rostarma plačena u gotovom God. XI. Broj 42. U Zagrebu, 20. oktobra 1939. Pojedini broj Din 1. Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava ia Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a SKUPLJAJMO NARODNO BLAGO IZ ISTRE! ONO NAJRJEČITIJE GOVORI, DA JE ONO ZEMLJA NASA, DA JE ONO KRV NAŠA! U DOBA VELIKE SEOBE NARODA Milijune ljudi digmat če se s njihove djedovine i preseliti o ko j ima če pisati historija još stolječa i stolječa u druge krajeve — Zbivanja . — Razvoj dogadjaja u ogledalu novinskih vijesti. NJEMAČKI CILJEVI »Hrvatske novine«, glasilo gradiščan¬ skih Hrvata koje izlaze u Beču, donose pod tim naslovom ovo: U svom histo- rijskom govoru, održanom u Reichstagu u petak 6. listopada voda je njemačko- ga naroda, Adolf Hitler, kao najvažniju zadaču Njemačke naveo: novo uredenje etnografskih odnošaja, tc jest preselje¬ nje narodnih manjina tako da granice medu pojedinim državama budu točnije nego li su danas. O ovom smislu ovo nije jedan pro¬ blem, koji je ograničen na jedan pro¬ stor, nego jedna zadača, koja seže mno¬ go dalje. Cijeli istok i jugoistok Evrope jednim je dijelom ispunjen »treščicami« njemačke narodnosti, koje se ne mo&u održati. Baš su one jedan od razloga neprestanih medunarodnih nesuglasica. U doba principa narodnosti i rasne mi¬ sli utopija je misliti, da bi se ove pri¬ padnike jednoga punovrijednoga naroda moglo asimilirati. Zato spada u zadaču dalekovidnog uredenja evropskoga života, izvršiti ovdje preseljenja, da se na taj način bar jedan dio uzroka evropskih konfli- kata odstrani. Njemačka i Unija sovjet¬ skih republika sporazumjele su se, da če se ovdje podupirati. PRESELJENJE NIJEMACA IZ ESTONSKE I LETONSKE »Hrvatske novine« pišu: Prema Fiihrerovom programu, a u interesu jednog daleko unaprijed gleda- jučeg uredenja Evrope počela su prva dogovaranja s Estonskom i Letonskom radi preseljenja njemačkih manjina da bi se došlo do praktičnog rezultata. Reich če odmah pristupiti djelu da de- setke tisuča Nijemaca naseli opet u Reichu, u ponovno osvojenim pokraji¬ nama, gdje su oni i prije kroz stolječa vršili kulturno djelo. Time je ujedno posvjedočeno da Njemačka ne kani svoje narodne grupe u drugim drža¬ vama iskoristiti za svoje imperialističke ciljeve, naime kao predstraže napadaja. kako to neprijatelji Njemačke tvrde. Natrag u Reich doseljeni Nijemci nase¬ liti če onaj prostor, s kojeg su se pred poljskim terorom u zadnjih 20 godina Nijemci morali odseliti, pa če zaposje- dnutoj zemlji ponovno dati čisti njema- čki karakter. ŠESNAEST HILJADA NIJEMACA OSTAVLJA LETONSKU »Novosti« javljaju iz Rige: U Iuku Liepaja (Libau) kao i u ostale letonske luke stiglo je 14 njemačkih brodova ko¬ ji če evakuirati oko 16.000 Nijemaca. Uskoro se očekuje dolazak i drugih njemačkih brodova. Tim brodovima povest če se jedan dio njemačke manjine u Letonskoj, dok če ostali brodovi tijekom dvije ili Iri sedmice izvršiti repatriiranje cjelokup- nog njemačkog stanovništva Letonske, koje broji oko 60.000 ljudi. RVA HILJADA NJEMAČKIH OPTA- NATA OTPLOVILA IZ ESTONIJE »Novosti« javljaju iz Taljina: Nje- mački parobrod »Der Deutsche« k® 31 ima 11.453 rgt.'primio je prvu hiljadu Nijemaca, koji se repatriiraju, dok su drugi brodovi spremni da prime ostale Nijemce u lukama Taljin. Parnu, Kures- sare na otoku Saaremaa Osel. — 5vi estonski Nijemci koji žele postati n]e- mački gradjani moraju se repatriirati do marta 1940 godine. ISELJIVANJE NIJEMACA IZ BALTIKA Seoba se vrši najbržim tempom Agencija Avala javlja iz Londona: Dopisnik »Timesa« iz Rige javlja, da su vlade Estonske i Letonske odbile prijedlog Njemačke da se repatriiranje Nijemaca produlji do 30. III. 1940. go¬ dine. Nijemci iz Estonske i Letonske upučuju se u »Gdingen« kako Nijemci zovu sada Gdinju. Medju tim repatriira- nim Nijemcima nalazi se i admiral ba¬ ron Salza, bivši glavni zapovjednik estonske mornarice. Isto tako vele oba- vještenja neslužbenih izvora, da je za Njemačku optirao i admiral grof Kaiser- lir.g, koji je ranije bio glavni zapovjed¬ nik letonske mornarice, i koji je kao ru¬ ski pomorski oficir sudjelovao u ratu protiv Japana 1905. godine. Dopisnik dalje veli da je repatriiranje Nijemaca izazvalo izvjesne poteškoče kod brač- nih drugova u mješovitim brakovima, koji sada traže razvod pri čemu je hitno potrebno da se donesu sudske odluke o pitanju djece. NIJEMCI IZ JUŽNOG TIROLA SELE U REICH Osječki »Hrvatski list« javlja iz Ri¬ ma: Prefekt u Bolzanu javlja, da su za- vršene sve pripreme za odlazak nje¬ mačkog stanovništva iz talijanskog južnog Tirola u Njemačku na temelju talijansko-njemačkog sporazuma. NENADANI HIMMLEROV DOLAZAK U IT ALI JU »Obzor« javlja iz Rima: Šef Gesta- po-a Himmler stigao je jučer u Milano, a zatim se uputio na jezero Como, gdje če slijedeča dva dana imati razgovore s talijanskim oblastima. Himmlera prati na ovom putu redarstvo iz Bolzana i Rijeke. Misli se. da je njegov put u vezi s preseljenjem Nijemaca iz Južnog Ti¬ rola. SEOBA NIJEMACA IZ BALKANSKIH DRŽAVA »Novosti« javljaju: Budimpeštanski dopisnik »Basler Nachrichten« javlja da su prema vijestima iz Bukurešta Ni¬ jemci izradili velik plan o preselenju Nijemaca iz jugoistočnih zemalja. Ovo preseljenje bi imalo obuhvatiti njemačke manjine u Rumunjskoj, Jugoslaviji i Madžarskoj, a bilo bi provedeno na sli- čan način, kako je provedeno presele- nje Nijemaca iz južnog Tirola. U Buku- reštu tvrde da njemačka vlada one Nijemce, koje želi uz državnu pomoč preseliti iz jugoistočnih evropskih dr¬ žava, namjerava naseliti na području češkog protektorata i u osvojenom za- padnom području Poljske. Prema ovim informacijama njemačka vlada bi za Ni¬ jemce, koji žele naseliti se u češko- moravskom protektoratu, pripravila po- treban prostor time što če stanovih broj čeških i moravskih seljaka i rad- nika poslati u Rusiju. Navodno je so¬ vjetska vlada povjerljivim putem saop- čila u Berlinu, da bi bila pripravna pri- miti stanoviti broj čeških i moravskih iseljenika. »Obzor« pak javlja iz Berlina: »Uni¬ ted Press« saznaje da se vode tajni pregovori o iseljenju njemačkih manji¬ na iz jugoistočnih država. Navodno je s njemačke Strane predloženo da se iseli iz Rumunjske 750.000 Nijemaca. iz Jugoslavije 600.000 i 480.000 iz Madjar- ske. Si ti Nijemci bili bi naseljeni u istočnim dijeloviina Njemačke. »Večer« u jednom brzojavu iz Berlina piše: Njemačka želi u najskorije vrije- me vratiti u Njemačku i sve Nijemce koji žive u državama Podunavlja i Bal¬ kana. Računa se, aa če se vratiti u Nje- mačku oko 2 milijuna Nijemaca. S time u vezi u informiranim krugovima vie- ruju, da če Njemačka uskoro zaključiti sporazum sa spomenutim državama, sporazum sličan onome, koji je Italija u tom pitanju zaključila s Njemačkom. DEMANTI NJEMAČKOG KONZULATA U ZAGREBU »Novosti« od 14. X. donose ovaj ispravak njemačkog konzulata: »U bro- ju 281 od 11. o. mj. nalazi se na strani 4 bilješka pod naslovom »Seoba Nijemaca iz balkanskih država«. Tu se medju inim veli, da če prema vijestima iz Bu¬ kurešta njemačka vlada naseliti Nijemce stranog državljanstva iz zemalja jugo- istočne Evrope na području Protekto¬ rata Češka i Moravska, te da če pri¬ praviti za njih potreban prostor time, što če stanoviti broj čeških seljaka i radnika poslati u Rusiju.