Okazionalizmi u hrvatskome jeziku na internetu
Barbara Štebih Golub
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Ulica Republike Austrije 16, HR - 10 000 Zagreb, bstebih@ihjj.hr
_ SCN IX/1 [2016], 35-46 _
Prispevek se tematsko osredinja na priložnostnice v hrvaškem spletnem jeziku. Gradivni korpus je bil med letoma 2015 in 2016 izpisan iz elektronskih izdaj dnevnikov, informativnih portalov, komentarjev bralcev na objavljene članke in forumov. Poudarjeni so besedotvorni procesi, ki se uporabljajo za tvorbo priložnostnic: izpeljava, zlaganje, sklapljanje, eponimizacija, grafoderivacija in nesistemska tvorba. Obravnavana je tudi vloga analogije in konteksta za razumevanje priložnostnic.
The topic of this article are nonce words or occasionalisms in Croatian language of the web. This analysis is based on the corpus collected during 2015 and 2016 from the web editions of the daily newspapers, portals, web forums and reader's comments of articles. The focus is on word formation processes used in creation of occasionalisms: derivation, compounding, blending, eponymisation, graphoderivation, and non-systematic formation. The role of analogy and context in comprehension of occasionalisms is also discussed.
Ključne besede: okazionalizmi, splet, hrvaški jezik, besedotvorje
Key words: occasionalisms, Internet, Croatian language, word'for-mation
0 Uvod
O tome da se jezik interneta - kao i sam internet - doživljava kao novi fenomen koji ima osobita i specifična obilježja, najbolje govori činjenica da je za njega več skovan čitav niz naziva na engleskome jeziku: netspeak, netlish, weblish, internet language, cyberspeak, electronic discourse, electronic language, interactive written discourse, computer-mediated communication.
— 35 —
Barbara Štebih Golub
D. Crystal je u prvome izdanju svoje knjige Language and the Internet (2001.) nabrojao pet mrežnih situacija, no vec u predgovoru drugoga izdanja iz 2006. godine napominje da se i sam iznenadio što su u samo pet godina razmaka izmedu dvaju izdanja nastale još barem dvije nove mrežne situacije zbog kojih je morao dodati čitavo poglavlje. Crystal (2006: 10-15) razlikuje sljedece mrežne situacije: elektronička pošta, pričaonice, koje mogu biti sinkrone, tj. odvijati se u stvarnom vremenu, i asinkrone, virtualni svjetovi, svjetska mreža, instantne poruke i blogovi. Vec se na temelju samo toga jednoga podatka može zaključiti da se internet neprestano mijenja i razvija, a samim time i načini komunikacije i jezik koji se rabi.
U jednome od prvih radova o hrvatskome jeziku na internetu A. Halonja i B. Kovačevic (2001.) kao njegova obilježja navode brojne anglizme, vulgarizme, barbarizme, pravopisne pogreške, jezične igre, uporabu emotikona, smanjeni broj glagolskih vremena. No vrijedi li ta njihova tvrdnja za svekoliku uporabu jezika na internetu?
Kao glavna obilježja interneta obično se ističu interaktivnost, demokratičnost i intermedijalnost. Medutim, na umu valja imati da mreža nije ujedna-čeni medij. Na internetu istodobno nalazimo pričaonice, elektronička izdanja novina, komentare uz pojedine članke u elektroničkim novinskim izdanjima, specijalizirane forume... Stoga i jezik interneta ovisi o dobi, zanimanju, stup-nju obrazovanja korisnika, priopcajnim situacijama i temama. Primjerice, dok je jezik elektroničkih izdanja časopisa i novina istovjetan onome u njihovim papirnim izdanjima i pripada publicističkome funkcionalnome stilu, jezik či-tateljskih komentara uz te članke vec pripada neformalnom razgovornom stilu često punome vulgarizama, anglizama, gramatičkih pogrešaka i jezičnih igara. Dok jezik ljubitelja pasa na njihovom forumu1 ima sva obilježja razgovornoga jezika, onaj na forumu hrvatskoga pravnoga portala Legalis2 specifičan je za administrativni funkcionalni stil, odnosno za jezik pravnih znanosti.
Tezu o različitosti jezika na internetu čak unutar jedne mrežne situacije opri-mjerit cemo dvama istraživanjima. N. Tudman-Vukovic 1999. godine analizirala je stotinu elektroničkih poruka akademski obrazovanih gradana izmedu 23 i 35 godina. Zaključila je da one pripadaju »razgovornome familijarnom stilu«, da su neformalne, sadrže brojne pravopisne i gramatičke pogreške, dijalektizme i žargonizme, poštapalice, anglizme, emotikone. M. Mihaljevic je 2005. godine provela slično istraživanje, no na drukčijoj skupini ispitanika. Mihaljevic je naime zaključila da komunikacija elektroničkom poštom više nije ograničena ni na mladu populaciju (njezin najstariji pošiljatelj elektroničkih poruka imao je u to vrijeme 80 godina), kao ni na neformalne situacije, vec se sve češce rabi i u poslovnoj komunikaciji. Upravo poruke koje pripadaju poslovnoj komunikaciji imat ce sva obilježja administrativnoga funkcionalnoga stila, što znači da u njima nece biti elemenata koje spominje Tudman-Vukovic. Mihaljevic stoga
1	http://www.ljubimci-forum.com
2	http://www.legalis.hr/forum
— 36 —
^Sla-vta Centra 1/2016
- Okazionalizmi u hrvatskome jeziku na internetu -
zaključuje da jezik elektroničkih poruka može pripadati svim funkcionalnim stilovima.
