DVIJE POSUDE BODROGKERESZTURSKOG TIPA IZ SRIJEMA STOJAN DIMITRI JE VIČ Na dvije krajnje točke Srijema — na zapadnoj strani u Sotinu (kot. Vin­ kovci), a na istočnoj u Surčinu (kot. Beograd) — nađene su još prije I. svjetskog rata dvije tipične bod rogkcresz turske posude. One do sada nisu bile objavljene, ali je poznata jedna velika bod rogkcresz turska posuda iz Vučedola, koju je publicirao V. Hoffiller.1 •SI. 1 i. Primjerak iz Sotina (SI. i, 2 a) predstavlja niski, blago profilirani tip amfore tako zvanog »Milchtopfa« sa dvije ušice ispod usta, odnosno uz usta posude. Modelacija je pravilna, površina nije naročito ravna, a sive je i sivo- smeđe boje, te pokazuje ostatke firniza. Neukrašena je. Visina: 11,5 cm. Prom.: usta: 6,8 (na ušicama: 9,3) — trbuha: 10,6 — dna: 6,2 cm. Nađena je na »Skendri« u Sotinu (parcela br. 2536, katastar od prije I. svjet. rata) u tadanjem vinogradu Lovre Drobine, 60 cm duboko na jednom ognjištu s još jednom manjom posudicom, koju danas više nije moguće identificirati. Posuda je došla u Arheološki muzej u Zagrebu negdje prije 1900. godine- 1 C. V. A. L, Pl. 3, 4. 2. Posuda iz Surčina (SI. 3 a,b; 2b) pripada također istom manjem tipu, ali je uobičajeno raščlanjena na cilindrični vrat sa ušicama ispod usta i na zaobljeni trbuh. Dobro je modelirana, iako relativno debljih stijena. Danas je tamno sive boje, dok je ranije pod inače slabo sačuvanom politurom bila crne boje. Bogato je ukrašena urezanim i žigosanim ukrasima, dosta nepažljive izvedbe. Inkrusta- cija je izvrsno sačuvana. Žigosani ubodi u grupama od po tri nalaze se samo na jednoj (prednjoj) polovini vrata u kombinaciji sa snopom paralelnih, horizontalno urezanih crta. Vratni pojas je podijeljen inače na dva pravokutna ukrasna polja. SI. 2 a, b Čitava površina trbuha ukrašena je motivom šahovske ploče. Vrat posude je djelomično oštećen, ali je nadopunjen sadrom. Vis.: 10,1 — vrata: 4,5 cm. Prom.: — usta: 4,8 (na ušicima: 7,4) — trbuha: 9,2 — dna: 4—4,3 cm. Posuda je nađena u vinogradu Ivana Pleše u Surčinu, a došla je u Arheo­ loški muzej u Zagrebu kao dar 1905. godine. Obje posude pripadaju najkarakteristićnijem obliku bodrogkereszturske ke­ ramike tako zvanom loncu za mlijeko, odnosno »Milchtopf--u. koji se pojavljuje u nekoliko varijacija. Počevši od vrlo izduženih, elegantnih oblika, pa do pri­ lično niskih i zdepastih tipova, te od blago profiliranih s jedne strane do oštro raščlanjenih profila s druge strane, postoji niz međuoblika. Oni se međutim uvijek pridržavaju jednog temeljnog oblika, koji u pravilu ima po dvije ušice nasuprot postavljene uz rub usta posude. Primjerak iz Sotina, koji pripada blago profiliranom niskom amforastom tipu (»Milchtopf«-a), ima najbliže analogije u jednom primjerku iz nekropole kod 299 Sl. 3 a Sl. 31 ) Magyartés-a2 i jednom drugom iz nekropole u Jâszladâny-u3 . Jedan dosta sličan primjerak poznat je i iz nekropole na Kotacpart-u kod Hôdmezôvâsârhely-a.4 Posuda iz Surčina pripada tipu s raščlanjenim profilom na vrat i trbuh, koji je podjednako čest, kao i onaj prethodni. Našoj je posudi oblikom najsličniji jedan primjerak s Kotacparta.5 Jedan vanredno lijep primjerak iz Pusztaistvân­ hâze6 ima također sličnosti s našom posudom, ali ima dosta bikonično profilirani trbuh. Po načinu ukrašavanja veže se posuda iz Surčina uz tri primjerka iz Pusztaistvânhâze,7 jedan primjerak iz Tiszakeszi-a8 i jedan iz Jâszladâny-a.9 Sva tri primjerka iz Pusztaistvânhâze upotrebljavaju i urezivanje i žigosane ubode, kao načine ukrašavanja, odnosno ukrasne tehnike. Druga dva primjerka upotreb­ ljavaju samo urezivanje. Direktne analogije za sam ukras posude iz Surčina za sada mi među bodrogkeresztu rskim predmetima nisu poznate. Jedino su grupe žigosanih uboda uobičajeni ukrasni motiv. Kvadratna dioba površine međutim nije rijetka, kako to pokazuju neki objavljeni primjerci.1 0 1 1 Općenito uzevši ukras trbuha surčinske posude ima mnogo više srodnosti