« Uljudno se saopčuje, da je ova vijest slobodno izmišljena. Cijenjeni se naslov umoljava za ispravku. — Njemački ge¬ neralni konzul Dr. F r e u n d t. RUSIJA I PRESELJENJE NJEMAČKIH MANJINA »Obzor« javlja: Izvještaj moskovskog dopisnika kopenhaškog lista »Politiken« tvrdi, da je dopisnik potakao moskov¬ ske mjerodavne krugove da iznesu svo¬ je stanovište prema pitanju povratka njemačkih manjina iz doline Volge. Ovi su krugovi označili glasine o preseljeniu kao fantastične, istaknuvšl, da Moskva nikada ne če prepustiti stotine hiljada vjernih pristaša Sovjetske Unije neiz- vjesnoj sudbini. Istodobno se upozora- va, da se III Reich ne če otimati za pola milijuna Nijemaca, koji su saturi- rani boljševičkim idejama, jer bi zaci- jelo razvili komunističku propagandu u Njemačkoj. Repatriiranje Nijemaca iz Estonske i Lotiške, čemu če se priklju¬ čiti i oni iz Litve, sustavni je dio nje- mačko-ruskog ugovora. NE CE SELITI SAMO NJEMAČKE MANJINE »Jugoslavenski Lloyd« javlja iz Zii- richa: Kako berlinski dopisnik »Basler Nachrichtena« javlja, u neutralnim kru¬ govima 3erlina izazvao je veliku pažnju predlog kancelara da po njemu shva- čeni mirovni predlog mora biti vezan sa seobom narodnih manjina. Ovaj pre¬ dlog ne če biti ograničen samo na nje¬ mačke manjine, nego bi imao dobiti opču važnost te bi imao biti proveden na istoku, jugu i jugoistoku Evrope. U pogledu jugoistočne Evrope to ne vri- jedi samo za južni Tirol, gdje je več u toku temeljito preseljenje. Potanji po- daci o tom zahtjevu Njemačke ne mogu se dobiti ni na jednom njemačkom mje- rodavnom mjestu. Kaže se tek da se radi o revolucionarnoj ideji kojom bi tek imao biti nabačen jedan veliki pro¬ blem. Mogučnost da bi time mogli na¬ stati i teritorijalni problemi takodjer se dopušta. Konkretan predlog postoji sa¬ mo u pogledu Poljske. U tom pravcu je izmedju Njemačke i Rusije polučeno utanačenje da njemačka narodna ma¬ njina koja broji oko 250.000 osoba bude preseljena iz Rusije, isto tako bi imalo biti preseljeno u Poljsku državu dva pol milijuna Poljaka sa poljskog podru čja koje je dodijeljeno Rusiji. Putovanje sa zapada na istok morat če nastupiti Ukrajinci koji su ioš sada naseljen: u njemačkom interesnom području. KOJA JE PRAVA SVRHA VELIKE SEOBE NJEMAČKIH MANJINA? »Novosti« od 14. X. donose ova inte¬ resantna objašnjenja: Berlin, 13. oktobra, (o). Novinari iz onih d"žava u kojima se nalaze nje¬ mačke narodne manjine, obratili su se obzirom na njemačku akciju za prese- lenje svih Nijemaca iz ovlh država u Njemačku, na mjerodavno mjesto i za- tražili objašnjenje, kakav je pravi cilj ove sasvim neočekivane akcije, koja je u samim redovima njemačkih narodnih manjina izazvala veliko iznenadjenje i koja je, bar na prvi pogled, sasvim u suprotnosti sa dosadašnjom njemačkom politikonj, koja je polagala največu va¬ žnost na očuvanje tih narodnih manji¬ na i preko njih provodila svoje ciljeve, Ako je to iseljivanje Nijemaca iz balti- čkih država poslije proširenja ruskog utjecaja razumljivo, kakav ima cilj pre- seljivanje Nijemaca iz Madžarske, Ju¬ goslavije i Rumunjske, gdje su njemačke manjine uživale sva p r ava i u posljed- njim godinama nije bilo nikakove žalbe, , nego su naprotiv, te manjine mogle po- sve slobodno da se razvijaju i šire svoj nacionalno-socijalistički svjetovni nazor. To važi osobito u pogledu Jugoslavije, gdje se organi njemačkih manjina ni u čemu ne razlikuju od novina u Reichu. Sa najautoritativnijeg mjesta primili su novinari na ta svoja pitanja slijedeče objašnjenje: Kancelar Hitler je od početka posta- vio princip njemačke nacije, to znači, da treba sve što je njemačko, okupiti u njemačkoj državi. Kada je sa svojom dalekovidnom politikom postigao pri- ključenje Austrije, Sudeta, Memela i Danziga, te njemačkih pokrajina u Poljskoj, i preko toga prisvojio i pokra¬ jine, koje spadaju u njemački životni prostor, i ako su u njemu nastanjeni Nenijemci, hoče sada ostvariti sasvim jasne etnografske granice. U tu je svrhu vodja njemačkog Reicha odlučio da izvede opsežno preseljivanje njemačkih manjina. da time na jednoj strani spri- ječi njihovu inače neizbježivu propast usred tudjeg elementa, a s druge Stra¬ ne, ta akcija ima za cilj, da osigura tra- jan posjed prisvojenog životnog pro¬ stora sa naseljavanjem njemačkog ele¬ menta i otstranjivanjem tudjeg življa sa tog prostora. Kako je bilo več ponovno objavljeno, njemačka je želja, da time dokaže i svoju miroljubivost. jer če preseljavanjem njemačkih manjina i jasnim odredjivanjem etnografskih gra- nica otstraniti svaki uzrok za buduče konflikte, koji bi mogli biti neizbježivi. ako bi se njemačkim manjinama uskra- čivala njihova prava, jer nacionalno- socijalistička Njemačka smatra svojom dužnošču, da bdije nad sudbinom svih Nijemaca, bez obzira na to, gdje se oni nalazili. Zato če Njemačka time učiniE i veliku uslugu ideji mira. SVRŠETAK NA 2. STRANI STRANA 2. »ISTRA BROJ 42. IDRIJSKI RUDNIK PRIVATNA LAST KAO D DOBA VELIKE SEOBE NARODA NASTAVAK SA I. STRANE Preseljivanje njemačkih manjina iz jugoistočnih država pored toga ima još i posebno značenje na privrednom po¬ lju. Istina' je, da odnosi Njemačke sa Madžarskom, Jugoslavijom i Rumunj- skom u svakom pogledu zadovoljavaju i da Njemačka u tom pogledu nema uzro- ka za žalbe. Ali ratne prilike imale su za posljedicu, da je medjusobno izmje- njivanje robe usprkos obostranim na- stojanjima stalno u opadanju. Njema- čka želi, kako dosada, tako i u buduče, ostati kupac agrarnih proizvoda tih država. Pošto se njezin izvoz zbog ratnih prilika znatno smanjio, to je time pao i priljev deviza, a izvoznici traže od Njemačke, kao i od ostalih država, pla- čanje u gotovom, to jest u devizama, pa je Njemačka prinudjena da sebi te de¬ vize pribavi na drugi način. U torne je baš ono dublje značenje iseliavanja nje¬ mačkih manjina iz tih država. Njihova imanja, poduzeča i konta u bankama itd., koje ne mogu pored toga dobiti, pretstavljat če zamjenu za devize, ko- jima če Njemačka moči da plača doba- vu iz tih država. Taj je imetak procijenjen na više mi¬ lijarda maraka i tako če sebi Njemačka za duže vrijeme osigurati opskrbu ži- vežnim namirnicama i sirovinama, jer i ove države nisu kadre da isplate otšte- tu za taj njemački imetak u gotovom, to jest u devizama, nego če radije bri¬ sati na takav način obračunavanja. Sto se pak tiče tih njemačkih iseljenika u buduče, njima če dalnji opstanak u sva¬ kom pogledu biti osiguran. Ti če ise- Ijenici dobiti od Njemačke potpunu otštetu na taj način, što če dobiti do- dijeljena jednaka imanja u područjima, koja najbolje odgovaraju njihovom do- sadašnjem načinu života. Seljaci če biti razmješteni večim dijelom u zapadnoj Poljskoj, gdje če i obrtnici u punoj mje- ri nači svoj račun. Isto tako ni trgovci- ma ni fabrikantima ne prijeti nikakova šteta, jer če preuzeti široko područje, koje je dosada bilo večim dijelom u ru- kama Židova. Ujedno moraju ti Nijemci biti svijesni, da se sve to provodi u najvišem interesu Njemačke i pod vod¬ stvom njemačkog vodje Hitlera, koji dobro zna, što radi. Zbog toga je njemačka vlada uvjere- na, da če pripadnici narodnih manjina i u ovim državama bez oklijevanja sli- jediti njezin poziv. U obzir dolazi 750 biljada Nijemaca iz Rumunjske, 600.000 iz Jugoslavije i 480.000 iz Madžarske. Dosada su oni uvijek u punoj disciplini slijedili sve upute vodje njemačkog na¬ roda i zato ne može biti nikakove su- mnje, da če i sada svi izvršiti svoju nacionalnu dužnost te pridonijeti tu pri- vremenu žrtvu, koja če im se bogato isplatiti. Žitna bitka u Rijeekoj pokrajini Rijeka — Po raznim mjestima riječke pokrajine (u Podgradu, Materiji i dr.) održana su propagandna predavanja o kulturi žita. — Pojedinim seljacima. je besplatno podijeljeno sjemenje, a umjetna če im gnojiva biti dobavljena uz popust od 50 pošto. — Takva preda¬ vanja održana su u nedjelju 8 listo- pada i u drugim istarskim mjestima kao na pr. u žminju, Labinu, Novl- gradu (Cittanovi), Sv. Petru, Kršanu, Herpeljama i Velom Lošinju. Kažnjavanje trgovaca X rs t. — Zbog raznih prestupaka, koji se inače u trgovačkom svijetu i ne smatra- ju tako teškim grijehom, u posljednje je vrijeme kažnjeno po Istri i na Rijeci veo- ma mnogo naših trgovaca. Mnogi su kaž- njeni zbog toga što je u njihovom dučanu proradjena kava, drugi jer im kruh nije odgovarao točno odredjenoj mješavinl, treči jer da je cijena pojedinih artikla ko¬ je prodaju bila previsoka i tako redom. Kažnjeni su zatvaranjem pekarne kroz 5 dana: Ivan Kočevarin iz Vizinade i Sko- pac Dominik iz Labina. Zbog kave kažnje- na je Vidovič Jelena iz Strunjana, zbog ciiena Marija Antonac iz Oprtlja, Drgo Ladonja iz Valture i još mnogo drugih. Isto je tako i na Rijeci zatvoreno kroz nekoliko dana više dučana naših ljudi. Pred štirimi meseci je prispela iz Idri¬ je vest, da bo rudnik prevzela privatna družba. Vest je povzročila v Idriji sami, kakor tudi med Idrijčani po svetu, veliko razburjenje, k' smo ga opravičevali z