B o j a n P a j n i c P i l . k p r i d . v Z d o . n . B l j . c k . Ogranak Matice hrvatske u Cabru Srednji Zakrajc, Plešce 2020. Nakladnik / Založnik: Matica hrvatska Ogranak u Cabru Za nakladnika / Za založnika: Ivan Janeš Urednik: Marko Smole Tekst na naslovnici / Besedilo na zavihku: Ivan Janeš, prof. Predgovori / Besede h knjigi: Marko Smole Kristina Riman Živa Ogorelec Ivana Šaric Žic Pregled hrvatskog teksta / Pregled slovenskega besedila: Sanja Klaric, Slavko Malnar / Sonja Smole Možina Pregled narjecnog teksta / Pregled narecnega besedila: Slavko Malnar, Sanja Klaric, Marko Smole Naslovna stranica / Naslovna stran: Marko Smole po likovni predlogi iz arhiva Bojana Pajnica Tiskanje omogucio / Tiskanje omogocil: Urad Vlade republike Slovenije za Slovence v zamejstvu in po svetu Tisak / Tisk: Grafex d.o.o., Izlake Naklada: 160 i / in elektronska verzija Beseda urednika Z Bojcijem, kot so ga klicali domacini, sva bila vrstnika. Rojen je bil le nekaj mesecev pred menoj in spomnim se, da sva se kot otroka vcasih skupaj igrala na dvorišcu. On, rojen v Plešcih, jaz tam kršcen. Pogosto smo iz Ljubljane prihajali k stari mami, v njegovo in moje Plešce. Pomagali smo pri spravilu sena, hodili na pašo, grabili listje, z vilicami lovili z vrstniki ribe v potoku... Potem sem slišal zanj le še obcasno, hodili smo v gimnazijo, nato študirali. Da je zelo navezan na dolino in njene ljudi, da prihaja v svoj rojstni kraj, da vcasih šotori na Uograjah, da ima dolino neznansko rad… V Ljubljani sva študirala na isti fakulteti, a na drugih smereh. Po dolgem casu sva se videla šele ob mojih službenih obiskih v ljubljanskem Klinicnem centru, kjer je delal. Takrat sva zacela diskutirati o najinih dejavnostih v dolini, o etnografskih zbirkah in njihovem urejanju, o smislu prezentacije dedišcine v okolju, kjer je nastajala in živi, o popisovanju predmetov, hišnih imenih, amerikancih. V dolini sva se videla šele leta 2006, ko smo uradno odprli našo muzejsko zbirko v Plešcih in bil sem vesel, ko nama je s Sonjo ob prvem obisku Zakrajca leta 2007 podelil uradno priznanje Krajckih košenic, ki še vedno visi ob vhodu v našo muzejsko zbirko. Priznanje društva, ki ga je v Zakrajcu ustanovil s somišljeniki in se je leta trudilo z zbiranjem etnološke dedišcine domacega kraja in raziskovanjem njegove preteklosti. Rezucka hiša, kjer je ustvaril bogato etnografsko zbirko, v katere ureditev je vsa leta vlagal ogromno truda, je imela skupaj z Zakrajcem v njegove življenju posebno mesto. Tam je v hiši brez elektrike in vode preživljal svoje najlepše dni in bil deležen vsega tistega, kar nam je poskusil približati v svoji knjigi. Tudi srecanja s Pilokom, vaškim posebnežem, katerega ruševine hiše je celo oznacil. Od takrat sva se videvala veckrat, najveckrat v službi, kjer sva se pogovarjala o njegovem raziskovanju hišnih imen in izseljenstva v Ameriko. Pri pisanju knjig o stavbni dedišcini mi je pomagal s svojimi opisi krajev in zbranim materialom iz arhivov, za katere mi je po obdelanih terenih vedno zmanjkovalo casa. Sreceval sem ga po vaseh, kjer je popisoval hišna imena in zgodbe njihovih prebivalcev, posebno so ga zanimale cezmejne poroke. Prebrskal je cerkvene arhive, arhive z Ellis Island-a, arhive Mormonov. Pomagal sem mu s strokovno literaturo. Obenem sva se srecevala tudi na prireditvah, ki smo jih organizirali v sklopu naših raziskovalnih delavnic. Izredno so ga pritegnile dramske predstave cebranskih dijakov, ki so bili nekaj let redni gostje naše zakljucne prireditve. Za eno od teh prireditev se je leta 2011 ponudil, da lahko prinese svoje besedilo. Ko sta dijaka Tomica in Klara takrat odigrala igro po njegovi predlogi, je bil navdušen. Takrat sem sam že zacel z dejavnostmi na obeh straneh meje, ki so pripeljale do vpisa lokalnih govorov v oba registra nesnovne dedišcine in vprašal me je, kaj menim o tem, ce bi napisal kaj v dialogih. Bil sem navdušen nad predlogom, saj so prav ti lahko najbolj pristna predstavitev govora in odraz kulturnega okolja, iz katerega prihajajo. Bojan je o svojem delu govoril le malo. Marsikaj je skromno obdržal zase in malokdaj se je cutil toliko suveren, da bi svoje delo predstavil javnosti. Tudi topografsko razporeditev cerkvenih stavb, s katero mi je pomagal pri pisanju za dolino pomembne razprave o mitološkem prostoru, je imel izdelano že precej pred mojo raziskavo. Kljub vsemu sem ga koncno uspel pregovoriti, da je vsaj del svojih raziskovanj o hišnih imenih predstavil domaci javnosti s predavanjem, ki sva ga imela skupaj na Padovem, avgusta 2015. Leta 2016 je dokoncal svoj zemljevid Bljeckarije, ki je priložen knjigi in me spraševal za mnenje. Knjiga Pilok, za katero sem izvedel od njegove sestre, ko sem ji pred letom dni predlagal, da bi strokovno uredili njegovo zapušcino, je bila zame veliko presenecenje, saj o njej nisem vedel nicesar. Še vecje presenecenje je bilo branje. V dialogih, besedni igri in razmišljanjih glavnih oseb sem podoživljal svoje izkušnje o prebivalcih doline, ki sem jih poznal desetletja in obnavljal že pozabljeno besedišce. Vesel sem, da iz knjige odseva vse tisto, za kar sva se s svojim delom borila oba. To, da je dolina kulturno dedišcinski otok, ki v zgodovini ni poznal meja. V knjigi nastopajoce locijo šele priimki… Ce boste to zacutili tudi vi, je Bojan kljub zgodnji smrti opravil svoje poslanstvo. Vesel sem, da bo knjiga s skupnimi mocmi koncno zagledala luc dneva in bo besedilo v elektronski obliki v enaki meri dostopno tudi širšemu krogu bralcev v Sloveniji in na Hrvaškem. V Sloveniji bo to sploh prva natisnjena knjiga v govorih ob Cabranki in zgornji Kolpi, na kar smo posebno ponosni. Hvala vsem, ki ste sodelovali in podpirate naša prizadevanja za ohranitev tega lepega koticka in pomembnega dela skupne kulturne dedišcine Slovencev in Hrvatov. Marko Smole Rijec urednika Bojci i ja, kako su ga mještani zvali, bili smo vršnjaci. Roden je samo nekoliko mjeseci prije mene i sjecam ga se kao dijeteta s kojim smo se ponekad igrali zajedno u dvorištu. On, roden u Plešcima, a ja sam tamo kršten. Iz Ljubljane smo cesto dolazili kod bake, u njegove i moje Plešce. Pomagali smo u sakupljanju sijena, išli na pašnjake, grabili lišce, lovili vilicama ribe s vršnjacima u potoku ... U to vrijeme sam za njega cuo samo povremeno, išli smo u srednju školu, a zatim studirali. Da je jako vezan za dolinu i njene ljude, da dolazi u svoj rodni kraj, da ponekad šatoruje na Uograjah, da neizmjerno voli dolinu ... U Ljubljani smo studirali na istom fakultetu, ali na razlicitim smjerovima. Nakon dugo vremena vidjeli smo se tijekom mojih poslovnih posjeta ljubljanskom Klinickom centru, gdje je radio. Tada smo poceli raspravljati o našim aktivnostima u dolini, o etnografskim zbirkama i njihovom uredivanju, o znacenju prezentacije baštine u okruženju u kojem je stvorena i živi, o popisu objekata, kucnim imenima, o Amerikancima. U dolini smo se vidjeli tek 2006. godine, kada smo službeno otvorili našu muzejsku zbirku u Plešcima, i bio sam sretan kad je Sonji i meni dodijelio službeno priznanje Krajckih košenic prilikom našeg prvog posjeta Zakrajcu 2007. godine, koje i danas visi na ulazu u našu muzejsku zbirku. Priznanje udruge koju je osnovao u Zakrajcu s istomišljenicima i koja je godinama radila na prikupljanju etnološke baštine svog rodnog kraja i istraživanju njegove prošlosti. Rezucka kuca, u kojoj je stvorio bogatu etnografsku zbirku, u cije je uredenje uložio veliki napor svih ovih godina, imala je posebno mjesto u njegovom životu zajedno sa Zakrajcem. Tamo je u kuci bez struje i vode proveo svoje najljepše dane i uživao u svemu onome što nam je pokušao približiti u svojoj knjizi. Takoder i u susretima s Pilokom, seoskim unikumom cije je ruševine kuce cak i oznacio. Od tada smo se vidali nekoliko puta, najcešce na poslu, gdje smo razgovarali o njegovim istraživanjima kucnih imena i emigracija u Ameriku. Pomogao mi je kod pisanja knjiga o stambenoj baštini s njegovim opisima mjesta i prikupljenim materijalima iz arhiva, za koje je meni uvijek nestalo vremena nakon obrada terena. Susretali smo se u selima, gdje je zapisivao kucna imena i price njihovih stanovnika, posebno su ga zanimala prekogranicna vjencanja. Pregledavao je crkvene arhive, arhive s otoka Ellis island, arhive Mormona. Pomogao sam mu sa strucnom literaturom. U isto vrijeme susretali smo se i na dogadajima organiziranim u sklopu naših istraživackih radionica u Plešcima. Izuzetno su ga privukle dramaticne predstave ucenika iz Cabra, koji su bili nekoliko godina redoviti gosti našeg završnog dogadaja. Za jedan od tih dogadaja ponudio je 2011. godine mogucnost donošenja vlastitog teksta. Kad su ucenici Tomica i Klara tada igrali igru na njegov prijedlog, bio je oduševljen. U to sam vrijeme vec zapoceo aktivnosti s obje strane granice, koje su dovele do upisa lokalnih govora u oba registra nematerijalne baštine. Bojan me je ispitivao što mislim o tome ako napiše nešto u dijalozima. Oduševio sam se njegovim prijedlogom, jer po mom mišljenju baš dijalozi mogu biti najautenticniji prikaz govora i odraz kulturnog okruženja iz kojeg dolaze. Bojan je malo govorio o svom radu. Mnogo je stvari držao do sebe, skromno i rijetko se je osjecao tako suvereno da bi svoje radove prezentirao javnosti. Imao je pripremljen cak i topografski izgled crkvenih gradevina - napravljen puno prije mog istraživanja, s kojim mi je pomogao da napišem važnu raspravu o mitološkom prostoru doline. Ipak, konacno sam ga uspio nagovoriti da domacoj javnosti predstavi barem dio svojih istraživanja o kucnim imenima sa predavanjem koje smo zajedno održali na Padovu, u kolovozu 2015. godine . Godine 2016. ispunio je svoju kartu Bljeckarije iz priloga knjige i pitao me za mišljenje. Knjiga Pilok, o kojoj sam saznao od njegove sestre kad sam joj prije godinu dana predložio da strucno uredimo njegovu ostavštinu, za mene je bila veliko iznenadenje, jer nisam znao ništa o tome. Još vece iznenadenje bilo je citanje. U dijalozima, igri rijeci i razmišljanjima glavnih likova oživio sam svoja iskustva o stanovnicima doline, koje sam poznavao desetljecima, i oživio vec zaboravljeni rjecnik starih rijeci. Drago mi je da knjiga odražava sve ono za što smo se oboje borili svojim radom. Da je dolina otok kulturne baštine koji u povijesti nije poznavao granice. U knjizi likove odvoje tek prezimena ... Ako i vi to osjecate, Bojan je svoju misiju ispunio unatoc ranoj smrti. Drago mi je da ce knjiga napokon ugledati svjetlo dana i da ce tekst u elektronickom obliku biti jednako dostupan širokom krugu citatelja u Sloveniji i Hrvatskoj. U Sloveniji ce ovo biti prva knjiga objavljena u govorima duž Cabranke i gornje Kupe, na što smo posebno ponosni. Hvala svima koji su sudjelovali i podržali naša nastojanja da sacuvamo ovaj lijepi kutak i važan dio zajednicke kulturne baštine Slovenaca i Hrvata. Marko Smole Predgovori / Besede h knjigi DONJE BLJECKE BOJANA PAJNICA Tradicija Gorskoga kotara je, nažalost, još uvijek manje poznata široj javnosti. Iako postoji tendencija da se strucnjaci i znanstvenici bave razlicitim aspektima ovoga prostora, malo je radova i izvora koji bi pobliže pokazali prošlost i sadašnjost gorske Hrvatske i susjednih slovenskih krajeva. Kada se govori o goranskome podrucju, tada na ovaj hrvatski i slovenski geografski prostor treba gledati kao na cjelinu u kojoj se identitet njegovih stanovnika ne gradi na nacionalnoj, vec u prvom redu na regionalnoj razini. Radi se o prostoru koji zahvaljujuci svojim geografskim znacajkama predstavlja cjelinu koja je tek u novijoj povijesti podijeljena državnom granicom. Jedinstvo ovoga prostora ocituje se u zajednickoj prošlosti, istom ili vrlo slicnom nacinu života, obicajima i govorom. S obzirom da je najveci broj radova koji piše o goranskoj tradiciji realiziran u okviru strucne ili znanstvene periodike, ova knjiga predstavlja drugaciji pristup ocuvanju tradicije. To je zbirka dramskih slicica koje prikazuju život u izmišljenom goranskom selu Donje Bljecke. Na pocetku knjige, umjesto klasicnih didaskalija, opisano je selo koje ce biti mjesto radnje svih prizora. Pri tome se ne radi o smjernicama za oblikovanje prostora na kojem ce se postavljati i realizirati dramski prizori, vec je to tekst koji opisuje znacajke mjesta u kojem likovi žive. Radi se o padinama oba brijega rijeke Cabranke i Kupe, o prostoru koji autor opisuje kao „pravi raj na zemlji“, te istice znacajke koje su specificne za goranski kraj, a seljani su ponosni na Petra Klepca, junaka koji je živio u njihovim krajevima i njegovu ulogu u ratu s Turcima. Autor situira selo u šire susjedstvo, isticuci naselja u kojima prevladava isti idiom kojim govore likovi u tekstu. Time ujedno implicira da ce likovi biti predstavnici stanovništva koje živi u ovim goranskim krajevima, te da ce u dramskim situacijama, dijalozima i monolozima, pružiti sliku svakidašnjeg života, s naglaskom na obicaje i vjerovanja. Didaskalije su oblikovane kao pripovijedanje autorskog pripovjedaca koji je upucen u zbivanja i najavljuje prizore koji ce uslijediti, te na kraju svakog prizora komentira radnju, nudi dodatna pojašnjenja pojedinih navika i obicaja goranskoga stanovništva ili objašnjava epilog videnoga. U svim dramskim prizorima sudjeluje deset likova. Likovi su karakterizirani na samom pocetku knjige. Obitelj Oplincarjevih cine Fabe, njegova žena Juhana i njihov sin Jurce. Imucni su, imaju veliki posjed, te su nabrojene domace životinje koje posjeduju, a koje predstavljaju prikaz njihovog materijalnog statusa. Obitelj Osobenjskih cine Jape, njegova žena Luba i kci Lencka. Oni žive skromnije od svojih susjeda. Imaju manji posjed i manji broj domacih životinja. Uz njih javljaju se likovi dviju susjeda, Margite/Girofke i Niže/Trstjanke, radnica ciji su muževi otišli na rad izvan goranskoga prostora i godinama se ne vracaju kuci. Girofka i Trstjanka karakterizirane su svojim podrijetlom koje se ocituje u njihovim imenima, a što znaci da su priseljene iz susjednih sela (Girofka iz Girava/Gerova i Trstjanka iz Terstja/Tršca). Njihovi su posjedi najmanji, one su siromašne i teško rade na svojim i tudim njivama kako bi prehranile obitelj. Povremeno u naselje dolazi žandar Ferdo koji svojom pojavom unosi nemir medu mirne i složne suseljane i nerijetko izaziva dramsku napetost. On prenosi zahtjeve gospode (vlasti) koju imaju u odnosu na seljake, a oni se uglavnom svode na potraživanje poreza (desetine) i provodenje zakona. Ferdo tako, po zapovjedi, u Donje Bljecke dovodi i Piloka, beskucnika o kojem seljani trebaju brinuti godinu dana. Dramske slicice koje opisuju život ljudi u prostoru oko rijeke Kupe i Cabranke koncipirane su tako da oslikavaju goransku svakodnevicu u prošlosti. Zorno su prikazani svi aspekti seoskoga života u gorskim krajevima kroz cijelu jednu kalendarsku godinu. Autor je godinu podijelio prema tradicionalnim praznicima i obicajima: U pustno vrijeme, Uskrs, Petrovo, Izmedu Velike i Male Gospe, Za Svisvete, Od Svetog Nikole do Stare godine, Od Nove godine do Svijecnice. Najveci dio navedenih blagdana vezan je uz katolicku crkvenu godinu, što ukazuje na tradicionalni nacin odredivanja protoka vremena u katolickim zemljama, ali i na religioznost koja je bila duboko ukorijenjena u goransko stanovništvo. Nazivi blagdana i praznika koji stoje u naslovima objedinjuju dramske situacije koje autor povezuje s obicajima goranskoga stanovništva. Pri tome se on ne upušta u detaljnu deskripciju pojedinog obicaja ili dogadaja, vec ga prenosi dijalogom u kojem jedan lik postavlja pitanja ili izgovara sugestivne replike koje drugom liku predstavljaju poticaj za izlaganje i objašnjavanje. Niti jedan dogadaj nije izravno prikazan, vec se o njemu doznaje iskljucivo iz replika koje likovi izgovaraju i koje vrlo cesto obogacuju poslovicama, dosjetkama i humorom. Prvi dio prve knjige nosi naslov Živlejne v Zdouneh Bljeckeh i jedini je dio knjige koji nije povezan s praznicima ili blagdanima. U njemu je u tri dramske slike stvoren ugodaj malog goranskog sela i prikazani su njegovi stanovnici, cime je stvoren kontekst na temelju kojeg ce se realizirati cijelo djelo. U trecoj slici prvoga dijela javlja se lik Piloka. To je beskucnik koji je, prema zakonu, doveden u Donje Bljecke seljanima na brigu. Seljani su dobili u zadatak godinu dana brinuti za njega, što podrazumijeva da ce ga hraniti i osigurati mu prenocište. Iako im je zadatak povjerio Ferdo, mrski žandar ciji je zadatak provoditi zapovjedi koje dobiva, Bljeckari Piloka rado prihvacaju i uvode u život sela. Pilok unosi promjenu u seosku svakodnevicu utoliko što je svugdje prisutan, narocito kada se jede ili pije, ali je pri tome i nenametljiv. Zanima ga život i