1 Predmet istraživanja 1.1 Okazionalizmi
Temom ovoga rada su okazionalizmi u hrvatskome jeziku na internetu. Upravo okazionalizme smatramo s jedne strane indikatorima najsuvremenijih rječotvor-benih procesa, a s druge »zrcalom« izvanjezične stvarnosti u jeziku.
Prema kroatističkome shvacaju okazionalizam je riječ za koju postoji samo jedna potvrda, a uporaba joj je prigodna (odatle i hrvatski naziv prigodnica). Kao istoznačnica rabi se i naziv hapaks.
V. Muhvic-Dimanovski (2005: 6) okazionalizme smatra vrstom neologizama. Ta autorica, naime, razlikuje dva osnovna tipa neologizama: denominativne i stilističke, a okazionalizmi pripadaju drugoj skupini. Osim što je njhov nastanak drukčije motiviran, stilistički neologizmi, tj. okazionalizmi imaju veoma male šanse da udu u opcu uporabu. Kao glavni kriterij razlikovanja okazionalizama i neologizama Muhvic-Dimanovski ističe vrijeme.
Slično shvacanje nalazimo i u srbistici: prema R. Dragicevic (2011: 47) glavnu razliku izmedu okazionalizama i neologizama čini njihov mali broj potvrda.
U slavistici se još rabe nazivi individualizam, okazionalizam, neologizam, kovanica, hapaks, potencijalna riječ, okazionalni neologizmi, individualno-autorski neologizmi, individualno-govorni neologizmi koji se značenjski tek djelomično poklapanju.
Neki autori suprotstavljaju potencijalne riječi3 i okazionalizme pri čemu je glavni kriterij uobičajenost tvorbenoga modela i tvorbenih sredstava. Prema toj podjeli okazionalizmi su neuobičajeno tvoreni leksemi, dok su potencijalne riječi nastale po uobičajenim, opceprihvacenim tvorbenim obrascima, vezanjem visokoproduktivnih morfema s velikim brojem tvorbenih osnova i upravo stoga imaju vece šanse da postanu uzualnim riječima.4
Na njemačkome govornome području rabi se više istoznačnih naziva: Ad-hoc-Bildungen, Textwörter, Augenblicksbildungen, Einmalbildungen, Gelegenheitsbildungen. Iz njih se iščitava i sama priroda okazionalizama: jedinstvenost, prigodnost, neponovljivost i vezanost uz kontekst.
Obilježje okazionalizama koje valja istaknuti i koje ih razlikuje od neologizama svakako je i njihova neleksikaliziranost. W. Fleischer i I. Barz (1995: 24) ističu da izmedu okazionalizama kao neleksikaliziranih i neologizama kao leksikaliziranih elemenata postoji veliko prijelazno područje. Leksikalizacija
3	Termin potencijalna riječ uveo je Smirnicki, a razradila ga je Zemska. Često ga rabe i drugi znameniti slavisti kao što su Dokulil, Apresjan, Uluhanov, Kubrjakova, Petruhina, Golev, Otaševic, Dragicevic.
4	O tome detaljnije v. Dragicevic, 2011.
— 37 —
Barbara Štebih Golub
okazionalizma ovisi o nizu čimbenika (npr. potreba za takvim označiteljem, tvorbena regularnost, odnos prema konkurentnim označiteljima).
Mi pojmom okazionalizam označujemo novotvorene riječi - neovisno o tome odstupaju li ili ne od rječotvorbenih obrazaca hrvatskoga jezika - koje su u našem korpusu potvrdene samo jednom i to zbog postizanja odredenih stilskih efekata.
1.2 Korpus i izvori
Korpus okazionalizama na kojem je provedeno istraživanje prikupili smo tije-kom 2015. i 2016. godine iz sljedecih izvora:
1.	iz elektroničkih izdanja dnevnih novina (wwwjutarnjilist.hr, www.novilist. hr, www.vecernji.hr) i informativnih portala (www.halter.hr, www.tportal. hr, www.N1.hr,www.index.hr)
2.	iz čitateljskih komentara uz pojedine članke u elektroničkim izdanjima dnevnih novina i tjednika
3.	s foruma www.forum.hr koji obuhvaca veoma velik broj podforuma.