ve¬ likim strahom pred bodočnostjo rudnika in Idrije sam'. Tudi ostala slovenska jav¬ nost ni ostala brezbrižna ob tej vesti in slovenski časopisi so prinesli daljše članke o idrijskem rudniku. Samo ljubljanski »Slo¬ venec« je bil drugačnega mnenja, bil je celo trdno prepričan, da se kaj takega ne bo zgodilo. To svoje prepričanje je izra¬ zil tudi v svojih vesteh in v članku, ki ga je priobčil 7 septembra in katerega je pri¬ nesla v celoti tudi »Istra«. V tem članku je razbijal strahove in poln optimizma poročal, da je dobil iz dobro poučenega vira vest, da bo rudnik ostal državna last. Vse da bo ostalo pri starem, le upra¬ va, da bo prešla iz rok ministrstva za ja¬ vna dela v roke ministrstva za finance. Omenil je tudi oblastva, ki so si stekla za akcijo velike zasluge in izrazil hvalež¬ nost Idrije in idrijskega rudarja. Odkrito rečeno, vsi Idrijčani smo bili listu za njegovo vest prav iz srca hvaležni in vsem se je odvalil težak kamen skrbi pred negotovo bodočnostjo rojstnega kra¬ ja. Danes moramo žal ugotoviti, da je bilo naše pomirjenje le kratko. Pred kratkim smo prejeli vest, da je prevzem rudnika gotovo dejstvo, da ga bo prevzela priva¬ tna delniška družba z 2/3 delnic, državi pa jih bo ostala samo 1/3. Prvotno, od nas napovedana oddaja rudnika se je uresni¬ čila, naš strah in naša skrb sta bila torej upravičena. Da nismo bili osamljeni v svojih črnih pogledih in da pretiran optimizem o vpra¬ šanju našega rudnika ni bil na mestu, nam dokazuje članek, ki so ga priobčile »Le ulti- me notizie« dne 23 septembra izpod pere¬ sa nekega Karla Tigoli-ja z .naslovom: Obisk v Idriji in pod naslovom: Kraj in rudnik eno življenje. V tem članku gleda pisec, Italijan, prav tako s skrbjo v bodo¬ čnost, ko potrjuje vesti, da bo rudnik pre¬ vzela privatna družba. Piscu moramo pri¬ znati veliko stvarnost in objektivnost s katero opisuje svoje utise o Idriji, njenem rudniku in življenju v dolini. Predvsem ugotavlja pisec, da živi 6000 prebivalcev Idrije od rudniškega prometa, ki znaša več kot 6 miljonov lir na leto, dočim znašajo plače in mezde preko 3 mi- I ljonov lir na leto. Rudnik je dal, po nje¬ govem računu, od italijanske zasedbe do danes skoraj' 100 miljonov lir dobička. Srednji letni dohodek zadnjih let znaša 5 do 6 miljonov lir. Iz teh številk sklepa, da FATTA LA LEGGE, TROVATO L’ INGANNO Trst. — »Ima gospode, koji — smijuči se — pokazuju prijateljima nov auto Stra¬ ne proveniiencije, koji im stoji pred ulazom u kuču. A kad ih prijatelj u čudu gleda, oni mu značajno se smiješeči odgovaraju: »Fatta la legge, trovato 1’inganno«. Izdan je zakon a več je pronadeno kako da ga se izigra... »tako piše jedan od zadnjih brojfeva »Popolo d’ltalia«. U čemu je zapravo stvar? Stvar je jed- nostavna: u Italiji domači automobiliste ne dobivaju benzina. Strani naprotiv dobivaiu na ulazu u državu bonove, kojima nabav- ljaju benzin po volji. Sad što rade protne- čurni Talijani? Kod kakvog prijatelja u inozemstvu naruče da im nabavi auto i uvezu ga u Italiju sa stranom tablicom. Kao takovi imadu sve pogodnosti: slobodnu vožnju i Slobodan nakup benzina, pa se mogu vozikati po gradu i na izlete po volji. I »Popolo di Trieste« se tuži da i Trstu ima dosta takvih nediscipliniranih vozača, pa traži za njih ostre kazne. Kako dakle vidimo, nema ni u Italiji oduševlje- nih patriota, koji bi voljeli tjerati biciki, nego H se udobno voziti u autu. Zdrav idrijski rod Idrija, septembra 1939. Prav gotovo ni nobenega kraja v vsej Sloveniji, naj¬ manj pa rudarskega, ki bi se odlikoval z večjim številom starih korenin in z njimi dokazoval zdravje in trdnost svojih pre¬ bivalcev. Tako častno mesto in pravi re¬ kord zavzema naš kotel, šteje lepo šte¬ vilo 30 nad 80 let starih mož. Med njimi je celo rudarska grča z 93 leti. Kljub šte¬ vilnim boleznim, ki so razsajale tekom sto¬ letij v rudarski dolini, dokazuje to števi¬ lo starcev, da je idrijski rod zdrav in mo¬ čan. Zelo bi se motil kdor bi trdil, da je to dejstvo pripisovati življenju zadnjih dveh desetletji. Vzrok leži predvsem v tem, da je bil dotok zdravega rodu iz oko¬ lice tako močan, da je uničeval vplive tež¬ kih bolezni in da se je indrijskemu rudarju včasih razmeroma dobro 'godilo. Zadnje čase ie radi gospodarskih razmer v dolini dotok z dežele popolnoma prenehal, vpliv sedanjih socialnih razmer pa se bo poka¬ zal šele čez leta, ko najbrž ne bomo šteli nobenega osemdesetletnika več. — 1. je rudnik visoko aktiven, čeprav je ruda v primeri z ono iz rudnika San Salvatore- ja, ki je tudi last družbe Monte Amiata, precej revna (zato je pa srebro najčistej¬ še, opora. — i.) in povzroča (radi svoje čistoče) visoko enotno produkcijsko ceno živega srebra. Kljub temu, da stane ste¬ klenica živega srebra 700.— lir, kolikor znašajo tudi nizki produkcijski stroški, vendar ima podjetje lep letni dobiček. Po teh gospodarskih ugotovitvah in podatkih, pravi pisec dalje, da je razumlji¬ vo zanimanje celega mesta za rudniške dogodke in v zadnjem času tudi za vesti, ki so bile tudi uradno potrjene, o združit¬ vi idrijskega rudnika s privatno družbo. Ministrstvo za finance bi po teh vesteh odstopilo rudnik dnižbi M. A., ki je lastni¬ ca drugega velikega italijanskega rudnika živega srebra. Po skoraj 400 letih državne uprave je rudnik na tem, da bo izgubi! to predpravico in preše! v last družbe, ki je in bo, čeprav pod državno kontrolo, pri¬ vatna delniška družba. Ta izguba pomeni veliko rano idrijskega prebivalstva. De¬ lavci in prebivalci se boje, pravi laški pi¬ sec, da nima prenos rudnika samo social¬ nih vzrokov, temveč važnejše in globje, ki lahko ogražajo ne samo tradicijo Idrije, temveč tudi njeno življenje samo. S skrbjo vprašuje pisec ali bo obdržal rudnik svojo ulogo tudi potem ko bodo iz tehničnih in gospodarskih razlogov skr¬ čili obrat. Ali bo nova družba nadaljevala delo državne uprave? Nepristranski po¬ gled na rudnik, pravi dalje, ki živi od pro¬ dukcije nebogate rude in primer, ki ga je dala ista družba, ko je opustila reven rud¬ nik v Morone, bi dali upravičeno slutiti v temno bodočnost rudnika, ki daje in bi mnogo dajal, če bi se strokovno izkoriš¬ čal in po sodobnih trgovskih vidikih. Lah¬ ko bi dajal 9 do 10.000 steklenic živega srebra na leto, t. j. točno polovico celo¬ kupne produkcije družbe M. A. Končno se spet povrne na življenje v dolini in pravi, da je z rudnikom povezano življenje 600 rudarjev, skoraj 1000 upoko¬ jencev, invalidov, udov in sirot. Manj in¬ timni pa kljub temu globoki in važni so odnosi ostalega prebivalstva do rudnika. Poleg dohodkov, ki jih prinaša rudnik in ki utegnejo biti čez dvajset let še bolj ne¬ gotovi, ne smemo pozabiti tudi na socialne dolžnosti, ki jih . je velikodušno prevzela država v korist delavstva, ki dela ali je de¬ lalo v rudniku, ki bi bile lahko spremenje¬ ne od nove uprave in v kakšno škodo pre¬ bivalstva si lahko predstavljamo. Pisec je popolnoma zadel v tarčo. Ni¬ mamo kaj pristaviti. K stvari se bomo še povrnili ob priliki. — J. S popravljenim potnim listom Podbrdo, oktobra 1939. — Karabi- nerji na postaji so aretirali 25-letno Nado Pavlinovo zaradi falsifikacije pot¬ nega lista. Ko so progledavali potni isfc, sc opazili, da so popravljeni datumi in je take zgledalo, da je potni list po¬ daljšan. Pavlinova ni dolgo časa hotela priznati ničesar o tej zadevi, končno pa se je le vdala. Izpovedala je, da je mo¬ rala obiskati starše v Jugoslaviji in ji zaradi tega ni kazalo drugega kakor, da lastnoročno popravi že iztekli pot¬ ni list. - CIJENE JAJA, VOČA I POVRCA P u 1 a. — Počevši od 1. listopada utvr- djene su cijene svježim jajima sa 1.15 li¬ ra par. Jaja iz inozemstva stoje 1 liru par. Češnjak kg 2.30 lira — breskve kg 0.80 li¬ ra — kupus 1 lira kg., — krumpir 0.65 li¬ ra kg — radič 1 lira kg — salata 1.60 — smokve 1 lira. kruške 1.60, — jabuke 1 li¬ ra. groždje 1.60, limuni 15 do 25 centesi- ma komad ili po kili 2.40 lira. Dučani mo¬ raju uvijek imati na skladištu jeftinije vr¬ ste robe. a ako im ta uzmanjka, moraju bolju robu dali po nižoj cijeni. - Skup duhan V o d n j a n — Pere Cukarič iz Vod- njana optužen je da je kriumčario