obicaji u Donjim Bljeckama i upravo su njegova potpitanja i intervencije u životu likova poticaj za prikaz dogadaja povezanih s Bljeckarima. Upravo je Pilok lik kojim je odreden vremenski opseg knjige, utoliko što seljani za njega trebaju brinuti godinu dana. Brinuci o Piloku, ostali likovi pocinju jasnije iskazivati svoj karakter, pri cemu se ne može govoriti o individualnim karakterima u pravom smislu rijeci, vec svaki lik predstavlja karakter tipican za ulogu koja mu je dodijeljena. Autor u tom smislu iskazuje svoj emotivni stav prema Goranima. Bljeckari su pobožni ljudi koji vrijedno rade, medusobno si pomažu, žive u skladu s prirodom i prirodnim silama koje nerijetko personificiraju u skladu s tradicijom. Velikodušni su i prihvacaju Piloka kao svojega, covjeka kojemu treba pomoc neovisno o tome što nije rodom iz njihovoga sela i što im je naredeno da brinu za njega. Pilok na odreden nacin obogacuje život sela. On rado sudjeluje u seoskim dogadanjima, prepricava zbivanja, usporeduje seoske obicaje sa svojim vlastitim i prorice. Upravo je njegovo prorokovanje ona poveznica koja idilicno prikazan goranski život u prošlosti cini još primamljivijim. On predvida da ce njive biti prazne i neobradene, da u stajama nece više biti životinja, te navodi citav niz pojava koje su uobicajene za suvremeni život, a potpuno su neshvatljive Bljeckarima. Nerijetko njegova prorokovanja izazivaju nevjericu, ali i humor jer seljani ne razumiju o cemu on prica. Opisujuci dramskim slikama godinu dana u životu Gorana, autor posredno opisuje zbivanja u selu tijekom cijele godine. Pri tome, cesto u šaljivom tonu, opisuje radove u polju, nabraja kulture koje uspijevaju u goranskim prostorima i teškoce s kojima se ljudi susrecu pri poljoprivredi. Takoder, opisuje se i životinjski svijet koji ne izlazi iz okvira imanja; tek na nekoliko se mjesta navode divlje životinje koje su relevantne za njihov život, poput puhova i medvjeda, te slatkovodnih riba koji žive u Kupi i Cabranki. Nadalje, navode se obrti, u prvom radu kao aktivnosti kojima se bave u zimskim mjesecima kada ne mogu raditi u polju ili u šumi, ili koji prehranjuju one koji su odlazili na rad po gradovima izvan Gorskoga kotara. Na taj nacin autor posredno daje sliku radnih migracija koje su bile karakteristicne za siromašno stanovništvo koje nije imalo dovoljno zemlje da bi od nje moglo živjeti. Na rad su odlazili uglavnom muškarci s namjerom da dovoljno zarade kako bi si mogli kupiti posjed na kojem ce živjeti. Tek rijetkima to uspije u potpunosti; iz interakcije likova doznaje se da su mnogi podlegli porocima i da su bitno promijenili svoj nacin života koji odudara od seoskih navika. Goranski nacin života povezan je s radovima u šumi. Uz to se veže i pojava hrvatarja koja je bila karakteristicna za slovenske krajeve. Mnogi muškarci odlazili su zimi na rad u hrvatske šume, što je i razlog zbog kojeg su te radnike nazivali hrvatarjima, a koliko je ta pojava bila raširena govori i cinjenica da je slovenski tisak izvještavao o njihovim organiziranim odlascima i dolascima, kao i nedacama koje su ih, ponekad, na radu zadesile. Likovi u djelu imaju i iskustvo hrvatarja i hrvatarjenja, pa se i o ovoj aktivnosti doznaje iz dramskih slicica. Zanimljiv obicaj opisan u knjizi je i obicaj Variha, mrtvackoga bdijenja na kojem su se sudionici i zabavili, kako bi sebi olakšali rastanak s pokojnikom, ali i kako bi pokojnika zadnji puta na zemlji razveselili. Likovi su bili prisutni i na bdijenju pa i o tome razgovaraju. Osim obicaja vezanih uz smrt, zabilježeni su i obicaji koji se odnose na ostale trenutke u ljudskom životu poput prošnje, vjencanja, rodenja i krštenja djeteta. Uza sve njih, vezuju se i price koje ukljucuju nadnaravna bica, bilo da ukljucuju vile i bijele žene koje mogu ljudima pomoci, odnosno coprnice ili mracnike koji im mogu nauditi. Ipak, lik kojeg Bljeckari štuju iznad svega je lik Petra Klepca, junaka koji je goranske krajeve obranio od Turaka. U knjizi su zabilježeni i razliciti oblici usmenoga stvaralaštva. Likovi cesto izgovaraju poslovice i izreke koje su povezane sa svakidašnjim životom, cesto izgovaraju basme kako bi se zaštitili od nepovoljnih utjecaja koji na njih vrebaju. Pjevaju tradicijske stihove u vrijeme blagdana kojima si žele osigurati blagostanje. Sve je to dio goranske tradicije koja je na ovaj nacin ostala zabilježena na neuobicajen nacin. Dati tradiciji dramsku strukturu zanimljiv je i promišljen nacin ocuvanja prošlosti. Dramske slike pogodne su za citanje, ali i za izvodenje na pozornici. I upravo je to bila jedna od autorovih niti vodilja. Oblikovati tradiciju na zanimljiv nacin, oživjeti selo iz goranske prošlosti i neposredno doprijeti do publike kojoj ce se svidjeti jednostavni i duhoviti likovi koji žive u kraju u kojem priroda može biti nemilosrdna, ali i prekrasna, i u kojoj se idila jednostavnoga života cini dovoljno poticajnom da se nadide sve životne teškoce i nedace. dr. sc. Kristina Riman, Rijeka SPOMINI NA BOJANA PAJNICA Etnološka zbirka Palcava šiša že vrsto let skupaj s Pokrajinskim muzejem Kocevje, Pomorskim i povijesnim muzejem Hrvatskog primorja Rijeka in ostalimi partnerji organizira poletne raziskovalne delavnice na obmejnem obmocju zgornje doline Kolpe ter Cabranke. Leta 2015 smo v okviru delavnic obiskali Zakrajc Turkovski na Hrvaškem. Pot do te skoraj pozabljene vasi je potekala po strmem kolovozu, obdanem z gozdom, in se koncala z majhno jaso. Na njej so bile postavljene hiše — nekatere so bile zelo stare in zapušcene, druge so predelali v novodobne vikende. Cisto na vrhu, tik pod hribom, je stala Bojanova Rezucka hiša. Zadržano nam je odprl vrata in nas povabil v starejšo pritlicno stavbo, ki je v sebi skrivala še dobro ohranjen lesen pod, crno kuhinjo in krušno pec. Vsak koticek hiše je bil zapolnjen s starinami, po stenah so visele stare okvirjene fotografije ter izrezki in fotokopije clankov o domacih krajih. Naslovnica enega od clankov se je glasila: »Sela, kojih nema«, in menim, da se je Bojan omenjenega problema še kako zavedal. Borna zemlja in veliko število lacnih ust v dolini Kolpe in Cabranke je ljudi že zgodaj prisililo v iskanje dodatnega vira zaslužka. Možje so s trebuhom za kruhom odhajali od doma ter iskali razlicno delo. Eni so krošnjarili, drugi so delali v gozdovih na Hrvaškem in v Franciji, tretji so iskali zaslužek cez lužo. Doma jih je cakala družina v upanju , da se vrnejo zdravi in, ce gre vse po sreci, polnih rok. Usode teh mož so bile razlicne, nekateri se niso vrnili nikoli, drugi so s svojim trdim delom uspešno podpirali svoje družine. Leta 1942 so italijanski okupatorji iz domov pregnali slovenske in hrvaške prebivalce ter jih odpeljali v internacijo na Rab ali v taborišca na severu Italije. V necloveških razmerah so mnogi umrli, tisti, ki so docakali kapitulacijo Italije leta 1943, pa so se pozno jeseni in pozimi med leti 1943 in 1944 pocasi vracali domov. Njihovo vrnitev in bedo je dokumentiral slovenski vojni fotograf Edi Šelhaus. Na fotografijah vidimo skoraj tipicen prizor — skupino žensk in pomanjkljivo oblecenih otrok v snegu na pogorišcu lastne vasi. Za prebivalce kolpske doline je bilo življenje po koncu druge svetovne vojne zelo težko, saj mnogi niso imeli nicesar. Oddaljenost, slabe prometne povezave in pomanjkanje industrije pa so še dodatno pripomogli k nazadovanju te prelepe obmejne doline. Mladi so se zaradi zaposlitve in iskanja boljšega življenja odselili v bližnja mesta na Hrvaško ali v Slovenijo, doma pa so vecinoma ostali stari ljudje. Takšno je stanje tudi danes. Obcina Osilnica, ki se razteza od vasi Žurge do cerkve sv. Ane in Joahima nad Mirtovici, je obcina z najvišjo povprecno starostjo prebivalca v Republiki Sloveniji. Ta je v letu 2019 znašala 50,8 let (vir Stat Slovenija). Kraji, ki izgubljajo ljudi, izgubljajo tudi svojo dedišcino. Menim, da se je Bojan Pajnic tega mocno zavedal, zato jo je poskušal na razlicne nacine obvarovati. Nekateri smo imeli priložnost spoznati njegovo bogato etnološko zbirko v Rezucki hiši, medtem ko je redko kdo vedel za njegova pisna dela. Ta so ostala skrita pred javnostjo vse do njegove smrti. Bojana sem dojemala kot osebo, ki je stežka delila svoje delo z drugimi v prepricanju, da ni dovolj dobro. Njegova pretirana skromnost ga je pri tem ovirala ali pa celo šcitila pred morebitnimi kritikami sovašcanov, saj je svoje zgodbe povzemal po resnicnih dogodkih. Vsaka oblika ohranjanja dedišcine je boljša kot nobena. Bojanu (in tistim, ki so odgovorni za izdajo doticne publikacije) smo hvaležni, saj so dodali kamencek k mozaiku ohranjanja zgodovine in dedišcine teh krajev. Morda se bo v prihodnosti v slovenskih ali hrvaških medijih ponovno pojavil clanek, tokrat o bogati dedišcini obkolpskih vasi z naslovom: »Vasi, ki so / Sela, kojih ima«. Živa Ogorelec, etnologinja, Pokrajinski muzej Kocevje Bojan Pajnic (s klobukom, levo) v razgovoru z etnologinjami iz Kocevja, Reke in Ljubljane ter udeleženci etnološke raziskovalne delavnice Palcave šiše in Slovenskega etnološkega društva, avgusta 2015 v Zakrajcu Turkovskem, ob obisku njegove Rezucke hiše. Foto: Sonja Smole Možina LEJPA MOJA, TU NEJ ZA VIRVAT KAJ ME PRAVEŠ! Doista, teško je vjerovat što cete sve pronaci citajuci ovaj rad, koje bogatstvo rijeci i doživljaja! Jer, jezik nije okamina vec osjetljiv organizam podložan promjenama i utjecajima. On je važan element identiteta stoga je ovaj rad Bojana Pajnica bitan prinos ocuvanju upravo tog segmenta nematerijalne baštine, još tako živog i žilavog u ovom dijelu Gorskog kotara. Doprinos radu je i prateci rjecnik koji prethodi svakoj pripovijetki, neophodan da bi tekst bio razumljiv ne samo izvornim govornicima vec i onima zainteresiranima za kulturu Gorskog kotara u najširem smislu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2015. pozitivno je odgovorilo na molbu za utvrdivanje Govora cabarskog kraja (Gerovo, Tršce, Prezid, Cabar i Plešce), jednog od najsloženijih i najarhaicnijih govora kajkavskog dijalekta u Hrvatskoj, kao kulturnog dobra te ga upisalo u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Taj se govor dobro sacuvao kroz stoljeca zahvaljujuci zatvorenosti i prometnoj izoliranosti kraja i neznatnim naseljavanjima iz susjednih govornih podrucja, kao i zbog same strukture te velike razlike u odnosu na standardni jezik. Dosadašnje analize pokazuju kako svih pet mjesta cabarskoga podrucja u govoru pokazuje djelomicne fonološke ili leksicke razlike te bi stoga i govorimo o cabarskim govorima. Sadržaj Bojanova rada nije ništa manje važan od jezika koji tekst dokumentira. Podijeljen u 51 pripovijetku, ovaj je rad dinamican, edukativan i nadasve topao dokument prošlog vremena. I vrlo blizak mom osobnom doživljaju autora prilikom našeg (pre)kratkog susreta. Stoga ovu zbirku pripovijedaka doživljavam kao hommage Bojanovoj ljubavi prema rodnom kraju i njegovoj tradiciji te stanovnicima ovog divnog i precesto zaboravljenog kraja. A onda i kao hommage Bojanu. Rad o izmišljenom selu po imenu Donji Bljecki kombinacija je etnografskih elemenata i autorove dramaturške slobode, spoj fikcije i stvarnih elemenata. To je Bojanovo videnje svakodnevice stanovnika u nedefiniranom vremenskom periodu, ali svakako onomu koje je prethodilo suvremenom životu kakav danas živimo i poznajemo. Njegovi stanovnici strahuju od „napretka“, žele sacuvati cist zrak i bistru vodu, ne žele školu jer „naša decica (...) i bez školi rastejo v poštjene ledi. Ledi, ku vejo ka je zdrava kmicka pamet“. I to je dijelom poruka koja odražava Bojanove stavove o potrebi ekološkog pristupa životu i ocuvanja vlastita kraja i identiteta. Radnju, smještenu u godinu dana, prati mnoštvo etnografskih motiva vezanih prvenstveno uz godišnji ciklus obicaja koji prate primjerice uskršnje i božicno vrijeme, period izmedu Velike i Male Gospe te niz drugih blagdana. Jednako tako pripovijetke prate i životni ciklus pojedinca, od rodenja do njegova konacna odlaska. Rad spominje ratarske kulture koje su sadili, jela koja su objedovali u pojedinim prilikama, od nadeuavajne do poftice, spominju se vec zaboravljeni školski predmeti poput krasopisa, djecje igre poput keco ripeta. Nalazimo, nadalje, zanimanja koja suvremeno društvo više gotovo ne poznaje poput hauziraca i vapnenara, spomen razlicitih odjevnih predmeta, plesove koji su se plesali, spominje se pucka medicina i prorice se buducnost iz rastopljenog olova. Rad podsjeca na niz danas vec gotovo zaboravljenih aspekata života koji ce mladim naraštajima biti potpuno nepoznati ali ce ih imati priliku upoznati barem na ovaj nacin. Upravo je stoga ovo vrijedan doprinos prezentaciji ondašnjeg nacina života ovog dijela Gorskog kotara, koji je Bojanu evidentno bio vrlo dobro poznat i blizak, ocito i drag. Radnju prati spomen brojnih mitoloških bica što pripovijetkama daje i nadnaravni karakter. Zastupljena je citava paleta karakternih osobina, onih dobrih i loših koje nas cine ljudima. Akteri su razlicitog imovinskog statusa, no usprkos tome vlada jedno gotovo utopijsko zajedništvo. Odskace tek lik Ferde koji je utjelovljenje vlasti koja uvijek, bez razumijevanja za „malog“ covjeka, ima od njega neka potraživanja. Na kraju svake pripovijetke se kroz rijeci mudrog prosjaka Piloka, svojevrsnog vizionara i proroka, naznacava buducnost sa svim njenim dobrim i lošim stranama. Život u dolini Kupe i Cabranke, s obje strane granice, dokaz je teze da kultura ne poznaje granice, da zajednicka baština živi usprkos administrativnim granicama i kako su trajne kulturne, ekonomske i društvene veze slovenskog i hrvatskog prostora neraskidive. Bojan je prepoznao to nasljede i zabilježio ga u svojoj umjetnickoj slobodi. Na taj mu je nacin podario novi život. Na kraju, ne poželite li i Vi živjeti u Donjim Bljeckima? U skladu s prirodom, sa svim prednostima i nedostacima života u maloj sredini gdje se svi poznaju, u tom imaginarnom trenutku koji smo, zahvaljujuci Bojanu, i mi doživjeli. Ivana Šaric Žic, viša kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka B o j a n P a j n i c P i l . k p r i d . v Z d o . n . B l j . c k . 1. knjiga Ž I V L E J N E V Z D O . N E H B L J . C K E H F a b e - gospodar J u h a n a - Fabetova žjena J u r c e - sin Fabeta i Juhance J a p e - gospodar .osobejnskeh L u b a - Japetova žjena L e n c k a - šci Japeta i Lube G i r o f k a - sosejda Margita T r s t j a n k a - sosejda Niža F e r d o - žandar P i l . k - pitlar Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BAJTARIJA, BAJTE - u knjizi domovina stanovnika na predjelu koji obuhvaca podrucje Tršca, Parga, Goraca, Kozjeg Vrha, Trave i Drage / v knjigi dežela prebivalcev predela, ki zajema obmocje Trstja, Parga, Goracev, Kozjega Vrha, Trave in Drage BEJL. ŽJEN.1,2,3,4, BEJL. ZJEN.5 - Bijele žene, vrsta dobrih vila / Bele žene, vrsta dobrih vil BIRA - porez / davek BIRKA - ime ovce / ime ovce BLJ.CKAR1,2,3,4, BLJ.ÇKAR5 - u knjizi stanovnik izmišljenog sela Donji Bljecki / v knjigi prebivalec izmišljene vasi Spodnji Bljecki BLJ.CKARIJA1,2,3,4, BLJ.ÇKARIJA5 - u knjizi domovina stanovnika s obiju strana Cabranke i gornjeg toka rijeke Kupe / v knjigi dežela prebivalcev z obeh bregov Cebranke in doline zgornje Kolpe BLJ.CKE1,2,3,4, BLJ.ÇKE5 - sušene jabuke i kruške / posušena jabolka in hruške BLJ.CK.V1, BLJ.CK.F2,3, BLJ.CKU4, BLJ.ÇKU5 - G od Bljecke / G od Bljecke BUG.C1,2,3, BUGEC4,5 - Bog, dem. / Bog, pom. CEPUT - strka, galama / trušc. razgrajanje CUKLARIJA - u knjizi domovina stanovnika na podrucju Cabra / v knjigi dežela prebivalcev na obmocju Cebra CUPRNICA1, CUP.RNECA2,3, CUPRENCA4,5 - carobnica, vještica / carovnica CICKA1,2,3,4, ÇIÇKA5 - ime ovce / ime ovce CIS1,2,3,4, ÇIS5 - preko / cez CREJVLE1,2,3, CEJVLE4, ÇEJVLE5- cipele / cevlji DEJ.O1,2,3, DEJ..4,5 - rad / delo FIRTAH - pregaca / predpasnik FOŽUN1,2,3, FAŽUN4, FAZUN5- grah / fižol FSE – sve / vse FURAT – prevoziti zapregom / prevažati z vprego GEBARIJA - u knjizi domovina stanovnika na podrucju Gerova i okolice / v knjigi dežela prebivalcev na obmocju Gerova in okolice GERJANSKU - u knjizi domovina stanovnika na podrucju Goraca i okolice / v knjigi dežela prebivalcev na obmocju Goracev in okolice GOSPODINA - domacica / gospodinja GOSP.ODA1,2,3, GASP.ODA4,5 - u knjizi oznacava vlast, plemstvo i gospodu / v knjigi prispodoba za oblast, plemstvo in gospodo GRENT - zemljišni posjed, imanje / posestvo, grunt HA.ZIROVCE1, HA.ZIROFCE2,3, HA.ZIRAVCE4,5 - putujuci majstori, pokucarci / krošnjarji HA.ZIROV.C1,2,3, HA.ZIRAVEC4,5 - putujuci majstor, pokucarac / potujoci mojster, krošnjar (brusac, piskrovez) HEDU - vrlo, jako / zelo HILA - ime krave Oplincarjevih / ime krave Oplincarjevih HRMENTUN1, H.RMENTUN2,3, KARUZA4,5 - kukuruz / koruza JADET S. - ljutiti se / jeziti se JEŠC.