Što se tiče prve skupine izvora, dakle elektroničkih izdanja dnevnih novina i informativnih portala, početna je pretpostavka bila da ce se najviše okazionalizama rabiti u tekstovima koji pripadaju književnopublicističkom podstilu5 (primjerice u kolumnama) jer je upravo u njima autorska sloboda najveca. Ta se pretpostavka temelji na rezultatima našeg ranijega istraživanja okazionalizama u hrvatskome publicističkome stilu6 i radovima drugih autora.7
Jezik čitateljskih komentara i foruma kao oblika komunikacije u kojoj istodobno može sudjelovati više ljudi smatramo relevantnim za istraživanje razgovornoga jezika. Pri tome veliku ulogu igra i činjenica da su sudionici anonimni, tj. da svoja stajališta izražavaju »skrivajuci« se iza korisničkih imena,8 te da i forumi i komentari pružaju idealne uvjete za jezično eksperimentiranje, inovacije, jezične zafrkancije i igre riječima.
2 Načini tvorbe okazionalizama
Naše je ranije istraživanje okazionalizama u hrvatskome publicističkome stilu9 pokazalo da nenormativnost nije njihovo nužno obilježe. Prema rezultatima
5	v. Tošovic (2002: 250).
6	v. Štebih Golub, 2012.
7	I. Stramljič Breznik (2010b) takoder ističe da se okazionalizmi najčešce nalaze u reportažama, intervjuima i opcenito tekstovima s autorskim pečatom.
8	I. Stramljič Breznik (2010a) ističe da se dio privlačnosti komunikacije na internetu skriva upravo i u mogucnosti preuzimanja različitih identiteta i očuvanju anonimnosti.
9	v. Štebih Golub, 2012.
— 38 —
tS^la-Via Centra 1/2016
	 Okazionalizmi u hrvatskome jeziku na internetu 	
toga istraživanja 38% publicističkih okazionalizma tvoreno je u skladu s rje-čotvorbenim sustavom hrvatskoga standardnoga jezika, što zapravo olakšava njihovu razumljivost.
Prema jezikoslovcima koji okazionalizme definiraju u opoziciji prema poten-cijalnim riječima, tvorenice koje su u skladu s tvorbenim zakonitostima jezika ne smatraju se okazionalizmima vec potencijalnim riječima. Mi ne slijedimo takvu podjelu vec razlikujemo sustavne i nesustavne okazionalizme, odnosno one tvorene u skladu s rječotvorbenim sustavom hrvatskoga jezika i one koji to nisu.
Kako je sufiksalno izvodenje najplodniji tvorbeni način u hrvatskome jeziku (Babic 2002: 38), velik je broj okazionalizama iz našega korpusa tvoren upravo tako: foteljaš 'politički dužnosnik koji se bori samo za svoju fotelju, tj. položaj' (< fotelja), foteljaštvo 'težnja za foteljama, tj. položajima' (< foteljaš), mostaš 'pripadnik političke platforme Most' (< Most), petokolonašenje 'djelovanje petokolonaša' (< petokolonaš), veselidba 'veselje' (< veseliti se).
Iako slaganje u suvremenome hrvatskom jeziku nije često, u našem su korpusu složenice dobro zastupljene. Čistim su slaganjem nastale prigodnice umovježba 'vježba za um'10, ranoraniosoba 'osoba koja rano rani / žena rano-ranilac'11, mostovodstvo 'vodstvo političke platforme Most', mostovoda 'voda političke platforme Most', saboroprekrstitelj 'prekrstitelj Sabora'.12
Složeno-sufiksalna tvorba takoder se potvrdila kao plodan tvorbeni način pri nastanku okazionalizama iz našega korpusa: čmarloliz 'onaj koji kome liže čmar, fig. ulizica', duhozborac 'onaj koji govori iz duha',13 eurobran 'onaj koji brani Europu', hitleroljubac 'ljubitelj Hitlera', hrvobran 'onaj koji brani hrvat-stvo', orbanoljublje 'ljubav / divljenje prema Viktoru Orbanu', srebroljublje 'ljubav prema srebru'.
Dva su okazionalizma iz našega korpusa nastala semantičkom derivacijom, tj. uvjetovano kontekstom leksemi su dobili nova, okazionalna značenje. Tako u rečenici:
I naš mostar iz Metkovica Božo Petrov napadno se uozbilji kad ga se pita kako to da je prije bio u ultradesnom Hrastu, a sada se prikazuje kao nešto posve drugo. (www. novilist.hr, 30. 10. 2015., kolumna Sanje Modric),
riječ mostar ne označuje osobu koja naplacuje mostarinu, vec pripadnika političke platforme Most. Isto tako mostograditelj u primjeru:
10	Poticaj za nastanak prigodnice bila je analogija prema leksemu tjelovježba.
11	U skladu s politički korektnom i propisanom uporabom moviranih femininuma na podforumu Lingvistička čašica razgovora »forumaši« traže ženski parnjak od riječi ranoranilac.
