konferen- cija o emigrantiraa u Evianu. Cijeii milijun političkih emigranata očekuie da se ved jednom shvati da su i oni ljudi i da se kao s takovimaa po- stupa. GLASILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH KONFERENCIJA U EVIANU EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Konferencija, koja je počela 6 o. mj. u ■ Evian le Bain, zanima nas kao emi¬ grante naročita, iako če ta konferencija voditi najprije fačiuia o onim emigrantiraa, koji su u večini masama napustili svoju na- cionaliiu držaVu iz političkih razloga, a ne o onima,, koji su, kao pripadnici neke na¬ rodne mahjine napustili iz političkih razloga svoj kraj i sklonili se u svoju na- cionalnu državu. Pretpostavlia se da se nacionalna država brine o ovim posljed- r.jima, pa se ne poduzimlju medjunarodne akcije za pomoč emigrantiraa, pripadnici- tna narodnih nranjina. Jedini značainiji do- gadjaj u toni pravcu je bio pred dvije go- dine prijedlog poznate egleske političarke Pankhurst kada je zatražila da se Dru¬ štvo Naroda brine o onim našim emigran- tima, koji su pobjegli iz Italije za vrijeme Abesinskog rata. Ali to nije itnalo jačeg odjeka u evropskoj štampi. Sadašnja konferencija, medjutira zanima rnedjunarodnu javnost više nego sve slične konferencije do sada. I po torne što je konferenciju sazvao Roosevelt i po torne što če rijoj prisustvovati blizu 40 država. Roosevelt je dao potical za tu konferenciju odmah poslije priključka Austrije Njemač- koj, jer je taj dogadjaj bio izazvao vrlo veliku novu emigraciju i to ne samo emi- graciju Židova nego i monarhista, legitimi- sta, sociialista i demokratskih katoličkih eleinenata iz Austrije. Nova emigracija ne znači samo novi teški problem za sve zem¬ lje, koje daju utočište političkim emigran- tima, nego dokazuje povezanost čitavog tog pitanja i predočuje pomanjkanje svake stvarne organizacije bjegunaca. Kada je Roosevelt upravio na sve dr¬ žave svoj plameni apel, čitavo pitanje bje¬ gunaca visjelo je još u zraku. Nansenov ured imao je likvidirati koncem 1938 i to je bila več zaključena stvar. Poznato je, da je ovaj ured osnovan nakon ruske re¬ volucije, i imao je zadaču, da skrbi za največu političku emigraciju, koja je nastala u zadnjim vjekovima u Evropi. Komesarijat za njemačke bjegunce ostao je i dalje u Londonu, ali punomoči i sred¬ stva ovog organa Društva naroda bili su više nego čedni. S austrijskim b.ieguncima kao i bjeguncima iz Španjolske koji se očekuju poslije završetka španjolskog gradjanskog rata, nije se znalo što započe- ti. Konvenciju u Ženevi, koja je obečavala pomoč njemačkim emigrantima u stanovi- tim zemljama, ratificirao je vrlo mali broj država. U torne momentu, kada je izgledalo da je problem emigranata došao u bezizlazno stanje i kada je izgledalo da če 600 tisuča štičenika Nansenovog ureda, 150 tisuča njemačkih, 15 tisuča austrijskih i 235 tisu¬ ča drugih emigranata ostati bez ikakove pomoči, istupio je Roosevelt sa svojim pla¬ nom. Sama činjenica, da su se Savezne dr¬ žave odlučile na samostalni istup, irnala je neposredni dobar rezultat. Društvo naroda, koje je u oktobru 1937 u jednoj plenarnoj Sjednici i u dva zasjedanja viječa dilator- no raspravljalo ovaj problem, stvorilo je neočekivano jedan konkretan zaključak. Dne 14 maja 1938 zaključilo je Društvo naroda, da se stvori jedna sveopča orga¬ nizacija bjegunaca u krilu Društva naroda. Ovaj zaključak nije usvojila Sovjetska Rusija i Poljska, ali se je Sovjetska Rusi¬ ja zadovoljila sa formalnim prigovorom. Sovjetska Rusija .ie samo tražila da se raspusti Nansenov ured, ali se nije više protivila stvaranju jedne nove organizaci¬ je za političke emigrante. Ovih dana predao je glavni tajnik Dru¬ štva naroda svim članovima notu, u kojoj im saopčava, da je stupio u vezu sa šefo¬ vima Nansenovog ureda i Londonskog ko- mesarijata, kao i sa raznim organizacija¬ ma političkih emigranata, te da je za ple- narnu sjednicu Društva naroda u rujnu iz- radio jedan sveopči plan o ovom pitanju. KONFERENCIJA 0 POLITIČKIM EMIGRANTIMA Medu emigrantima vlada velik interes za tu konferenciju Prema predlozima vlade Sjedinjenih Dr¬ žava, koje su sada primili delegati za kon ferenciju o pomoči izbjeglicama iz Njemač¬ ke u Evianu, zadatak konferencije posta vlja se na mnogo siru bazu nego što se ra- nije predvidjalo. Pomoč če se ukazati n' samo dosadanjim emigrantima, nego i svi- ma licima koja ubuduče budu prisiljena da napuste Njemačku iz političkih, vjerskih ili rasnih razloga. Isto tako Sjedinjene Drža ve ostavljaju otvorenu mogučnost da pret- stavnici zemalja mogu na ovoj konferenciji postaviti pitanje o sudbini izbjeglica iz Španije, ili o eventualnom budučem iselja- vanju Židova iz Poljske, Rumunjske ili neke druge zemlje. Prema američkom predlogu dnevni red konferencije obuhvatio bi ovih šest tačaka: 1 Konferencija treba da raspravi o mje- rama za iseljavanje političkih bjegunaca iz Njemačke i Austrije. 2 Države koje učestvuju na konferenciji izmijenjale bi medjusobno tekstove svojih zakona i odredaba o useljavanju izbjeglica, a isto tako države če saopčiti jedna drugoj koliki broj izbjeglica mogu da prime u da- nom slučaju. 3 Na konferenciii treba da se postigne sporazum o pokriču troškova za zbrinjava- nje izbjeglica. 4 Konferencija ce raspraviti pitanje obrazovanja stalnog odbora za pomoč iz¬ bjeglicama. Njegovo sjedište biti če u pri- jestolnici jedne evropske države i odbor če saradjivati sa odnosnim organizacijama za pomoč emigrantima. 5 Konferencija treba da uzme u pretres i sva ostala pitanja koja se pojave u vezi sa španskim, poljskim, rumunjskim i drugim izbjeglicama. 6 Konferencija če uputiti poziv za uče- stvovanje visokom komesaru za pomoč njemačkim izbjeglicama generalu Mal- colmu. Konferencija je započela 6 o. mj. u Evi¬ anu. Pozvala je i Mediunarodni ured rada da takodjer izašalje jednog delegata na konferenciju Do sada je 37 zernalia pri- hvatiio poziv. Ustanovljeno je da se konferencija ima pozabaviti sa problemom jednog milijuna bjegunaca, ali se izjavljuje da če se taj broj povečati sa bjeguncima iz Španjolske, Poljske itd. Problem bjegunaca če biti u toliko teži što koncem 1938 prestaje radili odbor Lige Naroda za bjegunce iz Nje¬ mačke i Austrije i Nansenov ured. Pod za- štitom Nansenovog ureda bilo je 600.000 ruskih, armenskih, asirskih, te saarskih bje¬ gunaca. Zadača konferencije u Evianu imala bi biti u torne, da stvori novu organizacija i za pomoč bjeguncima iz Španjolske, Italije i drugih zemalja. Povodom konferencije u Evianu, velik broj poztiatih talijanskih emigranata na čelu sa Nittiem, Sforzom, Ferrerom i Sal- veminiem upravio je brzojav Rooseveltu, u kome se zahvaljuje za saziv konferencije i istodobno izražavaju nadu, da se u Evianu ne če zaboraviti na postajanje bezbroja ta¬ lijanskih emigranata. Telegram Rooseveltu poslan je inicijati- vom društva »Intesa Internazionale per 'a difesa del Diritto, della Liberta e della Pace in Italia«, a osim več pomenutih pot- pisali su telegram i 21 bivši talijanski na. rodni zastupnik. KONFERENCIJA ČE TRAJATI 10—12 DANA Evian le Bain (Jevkor) — Ovdje su završene sve pripreme za medjuna- rodnu konferenciju koja če se, na inici- jativu pretsjednika Sjedinjenih Američ- kih Država, sastati 6 jula. Zadatak ove konferencije bit če da nadje mogučnosti, da se ublaži teško stanje u kome se na- laze izb jegliče iz Njemačke i Austrije, naročito Židovi. Rad če se kretati u dva pravca: u pravcu nalaženja mogučnosti za emigraciju onih lica koja su primo- rana_ da napuste Njemačku, i u pravcu nalaženja finansijskih mogučnosti za rješenje toga velikog problema. Pozivu na tu konferenciju odazvalo se 30 drža¬ va. Računa se da če konferencija budu javne, a od osta- bit ce zavržena osnivanjem pernia- nentnog medjunarodnog biroa, sa sjedištem u Parizu, koji če imati zadatak da sprovede u ži¬ vot zaključke koji budu doneseni na toj konferenciji. ROOSEVELT O KONFERENCIJI New York, (Jevkor). — Na jednom sastanku sa novinarima pretsjednik Roosevelt dotakao se i konferencije u Evianu. Pošto je naveo motive koji su doveli do saziva te konferencije, pret¬ sjednik Roosevelt je izjavio, da če pre- duzeti sve što bude u njegovoj moči, da se konferencija završi sa što boljim re- zultatima. Parola treba da bude: što manje govoriti, a što više uraditi. Prema instrukcijama pretsjednika Roosevelta, američka če delegacija predložiti, da samo prva i završna konferencija bude javna, a od osta¬ lih sjednica da javnost bude isklju- čena. APEL LIGE ZA PRAVA ČOVJEKA KON¬ FERENCIJI U EVIANU Pariz (Jevkor). — Profesor Victor Bach, pretsjednik Lige za prava čovjeka, otjavio je u listu 2 >L’Oeuvre« apel