Š1,2,3,4, JESÇ.S5 - tražiš / išceš KAPIN - ime vola ravnih rogova / ime vola ravnih rogov KAR, KAREJNE - svada / kreg KECA - ime koze / ime koze KMALE - uskoro, ubrzo / kmalu KOMOT.N1 2 3, KAMUTEN4,5 - neopterecen, opušten, bezbrižan / neobremenjen, brezskrben KOPIC.1 2 3, Ž.AKE4, Z.AKE5 - vunene carape / volnene nogavice KR.OŠN.1,2,3, KR.AŠN.4, KR.ASN.5 - krošnje za sijeno / krošnja, lesena priprava za prenašanje sena KUJD.R1 2, KÜDR3, KJO.DER4,5 - podrum / klet KULOK .ODRAJTAT1,2,3, KULEK ADRAJTAT4,5 - odraditi tlaku (gospodi) / oddelati tlako (gospodi) LICKAT1,2, BEJLET3 - ljuštiti kukuruz / obeliti dozorele koruzne storže LISA - ime krave / ime krave MISLET (MISLI.1, MISLE.2,3, MISLU4,5) - misliti (mislio) / misliti (mislil) MOJD - medu / med MRACNIK1,2,3,4, MRAÇNIK5 - div iz razlicitih doba noci, mracnjak / ogromen velikan iz razlicnih obdobij noci NADE.AVAJNE1,2,3, BUDEL4,5 - vrsta uskršnjeg jela, karakteristicnog za cabarski kraj i susjedna slovenska naselja / vrsta velikonocne jedi, karakteriaticne za cebransko in sosednja slovenska naselja NAJB.L1,2,3, NAJBEL4,5 - najbolje / najbolj NA KRIŠ BET1,2,3,4, NA KRIS BET5 - biti u svadi, ne podnositi se / skregan NIGD.R1,2,3, NIGDER4,5 - nikada / nikoli NOBED.N1,2,3, NEBEDEN4,5 - nitko / nihce PIRJ. ŠCIHAT1,2,3,4, PIRJ. SÇIHAT5 - cehanje perja / cohanje perja PITLAR - prosjak, siromah / berac PIT.R KLJ.P.C1,2,3, PITER KLJ.PEC4,5 - Petar Klepac, legendarni junak Cabarske i Kupske doline / Peter Klepec, legendarni junak doline Cebranke in Kolpe PLAFKA - u knjizi ime krave Osobenjskih / v knjigi ime krave Osobenjskih PORID.N1,2,3, PARIDEN4,5 - zlocest / poreden POTUHN.N1,2,3, PATUHN.N4,5 - podmukao, neiskren / zahrbten PO VASEH - po selu / po vasi POZVANE1,2,3, PAZVANE4,5 - cijenjen, na dobrom glasu, G od P.OZVAN / na dobrem glasu, G od P.OZVAN PREG.RNAC S CONGLCKE1,2,3 - pleten ogrtac trokutastog oblika s resicama, pled / pleteno ogrinjalo trikotne oblike z resicami PRERAH.AT - uciniti rahlim / prerahljati PREVZIT.N1,2,3, PREVZITEN4,5 - ohol / prevzeten PREZDANSKU - u knjizi domovina stanovnika na podrucju Prezida i okolice / v knjigi dežela prebivalcev na obmocju Prezida in okolice PROF1,2,3, PRAF4,5 - pravo / prav PRPUVED - pripovijetka / pripovedka PR.OSET (PR.OSI.1, PR.OSE.2,3, PR.OSU4,5) - moliti (molio) / prositi (prosil) PRVUŠCET - priuštiti / privošciti P.AC - prostor za tržnicu i sajam / prostor za tržnico in sejem P.OJS - strmina niz koju se spušta drvo / riža za spušcanje lesa P.OL.1, 3, POKL.2, POLEJ4,5 - poslije, onda, nakon / potem RAJMAT S. - pristajati / pristajati RA.ŠICAT1,2,3,4, RA.SICAT5 - krivoloviti / krivolov REJPA - repa / repa ROSIN1,2,3, RASIN4,5 - ime vola / ime vola RUBACA1,2,3,4, RUBAÇA5 - košulja / srajca SIRKU - ime konja / ime konja SKUBET - cehati (vunu) / skubiti (volno) SPODGIBAT KIKLO1,2,3, SPADGIBAT KIKLO4,5 - podvezati haljinu / spodrecati krilo SUKNA - kratak muški kaput / kratek moški suknjic SULTAN - ime konja / ime konja ŠEŠI.O1,2,3, ŠEŠI..4, SESI..5 - sušilo za svinjsko meso / sušilo za svinjsko meso Š.ŠLAT1,2,3,4, S.SLAT5 - slekati, jednako izgovarati c i c, s i š, z i ž / sesljati, enako izgovarjati c in c, s in š, z in ž ŠKRLAK1, ŠK.RLAK2,3, K.ABUK4,5 - šešir / klobuk ŠLIŠAT1,2,3,4, SLISAT5 - cuti / slišati ŠRAT.L1,3, ŠLAT.R2, ŠLATER4, SLATER5 - patuljasti šumski duh / škrat ŠROK1,2, ŠEROK3, ŠERAK4, SERAK5 - širok / širok TRSTJANKA1, T.RSTJANKA2,3, TERSTJANKA4,5 - stanovnica Tršca, u knjizi nadimak jedne od ženskih osoba i kucni nadimak / prebivalka Trstja (Tršca), v knjigi vzdevek ene od ženskih oseb in hišno ime TURC.1,2,3,4, TURÇ.5 - Turcin, u knjizi istoznacnica za turske osvajace / Turek, v knjigi sopomenka za turške osvajalce UB.LBANK1,2,3, UBELBANK4,5 - stolarski stol / mizarski stol .OGLAR - ugljenar / oglar .OG.NCA1,2,3, .OGENCA4,5 – ugljara, kopa / oglarska kopa .OPLINCA1,2,3, APLINCA4,5 - pec u kojoj se pravi živo vapno / pec, v kateri se žge apno .OSOBEJNKE1,3, 4, ASABEJNKE,2,5 - seljaci malih posjeda / kmetje z malo zemlje, osobenjki .OTPUST.K1,2,3, .OTPUSTEK4,5 - oproštenje grijeha / oprostitev greha VANDRAT1,2,3, .ANDRAT4,5 - skitati, lunjati / potepati se, klatiti se VEJD.Ž1,2,3,4, VEJD.Z5 - sveznadar, vidovnjak / vsevednež, jasnovidec VIZITA, ŠTELUNGA - regrutacija / vojaški nabor VUGOLJ.1,2,3, .OGELJ.4,5 - ugljen / oglje V.ODA1,2,3, .ADA4,5 - voda / voda ZAFRKNET - nadmudriti / prelisiciti ZBELKE - komušina kojom je ovijen kukuruzni klip / koruzno lickanje ZBRIGO DEJ.AT - izazivati prepirku / izzivati prepir ZEJAT - vikati / kricati ZMIR.N1, VOVEJK2, VOVEK3, VAVEK4,5, ZMIREN4,5 - uvijek, stalno / zmeraj, vedno Z.OGAT S. - izreci laž, slagati / zlagati se ŽANDAR1,2,3, ŽENDAR4, ZENDAR5 - žandar / orožnik ŽIVET (ŽIVI.1, ŽIVE.2,3, ŽIVU4, ZIVU5) - živjeti (živio) / živeti (živel) ŽIVINA1, ŽEVINA2,3,4, ZEVINA5- stoka / živina ŽRNADA1, Ž.RNADA2,3, ŽERNADA4, ZERNADA5 - dnevnica / dnina ŽRNADARCA1, Ž.RNADARCA2,3, ŽERNADARCA4, ZERNADARCA5 - dnevnicarka / dninarka Napomena za rjecnike u svim poglavljima knjige / Opomba za slovarje v vseh poglavjih knjige: - Likovi u knjizi pojedine rijeci izgovaraju razlicito, npr. ŠKRLAK1, ŠK.RLAK2,3, K.ABUK4,5... Pri tom brojevi oznacaju razlicit izgovor kod razlicitih likova: 1 - Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba i Lencka, 2 - Girofka, 3 - Pilok, 4 - Trstjanka i 5 - Ferdo. / Liki v knjigi izgovarjajo posamezne besede razlicno, npr. ŠKRLAK1, ŠK.RLAK2,3, K.ABUK4,5..., pri cemer številke oznacujejo razlicno izgovorjavo pri razlicnih likih: 1 - Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba in Lencka, 2 - Girofka, 3 - Pilok, 4 - Trstjanka in 5 - Ferdo. Tu so prpuvde .od našga sj..a Zdo.ne Bljecke, ku se raspotejga po .ob.dvejeh brejgeh dolin. C.brank. i Ko.p.. .okule nas so ves.ok. g.or., stejn. i p.anin.; Svita g.ora, .oška stejna, Žurgarska p.anina, Krajlov vrh, G.avica i Dimov.c. V tej naše doline, ku j. ko prave raj na zj.mle, imamo hedu rade nade.avajne i blj.ck.. Zatu non š. rj.c.jo da smo Blj.ckarje. I v tej naše Blj.ckarije se š. živu zmislemo junaka Pitra Klj.pca, kok j. t.ro. i .ot.ro. poridnega Turc.ta. A z našeme najbližjeme sosejde v Gebarije, Cuklarije, Bajtarije, na Gerjansken i na Prezdansken, s. jaku d.obru razumemo, z.k s. istu po domace divanejo ku i mi. A kok j. b.o k.da v Zdo.neh Blj.ckeh non na svojeh grenteh prpovdivajo .oplíncarj.ve, .osobejnske, Pr Girofke i Pr Trstjanke. .oplincarj.ve so ma. b.l pozvane i imucne kmite, ku be s. rj.k.o. Na tejn vilken grente pridnu gospodarejo; Fabe - furman, .oplincar i .oglar, neguva žj.na Juhanca i nihe sin.k Jurce. .oplinca, .og.nca, ub.lbank, k.ošna i kr.ošne, tu j. nihu živl.jne. Juhanca j. hedu pridna gospodina! Nije kujd.r, kamra i šeši.o so zmir.n po.ne; zila, rejp., hrmentuna, zask., špj.ha, šunk. i blj.ck.v. V nihe šta.e so kravc. Hila i Lisa, v.ole Rosin i Kapin, k.ojne Sirku i Sultan i po tri prasce. Pr .osobejnskeh žive šuštar Jape, neguva žjena Luba i niha šci Lencka. Ledi s. š. zmislejo da so ble pr tej hiše k.da .osobejnske, kok s. rj.c., al zdej tu v.c nejso! Z.k Japetov šušteraj j. zmir.n po.n rastrganeh crejvl.v, a Luba ima stalnu v r.okah šivanko i kotlajce cvirn.v. .oni na grente redijo kravco Plafko i anga prasca. V Zdo.neh Blj.ckeh je po.nu žrnadarc, a mojd nime so najb.l pridn. Girofka i Trstjanka. Kok i jemi povej, prva j. doma z Gebarije, a druga z Bajtarije. Nihe mojhne grente so niva i k.oza, zatu so zmir.n prv. na žrnadah i prv. na p.ace. A prv. so i za po vaseh vandrat i za .ogovarjat. Al tu š. nej fs.! Kok somu .on. znajo lejcet! I krav. i ledi! Prav. duhtarc.! Al tu n. be š.o bez pomuci Bejleh žj.n, ku živejo v bršlane pod Svito g.oro, pod .oško stejno i pod Žurgarsko p.anino. Girofke društvu dej.a k.oza Keca, a Trstjanke pa .ovc. Birka i Cicka. Da non Bljeckarj.n n. be b.o do.gcajt non društvu dej.a pitlar Pil.k, ku j. ma. pr aneh, ma. pr drugeh. Unda ku n. drejml. non zmir.n kaj zgodnega povej. Natekiro pametno rejc! Vej .on kaj s. bu kmale prpeti.o v Zdo.neh Blj.ckeh i š. drel. Prave vejd.š! A pravega do.gcajta nej nigd.r v Zdo.neh Blj.ckeh! Z.k j. treba .orat, sadet, k.opat, gnuj kidat, v.odo n.oset, cap. prat, fožun ružet, bot. lickat, zbelk. prerah.at, cjuh. nat.acet, snejg kidat, pirj. cihat, vo.no skubet, tobak rejzat, dug. dej.at, apnu i vugolj. dej.at, furat, ha.zirat, ra.šicat… Mi Blj.ckarje hitru precitamo covejka kaj misle! Zatu i same pazemo na svoj. reci i svoj. misle. Z.k vejmo, da ana rejc v.c škud. nar.di ku tuca po cejleh Zdo.neh Blj.ckeh! A ku j. rejs kaka vilka si.a, p.ol. gr.mo i sanga Bug.ca pr.oset. I kaj ga prusemo tu non .on i da! Mojd sabo smo zmir.n prpravl.ne an drugmu pomagat! I p.ol. vrnemo nozaj, ku s. rj.c.. Nec non n. fali z.k se .odredimo živino! V šta.ah non krav. mukajo, k.oz. mektajo, .ovc. blej.jo, prasce krulejo i kokuši kokodakajo. Saka krpa zj.ml. non j. .obdej.ana i žj.p. imamo zmir.n po.n. blj.ck.v. B.ožjega mira nejmamo somu unda ku gosp.oda k non pušl. žandarja Ferdota, ku šešla š. po staru prezdansku. N.da m.ra, zeja, grozi, ceput i zbrigo non dej.a! Stalnu non j. za petame, ledi za kul.k ješc., fant. z.ov. na vizito… Fs. ima preštejtu, .od kokuši pa do cejp.nc ku letijo po p.ojze. Skuze mu j. na misle somu anu: „Sen porsu biro pabirat za gasp.ado!“ Tok j. tu s tejn Ferdot.n. Zatu smo Blj.ckarje z nen b.l na kriš! D.oste našeh Blj.ckarj.v hude ha.zirat. Kok be s. po domaci rj.k.o, hudemo za žagame, za .onceme, smo kramare... I tok z ruda v rut, v desitlejtj., v stulejtj.... Blj.ckarje smo .oblejc.ne preprustu i komotnu. Zg.ora v rubace z .aninega p.atna. Polejte imamo lajb.k cis, pozime pa š. sukno povrhe. Pozime nusemo debil. kopic. na n.ogah! Pravjo, da s. non na g.ove hedu lepu rajma škrlak i brke! A ku pozdravlamo an druzga, p.ol. škrlak. zmir.n ma. przdign.mo. Blj.ckarc. j. skuze šlišat ku govorijo: „Ala, ala! Grimo!!! Koš na hrb.t i na nivo dej.at!“ .oblejc.n. so v šrok. t.mn. kikl., do p.ti do.g., tok da jeh m.orjo stalnu spodgibat. .osi imajo spletj.n. v dvej do.g. kit., a na g.ovah nusejo t.mn. rupc.. Za po sakdan nozaj zavizan, a za k maše naprej, pot brado. Za po sakdan nusejo firtah., a za ta bulj. i cez zimo so .ogrn.n. z.s crnen pregrnac.n s conglcke. Non Blj.ckarj.n nob.d.n n. m.ore nec, z.k smo zmir.n d.obr. vul. i znamo s. zas. postavet. A da be s. koga bale? Nob.nga! Somu te pa ton kakega mracnika, šratla, al pa cuprnic.. I. ( p r v a p r p u v e d ) K o f i t a r c . s o . o b i r a l . ...Lejpa moja, tu nej za virvat kaj me praveš! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar AD.N1 2 3, ADEN4 5 - jedan / eden, en AJNGL1, AJNG.L2,3 , AJNGEL4,5 - andeo / angel ANKAT1 2 3, ANKRET4 5 - jedanput / enkrat BAL.1,2,3,4,5, BALT.1,2,3,4,5, BAL.T.2,3 - dodi (dodite) k meni / pridi (pridite) k meni BETINCE - kukuruzni klipovi bez zrna / koruzni storži brez zrnja BOGE MILA - uzrecica „Bogu mila!“ / rek „Bogu mila!“ BREŠKA1,2,3,4, BREŠKA REKIJA1,2,3,4, BREŽANKA1,2,3,4, BRESKA5, BRESKA REKIJA5, BREZANKA5 - u knjizi domaca rakija kuhana na bregovitim padinama rijeke Cabranke / domace žganje, kuhano na pobocjih nad reko Cebranko BUGVEJ1,2,3, BUKVEJ4,5 - bogzna / bogve BUT.RA - tovar sijena, koji se nosi na ledima / tovor sena, ki se nosi na hrbtu CREJDNIK1, CREJDNEK2,3, CEJDNEK4 , ÇEJDNEK5 - seoski pastir / vaški pastir DIVANET, MEJNET S. - razgovarati / pogovarjati se DUDNAT - prigovarati, gundati / prigovarjati G.AŽ.K1 2 3, G.AŽEK4, G.AZEK5 - cašica / kozarcek GUNGULA - zbrka, metež / zmešnjava, zmeda, kolobocija HEDU BET - biti teško / biti hudo JEMET (JEMI.1, JEME.2,3, JEMU4,5) - imati (imao) / imeti (imel) JEZ.S1,2,3, JEZES4,5 - usklik „Isuse!“ / vzklik „Jezus!“ JUKAT - plakati / jokati KAJ DAŠT.1,2,3,4, KAJ DAST.5 - što radite / kaj delate KAJ PA1,2,3, KA PA4,5 - nego što, da, pa da / kaj pa KAŠA1,2,3,4, KASA5 - jecmena kaša / jecmenova kaša KEDU1,4,5, KEJDU2,3 - tko / kdo KIK.LCA1,2,3, KIKELCA4,5 - haljina, dem. / krilo, pom. KN.OFE1,2, T.OKE3, KN.AFE4,5 - dugmad / gumbi KOF.1, KAFA2,3, KAF.T4,5 - kava / kava KONTE - stranke / stranke LAJB.K1,2,3, LAJBEC4,5 - prsluk / telovnik LANDE1,2, ANDE3, LENDE4,5 - ondje, tamo / tam L.J - gle, vidi / poglej LEJPE MUJ - dragi moj / dragi moj LUKNA - rupa / luknja MUGI.1, MUGE.2, MOÜGU3, MOUGU4,5 - mogao / mogel NA HRPTE - na ledima / na hrbtu NAPAST - napast / skušnjava, pošast NAVOŠLIV1, NAVOŠLEF2,3, NAVAŠLIV4 , NAVASLIV5 - zavidan / nevošcljiv NAZVEJDLEF1,2,3, NAZVEJDLO.4,5 - zvrkast, neozbiljan / neresen, nespameten NOJA! - da, da! / no, no! PLAJB.S - olovka / svincnik POCN.1,2,3, PACN.4 , PAÇN.5- pocinje / zacne P.RJET1,2,3, PARJET4,5 - primiti (se) / prijeti (se) POTAMPLAT1,2,3, PATEMPLAT4,5 - izmijeniti potplate na obuci / zamenjati podplate na obutvi PRIDET (PRŠI.1, PRŠE.2,3, PARŠU4, PORSU5) - dolaziti (došao) / prihajati (prišel) PRNEST1, P.RNEST2,3, PARNEST4,5 (PRNISI.1, P.RNISE.2,3, PORNISU4,5) - donijeti (donio) / prinesti (prinesel) PRT.KNET (PRT.KNI.1, P.RT.KNE.2,3, PERTEKNU4,5) - dotaknuti (dotaknuo) / dotakniti (dotaknil) P.OCET (POCI.1, P.OCE.2,3, PACI.4, PAÇI.5) - poceti (poceo) / zaceti (zacel) SAJM.N1,2,3, SAJMEN4,5 - sajam / sejem SAN BUG NAS VARE1,2,3, SAN BUK NAS VARE4,5 - jedan od pseudonima za vraga / ena od prispodob za vraga (Bog nam pomagaj) SID.N1,2,3, 5, SIDEN4 - sedam / sedem SR.OBRAT1,2,3, SRUB.AT4,5 - povijuša / ovijalka, srobot ŠAJB. - stakla / stekla ŠANKAT1,2,3, ŠANKR.T4, SANKR.T5 - još jedanput / še enkrat ŠNUFAT1,2,3,4, SNUFAT5 - šmrkati (snifati) duhan / njuhati tobak TOK LEJ - tako, ovako / takole TRUŠTAR SVITE DUH1,2,3,4, TRUSTAR SVITE DUH5 - sveti duh tješitelj / Sveti Duh tolažnik TRUŠTAT1,2,3,4, TRUSTAT5 - tješiti / tolažiti .AC.N1,2,3, .ACEN4, .AÇEN5 - gladan / lacen .OBIRAT - ogovarati / opravljati, obirati .ODRJ.DET - odgojiti, othraniti (dijete) / odrediti (otroka) .OHC.T1,4,5, .OFCET2,3 - svadba / ohcet .OHKU1,3,4,5, .OFKU2 - lako, lagano / lahko, pocasi .OREJH1,2,3, .AREJH4,5 - orah /oreh VECET (VECI.1, VECE.2,3, VUCU4, VUÇU5) - uciti (ucio) / uciti (ucil) VIŠ1,2,3,4, VIŠTE1,2,3,4, VIS5, VISTE5 - vidiš, vidi, vidite / vidiš, vidi, vidite VRI - vec / že ZA PIT RAN B.OŽJEH1,2,3, ZA PIT RAN BAŽJEH4, ZA PIT RAN BAZJEH5 - usklik „Za pet božjih rana!“ / vzklik „Za pet ran božjih!“ ZNUCANU1,2,4,5, ZNÜCANU3 - istrošeno / obrabljeno, izrabljeno ZOC - talog kave / kavna usedlina Z.STAT S.1,2,3, ZESTAT S.4,5 - sastati se / sestati se Anu popudan v Zdo.neh Blj.ckeh! Blj.ckarje so sake po svojen p.osle. .oplincarj.v Fabe zida .oplinco, a neguva žj.na Juhanca s. j. p.rje.a lajb.k spl.st. .osobejnske Jape popravla crejvl., a neguva žj.na Luba šiva kiklo i krpa kopic.. Ku s. s p.aca vrn.jo š. sosejd. Girofka i Trstjanka, kumoj p.ol. v Zdo.neh Blj.ckeh pocn. prave „p.ac“! Na mize pr .osobejnskeh je f.aša rekij. i dva g.aška. Jape to.c. po šuštarskemu kopite. Jape: Fabeeee! Daj ma. pocine! Fabe: .oooj! Jape: .oooj! Fabe: Kaj me z.ov.š, sused (pesti dej.o)? Jape: Kej se? Ku t. nej nec za videt? Fabe: Dej.o, dej.o! Jape: Bal. na ano rekijeco! Prid. Fabe i na rah.o z r.oko przdign. svuj škrlak, poprave plajb.s za vuh.n i sid. s. po.k Japeta. Fabe: Bugdaj Jape, lejpe muj sused! Jape .odzdrave tok da s. somu prt.kn. svojga škrlaka i pocn. t.ocet g.ašk.. Jape: Bugdaj i tj.be! Bug t. poživi.! Fabe: Doste, doste (hmika g.až.k)!... N. po.nu!... Živele! Jape: Živele! Fabe (Haaa!): D.obra j. ta naša breška rekijeca. Jape: .ohku smo sricne da jo imamo! Fabe: Sricne, ja! A kaj be mi sosejde ad.n bez druzga? Jape: Bom., dub.r sused j. v.c vrejd.n ku ce.a ž.ahta. Fabe: C. s. zamireš brate, sj.stre, strice, al pa tj.te, n. zamire s. sosejde. Jape: Kaj misleš, ku s. prp.ti nesrica? Du te bu prve prši. na p.omuc? Fabe: A du? Sused j. rejs prva ž.ahta!... Viden, da se i ti prid.n! Jape (popravla škrlak na g.ove): An ma.! Kaj daš ti? Fabe: S.n poci. .oplinco zidat! Jape: Lepu, lepu! Bug te daj srico! Glih s.n šlišo. da ledjon zmankiva apna za bejlet. Fabe: Najprejk ga bun jemi. za zidat, rajhat i žbukat. A kedu ga bu rabi. za bejlet bu mugi. pocakat anu lejtu! Jape: Vejn, vejn! Starj. j., bulj. j.! Fabe nafrka svoj. brk. i .oglediva svoj., vec fajn znucan. crejvl.. Fabe: Jape, ankat buš i mj.ne an ma. crejvl. potamplo.. Jape šankat natuce g.ašk.. Fabe nat.ace svojo fajfco s tobak.n. Jape: Vejš da te bun. Daj šanga (ponuja mu g.až.k)! Živele! Fabe: Živele (šliše se kok g.aške zacinglajo)! Jape: Kok so kaj tvoje doma? Fabe: O, sin.k Jurce rast., rast.