12	Misli se na predsjednika Sabora Ž. Rajnera koji je predložio promjenu imena hrvatskoga parlamenta.
13	Poticaj za nastanak okazionalizma je analogija prema leksemu trbuhozborac.
— 39 —
Barbara Štebih Golub
Ovi hdzkenjare i mostograditelji su toliki debili da uporno pokušavaju... (www.index. hr, 17. 2. 2016., čitateljski komentar na članak),
nije graditelj mosta vec član Mosta. Ovakvi slučajevi semantičke derivacije iz našega korpusa potvrduju tvrdnju D. Otaševica (2008: 89):
Okazionalno značenje sem toga, može biti »pripisano« derivatu bez izmene tvorbene strukture i uz čuvanje tvorbene osnove i značenja koje motiviše isti derivat. Leksičko značenje koje se pripisuje izvedenici potpuno odgovara njenom tvorbenom značenju, ali je takva leksička realizacija tvorbenog značenja neobična.
Veoma čest način tvorbe okazionalizama u analiziranim izvorima je stapanje kao novi, ali sve češci tvorbeni način vezan uz medijski i reklamni jezik.14 U engleskome se jeziku blending kao tvorbeni način i blends kao tvorenice nastale njime javljaju još od dvadesetih godina prošlog stoljeca (chunnel < channel + tunnel, rockabilly < rock and roll + hillbilly), a pod utjecajem engleskoga sve se češce pojavljuju i u drugim jezicima, npr. francuskome (alcotest < alcool + test, fanglais < français + anglais), talijanskome (fantaschienza < fantasia + scienza, cartolibreria < cartoleria + libreria), njemačkome jeziku (Medizyniker < Mediziner + Zyniker, Ostalgie < Osten + Nostalgie),15 pa i u slavenskim jezicima.
R. Bugarski (2002.) pišuci o takvim »rečima skrivalicama«, rabi naziv sli-venica, a E. Koriakowcewa (2006.) uvodi naziv rječotvorna kompresija jer u isto vrijeme dolazi do kompresije izraza i značenja.
U kroatistici se za taj tip tvorenica koriste različiti nazivi. V. Muhvic-Di-manovski (2005.) sam tvorbeni način naziva sažimanje ili kontaminacija, no za označivanje tvorenica rabi anglizam blends. I. Markovic (2011.) i Štebih Golub (2012.) upotrebljavaju naziv stopljenice objašnjavajuci da je u temelju riječi uvijek koncept spajanja, miješanja.
Markovic (2011: 224) ističe da je stapanje tvorbeni način koji ne ovisi o morfemima, tj. ne počiva na morfemskoj raščlambi i ulančavanju morfema, nego na doživljaju riječi kao fonetskoga materijala koji se može rezati, spajati i stapati u tvorbeni »krpež«.
Najveci broj stopljenica u našem korpusu potječe iz kolumna i komentara uz pojedine novinske članke. Takvi se rezultati slažu s našim ranijim istraživanjem okazionalizama u publicističkome stilu.16 Tematska analiza tekstova iz kojih su stopljenice ekscerpirane pokazala je da je najčešce riječ o tekstovima koji se bave društveno-političkim zbivanjima, a domišljate igre riječima i takve verbalne zafrkancije autori koriste za efektnije izražavanje svojih kritičkih stavova prema temama kojima se bave. Glavna su obilježja stopljenica da se uvijek sastoje od dviju riječi čiji se dijelovi stapaju u jednu na različite načine, da su mahom šaljivoga ili podrugljivoga karaktera kao i da su iznimno česte
14	v. Markovic, 2011., Štebih Golub 2012., Lewis; Štebih Golub, 2014.
15	Primjeri prema Muhvic-Dimanovski, 2005.
16	v. Štebih Golub, 2012.
- 40 --Slavia Centralis 1/2016
	 Okazionalizmi u hrvatskome jeziku na internetu 	
u jeziku medija ili reklamnom diskursu. U našem je korpusu potvrdeno nekoliko tipova stopljenica: one nastale stapanjem prvoga dijela prve i drugoga dijela druge riječi (katolibanija 'vladavina ortodoksnih, militantnih katolika' < katolici + talibanija), stapanjem prvoga dijela prve riječi i cijele druge riječi17 (frustaša 'frustrirani ustaša' < frustriran + ustaša), stapanjem cijele prve i drugoga dijela druge riječi (anketamin 'anketa koja udara poput amfetamina' < anketa + amfetamin), stapanjem cijele prve i cijele druge riječi (snobelovac 'snob koji autore počinje čitati tek kada postanu nobelovci' < snob + nobelovac) i zamjenom dijela prve riječi drugom riječi (SS-Strumfuhrer18 < SS-Sturmbannführer + štrumf).
