Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi Andela Frančič (Zagreb) An Insight into Croatian Toponymy on the Northern Border ABSTRACT: The toponymy of Medimurje, the northernmost Croatian county, still has not been catalogued or systematically dealt with. Following a brief review of studies of Medimurje toponymy to date and some examples of historical changes of toponyms, the author sketches out the morphological, word-formative, and (domain) semantic features of current official Medimurje toponyms. IZVLEČEK: Toponimija najbolj severozahodne hrvaške pokrajine Medžimurje do danes še ni bila popisana in ustrezno obdelana. Po kratkem orisu dosedanjih obravnav medžimurske ojkonimije in prikazu nekaj primerov sprememb ojkonimov skozi zgodovino avtorica v glavnih potezah prikaže morfološke, besedotvorne in pomenske značilnosti sodobne uradne medžimurske ojkonimije. Z h« - h« Sl tà 1-5 1. Uvod Od 17. st., u koje sežu počeci hrvatskih onomastičkih istraživanja, do danas popisano je i obradeno podosta toponimijske grade. Zahvaljujuči dosad objavljenim radovima hrvatskih i inozemnih onomastičara, sve je manje bjelina na hrvatskome toponomastičkom zemljovidu. Medu nedovoljno istražena područja, kad je o topo-nimiji riječ, ulazi i Medimurje, najsjeverozapadnija hrvatska pokrajina omedena hr-vatsko-madarskom državnom granicom, hrvatsko-slovenskom državnom granicom te rijekom Dravom. Medimurje ima 724 km2 površine a u njegovih 129 današnjih naselja, od kojih tri imaju status grada, živi oko 120 000 stanovnika. Polazeči od najstarijih u povijesnim dokumentima zasvjedočenih potvrda te oprimjerujuči samo neke od mnogobrojnih promjena medimurskoga ojkonimiko-na od 13. stolječa do danas, u ovome čemo radu prikazati suvremenu medimursku ojkonimiju s morfološkog, tvorbenog i semantičkog aspekta. U prikazu i opisu grade služit čemo se ovim ojkonomastičkim terminima: ojkonim (ime naselja), astionim (ime grada), komonim (ime sela), ojkonimija (ukupnost ojkonima nekoga 147 Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi ^ područja), ojkonimski (koji se odnosi na ojkonim), ojkonimijski (koji se odnosi na W ojkonimiju). N h« ^ 2. Medimurska ojkonimija O S 2.1. Dosadašnja proučavanja L Medimurska ojkonimija te toponimija uopče, izuzme li se horonim Medimurje, 0 rijetko su bile predmetom znanstvenog istraživanja. Toponomastička bibliografija v medimurskoga područja svodi se na samo nekoliko naslova, a bilješke i zapažanja 2 o pojedinim ojkonimima nalazimo u večem broju radova čiji se autori tek usput, 1 pišuči o kojoj drugoj temi, dotiču pitanja postanka, etimologije ili preimenovanja nekog naselja. Medu malobrojnim dosad objavljenim radovima o medimurskoj N ojkonimiji posebno mjesto zauzima Muraköz helynevei (Budapest, 1934) Lâszla A Hadrovicsa. To je prvi i do danas najopsežniji, najpregledniji i najsustavniji rad o p imenima medimurskih naselja. U sedamdesetak godina, koliko nas dijeli od na« stanka Hadrovisceva rada, došlo je do mnogih promjena u medimurskoj ojkonimiji, f neka Hadrovicseva tumačenja etimologije ojkonimijskog lika zahtijevaju korekcije, ^ a popis ojkonima nadopunu. 