… A žj.na Juhanca pa pr.v.c kofita popij.. Kok j. pr tj.be? Jape: I pr mj.ne j. istu. Šci Lencka j. jaku pridna, a žj.na Luba j. skuze na crnen kofite. Fabe: I kaj j. najhuj.? Ku s. t. naš. kofitarc. skep dobijo! Pa ku te tu pocn. .ogovarjat na do.gu i na šroku! Jape: Rejs ga skuze srkajo! Vejš, zd.j be moral. somu š. tobak pocet šnufat! Be jemejle prave napaste v Zdo.neh Blj.ckeh. Fabe: Ooo, san Bug nas vare, š. tega! Kofitarc., pa š. šnufarc.! Doste smo jemejle za ano gungulo z unen crejdnik.n z.s Srobotnika. Jape: Kaj misleš unda ku j. naš. pastirj. veci. kok s. sr.obrat vlejc.? Fabe: Ane sr.obrat, druge so .orejhovu listj. fajfale! Jape: Ledi moje, kan smo pršle! Tu nej za virvat! Fabe (pog.ade se po brkeh): Tok l.j viš j. na tejn svejte. Jape: O sejn tejn bu treba raspravlat ku s. budo spit z.stal. starješin. Zdo.neh Blj.ck.v! Fabe: Tok j.!... Grin, da m. n.bu nuc (.odhaja)! Zbug.n! Jape: V.c pojde z Bug.n, pojde! Pa pride š. kaj! Fabe .otid.. Šliše s. somu š. Japetovu k.adovu kok to.c. po kopite. Luba prid. k Juhance. Juhanca: Bugdaj, sosejda Luba! Luba (popravla rub.c na g.ove): Bugdaj i tj.be, lejpa moja Juhanca! Juhanca: Bal. ma. k mj.ne, bal.! Te bun skuha.a an ma.o kofita. Luba: Glih prof! S. bumo kaj podivanel. (prid. i prsid. s. po.k). Kaj dašte prvas? Juhanca: Lajb.k za Jurceta plj.t.n, a naš Fabe s. spit mantra z uno svojo .oplinco! Kaj daš ti? Luba: A, naše Lencke s.n kik.lco zakrpa.a. Zd.j m.or.n š. kn.of. pršet na Japetove rubace. Z.s .oplincarj.v. šta.. j. šlišat kok krav. mukajo. Juhanca: No, no! Zglida da so naš. Hila i Lisa spit .acn.! Z.s prašcj. šta.c. pr .osobejnskeh s. šliše kok nihe pras.c cvile. Luba: L.j! I naš prašic.k tude! Juhanca: Tok l.j j. tu, viš!... J. kaj nuvga pr vdovice Tonike? Luba: Nija deca!!! Boge mila, po sj.le kruha pr.sejo. Juhanca: Ti, kulku pa j. t.ste decic.? Luba: Tulku, kulku jeh j. Bug do.. Sid.n, skoro goleh i b.oseh. Juhanca: Ad.n drugme do vuh, a? Luba: B.l .acneh ku siteh! Juhanca: .akota, mras i dim po hiše. Tu so tri sromaške križe! Luba: Rejvcina jen sile z.s sejh kut.v! Juhanca: Al s.glih j. decico lepu .odredi.a! Luba: Ja, ja! So pridna! I rast.jo ku kon.opla (pokaže z r.oko prema gure)! Juhanca: Bumo jen š. midvej kaj prpomugl., ka n.? Luba: Tr vejš da bumo! Juhanca: A kok somu Tonika zna prasc. k.at! Luba: I krvavic. dej.at!... A kuhat i p.c!? Juhanca: Zatu jo i z.ovejo na sako .ohc.t! Luba: A da vejš, kok j. pr vduvce Tonice? Juhanca: Kok? Luba: D.obru žive somu an mejs.c po kolinah. Juhanca: Kaj pa p.ol.? Luba: P.ol. pa ce. lejtu kašo gule. Juhanca: Kaj se j. prpravi. kaj drv za zimo? Luba: A kej? Spit bu betinc. kuri.! Juhanca: A kaj j. rejs da ima šajb. rezbit. po .okneh? Luba: A bom.! Lande kej so lukn. ima popirja nat.ac.nga! Juhanca: A tok!... Kaj se kaj vid.a Trstjanko i Girofko? Luba: Nejs.n, nejs.n. Juhanca: Bugvej, c. so v.c pršle s p.aca? Luba: Kok so rj.kl. (poglida prute sunce)… be moral. bet sake cajt te. A, budo vri pršl.! Kaj se jen i ti kaj naruca.a za prn.st? Juhanca pokima. Zašliše s. vriskajne i smejajne. Prid.jo Girofka i Trstjanka s k.ošeme na hrpte. Juhanca: Ooo, l.j jeh! K srice b.ožje st. pršl.! Luba: St. s. spit namucel., ka n.? Girofka: Bom., nažulele smo s. teh k.oš.f. Se vejš, kej so dvej bab. lande j. sajm.n i plac. Juhanca: Se kaj proda.a? Girofka: V.s fažun i .orejh.. Samu bljeck.f me j. asta.o. Luba: Kaj pa ti, Trstjanka? Trstjanka: Je j.st sen tude fs. pr.da.a kar sen jemej.a. Jejca je puter so me pakepile stalne konte. A nazej sen pernj.s.a cukra je sali. Luba: Kaj se me prnjes.a kaj kofita? Trstjanka: Sen, sen! Naaa! Te imaš tri frtajle sruvga. Imašt. vidvej k.j kafita za papit? Luba: Damo, damo! Trstjanka: Bome, za anu kafe be š.a je but.ro n.st. Bljeckarc. pij.jo kofite i lepu s. divanejo kaj je nuvga v Zdo.neh Blj.ckeh. Potihu šeptajo ana druge i saku tulku je šlišat: „Lejpa moja, tu nej za virvat kaj me praveš! Mo.ce!!! Nekar me rec!“ Trstjanka: Ka vejšt. ka je navga? Juhanca: Kaj?... Trstjanka m.cka i n. povej prec. Juhanca: Povej hitru, n. m.or.n v.c cakat! Trstjanka: D. bumo Zdo.ne Blj.cke dabile navga pitlarja! S. so na trneh. Šliše s.: „Pitlarja!!! Za pit ran b.ožjeh! Kaj spit? Luba: Somu da n. bu tak ku j. bi. une .ajnske! Juhanca: Smrdi. j. ku hur! Girofka: Jejca nan j. j.mo. pa gnejzdejh! Trstjanka: Je vilke nazvušlivec j. biu! Luba: I nazvejdlev.c! Juhanca: Zmir.n j. nekaj dudno.. Girofka: A ku mu j. tu pasa.o ku j. b. gluh.c… A kaj vejšt. kaj s. gavari za davico Toniko? Luba: Kaj? Girofka: Da bu zi.a duofca Tonica! Juhanca: Kaj me ti n. povejš! Tonic i Tonika. Noja, tok j. i prof! Zak be ble ledi same! Luba: A kaj st. šlišal. kaj s. govori po Zdo.neh Blj.ckeh? Trstjanka: Kaj? Luba: Da smo mi Blj.ckarc. an. vilk. kofitarc.? Girofka: Ja, ja! Gavarijo da Blj.ckarce za kafet patrušemo fs. kaj nan pušlejo naše ha.ziravce. Unda s. Trstjanka pocn. cmizdret (šliše se: „Hu-hu-hu-hu! “). Juhanca: Trstjanka! Za pit ran b.ožjeh? Kaj pa te j.? Girofka: Ah, peste jo! Rejvca! Nijega Juška nej v.c .od pred.ane damu z.s ha.ziranja. Tu jo j. jaku pagadi.o. N. smej s. zmislet! Trstjanka: J.zes, J.zes! Kok j. mj.ne hedu! Je samu ankr.t me j. piso. moj Juza (juka naprej). Blj.ckarc. jo pocn.jo truštat. Juhanca: O, Truštar, svite duh, pomagaj! Girofka: Nakar joukat! Sej nej ne majga v.c ano lejto damu. Luba: Peste ga z misle! Nejso ne naše moške ajng.le! Sej so pridne, m.oren r.c! Somu pr.v.c v g.až.k poglidajo. Juhanca: Rejs j.! Z rekijo j. prš.a ana vilka napast v Zdo.ne Blj.cke. O sejn tejn bu treba raspravlat ku s. budo z.stal. starješin. Zdo.neh Blj.ck.v! S. prkimajo i posrkajo š. unu ma. zoca kulku ga je .osta.o na dne šalck.. Šliše s.: „Zbug.n! Zbugen! Pa pozdravte doma! Vec pojt. z Bug.n!“ Tok j. b.o tu v našeh Zdo.neh Blj.ckeh! Kok j. kira prš.a do kofita, prec j. š.a zvat svoj. pajdašic.. A za .ogovarjat na do.gu i na šroku, jen nej nigd.r prfalej.o cajta. Glih tok ku da so cej.o b.ožjo nuc po svejte hodil.. II. ( d r u g a p r p u v e d ) D . o b r e s o s e j d e i p r i d n a d e c i c a ...Zd.j pojde pic zanejtet! ...Mlejku det kuhat i brigo jemet da n. bu skepej.o. P.ol. krup.c za polinto prstavet i cap. na riflace zm.ncat… Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BEŠI.1, BEŠE.2,3, BEŠU4,5 - išao bi / šel bi BIŠT.R1,2,3, BIŠTER4, BISTER5 - oran, okretan, brz / okreten, spreten BREZUVCA1, BREZUVECA2,3 - vrsta biljke, hrana za svinje / vrsta rastline, hrana za prašice BUG UNAJ1,2,3, BUK UNEJ4,5 - usklik „Bog ti vratio!“ (odgovor na dobar tek) / vzklik „Bog ti povrnil!“ (odgovor na dober tek) BUG ŽIGNAJ1,2,3, BUK ŽIGNEJ4, BUK ZIGNEJ5 - želja kod jela „Bog vam blagoslovio!“ / želja za dober tek pri jedi „Bog vam blagoslovil!“ CUTET (CUTI.1, CUTE.2,3, CUTU4, ÇUTU5) - osjecati (osjecao) / obcutiti (obcutil) DIVANET – pricati sa nekim / pogovarjati se DRGAC1,2,3, DERGAC4, DERGAÇ5- drugacije / drugace DRŽAT1, D.RŽAT2,3, D.RŽAT4, DORZAT5 - držati / držati FK.TAT1,2,3, FKATAT4,5 - ukrotiti / ukrotiti HED.OBA1,2,3, HED.ABA4,5 - zlosretnost, zlosreca / nesreca HMRT1, HM.RT2,3, VMART4,5 - umrijeti / umreti JAC.3 - djecja igracka / otroška igraca JEJNAT - prestati / nehati JELINOV J.Z.K1,2,3,, JELINAV J.ZEK4,5 - vrsta praproti / vrsta praproti JESKAT - tražiti / iskati KAŠOJN.1,2,3, KAŠNEJ.4, KASNEJ.5 - kasnije / kasneje K.BLIC.K1,2,3, KEBLICA4,5 - kabao, dem. / vedro, škaf, pom. K.BU1,2,3, KEBU4,5 - kabao, drvena posuda za donošenje vode / vedro za nositi vodo KOLIB.RC.K1,2,3, KALIBARCEK4, KALIBARÇEK5 - mladic koji je za grupu šumskih radnika na radu u Slavoniji obavljao domacinske poslove i održavao nastambu, dem. / mlad fant, ki je za skupino gozdnih delavcev v Slavoniji opravljal hišna opravila in vzdrževal kolibo, pom. KOPCICA, KOPÇIÇA - drvena klupica / lesena klopca KORAJŽ.N1,2,3, KARAJŽEN4, KARAJZEN5 - veseo, smjeo, hrabar / korajžen LEJPŠJE - ljepše / lepše M.RAN - miran, tih / miren, tih NAFUTRAT - dati jesti (blagu) / nahraniti (živino) NA KNALE - na dvorištu / na dvorišcu NASTI.AT - stavljati stoci nastor / nastiljati NAVRTAN1, NAV.RTAN2,3, NAVARTAN4,5 - nestašan / nagajiv N.OSET1, N.ASET4,5 (N.OSI.1, N.OSE.2,3, N.ASU4,5) - nositi (nosio) / nositi (nosil) PETEŠIC.K1,2,3, PETEŠICEK4, PETESIÇOK5 - pjetlic / petelincek PODBEL - vrsta biljke, hrana za svinje / vrsta rastline, hrana za prašice POHLIV.N1,2,3, PAHLIVEN4,5 - ponizan / ponižen POVLEJC1,2,3, PAVLEJC4, PAVLEJÇ5 (POVLEJKI.1, POVLEJKE.2,3, PAVLEJKU4,5) - povuci (povukao) / povleci (povlekel) POŽIGNAT1,2,3, PAŽIGNAT4, PAZIGNAT5 - blagosloviti / blagosloviti PREŠCIRAJNEN1,2,3,4, PRESÇIRAJNEN5 - prekjucer / predvcerajšnjim PRLEJTJ.1,3, P.RKLEJTJ.2, SPUMAD4,5 - proljece / pomlad PUNCKECA, PUNÇKECA - krpena, doma izradena lutkica / otroška, doma izdelana puncka iz cunj, pom. REZOG.OV1,2,3 - bez kape na glavi / razoglav RIFLACA1,2,3 - drvena perilica za rucno pranje rublje / lesena priprava za rocno pranje perila, perilnik SCRKLAN1, SC.RKLAN2,3, SC.RKLAN4,5 - razmažen / razvajen, scrkljan SPOTKIDAT GNUJ - cišcenje gnoja / kidati gnoj SVIT.K1,2,3, SVITEK4,5 - svitak za glavu za nošenje vode u kablu i košare s hranom koscima / svitek ŠNALA1,2,3,4, SNALA5 - ukosnica / lasna sponka ŠRATL.V JARC.K1,2,3, ŠLATRAV JARCEK4, SLATRAV JARÇEK5 - u knjizi izmišljeno ime potoka / v knjigi izmišljeno ime potoka ŠTEJT1,2,3,4, STEJT5 - brojati, citati / šteti, brati ŠTEMAT S.1,2,3, STEMAT S.5 - ponositi se necim, hvaliti se / postavljati se .OBREJSTE JESKAT - izazivati / izzivati, iskati obresti .OCVRKAT1, .OCV.RKAT2,3, .OCVARKAT4,5 - išamarati / oklofutati .ORGLC.1, .ORG.LC.2,3, .ORGELC.4,5 - usna harmonika / orglice VAND.L1,2,3, VANDEL4,5 - velika posuda za pranje / velika posoda za pranje VEDRET (VEDRI.1, VEDRE.2,3, VEDRU4) - udariti (udario) / udariti (udaril) VIDET (VIDI.1, VIDE.2,3, VIDU4) - vidjeti (vidio) / videti (videl) ZAHAJCAT - jako ložiti vatru / mocno zakuriti ZANEJTET - potpaljivati / zanetiti ZANGA - za jednoga / za enega ZM.NCAT1,2,3, ZMENCAT4,5 - žmikati (rublje) / zmencati (perilo) ZRIHTAN - ureden / urejen ŽL.HT1,2,3,4, ZL.HT5 - zlocest / hudoben, poreden V Zdo.neh Blj.ckeh j. hedu, hedu do.ga zima! Pr Uoplincarj.ve pj.ce s. grejejo Fabe, Jape i nih. žj.n. Juhanca i Luba. Ma. kašojn. prid.jo š. niha decica. .oni s. sid.jo po kuteh i po malen žvejc.jo blj.ck.. 1. Bištra so ta naša decica Blj.ckarska! Kum.j zacutejo t.a pod nogame v.c pridnu pomagajo pr hiše. A ku ma. zrast.jo v.c .orj.jo, kosijo, but.r. nusejo, so pastircke, kolib.rcke... Luba: Ah, ta do.ga i h.odna zima! Polejte j. b.o lejpšj. živl.jne. Juhanca: J. b.a pr.d sako hišo kopcica na kire so .ob nedejlah po pudan pršle sedet sosejde. Luba: Pa so s. lepu podivanele! Juhanca: O, ku so ble še naš stare .oca živ! So non pozime pr pj.ce štejle z an. starinsk. knig.. Luba: A naš so non pa hedu lepu na .orglc. zajegrale. Juhanca: A kaj j. b.o tu lepu ku so ble š. naša stara mate žive! So ble dej.ovne, al so s. znale i fajn štemat. Tok so se spejglale i zrihtale! Luba: O, zmislen s. jo zmislen! Tu so ble rejs ana fajn žinska! A naša stara mate? Kok so s. somu rade smejale i zaplisale. Tak. žinsk. n.bu v.c! Jape: Pozab.a se povejdat, da so ble jezicne i žl.ht! Luba: Jape!!! Buš tihu! Juhanca: Oh, ta zima! Luba: Nice jejnat! Fabe: Kaj spit jamrašt.! Pozime s. saj lepu pr pj.ce grej.mo. Jape: Prklejtj. bu spit kmale te. Fabe: Bu cajt za dej.at i za divanet s.. Juhanca: .ohku j. van mošken. Fabe: Kaj non j. .ohku? Juhanca: Ne stoji na zj.mle dum, z.k da na žj.ne! Luba: Bom. na sakme grente j. žj.na t.sta ku potpira tri v.ogl.! Juhanca: Tri v.ogl. i še frtajl št.rtega držimo skep! Fabe: Viš Jape! Vej s. kedu ima komando pr hiše. Jape prkima. Fabe: Naj van bu! Somu da j. mir pr hiše! Juhanca, kej pa j. naš Jurce? Juhanca: S.n ga posla.a drva cejpat. Fabe: V tejn mraze? Juhanca: S. bu v.c sogri.. Fabe: Š. ku je bi. mojhen j. bi. korajž.n ku petešic.k. Prid. Jurce v same srajce z.s zavihaneme rokame. Prnaša po.nu narucj. nacejpaneh polejn.v. Jape: L.j ga, l.j ga! Rezog.ov i v same srajce hude .okule! Luba: Pa tak mras! Jurce, buš ti vri vidi. kaj bu na stara lejta! Fabe (glida cez .oknu): L.j, l.j, ce.o s.agonco j. nacejpo.. Ala! Hitru k pj.ce s. sogrejt! Jurce: Tajt.k, nec m. n. zib.! Stric Jape, kaj co pojt i van ma. drv nacejpat? Jape: Kaj be ši. rejs? Fala te lejpa, muj Jurce! Poglejt., dub.r sused j. v.c vrejd.n, ku desit tj.t i stric.v. Luba: Med d.obreme sosejde živet i d.obru hmrt! Tu j. srica b.ožja! Juhanca: Bome, v Zdo.neh Blj.ckeh n. vejmo kaj j. tu hed.oba med sosejde. Jurce .otid.. 2. V Zdo.neh Blj.ckeh ima saka hiša svojo štirno. A ku polejte presahn.jo j. i Šratl.v jarc.k dub.r za živino i za ledi. V.odo n.oset v k.ble j. pr nas žinsku dej.o! A da jeh n. be pr.v.c žule.o se pod k.bu na g.ovu din.jo svit.k. Jape: Luba, kej pa j. naša Lencka? Luba: Posla.a s.n jo po v.odo na štirno. Lencka prhaja z.s k.blick.n na g.ove. Lencka: M.ma, v.odo s.n nanj.s.a, kaj co zd.j? Luba: Se pridna! Zd.j pojde pic zanejtet! Al nekar tok zahajcat ku se zajdneput. Lencka: A p.ol. s. pud.n .ohku jegrat? Luba: Cake š. ma.! Treba mlejku det kuhat i brigo jemet da n. bu skepej.o. Lencka da pud.. Luba: Cake! Krup.c za polinto prstavet. Cap. na riflace zm.ncat… Lencka: Cap., mlejku, polinto... polinto, mlejku, cap.... .og.ase s. Juhanca. Juhanca: Zd.j j. .ohku ku so riflac.! A naš. star. mater.? Ku so jemejl. praln. kamn. v C.branke! Luba: P.ol. pa vedre po kamne da s. j. žajf.nca sp.ahne.a. Lencka, p.ol. buš zi.a vand.l z rubo i .odnj.s.a jo sp.ahnet na Šratl.v jarc.k. Lencka da pud.. Luba: Cake, no! P.ol. naše Plafke gnuj spotkidat i nasti.at. Podnuc jo buš š. pomo.z.a. Lencka: Cap., mlejku, polinto, vand.l, gnuj kidat, Plafko mo.st... Luba: Tu nej š. fs.! Jelinov j.z.k, brezuvco i podbel nabirat. Prasca nafutrat vutra i zv.cir. Sako sobuto fs. p.od. zribat. Tu bu tvoji dej.o! Lencka: Cap., mlejku, polinto, vand.l rube, gnuj kidat, Plafko mo.st, prasca zribat... Jape: Ha-ha-ha! Oh-oh-oh! Ha-ha-ha! Prasca bumo zribale ku ga bumo zak.ale. Lencka: Ajh! Kulku j. tu zanga dej.a! Lencka se popravla šnalo mojd .osme i pocase .otid.. Luba (zajno g.asnu govori): Pozab.a s.n te š. nekaj povejdat. Š. zbelk. bu treba prerah.at! Juhanca: Kok j. ta vaša Lencka na ankat zrast.a! Luba: Bom., ku da s.n je šcira dej.a.a punckec. za jegrat. Zmislen s. ku da j. b.o prešcirajnen, kok j. š. cmaka.a po knale. Fabe: Rejs so pohlivna ta naša decica! Luba: Deca so b.ožje dar! Jape: Bug jeh požigno.! I nec n. prgovarjajo. Fabe: Naš Jurce j. bi. prid.n, ku j. bi. še mojhen. Somu ankat s. me nej bi. .og.asi., ku s.n ga zvo.. Juhanca: Pa š. unda j. gov.ori., da s. te nej mugi., z.k da ga j. mracnik po zrake n.osi.. Fabe: S.n mu riki.: „N. bun t. d.oskrat vedri.. Al ku t. bun, t. pa bun!“ Kaj se rjek.a? Da j. vidi. mracnika? Juhanca: Nejse mu virvo., da ga j. rejs srico.. Fabe: A daj, daj! Bude pametna! Kak mracnik!? Juhanca: Buš ti vri vidi., ankat buš i ti srico. svojga mracnika! Fabe: N.ja, da povejn do kraja. Ce k.da naš Jurce nej bi. prid.n, je mugi. stupet na kotrijo i .obecat da ne bu v.c. Drgace be šiba zapopejva.a. Luba: Šiba, a? Naša Lencka j. somu ankat kleca.a v kute. Juhanca: Kaj pa j. b.o? Luba: Predo.gu s. j. potika.a po vaseh. Jape: A lepu smo je rj.kle da m.or. bet o Zdravemarije doma. Luba: S. zmislešt., kok so ankat vaš Jurce i naša Lencka .orejhovu listj. fajfale. Jape: Da me j. zvejdet, kaj jen j. b.o! Fabe: I du jeh j. tu naputi.? Jape: Naše Lencke nejs.n nec riki.. Somu grdu s.n jo poglido.. J. zaljeg.o, da nej v.c! Fabe: Unda s.n našga Jurceta fajn za vuha povlejki.. Jape: A kaj se ga mugi. tok grdu? Fabe: S.n ga prašo., c. bu š.? Pa j. najprejk riki., da bu! Jape: Ma. j. jesko. .obrejste, ka n.? Fabe: Ce be me somu šankat riki.! Ma. j. falej.o, da be ga .ocvrko. an. dvakrat! Drgace j. bi. pa m.ran! Juhanca: Fse fante v Zdo.neh Blj.ckeh so vride. Juž.k, Tunc.k, Ivanc.k, Venc.k... Luba: I punc.! Slavica, Francika, Micika, Dragica, Tonika, Lonika, Malka, Zalka... Juhanca: N. pa tok ku una poridna decica .od gosp.od., ku s. jeh neda fkotat. Luba: Lande š. šiba n. pomaga. Kej bu lepa rejc! Juhanca: Š. gosp.oda jamra nad nime da so navrtana i scrklana. Se prkimajo. Šliše s.: „Ala decica, grimo jest! Bug žignaj! Bug unaj!“ Naš. Blj.ckarc. d.oskrat rj.c.jo: „O Marija b.ožja svitog.orska! Fala te za tok pridno decico! K srice b.ožje so poštj.na i z.ata vrejdna. Da be tok i .osta.o!“ Blj.ckarji s hrano ravnamo hedu premišl.nu. V ane hiše decica nejso t.a jest. Pa rj.c.jo nihe tajt.k: „L.j mate, naša decica nejso pr.v.c .acna, pob.re jen žlic.!“ I .ona postave jest na .ognišce, pa rj.c.: „Ku s. budo z.acnele, pa budo vri jejle!“ III. ( t r i t j a p r p u v e d ) P i l . k p r i d . v Z d o . n e B l j . c k . ...so ledi govorile: „Zd.j ga budo tuja vrata po pj.tah to.k.a!“ I tok j. b.o! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BANT.OVAT - ometati / motiti BOZAT1,2,3, BEZAT4,5 - dirati koga ili što / bezati, drezati BREŽAN - stanovnik na bregovitim padinama uz rijeku Cabranku / prebivalec bregov reke Cebranke BUG T. P.OT.R1,2,3, BUK T. PAT.RE4,5 - uzrecica „Bog te potjerao!