duhan. I faktično, nenadanom pretragom prona- djeno je kod njega 340 grama duhana. Osudjen je na 450 lira globe, na mjesec dana zatvora i stavljen je pod pasku. -- PRED V O JNIČKI TECAJEVI Rijeka. — U nedjelju je u cijeloj Istri izvršena regrutacija mladiča, koji moraju stupiti u predvojničke tečaj e ve To stupanje izvršeno ,1e na veoma sve¬ čan način, u pojedinim mjestima. u pri- sutnosti vojnih i civilnih Vlasti. U predvojničke tečajeve upisano je: u Rijeci 1168, Opatiji 150, Jablanici 85, Podgradu 160, Klani 52. Velim Munama 59, Jelsanama 105, Lovranu 111, Mate¬ riji 94, Matuljama 199. Moščenicama 63 i u drugim mjestima riječke provincije još 297, u svemu dakle 2553 mladiča. , U Predvojničkim tečajevima vrše mladici u svoje slobodno vrijeme, uglav- nom nedjeljom, sve vojničke vježbe, ta¬ ko da su kad dolaze u vojsku več uglav- nom vojnički naobraženi. Sprememba imen O novi odredbi glede spremembe imen »Slovenec« piše: Tržaški »Piccola« od 21. septembra prinaša zanimiv p ra _ vniški članek o novih postavnih do¬ ločbah glede spremembe krstnih imen. Zakon pravi, da sme vsakdo _ prositi za spremembo krstnega imena, če je sme¬ šno ali nedostojno. Reveži so pri tem postopku oproščeni vseh taks. Uradno spremeni krstno ime prefekt na pre¬ dlog' državnega pravdnika, če je ime smešno, nedostojno ali če žali narodno ali versko čustvo. »Ficcolov« pravnik komentira to določbo takole: »Med smešna imena ali med ona, ki žalijo narodni čut, je treba šteti razna fanta¬ stična imena, izmišljena od romano¬ piscev, ki pogosto zvenijo tuje po fran¬ cosko ali rusko, in razna balkanska ime¬ na, ki so vredna spoštovanja v deželah njihovega izvora, a se ne dajo prilago¬ diti naši govorici. Ta imena so prodrla v primorske dežele šele nekaj let pred vojno in med vojno in so jih dali ne¬ katerim otrokom celo po narodnem ze¬ dinjenju. Ta imena so pogosto prava muka za tiste, ki jih nosijo in bi se jm prav radi znebili, da privzamejo imena, ki so običajna na naših tleh in so v skladu s tradicijo njihovih dedov.« Brezdvomno se mora jedru teh postav¬ nih določb pritrditi. Zdi se pa, da hoče »Piccolov« tolmač razširiti smisel ten določb tako, da bi se slovanska krstna imena nasilno spreminjala. To bi gotovo žalilo čut narodne manjšine in čustvo prizadetih družin ter bi tudi ne bilo v skladu s tradicijo tukajšnjega prebi¬ valstva. Mislimo, da nič ne pretiravamo, če trdimo, da bi bila to zloraba dobro zamišljenega zakona, kar gotovo ni v ir racijah odločilnih krogov, ki ne žele, da bi se ustvarili novi povodi za neza- dovoljstvo in razburjenje. __ _ — e. BROJ STANOVNIKA U GORICI Gorica — Glasom službenog popisa ima danas Gorica 54.000 Stanovnika. ———- KOLIKO SE VINA POPIJE U TRSTU? Trst — Koncem prvog polugodišta bilo je u Trstu 4544 obrtnih dozvola. od toga 949 gostioničarskih, 296 trgovina živežnim namirnicama na veliko, 1417 na malo, 402 drugih trgovina na veliko, i 1480 raznih trgovina na malo. Broj trgovina alkoholnim pičima na malo, dosta je velik: na svakih 200 Stanovnika po jedna. Je U to previše ili premalo? Sigurno previše, ako uzmemo da velik broj Stanovnika, staraca, d ječe, bolesnika i žena ne pije vina. Znači da onaj osta- tak (možda od nekih niti 50 ljudi) pija mnogo i izdržava po jednu gostionu. U toku mjeseca jula uvezeno je tl Trst 1,736.500 litara vina, što znači oko 7 litara na svakog Trščanina. No jer, kako smo rekli velik broj djece, žena i staraca, ne pije, to otpada više nego 10 litara vina na pojedinca mjesečno. Tu nije uračunata rakija i liker, kojeg se takodjer uveze 6900 litara. Trščani dakle dosta piju. NASTRADAO RUDAR Labin — U ugljenokopu Arsia na- stradao je ovih dana 47-godišnji rudar Josip Jerman. U času kad se je u va- gonetu dizao. nakon obavljenog rada iz rova dizalo mu je otkinulo lijevu ruku od ramena. Nesretnik je bitno odvezen u puljsku bolnicu, no ne zna se hoče li ostati na životu. - - OVDJE SE RADI Pula — Dan je nalog da se u svim javnim i privatnim uredima izvjese tablice s natpisom: »Ovdje se ne pra¬ ve prognoze, niti se vode rasprave o visokoj politici ili visokoj strategiji. Ovdje se radi. Te su tablice izv.ješene po nalogu fašističke stranke. TEČAJ ARAPSKOG JEZIKA Trst — 16 listopada otvoren je u Trstu tečaj za učenje arapskoga jezika, koji je več lani bio za početnike prire¬ djem Za tečaj se pravi velika reklama, jer da če arapski jezik dobro doči oni¬ ma, koji budu' iselili u Istočnu Afriku. Interesantno je da se ni hrvatski ni slovenski tečajevi dosada bar javno nj- Sdje ne održavaju iako tamošnji Taii- jani žive medju kompaktnom masom od 650.000 Hrvata i Slovenaca. Komotnije je prisiliti te Hrvate i Slovence da uče talij anski. NABAVA PLINSKIH MASKI Pula — članovi odbora za prvu po¬ moč, namješteniei u trgovinama i In¬ dustrijama i dr. dobili su nalog da o svorn trosku nabave ulmske maske. -- TEŠKA NESREČ \ ZA VRIJEME VJENČANJA Pula. — Prije osam dana na tragi¬ čen je način poginula ovdje 25- godiš- nja Ana Župič udata Rade. Njezin brat se uputio u crkvu na vjenčanje sa osta¬ lim svatovima. Ona je ostala na čas u dvorištu i naslonila se na rub Šterne, iz¬ gubila ravnotežu i sunovratila se u Šternu. Kad su se svatovi vratili ubrzo su opazili njezin nestanak, pa potra- živši je, nadjoše je utopljenu u Šterni. BROJ 42 »ISTRA« STRANA 3. AGRARNA REFORMA ZA TALIJANE U DALMACIJI VlJCSTI IZ DOMOVI N€ ČLANOVIMA NEKADAŠNJEG 0PSKR6N0G ZAVODA ® a civilne slnžbenike b. a.»u. vojne u prave u Beču Ove je godine još početkom aprila izasla uredba koja regulira prava na penziju odnosno otpravninu onim lici- ma, koja su bila članovi Opskrbnog za¬ voda za civilne službenike bivše austro- ugarske vojne uprave u Beču. Buduči da imade izvjestan broj emi- granata, koji če se odredbama ove usta¬ nove moči okoristiti, a do sada im sa- držaj uredbe nije bio poznat, mi je iz- aosimo u cijelosti. Uredba glasi: član 1 Pravo na penziju ili otpravninu po ovoj Uredbi imaju bivši članovi Opskrb¬ nog zavoda za civilne službenike a. u vojne uprave u Beču i njihove porodice, koji su se nakon stupanja na snagu ove Uredbe zatekli kao jugoslovenski dr¬ žavljani, a pod uslovima ove Uredbe. član 2 C 1 ) Na penziju imaju pravo oni čla¬ novi Opskrbnog zavoda i njihove udo ve, koji su do 1 decembra 1918 godine navršili 10 godina članstva kod Zavoda. ( 2 ) članovi koji imaju najmanje 5, a nemaju 10 godina članstva koje se priznaj e po stavu prvom, imaju pravo na otpravninu u smislu propisa ove Uredbe. Član 3 članstvo se dokazuje isključivo ma¬ tičnim listovima Opskrbnog zavoda. član 4 i 1 ) Lična penzija za 10 godina pri- znatog članstva po ovoj Uredbi iznosi godišnje 360 dinara, a za svaku dalju punu godinu članstva povišuje se za 2 pošto od ove sume. ( 2 ) Uz ove penzije pripada lični do- datak, bez porodičnog, i to: u I mesnom razredu skupoče 420 dinara, u II 400 di¬ nara i u III 380 dinara mesečno pod uslovima Uredbe o ličnom i porodičnom dodatku državnih penzionera. član 5 ( 1 ) Porodična penzija za jedno lice iznosi 50 pošto, za dva 65 pošto, za tri 75 pošto, za četiri i više 85 pošto lične penzije. ( 2 ) Pravo na porodičnu penziju pri¬ pada zakonito j ženi i deci rodjenoj u zakonitom braku ili pozakonjenoj. Ženi rastavij enoj od muža nadležnim putem po propisima rimokatoličke crkve ne pripada pravo na porodičnu penziju. Vi¬ še zakonitih žena muslimana računaj u se zajedno kao jedan član porodice. Član 6 C 1 ) Pravo na penziju po voj Uredbi gube članovi Zavoda i njihove udove pod istim okolnostima sa kojih se pravo na ličnu odnosno udovičku penziju gu¬ bi po Zakonu o činovnicima od 31 marta 1931, a deca po tač. 1, 2 i 3 stava prvog §-a 153 Zakona o činovnicima kao i na- vršetkom 18 godine života. ( 2 ) Izuzetno deca koja su telesno ili duševno nesposobna za privredjivanje, što se ima utvrditi lekarsko-komisijskim pregledom 3 lekara u javnoj službi, uži- vače penziju sve dok ta nesposobnost traje član 7 (*) Uz porodičnu penziju, bez obzira na broj članova porodice, pripada i lič¬ ni dodatak u istom iznosu i pod istim uslovima kao i licu od kojeg porodica pravo na penziju dovodi. ( 2 ) U slučaju odvojenog života deli se iznos