PoStarlna plačana u gotovu Cana Din 2*— SOKOLSKI GLASNIK GLASILO S A V E Z A SOKOLA KRALJ EVINE JUGOSLAVIJE 'тппттшшшшшшшшшшл v Izlazi svakog petka • God&nja pretplata 50 Din • Uredništvo i uprava nalazi cf/ssj d ** A t se u Učiteijskoj tiskari, Frančiškanska ulica 6 • Telefon broj 2177 • Račun 1• Poštanske štedionice br. 12.943 • Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračaju •'J i Ljubljan a, 4 decembs r 1933 God. VII • Broj 48 Osvecenje Narodnog spomen-doma Viieškog Kralja Aleksandra 1 Ujedi-nllelja u Kovom Sadu U domu se nalazi jedna cd najlepšh i najmodemijth sokolana u Jugoslaviji STGGODIŠNJICA S LOV E m KO G PROGRAMA Jan Kolar, koji je nazvan ocem slovenske uzajamnosti, objavio je pred stotina godina u listu »Hronka« svoju znamenitu raspravu »O literar-noj uzajamnosti medu slovenskim plemenima i narečjima«. Godinu dana kasnije, 1837, izdao je Kolar to svoje delo na nemačkom jeziku kao posebnu knjigu, da bi tako njegova rasprava postala pristupaenijom i širem krugu neslovenskih intelektualaca i političa-ra.' Ova knjiga pobudila je tada u svoj kulturnoj evropskoj javnosti veliko zanimanje. Sada dakle navršava se sto godina, otkada je ovo Kolarevo delo u kulturnom životu toga doba prokrčilo put ideji slovenske uzajamnosti. Jan Kolar (1793—1852) bio je sa-vremenik velikih slovenskih muževa uma i knjige, izmedu kojih pominjemo od Poljaka Adama Mickijeviča, od Rusa Aleksandra Puškina, od Čeha Josipa Dobrovskog, oca slovenske filologije, Palackog i Šafaržika, koji je delovao i u Novomc Sadu, a od naših Jerneja Kopitara, Vuka Stefanoviča Karadžiča i Ljudevita Gaja. Svc su to slavna i svetla imena, koje je sva-ko od njih trajno zapisano u kulturnoj i političkoj istoriji slovenskih naroda. Trebali bi sc zaustaviti pri svakom od tih imena i harem približno upoznati se s njihovim delima, da bi tako mogli da upoznamo njihovu ve-ličinu i oeeniti vrednost njihove duhovni: moći, koju su mcdusobiio iz-gradivali, i prožeti s jedrom te istom idejom medusobno sklopili lične veze. U zajedničkom svom nastojanju oni su podizali »monumentum acre peren-nius«, a Koralov duhovni profil odra-žavao se je u njcgovom odnosu prema čitavom Slovenstvu, jer mu je dao »magnam ehartam« slovenskog programa. Pa i još danas vidimo, da Ko-larovc programatske ideje lebde nad svakim slovenskim kongresom, nad svakim slovenskim zavodom i nad svakim listom, koji sc bavi Slovenstvom — one lebde kao što su lebdele kroz svih ovih sto godina. U spomenutom delu Kolar tuma-či, kako zamišlja daljnji razvoj ideje slovenske uzajamnosti, ideje koja je več pred njim nikla na plodnoj njivi češkog preporoda. Da spomenemo učenog Vaclava Duriha, osnivaea sla-vistiekih študija u Češkoj, zatim več pomenutog Dobrovskog, pa Puhmana, Jungmana, Antonjina Mareka i Vaclava Ilanka, koji su uspešno i ustrajno orali duboke brazde u slavistiekoj nauči. U svom pomenutom delu Kolar iznosi svoje misli i poglede i ukazuje puteve ka literarnoj slovenskoj uzajamnosti ovim rečima: »Literarna uza-jamnost je zajedničko sudelovanje svih krajcva i plemena na duhovnim plodovima svog naroda, ona je uza-jamno kupovanje i eitanje svih knjiga, koje izlaze u svim slovenskim narečjima«. Ovaj Kolarov program dale-ko je od romantike, kako neki to još i danas tvrde, več je on sasvim