“ za covjeka koji nije na mjestu ili je napravio nešto krivo / rek „Bog te izgnal!“ za cloveka, ki ni na mestu, ali pa je naredil kaj narobe CRKAT1, C.RKAT2,3, C.RKAT4,5 - crkati / poležavati C.OVEJK1,2,3, C.AVEJK4, Ç.AVEJK5 - covjek / clovek DEJK.A - sluškinja / dekla D.N.S1,2,3, DENES4,5 - danas / danes FAKIN - mangup, nevaljalac / malopridnež FALUNGA1,2,3, FALENGA4,5 - nedostatak, mana / pomanjkljivost, napaka FRAS - vrsta epilepsije / vrsta božjasti FS.POSUD – svuda / vsepovsod GOSPUSKU1,2,3, GASPUSKU4,5 - gospodski / gosposko HRKAT1, H.RKAT2,3, HARKAT4,5 - hrkati / smrcati HUR - hrcak, tvor / hrcek JAZB.C1,2,3, JAZBEC4,5 - jazavac / jazbec J.CKAT - mucati / jecljati J.S.N1,2,3, J.ST SEN4,5 - ja sam / jaz sem KAJ GODE - štogod / karkoli KEJD.N1,2,3, KEJDEN4,5 - tjedan / teden KOPICET1,2,3, KAPICET4, KAPIÇET5 - gomilati / kopiciti KORADA1,2,3, KARADA4,5 - vrsta jela od kolerade / vrsta jedi iz kolerabe LAHE - Talijani / Italijani LJ.TE - tu, ovdje / tukaj MO.CE1,2,4, MOÜCE3, MO.ÇE5 - uzvik cudenja „Nemoj mi reci!“ / vzklik zacudenja „Molci vendar!“ MRHOV1, M.RHOV2,3, MERHAV4,5 - mršav / suh MUCNIK1, MUCNEK2,3,4, MUÇNEK5 - kaša od kukuruznog brašna / mocnik iz koruzne moke MULC.K1,2,3, MULCEK4, MULÇEK5 - pogrdni naziv za dijete, dem. / slabšalno ime za otroka, pom. NEJB.O - nije bilo / ni bilo NEKAM.R1,2,3, NEKAMER4,5 - nikuda / nikamor P.TLAT - prosjaciti / beraciti POTUHA1,2,3, PATUHA4,5 - podrška, potpora / podpora, potuha PRC1,4, P.RC3, PRÇ5 - jarac / kozel PRCET S. - praviti se važan / delati se pomembnega PRLEJT.N1, P.RLEJT.N2,3, PERLEJTEN4,5 - u godinama, vremešan / prileten PRVADET1, P.RVADET2,3, PER.ADET4,5 - priviknuti / privaditi PUKLAST - grbav, koji ima pogrbljena leda / grbav, upognjen PUNK.L1,2,3, PUNKEL4,5 - zavežljaj / cula P.OSPAN1,3, ZASPAN2,4,5 - uspavan / zaspan RA.ŠIC - krivolov / divji lov R.ŠT - zatvor / zapor SAKRAMENSKU - poštapalica za nešto izvan uobicajenog, vraški / vzklik za nekaj neobicajnega, presneto SCEJ.A - ucijelo, ukoceno (hodati), u komadu / scela (hoditi) S.POSUT1, FS.POSUT2,3 - posvuda / vsepovsod SKLUC.N1,2,3,4, SKLUÇ.N5 - pogrbljen, pognut / upognjen, skljucen SPAC.N.C1,2,3, SPAC.NEC4, SPAÇ.NEC5 - razmaženo derište / razvajencek SUK.NCA1,2,3, SUKENCA4,5 - kratak muški kaput, dem. / suknjica ŠPAMP.T1,2,3,4, SPAMP.T5 - krevet / postelja TRIKAT1,2,3, TRIKR.T4,5 - triput / trikrat TROBINTECA1,2,3, TRABINTECA4,5 - truba, dem. / trobenta, pom. .ODIDET (.OD.ŠI.1, .OD.ŠE.2,3, .ADEŠU4, ADOSU5) - otici (otišao) / oditi (odšel) .ODVAJKADA1,2,3 - oduvijek / od zmeraj .OFTIC1,2,3, .OHTIC4, .OHTIÇ5 - lakat / komolec .OVIN.K1,2,3, .OVINEK4,5 - zavoj na cesti / ovinek VEJDET (VEJDI.1, VEJDE.2,3, VEJDU4,5) - znati (znao) / vedeti (vedel) VRJEŠTE1,2,3,4, VREJSTE5 - u zatvoru / v zaporu ZAM.KNENOST1,2,3, ZAMEKNENOST4,5 - u knjizi vrsta meditacije u koju zapada Pilok i postaje vidovit / v knjigi vrsta zamaknjenosti, v katero zapade Pilok in postane jasnoviden ZBIRC.N1,2,3, ZBIRCEN4,5 - izbirljiv / izbircen ZGOVUR.N1,2,3, ZGA.OREN4,5 - pricljiv, razgovorljiv / zgovoren ZGUN - crkveno zvono / cerkveni zvon V Zdo.neh Blj.ckeh žj.n. na Šratl.vmu jarcke sp.ahnivajo rubo, a moške so po svojen p.osle. Ku na ankat za .ovink.n prl.ti žandar Ferdo! V.s j. gizdav i za škrlak.n ima zat.kn.nu p.ru .od šujke. V r.oke drži mojhno trobinteco i nuse s. po gospusku. Zatrobinta! Sabo j. prpj.lo. anga b.osega pitlarja. Pitlar j. v.c prlejt.n, puklast i v.s skluc.n, tok da zglida š. b.l mojh.n. .oblejc.n j. v ponušno i zakrpano suk.nco. V ane r.oke drži žlico, v druge mojh.n punk.l. Nešc. .od Bljeckarj.v n. prid. bližj., zatu Ferdo zavikn.: „Eeej, Brezaneee!“ Š. zmir.n nej nobenga blize! Ferdo: Sakrabolsku!!! Ku bun taku zatrabinto. l.jt. (zatrobinta)… puole marejo fsi Blj.çkarji prit na kep!... Zak van ima gasp.ada nekaj za sparuçat. Kum.j zdej Blj.ckarje pestijo svoji dej.o i pocase s. prvlejc.jo do Ferdota i Pil.ka. Ferdo: Kej pa st. (glida .okule)? Fabe: Na kraje sveta, Ferdo! Kej smo! Ka n. videšt. da imamo dej.o! Ferdo: Samu deu videst.! Juhanca: Sej zatu smo i preževejle v tej doline. Ta Ferdo s. j. sakramensku prevzi., somu ga poglej (potihu rjece Fabete)! Fabe (potihu .odvrne Juhance): Spit s. j. prši. prcet k non! Jape: Bug ga p.ot.r (potihu)! Luba: Kok j. žl.ht ta c.ovejk (potihu)! Fabe: Vamp ima vjel.k ku naš pras.c (potihu)! Jape: No Ferdo, kaj c. jemet ta tvoja gosp.oda? Ferdo: Ta ç.avok lj.te (pokaže na Pil.ka) nejma svajga d.ma taku ku ga imaste vi!... Gasp.ada pravejo, da muore bet anu lejtu pr vas v Zdavneh Bl.çkeh. Luba (z rokame na hrpte .oglediva Pil.ka z.s sejh strani): Neka mrhov zglida! Juhanca: Da nej .azar ku j. tok skluc.n? Ferdo: Tri faleng. ima! Grbo (pokaže), ma. j.cka je vçaseh ga da fras... Zamokn. s.! Pilok (.obrn. s. k nj.me), zd.j bus pr sake sise an kejdon. I taku pud.s ce.u lejtu v krug!... Ajde, gone (pohne ga naprej)! N.smejst. z nin gordu dejuat (grozi s.)… Zd.j gr.n! Ferdo .otid.. Pil.k s. scej.a sid. na mojh.n sto.c.k. Z ano r.oko pocase maha z.s žlico. Z drugo s. g.ade po kosmate brade i popravla svuj preluknan škrlak na g.ove. Pil.k: Bu-bu-bu-bug-Bugdaj... sri-sri-sri... Pil.k nej š. do kraja zgov.ori. kaj j. v.c misli., ku prid. Trstjanka. Trstjanka: Ooo, l.jga! Navga pitlarja smo dabile (vedre Pil.ka po hrpte). Pil.k: Jjjjoooo.uu!... Bugdaj srico! Juhanca: O, Krištuš! L.jt. ga Pil.ka, ku j. spregov.ori.! Pil.k n. j.cka v.c! Fse s. cudejo! Fabe: A kaj te bu žlica? Kaj misleš, da jeh pr nas nejmamo? Pil.k poskuce v.si. ku v.c n. j.cka i pocn. s. smejat: „Ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho!“ Smej.jo s. i Blj.ckarje. Pil.k: Žlico iman da bun trikat potuklo. po vrateh. Tok bušt. vejdle, da s.n tu j.st. Ka m. bušt. .ohku pr.ževejle? Luba: V Zdo.neh Blj.ckeh n. buš .ac.n! Jape: Pr.ževejle smo mi kugo, Turc.ta i poplavo. Kaj n.be anga pitlarja. Pil.k: Nejst. vi š. pr.ževejle unu najhuj.... .ogr., Francuzarje, Vlah., German. i Lah.. Fabe: L.jga, l.jga! Kok j. na ankat p.osto. zgovur.n! Jape: Šanga vejd.ža smo dobile, ku fs. vej! Luba: Vejš Pil.k, tj.be s. pozna, da s. vrtiš .okule gosp.od.. Prid. Girofka. Girofka: Ooo, l.jga, l.jga! Navega pitlarja smo dabile (fajn vedr. Pil.ka po hrpte)! Pil.k cud.žnu .ostan. š. bez grb.! Poskuce š. b.l vesi.o. Fse s. cudejo Trstjanke i Girofke. Šliše se: „Kok so tu nardil.? O, ti prelube Bug!“ .ogledivajo i tipajo ga! Pil.k rastejga vusta .od vuha do vuha i smej. s.: „Ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho!“ Juhanca: Somu da n.bu tak ku j. bi. une .ajnske. Luba: Bug nas vare! Juhanca (poduha ga): Ta n. smrdi ku hur! Girofka: N. zglida spik tak slabu! Trstjanka: Ta nabu nazvušliv! Luba: Ne nazvejdlev! Juhanca: Somu da zglida neka zaspan! Girofka: I mrhav! Bumo ga mi Blj.ckarje mougle najprejk nafutrat i zrj.det! Pil.k: N.karte s. bat, n. bun vas j.st bant.ovo.. S.n šlišo. da st. Blj.ckarje jaku vesile i dej.ovne ledi. Trstjanka: V.sili, a fcaseh je ža.asni. Girofka: Zak muoremo d.oste pat.rpet. Trstjanka: N.smejn s. zmislet na majga ha.ziravca! Juza moj, Juza! Keda s. buš ti mj.ne vornu? Girofka: A j.st pa na t.ške ž.rnade! Pil.k: Kaj pa, s. kaj karašte v Zdo.neh Blj.ckeh! Fabe (.odmahn. z r.oko): Mi n. vejmo kaj j. tu karajn.. Luba: A da rade .obiramo, tu s. vej! Juhanca: Non cajt prejk mine. Pil.k: Z.acne. s.n s.! Imašt. kaj za jest? Juhanca: Pil.k, v Zdo.neh Blj.ckeh n. buš hmr .od g.oda! Prnas s. .ohku najejš zila s fožun.n i rejpe… Pil.k: N.karte s. bat! Pr hrane nejs.n zbirc.n. Kaj gode me bušt. dale, bun zadovul.n. Luba: …Prnas buš je. korado, mucnik i kašo. Pil.k: Bug van d.vit pute povrne.. Somu .ovsinega mucneka n. jejn. Luba: Sej v Zdo.neh Blj.ckeh nešc. .ov.s n. sej.. A zak ga n. jejš? Pil.k: Z.k me p.ole pika po grle. A hedu rat iman rejt.š. Girofka: Tu je štrud.l, kaj n.? Pil.k: J.! Tulku da vejšt., nejs.n ne j.st bez falong.! Hedu rat c.rkan i p.ole š. h.rkan! Jape: Se i zglidaš neka p.ospan! Juhanca: Š. nekaj, Pil.k! Blj.ckarje hudemo ranu spat i ranu stajamo! Luba: Za nas rj.c.jo da gr.mo s kokušme spat. Al zat. nejmamo špamp.ta. Tulku da buš vejdi.! Pil.k: J.st van n. vejn kaj j. tu špamp.t, z.k nejs.n nigd.r žive. pod svojo strejho. Mj.n. .odvajkada krav. bedijo. Trstjanka: Zd.j t. bu pa svitagarske zgun! Girofka: Samu tulku da vejš, da p.rnas saku jutru .ob sj.dme vure zganuve zganijo. Pil.k: A zakoj? Trstjanka: Tu j. za spamin ke je bi. Turc. za del. .at.ran! Pil.k: J.s.n pa šlišo., da j. san .od.ši.. Trstjanka: Aja? Pil.k: Da j. piso. domu: „Kruha .ac.n, v.ode set! Bug me n.daj v tejh krajeh bet!“ I kmale j. pobejgni. domu! Juhanca: Nejb.o glih tok na .ohku! C. n. be b.o krejs.v i c. s. n. be tok skrivale .okule po jamah, be s. ti d.n.s lj.te drgace divani.! Prid. Lencka. Lencka: Bugdaj stric! Pil.k: I tj.be dejk.a! Lencka: J.st nejs.n nob.na dejk.a. J.s.n Lencka! Pil.k: J.st pa Pil.k. Lencka: A du van j. do. taku jemi? Pil.k: Tajt.k i m.m.ka, a du c. druge! Lencka: Tajta i m.ma, pravešt.. .od k.da pa st. tok... da m.or.št. p.tlat .okule? Pil.k: Š. mojh.n s.n .osto. bez tajtka i m.m.ke. Pa s.n šlišo. koku so ledi govorile: „Zd.j ga budo tuja vrata po pj.tah to.k.a i veši ga budo jejl.!“ I tok j. b.o. Žandar Ferdo s. vrn.. Sabo j. prpj.lo. Jurceta i drži ga za vuhu. Ferdo: L.jt. Fabe! Te imast. anga fakina ku je b. v ra.sice! Ti, porç porçaste (s prst.n s. grozi Jurcete)! Fabe: Po.ahka, po.ahka! Kakme ra.šice, Ferdo? Pestit. ga (potign. Jurceta k sj.be i postave s. pr.d Ferdot.n)! Ka n. videšte, da mu še mlejcne zobi nejso .otpale? Jurce (strogu)! Kaj j. b.o? Jurce: Tajt.k! Tok ku ste me narucale! S.n ši. glidat za vrejm.! Ferdo: Ha-ha-ha! Za vrejme je bozo. pa jazboçave lukne... (prime Jurceta za ramo)! Z mano gr.s! Je v rj.ste bus an kejdon! Jurce: N...! Somu tu n.! Lepu vas prusen ku Bug.ca! Juhanca: Jurce n. gr. nekam.r (potign. Jurceta k sj.be)! Ferdo: A zd.j mu buste s. vi patuho davale (prim. Jurceta)! Fabe: Ferdo! Vi n.vejšt., da mi po jazb.ceh za vrejm. glidamo. Ferdo: Aja, ja, ja (n. v.rjam.)! Fabe: Ce za Svejc.nco n. gr. v.c nozaj spat v jazbino, bu lepu i gorku. Ferdo: A taku! No, naj van bu ta put (spesti Jurceta)! Tulku da vejst., da samu gasp.ada smejo .avet (popravla se .oblejko i da pud.!) Ka vejst. marda kulku je zdej vura? Jurce poglida v sejnco anga kamna na v.ogle hiš.. Jurce: Pu dvej bu! Ferdo: O, ti mulçok, mulcaste! Juhanca: Ej, ej! Tok n.bušt. zvale našo deco! Luba: Mulcke so .od vaš. gosp.od.! Juhanca: Une spac.nce! Fabe: I da s. ga nejst. v.c prt.knile! Se .obkolijo Ferdota. Te pa ton ga kire i ma. rukn. z .oftic.n. Ferdo: Ja.aaa! D.obru, d.obru!... Jurçe, pa çen pa vejs, kulku bu vura? Jurce: Sejnca naš. hiš. bu kmale na polovice tega kamna. Jurce pokaž. kam.n na v.ogle hiš.. Luba: Ferdo, kaj st. vidi. kok smo Blj.ckarje .ozdravele Pil.ka? Nejma v.c grb. i n. j.cka! Ferdo somu zmahiva z g.ovo. N. m.or. virvat i spravla s. da pud.. Pil.k stupe bližj. i glida sejnco na kamne. Pil.k: Moooüce!!! Ku pud.n naprej po svejte, bun fs.posud gov.ore., da v Zdo.neh Blj.ckeh i deca vejo kulku j. na vure. A koku vi Blj.ckarje vejšt. kulku j. vura ku st. na nive? Juhanca: Glidamo sejnc. po p.aninah. Pil.k: A kaj c. j. .ob.acnu? Luba: P.ol. s. ravnamo po svitog.orskeh zgonuveh. Pil.k: Ka morat i vrejm. napovdivašt. kaku bu? Fabe: Ooo, damo i tu! Pil.k: A po cejn glidašt.? Jape: Tude po svitog.orskeh zgonuveh. Luba: I po .ob.akeh ku s. kopicejo .okule Svit. g.or.. Juhanca: Pa c. j. d.oste r.os. na nivah i c. s. dim zdegiva, al spušca. Luba: C. n. šlišemo svitog.orsk. zgonuv., bu s.obu vrejm.. Trstjanka: .ok s. meg.a zdegiva polej bu lepu. Jurce: I .ok petj.he vutra g.osnu kukurikajo. Lencka: .ok pajke dej.ajo do.g. nite. Luba: .ok so decica sitna. Girofka: I ok mj.n. fs. bali! Saka kust (prim. s. z rokame za hrb.t)! P.okle s. bu i vrejm. kmale pr.mejna.o. Ferdo se nekaj zapišiva i pocase .otid.. Pil.k s. j. .od unda smejo. drgac ku mi! Nj.ga j. b.o šlišat: „Ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho!“ I tok smo s. Blj.ckarje hitru prvadele na Pil.ka, a i .on na nas. O P U S T E Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar D.Ž.K1 2 3, DEŽJEK4, DEZJOK5 - kišica / dežek LEJTINA1, LEJTENA2,3, LEJTNA4,5 - ljetina, urod / letina MACKARA1,2,3,4, MAÇKARA5 - maškara / maškara, pustna šema MAMET S. - ludovati / noreti PUST1,2,4,5, PÜST3 - mesopust, zadnji dan poklada / pust RASKALAŠ.N1,2,3,4, RASKALAS.N5 - razuzdan / razuzdan Z.BRAT S.1,2,3, ZESTAT S.4,5 - sastati se / sestati se Tok ku j. b.o .od zmir.n, j. v Zdo.n. Blj.ck. spit prši. pust i znin mackar., ku s. budo skep z.bral. i združel.. Dopudan .okule po sj.le hudejo mojhn., a po pudan pa, ku s. rj.c. un. prav. mackar.. Na g.ovah imajo doma narj.n. mask. i somu prkimavajo i .odkimavajo. Drgac be jeh prec prepoznale po g.ase. C. prof j. pado. najprejk d.ž.k, p.ol. pa š. snejg.c, so raskalaš.nu hodil. .od hiš. do hiš.. I p.ol. smo s. Blj.ckarje š. do.gu sprašivale: „Kedu be tu mougi. bet?“ A mackaran j. b.o treba zmir.n kaj dat, z.k non .on. prnašajo srico i d.obro lejtino! Ane rj.c.jo da mackar. t.rajo .od hiš. fs. kaj j. s.obu. Da .oterivajo i zimo i t.stu ma. snega kaj ga j. š. .osta.o. Spit druge pravejo, da kaj s. mamejo t. mackar.! „Treba .orat, k.opat, sadet...!“ - so govorile une najb.l dej.ovne Blj.ckarje. IV. ( š t . r t a p r p u v e d ) M a c k a r . g r . d o ...Bug se ga drage vej, kedu be tu mugi. bet!? A kedu gode j., mackar. t.rajo .od hiš. s. kaj j. s.obu... C. st. jen kaj dale van budo p.rnj.sl. srico, d.obro lejteno i lepu p.rlejtj.. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BAJTARJE - naziv za maškare iz podrucja Tršca, Parga, Goraca i Kozjeg Vrha / ime maškar iz podrocja Tršca, Parga, Goracev in Kozjega Vrha BLJ.CKARJE1,2,3,4, BLJ.ÇKARJE5 - naziv za maškare iz plešcanskog, osilnickog, turkovskog i razloškog kraja / ime maškar iz plešcanskega, osilniškega, turkovskega in razloškega kraja CUKLARJE - naziv za maškare iz cabarskog kraja / ime maškar maškare iz cabarskega kraja GEBARJE - naziv za maškare iz Gerova i okolice / ime maškar iz Gerova in okolice KAJ ST.1,2,3, KA ST.4,5 - zar ste / ali ste KAVAT - cijepati (drva) / cepiti drva KOMIDJO FP.RET - napraviti šaljivu zabavu, vragoliju / narediti vragolijo KRACJ.1,2,3,4, KRAÇJ.5 - krace / krajše KUR.NT - fašnik / kurent MACKARAJNE1,2,3,4, MAÇKARAJNI5 - maškarada /maškaranje N.-.! - usklik negacije „ne“ / vzklik negacije „ne“ PIŠCANKA - mlada kokoš / pišcanka POTUKLAT1,2,3, PATUKLAT4,5 - pokuckati / potrkati PUHANCE - uštipci, jelo o pustu / pohanci SAKO SURTO - svakojako / vse sorte .OTUDE1,2,3, .ATUDE4,5 - malo prije / malo prej .OZIBET (.OZIBI.1, .OZIBE.2,3, .AZIBU4,5) - ozepsti (ozebao) / ozebsti (ozebel) ZDJ.L.C1,2,3,4, ZDJ.L.Ç5 - izdaleka / od dalec Mackar. hudejo po Zdo.neh Blj.ckeh! Dvej prid.jo i k .oplincarj.ven. Fabeta namaž.jo s pepi.on po .obraze. Kmale ku .otid.jo, na niha vrata tri pute potukla Pil.kova žlica. Fabe: Du j. b.ožje? Pil.k: J.s.n! Pil.k! Fabe: Naprej Pil.k! Pil.k: Bugdaj d.obre ledi! Fabe: Bugdaj i tj.be! Pil.k: S.n .ozibe.! Fabe: Daj, side i sogrej s.. J.st gr.n pa š. drv nacejpat. Fabe .otid.. Pil.k: Du na püstne t.or.k d.rva kava, bu ce. lejtu d.obr. vul.! Juhanca: Na, Pil.k! Z.me se puhanc.! Pil.k: Fala van lejpa! Bug van d.vitpute pov.rne.. Juhanca: D.obru, d.obru! Somu da bu zdravja! Pil.k: Rj.c.jo, fajn s. najej za püsta, d.rgac buš ce. lejtu .ac.n. Juhanca: Glih .otude so bl. dvej mackar. pr nas. Pil.k: S.n jeh srico.. Kaj st. jeh pr.poznale? Juhanca: A kej! Na g.ove so jemejl. masko. Jeh nejb.o za pr.p.oznat. Pil.k: So kaj govoril.? Juhanca: Ne-e! Somu prkimaval. i .odkimaval. so. Pil.k: .ot kej be tu mugl. bet? Juhanca: So mougl. bet zdj.l.c, s. mj.ne vide. Z.k so s. držal. ku ana Mila Jera! Pil.k: Bug s. ga drage vej, kedu be tu mugi. bet!? Juhanca: Da me j. zvejdet i mj.ne! A kedu gode j., mackar. t.rajo .od hiš. fs. kaj j. s.obu. Pil.k: C. st. jen kaj dale van budo p.rnj.sl. srico, d.obro lejteno i lepu p.rlejtj.. Juhanca: Da.a s.n jen .orejh.v i blj.ck.v! Z.k pravjo da s. mackar.n nej za zamiret. Fabe s. vrn. s polejname v r.okah. Fabe: Kaj so m. mugl. tok namazat (ciste s. .od pepi.a)! Pil.k: Mackar. so somu za komidjo fp.ret. Fabe: P.ol. naj š. zimo .ot.rajo stran i ta snejg ku vena nalejta. Juhanca, daj non ano rekijeco! Kaj se kaj vid.a našga Jurceta? Juhanca natuce g.ašk.. Juhanca: V.c .od vutra ga nej! Du vej kej spit vandrajo z Lencko. Fabe: Pud.n poglidat da nej ši. na jezbo! Pil.k: A zakoj na jezbe? Fabe: Na šeši.o hude mesu škejtet. Juhanca: Valda nej ši. spit! J.st m.or.n pojt pišcankan dat jest. Juhanca .otid.. Šliše s.: „Živele! Živele!