penzije i ličnog dodatka na rav¬ ne delove na članove porodice. U ovom slučaju, lični dodatak se isplačuje po razredu skupoče onog mesta u kojem najstariji uživaiac penzije živi. Član 8 C 1 ) Otpravnina na koju imaju prava samo bivši članovi Opskrbnog zavoda po članu 2 ove Uredbe iznosi za punih 5 godina članstva 1500 dinara, a za sva¬ ku dalju godinu još 100 dinara. ( 2 ) Pravo na otpravninu nemaju lica koja se nalaze u službi države u ta- kvom svojstvu koje povlači pravo na penziju ili potporu po postoječim pro¬ pisima. ( 3 ) članovi porodice nemaju pravo na otpravninu. član 9 članovima Opskrbnog zavoda i nji¬ hovim porodicama ko j ima je bila reguli- sana penzija od Opskrbnog zavoda pre¬ ma tadanjim propisima, a koji su na dan stupanja na snagu ove Uredbe u životu, penzija če se ponovo odrediti po propisima ove Uredbe. Član 10 O) Za priznanje i regulisanje prava na penziju i otpravninu nadležan j£ Ministar vojske i mornarice. ( 2 ) Penzijske prinadležnosti po ovoj Uredbi teku od 1 aprila 1939. NOVI POŠTANSKI RAVNATELJ C SPLITU Split — Novi poštanski ravnatelj u Splitu g. Guido Quien rodjen je 12 ru- jna 1885 u Sveto j Nedilji kod Labina u Istri, gdje mu je otac bio učitelj. Bilo mu je istom par mjeseci, kad mu je otac premješten iz Svete Nedilje u Dal- maciju. Sporazumom izmedju Italije i Jugosla¬ vije primijenit če naša vlada odredbe za¬ kona o agrarnoj reformi iz godine 1930 i na talijanske državljane u Dalmaciji. U službenim novinama Banovine Hrvatske objavljena je uredba o sporazumu za pri- mjenu agrarne reforme, koja glasi: čl. L: Talijanska vlada je sporazumna, da se kao osnova što se tiče ekspropriaci- je nekretnina, koje pripadaju talijanskim državljanima, uzmu odštete ustanovljene zakonom od 30 listopada 1930 o likvidaciji agrarnih odnosa u Dalmaciji, čl 2.: Po- stoji sporazum, da če se u duhu napred spometiutog zakona i saobrazno ustano- vljenoj praksi nadležnih jugoslavenskih su- dova sa težacima i podtežacima, koji su talijanski državljani, postupati na isti na¬ čin i da če oni uživati ista prava kao i ju- goslavenski državljani. Čl. 3.: Postoji spo¬ razum, da svaki težak,. koji je sagradio o svom trošku kuču ili ma kakvu gradjevinu na zemljištu, koje pripada talijanskom dr,- žavljaninu, postaje vlasnik rečenog zemlji- šta i da če vlasnik za dotično zemljište primiti, odštetu, koja če se izračunati na bazi odštete plačene za zemljište, koje okružuje kuču ili, prema slučaju, za naj¬ bliže zemljište. Čl. 4.: Jugoslavenska vlada izjavljuje, da je voljna poduzeti potrebne mjere, da bi se zakon od 19 listopada 1930 primjenio na talijanske državljane blago- naklono i u pravednom duhu, osobito od¬ nosno reguliranja posebnih pitanja, koja se obvezuje, takodjer, da če poduzeti po¬ trebne mjere. da bi se primjena agrarne reforme za sve talijanske državljane ko- načno za vršila do 31 prosinca 1940. Medju- tim kamati obveznica, koje čine cjelokup- nu odštetu imat če da teku počevši od 1 siječnja 1939. Ova če se odredba primje- niti čak ako bi u nekom osobitom slu¬ čaju gornji rok bio prekoračen. Počevši od 1 siječnja 1939 prestaie svaka obveza za vlasnike talijan. državljane, da plačaju zemljišne i opčinske poreže, koji se odno¬ se na zemljišta eksproprirana u korist te¬ žaka na osnovu konačnih osuda u toku e. 1939 ili sukcesivno. Dalje se odredjuje, da če talijanski dr žavljani odnosno njihovi nasljednici biti ovlašteni da izvezu iz Jugoslavije vrije- dnosne papire. koje su primili ili če pri¬ miti u ime odštete ili ekvivalent njihov u dinarima. U ovom posljednjem slučaju to če se obaviti putem kliringa. POTEŠKOČE S DOBAVOM RIŽE Zagreb — Riže gotovo više nema. Uvoz riže iz Holandije prestao je. Prego¬ vori izmedju Italije i Jugoslavije o riži traju več gotovo godinu dana, i do sada nisu urodili želj enim plodom. Dok naši uvoznici nastoje da se omoguči dovoz neoljuštene riže, pa u koliko to nije mo- guče i oljuštene riže, Italija je to pre- sjekla jednim mahom znatno povisivši cijene. Prigodom trgovinskih pregovora izmedju Jugoslavije i Italije, svakako če biti potrebno da se u torne pogledu na- dje neko korisno riješenje. Riža je kod nas osjetljivo poskupila. Dok se još do prije mjesec dana proda- vala riža na veliko po 6.40 dinara po ki¬ logramu, danas se prodaje na veliko po 10 dinara kilogram. Trose se one male postoječe zalihe u nadi da če mjeroda- vni faktori nači izlaza iz današnje situ¬ acije. DOLAZAK TALIJANSKE TRGOV. DE¬ LEGACIJE U BEOGRAD Beograd — U Beograd je stigla tali¬ janska trgovačka delegacija, pod vod¬ stvom generalnog direktora odjeljenja za valute Massi-a o čemu smo u zad¬ njem broju javili. Delegacija če sudje- lovati na radu jugoslovensko- talijan- skog privrednog odbora, koji ima da ras- pravi sva pitanja, koja su od važnosti za trgovinu izmedju obih zemalja, a na- ročito obzirom na nastale promjene u medjunarodnoj situaciji. NEDOZVOLJENO PEČENJE RAKIJE Gorica. — Franjo i Dragutin Dol- mark i Franjo Bizjak zatečeni su u šumi Tratnik, kako peku rakiju. Financijski stra- žari iz Kormonsa koji su onuda krstarili (a vjerojatno su o torne od nekoga bili obavješteni) uapsili su ih i zaplijenili im kotao i veliku količinu rakije. IDRIJSKI RUDNIK V PRIVATNI LASTI. Ljubljansko »Jutro« je prineslo dne 3 oktobra med gospodarskimi vestmi slede¬ če poročilo: Iz Milana poročajo, da je sklenjena združitev med družbo Monte Amiata, lastnico največjega italijanskega rudnika živega srebra in državnim rudni¬ kom živega srebra v Idriji (Azienda Mine¬ rali di Idria) v skupno delniško družbo, pri kateri bo italijanska država udeležena z eno tretjino delniške glavnice. — e. DEMOGRAFSKI BILTEN IZ RIJEKE Umrli: Argea Grabar, kučanica; Josip Vladimir Stanger, gostioničar. Vjenčani: Teodor Gici i Argena Rak — Josip Kukurin i Ana Zajec. Oglašeni: Rudolf Kučič i Leonida Jurin — Renato Kučič i Ladislava Kučič — Mo- dest Meštrovič i Anita Ljubičič — Teodorik Čeoli i Mira Jurdana — Blaž Frkovič i Laura Langendorf — Dragutin Škrlj i Vra- tislava Vodopivec — Marko Draščič i An¬ tonija Perčič — Pavao Dnjela i Regina Pa¬ riš — Franjo Rodino i Klaudija Klarič. — Citta italianissima e olocausta! OMLADINSKO GIBANJE Omladinska sekcija društva »Istra« u Zagrebu — održat če svoju redovitu go- dišnju skupštinu dne 22 X o. g. u 10 sati prije podne u društvenim prostorijama sa slijedečim dnevnim redom: 1. Pozdrav pročelnika. 2. Biranje jednog zapisničara i dva ovjerovitelja. 3. Izvještaj tajnika. 4. Izvještaj blagajnika. 5 Izvještaj knjižničara. 6. Izvještaj šah-sekcije. 7. Iz¬ vještaj nadzornog odbora i davanie abso- lutoriia starom odboru. 8. Biranje nadzor¬ nog odbora. 9. Eventualije. Pozivaju se svi članovi i prijatelji da bi prisustvovali toj skupštini. Odbor. BISKUP I> JURAJ DOBRILA U SVIJETLU TALIJANSKOGA H1STORIČARA (Svršetak) U oktobru 1873 bili su raspisani izbori za 4 zastupnika u Carevinshom viječu u Be¬ ču, na temelju novog izbornog zakona. Do- brila. koji je več u prvoj legislaturi, kako sam to več spomenuo. bio zastupnikom, po¬ novno je kandidirao, da bi mogao i u beč- kom parlamentu i u vladinim krugovima agitirati u hrvatskom smislu i na taj način promicati interese svojih sunarodnjaka u Istri. Kandidirao je u vanjskim opčinama Poreča, Kopra i Vodnjana. Uspio je da su ga poduprli i neki talijanski svečenici. Naša stranka nastojala je da mu postavi nasuprot kandidata, koji če mu biti ravan po uplivu na izbornike pa je kandidirala markiza Giampaola Polesini-a, Borba je bila žestoka, ali je na koncu pobijedio Fo- lesini. (Treba poznavati tadanji izborni za¬ kon, koji je davao pravo glasa samo lzvje- snim veleposjednicima koji su bili uglav- nom samo Talijani — Op. urednika!) _ Biskup, koji je bio dva dana prije izbora otišao iz Poreča, kada se je kasno na večer vratio u grad, našao ga je svega u svijetlu iluminiranog. Neki nevaljalac zamazan> je noeu biskupovu palaču ljudskim izmetina ma i napisao neke bezobrazne nječi na nje govu adresu Sutradan se je načelnik Ver- gottini požurio u biskupsku palacu da mu se ispriča, ali ga je biskup najuno, ne bti- juči da čuje nikakvih ispnka Takav je bio biskup Dobrila — kao Hr V 3 ,t • Prvi pokušaj da se digne do tada mirnt istarske seljake - priča dalje u svojim b Iješkama De Franceschi— i da se u njim probudi nacionalni osječaj pote 1 3 Sj ne 1848 od činovnika kotarskog p U 'V'Trstu se je slavenski P°^et P°javio te iste godine, kad su se uJedjn q _ nastanjeni Slovenci i Dalmatin vavši slav. jedinstvo (»Edinost«), našli podršku ne samo kod vlasti, R i kod nekih zatucanih elemenata u a du, koji su se okupljali oko lista. »II Di- avoletto«, gdje je poneki profesor ili či- novnik-stranac mogao da se budaiasto producira i tvrdi da je Trst u večini sla¬ venski grad, na koji da Talijani nemaju nikakva prava, pa da je čak i njegovo ime Trst (od trstike) porijetlom slaven- sko. A nitko nije pobijao te laži, koje su odobravale od vlasti podupirane no- vine, kojima je bila zadača da energično pobijaju talijanske nacionalne aspira¬ cije. Buduči da istarski Hrvati nijesu imali ni jednog gradskog centra ni je- dnu gradjansku klasu, koja je obično svagdje protagonista svakog političko- nacionalnog pokreta, taj su pokret _po- veli nekoliko godina kasnije isključivo brojni seoski svečenici — stranci, po di¬ rektivama društva »Edinost« iz Trsta i propagandnih odbora iz Ljubljane i Za¬ greba. Kad je kasnije biskup Dobrila stao na čelo pokreta i podupro ga ugle¬ dom perom i novcem, te kad je sjeme- nište u Gorici, u kom su se odgajali mla¬ di svečenici, postalo ognjištem slavizma, stranim su se svečenicima priključili i domači, da bi se ulaskali biskupu koje- ga su se bojali. Danas su najžešči propa- gatori slavenskih ideja oni malobrojni mladiči koji su se znali — hvalevrijed- nom ustrajnošču — izdici iz seljackih koliba i doprijeti do sveučilišta, pa racu naju da če kasnije kao profesor!, liječ- nici, advokati itd. moči sa sve večim us- pjehom te ideje proširiti. . Največa pak nevolja za Istru bila je u posljednjim decenijima pomanjkanje nacionalnog klera kakav je bio prošlog stol ječa ne samo u mletackom, nego i u austrijskom dijelu pokrajine. Porecki biskup Pete- ani i trščanski biskup Legat, uznemire- ni velikom nestašicom sveeenstva u svo¬ jim diecezama, zamislili su oko 1850 go¬ dine osnutak jednog talijanske« svece- ničkog sjemeništa. Neki talijanski pa¬ triote, medju njima Michele Fachinetti, su ga toplo preporučivali no večina ih se za nj dezinteresirala zbog svog libe- ralnog duha, tako da su mnoga m jesta, pa čak i talijanski gradovi, ne isključu- juči ni sam Trst, bili u večini povjereni stranim popovima, koji nijesu ni po¬ znavali domačeg jezika, jer su bili dove¬ deni iz Kranjske, štajerske, Hrvatske‘i Dalmacije, a posljednjih godina čak i iz češke i Moravske. Glavni organ hrvatske narodne stranke u Istri je list nazvan »Naša Sloga«, koji se štampa u Trstu dvaput mjesečno, a baveči se političkim, gospo¬ darskim i kulturnim stvarima, namije- njen je probudjenju Hrvata u našo j po¬ krajini. Vodstvo lista ima u rukama in- teligentan i naobražen svečenik, ali fa¬ natik Matko Mandič. Svečenici su u gla- vnom i svi njegovi dopisnici iz pokra¬ jine. List se dijeli uz minimalnu napla- tu, pa i besplatno Hrvatima koji znadu citati, a nepismenim ga seljacima čita- ju i tumače svečenici. U njem se na že- stok način podstiče mržnja protiv Tali- jana i gradskih posjednika, koji da su prigrabili od starine hrvatsku zemlju, tvrdeči da su Hrvati najstariji stanov- nici Istre, dočim da su Talijane naselili Mlečani. Napose se hoče diskreditirati Karnjele, koji su razasuti po selima i mjestima unutrašnjosti, gdje su si mno¬ gi od njih aktivnosču, poštenjem i šte- dljivošču stekli lij ep položaj čuvaj uči i medju Hrvatima svoju talijansku civili¬ zacij u, jer su osvješteniji od hrvatskih seljaka, koji su i inteligencijom i obi- čajima i radinošču 1 oštroumnošču infe- riorniji od njih. Pomoču svoje periodi¬ čne štampe panslavistički agitatori fa- natizirali su mnoge seljake pa čak i ne-‘ koje Karnjele (u Lindaru!) koji su se bastardirali, poženivši se s Hrvaticama. Došli su čak dotle da su zavoljeli Hrvat- stvo i sanjaju o njem, pa i u svojim domovima govore več hrvatski- Svu hrvatsku agitaciju u Istri diri- giraju popovi iz Kranjske i iz Libumije, poglavlto iz Kastva i Krka, kojima su se i kako sam več spomenuo, nridružili i ne¬ ki^ naši mladi popovi i poneki seoski uči- Talijani se nijesu baš mnogo brinu- li za tu polaganu, ali upomu hrvatsku i slovensku propagandu, osječaj uči se si¬ gurnima, te su naprama njoj bili upra¬ vo olimpijski indiferentni, ne misleči na to da se ponekad za ljetne vručine mali oblačič veoma brzo poveča i proširi, ru¬ šeči nenadanom snagom ogromne količi¬ ne uništavajuče tuče na mirna i cvjetna polja. Več prije mnogo, obaviješten točno o radu prvih protutalij anskih agitatora u unutrašnjosti, ja sam na to upozorio prijatelje, napose saborske zastupnike, potičuči ih uporno, da se ujedine za je¬ dmi zajedničku akciju. Tek su se neda¬ vno stari naši patriote — od kojih su mnogi živeči u talijanskim gradičima uz obalu uspavani sigurnošču — maknuli i osvjedočili se o velikoj opasnosti. koja prijeti talijanskoj stvari u Istri. Zaslu¬ žni advokati Amoroso i Constantini sta¬ li su reizoiutno na' odbranu. Tako je 1. siječnja 1882 počeo izlaziti u Poreču tje- dnik »L’Istria«, kojeg uredjuje Dr. Mar¬ ko Tamaro, a namijenjen je prosvječi- vanju pučanstva i pobijanju subverzi¬ vnih tendencija protivničke štampe. A sada se je u Pazinu osnovalo društvo »So- cieta Politica Istriana«, kojem je svrha da se suprotstavi Hrvatima, koji se več spremaju da zauzmu ovu i mnoge druge opčine, kao i večinu zastupnika u po- krajinskom saboru i u parlamentu. Svr¬ ha je društva da disciplinira i organizi¬ ra izbornike i da svim sredstvima pro- miče talij anstvo Istre« — — — — — Tim riječima završava De Franceschi I svoje bilješke koje se odnose na našeg velikog i neumrlog preporoditelja bis- kupa Jur ja Dobrilu, pravog narodnog čovjeka. Iako u tim bilješkama nije iz¬ neseno bogzna što novog o našem bi¬ skupu, bilo je svakako zanimljivo vidje- ti, kako je i što je o njemu mislio i ka¬ ko je gledao na naš rad u Istri jedan 1 od njegovih najogorčenijih protivnika. s *.vmVA 4. IS T R A« »rv-JJ Vi JESTI IZ ORGANIZACIJA ZDRUŽITEV „JADRANA“ IN „NANOSA“ Maribor, oktobra 1939. Dne 10 sep-dokler bo tako raztrgano naše narodno te- tembra je bil v lepo okrašeni dvorani Na rodnega doma ob polni udeležbi našega ljudstva občni zbor novoustanovljenega društva »Jadran-Nanos«, ki je nastalo združitvijo obeh naših mariborskih dru Mev. V našem društvenem življenju je to dogodek, ki je pomemben in Jci presega za nimanje navadnih društvenih dogodkov Zaradi tega je r>o tud; zeb ve ikc za manje vsega našega življa, ne samo iz Maribora temveč tudi iz okolice in ostale Slovenije. Dogodek pomeni strmitev dru štvenih sil v večjo in močnejšo enoto. Za radi tega ni bil to samo navaden občni zbor, ampak prav« manifestacija našega dela in stremljenj. Če pogledamo delovanje obeh društev nekoliko nazaj, bomo razumeli, zakaj je prišlo do združitve. Društvo Jadran se je ustanovilo takoj po ustanovitvi naše države in je letos ob hajalo dvajsetletnico svojega obstoja. V Mariboru, ko se je društvo ustanovljalo, so bile narodne razmere drugačne kot so da¬ nes. Po dvajsetletnem sistematičnem in smotrenem delu vseh tu živečih narodnih sil za obnovitev jugoslovanskega lica tega važnega obmejnega mesta, ki ni nikdar prenehalo biti jugoslovansko, tudi ne te¬ daj. ko so bili časi najhujši ni se narodni odpor zatiral v kali. Zavedni rojaki Primorci, ki so se sem¬ kaj naselili po preobratu, so prinesli s se boj izkušnje dolgoletnih borb za svojo zemljo, svobodo in obstanek. Ustanovili so društvo ter s svojim delom in narodno pes mijo dosegli priznanje vsega domačega za¬ vednega občinstva, kajti delo, ki so ga ne¬ sebično vršili, je bilo podobno apostolstvu narodnih ciljev, tvorne vzajemnosti in svo bode. Taki so se ohranili do danes in so lahko ponosni na svoje požrtvovalno delo. Časi se spreminjajo in prinašajo s se¬ boj nov duh in nove probleme. Tako je tu¬ di prišlo, da se je 1931 leta zbralo nekaj mladinskih pionirjev, ki se niso