realan, jer i danas na toj osnovi počiva slovensko uzajamno nastojanje. Kolar je u duhu svoga doba smatrao sve Slovenc za jedan narod, koji se deli u plemena i narečja, kao što je sva slovenska krv potekla iz jednoga vrela. Ovaj Kolarov nauk postao je srž ilirskog pokreta i on sc javlja još i u današnje vreme. Kao što vidimo, Kolarevo delo ni-je imalo politieku tendcncu, ali i una-toč torne ono je zatalasalo politiekim životom austrijskih Slovena njegovog doba, jer je probudilo njihovu težnju za zbližcnjem i sjedinilo ih u zajed-ničkiin naporima i borbama za narodni opstanak i razvitak. Na svaki način Kolarevo delo bilo je u tadanje doba najmučnijeg režima Meternihovc reakcije junačka ispoved narodne duše, koju je prožimala vernost prema idc-alima mladalačke borbenosti. Ta ista tendenca provejava tako-der i iz najzrclijeg Kolarcvog dela Dne 1 decembra, na dan našeg narodnog ujedinjenja, nacionalni i kulturni Novi Sad je jedno retko, ali značajno slavlje: Na državni i sokolski praznik, pan Ujedinjenja, ovdašnje Sokolsko društvo u zajedniei sa Save-zom kulturnih društava na osvetilo je na svečan način svoj dom. Ovaj dom namenjen je kao spomenik blaženopo-čivšem Viteškom Kralju Aleksandru I Ujedinitelju, te je s toga dobio ime Narodni spomen-dom Viteškog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja. Več od ranoga jutra na dan osve-čenja Dom je bio meta svih rodolju-bivih gradana Novog Sada i okoline. Svi su hrlili k njemu, da za vremena osiguraju sebi mesto, kako bi bili oče-vidci jedne značajne svečanosti. I tako, kada je oko 11 časova preosvečeni episkop bački g. dr. Irinej Čirič, uz asistenciju sveštenstva, počeo da obav-Ija cin osvečenja Doma — svečana dvorana, hol i sve stepenicc bile su ispunjcne narodom. Računa se, da je u ovoj svečanosti učestvovalo oko 2000 ljudi, a polovina od toga broja, otprilike, morala je ostati napolju, ne mogavši dobiti mesta. Ovim su Novo-sadani, kao i uvek dosada, manifesto-vali svoje veliko interesovanje za na-’ še Sokolstvo i njegovu nesebičnu na-eionalr.o-kulturnu delatnost. Nakon .osvečenja Doma, kada je 1 skinuta trobojka s reljefa blaženopo- čivšeg Kralja Ujedinitcdja (rad vajara g. Stankoviča) i kada je Dom i formalno otvoren, starešina Sokolskog društva Novi Sad brat dr. Toma Jovanovič otvorio jc svečanu sednicu i pozdravio prisutne: izaslanika Nj. Vel. Kralja generala g. Čedu Jovanoviča, izaslanika Pretsednika Kraljevske vlade ministra poljoprivrede g. Svetozara Stankoviča kao i ministra za fizičko vaspitanje naroda g. dra Josipa Rogiča, g. Komandanta Armiske oblasti, pret-stavnike Senata i Narodne skupštine, zamenika Bana Dunavskc banovine g. Sv. Rajiča, zamenika starešine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije brata Duru Paunkoviča, g. Aleksu Iviča, prof. pravnog fakulteta u Subotici, i ostale ugledne goste i pretstavnike raznih kulturnih institucija. Nakon uvodnog govora brata starešine dra Jovanoviča, koji je izneo sve faze kroz, koje se prošlo da bi sc postiglo ovo značajno i za Sokolstvo neophodno delo; nakon spomena svih zaslužnih ljudi i ustanova čijim je pri-lozima omogučeno da se Dom podigne u postignutim razmerama — govorili su još: brat Svetislav Marič, prof., u ime Saveza kulturnih društava, mini-star za fizičko vaspitanje naroda