na konferenciju u Evianu, tražeči da se što hitnije donese rješenje pitanja izbjeglica naročito iz Njemačke i Austrije. MEKSIKO I NICARAGUA SU PRIPRAV¬ NI FRIMITI EMIGRANTE Washington, 6 jula. Havas ja¬ vlja: Uoči otvaranja kongresa u Evianu u američkim diplomatskim krugovima se doznaje, da su Meksiko i Nicaragua oba- vijestili vladu USA, da su spremne pri- miti stanoviti broj političkih emigranata, ali uz izvjesne tehničke rezerve. Meksi¬ ko osobito želi primiti inžinire i druge tehničare. AKCIJA ZA EMIGRANTE U ENGLESKOJ Jedna velika delegacija svih organi¬ zacija za pomoč izbjeglicama predala je, pod vodstvom nadbiskupa od Canter- bury-a, Ministarstvu unutrašnjih posta¬ va memorandum o političkim izbjegli¬ cama u Engleskoj. Delegaciju su sači- njavale najuglednije ličnosti engleskog društva, izmedju ostalih biskup od Chi- chestera, lord Sempill, brigadni general Sir Wyndham Deeds, lord Cecil i drugi. U memorandumu se naglašava, da je emigrantski problem medju- narodni i da mora biti riješen na medjunarodnoj bazi. Medjutim, i sam položaj izbjeglica u Engleskoj mora biti poboljšan; mora im se omogučiti da dobi ju dozvolu trajnog boravka i rada, a i naturalizovanja. Rje¬ šenje izbjegličkog pitanja može se uopče nači samo u mogučnosti masovnog natu¬ ralizovanja. Pri davanju dozvole rada izbjeglicama iz Njemačke i Austrije tre¬ ba biti do krajnjih granica susretljiv i širokogrudan. ROOSEVELT Delegacija je u Ministarstvu unu¬ trašnjih postava dobila obečanje da če sugestijama iznijetim u memorandumu biti poklonjena naj veča pažnja i da če se nastojati da se do krajnjih granica mogučnosti uvaže. X VSESOKOLSKI ZLET V PRAGI Te dni je končal X. vsesokolski zlet v Pragi, ki je bil naj večji izmed vseh do sedaj. Poleg naj večjih telovadnih manifestacij, ki so vzbudile veliko za¬ nimanje posebno v Franciji, Angliji in Ameriki, se je vršilo tudi več drugih kongresov, tako da je bila Praga sre¬ dišče zanimanja vsega kulturnega sve¬ ta. V okviru zleta je bila organizirana sokolska razstava. Na tej razstavi so bi¬ le izložene tudi sokolske zastave naših telovadnih društev onkraj meje in razni drugi dokumenti. Poleg sokolov so se udeležili nastopov tudi francoski telovadci in Litvanci. Vsi nastopi so bili sijajno izvedeni in prireditelji so želi velika priznanja tudi od strani tujih držav. Sokolskih manifestacij se je ude¬ ležila čehoslovaška vlada s predsedni¬ kom dr. Benešem na čelu, ki je bil po¬ krovitelj zleta. S tem je čehoslovaška pokazala kot država na zunaj veliko organizacijsko silo, ki bi v momentih splošne nevarnosti veliko pomenila. So¬ kolski zlet je postavil z dnevnega re¬ da tudi vprašanje sudetskih Nemcev, ki je stopilo začasno v ozadje. MANJINE U TURSKOJ Turska vlada podnijela je parlamen¬ tu zakonski predlog, kojim se reguliše pitanje imovine manj inskih dobrotvor- nih društava, škola i ostalih ustanova u Tursko j. Prema ovom zakonskom pro¬ jektu, sve manjinske organizacije i usta¬ nove ne mogu imati nepokretnu imovi- nu, te im se ostavlja odred j eno vrijeme radi njene likvidacije. Medjutim, dru¬ štva če moči da zadrže zgrade koje im služe kao lokali, ali koje se smatraju kao nephodne za njihovu akciju. Jed- nim članom zakona jasno se precizira da se imovina manjinskih organizacija ne može otudjivati, niti zaplijeniti, ali ova imovina mora biti u gotovom novcu. Delegati Roosevelta dali su razumjeti u Londonu i Parizu, da pretsjednik Roo¬ sevelt nije sazvao ovu konferenciju kao konkurentsko poduzeče Ženevi, nego kao nadopunjenje ženevske organizacije bjegu¬ naca. Roosevelt je ispravno shvatio, da se Društvo naroda može teoretski baviti po¬ javom političke emigracije, ali da ne mo¬ že organizirati i urediti pitanje iseljivanja i useljivanja političkih bjegunaca. I baš ova strana problema političkih izbjeglica je glavna tačka konferencije u Evianu. Ne radi se o pitanju putnih isprava, jer če to i unaprijed ostati zadača Ženeve nego se radi u prvom redu o naseljivanju bjegu¬ naca. Rooseveltov plan predvidja, da austrij¬ skim i njemačkim bjeguncima otvori vrata Amerike u značajnom broju, pošto Nje- mačka i Austrija nijesu u posljeratnim go- dinama izrabile svoju američku kvotu u cjelosti. Najteže pitanje, koje če imati da riješava konferencija u Evianu je pitanje, tko je emigrant. Čitav niz država stavilo je na znanje predsjedniku Rooseveltu, da prihvačaju američku inicijativu i da su spremne dati emigrantima velike i do sada neobradjene komplekse na svome teritori¬ ju, ali pod uvjetom, da se nedvojbeno ustanovi politički karakter emigranata. Ovu konferenciju pozdravili su svi emi¬ granti, a naročito oni, koji su do sada kao emigranti prepušteni sami sebi kao na pr. Sirci, Židovi i brojna talijanska politička emigracija, koja se nada da če ta konfe¬ rencija rješiti i njezino pitanje, naročito sada kada je velik broj talijanskih politič¬ kih emigranata morao napustiti Francusku. Iz postavljenog pitanja o talijanskoj po- litičkoj emigraciji može se izvesti s time u vezi i pitanje ostalih političkih emigranata iz Italije, konkretno pitanje o nama, ju- žnotirolskim Nijemcima i Grcima sa Do- dekaneza. Ako u Evianu budu talijanski politički emigranti stekli neke olakšice u pogledu dozvola boravka, uposlenja, paso- ša, naturalizacije itd., boče li se to auto- matski primijeniti na sve političke emi¬ grante iz Italije ili če se to odnositi samo na one, koji su talijanske rodnosti? To pitanje tangira, kako vidimo i nas, pa bi bilo potrebno da jmaderno te moguč¬ nosti u vidu. STRANA 2. »IS T R A« Od Soče do Mečitte odTrigiana do Kamenjaka Hapšenja radi komunistieke propagande Pula, jula 1938. Prigodom proslave dana solidarnosti sa Francovorn Spanijom, koja je održana 29 maja u Puli kao i po cijeloj Italiji, rastureno je u Puli i okolici velik broj letaka u kojima se protestira protiv intervencije u Španiji i pozivlje na¬ rod na otoor protiv vlasti. Radi tih letaka su u gradu odmah bili uhapsili oko 200 lica pod optužbom komunističke propagan¬ de, a kasnije, izmedju 5 i 10 juna su se hapšenja protegla i u okolicu. Naročito je bio velik broj hapšenja u Vinkuranu i Va- reškima. U Vinkuranu su uhapšeni skoro svi muškarci, a mediu prvima, kao uvijek do sada, i ugledni stari narodni borac Mar¬ tin Rosanda. Te letake su raširila nepoznata lica koje policija nije mogla pronači inedju uhapšenima u gradu, oa je zato hapšenja protegla i na blizu i daljnju okolicu Pule gdje živi isključivo naš narod. U danima tih masovnih hapšenja u okolici dogadali su se žalosni prizori, tako da su čak i organi koji su vršili hapše¬ nja teškom mukom svladavali osječaj ža¬ ljenja na plač žena i djece. Sela su pogo¬ dila ta hapšenja vrlo teško i radi toga što su sada u največem jeku poljski radovi, naročito vršidba, pa se i te kako osjeca pomanjkanje tih stotinu ljudi koliko ih je u okolici uhapšeno. Ali ni hapšenja ni stro¬ ge premetačine nisu do sada dale nikakova rezultata, jer su vlasti pohapsile seljake koji s komunističkom organizacijom i pro- pagandom nemaju nikakove veze. Očito je da su ti letaci djelo ilegalne komunističke organizacije koja u posljed- nje vrijeine razvija veliku akciju, ali ljude koji vrše te ilegalne akcije ne smije se tražiti u selima. Medutim se represivne m j ere policijskih vlasti skoro uvijek pro- tegrru u večoj mjeri na naše seljake. Ta- kav slučaj se zbio prvog maja u Marčani kada su radi ervene zastave uhapsili 17 naših ljudi, ali su ih morali pustiti, jer se ispostavilo da s time nisu Marčanci imali nikakove veze. Tako isto je bilo i na Pa- zinštini kada su radi kornunističkih letaka bili uhapsili mnogo naših ljudi, ali se is¬ postavilo da ni'tada naši seliaci nisu imali s time veze, več da su im letaci bili pod- metnuti. Postoje dvije mogučnosti: ili letke šire medu seljaštvo zaista pravi komunisti da bi vršili proiurežimsku propagandu ili su pak ti letaci djelo provokatora. Za tu dru- gu mogučnost — da su naime letaci pod- metnuti naširn ljudima u provokaterske svrhe — govori i poznati slučaj u Pobegi- ma kod Kopra kada je bilo uhapšeno mno¬ go naših ljudi radi komunističke zastave, a na sudu se ispostavilo da je to sve pod- metnuo fašista Piciga, radi čega je bio i egzemplarno kažnjen, o čemu smo svoje- dobno opširno javili. I u jednom i drugom slučaju, naši se- ljaci ne snose nikakove krivice, pa ih se bezrazložno hapsi. Jer ako su ti letaci za¬ ista djelo komunista tada neka krivce tra- že u gradu, a ako su djelo provokatora, tada se opet krivci nalaze u gradu. U sva¬ kom slučaju naši seljaci nisu krivi, pa bi vlasti morale več jednom, barem što se tiče tega, selo pustiti u miru. Prijave žita Pula, jula 1938. — Po svima