Za hrvatski medijski jezik posljednjih je godina specifična i uporaba epo-nimiziranih imena19, stoga ne čudi da su česta i u našem korpusu. Pojam eponimizacija uvodi Ivan Markovic (2010.) raspravljajuci o dvjema krajnjim funkcijama imena - imenovanju i dozivanju pojedinačnoga s jedne strane i leksikaliziranim eponimima (tipa sendvič, žilet) s druge. Taj autor zaključuje da se sustav eponima u jeziku ne može smatrati zatvorenim i zaokruženim, vec je riječ o živom i trajnom procesu:
Hotimice pritom govorimo o ad hoc terminu eponimizacija, ne o deonimizaciji ili ape-lativizaciji, jer ti termini u vecoj mjeri podrazumijevaju da ime prolazi proces u kojemu prestaje biti imenom; da bismo izbjegli izvjesnost u kojoj postoji diskretna razlika vla-stitoga i opcega, pogotovo takva koja bi podrazumijevala da su jedne menice vlastite a druge opce, odlučili smo se za termin eponimizacija. (Markovic 2010: 181)
Dakle, ako s jedne strane kao ishodišna točka stoji vlastito ime, a s druge eponim kao rezultat deonimizacije i činjenica opcega leksika, izmedu postoji široko prijelazno polje u kojem se osobno ime u nekom kontekstu može upo-trijebiti kao opca imenica.
C. Avramova (2012.) opisujuci takve riječi rabi naziv okazionalni apelativi i ističe da je njihov nastanak veoma blizak metafori i metonimiji jer se deoni-mizacija temelji na isticanju samo jednoga svojstva osobe.
Uvijek je riječ o veoma ekspresivnim i emocionalno obojenim oblicima s različitim stupnjem razumljivosti.
Primjerice za razumijevanje rečenica:
Nema toga tepeša, crnoje, tima i toma koji ima pravo čeprkati po tudim životima čak i onda ako je to jedino što znaju. (www.novilist.hr, 31.2016., blog Siniše Pavica) i
A onda ni to što je vec bilo ne bude dosta, pa nam, vec sljedeci dan, kao uzornog političara i buduceg ministra, Karamarko pod nos gurne još i Milijana Brkica, novog
17	Prilikom stapanja često se izražajno podudaraju dijelovi riječi koji se stapaju, kao u ovom primjeru ust u frust i ustaša.
18	Stopljenicu je u svojoj kolumni upotrijebio Boris Dežulovic (»Prošlog svibnja, recimo, gostujuci povodom godišnjice blajburške tragedije kod &S-Štrumpfuhrera Velimira Bu-janca, nakon telefonskog uključenja nekog...« www.N1.hr., 10.2.2016.), aludirajuci na političke stavove i maleni tjelesni rast voditelja Bujanca.
19	v. o tome Horvat; Štebih Golub, 2015.
— 41 —
Barbara Štebih Golub
stranačkog crnoju, koji je 2011. godine prepisao 70 posto diplomskog rada napolicijskoj školi - to je utvrdio i sud - ne ispravivši čak ni pravopisne pogreške.« (www.novilist. hr, 25. 2. 2016., kolumna Sanje Modric),
potrebno je poznavanje hrvatske političke scene i njezinih aktera. Ukoliko čitatelju nije poznato tko su Crnoja,20 Tepeš,21 Tim22 i Tom23 za njega su navedeni primjeri besmisleni. Za semantičko i stilistično dekodiranje ove vrste okazionalizama nužno je dakle poznavanje društveno-političkih prilika.
Tijekom eponimizacije često dolazi do promjene morfoloških svojstava imena jer se rabe kao pl. tantum, čime se još više naglašava njihovo udaljavanje od osobnih imena i približavanje opcim imenicama:
Mi drugi koji se pomalo sramimo zbog rigidnih i isključivih stavova veterana Domovin-skog rata, Marka Perkovica, Tomislava Karamarka ilipak navedenih anica, željki, ruža24 i njihovih inih anonimnih sljedbenika i sljedbenica sublimiranih u kukastim križevima i Srbima na vrbama po fasadama i zidovima pretvorbom uništenih tvornica nemamo Hrvatsku. (www.autograf.hr, 25.12.2015., kolumna Nele Vlašic)
Veliku jezičnu kreativnost pokazali su forumaši, autori komentara uz pojedine članke na internetu i posjetitelji pričaonica. Njihov jezik potvrduje Praprotnikov (2007: 89) zaključak da iako takav jezik posjeduje nestandarne jezične oblike, oni nisu nužno rezultatom nebrižljivosti ili neznanja, vec su često posljedica namjere korisnika da skrate vrijeme pisanja, da se približe govornome stilu i kreativno izraze.
Iz jezika forumaša potječu zanimljive tvorenice kao što su ljesovac 'član podforuma Ljubav, erotika, seks' i žudovac 'član podforuma Život u dvoje' nastale kombinacijom tvorbe skracenica na temelju uzorka početnih slova i sufiksacije dometkom -ovac.
Dio okazionalizama iz našega korpusa nije tvoren u skladu s rječotvorbenim zakonitostima hrvatskoga jezika, pa ih smatramo nesustavnim okazionalizmi-ma.