“ Fabe i Pil.k se kucnejo z g.aške. Pil.k: Fabe, a zakoj pravejo, da na püsta n.smej žinska prva stupet v hišo? Fabe: Pravjo, da p.ol. t.stu lejtu rejpa n. bu debi.a. I tok so sako surto mackar. hodil. po Blj.ckarije, Gebarije, Bajtarije i Cuklarije. Pa smo jeh tok i zvale: Blj.ckarje, Gebarje, Bajtarje i Cuklarje. Non j. b.o saj an ma. kracj.! A ku nej b.o v.c mackar, non j. na kraje .osto. somu š. kur.nt. V. ( p i t a p r p u v e d ) P i l . k j u k a z a k u r . n t . n ... .on j. kriv, da so ledi tulku pojejle i popile. Kriv j. za snejg i ku nej b.o nec druzga za jest ku kaša... ...Kriv j. za fse! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar CICAT1,2,3,4, ÇIÇAT5 - sjediti / sedeti C.N, CEŠ, C. (CEN4, ÇEN5, ÇES5, ÇE5) - hocu, hoceš, hoce / hocem, hoceš, hoce GOSPUT1,2,3, GASPUT4,5 - svecenik, župnik / župnik GRASPAT - grebati / praskati H.ODET1,2,3, H.ADET4,5 (H.ODI.1, H.ODE.2,3, H.ADU4,5) - hodati (hodao) / hoditi (hodil) KORIZMA - vrijeme od Pepelnice do Uskrsa / cas od Pepelnice do Velike noci KU.A - voz / voz MAŠET - voditi misu / mašiti NASKREF - potajno / skrivaj PEPE.NICA - Pepelnica / Pepelnica PLISAT (PLISO.) - plesati (plesao) / plesati (plesal) PUSTNEK - oni koji se žene za vrijeme korizme / tisti, ki v postnem casu ženitujejo RIŠTA - vrsta, red / vrsta SPRAVET (SPRAVI.1, SPRAVE.2,3, SPRAVU4,5) - spremiti (spremio) / shraniti (shranil) SUC.K1,2,3, SUCEK4, SUÇOK5 - sudac / sodnik TONZG.ORANAVOSNE1,2,3, TANZG.ARANAVASNE4,5 - u knjizi izmišljeni kucni nadimak / v knjigi izmišljeno hišno ime .OBREZIVAT1,2,3, ABREŽIVAT,5 - obrezivati / obrezovati .OPSUDET1,2,3, APSUDET,5 - osuditi / obsoditi .ORAC1,2,3, .ARAC4, .ARAÇ5 - onaj koji ore / orac VESOK1,2,3, VESAK4,5 - visoko / visok ZAJT (ZAŠI.1, ZAŠE.2,3, ZAJŠU4, ZAJSU5) - zalutati (zalutao) / zaiti (zašel) ZAP.OSTET S.1,2,3, ZAPASTET S.4,5 - poceti s postom / postiti se ZARAJSAT - zakociti / zavreti ZVEJDET (ZVEJDI.1, ZVEJDE.2,3, ZVEJDU4,5) - saznati (saznao) / izvedeti (izvedel) ŽEJG.N - žedan / žejen V stareh cajteh j. na zj.mle živi. kur.nt, ku j. vrejdi. za najvicjega komedijanta. Neguven komedijan da nejb.o kraja! Tok da j. ankat zaši. i v nebisa, a pravjo da j. i sanga vraga nasamari.. .od unda luta mojd zj.mlo, n.b.n i p.kl.n. A na zj.mlo i v Zdo.ne Blj.cke zmir.n prid. na Pepe.nico. V Zdo.neh Blj.ckeh glih pokopavamo kurenta. Pred tejn smo ga .optužele i .opsudele, zd.j pa zajnen jukamo. Za glavnega jukaca smo lejt.s podp.acale Pil.ka. Blj.ckarje smo s. z.brale pr .oplincarj.veh i žvejcemo blj.ck.. Vena s. šliše kok ane jukajo za kurent.n. Na kraje kurentovajna prid. Pil.k. .oplincarj.ve i .osobejnske ga sprašivajo kok je b.o. Jape: Lejt.s j. b.o nekan d.oste mackar, ka n. Fabe? Fabe: C. j. d.oste mackar, bu i d.obra lejtina. Šliše s. kok nejdu trikat potukla z.s žlico po vrateh. Fabe: Naprej Pil.k! Pil.k: Bugdaj d.obre ledi! Kaj dašt.? Fabe: Bugdaj, Bugdaj! Grej.mo s. pr pj.ce (t.ace fajfco s tobak.n). N. vejn kaj s. ledi tok mamejo s tejn kur.nt.n. Juhanca: Pil.k, daj non povej, kok j. b.o? Pil.k: Da vejšt. kulku za aneh ledi j. š.o zajnen! .od mojhneh dejk.lc do stareh nabraneh mat.r, ku z ano nogo v.c v gr.obe stojijo. Luba: No, no, Pil.k! Tok s. n. govori! Pil.k: Kok pa s. da? Jape: V gr.obe s. valda l.ži! I pociva! Pil.k: Ce.a rišta j. š.a! Juhanca: Kaj so ga rejs p.lale po cejleh Zdo.neh Blj.ckeh? Pil.k: So! Lj.žo. j. na k.ah, a mi somo jukale zajnen. Jape: Ga j. kaj s.ama žule.a? Pil.k: N.-.! Z.k somo ga skuze po malen graspale po hrpte. Fabe: J. bi. kaj žejg.n? Pil.k: J., kok n.! Pr.ose. nas j. rekijec.… J.st jo pa vas prusen! Fabe mu natuce g.až.k rekijec.. Ta jo prec zlij. vas.. Fabe: Kaj j. na lj.žec pe.? Pil.k: Na lj.žec i na spajnec! P.ol. s.n ga j.st lepu p.rzdigne. na vajnkuš, pa s.n mu rike.: „Cicaj, lejpe muj, cicaj!“ Fabe: Jape, ka se zmisleš, ku jen j. .ane kur.nt veši.. Jape: Dan, kok n.! Pozable so ku.a zarajsat! Pa j. š.o fs. skep v Šratl.v jarc.k. Prid.jo Girofka i Trstjanka. Šlišat j.: „Bogdaj! Bugdej!“ Luba: P.ol., Pil.k! St. ga .opsudele (kur.nta)? Pil.k: .optužele i .opsudele! Juhanca: Kaj pa j. naridi.? Pil.k: Kriv j. da so ledi tulku pojejle i popile. Luba: I da j. b.o s.obu vrejm., ka ne? Pil.k: I tu, da! Kriv j. za snejg i ku nejb.o nec druzga za jest ku kaša... Trstjanka: Ka j. polej kriv je d. Tanzg.aranavasna krava nej breja? Pil.k: N. somu za Tonzg.oranavosne, kriv j. za fs.! Š. v nedejlo j. .od ves.jla pliso., a d.n.s so šle zajnen gosput, suc.k, .orace, baba s k.oš.n i po.nu stareh i m.odeh Blj.ckarj.v. Girofka: Je du jouko. zajnin? Pil.k: Fse so jukale, a j.st pa š. najb.l. Š. b.l be, c. be me bulj. p.acale. Fse s. nasmej.jo. Fabe: A kaj ga j. b.o treba palet i pokopavat? Pil.k: Tok j. znen .od.š.o fs. unu s.obu kaj j. v covejke. Jape: Somu da be ankat v.c pokopale i to do.go zimo. Pil.k: Pozabe. s.n van povejdat, da j. bi. Ferdo lj.te. Fabe: Kaj pa j. ti. spit .on? Pil.k: Taput nej biro pobiro.. Prše. j. ledi popisivat, pa j. š. kur.nta popiso.. Fse s. nasmej.jo. Z.s kurentovajna prid.jo vesile Jurce i Lencka. Jurce i Lencka zapliš.jo i skac.jo vesoku v zrak. Pil.k: Kaj jen pa j.? Juhanca: Buš vri zvejdi., ku bu cajt! Fabe (jadnu): Jurce, dost j. b.o t. komidj.! Ajde, zd.j buš poci. jab.an. .obrezivat! Jurce: Tajt.k, prec pud.n! Luba: Lencka, ti tude! Ala rubo prat! Lencka: Prec pud.n, somu da s. ma. .ogrej. t.sta Šratl.v jarc.k. Pil.k: Prec pud.n, prec pud.n, a š. so te!... Kaj vidva vovek istu govorišt.? Jurce: Zmir.n n.! Luba: Lencka, ka se b.a pr maše? Lencka: M.ma, tr vejšt. da s.n! Luba: Kok so kaj gosput mašele? Lencka: Na kraje so sakega potrisle s pepilon, mu naredile kriš na cj.le i pr tejn zgovarjale reci (ne m.or. s. zmislet)... Jurce, kaj so gosput t.stu rjekle na kraje maš.? Jurce: „Prah se b.a... Prid.jo Girofka i Trstjanka. Girofka: ... i v prah s. buš spike pavrne.a.“ Trstjanka: Jurce! Lencka! J. b.a k.j do.ga pridga per maše? Pil.k: N.karte jeh tu sprašivat, z.k morat so ble somu na kraje maš.? Lencka: No, no!... Naš gosput so v.c poznate po tejn, da predo.gu pridegajo. Jurce: Tok j. ad.n na kraje pridege riki.: „Fala drageme Boge!“ Lencka: A gosput, ku ga j. šlišo., mu j. .odgov.ori.: "Cakoj, cakoj! Tok buš riki. i ku buš sto. pr.t p.kl.n!" Fse s. nasmej.jo. Šliše s. zgun. Girofka: Kaj šlišešt.? Zd.j, zd.j s. bu treba zap.ostet! Fabe: Jape! Kaj buš ti .ohku zdržo. št.rdesit dni bez m.sa? Jape: Bez m.sa bun, al n.vejn kok bun bez tobaka i rekijec.! Juhanca: Luba, kaj pa ti? Buš zdrža.a? Luba: Bez m.sa bun, al n.vejn kok bun bez kofita! Trstjanka: Girafka, midvej imamo ce.u lejtu past .od mesa, ka n.? Girofka: Celega života, ne samu ce.o lejtu! Višt., tak van j. tu! Juhanca: Girofka, j.s.n sprav.a pomij. .od pustnega t.orka, tok kok se me naruca.a. Kaj c.n zd.j ž nime? Girofka: Zd.j ž nime paškrape pa zj.mle. S tejn j. za nas Blj.ckarj. poci.a korizma i ž no št.rd.sit dni p.osta. Nejb.o šal. i s.obeh navad! Fabe i Jape so somu š. te pa ton naskref pocikale i požvejcele kak tobak. A Juhanca, Luba, Girofka i Trstjanka so kofe popil. somu š. .op nedejlah. V ten cajte s. nej nešce žj.ni., z.k be jen rjekle: „L.j jeh, pustnek.!“ A c. be kire v vas h.odi., be mu prec rj.kle: „L.j ga kvatrnik!“ Blj.ckarje smo s. cez zimo fajn pocinele i v.c poma. pocile mislet kok i kaj bumo spit na prlejtj. dej.ale. A Pil.k s. j. sprašivo., zak so Jurce i Lencka tok vesoku skakale na pustnen plise. Zvejdi. j. somu tulku, da j. tu nekaj povizanu z .an.n. VI. ( š i s t a p r p u v e d ) J a p e t a b o l i z u p …Za pit ran b.ožjeh! Kaj pa s. tu šliše za anu pomagajn.? Ka j. tu za aden mucenik? Pojmo paglidat. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BATUDA - usitnjen kamen za puteve / zdrobljen kamen za cesto in poti BUGDE - usklik „Ako Bog da!“ / vzklik „Ce Bog da!“ FLIKNET (FLIKNI.1, FLIKNE.2,3, FLIKNU4,5) - pobjeci (pobjegao) / pobegniti (pobegnil) FPIRAT - odupirati (se) / upirati (se) FTIHNET (FTIHNI.1, FTIHNE.1, FTIHN.1) - zašutjeti (zašutil) / obmolkniti (obmolknil) G.R.O1,2,3, GER.O4,5 - grlo / grlo J.CMIN - jecam / jecmen KOTRIJA - stolica / stol KUCNEK1,2,3,4, KUÇNEK5- zub kutnjak / zob kocnik MIR.N1,2,3, MIREN4,5 - mrkva / korencek MOŠ1,2,3, MEŠ4, MOS5 - miš / miš NAFEHTAT - naprosjaciti / naberaciti NAHOT1,2,3, NAHUD4,5 - prehlada / prehlad NAJZAT - napokon / nazadnje, koncno NA MEJSTE BET - (covjek) na mjestu / (clovek) na mestu NEKAN - nekamo / nekam S.N PA TJ.1,2,3, SEN PA TJ.4,5 – ovamo - tamo / sem ter tja SPULET - išcupati / iztrgati ŠUD.R1,2,3, ŠUDER4, SUDER5 - šljunak, kamen tucanik / gramoz .OJT. - usklik „Cujte!“ / vzklik „Oj!“ VLITKA4,5 - proljev / driska ZAHAKLAT - zakaciti / pripeti ZGUV.R1,2,3, ZGUVAR4,5 - izgovor / izgovor ZNAJDLIF - snalažljiv / iznajdliv ZUBARSKE ŠROJF1,2,3, ZUBARSKE ŠRAJF4, ZUBARSKE SRAJF5- naziv za zubarska kliješta domace izrade / naziv za zobarske klešce domace izdelave ZUP - zub / zob B.o j. glih na št.rd.sit mucenik.v i vena j. v.c skoro poci.o prlejtj.! Blj.ckarje pridnu dej.amo po nivah, somu Jape v.c tri dni nej .oka zatisni. z.k ga zobi bolijo. Z rokame s. drži za g.ovu, potihu jamra i hude s.n pa tj.. .okule nj.ga s. vrtijo Luba i Lencka, a Pil.k spi na sto.cke, tok da mu i g.ova dule vise i nekaj sajna. K.da s. nej hodi.o k praven duhtarj.n. Z.k j. bi. v saken sj.le kire c.ovejk, ku j. vejdi. zobi zdirat. V Zdo.neh Blj.ckeh j. b.a tu Girofka. Šlišat j. Japetovu jamrajn. i ja.kajn.! Lencka: Tajt.k, a zak n. gr.št. k pravme duhtarje? Jape: Aaa, dragu j. za p.acat (šlišat j. jo.a, jo.a, jo.a)! Luba: Nej tu! Boji s. .on duhtarja. Jape: Luba, pojde jeskat Girofsko butro! Glih unda prhajajo Girofka i Trstjanka z.s ž.lejzneme grablame na ramah. Trstjanka: Kaj se testu dja.a, d. mar.n pasjat m.d jecminen? Girofka: Mirn., mirn.! Jape z.ov. na pomagajn., a Pil.k nekaj sajna. Girofka: Za pit ran bažjeh! Kaj pa s. tu šliše za anu pamagajni? Trstjanka: Ka j. tu za an mucenik? P.jmo paglidat. Zaglidajo Japeta i Pil.ka. Ja.kajo .ob.dva. Ad.n zarat zoba, a druge nekaj sajna. Girofka: Za bažjo vulo, kire j. zd.j bo.an? Trstjanka: Per maj vire, zglida d. so .obedva. Luba: Girofka, pomagaj! S.n šliša.a da znaš zobi zdirat, kaj j. tu rejs? Jape: Jez.s, kok j. mj.ne heduuu! Girofka: A rajši mu ga pud.n zd.rt, ku da ga pašlušan kok jamra. Tu bu prec gatuvu. Dajt. katrijo. Girofka i Trstjanka .od.ožijo svoj. grabl.. Luba posid. Japeta na kotrijo. Girofka: No, zd.j lepu .otpre vusta (Girofka glida Japetove zobi). Ooo, tvaje zabi imajo do.ge karine. T.rstjanka, daj, fajn ga prime! Luba (prekriža s.): O, Mate b.ožja svitog.orska! Trstjanka: Ti pa za vuha, Lencka! Lencka: A zak za vuha? Girofka: Da n. be kan flikne.! Jape, kok j.? Jape: Za vrajžjo si.o! Girofka: Akubogda, tvuj kucnik bu kmale vene. Japeta j. posta.o strah. Zd.j ja.ka z.k s. boji zup zd.rt. Trstjanka: Jape, Jape! Ke be t. zd.j Piter Klj.pec vidu! Girofka: N. be ga zi. sabo nad Turc.ta, a? Luba, daj mo anma. rakijec. za p.opet. Luba z.s tresiceme rokame natuce ce. deci. Luba: O, ti prelube Bug! Na! Popi se (vliva vajn)! Trstjanka: Noja! Zd.j na bu nekamer vešu! Ku popij. rakijeco, Jape postan. bulj. vul.. Girofka s. prpravla da mu ga bu zd.r.a. Jape: Daj Girofka, nekar tulku cak... Nej ne povejdo. do kraja ku Girofka najzat potigne z.s žj.pa neka šrojf, ga zahakla .okule Japetovega zoba, an ma. nakrin. na strano i na ankat j. bi. zup vena. Jape tok zatule, da j. spicega Pil.ka .od straha vrg.o na g.ovu. Š. ana .osobejnska moš je flikne.a v lukno. Lencka: Kaj pa imašt. t.stu (pokaživa na šrojf)? Girofka hitru skrij. zubarske šrojf. Pil.k s. zdign. i glida debi.o. Fse s. smejejo Pil.ke, a i Japete, ku s. drži za vusta i š. naprej tule. Girofka: Do.gu s. j. fpiro.! Trstjanka: Je š. s. da! Luba: O, fala drageme Boge da s. j. fs. sricnu konca.o! Pil.k prid. bližj. k Japete, pa ga glida. Pil.k: Cuten rekijeco (šnufa)! Kaj pa van j. Jape? Fse s. pocnejo š. b.l smejat. Girofka: Bušt. tiho! Ok na bušt. ftihnele, bun š. van paci.a pukat! Z.s šrojf.n maha prute sejn i dej.a s. da jen zobi pule. Fse s. .odmikajo. Jape: Š. s.n živ! Girofka, bugde, da se me pomaga.a! Girofka: O, nejse me ne p.rve ne zajdne! Jape s. drži za vuha i ja.ka. Lencka: Tajt.k, a zak š. zmir.n ja.kašt.? Jape: Vuha m. bolijo .od tvojeh roki, Lencka! Girofka, daj me pokaže, šcin se me ga tu spule.a? Girofka hitru skrije zubarske šrojf v žep .od firtaha. Luba: Girofka, lejpa moja! Bug te d.vit pute povrni.! Kulku s.n te dužna? Girofka: Nec, nec! Bu me vaš Jape anktat nestve an ma.o patumplo.. Jape: Pil.k! Daj pokaže ti mj.ne svoje zobi! Pil.k pokaž. svoj. zobi. Jape: Nekan rejtk. imaš. Pil.k: Bug.c zobi vzam., al zatu da šeroku g.r.o. Trstjanka: Pravjo d. kedu nejma zabi, da na mar. d.ržat j.zek za zabme. Prl.ti Jurce! V.s j. zadihan i n. m.or. prec spr.gov.oret. Jurce: ... .ojt.!... .ojt. ledi b.ožje! Žandar Ferdo gr.! A du j. tu (pokaž. na zabuhlega Japeta)? Lencka: Jurce, pa kaj n. poznaš .osobejnskega Japeta? Jurce: A vi ste tu? Jo.a, al st. zabuhu! Se raz.n Pil.ka s. hitru razid.jo. Trstjanka: Girofka, hitru skri šrojf!!! Girofka: Srica bažja da imamo Jurceta! Fse s. poskrij.jo. Prl.ti žandar Ferdo i šnufa .okule. Ferdo: Son porsu biro pabirat za gasp.ado! Pil.k somu zmiga z ramine. Ferdo: Çuten rekijo! Pil.k: Jest be jo tude rat cute.! Ferdo: Spet so kuhale! Bun j.st vri pakazo. ten Blj.çkarjon! Pil.k: A dajt., dajt.! Ta breška rekijeca van j. tok neka s.oba! Kaj pa st. tok nagundan? Ferdo v.ckrat kihn.. Pil.k: Kaj pa j. van Ferdo? Ferdo: Nahad je vlitka! .at koda son por gasp.ade, son skuze ba.an! Pilok, nekaj bus pavejdo. Blj.çkarjon. Pil.k: Kaj pa? Ferdo: Da j. cajt za batudo to.ç. Pil.k: Kako batudo? Ferdo: Saka sisa mar. porpravet dva kubika kamna za pute. Ferdo se nekaj zapišiva. Pil.k: Kaj i .osobejnske? Ferdo: Çistu fse! Pilek, se kaj nafihto. ad Blj.çkarjov? Pil.k: Jest nec n. fehtan, z.k me same dajo! Blj.ckarje so van hedu d.obre ledi. Ledi na mejste! Ferdo: Kej pa so? Pil.k (ješc. zguv.r): Aaa! Aaa! Glidajo... Ferdo: Kaj glidajo? Pilok, ti mj.ne nekaj skrivas? Pil.k: Glidajo kaku bu vrejm.? Ferdo: No, je kaku bu vrejm.? Pil.k: D.n.s j. v Zdo.neh Blj.ckeh tule.o, rule.o i jeca.o. I zd.j bu tok še št.rd.sit dniv.v. I tok s. j. Pil.k na hitru nekok znajdi.. Z.k gosp.oda nej pesti.a zobi zdirat. Zatu so Blj.ckarske zubarje skrivale svoj „zubarske klejšc.“. Ku prid. Ferdo k non v Zdo.n. Blj.ck., p.ol. s. vej da tu n. bu d.obru. Z.k gosp.oda zmir.n nekaj zahtejva .od nas! Taput bu saka hiša v Zdo.neh Blj.ckeh mug.a nabirat kam.jni i nato.c šudra. Al Blj.ckarje smo s. i taput znajdle. Ku so šle lj.te mimu cegane, pa smo s. z nime zmejnele. .oni so šle non batudo to.c, a mi smo nen dale pit kokuši i dvajs.t jejc. Pravjo, da so stare Blj.ckarce jemejle po .os.nd.sit lejt i š. skoro fs. zobi. A nigd.r da nejso vidle pravga duhtarja. Pil.k j. Japeta š. do.gu sprašivo., c. ga š. kaj vuha bolijo. A Girofka j. zd.r.a š. d.oste, d.oste zobi! VII. ( s i d m a p r p u v e d ) N a f k r i ž n e v . o l e . o r j . j o p o c a s e Naprej tri, .odzat dvej, a ana j. pa š. plug d.rža.a. Žinsk. sam. .orj.jo!!! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar AJNG.LSKU POZDRAVLAJN.1,2,3, AJNGELSKU POZDRAVLAJNI4,5 - vrsta molitve (angelsko pozdravljanje) / vrsta molitve (angelsko pozdravljanje) BENAVET, POBENAVET - ludirati / noreti D.Š1,2,3, DEŠ4, DES5 - kiša / dež CINKA1 - ptica / ptica CMO1,2,3,4, CT.1,2,3,4, CJO1,2,3,4 (ÇMO5, ÇT.5, ÇJO5) - hocemo, hocete, hoce / hocemo, hocete, hocejo C.MO2,3, CEŠT.1,2,3, C.JO1,2,3 - hocemo, hocete, hoce / hocemo, hocete, hocejo DREVU - plug s drvenim ralom / leseni plug FELUJKA - vrsta cvijeca / vrsta cvetja F.RMAT - stati, prestati / prenehati FLORJANOVU1,2,3, FLORJANAVU4,5 - dan sv. Florjana, 4. svibnja / dan sv. Florijana, 4. maja FRAJLECA - gradska dama, dem. / gospa, pom. FRUŠKOVA .OGRAJCA1,2,3, FRUŠKAVA .OGRAJCA4, FRUSKAVA .OGRAJCA5- u knjizi izmišljeno ime sjenokoše / v knjigi izmišljeno ime košenic GRMACA1, G.RMACA2,3, GERMACA4, GORMAÇA5 - širok grm / široki grm HAJDE, IJA - povik volu za naprijed / klic volu za naprej HIP.C1,2,3, HIPEC4,5 - trenutak, dem. / hipec, trenutek HOT - povik volu na desno / klic volu na desno HVRHE1, HV.RHE2,3, HVARHE4,5 - uzbrdo / navzgor, navkreber ILINDAN - dan sv. Ilije / dan sv. Ilije I.OVECA1,2, I.O3, I.AFCA4,5 - ilovaca / ilovica JURJEVU - dan sv. Juraja (praznik pocetka proljeca) / dan sv. Jurija (praznik zacetka pomladi) KARAT S. - svadati se / kregati se KAŠTIGA1,2,3, KAJŠTIGA4, KAJSTIGA5 - božja kazna za ucinjeni grijeh / božja kazen za storjeni greh KNAZDU1,2,3, HNAZDU4,5 - nizbrdo / navzdol KRELUTAT - mahati krilima / mahati s krili LATU1,2,3, L.TU4,5 - ovo / to LES - povik volu na lijevo / klic volu na levo MOJHEN1,2, MAHAN3, MAJHEN4,5 - malen / majhen MO.CAT1,2,3,4, MO.