g. dr. Josip Rogič, zamenik Bana g. Sv. Rajič, pretsednik Novosadske opštine g. dr. Branko Ilič, prof. g. Ivič, potpret-sednik Matice srpske g. dr. Aleksan-dar Moč i zam. starešine SSKJ brat Dura Paunkovič. Svi ovi govornici is-takli su svoje priznanje na postignu-tom uspehu Sokolskog društva, koje je nje sa slovenskom idejom. Iz tog Ko-larovog dela crpela su čitava pokole-nja narodni zanos i slovensku svest, a i naš Slovenski Jug zanosio se tim Štihovima, u kojima je Kolar proro-čanskim gledanjem iz elegične slovenske prošlosti nagoveštavao lepšu slovensku budučnost. Značajno je i to, da je Kolar — koji je bio protestant — odlučno posegao u rcformaciju, ko-joj je hteo da dade slovenski duh i da ju otrgne od upliva nemačke Lute-rove evangeličke crkve. Slovensku misao Kolarovih vremena možemo smatrati kao početak modernog kulturnog i političkog Slovenstva. Ta je misao nagoveštavala izgradnjom ovog grandioznog doma, udarilo još jače temelje za buduči razvoj ne samo Sokolstva, več i druge kulturne nacionalne delatnosti u ovim krajevima. Potom je brat starešina, uz opšte klicanje Nj. Vel. Kralju Petru II i nakon otsvirane narodne himne (koju je svirala muzika Sokolskog društva Novi Sad) zakljueio svečanu sednicu. Masa naroda, napuštajuči nakon svečane sednice ovaj lepi dom, bila je očigledno zadovoljna, čak šta više i zadivljena ovom grade vinom, koja i spolja i iznutra .pretstavlja delo naj-modernije, ukusne tehnike i komfora. Posle obavljenog svečanog dela osvečenja Doma, uglednim zvanicama i mnogobrojnim delegatima i gostima prireden je u restoranu. Doma banket, na kome je palo mnogo lepih, bratskih zdravica. Kako izgleda Spomen - dom Narodni spomen-dom Kralja Uje-dinitclja, čiji je vlasnik Sokolsko društvo u Novom Sadu, sagraden je u centru grada, pored parka, u ulici Kraljeviča Dorda. Dom je projektovao arh. g. D. Tabakovie, a nadzorni inže-njer je bio brat inž. Dušan Tošič, pretsednik Građevinskog odbora za grad-nju ovog doma. Radove je izvelo pre-duzeče inž;. Danila kačanskpg iz Novog Sada koje je bilo na licitaciji naj-jevtiniji penudač po cenu od 3,146.086 Din. Radovi su počeli da se izvode 23 avgusta 1934 god. Na radove gradenja zgrade utro-šeno je oko 4 900 000 Din, zajedno s troškovima pojačanja temelja i t. d. Dom če s celokupnim uredajem stajati oko 6,000.000 Din. Dom zauzima površinu od 2212 m2, a kubatura je 31,450 m3. Zgrada je sagradena u modemom stilu. Obložena je delom crvenom ope-kom, a delom belim kamenem. Još iz daljine mogu se na vrhu fasade proči-tati reči: Kralju Ujedinitelju. Čim se ude u veliki hol, sav obložen ružičastim i delom črnim mramo-rom (kod vrata), pada u oči lepo iz-raden reljef blaženopočivšeg Kralja. U levom krilu zgrade su smeštene pro-storije Sokolskog društva, velika i mala vežbaonica (za koju stručnjaci ka-žu da je najlepša u Jugoslaviji), prostrane oblačionice, prednjačke sobe, kupatila s tcplom i hladnom vodom, posebno za muške, posebno za ženske. U centralnom delu zgrade nalazi se i pozorište s lutkama sa 220 sedišta, koje se takoder može upotrebiti i kao dvorana za konferencije. Na I spratu nalazi se sala za sednice, sokolski muzej i hol za galeriju svečane dvorane. Na II spratu se nalaze kancelarije. Na desnom krilu zgrade je svečana dvorana s preko hiljadu sedišta, s