U jeziku foruma i čitateljskih komentara veoma su česti grafoderivati25 tj. strukture nastale korištenjem brojki, slova i drugih simbola: 3ppppper 'korisnič-ko ime na komentarima Novoga lista', 3per-i 'zbirni naziv za političare Petrova, Prgometa i Petrinu' ili 50para26 'korisničko ime na komentarima Novoga lista'.
20	Ministar branitelja Mijo Crnoja koji je bio prisiljen odstupiti nakon svega nekoliko dana zbog niza otkrivenih afera.
21	Predsjednik desničarske stranke HSP dr. Ante Starčevic Hrvoje Tepeš.
22	Nadimak hrvatskoga premijera Tihomira Oreškovica.
23	Predsjednik stranke HDZ Tomislav Karamarko.
24	Misli se na Anicu Kovač (supruga bivšeg nogometaša Kovača, poznata po izražavanju desničarskih stavova), Željku Markic (aktivistica konzervativne katoličke udruge Za obitelj) i Ružu Tomašic (političarska desničarskih stavova).
25	Termin je izvorno skovala T. V. Popova, a rabe ga i Stramljič Breznik 2010b, 2012., Lewis; Štebih Golub, 2014.
26	Nastao u analogiji prema umjetničkom imenu američkoga repera 50cents.
— 42 —
^Sla-vta Centra 1/2016
	 Okazionalizmi u hrvatskome jeziku na internetu 	
U slovenistici se problemom grafoderivata bavila I. Stramljič Breznik (2010b, 2012.) koja smatra da je njihova tvorba (grafiksacija) rječotvorbeni proces ravnopravan »tradicionalnim« rječotvorbenim postupcima:
Skupno grafoderivatom in tvorjenkam je nova pomenskost, različen pa je način, po katerem jo vzpostavijo. Grafoderivati so namreč besede, ki svojo pomenskost dobijo z grafičnimi elementi, medtem ko jo običajene tvorjenke dobijo iz morfemskih sestavin. Grafoderivati imajo tako nov, aktualiziran pomen, ki ga lahko razumemo samo sobesedilno, medtem ko ga običajna tvorjenka ohranja tudi brez sobestila. (Stramljič Breznik 2010b: 156)
Nesustavni okazionalizmi potvrdeni u našem korpusu su i tvorenice sastav-ljene od niza elemenata (riječi, skracenica, prefiksoida, sufiksoida) povezanih spojnicama, poput YU-srbo-komunisto-antizapadno-prorusko-protelebano-hu-manisto-fil, Republika Idi-mi-dodi-mi,211- što-smo-još-ono-rekli-Karamarko, which-two-chapters-androkovič, Kalmeta-alias-afere-afere, Da-sam-znao-da-je-novac-iz-crnog fonda-ne-bi-ga-uzimao-Milinovič.
Stramljič Breznik (2010b) ističe da je kod takvih okazionalizama (Se-ga-ne-branim, daj-me-dol) riječ o nesustavnome tvorbenom uzorku za koji nije moguce predvidjeti ni broj motivirajucih riječi ni odnose medu njima.
Takve su tvorenice rezultatom velike jezične kreativnosti i ludističkoga odnosa prema jeziku.
3 Analogija i kontekst
Uloga analogije koja u jeziku djeluje kao čimbenik regularnosti, iznimno je važna pri tvorbi i razumijevanju okazionalizama. Naime, poticaj za nastanak mnogih okazionalizama iz našega korpusa bila je analogija prema postojecim riječima. Smatramo da se o analoškom poticaju može govoriti kod riječi: vlasto-mišno prema vlastoručno, umovježba prema tjelovježba, duhozborac prema tr-buhozborac, eurobran, hrvobran prema domobran, golomozgi prema golobradi.
Razumijevanje okazionalizama pospješuje se njihovom uporabom u isto-me kontekstu s riječju obrascem tj. riječju prema kojoj su nastali na temelju analoškoga poticaja. Osim što se takvom uporabom olakšava razumijevanje i tvorbena struktura čini lako raspoznatljivom i vidljivom čak i nejezikoslovcima, ostvaruju se i stilistički efekti kao što su humor, začudnost. Primjerice:
Jedanaesteročlani trust mozgova za selidbu i veselidbupredsjednice Republike dostavit če rezultate svog mukotrpnog desetomjesečnog rada i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, gdje če se ustanoviti koje od nekretnina u državnom vlasništvu odgovaraju uvjetima utvrdenim stručnim nalazom povjerenstva. (www.novilist.hr, 14.1. 2016., Trafika Predraga Lucica) ili
Pred Hrvatskom su tako samo dva moguča scenarija, i teško je reci koji je gori: ili je Tihomir Oreškovic idiot - što znači da ce bankrotiranu državu zapravo voditi jedan