ÇAT5 - šutjeti, tiho biti / biti tiho MOŽI1,2,3, MAŽI4, MAZI5 - muževi, muškarci / možje, moški MRMLAT1, M.RMLAT2,3, MARMLAT4,5 - tiho, nerazumljivo govoriti, mrmljati / mrmrati MUHVAT S. - vrzmati se / motati se, motoviliti NAFKRIŽNE V.OLE1,2,3, NAFKRIŽNE V.ALE4, NAFKRIZNE V.ALE5- nesložni i nespretni volovi pri vuci / nesložni in nespretni voli v vpregi NAGRINAT - nagrtati zemlju nakon okopavanja / zgrinjati zemljo po okopavanju NAMEJSTU - umjesto / namesto NAPALCNE FOŽUN1,2,3, NAPALCNE FAŽUN4, NAPALCNE FAZUN5 - grah penjac / visoki fižol NA PARAJT - pripravan, spreman / pripravljen NARJ.DET, NAR.ST - napraviti / narediti NAS.OJ.N1,2,3, NAS.AN.N4,5 - naslonjen / naslonjen NA.OC1,2,3, NA.AC4, NA.AÇ5- namjerno / namerno POBUKCAT S.1,2,3, PABUKCAT S.4,5 - sklopiti ruke kao za molitvu / sklopiti roke kot za molitev PRCAKAT1, P.RCAKAT2,3, PERCAKAT4, PORÇAKAT5 - docekati / docakati REJPNEK - njiva na kojoj se sadi repa / njiva na kateri se seje repa R.ODET (R.ODI.1, R.ODE.2,3, RADI.4,5) - roditi (rodio) / roditi (rodil) SKREF1,2,3, SKREVNU4,5 - potajno, skrivecki / na skrivaj SPOT.KNET1,2,3, SPATEKNET4,5 - spotaknuti (se) / spotakniti (se) ŠPOT - ružno / grdo .AŠC.K1,2,3, .AŠCEK4, .ASÇEK5 - sjenokoša u šumi, laz, dem., u knjizi izmišljeni naziv imanja / s travo porašcen nekdaj izkrcen svet v gozdu, laz, pom., v knjigi izmišljeno ime imetja .ORAJNE - oranje / oranje .OC1,2,3,4, .AÇ5 - hoceš / hoceš .ODN.ST (.ODNISI.1, .ODNISE.2,3, ADNISU4,5) - odnijeti (odnio) / odnesti (odnesel) .ODZAT1,2,3, ADZAT4,5 - otraga, odzada / od zadaj .OHA, EHA, E-E-E - povici kod zaustavljanja goveda / klic za ustavljanje goveda V JESJ.NE - na jesen / jeseni VRAK - vrag / hudic ZMANTRAT - umoriti / utruditi se Jurjevu j. v Zdo.neh Blj.ckeh! Tu j. pocit.k prlejtja za nas Blj.ckarj.. Šuštarje Japete i drugen majstr.n n.bu v.c treba jemet letirn. za dej.at. Blj.ckarc. so kum.j prcakal. nov. m.od. prašick.. Kmale bu poci.o .orajn.. I ku bu fs. z.oranu, budo ha.zirovce spit .od.šle nozaj ha.zirat, furmane pud.jo na furmanijo, a hrvatarje pa v kumpanijo. Vrnele s. budo spit, ku bu treba hrmentun .ok.opat i ku bu poci.a k.ošna. A pr Girofke i pr Trstjanke moži ha.zirajo pozime i polejte. Zatu m.orjo buge rejv. sam. .orat. 1. .oplincarj.ve i .osobejnske sedijo na kopcicah pr.d svojeme hišame. Stalnu pogledivajo na svoj. grent. i v.c so na parajt za dej.at pojt po nivah. Na svojo r.odno zj.mlo! Fabe: Jurce, kmale bu treba našo Fruškovo .ograjco z.orat! Ti pud.š najprejk listj. pograbet. Jurce: Samu listj., al tude vejc.? Fabe ga grdu poglida! Juhanca: Jurce, kaj š. vejš, kej so mej.? Jurce: Kok n. be vejdi.! M. j. .ane tajt.k postavi. na mejnik, pa me j. riki.: „No, zd.j poglej najprejk na sosejdovu, p.ol. pa na uno našo grmaco.“ J.st poglidan! I ku me j. prletej.a ana za vuha. S.n se zapamti. za zmir.n. Prhaja Pil.k. Pil.k: Bugdaj srico! Fabe: Bugdaj i tj.be! Pil.k: Bug non z .ob.aka j. snega natrise., al prš.o j. sunc., ga vrak j. .odnise.. Fabe: Juhanca, kaj cmo dat tejme Pil.ke. Juhanca zam. blj.ck. z.s žj.pa i ponuja jeh Pil.ke. Juhanca: Kaj .oc? Vejš Pil.k, v Zdo.neh Blj.ckeh n. zgovarjamo neguvga jemina. Pil.k: Kirga neguvga? Juhanca: Vrage rj.c.mo „San Bug nas vare!“ Pil.k: San Bug nas vare? Aaa, tok ga z.ov.št.! Fabe: Somu ga zove!... Pa ga buš kmale vidi.! Pil.k: Kaj pa š. rj.c.št.? Juhanca: Govorimo somu Bug, Bug.c i b.ožje. I poslušamo Bug.ca! Pil.k (dej.a s. da i .on pošluša): A tok pravešt.!... Šlišen, da s. bu kmale .ora.o! Fabe: Zd.j so cajte! Pil.k: Pa kok? Se nej š. p.rlejtj.? Juhanca: Prnas zmir.n pocn. na Jurjevu. Pil.k: A ka š. vejšt. kej so mej.? Juhanca (nasmiha s.): Nejsmo mi ku une, ku je mejnik. premiko.. Fabe: P.ol. pa nej mougi. spat, ka n.? Jurce: Pravjo, da j. š. po smrte nozaj h.odi.. Fabe: Bom. pr nas n. bumo! Jurce, poglej š., c. j. kaka motika za nasadet. Jurce: Pa š. hujcja bun nasejko. za pred prag. Juhanca: A du bu gnuj razn.osi. po nivah? Fabe: Pud.št. ga ti i Jurce. Ala, zemet. k.oš.! Juhanca: A kaj buš ti? Fabe: Pa kaj se pozab.a? Juhanca: A kaj? Fabe: Da s.n s. za.oblubi.! Juhanca: Kaj se s. za.oblubi.? Fabe: Da na ta dan ne bun dej.o. .ok s. živ vrn.n z.s front.! Juhanca zavij. nus. Juhanca: Tu j. bom. v.c jaku do.gu nozaj! .oplincarj.ve .otid.jo. Pil.k gr. naprej. .osobejnske sedijo na kotrijah pr.d svojo hišo i glidajo na svuj mojhen grent.k. Luba: Jape, zd.j te n.bu v.c treba.o svet.a za dej.at. Jape: Ja, ja! Svite Jure j. .ot.ro. zimo i požj.ni. fs. cink.. Luba: A dejk.lc. ga po v.ode spešcivajo? Pil.k: Koga? Jape: Svitega Jureta! Tu j. hedu lepu za videt. Luba: Lenckaaa! Kej se? Lencka s. n. .og.ase. Luba: Lencka, kaj m. šlišeš? Lencka! Na! Starja ku j., mojn šliše! Lencka prid.. Lencka: Kaj j. m.ma? Luba: Zak s. me nejse prec .og.as.a, a? Lencka: Fijulk. s.n nabira.a. Luba: Peste zd.j felujk.! Se vid.a naš. sosejd. .oplincarj.v., kok so pridne! Ti pudeš krtin. razgrnet na naš .ašc.k! P.ol. š. senu nan.st za našo Plafko. Lencka: Pud.n, pud.n! A zv.cir be š.a rada barceco spestet po v.ode. Luba somu zamahn. z r.oko. Luba: Kaj s. mameš! Kaka barceca! Prhaja Pil.k. Pil.k: Jape, vas š. kaj vüha bolijo? Jape: N.-.e! Zd.j budo našo Lencko, c. n. bu vbuga.a! Pil.k: Lencka! Vare s. latga sunca na p.rlejtje! Z.k b.l da t. kaca pikn., ku da t. latu sunc. .ogrej.. Lencka: Kaca bu vas pikne.a! .oplincarj.ve grido mimu .osobejnskeh. Pil.k hude s.n pa tj. i ješc. kej be s. vligi.. Juhanca: Bug van daj an sric.n dan, sosejde! Luba: Bugdaj srico i van! Kok j.? Juhanca: Srica b.ožja, nec non n. fali! Ka nej tok (rukn. Fabeta)? Fabe: A gr. nekok, gr.! A ti Jape? Ste kaj pognojile najes.n? Jape (rj.c. v šale): Mi imamo svuj gnuj. Sej vejš kok pravjo: „Snejg na prlejtje je .osobejnske gnuj!“ Luba: A smo i praprot nabirale, smo! Non j. do. dub.r gnuj. Fabe, kaj be ši. ti non z.orat naš .ašc.k? Fabe: Tr vejš, da pud.n! Somu povej k.da? Luba: Sej be t.st. tri nivc. i na roki skopale, somu da nejso tok i.ovnat.. Juhanca: Nec, .ok j. i.o.o! Somu jo fajn prerahlajt.. Hrmentun van bu s.glih d.obru r.odi. najne. Luba: Van pud.mo vrnet! Kulku smo dužne? Juhanca: Ooo, bušt. non v.c vrnele! Fabe: Za dva dni .orajna, non bušt. pršle štire dni .odslužet, pa bu. Juhanca: V jesj.ne, ku bu fožun za ružet, rejpa za .obrezivat i drva za žagat. Luba: Se šlišo. Jap.k? J.st pud.n fožun ružet i rejpo .obrezivat. Jape: J.st van bun pa crejvl. potamplo.. Luba (fpr. s. na ko.k.): Noja! Zglida da van pud.mo j.st i Lencka drva žagat. Lencka nuse senu i n. na.oc ga restrisa po knale. V r.okah nafkritnu drži vil.. Jape: Lencka! L.j kok restrisaš. Paze na senu! A Pil.k, ku nej vidi. Lenck., s. j. spot.kni. v nij. vil. i po.. Jape: I na vil.! Lencka: No, Pil.k! St. vidi. ku vas j. kaca pikne.a. Blj.ckarje s. naprej mejnejo .od .orajna. Pil.k .ostan. lj.žat na zj.mle! Luba: Dok s. lejmež blešci, Blj.ckarje n. bumo sromake! Fabe: Zd.j j. d.obru! A kok j. b.o pred dv.jme lejte, ku j. b.a s.oba lejtina!? Juhanca: J. b.o tulku miš.v, da so non v.s hrmentun pojejle. Al kedu j. prasc. rj.di., nej s. bo. g.odi. Luba: I v kujdre kadeco zila i rejp., ka n.? Pil.k s. na ankat zam.kn. i pocn. gov.oret ku v sajnah. Pil.k: Pršle budo cajte..., namjestu trav. bu kopina rast.a, prasce n. budo vec krulele..., krave n. budo mukal...., covejka n.bu za videt... ledi budo .od.šle… Blj.ckarje ga debi.o glidajo, z.k so pozable, ku jen j. Ferdo gov.ori. da s. Pil.k fcaseh zam.kne. Juhanca: Kaj pa ta spit šatra? Fabe: I benave? Luba: Bug se ga vejde, kaj mu j.! Lencka: Kaj st. pozable kaj j. Ferdo riki.? Juhanca: Kaj j. riki.? Lencka: Da s. rat zam.kn.. Dajt., prašajt. ga kaj! Juhanca: Pil.k, kan budo ledi .od.šle? Se napitu pošlušajo kaj bu Pil.k riki.. Pil.k: ...S. pud. mojd gosp.odo... Luba: L.j ga! .on nas s. šliše! Juhanca: I vide! Lencka: J.st s. ga ma. i bojin! Luba: A du bu pa zj.mlo .obdelivo.?... Juhanca: Morat gosp.oda? Pil.k: Frajlec. gospusk.... Luba: L.j! Š. Pil.k vej da j. frajleca špot. Juhanca, bal. grimo midvej po svojen dejle. Juhanca i Luba pocase .otid.jo za svojen dej.on. Fabe i Jape se na skref natucejo po g.až.k rekijece i zapalejo svoj. fajfc.. Juhanca i Luba s. cez an mau cajta vrnejo s k.oše na hrpteh. Ku zaglidajo g.ašk. na mize, jeh pocn.jo karat. Juhanca: Tok s. ti držiš p.osta, a? S fajfo!... Drže s. rajše pluga i .orajna! Luba: L.jga, l.jga! G.až.k v r.oke, namejstu kopita! Ala, grimo! Prim.jo jeh za vuha. Šliše s. ja.kajn.. Juhanca: Ala! Koš i motiko v roki! Fabe: N.-.! Somu koš n.! Tu j. sram.ota za moškega v Zdo.neh Blj.ckeh. Prec bun zaprigi. Kapina i Rosina. Juhanca (rj.c. sama sj.be): Jez.s i Marija pomagajt.! Starga v.ola vecet dej.at! Jape: Somu motiko n.! Luba (grozi s. Japete): Pr.osi. buš ti mj.n., kej .ohku tobak posej.š! Juhanca i Luba pot.rajo svoj. moži dej.at na nivo. Šlišat j. „N...! Buš ti vri vidi.! N.grin! Jo.aaa! Peste m.!“ A na zam.kn.nega Pil.ka, ku š. zmir.n nekaj mrmla, so fse pozable. 2. Girofka i Trstjanka s. zmantran. sidejo na .oplincarj.vo kopcico i jamrajo. Nihu jamrajn. za hip.c zbedi Pil.ka. Pil.k: Eeej! Fermajt. ma. vi dvej! Girofka mu j. t.a glih nekaj r.c, al Pil.k nozaj zaspi. Trstjanka (pobukca s.): J.zes, al j. mj.ne hedu! Kok sen j.st zmantrana .od tega .orajna! Girofka: Je j.st! Da s. nan Bug smile! Trstjanka: Buk nan pamagej! Girofka: V.c uod št.rte vutra na nive (prim. s. za hrb.t)! Rada iman p.rklejtj., samu ku n. be jemejle t. nive tak .od raki. Kok gri tj.be? Trstjanka: A kumej sen na palavice. Šer.aka je do.ga j. leta maja niva. A te nakrižni v.ale ke .arj.jo, s. pa na s.agajo najbel. Girofka: Ad.n patigne, druge papesti, kaj n.? Trstjanka: Hnazdu š. gr. nek.k. A hvarhe? Girofka: Ja, ja! V.ole znajo bet i muhaste! Trstjanka: K.ajna pat.raš pa gr.. A vo., c. c. p.jt gr., c. n. pa na gr.! Girofka: Les! Hoot! Trstjanka: Hajdeee! Vlejce! Girofka: .ohaaa! Tu zbedi Pil.ka. Trstjanka: E-e-e! Nicjo pašlušat! A kok gr. k.j van? Vi Buge rejv.že ke na raki .arj.št.! Pil.k: Kejdu .orj. na roki? Girofka: Žinsk., du! Naprej tri, .odzat dvej, a ana j. pa š. drevu d.rža.a. Pil.k (n. m.or. virvat): Kaj bun j.st š. zvejde. v tejh Zdo.neh Blj.ckeh! Žinsk. sam. .orj.jo!!! Girofka: A bom.! Kaj pa se ti misle.! A kok je samu t.šku vlejc t.st. debil. iuavn. brazd.. Ku da nas j. san Buk kaštigo.! Pil.k: Koku tu fs. zm.or.št.? Girofka: A kok? Plunemo v raki je grimo! Bal., buš prubo.! Girofka i Trstjanka pocn.jo vlejc Pil.ka, a .on s. fpira. Šliše s. Pil.ka: „Kaj nejmašt. druzga dej.a?“ 3. Pil.k spi nas.oj.n na anu drvu na srejt Zdo.neh Blj.ck.v. Lande s. sricajo i štire Blj.ckarc.. Šlišat j.: „Bugdaj, Bugdaj!“... „Kaj dašt.? “... Damo „tu“, damo „unu“... Na .oplincarj.ven knale j. .osta.o Fabetovu drevu. Juhanca: .ane non j. bi. napalcne fožun zanec! Kaj praveš Girofka, kok non bu kaj lejt.s r.odi.? Girofka: Za lejtos te bun tak rj.k.a, lejpa maja! Na pustne t.or.k j. d.š pado.. Zatu bu lejt.s d.oste fažuna. Juhanca: D.š j. i .ane pado., a s.glih me nej r.odi.! Girofka: .ane ga se pasadi.a na Florjanavu. Juhanca: Ka tu nej b.o d.obru? Girofka: Nej! Zatu te ga j. mras .ofureu. Luba: Povej ti mj.ne Trstjanka, kaj c.n narj.det da me n.budo krte tok rile po nivah? Trstjanka: Viš, ke m. vidvej nejst. tl. pašlušat. Luba: Kaj pa se non govori.a? Trstjanka: Da maršte spravet pamij. .od pustnega t.arka. Luba: I kaj be b.o p.ol.? Trstjanka: Ok be ž nime na Pepelnico paškrapil. zj.mlo, kortov n. be b.o v.c. Juhanca: Tu s.n v.c .ane nardi.a, a nejb.o nec bulj.. Trstjanka: .ane se pr.do.gu spa.a! Tu se mare narj.det prejk ko sunc. zid.. Juhanca: A tok! Girofka, a kaj cmo s prus.n narj.det, da bu b.l r.odi.? Girofka: Zajdno r.ako semina peste vrapc.n. Je mo.ce, ku sej.š prusu, prave stara mudrost. Trstjanka: Zd.j smo se zaslužl. anu kaf.! Ka n., Girafka? Girofka: A bome, nego kaj! Juhanca: Pa ka s. n. bumo p.osta držal.? Luba: Ajh! Sej s. ga n.dajo ne naše moži. Juhanca gr. skuhat kof.. Luba: Trstjanka, še tu be praša.a, k.da co pojt v rejpnek rejpo sejat? Unda Pil.k v sajnah rj.c.: „Ilja, Ilja!“ Trstjanka: Tok l.j, ko prave Pilek. Na Ilindan! Fse s. nasmej.jo. Glih so p.rjele kof. v roki, ku v.s zadihan prl.ti Jurce. Jurce: .ojt.! Ledi moje! Žandar Ferdo gr.! Fse s. razbežijo. Šliše s.: „Naj Ko.pa .odnj.s. tega Ferdota!... Naj gr.do fse mešic. najn!“ Š. kokuši krelutajo i pocn.jo bejžat na fs. strani. Tu do kraja zbedi Pil.ka. Na pukle stoji Ferdo i t.ra fs. mešic.. Spesti s. v Zdo.ne Blj.cke i sid. na drevu. Tok ku zmir.n, se nekaj zapišiva. Ferdo: Pilok, kaj ti samu l.zis? Pil.k: Se s. me nekam.r n. medi! Ferdo: A kej so Blj.çkarji? Pil.k: Tok ku st. jen rj.kle. Batudo to.c.jo. Ferdo: Kaj so kaj nato.kle? Pil.k: Batuda vas caka na kraje Zdo.neh Blj.ck.v. Ferdo, kaj pa se tu zapisivašt.? Ferdo: Fs. z.aran. niv. bu treba papisat. Pil.k: A zakoj? Ferdo: Pa ten bu gasp.oda biro jema.a. Pil.k: Koku tu? Ka nej zj.mla .od unga kire jo krce i .obdeliva? Ferdo: Pilok! Viden da so t. ti puntarski Blj.çkarji çistu na svajo stran patignele… Çegava j. una niva, ku jo nesç. na sadi? Pil.k: Koku cjo sadet? Ka n. videšt., da jen j. C.branka poplave.a? Ferdo: Pa kaj p.ale! Zj.mla jen bu tulku bol radavitna. Kej pa so te Blj.çkarje? Pil.k: .od dave do drejve so po nivah, kej cjo bet! Ferdo: Ka pa dejvajo? Pil.k: .orj.jo! Kupl.jo! Branajo! Kaj mislešt., da vas budo na knale cakale? Ferdo (glida po nivah): Sam. žinsk. viden, ku sedijo po nivah! Pil.k (poglida na niv.): Bome dajo, z.k mulejo ajng.lsku pozdravlajn.. C.z an cajt. Ferdo: Paglej! Paglej! Ka pa zd.j dejvajo? Pil.k (poglida): Ka n. vejšt. da v Zdo.neh Blj.ckeh žinsk. .orj.jo? Ferdo: Ka sam.? Pil.k: Sam. ja! Bez v.ol.f i bez moškeh! Ferdo (n. m.or. virvat): Nakar!!! Je kok jen gr.? Pil.k: .orjejo ma. b.l pocase, z.k so nafkrižn.. Ferdo: Kaj so? Pil.k: Tu van j. tok da vovek ana b.l potigne ku druga! Ferdo s. muhva s.n pa tj.. Šlišat ga j. ku mrmla: „Tu nej za virvat!... Tu nej za virvat!“ I otid.! I tok bu spit saka krpa z.mli v Zdo.neh Blj.ckeh .obdej.ana. Niv. non budo po.n. hrmentuna, fožuna, zila, rejp., korab., pejs., mirn.v, b.oba, j.cma, prusa, .ana… A naskref bu i tobaka… Spit bu treba k.opat, .okopavat, nagrinat, k.oset, grabet… Ane budo drvarele, žag. brusele, .onc. krpale, ha.zirale…A ane budo pa polejtnekarele. VIII. ( . o s m a p r p u v e d ) B e j l . ž j e n . š r a j a j o ...Kok pa tu da vidvej nejst. nec zmuc.n.? Midvej zmiren prejk prašamo Bejl. žj.n. kaj j. za dej.at. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar DEJT. - dijete / otrok DJ.L.C - daleko / dalec FURT - uvijek / zmeraj FURT NA FURT - jedno za drugim / eno za drugim HRIP - uzvisina, brdo / hrib KO.NET1,2,3, PR.KLINAT4,5 - psovati / preklinjat LUŽA - lokva / luža MOKRINA1,2,3, MAKRINA4,5 - vlažno vrijeme, kišovitost / mokrota PLUVAT - pljuvati / pljuvati POHETAT - požuriti / pohiteti PRAV.LCA1, PRAVLECA2,3, PRAVELCA4,5 - prica, pripovijetka, bajka / povest, pripovedka, pravljica PROCEJSJA1,2, PRCEJCEJA3, PRECEJSJA4,5 - procesija / procesija ROJENIC.1,2,3, RAJANIC.4,5 - vile sudenice koje prorokuju sudbinu djeteta / vile, ki prerokujejo otrokovo usodo ST.DJ.NC1,2, SEDJ.N.C3, STEDJ.NC4,5 - zdenac / studenec ŠRAJAT1,2,3 - govoriti ljuteci se / govoriti v jezi ZANOMA1,2,3, ZANAMA4,5 - uzastopce, neprestano / neprenehoma, neprestano ZMUCET SE - umoriti se, namuciti se / utruditi se V Zdo.neh Blj.ckeh j. v.c fajn .otoplej.o. Stoz. i pute so s. .odmrznele. Fse smo vesile, da s. j. prlejtj. spit vrne.o. Z.k mi Blj.ckarje smo hedu povizane s prirodo. Tu so cajte, ku s. bedi fs. kaj rast. i hude .okule. Š. be zno. bet kak snejg.c pravjo, al ga n. bu v.c nešc. j.mo. zarejs. Fs. naš. p.anin. so v.c zelj.n. .od bršlana. A v tejn bršlane živejo Bejl. žj.n.! .on. non pomagajo tok da nas prof uputejo, kok i kaj j. treba dej.at, k.da so cajte za k.opat, .orat, sadet… So i d.obr. duhtarc.! A da be jeh mi šlišale, non furt na furt nekaj šrajajo. I skoraj s. jadejo, c. jeh nicmo pošlušat. Z niv. s., fs. zmucen. i nekokuv., vracajo Juhanca i Luba. V r.okah držijo saka svojo motiko. Pred d.žj.n so s. sejl. na kopcico i glidajo kok pocase kapl. z.s strehi. Luba: Mehurcke s. dej.ajo po lužah, bu š. do.gu pada.o. Juhanca: Bom., ta mokrina j. somu za bolejz.n nakrpat (glida svojo motiko). L.j, moja matikca j. v.c cistu znucana. Luba: J.s.n svojo v.ama.a (pokaž.). Z niv. pridejo Girofka i Trstjanka, a nej videt da be ble zmucene. Juhanca: Girofka! Trstjanka! Kok tu da vidvej nejst. nec zmuc.n.? Trstjanka: Midvej zmiren prejk prašamo Bejl. ž.ni ka j. za dejvat. Juhanca: Aja? Daj jeh p.ol. prašaj k.da j. prusu za sejat. Girofka: Na m.or.mo jeh zanama nekaj sprašivat! Al duobru, naj te bu ta put! Girofka i Trstjanka poglidajo nekan gure v zrak i pošlušajo. Trstjanka: Bejl. ž.ni nan gavarijo! Hetej, hetej! Pahetej! Zd.j j. cajt! Zd.j j. vura! Sej denes prasu! Luba: No, no, viš! Girofka, daj jeh prašaj c. gr.n j.st .ohku hrmentun sejat? Girofka z r.oko na cj.le glida nekan dj.l.c i pošluša. Girofka: N.