3 2.2. Terra beati Michaelis - najstariji potvrden medimurski ojkonim • Od najstarijih arheološkim nalazima zasvjedočenih tragova naseljenosti Medio murja u prapovijesnome neolitiku (Vidovič 1989) do prvoga indirektnog spomena 7 nekoga medimurskog lokaliteta u povelji kralja Stjepana Svetog iz 1024. (Kalšan • 2006, 22-23) prošlo je više tisuča godina. Najstariji dosad nam poznati spomen 2 imena nekoga medimurskog naselja sadrži listina u kojoj se prvi put izrijekom spo-minje i Medimurje. Riječ je o ispravi iz 1203. godine. U njoj se, kao i u mnogim poslije nastalim zapisima, Medimurje spominje opisno - «inter Muram et Dravam», a u sintagmi «terra beati Michaelis» prepoznajemo današnje medimursko naselje Mihovljan (Frančič 2000). Ojkonimijske potvrde nalazimo u mnogobrojnim, dijelom još nedovoljno proučenim ispravama iz starijih razdoblja medimurske povijesti. Dragocjene podatke o medimurskim ojkonimima prošlog vremena pružaju nam, uz ostalo, najstariji popisi župa Zagrebačke biskupije (1334. i 1501.), kanonske vizitacije, shematizmi, urbari, popisi stanovništva, zemljovidi i drugi povijesni dokumenti. 2.3. Medimurska ojkonimija kroz povijest Usporedbom povijesne i suvremene medimurske ojkonimije zapažamo mno-gobrojne razlike. Neka su naselja nestala, a njihova imena čuvaju samo povijesni izvori (npr. Črnec, Nova Ves, Kota, Durdanec, Svetošinec), neki su se ojkonimi tijekom vremena sasvim promijenili (npr. nekadašnji Bistric danas je Donji Vi-dovec, Pomorje je danas Sveti Martin na Muri, Altarec i Držimurec spojeni su u jedno naselje imena Sveta Marija), neka su manja naselja pripojena večim te im je ime izbrisano iz popisa medimurskih naselja koja imaju status samostalnog naselja (npr. Buzovec je danas u sastavu Čakovca, Benkovec je u sastavu Male Subotice, 148 Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi Gornji Vidovec je u sastavu Ivanovca), dio naselja uz slovensku granicu pripojen ^ je Sloveniji (npr. Veščica, Globoko, Gibina, Razkrižje) te njihova imena ne ulaze u suvremeni medimurski ojkonimijski sustav, prijašnji i sadašnji ojkonim nerijetko se djelomično razlikuju (npr. nekadašnji ojkonim Zasad danas je Zasadbreg, Sobotica o je Mala Subotica, Brest je Podbrest, Dobrava je Donja Dubrava). 7 U povijesti je bilo i nasilnog aloglotiziranja, tj. madariziranja medimurskih ojkonima (tako je npr. Mala Subotica u madarskoj inačici postala Kis Szabatka, Orehovica je dobila ime Drâvadiôs, Stanetinec je preimenovan u Hataros, Trnovec u Drâvamagyarad, Vugrišinec u Vargahegy, Pribislavec u Zalaujvâr, Peklenica u Bânyvâr, Knezovec je nazvan Gyümolcsfalva, Jalšovec je postao Erzsebetlak). U M vrijeme nasilnoga štokaviziranja svega neštokavskog medimurski ojkonimi s pre-poznatljivim kajkavskim biljegom dobivaju «pravilniji» lik lišen «dijalektne de-vijacije» (npr. Peklenica se dekajkavizira u Paklenicu, Nedelišče se preimenuje u Nedjeljište, ime Čakovec mijenja se u Čakovac, Čukovec u Cukovac, Ferketinec u Frketinac). Imena naselja nositelji su mnogih važnih jezičnih i izvanjezičnih obavi-jesti, te bi trebalo poštovati iskonski imenski lik, a ne nepotrebnim i neopravdanim promjenama svjedočiti o nebrizi preimenovatelja za imensku baštinu. Osim toga, svako preimenovanje rezultira višeimenošču, a svaka višeimenost krnji onomastič- o ku obavijest i narušava komunikaciju. Sudeči po zapisima imena medimurskih naselja u starijim dokumentima, ne-kad pluralni oblici nekih ojkonima s vremenom su singularizirani (npr. u listini iz 1598. spominju se «Vid Kerznarich z welikeh Mihelenecz ... Iuan Sgudlin z ter-nowecz ... Andr Mezar z maleh Mihalewecz ... Mihal ferlofetich z Lopatinec»)1 te je jedna od specifičnosti suvremene službene medimurske ojkonimije gotovo isključiva dominacija singularnih oblika (izuzetak su Puščine, Celine i Slemeni-ce), a pluralni se likovi mogu i danas čuti u neslužbenoj komunikaciji (npr. Idem v Mihaljefce, Bil sem v Vidofci). h« 3. Uvid u suvremenu medimursku ojkonimiju Popis službenih medimurskih ojkonima2 sadrži 127 ojkonima. Od toga 3 ojko-nima pripadaju kategoriji astionima (Čakovec, Prelog, Mursko Središče), a ostala 124 ojkonima jesu komonimi. 