pozor-nicom i sve za nju potrebno. Ova dvorana je najlepša u Novom Sadu i u njoj če se otsada priredivati sve veče i značajnije kulturne priredbe u No- narodnu obnovu manj ih i potlačenih naroda, a u svojim je konsekvencama stvarala saznanjc demokratskih osnova, koje i Širokim slojevima naroda obezbeduju faktičko sudelovanje u javnom životu. Tako je Kolar sa svojim saradnicima dao slovenskoj ideji upečatak humaniteta — ideji, koja je našla svoj put u ilirskom pokretu, koja je pala na plodno tlo također i medu Poljacima i Rusima, a koja se je samo u ruskom slovenofilstvu ispolja-vala na svojstven način pod imenom ruskog mesijanizma. .ledino Kolarov slovenski program, odnosno ideja slovenske uzajamnosti nije mogla u ono vreme da obuhvati i Bugare, a to s razloga, što su čamili pod turskim jarmom. 1 lumanitet, o kome je Kolar ste-kao svoja osnovna znanja na svojim vom Sadu. U suterenu je restoran, vrlo prostran i udoban. Zgrada ima centralno grejanje, kombinovano toplom vodom, parom i toplim vazduhom. Ventilacija je najmodernija i omogu-čuje najbrže ventiliranje prostorija. Što se tiče samih vežbaonica, one su snabdevene najmodernijim spravama, koje omogučuju savršenu pripremu za vežbače. Dovršenjem Sokolskog doma Novi Sad je dobio ne samo reprezenta-tivnu gradevinu, nego i instituciju za kojom je kulturni život Novog Sada odavno osečao potrebu. Time su Sokoli učinili i jedno značajno delo za nacionalno — kulturni prosperitet. Akademija sokolskog društva Uvečc istog dana Sokolsko društvo Novi Sad priredilo je svečanu Kao što je poznato, o Božiču 1932 izdao je katolički episkopat Kraljevine Jugoslavije poslanicu na svc vernike, koja je sadržavala teške klevete protiv Sokola Kraljevine Jugoslavije, klevete koje se dadu ožeti u sledečem: SKJ je sasvim bezversko društvo, on ruši u srcima svojih članova svaku a naj jače katoličku veru i nije samo bezversko nego i protivversko društvo; on širi odvratnu golotinju u vežbanju i u javnim nastupima uz pogibelj da se u mladeži pobudi duh razvratnosti i da se otudi crkvi i veri. Tako on ruši čudorednost u našem mladom na-raštaju, tako on potkapa i ubija veru i, kohaeno, Soko Kraljevine Jugoslavije neče da zna ni za Spasitelja ni za pošteno hrvatsko (slovensko) ime. Po odluci Uprave Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, bili su tuženi sudu biskup i apostolski administrator g. Lajčo Budanovie u Subotici i krčki biskup g. Srebrnič dr. Josip. Prvi bio je priznat krivim prestupa klevete presudom Sreskog suda u Subotici od 12 maja 1933 pod br. Kps 220/1933 i kao takav suden na 10 dana zatvora i Po svojem tradicionalnom običaju, sve naše Sokolstvo i ovc godine proslavilo jc naš največi narodni i državni praznik Prvi decembar najsve-čanijc. Sokolske proslave našeg Dana ujedinjenja imale su ove godine i svoj posebni značaj, što su one održane u svim sokolskim jedinicama u zemlji u znaku velikog sokolskog petogodišnjeg radnog plana te je pored manifestaci-onog karaktera tih proslava na njima iznesen i program rada pojedinih je-dinica za petgodišnji vremenski period, naime do godine 1941, kada če Nj. Vel. Kralj Petar II stupiti u doba Svoje pu-noletnosti i preuzeti vršenje kraljevske vlasti. I rezultat svojih napora na mnogim poljima svoje široke delatno- studijama