21 Ironično za RH.
— 43 —
Barbara Štebih Golub
golobradi sjemeništarac i jedan golomozgi policajac, kojima treba premijer idiot da ga isture kao živi zid, pa dogodine u ovo doba na Trgu svetog Marka objese kao Pedra - ili pak nije, što znači da ce bankrotiranu državu zaista za deset puta manju placu od dosadašnje samostalno voditi čovjek kojemu su vladu i strategiju sastavili jedan golobradi sjemeništarac i jedan golomozgi policajac. (www.index.hr, 12.1.2016., tekst Borisa Dežulovica)
Važnost konteksta pri uporabi i razumijevanju okazionalizama prepoznala je i I. Stramljič Breznik (2010b: 257):
/.../ njihov aktualizacijski učinek izhaja tako iz sobesedila kot iz uporabe besedotvornih vzorcev in sestavin.
4 Zaključak
Kako je internet veoma raznorodan i stilski diferenciran medij, svoje smo istra-živanje hrvatskoga jezika na internetu ograničili na proučavanje okazionalizama na forumima, informativnim portalima, u elektroničkim izdanjima novina i čitateljskim komentarima članaka očekujuci da ce ih tamo biti najviše. Naše je istraživanje pokazalo da pri tvorbi okazionalizama do izražaja dolazi velika jezična kreativnost novinara, forumaša, blogera i korisnika koji komentiraju novinske članke. Osim uobičajenih tvorbenih načina (izvodenja i slaganja), plodni su i stapanje, eponimizacija, tvorba skracenica, grafoderivacija i nesustavna tvorba. Iako je vecina okazionalizama iz našega korpusa sustavna, prisutni su i oni nesustavni. Svi su okazionalimi izrazito stilski obojeni te je - čak i ako su razumljivi i izvan konteksta - za njihovo potpuno razumijevanje potrebno poznavanje izvanjezične realnosti, tj. društveno-političke situacije
LITERATURA
Cvetanka AVRAMOVA, 2012: Sobstvenite imena kakto resurs za obrazuvane na novi dumi v suvremenija blgarski knjižoven ezik. Tvorba riječi i njeni resursi u slovenskim jezicima. Zbornik radova sa četrnaeste medunarodne naučne konferencije Komisije za tvorbu reči pri Medunarodnom komitetu slavista. Ur. Božo Coric; Rajna Dragicevic. Beograd: Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu. 21-33.
Stjepan BABIC, 2002: Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: HAZU.
Ranko BUGARSKI, 2002: Dve reči u jednoj: leksičke skrivalice. Nova lica jezika. Beograd: Biblioteka 20. vek. 219-227.
David CRYSTAL, 2001: Language and the Internet. Cambridge: Cambridge University Press.
Rajna DRAGICEVIC, 2011: Leksika kvalifikovana kao individualna u srpskim deskriptivnim rečnicima. Leksikologija. Onomastika. Sintaksa. Zbornik u čast Gordani Vukovic.
— 44 —
^Sla-vta Centra 1/2016
	 Okazionalizmi u hrvatskome jeziku na internetu 	
Ur. Vladislava Ružic; Slobodan Pavlovic. Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu. 47-59.
Wolfgang FLEISCHER, Irmhild BARZ, 1995: Wortbildung der deutschen Gegenwartssprache. Tübingen: Max Miemeyer Verlag.
Marina FRUK, 2002: Hrvatski dnevni listovi na webu - stari listovi u novom ruhu ili nešto trece? Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj - izazovi na početku XXI. stoljeca. Ur. Diana Stolac. Rijeka - Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. 129-135.
Sanel HADŽIAHMETOVIC-JURIDA, 2007: Some distinctive lexical features of Net-speak. Jezikoslovje 8/2, 193-210.
Marijana HORVAT, Barbara ŠTEBIH GOLUB, 2015: Tvorenice motivirane osobnim imenom u jeziku hrvatskih medija. Jezik medija nekada i sada. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa održanoga 6. i 7. lipnja 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Ur. Vlasta Rišner. Osijek: Hrvatska sveučilišna naklada i Filozofski fakultet u Osijeku. 217-236.
Elena KORIAKOWCEWA, 2006: O slavoobrazovatelnoj kompresiji (na materijale ru-skovo i poljskovo jazikov). Funkcionalni aspekti tvorbe. Ur. A. A. Lukašanec. Minsk: Nacionalna akademija znanosti Bjelorusije i Institut za bjeloruski jezik. 122-131.
Barbara KOVAČEVIC, Antun Patrik HALONJA, 2001: Jezični problemi u komunikaciji internetom. Drugi hrvatski slavistički kongres: zbornik radova. Ur. Ivana Vidovic. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo. 489-495.
Kristian LEWIS, Barbara ŠTEBIH GOLUB, 2014: Tvorba riječi i reklamni diskurs. Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 40/1, 133-147.
Ivan MARKOVIC, 2010: O uporabi i značenju imena u hrvatskome. Folia onomastica Croatica 19, 175-200.