3.1. Medimurska ojkonimija s obzirom na broj riječi ojkonimskog znaka S obzirom na broj riječi, u medimurskoj ojkominiji dominiraju jednorječna imena. Ima ih 96 i čine 75% ukupne ojkonimije. To su sljedeči ojkonimi: Badličan, Banfi, Belica, Bogdanovec, Brezje, Brezovec, Bukovec, Celine, Cirkovljan, Čakovec, Čehovec, Čestijanec, Črečan, Čukovec, Dekanovec, Domašinec, Dragoslavec, Draškovec, Držimurec, Dunjkovec, Ferketinec, Listine hrvatske, str. 307. Pod službenim ojkonimom razumijevamo ime naselja koje ima status samostalnog naselja. 149 Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi ^ Frkanovec, Gardinovec, Goričan, Grabrovnik, Gradiščak, Grkaveščak, Hemu- W ševec, Hlapičina, Hodošan, Ivanovec, Jalšovec, Jurovčak, Jurovec, Kapelščak, N Knezovec, Kotoriba, Krištanovec, Križovec, Kuršanec, Lapšina, Lopatinec, M Macinec, Mačkovec, Marof, Martinuševec, Merhatovec, Mihovljan, Miklavec, W Nedelišče, Novakovec, Oporovec, Orehovica, Otok, Palinovec, Palovec, Pekle- O nica, Plešivica, Pleškovec, Podbrest, Podturen, Praporčan, Prekopa, Prelog, S Preseka, Pretetinec, Prhovec, Pribislavec, Puščine, Robadje, Selnica, Sivica, L Slakovec, Slemenice, Stanetinec, Strahoninec, Strelec, Šandorovec, Šenkovec, o Štefanec, Štrigova, Štrukovec, Totovec, Trnovec, Tupkovec, Turčišče, Vratišinec, v Vrhovljan, Vučetinec, Vugrišinec, Vukanovec, Vularija, Zasadbreg, Zaveščak, n Žabnik, Žiškovec. Dvorječnih je ojkonima znatno manje od jednorječnih. Njih 27 čini 22% uku-N pne medimurske ojkonimije. Riječ je o ovim ojkonimima: A Donja Dubrava, Donji Hraščan, Donji Koncovčak, Donji Kraljevec, Donji p Mihaljevec, Donji Pustakovec, Donji Vidovec, Donji Zebanec, Dragoslavec m Breg, Dragoslavec Selo, Gornja Dubrava, Gornji Hraščan, Gornji Koncovčak, f> Gornji Kraljevec, Gornji Kuršanec, Gornji Mihaljevec, Gornji Zebanec, Mala Subotica, Mali Mihaljevec, Mursko Središče, Okrugli Vrh, Savska Ves, Sveta M Marija, Sveti Križ, Sveti Urban, Zebanec Selo, Železna Gora. 1 • U suvremenoj medimurskoj ojkonimiji samo je jedan trorječni ojkonim (Novo o Selo Rok) te tri četverorječna ojkonima (Novo Selo na Dravi, Sveti Juraj u Trnju, 7 Sveti Martin na Muri). • Buduči da je krače ime funkcionalnije s gledišta jezične ekonomije, pretkaziva 2 je pretežitost takvih ojkonima u ojkonimijskome sustavu. 3.2. Rod, broj i sklonidba medimurskih ojkonima u službenoj komunikaciji Medu medimurskim ojkonimima najviše je (76 °%) imena muškog roda, ojkoni-mi ženskoga roda čine 16 °% ojkonimije, a najslabije su zastupljena (8 °%) srednjorodna imena. Osim triju pluralnih ojkonima (Celine, Puščine, Slemenice), svi ostali imaju singularni službeni lik. Jednorječni ojkonimi muškog roda završavaju uglavnom na suglasnik (izuzetak je Banji). Svi se sklanjaju po singularnoj paradigmi a-sklonid-be, pri čemu se u imenima na -ec e gubi u kosim padežima (nepostojano e; npr. N Knezovec, G Knezovca), a ojkonim Banji proširuje osnovu glasom -j- (G Banjija). Ojkonimi ženskog roda (završavaju na -a ) sklanjaju se po singularnoj paradigmi e-sklonidbe (npr. N Lapšina, G Lapšine). Ojkonimi srednjeg roda, koji završavaju na -e, sklanjaju se po singularnoj paradigmi a-sklonidbe (npr. N Brezje, G Brezja). Pluralni ojkonimi ženskoga su roda te imaju pluralnu paradigmu a-sklonidbe (npr. N Celine, G Celina, D Celinama). Dvorječni ojkonimi pridjevno-imeničke strukture jesu muškog (npr. Donji Mihaljevec), ženskog (npr. Sveta Marija) ili srednjeg roda (npr. Mursko Središče). Pridjevna se sastavnica sklanja po pridjevnoj, a ime-nička po imeničkoj sklonidbi (npr. N Mursko Središče G Murskog(a) Središča). U imeničko-imeničkim strukturama prva se sastavnica ne sklanja (npr. N Dragosla- 150 Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi vec Breg, G Dragoslavec