selima su izlijepljeni proglasi, koji su prije toga glavari sela pročitali pred crkvom, o obaveznoj prijavi količine žita. Ujedno su svi vlasnici vršacih Strojeva dobili pismena naredjenja u tom pogledu. Po toj naredbi dužan je svaki poljo- privrednik najdalje u roku od 10 dana iza obavljene vršidbe da prijavi tačnu površinu, koja je bila zasijana žitom i tačnu količinu dobivenoga žita. Te pri¬ jave sakuplja pokrajinski nadzornik za poljoprivredu (Ispettore provinciale della agricoltura). Kod svake vršače mašine postoji več tiskani formular u kojega vlasnik mašine ili njegov zamjenik mora unijeti odredjene podatke. Kako se u večem dijelu Istre, naročito na Puljštini, upotrebljavaju vršaci Strojevi u vrlo ve- likoj mjeri, to če te prijave biti prilično tačne, jer je oko par mašina koncentri¬ rana skoro cijela žetva sela, pa je lako nadgledati vršidbu, a i vlasnici mašina su mahom imučniji ljudi koji se neče zamjeriti vlastima. Osim toga se u na¬ redbi vlasnicima vršačih Strojeva veli da od količine ovršenog žita zavisi i broj dozvola za vršače mašine, što drugim ri- ječima znači da če se te dozvole oduzeti ako se iskaže da je ovršeno manje žita nego što se predmnijevalo. Osim toga je naglašeno da se svako krivo izvješčiva- nje kažnjava zatvorom do tri mjeseca i globom do 2000 lira, a ta kazna ujedno povlači i gubitak dozvple za rad vrša- licom. Iza sakupljenih prijava vlast če od¬ rediti koliko koji polj opri vrednik smije zadržati žita za svoju upotrebm a višak preko toga mora da preda državi po unapred odredjenoj cijeni. ZAJMOVI OPČiNAMA PREMET AN JE 1 % DŽEPA U DŽEP Pula, jula 1938. »Corriere istriano« javlja da je Puljska opčiiia dobila od pulj¬ ske »Cassa aepositi e prestiti« zajam od 4,182.280 lira u svrhu saniranja opčinskih finansija. Več petnaestak godina nalaze se skoro sve istarske opčine u velikim finansijskim poteškočama. Te poteškoče su nastale na¬ ročito poslije imenovanja opčinskih načel¬ nika (podesta) koje je vlast postavljala na čelo opčina iz redova svojih pristaša — dajuči im na taj način sinekure. U večinu opčina postavljeni su istaknuti gradski fa¬ šisti koji nisu, često, ni znali položaj op¬ čine u koiu su postavljeni, a kamo li pri¬ like, potrebe i mogučnosti stanovništva, a da se o znanju jezika večine pučanstva opčine i ne govori. U neke opčine, kao na pr. Puljsku opčinu, postavljen je za ko- mesara neki D’Alessandro — čovjek iz juž¬ ne Italije koji nikada do tada u Istri nije ni bio. Ti podestati su tako gospodarili da su doveli mnoge opčine na rub propasti, a s njima i zavode i institucije koje su s opčinama bile u vezi ili su o opčine ovi- sile, kao na pr. bolnica u Puli i razne op- činske kreditne zadruge. Tako su ovi kre¬ diti kreditnih ustanova bili zamrznuti kod opčina, a i poslovanje puljske bolnice kao i same pokrajinske uprave je bilo dovede¬ no u pitanje. Sada je ministarstvo finansija posredo¬ vanjem pokrajinskih vlasti navlastito istar- skog prefekta Cimoronija, isposlovalo is- tarskim opčinama zajam, zapravo naredilo, u iznosu od 17,220.600 kod zavoda »Cassa depositi e prestiti« u Puli. Značajno je da je taj zajam morao dati istarski zavod ko¬ ji ni sam ne stoji na čvrstim nogama, a ne država ili kakova veča banka iz Itali¬ je. Zajam je več na raspolaganje opčina¬ ma na prefekturi, a s njime če opčine ot- platiti jedan dio svojih dugova privatnici- ma i manjim novčanim zavodima. Jedina pogodnost je u torne da če sada opčine na taj zajam plačati malo manje kamate nego do sada, a privatnici i neki manji novčani zavodi če doči do nešto likvidnog novca. Medjutim sve ostaje na mjestu: zajam daje domači zavod domačim opčinama, pa to naliči na premetanje iz jednog džepa u drugi. Kako se kod svakog premetan.ia uvijek nešto prospe, tako če i kod tog premetanja ponešto pasti, a u bližini opči¬ na kao i na čelu samih opčina ima toliko vještih ptičica da če te mrvice koje se preinetaniem prospu lakomo pokupiti, ako ne i sami prosipati, kao i do sada, da osta¬ ne što više mrvica. A sve to če opet pla¬ hti seljaci i ostali opčinari- kao i do sada. U cijeloj Istri su samo Labinska, Her- peljska. Brionska i Raška tako jake da im nije bilo potrebno tražiti zajma za otpiači- vanje dugova. Brionsku i Rašku (Arsia) ne rnožemo pravo ni računati u opčine, jer prva je nešto posebna buduči da živi sa¬ mo od turizma, a druga je tek sada us- postavljena u novoosnovanom rudarskom naselju Arsia (Raša). Ostale sve su u vrlo teškoj situaciji, a naročito opčine Osor i Veli Lošinj koje nisu ni do danas uspjele da dobiiu niti ovakav zajam. Dobiveni za- jam podijeljen je ostalim opčinama ovako: Pula 4.182.280, Tinjan 91.900, Barban 377.900, Boljun 127.000, Buje 408.200, Kanfanar 464 hiliade 100, Kopar 384.500, Cres 635.600, Novigrad 144.100, Vodnjan 343.300, Plomin 80.600, Žminj 155.200, Orižnjan 300.800, Izola 976.000, Lanišče 188.200, Mali Lošinj 777.700, Marezige 66.800, Šmarje 375.500, Motovun 216.200, Nerezine 229.900, Vrsar 352.300, Poreč 747.300, Buzet 545.800, Pi¬ ran 284.000, Pazin 291.200, Oprtalj 414.400, Rovinj 942.300, Roč 131.900, Svetvinčent 281.000, Umag 808.600, Sušnjevica 105.100, Bale 371.400, Črni vrh 182.600, Dekan 334.800, Višnjan 294.400 i Vižinada 507.400. Listovi pišu da je to tek prvi korak za sanaciju javnih, a naročito opčinskih fi- nansiia u Istri, a iza ovoga da če doči još i druge akcije. Ali sve to neče imatl efekta ako se istarskim opčinama ne dade veči zajam izvan Istre, a naročito ako se na čelo opčina ne stave drugi ljudi — domači i čestiti, koji če znati čuvati opčinsko do¬ bro kao svoje. OPČINSKL TAJNICI U vezi članka o zajmu istarskim opči¬ nama donosimo po »Piccolo della Sera« imena opčinskih tajnika u nekim opčina¬ ma koji su unapredeni: Parini Antonio u Šmarju, Ermano Toneatti u Grožnjami, Giuseppe Schillaci u Marezigama, Bernar¬ dino dott Di Tondo u Balama, Checchi Gi- ovanni v. Lanišču, Giovanni dott. Artieri u Sušnjevici. Kazna za kHjumčaresaje vime Jelovice, jula 1938 — Kao što je poznato država je odredila da se vuna mora predati preko opčine državi i od¬ redila je ove godine cijenu od sedam li¬ ra za kilogram, dok je lanjske godine bila udarena cijena od 3.50 lira, pa je lanjske godine narod kriomice prodavao vunu i po 8 i 10 lira kilogram sa svim tim da je to kažnjivo, lako je ove godine utvrdjena cijena veča* ipak se vunu može prodati i po 10—11 lira. Tako je i naš seljak Ivančič Ivan zvan Barko prodao jednom čovjeku u Kopru vunu po 11 lira kilogram, ali to je doznala opčina i kaznila ga globom od 300 lira. Ujedno je predan i sudu, gdje če odgovarati zato što je 75 kg vu- ne zatajio i mjesto da je preda državi uz cijenu od 7 lira po kg, prodao je ispod ruke po 11 lira. Dvije nesreee Vodice, jula 1938. — Ribarič Marko je kao obično istjerao ovce na pašu na Tije- lovo ujutro. Istjerao je ovce dosta dale- ko od sela, gdje ga je oko dese^ sati prije podne udario grom i na mjestu ubio. Pok. Ribarič bio je pošten i vrijedan čo¬ vjek i prednjačio je u našem selu a i svoju djecu je uzgojio uzorno. U Danama je Poropat Martina, zva- nog Vidač prignječio voz sijena. Vozeči sijeno kuči, kola su se prevrnula i pod sobom poklopila Poropata. Izvukli su ga tek nakon dužeg vremena, ali s tako teškim unutamjim ozljedama, da su ga morali odmah odvesti u Pulu u bolnicu. Ilova asstanova Rijeka, jula 1938. Pod okriljem partije osnovana je kod nas pred par mjeseci nova ustanova »Ufficio psicho- logico«. (Psihološki ured). Organizacija te nove institucije, koja nam ranije ni¬ je bila poznata, radi punom parom. Ra- splela je svoje mreže na sve moguče državne, privatne, pri vredne i industrij¬ ske institucije. Rad te nove organiza¬ cije je povjerljive prirode, što se vidi i po njenom djelovanju. Dužnost joj je da budno' pazi na sve. a naročito i na same članove partije. Da povjerljivo i tačno ispita predživot svih članova. Ra¬ di toga joj stoje na raspologanju svi podaci policije i sudova. Kroz to kratko vrijeme opaža se vrlo dobro njezin rad. Naročito je aktivna u raznim industrij¬ skim pgjduzečima Zaslugom te nove organizacije otpu- šteno je tokom njenog djelovanja u tvornici torpeda i bredogradilišta »Da- nubius« preko tri stotine radnika i ostalog osoblja. Nepočudno osoblje do¬ bilo je uza sve to redovan otkaz, kao nepotrebno, a njihova su mjesta za- uzeli drugi počudni i povjerljiviji do- seljenici iz unutrašnjosti Italije. Provedeno je i čiščenje u samoj partiji. U posljednje vrijeme bilo je po- stupano po pravllima partije protiv vi¬ še članova. Tim povodom bilo ih je i više isključeno iz članstva. Črni kruh Opatija, jula 1338. Ima torne več 15 dana da kod nas kao i čitavoj Kvar¬ nersko.) provinciji nemarno više bijelo- ga kruha, a niti brašna. Organi finan- sijskih vlasti obišli su najprije sve du- čane, a nakon toga pekarne i izvršili popis količina bijeiog brašna na skla- dištu odnosnih trgovaca i obrtnika, a da ih nisu obavještavali o povodu svog siužbenog posla. Drugi dan dolazili su zasebnim finansijskim kamionima i jednestavno, trgovcima i obrtnicima oduzimali bijelo brašno, koje je prvi dan bilo popisano, a za naplatu su iz¬ da vali svoje uredovne potvrde. Radi to¬ ga se u posljednje vrijeme i u našim krajevima, gdje smo do nedavno imali ioš bijeiog kruha, sada prodaje samo črni kruh, koji je vrlo slab, svaki dan druge boje i štetan po ljudsku ishranu, jer je brašno izmješano sa pasuljem, laumpirom, rižom i sličnim. To je izvršeno po več unapred od- redjenim rajonima na području čitave Kvarnerske provincije. Neki trgovci su se bunili i tražili razjašnjenje finansij- skih organa za njihov postupak, a oni su im rekli, da je zaplijenjeno brašno stranog porijekla i previse bijelo za ta¬ ko črne dane, a da če ga oni izmješatl sa domačim i na taj način učiniti na¬ cionalni črni proizvod, koji če tekar ta¬ da biti upriličen za prodaju. Slabe plate Rijeka, jula 1938. Dobro je pozna¬ ta stvar da sii naši službenici Gradske opčine vrlo loše plačeni i radi toga pri¬ siljeni da se zadužuju na sve Strane. Dogodilo se obzirom na njihovo te- ško stanje, da su jednome dali nadimak »zingano inbroion«, te ga kao takvog poznavali i zvali svi službenici opčine. kao i drugi njima bliski. Oženje‘n je, ima 15 godina službe, pripadnik ere onih »della prima ora«, a plata sa pri- BROJ 27. nadcima mu 400 lira mjesečno. Dodi- S m da ga drugovi u operni zovu tx>drugljivim nadimsom »zingano in- teZl te otišao da. se potuzi do sa- mog pretsjednika opčine. Ujepo mu je, u prisustvu dvojice visih cinovnika bli¬ skih pretsjedniku, obrazlozio i potužio se da ga zevu pogrdnim nazivom »zin- gano inbroion«, a on da je jadnik ože¬ njen sa vec tolikim godinama službe, a samo 400 lira mjesečne plate, te da on drugačije ne može sivjeti, ako koga ne »imbroja«. . .... Naglasio je, kao najvaznip razlog za dobivanje povišice, da je on od onih »della prima ora«, pa da bi o njemu trebalo voditi malo više računa. Pret- sjednik opčine i činovnici su se na to nasmijali i otpustili ga u nadi da če dobiti povišicu. 400 lira je zbilja mala plača kad se zna da samo mali i skro- man stan se na Rijeci plača 200 lira mjesečno. Drogevi za zastave Ljubljana, 6 julija. »Jutro« po¬ roča: Pred kratkim smo že poročali o postavljanju drogov za zastave, novi akciji, ki so jo lani sprožili krajevni fašistični prvaki v Kanalu. Sedaj se je njihova inicijativa za ta .novi element fašistične propagande razširila tudi na Cerkljansko in po Vipavskem. že pred leti so se iz nacionalno-po- litičnih razlogov in v okviru posebnih manifestacij postavljali visoki drogovi za zastave na vseh glavnih prehodih čez mejo. Prvi tak drog je bil menda po¬ stavljen v Hotedršici. Sedaj so v Julij¬ ski Krajini presadili idejo visokih dro¬ gov za nacionalne zastave z meje v sre¬ do vasi in trgov, da bi ne ljudi za me¬ jo, nego predvsem domače prebivalstvo vedno znova spominjali na fašistično Italijo in njen imperij. Namera je bila, da' je ljudstvo sa¬ mo prispevalo vsa sredstva, ki jih je bilo treba za gradnjo umetniško izo¬ blikovanih cementnih in kamnitih pod¬ stavkov za 20 in več metrov visoke dro¬ gove, predvsem pa za velike trobojnice, ki bodo v bodoče vihrale na teh drogo¬ vih ob vsaki svečani priliki. Blagoslo¬ vitve teh drogov .se vršijo z velikimi manifestacijami. Ko so na Goriškem v juniju in zadnjo nedeljo blagoslovili pr¬ vo serijo teh drogov, je skoraj vsem manifestacijam osebno prisostvoval go- riški prefekt v družbi ostalih zastopni¬ kov pokrajinskih oblasti. Nekaterih glavnih svečanosti so se udeležile tudi velike delegacije fašističnih organizacij iz vse bližnje in daljne soseščine. V več¬ jih krajih so svečanosti trajale po več ur, drugod, kakor n. pr. po vaseh okrog Kanala, se jih je zvrstilo kar 15 v pič¬ lih 7 urah, in pri tem so se zastopniki oblasti, kakor poročajo listi, z avtomo¬ bili prepeljali še za celih 70 km daleč iz kraja v kraj. Obenem z blagoslovitvijo teh drogov so bile ponekod še druge svečanosti. Tako so v Gorenji vasi istočasno bla¬ goslovili novo kapelo, v Koprivišču pri Kalu odkrili ploščo v spomin na finan- carja Cezarja Rastellija, ki je bil pred 8 leti od neznancev ubit. v Cerknem odkrili. spomenik vojakom, ki so padli v Abesiniji, v krajih, ki pripadajo črniškl občini pa so otvorili novi vodovod. Ko¬ likor je bilo mogoče zbrati podatke iz italijanskih listov, je bilo na Goriškem v zadnjih 5 tednih blagoslovljenih 25 drogov za zastave, in sicer v Cerknem, na Banjščici, v Fari na Soči, v Toma- ževici pri Komnu, v Črničah, na Rav¬ neh. v Selu. Gojačah Kamnjah in Ma- lovšah, v Potočah in Stari gori pri Dornbergu pa končno preteklo nedeljo v Morskem, na Vrhu pri Kanalu, v Mu¬ rovcih, Konrivišču, Levpi. Avčah, Bodre- žu, Gorenji vasi. Ajbi. Doblarjih, Sred¬ nji vasi. Kambreškem in Ročinju StBP©g® Irsdssil-sa Pula, jula 1938. — Ovih dana je odrzan velik proces protiv 37 radnika iz Krapanskog rudnika. Optuženi su da su se hetimično ranj avali i hotimično ši¬ rili zadobivene rane kako bi dobili što vecu osigurninu. Mnogima je u bolnici konstatiran petrolej u ranama. Večina njih je osudjena i to vrio strogo — od jedne do dvije god. zatvora i na globu od 1.500 do 3.000 lira. Medju osudjenima f e -. nalaze i slijedeči: Karič Božo, Bu- lesic Ivan, Drandič Anton, Ljubič Josip, simetie Ivan, Kontušič Mijo, Setič Ju¬ re, cekie Ivan, Drandič Anton, Mošnja fvan. Ljubičič Mate. Bičič Mijo. Lako- vic Simun, Škrinjar Josip, Bulešič Jo¬ sip, stifanič Milan, Drandič Martin, faergo Josip, Miletič Mate, Soldatič Ma¬ no, Koroman Mijo, Jelenič Ivan. Osim toga se ponovno potvrdjuje ranija osu- da mnogima koji su bili 1936 kažnjeni, pustem ^ su iz zatvora Bulešič Ivan, Kontušič Mijo, Zunta Angelo i čekič Ivan, dok su riješeni, jer nisu izvršili cm za koji su optuženi: Licul Milan. Stepčič Josip, Putinja Karlo, Rojnič Ivan Ivanov, Rojnič Ivan pok. Mate. a radi pomanjkanja dokaza riješeni su Modrušan Bože, Marič Martin, Sosič Ivan. Peršič Eugen, Udovičič Gašpar. Zakus Šime, Korenič Ivan, Pečica Ivan i Budišin Domenik. Zanimljivo je da skoro svi optuženi ima ju hrvatska imena što dokazuje da velik broj naših ljudi radi u Kranan- skom rudniku, ali to ujedno pokazuje i na slabe prilike u kojima rade kao i na male zarade, kada se ljudi sami ra- njavaju samo da dobiju otštetu Ujed- n c se nazalost vidi iz toga i opadanje morala kod naših Seljaka koji se prole- tariziraju. p BROJ 27. »ISTRA STRANA 3. MALE VIJESTI — Trojni talijansko-mandžursko-japan ski trgovinski ugovor zaključen ovih dana potpisan je u Tokiu.^ Talijanski prestolonasljednik Umberto prisustvovao je u Napulju svečanom zbo¬ ru invalida, koji su se vratili iz Španjolske i predao invalidima članske iskaznice ! značke društva talijanskih invalida. _ u brodograd/iištu u Palermu porinut je novi talijanski razarač »Bersagliere«, a na brodogradilištu u Spezii nova podlor- nica »Gondar«. U Tržiču (Monfalcone) po- rinuta je u more podmornica »Emo« kon¬ struirana za krstarenje na pučini, * — Dionička društva u Italiji. Prema talijanskim službenim podacima tokom 1937 god. osnovano je u Italiji 2195 novih dioničkih društava sa kapitalom od 2.238 milijuna lira, a likvidiralo je 1530 društava sa kapitalom od 2053 mil. lira. Tokom go- dine 1940 društava povisilo je glavnicu za 3286.7 mil. lira. Na koncu 1937 god. bilo je u Italiji ukupno 20.118 dioničkih društava sa kapitalom od 47.695 mil. lira. ♦ — Umro dr. Otto Bauer. U Parizu je umro od kljenuti srca dr. Otto Bauer, ne- kadašnji vodja austrijske socijalno demo¬ kratske stranke. On se nakon krvavih dana u veljači 1934 u Beču kada ie lično sudje- lovao u soeijalističkov borbi protiv Heim- \vehra. koje ie predvodio major Fey, pre- selio u ČSR odakle je priie godinu dana otišao u Pariz, gdie je izdavao list »Borba«. ♦ — Milan Rakič. bivši jugcslovenski opu- nomcčeni ministar u Rimu i pjesnik umro je 30 iuna u Zagrebu. Njegovo tijelo je pre¬ neseno u Beograd gdie ie pokopano uz uče- stvovanie vlasti i mase naroda. * — Izvršni odbor francuske socijalističke stranke odlučio ie na svojoj sjednici da jedna delegacija stranke, na čijem če čelu biti Bium. posieti ministra pretsjednika g. Daladiera i da mu podnese predlog socija¬ lističke stranke da se otvori francusko- španjolska granica — Sličan zahtjev ie postavila ; kornunistička stranka. Ti za- htievi se motiviraiu time što je jedino