sa ukrasnim koncepcijama Tiszapolgâr-Tiszaug grupe, kako to naročito pokazuju dvije posude iz Tiezaug- Kiisrétparta.1 1 Pošto se uzima — posve opravdano — da Tiszapolgâr-Tiszaug grupa predstavlja prijelaz ka Bodrogkereszturskoj kulturi (od Potiske),1 2 ta je pojava posve razumljiva. Općenito uzevši može se iz Tiszapolgâr-Tiszaug grupe izvesti gotovo u potpunosti bodrogkerestunski način ukrašavanja. Prema tome je posuda iz Surčina posebno zanimljiva ne samo zbog lokaliteta, nego i radi upotpunja­ vanja našeg poznavanja dobrogkeresturskog ukrašavanja. Pojava ovih posuda, kao i one iz Vučedola u ovom području ne predstavljaju iznenađujuću, nego posve normalnu i lako shvatljivu pojavu. Komunikacione veze Tisa—Dunav usloviile su i razmjenu predmeta, pa su tako i neki keramički proizvodi Bodrogkereszturske kulture lako došli u srijemsko područje. Ovamo treba ubrojati i zlatnu pločicu iz Progara (kot. Beograd, Srijem).1 3 Ova razmjena 2 Pài Patay, Kupferzeitliche Gräberfelder aus der Gegend von Szentes, Archaeologiai értesito, 1943, 1—2., T. V, 1 . 3 Pài Patay, Les trouvailles archéologiques du cimetière de l’âge du cuivre à Jâszladâny, A. E. 1944—1945 (ser. HL, vol. V.— VI.), T. VIII, 7. 4 J. Banner, Ausgrabung am Kotacpart bei Hâdmezôvâsârhely, Dolgozatok IX— X, 1933—1934, 1—2, Szeged 1934, T. XVIII, 14. 5 J. Banner, o. c. T. XV, 7. 6 J. Hillebrand, Das kupferzeitliche Gräberfeld von Pusztaistvânhâza, Ar- chaelogia hungarica IV, Budapest 1929, T. II, 6. 7 o. c. T. II, 4, 6; T. V, 2. 8 F. Tompa, 25 Jahre Urgeschichtsforschung in Ungarn 1912—1936, 24/25 BRGK, 1934/35, T. 18, 14. 9 P. Patay, Jâszladâny (A. E. 1944—45), T. VI, 9. 1 0 o. c. T. VI, 9; T. VII, 4. J. Hillebrand, Das kupferzeitliche Gräberfeld von Pusztaistvânhâza (Arch. hung. IV), T. II, 6. Samo kod druge navedene posude iz Jâszladâny-a je čitava ukrasna površina kvadratno raščlanjena. Kod ostale dvije citirane posude su tako podijeljeni samo neki manji dijelovi ukrasnog polja. 1 1 F. Tompa, 25 Jahre Urgeschichtsforschung in Ungarn (24/25 BRGK), T-15, 5, 6. 1 2 o. e. str. 53. 1 3 Ksenija Vinski, Prethistorijska zlatna pločica Bodrogkereszturske kul­ ture iz Progara u Srijemu, Abramićev zbornik, Split (u štampi). je mogla uslijediti za trajanja bilo Badenske, bilo Vučedollske kulture, vjerovat- nije ove potonje. Surčin je inače poznat kao nalazište Vučedolske, a Sotin i Ba­ denske i Vučedolske kulture.1 4 Vremenski se to moglo dogoditi negdje u rasponu od o. 2000. god. do o. 1800. godine pre n. e. ZUSAMMENFASSUNG Zwei Gefässe des Bodrogkeres'ztur-Typus aus Syrmien Im Archäologischen Museum in Zagreb wird je ein Gefäss des Bodrog- keresztur-Typus aufbewahrt. Beide stammen von zwei Endpunkten Syrmiens: aus Sotin (Bezirk Vinkovci) im Nordosten und aus Suröin (Bezirk Beograd) im Südwesten. Beide Gefässe gehören zu der sogenannten Milchtopfform. Das sanft profilierte Gefäss aus Sotin (Abb. 1, 2 a) ist nicht verziert. Das im Profil scharf gegliederte Gefäss aus Surčin (Abb. 3 a, b ; 2 b) ist dagegen reich verziert mit eingeschnittenen und gestempelten Ornamenten, also auf übliche Weise von Bodrogkeresztur ornamentiert. Für die Verzierungen dieser Gefässe besteht keine direkte Analogie in den Funden von Bodrogkeresztur. Nach der Verzierungs­ konzeption zeigen die Gefässe eine viel engere Verwandschaft mit zwei Gefässen der Tiszapolgar-Tiszaug — Gruppe aus Tiszaug — Kiarétparta1 1 , was ganz ver­ ständlich ist, denn diese Gruppe bildet einen Übergangsgrad von der Theiss zur Bodrogkeresztur Kultur. Unsere beiden Gefässe gelangten nach Syrmien zwei­ felsohne durch Tauschhandel, am wahrscheinlichsten zur Zeit der Vučedol (vielleicht auch Badener) Kultur. * i 1 4 Vučedolski nalazi iz Surčina i Sotina publicirani su u Opuscula archaeo- logica I. (S. Dimitrijević, Prilog daljem upoznavanju Vučedolske kulture, str. 6 i 8). Badenski materijal iz Sotina nalazi se u Arheološkom muzeju u Zagrebu i nije objavljen.