Brega). Trorječnomu te četverorječnima ojkonimima rod ^ odreduje druga sastavnica, a u sklonidbi se mijenjaju samo prve dvije sastavnice (npr. N Novo Selo Rok, G Novog(a) Sela Rok; N Sveti Martin na Muri, G Svetog(a) Sufiks -ec (-ovec/-evec, -inec) najplodniji je sufiks medimurske ojkonimije. Najčešče se pridodaje antroponimskim osnovama (tip Bogdanovec) tvoreči sufi-ksalne izvedenice s posvojnim značenjem. Dodavanjem apelativnim, ponajčešče fitonimnim, osnovama (tip Brezovec) nastaju sufiksalne izvedenice s mjesnim značenjem. U tu skupinu ubrojit čemo i ojkonim Štrigova pretpostavljajuči da je riječ o eliptičnom ojkonimu nastalom izostavljanjem manje obavijesne sastavnice (toponimijskog apelativa). Složenim sufiksom -evec izvode se ojkonimi čija osnova završava na palatal (Hemuševec, Martinuševec), ali i oni u kojima je završni glas osnove nepalatal (Jal-šovec, Križovec), dok sufiks -inec sudjeluje u tvorbi od imena koja završavju na -a (tip Preteta > Pretetinec, Staneta > Stanetinec). 3 Za neke od navedenih ojkonima pretpostavili smo da su nastali onimizacijom apelativnih tvorenica, tj. da je do tvorbe došlo na apelativnoj razini (npr. Brezje; usp. Rječnik hrvat-skoga ili srpskoga jezika, s.v. brezje) ili transonimizacijom antroponimske tvorenice (npr. Banfi). U potonjemu primjeru riječ je o današnjim korisnicima toga ojkonima neprepo-znatljivome madarskom patronimskom sufiksu, pa ojkonim nije opravdano tvorbeni ra-ščlanjivati. 4 O = osnova, s = sufiks. Martina na Muri). Buduči da se službeni ojkonimi kadšto razlikuju od neslužbenih, ta če razli- 7 čitost biti uzrokom različitih sklonidbenih paradigmi u kojima če se očitovati dija-lektne morfološke odlike. 3.3. Tvorbena analiza jednorječnih medimurskih ojkonima _ P. 3.3.1. Jednorječni neizvedeni3 ojkonimi Banfi, Brezje, Celine, Marof, Otok, Prekopa, Prelog, Preseka, Puščine, Strelec Večina ojkonima ove nevelike skupine nastala je onimizacijom, a samo dva ojkonima rezultat su transonimizacije prezimena (Banfi) i osobnog imena (Otok). 3.3.2. Jednorječni ojkonimi sufiksalne tvorbe (tvorbeni obrazac: O + -s4) O + -ec (-ovec/-evec, -inec) q Bogdanovec, Brezovec, Bukovec, Čakovec, Čehovec, Čestijanec, Čukovec, Dekanovec, Domašinec, Dragoslavec, Draškovec, Držimurec, Dunjkovec, Ferketinec, Frkanovec, Gardinovec, Hemuševec, Ivanovec, Jalšovec, Jurovec, Knezovec, Krištanovec, Križovec, Kuršanec, Leskovec, Lopatinec, Macinec, Mačkovec, Martinuševec, Merhatovec, Miklavec, Novakovec, Oporovec, Palinovec, Palovec, Pleškovec, Pretetinec, Prhovec, Pribislavec, Slakovec, Stanetinec, Strahoninec, Šandorovec, Šenkovec, Štefanec, Štrukovec, Totovec, Trnovec, Tupkovec, Vratišinec, Vučetinec, Vugrišinec, Vukanovec, Žiškovec h« 151 Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi Ostali sufiksi sudjeluju u tvorbi kudikamo manjeg broja imena medimurskih w naselja: N -ica (-ice, -ovica): Belica, Orehovica, Peklenica, Plešivica, Selnica, Sivica, M Slemenice; W -an (-čan, -ljari): Badličan, Cirkovljan, Črečan, Goričan, Hodošan, Mihovljan, Praporčan, Vrhovljan; S -čak (-ščak, -ovčak): Gradiščak, Grkaveščak, Jurovčak, Kapelščak; L -ina: Hlapičina, Lapšina; o -išče: Nedelišče, Turčišče; v -nik (-ovnik): Grabrovnik, Žabnik; n -ija: Vularija. 