Francoska zatvorila granictt, a Franco i na¬ dalje nesmetano dobiva ratni materijal i ljudstvo. ^ Talijanski izvoz automobila koji je u prva četiri nrjeseca prošle godine iznosio 10.901 kola u vrijednosti 250,836.000 lira spao je u istom razdobliu ove godine na svega 6067 kola u vrijednosti 71,221.000 1. ♦ — Odgovorni krugovi u Rimu poduzi- maju sve moguče da osnaže poziciju Cham¬ berlaina uvjereni da bi eventualno obara- nje Chamberlainove vlade od Strane engle- ske opozicije ugrozilo taiijanske interese, u Evropi ojačanjem miroljubivih sila, a ujedno bi pad Chamberlainov imao za po- sljedicu promjenu situacije u španjolskorn pitanju. * — U Klajpedi (Memelu) opet je došlo do sukoba izmed ju tamošnjih Nijemaca i litavskih vlasti. Uhapšeno je preko 200 Nijemaca. * _Madžarska štampa javlja, da kan- celar Hitler kani posjetiti Budimpeštu u prvoj polovici septembra, kao i to da i Mussolini želi jednako u septembru posjetiti Budimpeštu i to tjedan kasnije iza Hitlera. * _ Ostrva Paracel na kineskoj obali u bližini Indokine. okupirala je Fran- cuska. Ta su ostrva nedaleko od Hai- naua i od velike strateške važnosti po Francusku. — Po hitlerovskom uzoru počeli su i u Italiji akciju protiv »izrodjene nena- cionalne i nerasne« umjetnosti. Tako se rimska »Tribuna« gorkim riječima tuži, kako jazz-glazba zauzima sve veči mah istiskujuči malo pomalo taiijanske pjes- me i plesove. U drugim su zemljama — veli taj list — izbaeili ovu crnačku glazbu zbog »psihičke higijene«. dok se u Italiji — i to s pomoču radija — na- lazi na najboljem putu da se udomači. »Tribuna« traži, da se ova nepodopšti- na što prije ukine. * _ U talijanskoj diplomaciji i u vodstvu taiijanske unutarnje i vanjske politike nagovještaju se iz Londona ve¬ like promjene. Grandi bi imao postati ministar vanjskih poslova, grof _ Cia.no unutarnjih poslova i tajnik fasisticke stranke," a Starace poslanik u Londonu ili Washingtonu. * — Južno od Terruela, izmediu grada i mora, nastavlja se ogorčena borba gdje je otpor republikanskih -rupa jos uvijek dosta jak. POSJET TALIJ ANSKE KATKE MORNA¬ RICE DALMACIJI Tokom ovoga ljeta posjetit ce Dalma- ciju njemačka. engleska i talijanska rai- na mornarica. U Šibenik če talijanska ratna mornarica prispjeti 25 o. m], i ostat ce do 28 o. mj. Posjet tal. ratne mornarice imat če službeni karakter, pa se ved vrše pripreme za doček. Talij ani če posjetiti samo Šibenik, a eskadra ce se sastojati od sedam krstaša tipa »Go- rizia«. Jugoslavenshi študenti kod Mussolinija Zagrebački Glasnik JRZ za savslcu ba¬ novimi priopčuje ovu bilješku: »Grupa studenata JRZ, koja putuje po Italiji bila je 23 pr. mj. gost na večeri koju je priredio talijanski ministar za narodnu kulturu g. Alfieri. Sutradan je ova grupa studenata bila primljena od Strane g. Mus- soli nija u palači Venezia. Kroz salu »Dele armi« jugoslavenske študente proveo je mi¬ nistar g. Viasco i odveo ih u Duceov radni kabinet, u salu »Mapa del Mondo«. Ovdje su se jugoslavenski študenti postrojih pred g. Mussolinijem i pozdravili ga. G. Musso¬ lini očevidno raspoložen saslušao je po¬ zdravni govor g. Vilka Kolačiča, a zatim j rekao ovo: »Milo mi je, da mogu da vas pozdravim ovdje. Vi sle prošh kroz Italiju i došli ste u dodir sa talijanskim narodom, pa ste imali prilike da vidite simpatije koje gaji naš na¬ rod prema prijateljsko) zemlji. To osječanje prijateljstva talijansko-jugoslovenslcog je du boko, ali treba poraditi da ono hude još du bije i naša je želja i volja, da te veze budu sve fvršče i snainije. A na vama leži veliki zadaiak da proširite saradnju medju omla- dinom i da prijateljstvo medju mladim gene¬ racijama nadje najdublji korjen , j er je omla- dina snaga i budučnosl jednog naroda«. Študenti su na kraju govora toplo po¬ zdravili g. Mussolinija. G. Mussolini se za¬ lim zadržao u razgovoru sa studentima i naloiio da im se pokaže nova talijanska provincija. dobivena isušivanjem močvara . Litoria. Na kraju pretsjednik taiijanske vla¬ de slilcao se okružen jugoslavenskim akad« mičarima. Ojelokupna rimska štampa donijela je opšime izvještaje o audijenciji jugoslaven skih studenata kod g Mussolinija t objavila fotografije « ODLOMCI IZ NAŠE POVIJEST! SREDNJE ŠKOLE U ISTRI DO GENTILIJEVE REFORME EMISIJA RADIO-BARI U subotu je na rimskoj kralkotalasnoj stanici i na Staniči fiadio-Bari otpočela ra¬ dio emisija sa jugoslovensko-talijanskom mu- z-ikom. koja če se otsada svake večeri na stavljati. Prvi je gcvorio jugoslavenski mi¬ nistar pri Kvirinaiv g. Boško Hristič koji je rekao: »Osobito mi je zadovoljstvo šlo mo¬ gu saopčiti da talijanski radio podnje od danas posve&ivali svake večeri jedem dio svoga programa ta lijans ko-jugos lavenslcoj mušici. Ova je inicijativa od velikog inter sa i treba je ncitoplije i najsrdačnije po¬ zdraviti. Na ovaj način doprinosi se u v -li koj mjeri poznavanju na kulturnom pol tu medju našim dojema susiednim prijateljski-,n državama. Jugoslovenska publika oduvijek je imata rasumijevanja za djela koja je la lijanski muzički genije u svoje vrijem,-- sivo rio. TJvjeren sam, da če jugoslovenska muzi čka djela naiči takodjer na topno prijem kod taiijanske publike«. Fcskje govora g Hrističa dan je umjetnički program, koji je bio sastavljen od jedne uv j rli.’e Slavka Os¬ terca i nekoliko stvari Ve-tlio Emisija ?.< Bariu če se održavati svake vei-ri i trajat če otprilike pola sata —— Starace je odnio pobjedu Talijanski lisiovi opširno referiraju ovih dana o gimnastičkim i sportskim vježbama na Mussolinijevu Forumu u Rimu, gdje su kao vježbači nastupili sve sami visoki, funk- cionari fašističke stranke, s glavnim tajni¬ kom stranke, inspeklori i pokrajinski taj¬ nici stranke okupljeni su več nekoliko da¬ na u Rimu i podvrgnuti posebnom sport- skom i vojničkom režimu. Dne 1 o. mj. na¬ stupili su oni i javno u nekim disciplina¬ ma, a jednome dijelu nastupa prisustvovao je i sam pretsjednik vlade Mussolini. Natjecatelji su naj prije skakali preko »kozliča«, pa se medju njima najviše ista- ka.o ministar Starace Zatim sv natjecatelji skakali pomoču otskočne daske preko živa konja, te su i ovdje pokazali, kako izvje- ščuju dopisnici talijanskih listova, svoje atletske sposobnosti i srčanost. Prednjačio je i ovdje glavni tajnik stranke i ministar Starace. U času kad su natjecatelji skakali preko konja, pojavio se na terenu Mussolini, knji je oko pola sata promairao natjecanje. Vi¬ soki fašistički funkcionori skakali sv zalim kroz-plameni obrui. Prvi je škodo Starace. a za njim i ostali. Tim su se vježbama. ko¬ je su bile dosta naporne i opasne. htjAi priključiti, kažu listovi, i neki pokrajinski tajnici, koji su medjutim morali odustati od natjecanja zbog »privremenih fizičkih ti e- dostataka « Živ primjer odlučnosti dao \j pokrajinski tajnik iz Milana, koji je skočto kroz plameni obrui potpuno odjeven povi- kavši prem,a Mussoliniju: »Duce, pred, va¬ ma se skače u vatni i odjeven!« Ostali su naime skakali u sportskim Mačicama i ma¬ jicama. Neki su natjecatelji medjutim pla- Htt svoju srčanost opeklinama. Duce je izrazio svoje zadovoljstvo zbog spretnosti natjecatelja. te se udaljio s v je žbališla. na ko jem su natjecatelji nastavili sa svojim vježbama, kod ko jih je osobito napeta bila još jedna obligatna, točka: skok preko živice od bajuneta. Natjecatelji su izvršno apsolvirah i tu tofku. tek su dvo jica zadobila pri tom lake rane. i to je dan na noži, a drugi na prsima. Konačno su neki srčaniji natjecatelji, s ministrom Sta race na (cin, izveli još neke teže i opasnije vježbe. Vježbama su prisustvovali brojni novi- nari 'i fotoreporter!. te taiijanske nomne do¬ nose o torne nat,ječanju osim opširnih izvjt štaja i cijele serije slika. Prof. Nikola Žic je u zagrebačkoj »Krvatskoj Straži« objavio opširan prikaz o srednjim školama u Istri iz kojega danas donosimo ovaj o- diomak koji prikazuje stanje do Gentilijeve reforme. U Istri je pod Austrijom bilo za Ta- lijane sedam srednjih škola, za Hrvate ?. e . i.? a Nijemce dvije. Od toga su če¬ tiri taiijanske srednje škole bile držav¬ ne i tri pokrajinske, dvije hrvatske dr¬ žavne i dvije privatne, a obje je nje- macke srednje škole uzdržavala država. Državne su srednje škole talij an- skoga nastavnoga jezika bile velika kla¬ sna gimnazija u Kopru i muško uči- teljiste u Kopru, realna gimnazija u Puli i nautička škola (akademija) u Malome Lošinju. To nije bilo Talijani- ma dosta, pa su još uzdržavali na teret pokrajine nižu realnu gimnaziju i višu realku kao jedan zavod u Pazinu te zenski licej u Puli i na teret grada Ro¬ vinja uz pripomoč pokrajinske blagajne nizu realku u Rovinju. Državne su srednje škole hrvatskoga