u Jeni, vrhunac su njegove ideje slovenske uzajamnosti. U toj kulminaciji ta ideja pretstavlja dominantni! moč kulturnog Slovenstva. Tu moč prorokovali su svi veliki duhovi svih slovenskih pokolenja iza Kolara, koji su ukazivali na puteve i nala-zili sredstva, kako bi se jednom opet obnovila u mladalačkom poletu i po-bedonosnom pohodu skupnost i jedin-stvo starih Slovena po svim krajevima sveta. Kolarov slovenski program dao je stvarne i konkretne uspehe u torne, što vidimo, da slovenska književna uzajamnost sve više i više napreduje. To je najjasniji dokaz, da je Kolar znao što hoče i da je tomc što je hteo dao mogučnost ostvarenja. Ta če Ko-larova ideja ostati u duhovnom životu akademiju. Velika svečana dvorana bila je puna publike, tako da je ova akademija bila jedna od najposečenijih. Na akademiji pored koncertnog dela izvedene su i ove vežbe: 1) M. Vagnerova-J. Vašata: Ritmičke igre (ženski naraštaj); 2) Kovač I.-Jenko: Što čutiš, Srbine tužni... (muški naraštaj); 3) Erben - Gertler: Valcer (članice); 4) Erben - Mošinski: Vežbe motkom (članovi Ruskog otseka); 5) Jankovič - Mcndelson: Ritam i pokret (članice Ruskog otseka); 6) Peniger E.-Harfel O.: Vežba na prizmi (muški naraštaj); 7) L. Radinskova - O. Harfel: Gimnastički čas (članice) i 8) Mu-dri A.-Zaje L: U boj! (članovi). Akademija je kako u moralnom tako i u materijalnom pogledu vanred-no uspela. D. A. N. na novčanu kaznu od 4000 Din zame-njivu u 80 dana zatvora. Ova je pre-suda bila potvrdena presudom Okruž-nog kao krivično-prizivnog suda u Subotici od 30 juna 1933 Kzp. 280/1933. Biskup dr. Srebrnič bio je presudom Sreskoga suda I u Zagrebu, od 23 novembra 1936 priznat kao takav osu-den uslovno na 7 dana zatvora, na 300 Din globe, pretvorive u pet dana zatvora i na paušalni iznos od 100 Din. Zastupnici Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije bili su u prvome slučaju dr. lgnjat Pavlas, advokat u Novom Sadu i član Uprave SKJ, a u drugem dr. Hugo Verk, advokat u Zagrebu, član Uprave Saveza SKJ. Oba su zastupniku u svojim konačnim govorilna naglasila, da Savczu Sokola Kraljevine Jugoslavije nije do toga da optuženici budu strogo sudeni, nego samo da sudskom presudom bude utvr-deno, da su oni, proČitavši poslanicu Episkopata javno u crkvi svojim ver-nicima, počinili delo klevete protiv Sokola Kraljevine Jugoslavije, te su izjavila, da ne traže naknadu troškova zastupanja. sti kroz tih pet godina jugoslovensko Sokolstvo zavetovalo se da podnese kao svoj dar svome Mladome Kralju. Sokolska proslava u Beogradu U svih dvanaest beogradskih sokolskih društava održane su proslave Brvog decembra osobito svečano i prema unapred pripremljenom programu. Na tim svečanostima pročitana je poslanica Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, proglašen sokolski petgodišnji radni plan i položen zavet za njegovo izvršenje te izvršeno prevodenje sokolske dece u naraštaj, a naraštaja svih Slovena večito zdrava i živa. U tom duhovnom životu, trajno če ostati zapisano ime pesnika i ideologa slovenske uzajamnosti, koje i slovensko Sokolstvo s čašču prenosi od pokolenja na pokolenje. U torne pravcu našeg delovanja stavio nam je kao po-seban zadatak osnivač Sokolstva Tirš svojim znamenitim pozivom, s kojim se je godine 1871 obratio na svu slovensku