3.3.3. Jednorječni ojkonimi prefiksalne tvorbe (tvorbeni N obrazac: p- + O5) A pod- + O p Podbrest, Podturen m Samo dva ojkonima nastala su prefiksalnom tvorbom. Oba su prvotno zabilje- ^ žena u neprefigiranome liku - Brezth, Thurren (Buturac 1984). k M 3.3.4. Jednorječni ojkonimi nastali ostalim tvorbenim načinima 3 a) srastanjem: Zasadbreg - prvotno (1505.) potvrden u liku Zazad (Hadrovics • 1934), tek 1866. javlja se u današnjem liku. Vjerojatni razlog dodavanja toponim- o ske imenice breg jest postizanje razlikovnosti. Naime, iste je godine zabilježen i 7 ojkonim Zasadselo (Sabljar 1866); b) prefiksalno-sufiksalnom tvorbom: Zaveščak. i 3.4. Dvorječni medimurski ojkonimi Medu dvorječnim ojkonimima najviše je ojkonimskih parnjaka koji se razlikuju u samo jednoj (antonimnoj) sastavnici, koje su poredane tako da diferencijacijska prethodi identifikacijskoj (npr. Donja Dubrava, Gornja Dubrava). Neki ojkonimi koji u današnjoj službenoj ojkonimiji nemaju antonimski parnjak nekad su ga imali. Tako npr. Gornji Pustakovec, Gornji Vidovec, Veliki Mihaljevec danas pripadaju povijesnoj medimurskoj ojkonimiji. Povijesni dokumenti svjedoče o velikom broju ojkonima toga tipa koji danas ne pripadaju službenoj ojkonimiji (npr. Mali Banji, Veliki Banfi, Mali Kozlovčak, Veliki Kozlovčak, Mali Slatnjak, Veliki Slatnjak). Medu dvorječnim ojkonimima pretežu pridjevno-imeničke sintagme (tip Mala Subotica; 24 imena). Samo tri ojkonima imaju imeničko-imeničku strukturu (Dragoslavec Breg; Dragoslavec Selo, Zebanec Selo). Tvorbena analiza sastavnica dvorječnih oj-konima pokazuje da su imeničke sastavnice najčešče nastale sufiksalnom tvorbom (preteže sufiks -ec (-ovec/ -evec, inec), npr. Donji Kraljevec). Večina danas (službeno) dvorječnih ojkonima nije oduvijek bila dvorječne strukture, nego je nastala dodavanjem diferencijacijske sastavnice da bi se postigla razlikovnost medu istoimenim naseljima. Tako su se npr. pridjevne sastavnice donji 152 p = prefiks, O = osnova. Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi i gornji najvjerojatnije u 16. st. počele dodavati homonimnim imenima medimurskih ^ naselja da bi se postigla jednoznačnost ojkonimskog znaka (Frančič 1995). Kad je riječ o dvorječnim ojkonimima sa sastavnicama gornji/donji/mala/mali/mursko u m s neslužbenoj se komunikaciji rabi isključivo jezično ekonomičniji, za pridjevni dio krači lik (npr. umjesto Mala Subotica > Sobotica, umjesto Donji Miljaljevec > Mi- ? haljevec, umjesto Gornji Mihaljevec > Mihalovec). Medu dvorječnim ojkonimima tri su s pridjevnom sastavnicom sveta/sveti: Sveta Marija, Sveti Križ, Sveti Urban, a istu sastavnicu sadrže i dva četverorječna ojkonima: Sveti Juraj u Trnju i Sveti Martin na Muri. Sredinom 20. st. sastavnica sveta/sveti briše se iz hrvatske ojkonimije. Preimenovanja iz ideoloških razloga nisu poštedeni ni medimurski ojkonimi toga tipa - Sveta Marija na Muri (kako se tada p. zvalo naselje), Sveti Martin na Muri, Sveti Juraj u Trnju, Sveti Križ Dravski (kako se tada zvalo naselje) i Sveti Urban skračuju se za sastavnicu sveta/sveti. Devede-setih godina prošloga stolječa tim su naseljima vračena prvotna imena (pritom je imenu Marija na Muri izostavljen prijedložni izraz koji nema oslonca u topografiji, a imenu Križ Dravski potonja sastavnica). > 3.5. Osvrt na doimensko značenje ojkonimskih sastavnica o Svakomu imenu, pa tako i imenu naselja, u času nastanka zna se povod nadije-vanja. Vezanjem imena uz dotično naselje i njegovim ustaljivanjem te informacije s vremenom blijede jer one i nisu bitne za obavljanje identifikacijske i diferencijacijske funkcije (ojk)onima. Kako nas od postanka medimurskih naselja i njihova imenovanja dijeli višestoljetno razdoblje, danas iz ojkonimskog lika iščitavamo vjerojatna doimenska značenja riječi u ojkonimskoj postavi. Za pojavnost nekih osnova upo-rište nalazimo u povijesnim dokumentima. Tako se npr. pouzdano zna da Čakovec svoje ime duguje grofu Dmitru Čaku (Csak), vrhovnome dvorskom sucu i palatinu kralja Bele IV., da je naselje Otok prvotno (13. st.) bilo posjed u vlasništvu plemiča Otoka, da je grof Banffy, gospodar Lendave, u 14. st. podigao