strinjali z delom in cilji starejših tovarišev in so po svojih predvsem mladinskih težnjah usta¬ novili društvo mladih, siromašnih, toda agil¬ nih in idealnih mladeničev — danas — to društvo je že v svojem samem početku zaneslo v vrste svojega članstva nov duh in mladostni elan, ki ni mogel ostati brez odmeva med vsemi tistimi, ki so prišli z mladim društvom v dodir, ali pa na kakr¬ šenkoli način zasledovali društveno delo¬ vanje v teku svojega sedemletnega ob¬ stoja. Velik del rojakov pa je izostal izven obeh društev, saj šteje Maribor nad pet ti¬ soč rojakov, bodisi iz osebnega prilago- jevanja novim razmeram, ali pa pozabljo- joč na svoje prvotne težnje in obljube svo¬ ji zemlji, morda pa tudi iz čisto oportu- nih razlogov, zgovarjojoč se da čemu dve istosmerni društvi. Bodi kakorkoli, povsem jasno je, da na¬ ša misel ne more umreti, ker je pretesno spojena z našim narodnim in duhovnim bistvom. Moramo se odvaditi pobožnim že¬ ljam in oportunizmu, ki ždi ob strani s prekrižanimi rokami, zavedajoč se impera¬ tiva, da smo dolžni in poklicani k življenju naroda in njegove zgodovine, kot konstruk¬ tivni sestavni del njegove celote. Zato mo¬ ramo napolniti svoje življenje z vsebino nadosebnih narodnih teženj, ki pa se ne morejo nikdar polnoveljavno uresničiti, lo, kot je danes. Emigracija je še posebej poklicana, da budno dela in čuje nad trp- lenjem svojih bratov ter da uveljavlja svo¬ je načelo: »Nemiren je naš duh v izkanju resnice in svobode, ki naj bo uresničena tako, da se ne bo treba pripadniku enega naroda poniževati in sramovati pred dru¬ gim narodom.« Tudi sami smo uvideli, da je bila združi¬ tev potrebna in da nas razmere, v katerih živimo, nujno silijo h koncentraciji vseh razpoložljivih sil. Začetek je bil težek, ker je bilo potrebno odstraniti osebne vplive in navidezno nezaupanje ene in druge stra ni. Toda, ko sta se delegaciji obeh društev znašli na prvem sestanku z nalogo, da pri¬ pravita vse potrebno za združitev, so bile soglasno odstranjene vse težkoče in je že prva seja dosegla maksimum bistvenih točk za potrebno združitev. Še enkrat se je izkazalo dejstvo, da je ideja močnejša od oseb. Vendar so se priprave vršile več mesecev, ker se je hotela ustvariti trdna in trajna baza za bodočnost društva.. Pri¬ znati je treba, da nam je šla banska uprava na roko, ker nam je v celoti odobrila no¬ va pravila in dala s tem pravno podlago novemu društvu. Dogovorjeno je bilo, da izglašujeta dve društvi na svojih rednih občnih zborih pristanek na razpust seda¬ njih društev in pristop k novemu društvu, ko bodo vse formalnosti rešene Tako se je tudi zgodilo. Na svojih izrednih občnih zbo rih sta obe društvi tik pred ustanovnim občnim zborom, dosegli soglasnost, da se obe društvi z vsem svojim imetjem in član¬ stvom pridružita novemu društvu »Jadran- Nanos«. Na samem ustanovnem občnem zboru je najprej pregovoril dr. Cerkvenič kot predsednik delegacij pripravljalnega odbora, nato sta se še v toplimi besedami zahvalila sotrudnika iz članstva oba bivša predsednika za pomoč in razumevanje ter sta se spomenila svojih dobrotnikov in usta¬ novnih društvenih članov. Tako bodi ome¬ njeno, da je delegat tov. Danilo Turk bil od vsega početka ustanovitelj in odbornik društva »Nanos«. Predsednik društva »Na¬ nos« je predlagal, da sprejme članstvo no vega društva za svojega častnega člana za¬ služnega rojaka Jaka Kogeja, notarja v Mariboru, ki je primogel s svojo človeko¬ ljubno nesebičnostjo lečiti rane najbednej Šim v potrebi. Predsednik »Jadrana« tov. Marino Kralj je predlagal, da se izvoli za častnega pevovodjo tov. Lah dolgoletni učitelj in pevovodja obeh društvenih zbo¬ rov. Pri volitvah je bil z aplavzom sprejet in izvoljen predsednik novega društva dr. Rapotec, ki ga je predlagal pripravljalni odbor kakor tudi ostalo listo odbornikov. Društvo je dobilo novega predsednika in ž njim bo gotovo pridobilo na ugledu in afir¬ maciji. Na novo izvoljeni predsednik se je v zbranih besedah zahvalil za izkazano zau¬ panje in se obenem dotaknil smernic okvirnega bodočega programa. Potem so se oglasili k besedi številni delegati emigrant¬ skih in domačih organizacij. Toplo je po¬ zdravil tudi predsednik naše zveze dr. I. M. Cok. Vsi so si bili edini v tem, da ie združitev važen mejnik v razvoju emigra¬ cije v Mariboru. To je tudi izpričalo član¬ stvo, ki je napolnilo veliko dvorano Na¬ rodnega doma. Popoldne je bil družabni sestanek pri tov. Grmeku v Studencih. Na delo za nov razmah naših sil! L. B. & muMA Umetnostna razstava Fr» Stiplovška O RAZPUSTU „BRANIBORA »> V nedeljo dne 17 septembra je bila v Ljubljani odprta razstava slik in leso¬ rezov znanega akademskega slikarja in našega rojaka F. Stiplovška iz Krške¬ ga. Stiplovšek je v Ljubljani že znan, saj je razstavljal že s prvimi ekspresio¬ nističnimi slikarji po vojni. Sedaj pa na¬ stopa prvikrat kolektivno ter je že za¬ radi tega razstava izredno zanimiva. Sti- plovškova umetnostna razstava v Jako¬ pičevem paviljonu vzbuja v umetniških krogih splošno pozornost in priznanje. Vsi ljubljanski dnevniki so že priobčili kratke pohvalne komentarje. B. Borko piše med drugim v »Jutru«: Kakor kak outsider ostaja Stiplovšek ob strani vseh naših umetniških tekmo¬ vanj in borb, očitno nezainteresiran na st-rujarskih konfliktih, ki dobivajo v na¬ ši sredini pretiran pomen. Kot grafik ni nov pojav. Več kakor deset let je minilo, kar je izdal dve mapi svojih mariborskih lesorezov. Ni ga menda upodabljajočega umetnika, ki bi se bil s toliko vnemo po¬ svetil oblikovanju mariborskih motivov. Tehnika lesoreza, ki jo je že tedaj obvla¬ dal na zadostni višini, je morda bolj ka¬ kor katerakoli druga ustrezala značilno¬ sti ulic in hiš starega Maribora. Tudi na ljubljanski kolektivni razstavi so ti Sti- ploškovi sorazmerno zgodnji lesorezi obi¬ lno zastopani, saj tvorijo jedro njegove grafične zbirke. Tako nam je Stiplovšek pokazal svoje delo tudi v njegovem ča¬ sovnem razponu, ki obsega do malega dve desetletji. Takisto se nam predsta¬ vlja kot večstranski oblikovalec: oljem, ki jih je 37, se pridružuje deset risb in 32 lesorezov. Stiplovšek goji krajinarsko slikarstvo, se bavi s portreti in figural¬ nimi študijami, slika tihožitja in se v enem, dveh primerih poizkuša celo v verskih motivih. V vsem svojem prizade- ———— PEiDAGOGIJSKI LEKSIKON vanju je nevsiljiv. Neka topla predanost delu, ki jo čutimo za vsemi njegovimi slikami in ki označuje tudi Stiploškovo osebnost, mora v nezainteresiranem opa¬ zovalcu vzbujati simpatije«. V »Slovencu« je S. Mikuž opisal raz¬ stavo in karakteriziral umetnika, Prina¬ šamo nekaj odstavkov: »Nikar ne iščite v Stiplovškovem delu prekucuških teženj. Revolucionar on ni bil nikoli. Niti v najbolj zgodnjih delih ne! Spominjam se pokrajine, ki visi v Narodni galeriji. Reprodukcija koščka narave, ki pa mu je slikar suvereno ne¬ kaj odvzel, pa zopet nekaj dodal. Vzel mu je realistični kolorit ter ga nadome¬ stil z umetnim, malce »književnim«. Tu¬ di v strukturo zemlje in človekovega de¬ la je posegel ter ga je preoblikoval po svoje, pač zato, ker je hotel sredstvo za neko določeno subjektivno povest, ne da bi mu bilo drevje, voda ih niše — edini namen upodabljanja. Pri tem delu za vjetjem subjektivne namere v kos resni¬ čnega sveta pa Stiplovšek nikakor ni predmeta tako dosledno razbijal kakor so to delali njegovi tovariši. Nasprotno! Vedno je ostal pri starem načelu, nam¬ reč v solidnem gledanju na svet in ume¬ tnost. Za njega je bila hiša vedno hiša drevo drevo in človek človek Razstava je po časovni razrnaknje- nosti del prav za nrav retrospektivna. Prav lepo more zasledovati umetnostni razvoj, ki ga je Stiplovšek v poslednjih letih (1929 I.) prehodil Lesorezi, ki zvečine orikazujejo stari Maribor in njegove zanimivosti, so že znani in tudi že priznani. Prav intere¬ santne so tudi risbe S to svojo prvo večjo razstavo je g. Stiplovšek prav gotovo dosegel lep uspeh in jo občinstvu prav toplo priporočamo«. Nakladna knjižara Minerva u Zagrebu svojim izdanjima ide u korak sa izdavači- ma velikih naroda izdavanjem vrlo ukusno opremljenih i skrbno sastavljenih leksikona. Ovih