nastavnoga jezika bile velika klasična gimnazija u Pazinu usred Istre i muško učiteljište u Kastvu s ove Strane Učke, a da se bar nekako udovoiji velikim potrebama Hrvata, uzdržavana je još u Pazinu s novcem rodoljuba privatna ženska preparandija i iz opeinskih sred- stava niža realna gimnazija u Volo- skcm-Opatiji. Velika klasična gimazija i velika re¬ alka u Puli sa njemačkim nastavnim jezikom bijahu državni zavodi. Za Slovence nije postajala nikakova m javna ni privatna srednja škola. Tako je to bilo pod Austrijom nepo¬ sredno prije početka svjetskoga rata u pokrajini Istri, koja je prema službenem (za Hrvata i Slovence uvijek nepovolj- nom i nepravednom) popisu pučanstva od god. 1910. brojila 58.4 pošto Hrvata i Slovenaca, 38.1 pošto Talijana i 3.5 pošto drugih narodnosti, a uistinu je omjer slavenske večine i taiijanske ma- njine bio 75 pošto : 25 pošto kao 3 : 1. Ova je talijanska manjina od jedne četvrtine svega stanovništva vladala i gospodarila pokrajinom i u saboru i u giunti, tako da je uza sve prosvjede Hrvata i Slovenaca smjela i mogla po- dupirati opčinsku nižu realku u Rovi¬ nju te potpuno uzdržavati svoju prkos- gimnaziju-realku u Pazinu i svoj licej u Puli, pa i mušku realnu gimnaziju u Puli, koju je Austrija preuzela na svoj račun godine 1910. Kad je za vrijeme svjetskoga rata bilo evakuirano gradjansko žiteljstvo u čitavoj južnoj Istri, prekinule su svoj rad za više godina sve srednje škole u Puli i Rovinju, a one u Kopru, Pazinu, Voloskom—Opatiji, Kastvu i Malom Lo¬ šinju su životarile kako tako. S prestan- kom rata i s dolaskom okupatora prili¬ ke su se promijenile s temelja. t PROF. CELSO VRATOVIC U Splitu je umro Celso Vratovič, pro¬ fesor tamošnje klasične gimnazije. Prof. Celso Vratovič pripada poznatoj obitelji Vratoviča u Puli, koja potječe iz Lanišča. Pokojni prof, Vratovič rodio se ie u Lošinju, filozofski fakultet završio ie u Beču, gdje je učio klasičnu filologi ju. Skoro odmah u Dočetku rata bio ie zarobljen na ruskoi fronti. U Rusiii ie proveo blizu 7 go¬ dina i za to vri.ieme vršio ie u Rusiii na- stavničku službu, Posliie rata naišao ie na neprilike i u Italiji i u Jugoslaviji. Ond.ie ni.ie smio osta¬ ti. a ovdie mu kao »ratorn onietenu« nije priznata pravo da položi »skračeni« pro¬ fesorski ispit. To ga niie smelo, i on ie kao čoviek od četrdeset godina polo/io u Beo¬ gradu profesorski ispit iz klasične filologije u ounotn opsegu. Bio ie postavlien za profesora na Re- alnoi gimnaziji u Šibeniku. Tu ie služliovao tia opče zadovolistvo i gradianstva i diaka škoie. Radi obiteliskih razloga bio ie nreiniešten u Kotor, gdie ie ostao samo dviie godine a onda se ie ponovno vratio u Šibenik. U Šibeniku ie ostao do pred godinu dana. kada ie premiešten u Molit, gdie ie imao veliki broi prijatelja j rodbine. Prošle zime bolovao ie od teške gripe. Od nje mu se razboiiše jetra. Liieka ie tražio i u Zagrebu. Ležao ie mjesec dana u sveučilišnoj klinici. Trajna groznica mu e slabila organizam. i on je vračen u Split, gdie ie 27. VI. 1938. umro i dne 28. VI. 1938. - baš na dan, kad se svršava školska_go¬ dina — pokopan, Oplaku.ie ga rastužena gospodia. rodiena Mayer. sestra prof, An- tuna Mavera. sveučilišnoga docenta u Za vrebu. i siroče diiete od 12 godina. Naistariii diaci pazinske gimnazije gdie ie pokoinik bio suplent 1906/07, školske godine — dobro se sječaju svoga tajenti- ranoga profesora Vratoviča, a ioš više ga ciiene i pamte učenici. drugovi i gradiani ihenika. Kotora i Solita. Laka bila zemlja pokojniku, a rastuže- noj gospodji i djetetu naše saučešče. Odmah su za uvijek nestale obje nje- rnačke srednje škole u Puli, malo za¬ tim su ugušene i obje hrvatske srednje škole u Pazinu, a volosko-opatijska niža realna gimnazija se još držala jedmi školsku godinu, dok je kastavska pre¬ parandija prešla u taiijanske ruke i go¬ tovo potalijančena, a kasnije je spaše- na zajedno s kastavskim teritorijem, ali je pod Jugoslavijom baš ove godine 1938 definitivno ukinuta. Vojna vlast talijanska je odmah po¬ svetila veliku pažnju talijanskim sred¬ njim školama u Istri. Pored gimnazije i preparandije u Kopru i nautike u Lo¬ šinju odmah su otvorene državne realne gimnazije i državni licej u Puli, a otvo¬ rene su i podržavljene takodjer tali¬ janska gimnazija-realka u Pazinu mje- sto hrvatske gimnazije i talijanski lice.i u Puli mjesto ukinutih njemačkih sred¬ njih škola te niža realka u Rovinju, pače je mjesto njemačke realke u Puli osnovana realka talijanskoga tipa (R. Instituta Tecnico, sezione fisico-mate- matica). Sve su te škole programom i duhom preuredjene u smislu nove na¬ cionalne i političke situacije. God. 1919 izvršene su neke promjene kod nautike u Malom Lošinju i kod gimnazije-real- ke u Pazinu: pridijeljena im je naime t. zv. Scuola Tecnica, kakova je god. 1921 osnovana takodie u Opatiji mjesto ukinute hrvatske niže gimnazije i u Po¬ reču uz novootvorenu nižu gimnaziju. Prema torne je na početku škol. godine 1921 '22 bio broj srednjih škola različitih tipava jedanaest, a sve su bile taiijan¬ ske i državne. U toku spomenute godine im je posebno povjerenstvo za škole u novim pokrajinama izradilo programe u duhu zbliženja ovih zavoda sa zavodima u staroi Italiji, no korjenitu je reformu svega školstva u fašističkoj Italiji doni- iela tek čuvena reforma ministra Gen- tile (la riforma Gentile) god 1923. Gentile je Kopru ostavio staru ve¬ liku klasičnu gimnaziju. ali je muško učiteljište prenio u Poreč, gdje je ne- stalo niže gimnazije sa tehničkom ško- lom. Niža gimnazija sa tehničkom ško- lom u Pazinu je pretvorena u ginnasio- lieeo. Rovinj je mjesto niže gimnazije i tehničke škole dobio Istituto Tecnico trgovačka smjera, a u Puli su odsada R. Liceo Ginnasio classico i R. Istituto Tecnico, dok je Opatiji povračena niža gimnazija i Malom Lošinju sačuvana na¬ utička škoia kao R. Istituto Tecnico Nautico. Kasnije je u Pazinu odijeiiena gimnazija od liceja, a u Puli su još otvorene obrtna kola (R. Scuola Tecni¬ co Industriale) i preparandija. I tako danas. ne računaj uči neke niže stručne škole, koje zapravo ne idu u red pravih srednjih škola, imade u Istri opet je¬ danaest srednjih škola, a sve su držav¬ ne, po jeziku nastave taiijanske i po duhu fašističke. f TONICA MAKAROVIČ Dne 25 junija je umrla v Prekmurju naša rojakinja Tonica Makarovič roj. Kancler z Goriškega. Ni bila znana sa¬ mo v naših vrstah, ampak tudi doma¬ čini so jo cenili kot vzorno učiteljico, dobro mater, in tiho nacionalno delav¬ ko. Bila ie dobra mati ne samo svoje¬ mu sinu, nego vsem, ki so prihajali k niej iskat pomoči. Vsi so jo cenili za¬ radi njenega blagega značaja. To je pričal tudi nad vse lepi pogreb. Pokojnica je bila za učiteljico v Istri, kjer je vzljubila tamkajšnje ljud¬ stvo. Za časa majniške deklaracije je bila prva v vasi, ki je dala svoj podpis. Svoje učence je vzgajala v narodnem duhu, kar seveda ni bilo prav oblastem. Z vso silo je delovala na prosvetnem področju in širila našo knjigo in pesem. Zaradi tega se je zamerila oblastem, ki so jo poslale v Južno Italijo, odkodei .je odšla v Jugoslavijo. Bodi ji lahka zemlja daleč od do¬ mačega kraja! VJENČAMJA U SUŠA&U Koncem iuna vjenčali su se g August Markežič iz Šmarja pri Kopru i gd.iica Tereza Grižanie iz Trsta. Mar¬ kežič je član odbora Omladinske sek¬ cije društva »Istra« u Sušaku. Josip Kos iz Labina i edjica Lidija Katunar rodj na Riieci On je član odbora Omladinske sekcije društva »Istra« u Sušaku. Ciril Kalac iz Varvari kraj Poreča i gdjica Danica Paskaš iz Otoka (Ogulin) Mladim parovima želimo mnogo sreče. morski" PSI »Corriere istriano« javlja da su se na ist.arskoj zapadnoj obali pojavili morski psi. Lučka kapetanija u Puli je bila nrisiliena da upozori kupače na tu opasnost. — Listovi javljaju i borbu ribara Degrassia iz Izole s morskim osom. Morski pas se zaletio na njegove jedrilicu i oštetio mu kormilo. Ribar ga ie udario veslom i okrenuo prema kop- nu. ali ga .ie morski pas slijedio skoro do same obale. r>KtJJ 21 . BROJ 27 »IS T R A« VIJESTI IZ ORGANIZACIJA NAŠ! OMLADINCI NA SUŠAKU Prve Usmene novSne vanredno sta uspjele S uš a k, 5 jula. — Osobito posljed- njih nekoliko mjeseci je Omla-dinska sekcija društva »Istra« u Sušaku vrlo aktivna. U svom organizacionom i kul turno-prosvjetnom radu medju našorn emigrantskom omladinom na Sušaku, postigla je do sada mnogo uspjeha. Go¬ tovo sveukupna naša omladina sa Su- šaka i bliže okolice organizirana je u ovoj svojoj organizaciji. Svaki tjedan se održavaju članski sastanci, a cesto se priredjuju i zajednički izleti (tako se je 26 juna o g. održavao vrlo uspjeli izlet na izvor Rječine). U najnovije vri- jeme su u sekciji pokrenute i Usmene novine, ko je če se održavati na član¬ skim sastancima redovito svakog tjedna. U nedjelju, dne 3 o. mj. nešto iza 10 sati prije podne, otvorio je pročelnik Omladinske sekcije prvi broj Usmenih novina. On je u svom uvodnom govo¬ ru istakao važnost pokretanja Usmenih novina, rekao je da če one mnogo do- prinijeti za intelektualnu izgradnju na¬ še emigrantske omladine. Svoj govor završio je riječima: • »Hočemo da se čuje naša riječ, da se vidi da je istarska emigrantska . mladina tu, i da se ona priprema za službu narodu i njegovoj stvari!