utvrdu na mjestu današnjega naselja Banfi, Hodošan je nazvan po feudalnome posjednik grofu Hodošu (13. st.), Hemuševec po vlastelinu Hemušu. Neka su naselja ime dobila po imenima svetaca kojima je posvečena crkva ili kapela u njima podignuta (npr. Sveta Marija, Sveti Martin na Muri, Sveti Juraj u Trnju, Sveti Urban, Mihovljan, Donji Vidovec.). Antroponimsku osnovu nalazimo i u ovim ojkonimima: Domašinec, Dragoslavec, Draškovec, Držimurec, Ferketinec, Frkanovec, Martinuševec, Nova-kovec, Palinovec, Palovec, Pribislavec, Stanetinec, Šandorovec, Štefanec, Vukano-vec, Žiškovec...). Neki ojkonimi temelje se na nazivima biljnog svijeta (npr. Brezje, Brezovec, Bukovec, Donja/Gornja Dubrava, Donji/Gornji Hraščan, Grabrovnik, Jalšovec, Orehovica, Praporčan, Trnovec...), neki ojkonimi sadrže podatak o re-ljefnim odlikama (npr. Goričan, Okrugli Vrh, Vrhovljan, Železna Gora...), o izgledu zemljišta i odlikama tla (npr. Celine, Črečan, Prelog, Plešivica, Prhovec, Puščine.), informaciju o objektima nastalim ljudskom djelatnošču (npr. Cirkovljan, Marof), o zanimanju i službi nekadašnjih stanovnika (Vularija, Strelci) itd. Etimologija i etiologija nekih ojkonima još su zagonetne. Buduči da je ime sociolingvistička či-njenica, vrlo je važno voditi računa i o izvanjezičnim okolnostima koje su dovele do njegova nastanka. Katkad se iz naoko jasnog značenja riječi u imenu ne iščitava 153 Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi obavijest o stvarnom poticaju nastanka imena (npr. Savska Ves nije dobila ime po w rijeci Savi)6 ili se pak zapada u pučku etimologiju, pa se npr. Kotoriba tumači kao «kut (s mnogo) riba» (Kolarič 1992, 16). W 3.6. Dijalektne osobitosti medimurskih ojkonima Ojkonimi nastaju u zavičajnome idiomu te u neslužbenoj komunikaciji nose S jezična obilježja toga idioma. Ulaskom u sferu službene komunikacije ojkonim poL staje standardnojezičnom činjenicom, do odredene se mjere prilagoduje standaro dnojezičnoj normi, ali i zadržava neke dijalektne odlike. v Službeni medimurski ojkonimi čuvaju ove odlike medimurske kajkavštine: n glas e na mjestu jata i poluglasa (Belica, Podbrest, Preseka, Strelec, Zasadbreg, 1 Dragoslavec Breg, Nedelišče; Peklenica, Savska Ves, Zaveščak, Podturen, Čako-vec i svi ojkonimi na -ec); suglasničku skupinu čr (Črečan); suglasničku skupinu N šč/šč (Donji /Gornji Hraščan, Gradiščak, Grkaveščak, Kapelščak, Mursko Središče, A Nedelišče, Puščine, Turčišče, Zaveščak); depalatalizirano lj (Železna Gora); iz pala-p tala ne dolazi (uvijek) do prijeglasa (Križovec, Jalšovec; ali Kraljevec, Mihaljevec, m Hemuševec); slijed ir na mjestu slogotvornog r (Cirkovljan). Dok su službena imena naselja zadržala tek pokoju odliku zavičajnog idioma, u njihovim neslužbenim varijantama do izražaja dolaze odlike pojedinih mjesnih M govora medimurskog dijalekta (zatvoreni i otvoreni vokali, dvoglasi, obezvučeni 3 završni šumnici, izostavljanje početnoga nenaglašenog vokala, glas o kao kontinu- • anta stražnjega nazalnog vokala...). U neslužbenoj komunikaciji večina dvosložnih o ojkonima gubi manje obilježenu (diferencijacijsku) sastavnicu svodeči se na mnogo 7 funkcionalnije jednorječne izraze, singularni se oblici zamjenjuju pluralnima... Tim • i drugim promjenama ojkonimi katkad poprime lik vrlo različit od onoga službenog 1 2 (npr. Čehovec > Čofce, Hodošan > Fodošene). 