dana izdala je svoj treči liksikon: Pedagogijski leksikon, priručnik za teoriju praksu uzgoja. Djelo je u suradnji večeg broja stručnjaka izašlo u redakciji S. Pata- kia,_ M. Tkalčiča. Josipa Demarina i Ante D^frančeski. Profesori Josip Demarin i An¬ te Defrančeski jesu naši zemljaci. Pedagogijski leksikon je sastavljen alfa- betskim redom j obuhvača popis svih večih pedagoga, pedagogijske pojmove i proble¬ me pedagogije te pojmove drugih nauka, koje su usko vezane uz pedagogijski rad. naša pedagogijska nastojanja, naše starije i savremene pedagogijske radnike. Sve je to prikazano u kratkoj zbijenoj formi, a uz pojmove i imena navedeni su izvori Strane ' naše literature. Nismo pozvani da dademo ir.eritornu ocjenu ovom djelu, za koje su urednici morali bez sumnje uložiti mnogo truda, ali sudeči po kompetentnim ocjena- ma možemo ustvrditi da če pedagogijski leksikon biti vade mecum za nastavnike, uzgojitelje i prosvjetne radnike, jer če im zaista pružiti uvid u sva važnija pitanja na polju nauke, čiji su oni instrumenat ili organ. Nova rasprava sveuč prof u Subotici dra Mije Mirkoviča, Naš dr. Mihe Mirko¬ vič, koji je dosad napisao osim prekrasne zbirke čakavskih pjesama i cijeli niz stru- čnih rasprava, napisao le u Sociialnom ar¬ hivu br. 5—6 interesantni! raspravu- »So- cijalna i ekonomska uslovljenost naše eko¬ nomske politike i naročite -peline trgovin¬ ske politike«, u kojot se os vrče -a indu- striju kao poreski objekt lako ie raspra¬ va namijenjena ogr-aničenoitn broju citata* ca ima u njoj mnogo vrlo interesantnijih podataka koii če zanimati i široke sloieve. Rasprava je zbog svoje aktueinosti zapa- žena i vrlo lijepo primljena. * »Critica Fascista« br. 23, koiu ured.iuie Giuseppe Bottai donosi u ovom broiu jed- r,o razmatranje o Jugoslaviji u formi pi¬ sma i obraziaže baikansku neutrainost. Iz razloga kori su izvem naš' maši mo¬ rali smo u zadnji čas izba siti uvodnik « ovom, a isto Inko i u proštom broiu našega lista. Molimo čitaHlje da to uvaie. Kakor smo že javili je bilo narodno¬ obrambno društvo »Branibor«, ki ima svojo centralo v Ljubljani razpuščeno. Ista usoda je doletela tudi vse njegove podruž¬ nice, ki jih je bilo vsega skupaj 19. Bari ska uprava v Ljubljani je izdala, dne 22 septembra odlok pod št. II-2. št. 7337 v ka terem našteva sledeče razloge, ki so do¬ vedli do razpusta: V smislu § 2 društvenih pravil je na¬ men društva, da na primeren način vzbuja zanimanje javnosti za Jugoslovane v tujini, da javnost seznanja s potrebami in položaji Jugoslovanov v tujini in da zbira sredstva za njihovo kulturno in gospodarsko po- vzdigo. Osrednji odbor društva »Bran-i-bor« v Ljubljani je dne 5, septembra t 1. v ljub Jjanskih dnevnikih »Slovenec« in »»Jutro«, ob- »Slovenski dom« in »Slovenski narod« javil sledeči poziv: »Italijanski in nemški državljani Slo¬ venci, Srbi in Hrvati, rojeni v letih 1897 do 1921, moški in ženske, ki bivajo na ozem¬ lju dravske banovine, se nujno naprošajo, da v lastnem interesu javijo podpisanemu društvu točen naslov. Tisti, ki bivajo v Ljubljani in neposredni okolici, naj se zglasijo osebno v društveni pisarni, Ljub ljana, Tyrševa cesta la, IV, nadstropje med uradnimi urami od 8—12 in od 15—18. Vsi ostali naj javijo svoje naslove pismeno. — Stvar je nujna in važna! Bran-i-bor, osred¬ nji odbor, Ljubljana, Tyrševa cesta la IV. nadstropje. Javijo naj se samo tisti, ki do danes še niso pridobili jugoslovanskega državljanstva.« IZVANREDNA SKUPŠTINA DRUŠTVA „ISTRA“ U OSIJEKU Osijek. — Kako smo u prošlom broju najavili održana je u nedjelju u Osijeku izvanredna glavna skupština osječkog društva »Istra«. — Skupština je sazvana zbog prom jene pravila i društvene reorga¬ nizacije. Skupštini je predsjedao sudac okružnog suda g. Martin Klunič. Nova pra¬ vila pročitao je tajnik Vjekoslav Mastrovic sudski pripravnik. Skupština je s odusev- ljeniem prihvatila nova pravila prema ko- jima se društvo »Istra« u Osijeku u bu- »Hrvatsko prosvjetno i potpor- sudac okružnog suda; podpredsjednik An- tun Čehič, upratelj Burze rada; tajnik Vje¬ koslav Maštrovič, sudski pripravnik ; bla¬ gajnik Ivan Radolovič; domačin Gustav Gantal, a odbornici: Josip Maretič, Ivan Krizmanič, Martin Benčič, Antun Pariz, Martin Šergo ml., a zamjenici odbornika: Ivan Moferdin, Martin Rabar i Ivan Rigo; članovi su nadzornog odbora: dr. Dinko Erman, ing. Bruno Mužina i dr. Mato Bo- katič; zamjenik Ivan Pauletič. Skupština je završena pjevanjem hrvatske himne. — Sa cfuče zovc »Hrvatsko prosvjemo i«—- - - - . . , , no društvo »Istra«, Osijek. U novu su upra -1 skupštine te poslan brzojavni pozdrav dru vu izabrani: predsjednik Dr. Martin Klunič. I Mačeku. _ IZIŠAO JE »MALI ISTRANIN« ZA RU- JAN 1939 Nakon školskih praznika, koji su se malo otegnuli, jer se je urednik Ernest Radetič nalazio kroz cijeli mjesec rujan na vojnoj vježbi, (kako se to razabire iz bilješke u urednikovoj pošti), izišao je ovih dana 1. broj »Malog Istranina« ove školske godine. U urednikovoj pošti na- lazimo srdačnu čestitku omladinskom književniku g. Bogumilu Toni-u, koji je ovih dana proslavio 45-godišnjicu svo- ga književničkog rada, a več je 30 go- dina neumorni saradnik »Malog Istra- nina». Iza toga slijedi ovaj sadržaj: Ernest Radetič: Djeca — Gabrijel Cvi- tan: Rujan — Barba Rike: Istina i laž — Prikodražan: Smreka — Šime Fu- eič: Želja — E. R.: Još o točkama i za- rezima — Bogumil Toni: Kovač_ Mar¬ ko Mirosav: Kasna jesen — Slijede na¬ pete pustolovine maloga Jožica, i njego- vog majmuna kloka — Dječje novine s aktuelnim najnovijim političkim doga- djajima u Jugoslaviji i Evropi, ispričane d ječi razumljivim načinom — Veseli Ju¬ ričev kutič — zatim rubrike: Priroda, Zdravi j e, Iz stranih zemalja i Razno s vrlo zanimivim vijestima. Zagonetkama na dvije stranice završava ovaj broj na- šeg jedinog izrazito emigrantskog lista. »Mali Istranin« izlazi jedamput mje- sečno, za vrijeme školske godine, a stoji 12.— dmara na godinu, odnosno pojedi¬ ni broj 1 dinar. Ne bi smjelo biti niti jednog emigranta čija djeca ne bi bila pretplačena na list. Uprava i uredništvo nalaze se u Krajiškoj ulici br. 12, Za¬ greb. BRUNO MIHOVILOVIČ Zagreb — U Zagrebu je tragično pre- minuo naš zemljak iz Premanture 26- godišnji Bruno Mihovilovič. bacivši se na glavnom kolodvoru pod kotače loko¬ motive. Mihovilovič bio ie namješten u svojstvu električara u ložioni državnih željeznica, a u Zagreb je došao iz Istre još kao mali d.ječak. Bio je tih i miran, dobar i solidan radnik. pa je vijest o njegovom tragičnom završetku duboko potresla brojne njegove prijatelje i znance. Pokoj mu vječni, a ucviljenoj rodbini 8 iskreno saučešče! t JOSIPA PETEH Još 15. rujna preminula je u Žminju Josipa Peteh, žena Matije Peteha, tamo- šnjeg trgovca i vlasnika mlina. Josipa Peteh bila je nadasve plemenita žena i dobra majica, kola je u narodnoj borbi, kojoj ie na Zminjštini bio njezin tnuž na čelu. bila tiha i skromna, ali neumorna suradnica. Koliko je bila voljena i cijenjena, naročito kao majka sirotinje najbolje dokazuje ve- ličanstven sprovod, kojemu je prisustvova- lo velike mnoštvo naroda iz Žminja i ži- tave bliže i daljnje okoline. Pokojna Josipa Peteh bila je cijenjena zbog svoje dobrote i plemenitog srca ne same od naših lju¬ di nego i od samih Taliiana, koji su o njoj i njenoj kuči uviiek s poštovanjem govori¬ li. Svo.iu ie djecu odgojila kako i dolikuje pravoj i poštenoj rodoljubno] majci u iskre- nom i nepatvorenom rodoljublju. Naš prija¬ telj Dr. Josip Peteh. šef-liiečnik Okružnog ureda na Sušaku oplakuje u njoj svoju majku i mi mu izrazujemo naše iskreno saučešče. »Istra«” iziarf gvakoV tjedna n raCanl godinu. — Oglasi se računaju po cjenlku. —Tisak. Ju ~ Urednik: ERNEST BADEMC. ^Odjrov^^nre^lk■ 4*. ul Or. *8a U Broj telefon. 67-80. Jugoslovenska Sta m pa Rokopisi se ne vračajo. PretDlata za elleln eodtnn 48 d za nnTJ '»^arvKova ui o- «sa u »roj telefona 61-80. pretpiata za cljeiu godinu 48 u.. za pola godine 24 a. za inozemstvo dvostrnko. za imerlku a uolara na 1 _ .zagrel). MasaryKoy a ui or. 28a _ Za tiskarn odgovara: Budolt Polanovic, Magreb, tiica br. 131 .