omladinu, a koja treba da s prirodenom hrabrošču i neumornim vežbanjem stalno i pojačano — a ustreba li i životom — brani slovensku ideju. Naše delovanje na slovenskoj uzajamnosti sada je olakšano i prošireno, jer se sada u našem slovenskom sokolskem kolu nalaze i naša brača Bu-gari »Kčeri Slave« (»Slavy dcera«) — zbirke pesama, u kojima njegov pesnički duh spaja erotsko čeznuče i dojima- u članstvo. Sve ovc svečanosti počele su odavanjem sokolske počasti držav-noj zastavi. Presuda u procesu Saveza SKJ — dr. Srebrnič Sokolske proslave Vrvog decembra Dan Ujedinjenja proslavilo je Sokolstvo u čilavoj zemlji najsvečanije Str. 2 »bUELOLSK I C L A S N I K God. VII — bi oj 48 Posle završenih svečanosti u po-jedinim sokolanama, članstvo beogradjj skifi sokolskih društava došlo je u dom Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, istorijsku zgradu u kojoj je- dne 1 decembra 1918 bilo proglašeno naše narodno i državno ujedinjenje. i tu je formirana soko'ska povork i > Loj л je odatle posla korporativno na čelu sa zastavama i glazbom prema Kolarčc vom univerzitetu, gde je održana glavna svečanost, koju je priredila Sokolska župa Beograd. Svečanost na Kolarčevom univerzitetu počela je u 11.45 e asova, Velika dvorana K olarčevog univerziteta bila je uz mnoge zvanične prestavnike pu-na Sokolstva i gradanstva. U ime Nj. Vel. Kralja ovoj svečanosti prisustvovao je izaslanik pukov-nik brat Milorad Radovič, adjutant N j. Vel. Kralja i komandant pešadij-skog puka Kraljeve garde, zatim pret-stavnici vojnih, civilnih i crkvenih vla-sti te prcstavnici mnogih korporacija, ustanova i kulturnih i viteških udru-ženja. Svečanost počela je sviranjem »So-kolskog pozdrava«. Tada je starešina Sokolske župe Beograd, br. Staja Stajic, general, po-zdravio je sve prisutne, rekavši u svo-me govoru izmedu ostalog i sledeče: — Sokolstvo je obuhvatilo u svoje redove sve sinove našeg naroda, bez obzira na veru i stalež, želeči da posluži najvišim interesima Kralju, domovini i Jugoslovenstvu. Sokolstvo od svoga postanka radilo je na narodnom jedinstvu i svakoj rodoljubivoj akciji, bez bojazni od proganjanja, tamnice i drugih muka. Decembar 1918 godine pretstavljao je naš najviši ideal. Sa puno odušev-ljenja prihvačerto je delo našeg ujedi-njenja. Ovo oduševljenje bilo je pot-puno razumljivo i opravdano. Mi Sokoli moramo danas istači, da če sve sokolske jedinice naše sokolske organizacije nastaviti svoj rad, ne ob-ziruči se na .prilike i prepreke. Sokolstvo služi samo narodu i nikome dru-gom. U torne pravcu Sokolstvo če pro-duiiti svoj rad. Mi Sokoli stojimo čvrsto, sada kao i uvek uz sokolsko geslo: jedna država, jedan narod, jedan kralj. Za nas Sokole državno i narodno jedinstvo svršen je cin i prelazimo dalje ka duhovnom ujedinjavanju. Dava-eemo inicijativu za ovakav konstruktiven rad, pazeči dobro na sve rušilačke namere. Sa ovoga mesta uveravamo da čemo ostati istrajni u sokolskom radu, držeči na umu kao centralnu lič- nost lik mjadog Kralja, N j. Vel. Petra II. — Govor br. Stajica bio je burno pozdravljen i p orne en usklicima. »Zi-veo Kralj«, a sok ■ ;ka muzika imuni -rala je državnu himnu. Plan sokolske Petrove petogodis-njice u Beograda iNakon toga je br. A. Stgran, tajnik Sokolske župe, pročitao pbslanicu Sokolskog saveza. a z.;tl:n je