4. Medimurski ojkonimi u Hrvatskome enciklopedijskom rječniku Prije nekoliko godina tiskan je jednojezično-jednosvezačni Hrvatski enciklope-dijski rječnik. U njemu je onomastika «znatno zastupljena jer se je nastojalo pokazati da je hrvatski imenski korpus neodvojiv dio cjelokupnoga hrvatskoga leksičkog blaga kroz koji se ujedno bjelodano ogledaju različite faze jezičnoga razvoja hrvatskoga jezika.»7 Uz ostalo, u Rječnik su uvršteni i neki medimurski ojkonimi. Ukupno su 53 rječnička članka «naslovljena» imenom medimurskog naselja. Uz ojkonimsku natu-knicu stoji kratica gramatičkog roda, informacija o smještaju naselja, podaci o broju stanovnika dotičnog naselja, večinom je tu i etnik za mušku i žensku osobu te ktetik. Ponekad se dodaje i množinski nominativni lik etnika te završetak ojkonima u geni-tivu jednine. Osim nejasnoga kriterija izbora medimurskih ojkonima koji su uvršteni 6 «Pravo ime sela moralo bi glasiti Saska Ves - ne po rijeci Savi s kojom nema nikakve veze, nego po Sasima koji su u 16. i 17. stolječu naseljeni ovdje kao kovači oružja i oruda za potrebe čakovečke utvrde i feudalnog posjeda» (Kapun 1982, 193). 7 Hrvatski enciklopedijski rječnik XIX. Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi u Rječnik (uz ostale izostalo je i ime Murskog Središča, jednog od triju medimurskih ^ gradova), uočava se poprilična nesustavnost. Različite su informacije koje čitatelj doznaje iz rječničkoga članka - u nekim člancima izostaju etnici (za mušku i žensku osobu), u nekima ktetici, a ima i takvih koji ne sadrže nijednu od tih potvrda. Preko svega nabrojenog mogli bismo priječi (iako takva neusustavljenost ne priliči rječniku enciklopedijskoga formata), ali neoprostivaje pogreška kad je samo ime naselja krivo $2 napisano. Npr. umjesto Cirkovljan (jd.) čitamo Cirkovljani (mn.), Gornji Hraščan preimenovanje u Gornji Hraštan (u članku iza etnika stoji «stanovnik Gornjih Hraštana»), ^ Gornji Kuršanec postao je Gornji Krušanec. Katkad se pogriješilo u naglasku ojko-nima (npr. Krušanec, Lopatinec, Štefanec krivo su naglašeni). Stanovnik Hodošana, _ prema autorima Rječnika, jest «Hodošanec» (sufiks -ec u tvorbi etnika dijalektna je odlika koja, prema vrijedečoj normi ne ulazi u standardni jezik), uz ojkonim Križovec donosi se ktetik križovečkl definiran «koji se odnosi na Križovce»... Stanovnici po-jedinih medimurskih naselja ne bi se prepoznali u ponudenim kabinetskim etničkim konstruktima (Pribislavečanin < Pribislavec, Malosubotičanin < Mala Subotica, Svetomàrijanin < Sveta Marija... ). U Hrvatski enciklopedijski rječnik trebalo je uvr- Z stiti sve ojkonime pazeči da budu točno zapisani (i naglašeni), uza svaki donijeti etnik > i ktetik pokazujuči više sluha za likove koje rabe sami stanovnici tih naselja. 5. Umjesto zaključka Svekolika medimurska ojkonimija (povijesna i suvremena) do danas nije popisana ni iscrpno obradena. Mnogobrojni su mikrotoponimi zauvijek zaboravljeni. Slična sudbina čeka još tisuče imena danas zapuštenih livada, sjenokoša, gajeva, šumaraka te umjetnimjezerima potopljenih oranica i šuma. Nemarno se odnosimo prema imenskoj baštini svojih predaka te bez imalo osječaja krivnje odbacujemo stara imena dijelova naselja i ulica dajuči im «lijepa, suvremena» imena. Imena su svjedoci naše prošlosti i sadašnjosti. Ona svjedoče o vremenu u kojem su nastala, o svojim nadjevateljima, o jeziku kojim su oblikovana. Medimursku toponimiju treba što prije popisati, analizirati i leksikografski obraditi. Prikaz suvremene medimurske ojkonimije samo je mali prilog poznavanju hrvatske toponimije na sjeverozapadnoj medi. Glavni, kudikamo opsežniji i zahtjevniji, dio posla stoji pred budučim istraživačima. h« - h« s tà 1-5 Literatura Frančič, Andela, Hadrovicsev prinos proučavanju medimurske ojkonimije, Hrvati u Budimu i Pešti, zbornik radova 1997.-2000., Hrvatska samouprava Budimpešte, Budimpešta 2001, str. 209-217. Frančič, Andela, Prilog proučavanju medimurske ojkonimije: dvoleksemni ojkonimi s pridjevima donji/gornji, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik 21, Zagreb, 1995, str. 25-50. Frančič, Andela, Prvi spomen Medimurja, Kaj XXXIII, 1-2, Zagreb 2000, str. 61-70. 