« Iza toga je Ivo Erman (Zvanič) na vrlo lijep način recitirao pjesmu »Moj otac« od Mate Balote, kojom je sve prisutne oduševio. Sada ponovno uzima riječ pročelnik sekcije, Ivan Crnja i predaje o temi: »Problemi naših omladinskih orga¬ nizacija«. U svom razlaganju upozorio je na' ne¬ ka pitanja koja se pojavljuju u radu naših omladinskih organizacija, a koja zahtjevaju da ih se bezuslovno riješl. Nadalje je prikazao značaj našeg omla- dinskog gibanja i naglasio potrebu uspostave jedinstvenog fronta naše emi¬ grantske omladine. Upozorio je na kon- ferenciju od koje nas još malo dijeli, a na kojoj emigrantska omladina mora izreči svoju muževnu riječ, mora defi¬ nitivno riješiti sva ona pitanja koja su još na pretkonferenciji formulirana. Slijede opet recitacije. Ivo Er¬ ni a n recitira naj prije »Piše mi mat« od Boštjančiča, pa »Pisma crikveničkog barkarola« od M. Dvorničiča. Opet onaj isti efekat, svi prisutni su se sjetili na »brižnu mat«, koja često i njima — kao i Boštjančiču — piše. Dolaze na red sitne vijesti sa po dručja ekonomije, politike, nauke, špor¬ ta, itd_ U Španiji i Kini tutnje to¬ povi, u Pragu je otvoren svesokolskl slet i kongres PEN klubova, u Njemač- koj proganjaju Židove, Louis je pobi- jedio čistokrvnog arijevca — Schmelin ga... I još mnogo toga je Kri Vičič pročitao iz svoga »Malog vjesnika«. I opet je slijedila jedna deklamaci¬ ja, koja je kao zadnja točka morala prisutne raspoložiti, razvedriti ih. zbilja Erman je to uspio postiči sa pje- smom »Trešete« od Gervais-a. Kartanju noniča i none su se svi nasmijali. Jedan omladinac, Slavonac inače, primjetio je da mu se naše čakavske pjesme vrlo svidjaju, da su tako milo- glasne i osječajne ... Uspjeh ovog prvog broja Usmenih novina Omladinske sekcije društva »Istra« u Sušaku, ko jih je organizirala i u kojima je učestvovala sama omla¬ dina, još je jednom pokazao da je naša omladina svijesna svojih dužnosti i svo¬ je odgovornosti, da je potpuno sposob¬ na da samostalno radi i da če, prema torne, rad u tom pravcu biti kru- nisan uspjesima. NAŠA KULTURNA KRONIKA USPJELI IZLET OMLADINACA U BEOGRADU Beograd, 4 jula. U nedjelju 3 jula priredjen je izlet na Umku, koji je u svakom pogledu vanredno uspio. Još nikada nije se našao ovoliki broj iz¬ letnika Istrana, koji su u pravom emi¬ grantskom raspoloženju proveli jednu vanrednu nedjelju. Raspoloženje koje je vladalo medju 53 učesnika, ostavit če taj izlet, kao jedan nezaboravan do- godjaj u sječanju svakog pojedinog iz¬ letnika. Krenuli smo vozom u 6.30 sati iz beo- gradske stanice. Uz besprekidnu svirku naših svirača vrijeme putovanja je br- zo odmicalo. Kad smo stigli na Umku zauzeli smo u pravom smislu riječi, je¬ dan napušteni brod, koji nam je van¬ redno dobro poslužio. Vručina je bila prilično nesnosna, Sava mlačna, ali to nije ni najmanje smetalo dobro raspo- loženim kupačima. Poslije ručka (jedna je grupa prire¬ dila kolektivnu kuhinj u u znak solidar¬ nosti sa onima koji su imali najviše hrane) otvorio je svečano stariji brat B., ples. Glazba je bez prestanka svi- rala na palubi čudnoga broda, a omla- dinci-ke bili su u plesu zaista ne¬ umorni. Za one koji nisu pokazivali naročiti interes za ples, postajale su druge za bave. U hladu granatih stabala igrala se briškula i trešete. Može se reči, da je to bila prava prvenstvena borba za prestiž. Rutinirana i vanrednim smje- lim kombinacijama bogata igra Opati - jaca, došla je do punog izražaja. Nji¬ hova nadmočnost nad ostalim reprezen- tativcima (pogotovo nad čičima), bila je očigledna. Pa premda su izgubili sve partije (što se uglavnom pripisuje tek pukom slučaju) posmatrači su imali prilike, da se uvjere o njihovoj apso- lutnoj nadmočnosti. Oko 3 sata nenadano su i na sasma misteriozan način osvanule pune boce, što je još više doprinjelo poboljšanju raspoloženja. Stariji brat B., koji je u svakom pogledu imao glavnu riječ, nije ni u ovom slučaju zaostao. Bio je van¬ redno marljiv i neumoran, tako da je mnogo doprinio, da se boce čim prije isprazne. _ FERDO DELAK ANGAŽIRAN U ZAGREBU Redatelj Ferdo Delak, koji je u Za¬ grebu nastupio pod konac sezone sa ne- sretno izabranom dramom Bože Lovriča »žene«, pokazao je dobre redateljske sposobnosti i na tom nezahvalnom djelu. Medjutim rad Ferde Delaka poznat je sa scena u Beogradu, Ljubljani i Novom Sadu. Uprava zagr. kazališta htjela je Delaka angažirati odrnah za početak na- redne sezone, ali to nije bilo moguče, j er se Ferdo Delak još ranije obvezao za angažman na početku sezone na kazali- štu u Skoplju. Kako ga skopljansko ka- zalište nije htjelo razriješiti obveze, to je Delak mogao prihvatiti u Zagrebu an¬ gažman samo za drugu polovinu sezone 1938-39. On če tu djelovati kao stalan gost redatelj. Pošto se u 6 sati u veče nebo na- oblačilo, spremili smo se za odlazak. Energični brat B. sa mnogo razumije- vanja rukovodio je oko posljednjih pri¬ prema, za uspostavljanje prijašnjeg re¬ da. Pijesak je doveden u red, isto tako uklonjen je i provizorni »trampulin«. Pljusak nas je stigao u pola puta za stanicu, ali ni to nije više moglo pore- metiti dobro raspoloženje izletnika. Ples se nastavio u domačem »štimungu«, na samoj stanici, a kasnije i u vagonu, koji je za ovu priliku (radi se naime o va¬ gonu za 40 vojnika i 6 konja), bio van¬ redno podesan. Kroz čitavo vrijeme povratka glazba je svirala i pjevači su, makar i sa pro- muklim glasovima, nastavili sa pjeva- r.jem naših pjesama. Vagon se orio. U ovim veselim trenucima sjetili smo se i našeg »dragog« štente, koji je svoje- dobno uz Kovrlicu i barkajola Tonina, bio najpopularnija ličnost u Opatiji, štenta daj, daj, daj samo va Opatij u ne tarnaj ... Na beogradskem kolodvoru zavržena je posljednja etapa ovoga uspjeloga iz¬ leta. Ali mi se nadamo, da če izletniški odbor Omladinske sekcije, naskoro pru- žiti svojim članovima priliku, da u jed¬ nom vedrom raspoloženju provedu još koju nedjelju. Oni koji su ovom izletu prisustvovali, to od njih očekuju, a oni koji su taj izlet propustili, uvjeren sam, da če se na slijedeče pozive odazvati. I. B. IZ I3TARSKOG AKAD. KLUBA Akciji Istarskog akad. kluba za pri- pomoč našim siromašnim članovima odazvali su slijedeči naši gg. emigranti i društva: Dr. Vladimir Goljevšček 50.—; Sta¬ nislav Ivančič 30.—; dr. Ivo M o g o- rovič, Beograd za juli 50.—; Fran Baf 50.—; Ivan I v an č i č, dir. ženske real. gim. Sušak za juli 50.—; Zadnik Dragu- tin 5.—; Blaž Brečevič 20.— i dru¬ štvo »I s t r a—T r s t—G o r i c a« Karlo- vac 100 dinara. Plemenitim darovateljima upučujemo ovim putem našu najtopliju zahvalnost. Odbor IVAN ROB: deseti brat v Ljubljani, je izšla zanimiva knji¬ ga, ki jo je izdal naš rojak Ivan Rob in ki nosi naslov »Deseti brat« Delo je prenos Jurčičevega Desetega brata in sicer v pesniški humoristični obliki v današnji čas. Vsa pesnitev je razdelje¬ na na 25 poglavij, v katerih mladi in nadarjeni humorist ter satirik opisuje življenje modernega Desetega brata, ki je takole opisan: Ne marajte, če je kosmat, on je brez posla, se ne brije, on, skratka, je — deseti brat. Verzi so polni dovtipov in često bridkih satir na današnji čas. Vse delo skozi in skozi nudi čitalcu čas prijetne zabave, vmes pa mu daje tudi v hu¬ moristični obliki marsikako misel v raz¬ mišljanje. Delu je dodanih še več avtor¬ jevih travestij posameznih pesmi naših pesnikov, zlasti Prešerna, Gregorčiča in drugih. ., ... Delo našega rojaka vsem najtoplije priporočamo. Knjiga stane broširana 30 Din in se naroča pri avtorju Ivanu Robu, Univerza Ljubljana. Dobi pa se jo tudi v vseh knjigarnah. Knjigo je ilu¬ striral Niko Pirnat. DUKIČ NA~ENGLESKOM Pjesma A. Dukiča. »Pomirenie s Bogom«, koia je prigodom autorove TOgodišnjice bila objavljena na slovačkom i češkotn ieziku, izašla ie dne 15. or. mj. pod naslovom »Reconcillation with God« u američkom dnevniku »Jersey Observer« na engleskom. Isti prijevod izašao je raniie u »Jugosla- venskom Glasniku« u Chicagu i u »Jugo- slavenu« u Detroitu. Pjesmu su prevele Mary Vidošič i ameriška pjesnikinia AHcp Hullin. K ASI U REVIJAMA Igo Gruden je u »Srpskom knji- ževnom glasniku« objavio pjesmu: Po¬ slanica Dragiši Vasiču; Dr. Mijo Mir¬ kovič piše u »Ekonomistu« o proble¬ mu vrijednosti u teoretsko j ekonomiji; Dr. Ante Ciliga je u »Novoj Evropi« objavio članak: Kritični dani čehoslo- vačke, u »Jadranskom dnevniku« piše Nikola žic študiju o modruškom biskupu Nikoli, talijanska revija »Ras- segna italiana politica, letteraria e ar- tistica« piše o Alojzu Gradniku, revija »XX Vek« donosi prikaz Mirkovičevog Flaciusa, »Slovenec prikazuje opširno Gradnikovu zbirku pjesama Večni stu¬ denci. MORNAR Broj 7 Car Eminovog »Mornara« do¬ nosi slijedeče priloge: »Mornar«: Nj. Vis. Knez Namjesnik Pavle za napredak i blagostanje Jugo¬ slavije. — Tri velike slavenske svečano¬ sti. — Sedam pitanja. — Dundo Simo: Gajetunski razgovori. — Najsjeverniji istarski grob. — Napredovanje našeg saobračaja u posljednje tri godine. — Mi i češi. — Barba Šime: četrnaest krivih svjedoka. — B. š.: Flacius. — Lujo Dorčič: Ribarija - pekljarija. — »Principe Karadjordjevič«. — Br. M. Sta: Pomorska pisma. — »Iz prošlosti Karlovca«. Odgovori na sedam pita¬ nja. — Mladi i stari. ITALIJANSKA KNJIGA 0 SOLSTVU V ISTRI Letos meseca maca je izašla iz tiska knjiga »Zgodovina šolstva v Istri od Avgu¬ sta do Mussolinija« (Storia dellaScu- o 1 a in Istria da Augusto a Mus¬ solini). ki io ie spisa! Carmelo Cottone. Knjigo v marsičem lahko primerjamo s po¬ dobnim spisom ki ga je objavil pred dvaj¬ setimi leti naš Fran Barbalič in ki ie žal med nami na premalo znan. Podobnost ie že v osebah. Barbalič ie bil tedai okrajni šolski nadzornik v Pulju, Cottone pa je danes prvi šolski nadzornik za prvo šolsko okrožje puljske pokrajine s sedežem v Puliu. Oba sta že po svojem poslu imela vpogled v potrebne uradne sezname in spise Vsebinsko pa se ujemata z Barbali- čevo kniigo samo drugi in tretji dodatek Cottoniieve knjige, ki podajata '»Dejansko stanje na posameznih šolah pod deželno upravo pred I. 1914«. odnosno pregled »Sol. ki so se organsko izpremenile v obdobju 1914 —1918«. Seveda ie Barbalič v tem po¬ gledu izčrpneiši in. kolikor sem na marsi¬ katerem mestu ugotovil, tudi zanesljivejši, od Cottoneia. Poleg tega upošteva Barba¬ lič tudi državne in zasebne šole in komen¬ tira stanie z ozirom na narodnosne prilike v posameznih občinah. Cottone pa navaja nr: posameznih . šolah leto ustanovitve in datume nozneiših izprememb. Cottoneiu ni bilo na tem. da poda samo oregled šolstva v Istri ob prevratu, temveč da oriše če tudi v kratkih potezah zgojdo- vino istrskega šolstva od njegovih počet- kov ter da slavi na koncu posebno sedanio fašistično dobo. Sam nravi, da ie niegov sois oredvsem zbirka dokurnentov in »akt nriznania k bolesti polni veri iredentizma.« D riznati moramo, da se mu ie to posrečilo, karti zbral ie naibolie absurdne^ trditve, ki cn iih kdai Pisali Italijani na račun istrskih Hrvatov in Slovencev. Toda če ie bilo to umljivo v dobi samega boja, ni to nikakor dopustno sedaj, ko se gleda na dogodke z nekega višjega zgodovinskega stališča. V tem pogledu bi mu lahko bila v zgled Alber- tijeva knjiga »L’irredentismo senza roman- ticismo.« Sledijo nai tu nekatere cvetke, ki so značilne za način, kako pišejo uradne osebe. Na straneh 105/106 čitamo pod naslo¬ vom »Sv. Ciril in Metod in panslavizem« te-le besede: »Zahteve slovanskih duhovnikov so se pričele pozneje, namreč šele 1. 1887.. ko ie papež Leon XIII. proglasil Cirila in Metoda za svetnika. To ie pomenilo, da tudi kul¬ tura in svetost Slovanov lahko postaneta univerzalni. S tistim trenutkom se je pričel muče- niški rožni venec za Italijane. Prototip mu¬ čitelja ie bil duhovnik Peter Flego (umrl !. 1910). ki se ie rodil na italijanskih tleh Istre in ie bil italijansko vzgojen. Prav on ie dal znak za začetek panslavistične kam¬ panje. ki naj bi se udejstvovala preko šole. ki oa ie ostala samo orodje razdora tam, kier ie prei vladala plodovita vedrost, in se ie izčrnala v dolgih časnikarskih člankih. Kajti število nikdar ne more zajedati kva¬ litete in inteligence ! (Število so namreč za Cottoneia Slovani, kvaliteta in inteli¬ genca oa Italijani !!). Flego ie rekrutiral svoje učence iz Kranjske. Koroške. Istre in celo iz Češke, ter iim z intenzivnimi in pospešenimi siste¬ mi vcepal besna in fanatično slovansko na¬ rodno kulturo, ki se razvila v politično re¬ ligijo. Plodovi te vzeoie so se pokazali po- zneie v obliki, ki ie bila vse prei kakor krščanska: župnik Knavs v Topolovcu bo odklonil poereb italijanskemu dekletu, ki ie tako ostalo dva dni in dve noči brez po¬ greba. v Šterni bo don Medved odklonil zadnjo popotnico italijanskemu državljanu: v Lindaru se bo hrvatski duhovnik branil krstiti otroka, ker ie oče novorojenčka zah¬ teval. nai bo obred, kakor običajno, latin¬ ski: v Nerezinah bo iz istega razloga neki otrok ostal nekrščen. Politično delovanje duhovnikov ie bilo v tisti dobi ogromno. Ker so imeli v rokah matice civilnega stanje, ki jih jim je bla¬ gohotno odstopila vlada, so v najkrajšem času lahko poslovanili vsa imena oseb in kraiev.« Komentarja ni treba. Pač pa hočemo omeniti, da je Cottone v svoji knjigi na več mestih ponovil svoio. teorijo o rasni infe¬ riornosti istrskih Hrvatov nasproti Italija¬ nom. Tako na str. 78. kier ugotavlja, da je bilo 1. 1825 v Istri 127.000 Slovanov proti 55.000 Italijanom, toda »ti da so predstav¬ ljali naiinteligentneiši. in po cenzu in zgo¬ dovini najbogatejši del prebivalstva. Slo¬ vani na so bili skozi stoletja sužnji na be¬ neških galejah in sužnji zemlje. Zato niso oni zapustili in niti niso mogli zapustiti nobenega sledu svojega dela: italijanska zemlja jih ie z lahkoto absorbirala.« Isto pesem ponavlja tudi na strani 124, kier navaja podatke o narodnosti za leta 1850. 1880. 1900 in 1910, Številni premoči Slovanov stavi nasproti večje bogastvo in višjo kulturo Italijanov. »Nemško prebival¬ stvo ie bilo po večini vojaško, slovansko pa izključno kmetsko in surovo.« Cottone, ki očitno sploh nima niti naj¬ bolj elementarnega znanja kakega slovan¬ skega iezika. pa se ne obotavlja soditi celo o našem ieziku. Tako piše na strani 108, da »Pravega iezika. ki bi lahko služil Slo¬ vanom za njihovo narodno afirmacijo, sploh ni bilo. in da se kot tak ni moglo smatrati niti »Primorsko« (!!). t. i. neki dialekt, ki se je govoril ob obali med Slovani pod Beneško vladavino, in ki. se je razlikoval od dialekta Slovanov pod avstrijskim ce¬ sarstvom.« Da. Cottone gre celo dalje in pravi, da se tudi danes opaža pri jugoslovanskih dia¬ lektih nagnjenje, da sprejmejo jezikovne vplive od vseh strani.« Ne bomo tu navajali vseh bajk in izmi¬ šljotin iz predvojne dobe, zgornje govorijo dovoli jasno o »kvalitetni superiornosti« italijanskega pisatelja Cottoneia, omenit: hočemo samo še nekai ocvirkov iz nepo¬ sredne povojne dobe. Tako nam Cottone na strani 152 pripoveduje, da te »imela Edinost svoie podružnice v Puliu v redak¬ ciji lista »II Proietario«. v dvorani »Sala Apollonio«, v krožku »Circoio di Studi Sociali«, v Internacionalnem Športnem kro¬ žku. enako da ie imela podružnice v Pira¬ nu v tamošnii Delavski zbornici in v Mla¬ dinskem Socialističnem krožku !« Ne vemo. kaj so rekli k temu Pirančani, katerih čisto italijanstvo tudi Cottone sicer na drugih mestih svoie kniige tako močno podčrtava. Omenili smo te stvari zaradi tega. da si naš čitateli lahko ustvari sliko o osebah, katerim ie izročena skrb za vzgoio naše dece v Istri, Če irnaio naiboli nrominentne osebnosti na šolskem področju take kva¬ lifikacije. kako nai sodimo potem o učitelj¬ stvu. K temu vprašanju se bomo še povr¬ nili. kajti o Cottoneievi kniiai bomo še več¬ krat govorili, kajti dasi mrgoli v niei zgo¬ dovinskih in drugih netočnosti, ima vendar v vsebi toliko gradiva in takšnega, ki sicer ni dostopen, in ki bo zanima! tudi širši krog naših čitateliev. V prvi vrsti mislimo pri tem na podatke o naižalosnejši dobi našega šolstva v Istri, namreč o dobi po okupaciji in no uvedbi C.entilejeve refor¬ me. in na sedanio šolsko ureditev v Istri. Cottone sam citira neko uradno poročilo šolskih oblasti v Trstu centrali v Rimu. ■ kier ie rečeno, da »se ie treba čuditi, kako se ie vsa pretvorba drugojezičnih šol v italiianske vršila brez pretresov, postopoma in z iamstvom za stabilnost«. P. P. . svaKOE tiedna o petaR — Kroj Cekovnng raCuna 38.78« — fretpiata: za cijeiu god Inn 48.— din., za pola godine Izdava«; KonzorcH »Istra« Masarvkova 28a. 11 hro) telefona «7-80. — Za uredništvo od go vara IVAN STARI Zvonimi¬ rja ulica 48 III. kat. — Tlsak: SteCajntna Ingoslovenske Stampe d. d~ Zagreb. Masarjkova ulica bro) 38a. — Za tiskarn odgovara Rudolf Polanovlc. Zagreb. Ulca bro.1 131-