br. Drag. Gošič, član Sokol >. i Narodnog 'pnzo-rišta, rccitovao pe.unu- od Sr. Beveviča: Prvi decembar. Posle toga g. :A. Siviobad, profesor i prosvetar Sokolske župe Beograd, iz-nco je u kratko ciljeve i ideje o Sokol-skoj Petrovoj petogodišnjici, ističuči, da je cilj Sokolstva da. ovom petogo-dišnjicom izradi radove, koje če kao svoj dar narodu predati na dan 6 septembra 1941, kada kao punoletan primi vršenje kraljevske vlasti Nj. Vel. Kralj Petar II. Ova j plan sokolske župe Beograd izvodiče 142 sokolska društva i sokolske čete. Zatim je starešina Sokolske župe Beograd, br. Staja Stajič izneo pregled zadataka, koje je beogradsko Sokolstvo preduzelo da izvrši, a medu ko-jima su povečanje broja sokolskih je-dinica u župi, osnivanje putujučeg po-zorišta sa ciljem sokolske propagande i narodnog prosvečivanja, izdavanje župskog lista i brošura, osnivanje sokolske knjižnice, sprovodenje intenzivne propagande sokolske ideologije, održavanje kurseva za unapredenje poljoprivrede na selima, održavanje i otvaranje poljoprivrednih i higijenskih izložbi u sedištima seoskih četa, pe-rodiena mobilizacija i smotra seoskih četa i održavanje seoskih sokolskih sabora i podizanje spomen - krsta na Torlaku u čast branilaca Beograda. Nakon toga je akademsko peva-eko društvo »Obilič« otpevalo narodni zbor i Mokranjčevu rukovet. Zatim su pred sokolskim zastavama položili zavet Sokolstvu i državnom i narodnom jedinstvu najnovija sokolska društva u Beogradu: Beograd X i Beograd XI. Pri polaganju zaveta prišli su br. Živan Rankovič, general i starešina Sokolskog društva Beograd X i br. Vlada Ilič, pretsednik Beogradske op-štine i starešina Sokolskog društva XI. Uz njih su prišli i ostali članovi starešinstva ovih društava. Svečanost je završena sokolskom himnom »Hej Sloveni!«. Naveče toga dana isva sokolska društva u Beogradu održala su svečane akademije. Značaj 1 decembra Svečana reč, koju je održao brat dr. Hugo Verk na proslavi Prvoga decembra u Sokolskom društvu 1 u Zagrebu. Niti je* Prvi decembra slučajnost, niti o sebi stoječi dan,.,več zbir zbiva-nja u razvoju povesti jugoslovenskih plemena, koja ih dovedoše do politi-čkog ujedinjenja. Ima udesnih zakona u svemiru, koji se vrše kada se ispune uveti, kojima su uslovljeni. Povest upučuje u suvislost prostosti sa sadašnjicom; u povesti sc sti-ču iskustva, koja bi se u životu kasno ili nikada stekla. Čovek, koji se ne smatra palim s neba i koji ne smatra da povest počinja sa njegovim danom rodenja, treba da zna što se je u svim vremenima i u svim zemljama zhivalo i da iz toga izvodi zaključke, koji se namiču za njegovu zemlju u njegovom vremenu. (Fridrih Veliki.) Nijedan se narod nije preko noči politički ujedinio i postao nacija, več su razna njihova plemena prošla kroz teška iekušenja, dok se nisu oduhovila i osposobila za politički slobodan život i splila u jednu naciju. Sloboda nije razularenost misli i dužnosti, več arena natecanja svih sinova jedne zemlje u dobru na korist otadžbine. 