155 Andela Frančič: Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj medi ^ Frančič, Andela, Medimurska ojkonimija i književni jezik, Rasprave Zavoda za jezik 14, Zagreb 1988, str. 51-58. N Hadrovics, Lâszlo, 1934, Muraköz helynevei, Nyelvtudomânyi Kozlemények 48, Budapest, str. 3-34. R Buturac, Josip, Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine 59, 43-108, Zagreb 1984. S Kalšan, Vladimir (2006), Medimurska povijest, Čakovec. L Kapun, Vladimir (1982), Medimurje 1918., Zrinski, Čakovec. 0 Kolarič, Juraj (1992), Povijest Kotoribe, Zagreb. v Listine hrvatske (1863), izdaje Ivan Kukuljevič Sakcinski, Zagreb. n Sabljar, Vinko (1866), Miestopisni riečnik kraljevinah Dalmacije, Hervatske i 1 Slavonije, Zagreb. Skupina autora (2002), Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb. Vidovič, Josip (1989), Vodič stalnim postavom Arheološkog odjela Muzeja MediA murja Čakovec, Čakovec. p i J*\ Vpogled v hrvaško ojkonimijo na severozahodni meji M Povzetek 1 • Severozahodna hrvaška pokrajina Medžimurje meri 724 km2 in ima 127 na-0 selij, pretežno vasi. Primerjava med historičnim in sodobnim medžimurskim oj-7 konimskim sistemom kaže veliko razlik. Nekatera naselja so izginila in z njimi • tudi imena, nekateri ojkonimi so bili delno (npr. Brest > Podbrest) ali popolnoma 1 2 spremenjeni (npr. Bistric > Donji Vidovec) Nekateri so bili nasilno pomadžarjeni (npr. Pribislavec > Zalaujvâr), nekateri pa so izgubili svojo kajkavsko podobo (npr. Nedelišče > Nedjeljište). Najbolj pogosti so enobesedni ojkonimi in večina jih je moškega spola. Pretežno so tvorjeni s sufiksacijo, med sufiksi pa prevladuje -ec (-ovec/-evec, -inec). Medtem ko v neuradni, krajevni rabi ojkonimi ohranjajo svojo medžimursko kajkavsko podobo, v uradni rabi nekatere od fonoloških, oblikotvornih in besedotvornih značilnosti niso ohranjene (npr. Dragoslavec Breg, Zaveščak, Črečan; Železna Gora; Križovec) Ojkonimi antroponimskega izvora so ob nastanku izražali svojilnost (npr. Bogdanovec), tisti, ki so nastali iz apelativov, pa so označevali značilnost tal, površine (npr. Donja Dubrava). Kratek pregled gesel, ki v delu Hrvatski enciklopedijski rječnik (2002) obravnavajo medžimursko ojkonimijo, je pokazal, da se imena kljub neprestanemu opozarjanju, kako pomembno je njihovo čim bolj natančno dokumentiranje, še danes obravnavajo površno in prikazujejo v izkrivljenih oblikah (npr. Gôrnjï Hraštan namesto Gôrnjï Hraščan). Andela Frančič Filozofski fakultet, Ivana Lučiča 3, Zagreb afrancic@ffzg.hr 156 0 SVETI MARTIN NA MURI HLAPIC,NA , ŠTRIGOVA graoiščak \ MURSKO 'X/ /~~~\ gornji koncovcak SREDIŠČE f \ 'iVUČKOVEC • • grabroïnik* ^ selnica i„„_____„. BUKOVEC • .. j/^JESIEZNA GORA, ZAVESCAK sveti urban „„ *„„,phap0réam štrukovec ZASADflREG. • STANETINEC QRAGOSUWEC GORNJA DUBRAVa/ * • KRI20VEC • MIKLAVEC • FERKETINEC ŽIŠKOVEC MALI MIHALJEVEC • j • • KfUŠTANOVEC \ è SLEMENICE DRAGOSLAVEC BREG LOPATINEC • • SIVICA P0DTUBÉM NOVAKOVEC gardinovec ¥ BREZJE MAČKOVEC • PRESEKA GORNJI MIHALJEVEC • • NUVU btLU HUR ŠENKOVEC — -AciNEc ÈREÉA11/ ČAKOVEC ~i PRETETINEC• DUNJKOVEC ® PRIBISLAVEC „|AlA fr//- MrBMiWrrL V .^ASÄJiS^A VIS V ŠTEFANEC SUBOTICA 9EKANOVEC ' DOMAŠINEC TURCIŠCE • / BELIC* DRŽIIMUREG^p' T S™EUÇ*Q PAllNOV •□KL PALCVIC . • TRNOVEC » __JW~-g. hraščam NEDELIŠČE sVhoninec PUSCINE / V / TOTOVEC G. KURŠANEC ŠANOOHOVEC " - rn—- « /* " **jL- httlRŠANEC nbdSÄ, O. pustakovec čehovec _ D.KRAUEVEC HEMUŠEVEC f ČUKOVEC iT „„.iL«, D- MIHALJEVEC d vidovec 'JI -J JEZIKOSLOVNI ZAPISKI 13 • 2 O O 7 • 1-2