—, 2011: Hrvatske stopljenice. Novina u slengu, jeziku reklame i novina. Diskurs i dijalog: Teorije, metode i primjene. Ur. Vladimir Karabalic; Melita Aleksa Varga; Leonard Pon. Osijek: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. 223-238
Milica MIHALJEVIC, 2005: Hrvatskim jezikom o internetu - hrvatski jezik na internetu. Jezik u društvenoj interakciji. Ur. Diana Stolac; Nada Ivanetic; Boris Pritchard. Zagreb - Rijeka: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. 319-331.
Vesna MUHVIC-DIMANOVSKI, 2005: Neologizmi. Problemi teorije i primjene. Zagreb: FF press.
Jadranka NEMET-JAJIC, Andela MILINOVIC, 2012: Hrvatski jezik na mrežnim foru-mima. Jezik 59/2, 41-53
Borde OTAŠEVIC, 2008: Nove reči i značenja u savremenom standardnom srpskom jeziku. Beograd: Alma.
Tadej PRAPROTNIK, 2007: Jezik u (kont)tekstu računalno posredovane komunikacije. Medijska istraživanja 13/2, 85-96.
Irena STRAMLJIČ BREZNIK, 2010a: Tvorjenke slovenskega jezika med slovarjem in besedilom. Maribor: Mednarodna knjižna zbirka ZORA.
— 45 —
Barbara Štebih Golub
—, 2010b: Besedotvorne lastnosti slovenskih okazionalizmov. Novye javlenija v slav-janskom slovoobrazovanii: sistema i funkcionirovanie: trudy i materialy »Slavjanskie jazyki i kultury v sovremenom mire«. Ur. Elena Vasilevna Petruhina. Moskva: Moskovski) gosudarstvennyj universitet imeni M. V. Lomonosova; Filologičeskij fakultet. 352-363.
—, 2012: Tipološki in funkcijski vidik novotvorjenk v slovenskih oglasih. Slowotwor-stwo slowianskie: system i tekst. Prace Komisji Slowotworczej przy Mi^dzynarodowym Komitecie Slawistow. Seria 13. Ur. Jerzy Sierociuk. Poznan: Poznanskie towarzystwo przyjaciöl nauk. 113-123.
Barbara ŠTEBIH GOLUB, 2012: Okazionalizmi u hrvatskome publicističkom stilu. Tvorba reči i njeni resursi u slovenskim jezicima. Zbornik radova sa četrnaeste medu-narodne naučne konferencije Komisije za tvorbu reči pri Medunarodnom komitetu slavista. Ur. Božo Coric; Rajna Dragicevic. Beograd: Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu. 419-437.
Branko TOŠOVlC, 2002: Funkcionalni stilovi. Graz: Institut für Slawistik der Karl--Franzens-Universität Graz.
Nina TUBMAN-VUKOVIC, 1999: Neke odlike jezika interneta; primjer elektroničke pošte. Teorija i mogučnostiprimjene pragmalingvistike. Zbornik radova sa savjetovanja za primijenjenu lingvistiku. Ur. Lada Badurina. Rijeka - Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. 797-805.
SPLETNE PRILOŽNOSTNICE V HRVAŠKEM JEZIKU (CROATIAN OCCASIONALISMS ON THE INTERNET)
Spletni jezik je zapleten in specifičen fenomen, zato je treba pri njegovem preučevanju jasno določiti raziskovalni predmet in korpus.
Tema prispevka so priložnostnice v hrvaškem spletnem jeziku. Priložnostnice definiramo kot novotvorjenke, ki imajo v našem korpusu le eno pojavitev, njihova raba pa je vezana na doseganje določenih stilnih učinkov. Gradivni korpus je bil izpisan med letoma 2015 in 2016 iz elektronskih izdaj dnevnikov, informativnih portalov, komentarjev bralcev na objavljene članke in iz forumov s predpostavko, da bo raba priložnostnic v naštetih virih najpogostejša. Največ priložnostnic iz elektronskih izdaj dnevnih časopisov in iz informativnih portalov vsebujejo kolumne in blogi, ki veljajo za besedila z največjo avtorsko svobodo. Jezik komentarjev in forumov je po naši oceni relevanten za raziskovanje spletnega pogovornega jezika in jezikovne kreativnosti govorcev hrvaškega jezika. Besedotvorna analiza ekscerpiranih priložnostnic je pokazala, da se ob za hrvaščino tipičnih tvorbenih načinih (izpeljava in zlaganje) pojavlja tudi sklapljanje, eponimizacija, grafoderivacija in nesistemska tvorba. Ugotovljeno je bilo, da sta za razumevanje in doseganje stilnih učinkov priložnostnic izjemno pomembna analogija in kontekst. Obenem pa je za razumevanje nekaterih priložnostnic potrebno tudi poznavanje zunajjezikovnih okoliščin, tj. družbenih in političnih razmer na Hrvaškem.
— 46 —
^Sla-vta Centra lis 1/2016