1 dok se ovo natecanja može pojavljivati u raznome ruhu i nijednomc sc takvome natecanju ne sme poricati dobra ver* dotle ova dozvoljena raznolikost u shvatanju oblika domovinskih dužnosti ne sme da prede u porieanje sa-moga narodnog i državnog jedinstva. Nama Jugoslovenima nije niko da-rovao slobodu, pogotovu ne partiski vodi. Nju je stekao sav jugoslovenski narod veličinom i ustrajnošču teških i najtežih iskušenja i patnja, svih njegovih plemena, u nastojanju da kroz vekove održe narodna obeležja i ova uzvise na dostojanstvo jedinstvenog, politički slobodnog naroda. Oni, koji danas *za pravilo ludost izabraše« i ponovno propovedaju trojstvo naroda, zaboravljaju ili ne znaju povesna zbivanja, koja su u nedalekom vremenu dovcla do političke slobode i narodnog jedinstva sve narode, naročito italijanski i nemački narod. Nema ništa novoga na svetu: sve što se sada zbiva, jednom se je več zbilo. Kenigrecu i Sadovi, Madenti i Sol-ferinu odgovaraj u naše divne pobede na Kumanovu i Babuni, na Ceru i Jadru, na Rudniku i Kajmakčalanu, na Bravičkom i Kučkovom Kamenu, na Moglenici i Urno j Reci i kod Niša, u kojima su naši div junači »pali za čast, ime i slobodu i naše su utirali suze vješti zvuci divnijeh gusala«. Podvizi-ma Kralja Poštenjaka i ženijalnog Kavura, Karbonara, Madzinia i »Gio-vanc Italia«, brača Bandiera,- Roberta, Balba, Garibaldia i tolikih drugih dostojnih sinova slobodne Italije, odgo-varaju podvizi, Oca Srbije Vožda Ka-rađorđa, Aleksandra Karadorda i llije Garašanina, Velikoga Kralja Oslobo-dioca, viteškog Kralja Ujedinitelja, Ilira i Velikog Štrosmajera, Riječke i Za-darske resolucije, koje kroz veleizdaj-ničke procese u Bosni, Dalmaciji i Hr-vatskoj, kroz Fridjungove parnice, vode do Sarajeva i Banje Luke, do Do-brudže i solunskog fronta. Eto, gde i kako se je radala politička sloboda ju-goslovenskog naroda, da poprimi svoj stvarni oblik u Prvom decembru 1918! Bilo je rečeno, da nisu pojedini intelektualci koji če da diktuju oblik vladavine i granice države, nego narod. To stoji: i oblik vladavine i granice države Kraljevine Jugoslavije dikto-vao je oružani narod svih triju jugoslovenskih plemena na krvavim razbo-jištima Balkana i Dobrudžc u času, kada se je deo njegovih intelektualaca medusobno tro i »raspeo sjeme posi-javši grko« samo pojačavao unutraš-nje trzavice i međusobnu mržnju. I kada se Prvi decembar 1918 skoro više nije ni vidao od puste magle dignutc od te inteligencije, koja nije došla na boj na Kosovu, neimar slobode jugo-slovenskog naroda, Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj, osnovao je Sokol Kraljevine Jugoslavije i predao mu u amanet sve podvige nepobedive srpske vojske i hrvatskih i slovenskih ica, sva vehemu na svetom ti'1 balk.tu.Aih razbojišta prolivene kr-: tja. dovede do velikog dana 1 de-ceun.-ra 1918. Predao mu je u amanet i ■ .m Prvi decembar 1918, kao dan ujed urjenj:1, naroda jugosiovenskog i postavio mu u zadatak stapanje tri pici-v na u jednu nacij u, dok se-svaki pojedini pri p: laik jed noga od tih ple-i oseti čo' ek 98991—693 ' ■ Gumene Čižmice, iznutra toplo potstavljene. Vel. 22-26 Din 39^, vel. 27-30 Din 49 v vel. 31-34 Din 59 -, vel. 35-38 Din 69 - 6622-40769 Najpodesniji dar djeci za Sv. Nikolu jesu ove lake cipelice od finog smedjeg boksa sa jakim kožnim djonom. Trajne i čvrste! Do br. 30 Din 59 -, od br. 31-34 Din 69*-, od br. 35-38 Din 79 - Izdaj« lav«! Sokol* Kraljevine Jugoslavije (E. Gangl) • Glavni I odgovorni uradnik Stjepan Čelar • Uradjujo Redakcijski otaek • Tiska Učiteljska tiskara (pretstavnik Franc* Štrukelj) Ljubljana