-.! Zd.j nejso cajte! Juhanca: Ti, Trstjanka! A kaj Bejl. žjen. pomagajo sakmu? Trstjanka: .an. pamagajo samu unen ke muljo je h maše hudjo. Je unen ke d.abru dej.u dej.ajo... Girofka: …i unen ku ne ko.nejo i imajo cist. misle. I ku rejs virj.jo vajn.. Luba: I tok dejš, da jeh j. šlišat! A kaj s. kaj mejnejo mojd sabo? Trstjanka: A kaj! Kaj j. nuvga i kok bu lejtas kaj radi.u? Juhanca: I kaj pravjo, kaka bu lejt.s lejtina? Trstjanka: Per maj vire, n. najbulja! Bu treba p.jt v pr.cejsjo! Girofka: Da vejšt. kaj j. š.! Luba: Kaj? Girofka: Bejl. žj.n. napavdivajo da bumo lejt.s jemejle mrlica v Zdo.nejh Blj.ckeh! Luba i Juhanca v an g.as zrj.c.jo: „Mo.ceee!!!“ Luba: A ka s. vej, du bu hmr? Trstjanka: Lejtas d. bu… Girofka (din. prst na Trstjankena vusta): N. smejš pavejdat!!! Trstjanka: Sej rejs! Sen pazab.a, d. n.smejn pavejdat. Juhanca: Je vidvej jeh videšt. i šlišešt.!? Girofka: Samu šlišemo jeh! Jaku rejtku jeh j. za videt! Luba: A kok zglidajo t. vaš. Bejl. žj.n.? Trstjanka: .oblejc.n. so v belajhast. kikelc.... Do.g. z.at. .asi nusjo. Prid. Pil.k. Glih j. ti. da bu potuklo. z.s žlico po vrateh, a s. predomisle i pošluša. Girofka: …z b.oseme nagame preskakivajo z an. p.anin. na drugo, z anga hripcka na druzga… Trstjanka: …deržijo s. pa tri fkep je zdegivajo ves.aku v zrak (pokaž.). Juhanca: I kaj š. govorijo? Trstjanka: D. so ža.asn.! Juhanca: A zak? Trstjanka: Zak da naši ha.ziravce stalnu pr.klinajo… Girofka: …i da nej d.obru da žinsk. pluvamo v raki, ku prim.mo za matik.! Luba: A zak nej d.obru? Trstjanka: N. smejmo pavejdat! Je to tajno bumo v grab .odnj.sl.! Al jez bun š. naprej pluva.a. Juhanca: I pravešt. da so hedu ža.osn. t. naš. Bejl. žj.n.. Girofka: Ok pude tak naprej, nan budo Bejl. žj.n. .od.šle. Trstjanka: A ž nime bu .odeš.a je naša srica! Pil.k stupe naprej. Pil.k: Fs. s.n šlišo.! Juhanca: Pil.k, kaj ti v.rjameš v Bejl. žj.n.? Pil.k: Koku n. be! I v Bejl. žj.n. i v d.obr. vil., ku so dale muc junake Petre Klepce. A i mj.ne! Luba (podrugiva s.): Noja! Kako muc so pa tj.be dal., da me j. vejdet? Pil.k: Mj.ne so dal. tu, da nejs.n nigd.r .ac.n ku tok huden po svejte ku an pitlar. I da .ohku govorin, ku s.n prejk j.cko.. Juhanca: A, tu s. imaš pa Girofke i Trstjanke za zahvalet. Prid. Lencka. Girofka: Ane ledi so za Bejl. žj.n. rj.kle da so tu vil. rojenic.. Lencka: A zak? Trstjanka: Zak so jen pavejdal. keda so d.abri cajte za radit. Lencka: Kaj prid.jo i v hišo? Trstjanka: Tude v hišo prid.jo! Prvo, tritjo i sidmo nuc, ku s. .atrak radi. Lencka: A kulku pa jeh j.? Trstjanka: Pa tri fkep prid.jo. Je pola prerakivajo. Lencka: Kaj pa prerokivajo? Girofka: Bun te j.st pavejda.a! Prva te da d.obr. stvari. Druga da slab., a tritja kaka te bu starast je sm.rt. Lencka: Aaa, tok j. tu! Girofka: Ja, ja! Znajo detite napavejdat je kaj se mu bu p.rpeti.o v živl.jne. Lencka: Ka j. rejs da so ankat .odnj.sl. ano dejk.lco na vrh p.anin.? Trstjanka: So, al so jo cez dva dni nazej pernj.sl.. Lencka: I kaj j. rj.k.a, ku s. j. vrne.a? Girofka: Nec! Zak nej smej.a pavejdat. To tajno j. cejlega žev.ota v sj.be nasi.a je v grab .odnj.s.a. Lencka: M.ma, j.s.n zajdneput tude vid.a Bejl. žj.n. kok plej.jo po nivah. Luba (ža.osnu): Viš, lejpe muj .otrok! Ti jeh š. .ohku videš, j.st pa n.. Lencka: A zak n.? Prid. Jurce. Pil.k: Bun j.st povejdo.! Zatu, z.k jeh .ohku videjo somu poštj.ne ledi, pobužn. star. ženic. i pridn. nedo.žn. dejk.lc.. .og.ase s. Jurce. Jurce: J.s.n jeh tude vidi.! Lencka: A kej? Jurce: Pr st.dj.nce! Pral. so se i cesal.. Lencka: A kaj s. ti zmešlivaš, ku n. virj.š vajn.! Jurce: Rejs, rejs! Tude plisal. so nad v.odo. Na ankat s. Pil.k zam.kn.. Prva ga .opaze Juhanca. Juhanca: L.jga, l.jga, l.jga! Pil.k s. j. spit zam.kni.! Trstjanka: Kaj s. j.??? Juhanca: Ferdo j. riki. da s. rat zam.kn.! Luba: Tihu, tihu! Da vidmo kaj bu spit povejdo.! Se napitu pošlušajo. Pil.k:...Bejl. žj.n. šrajajo...ledi n. šlišejo...ledi n. v.rjamejo... nej v.c bršlana po stejnah, n. viden v.c Bejleh žj.n... Girofka: Kaj pa tu gavari? Pil.k: ...nej v.c pašnek.v i košenic... Trstjanka: Prave da na bu v.c Bejleh ž.ni. Pilek, a du nan bu polej šrajo.? Pil.k nec n. rj.c.. Girofka: Marat nan budo šlatre? Juhanca: Noja! Šratl.n j. pa kaj za virvat! Luba: P.ol. bu kum.j komidj. po svejte! Trstjanka (nasmiha s.): Polej s. nan s.abu piš., a? Girofka: A dajt., dajt.! Tu n. m.or. bet! Tu so pravelc.! Grimo mi rajše .an sjat. Šliše s.: „Bal.t. grimo! Tr.a baba .an...!“ Fse s. razid.jo. I tok nej spit nešc. virvo. kaj j. Pil.k gov.ori.. Blj.ckarc. j.ml.jo .anina semina z.s žj.pa na svojen firtofe i sej.jo ga v gost. r.di. Da bu .an cin višje! Na nivah j. videt kok ana mate zdign. svojga fanticka v zrak i kaž. ga Blj.ckarcan: „Tok vesoku naj zrast. .an!“ O V E Z M E Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BUT.RCA1,2,3, BUT.RCA4,5 - vijenac spleten od grancica / butarica CVETNA N.DEJLA - Cvjetna nedjelja, Cvjetnica / Cvetna nedelja HAJDUK - razbojnik, buntovnik / razbojnik, upornik VEZ.M1,2,3, VEZEM4,5 - Uskrs / Velika noc Kraj j. do.gega št.rd.sitdnivnega p.osta! Št.rd.sit dni Blj.ckarje nejsmo jejle m.su, nejsmo tobak žvejcele, nejsmo se nec popile, nejsmo plisale... Al k srice zd.j prhajajo cajte Cvetn. nedejl., Vezma, but.rc, nade.avajna i plisa na Vez.mske pondejl.k. Vez.m j. .odvajkada naš najvicje praznik v Zdo.neh Bj.ckeh! A v tejh cajteh s. .ohku prnas pojavejo i hajduke i šratle i cuprnic. i drug. cudn. kumpanij.. IX. ( d e v i t a p r p u v e d ) P r . v . c t a m j a n a n a C v e t n o n e d e j l o ... .ok s. j. prpravla.o na tuco j. naša stara matera vovejk da.a nekaj šibja z.s but.rc. na žrjafko i p.ol. pokadej.a z.s žignano v.odo .okule hiš.... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar JAB.ANA - jabuka / jablana KR.OPET1,2,3, KRAPIT4,5 - kropiti svetom vodicom, škropiti / kropiti MACECA - grancica vrbe sa cvjetovima, cica maca / vrbova macica PUŠ.LC.K1,2,3, PUŠELCEK4, PUSELÇEK5 - kitica, strucak, dem. / kitica, šopek RUSC. - u knjizi istoznacnica za ljekovito bilje / v knjigi sopomenka za zdravilne rastline .OBATRET - oživljavati, prizvati k svijesti / oživljati .OG.N1,2,3, .AGEN4,5 - vatra, oganj / ogenj .OKINCET - okititi / okrasiti .ONESVJESTET - onesvijestiti (se) / onesvestiti (se) VR.OCET - urociti / urociti ŽIG.N1,2,3, ŽIGEN4, ZIGEN5 - blagoslov / blagoslov ŽIG.N NEST1,2,3, ŽIGEN NEST 4, ZIGEN NEST 5 - nositi hranu na blagoslov / nositi hrano na blagoslov ŽO.TE DREJN1,2,3,4, ZO.TE DREJN5 - žuti drijen / rumeni dren Bliža s. Cvetna nedejla v Zdo.neh Blj.ckeh! Bejl. žj.n. so non pocil. gov.oret, da so zd.j pocile cajte za rusc. nabirat, za jab.an. cejpet i za but.rc. dej.at. .okule j. b.o videt gospodarj. grent.v ku so šle .obajt svoj.e grent., kok j. b.a tu v.c navada v Zdo.neh Blj.ckeh. Na Cvetne pit.k gremo Blj.ckarje na proštejne. I p.ol. po pute mulemo i popejvamo. Na Cvetno nedejlo s. prpravlajo i .oplincarj.ve. A Pil.k, tok ku zmir.n, drejml. na sto.cke, tok da mu g.ova dule vise. Fabe: Bliža se Cvetna nedejla! Juhanca: I Vez.m j. te! Fabe: S. mormo zmejnet, kaj bu kedu naridi.. Juhanca: J.st bun nardi.a but.rce. Jurce: M.ma, j.st van puden nabrat bršlana i žo.tega drejna. Juhanca: N. pozabe na felujke i macec.! Fabe: Pa še brejzov. vej. prn.se. Bu treba m.t.e narj.det. Juhanca, ti jeh buš požigna.a z.s žignano v.odo! .og.ase s. Pil.k. Pil.k: Požignat? A zakoj? Fabe: Da jeh n.budo cuprnic. jahal.! Pil.k: Ej, cup.rnec.! N.bušt. vi cupral. po Zdo.neh Blj.ckeh (grozi s. jen)! .oplincarj.ve s. .odpravjo sake po svojen dejle. Juhanca: Mj.n. caka dej.o na nive. Fabe: A mj.n. pa jab.an. za cejpet. Pil.k s. zdign. i prim. s. za brejzovo met.o v kute. Pil.k: Cup.rnec.! Cup.rnec.! Pr .osobejnskeh Luba i Lencka dej.ajo puš.lc.k i but.rco. Jape prpravla lejskov. šib.. Luba: Lencka, se kaj vesi.a, ku buš but.rco nj.s.a k žigne? Lencka: Somu da n.budo gosput spit dale pr.v.c tamjana. Luba: Bome, .ane non j. b.o skoro s.obu. Jape: N. somu s.obu! .ob.dvej st. s. .onesvjestel. v cirkve. Vas j. mug.a sosejda Juhanca kr.opet z.s žignano v.odo, da st. k sj.be pršle. I batret! Luba: Pa valda nejsmo .od tamjana dule pal.! Jape: C. nejst. .od tamjana, st. pa .od kofita i .od .ogovarjajna. Jape vogibl. lejskov. šib. za but.rco. Prkaž. s. Pil.k i glida Japeta. Pil.k: N.bušt. valda v but.rco dale t. star. lejskov. šib.? Jape: Sej za v but.rco m.orjo bet .ajnske! Luba: Z lejskoveme šibame bumo tepiškale našo Plafko, ku pud. prve put na pašo… Jape: …da bu b.l zdrava. Pil.k: Aaaa! A zatu Girofka i T.rstjanka skuze tepiškajo svoj. k.oz.... Kaj j. rejs, da vi Blj.ckarje virj.št., da ta but.rca .odgajna fs. bolejzne .od covejka i ževin.? Lencka: Ta š. n.! M.or. bet prejk žignana. Luba: Vejš Pil.k, zd.j so take cajte, da c. t. kedu i vr.ocet! Jape, zak j. š. d.obra but.rca? Jape: Varva pr.d tuco i strej.o. Luba: .ok s. j. prpravla.o na tuco j. naša stara matera da.a nekaj šibja z.s but.rc. na žrjafko i p.ol. pokadej.a z.s žignano v.odo .okule hiš.. Jape: Varva i pred .ogn.n! Pil.k: P.ol. st. varne! Š. .od .ane j. tejh vejec potokn.neh fs.posud. S.n jeh vide. i po skodneh i po šta.ah. Lencka: Tu j. zatu, da be naša Plafka zmir.n jemej.a d.oste mlejka. Pil.k: I na p.ote so zatokn.n.! Štirn. i sedj.nce so .okinc.ne! Valda jeh somu š. po nivah nej. Lencka: Ooo, j., j.! I na nivah so! Somu da vi n. hudešt. tj.! Na Cvetno nedejlo smo s. Blj.ckarje .oblejkle v nov. .oblejk. ku non jeh j. zoši.a, po cejleh Zdo.neh Blj.ckeh poznana, šnajdarca Luba. Un. Bj.ckarc., ku so jemejl. do.g. .osi, so se jeh lepu pocesal. i dal. spl.st v dvej kit.. Ku smo s. Blj.ckarje vrnele z.s žignaneme but.rcame smo v.c po pute pocile zatikat vejc. po jab.anah i po nivah. I p.ol. š. po p.oteh, v šta.ah, .okule hiš i po hišah. Na tak. dniv. smo ble Blj.ckarje rejs hedu vesile, sricne i zadovulne. A kok j. b.a tu v.c navada, so Girofka i Trstjanka .ogovarjal. i tu, cogava but.rca j. b.a najvicja i najlejpšja. X. ( d e s i t a p r p u v e d ) V n a d o . a v a j n e n e j l u k c a ...kan gode pud. Blj.ckar, tj. pudejo z nen nade.avajne, blj.cke i breška rekija. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar HAREMBAŠA - harambaša / razbojniški glavar LUK.C1,2,3, LUKEC4,5 - vrsta mladoga luka iz Primorja, ljutika / vrsta mlade cebule iz Primorja, ljutika POFTICA1,2,3, PAFTICA4,5 - savijaca od oraha / potica PRESNUCKAJNEN - preksinoc / predsinocnjim SPUTOMA1,2,3, SPUTAMA4,5 - usput / spotoma Po Cvetne nedejle j. vilke kejd.n, z vilken cetrtk.n, vilken pitk.n i vilko sobuto. Prv. dni vilkega kejdna smo ble v Zdo.neh Blj.ckeh jaku pridne i dej.ovne. Fs. smo znj.sle na kna., ribamo p.od., po jezbe ješc.mo pošešj.n. prašcj. mehurj., nardi.o s. bu nade.avajne. Nade.avajne, al pa bud.l, kok mu ane rj.c.jo, rade jejmo n. somu v Blj.ckarije. Poznajo ga fs.posud ton kej s. po domaci divanejo. .od Prizda do Girofskega Kraja, .od R.zug do Kužla, .od C.bra do Srobotnika. Š. v Binkle, Kostele i v Dej.oncah ga dej.ajo! Jurce nabira gub. za žignat, a Juhanca i Luba dej.ajo nade.avajne. Fali jen somu š. luk.c. Prnjesl. naj be ga sputoma Girofka i Trstjanka. V.c be zdavnaj m.gl. prit s p.aca, pa jeh nej i nej! Po svoje stare navade, na vrata .oplincarj.veh prid. Pil.k i tri pute potukla z.s svojo žlico! Pil.k: Bugdaj, b.ožje ledi! Juhanca: Bugdaj! Pil.k, pride bližj., buš vidi. kok s. nade.avajne dej.a. Pil.k: Kej st. zile latu suhu crevu? Juhanca: Ku smo prasca k.ale! Smo ga dale na šeši.o pošešet. Pil.k gr. š. ma. k .osobejnsken. Glida kok mejšajo nade.avajn.. Pil.k: Kaj pa st. dale nutre ku tok hedu mejšašt.? Luba: Jejca, kruha, špj.ha, suhega m.sa i lukca. Pil.k: A kiru j. luk.c? Luba: Lukca nej še, al bu kmale. Pil.k: K.da kmale? Luba: Somu da s. s p.aca vrn.jo Girofka i Trstjanka. A nej jeh v.c .od presnuckajnen! Kaj jeh j. tu mug.o zadržat? Pil.k s. sid. na sto.c.k i kmale zadrejml.. Na Svite g.ore zgoni pudan. Na ankat s. .od dj.l.c zašliše vikajne i na pomagajne. Trstjanka: Juhanca! Luba! Pamagejte! Juhanca: Kaj pa j.? Trstjanka: Hajduke!!! Hajduke so nas napale! Girofka: I .okrale! Se pestijo dej.o i prid.jo bližj.. Girofka i Trstjanka s. na jedvite jade prvlejc.jo. Sid.jo s. na kopcico da s. ma. .odohn.jo i k sj.be prid.jo. Juhanca: Za pit ran b.ožjeh (zapetriva s. z rokame)! Glavnu da st. živ. .ostal.! Luba: A kej pa j. naš luk.c? Juhanca: Luba!? Kaj j. zd.j luk.c važ.n? Luba: Se rejs! O, ti prelube Bug, kaj j.st sprašivan! Girofka: Glih luk.c nan so pabrale! Lencka: Strina Trstjanka, ka so kaj govorile? Trstjanka: So, med sabo! Al jeh nejsen nec zastup.a! Fabe: No! Kej j. zd.j žandar Ferdo? Jape: Ferdo, grom t. nebiške vedre.! Luba: Nigd.r ga nej ton, ku be mugi. bet! Juhanca: Nas Blj.ckarj. c. gosp.oda stalnu jemet pod komando! Fabe: Ferdo, Ferdo! .on j. prave hajduk, z.k stalnu j.ml. biro za gosp.odo. Jape: Gosp.odo! Gosp.odo naj pokrad.jo tej hajduke! Luba: Tok j.! A n. rejv.ž. i sromak.! Blj.ckarje so .od jada cistu pozable na Girofko i Trstjanko. Trstjanka: Vadi! Dajte me ma. vadi! Girofka: Mjene pa an kafet!... I g.až.k rakijc.! Blj.ckarje s. sid.jo. Rukn.jo po an g.až.k i p.ol. š. kof.. Zbedi s. Pil.k. Š. nj.me dajo an g.až.k. Pil.k: Kaj j. nade.avajne v.c gotuvu za prubat? Fse s. nasmej.jo. Juhanca: Lejt.s buš je. nade.avajne z.s domac. žbule. Jape: Pil.k, ka nejse šlišo.? Hajduke so s. pojavele! Pil.k: Jaaa? A kok so zglidale? Trstjanka: Aden je biu vesak, jak, b.rke je k.abuk na g.ave! Pil.k: Pa tu j. harembaša Šim.n!!! Girofka: Pa kaj ga paznaš? Pil.k: .on i neguve kumite j.ml.jo somu bogaten. Sromacn. pestijo p.r mire. Al jen pa š. kaj dajo! Trstjanka: A tok! Girafka, ka šlišeš? Mi smo zglida bagat.! A ta Šim.n, zglida, hedu rat jej budel. Girofka: Luk.c varj. pred kacame. Marat s. kac baji? Juhanca: .ohku za luk.c! C. van i špeh sfalet z jezb.! Luba: Pa š. kaj s kujdra. Fabe: Noja! I .oni m.orjo .od necesa živet. Fante so pobejgnele v guro da be s. rejšele žandar.v. Jape: I do.g. vojsk.! Blj.ckarje smo hitru pozable na harembašo Šim.na i neguv. hajduk.. Z.k do Vezma j. š. somu par dni. Bu treba sp.c poftic i kolack.v! Nakuhat jejc i kobas! .osnažet hišo i šta.o! A Pil.k prave, da kan gode pud. Blj.ckar, tj. pud.jo z nen nade.avajne, blj.cke i breška rekija. XI. ( a n a j s t a p r p u v e d ) V i l k a s o b u t a , a n e j š c i n ž i g n a t ...O Marija b.ožja svitog.orska! Kaj cmo zd.j ku gub. nej?... Za pit ran b.ožjeh! Nec n. gr. prof lejt.s. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar CUPR1, CUP.R2,3, CUPER4,5 - carolija / carovnija DRAT - žica / žica GUBARC.K1,2,3, GUBARCEK4, GUBARÇEK5 - onaj koji nosi gljivu na blagoslov / tisti, ki nosi tleco gobo na blagoslov ognja MIŽNAR - zvonar / mežnar NA.OP.K1,2,3, NA.PEK4,5 - naopako / narobe POZOBLIV1,2,3, PAZABLIV4,5 - zaboravljiv / pozabljiv ŠKREBLAJNE NA REGLJET.C1,2,3, ŠKREBLAJNE NA REGLJETEC4, SKREBLAJNE NA REGLJETEC5 - vrsta zvonjave na Veliki petak / vrsta zvonjenja na Veliki petek, ragljanje TLICA GUBA1,2,3,4, TLIÇA GUBA5 - tinjajuca gljiva od drveta za blagoslov vatre / tleca drevesna goba za blagoslov ognja V LUHTE - izvan sebe / izven sebe ZAPLEJNET - zaplijeniti / zapleniti ZGEBET (ZGEBI.1, ZGEBE.2,3, ZGUBU4,5) - izgubio / izgubiti ZGONEJNE - zvonjenje / zvonjenje ŽIGNAJNE, ZIGNAJNE - blagoslov / blagoslov Vilka sobuta v Zdo.neh Blj.ckeh! Namejstu zgon.jna j. z.s Svite g.or. šlišat škreblajne. V tejh dniveh naša motika i drevu n. smejo na zj.mlo. Petj.he so vutra g.osnu zakukurikale, zatu bu d.n.s lepu vrejm., non prave Pil.k! A mižnar j. pr.t cirkvijo v.c zakuri. .og.n i blj.ckarska m.odust v.c pocase prhaja k .ogne. Na rame nusejo gub. .obejš.n. na drate. Potoknile jeh budo v .og.n i .odnj.sle domu. Ce.o put budo vrtejle t.sta drat da bu guba skuze tlej.a. Z.k .ona nej smej.a vgasnet do d.oma! Po pudan s. gri v procejsje k maše! Blj.ckarje imamo prpravl.n. po.ne cajne za žignat. Kok nas j. somu lepu za videt! A ku smo šle ven z.s cirkv. smo na mize pestile kaj d.obrega i za sromacn. ledi. I za našega Pil.ka! A p.ol. pa hitru domu, z.k ane v.c kum.j cakajo, da s. budo po do.gen p.oste spit fajn najejle. .op tr.je vure po pudan s. regljet.c v.c n. šliše. Spit s. .og.asejo zgonuve. 1. Po maše Girofka i Trstjanka hudejo gure pa dule po sj.le. N. m.or.jo v.c zdržat, a da n.be .ogovarjal.. Trstjanka: Se vid.a kulko turbo j. vlejk.a Luba? Girofka: S.n, s.n! A Juhanca pa š. vicjo! Trstjanka: So šunk. tok hedu dešal., da Pilek nej mugu spat. Girofka: V.s j. b. v luhte! Š. mj.ne grido slin., a treba bu pacakat do jutre. Trstjanka: A ka se vid.a kok so ma. pestile za sramacn.? Girofka: Bome! Š. mi dvej smo dal. v.c ku .one. Trstjanka: Ka pa… ka se vid.a kok so per .osabenkeh zribale padi pa hiše? Girofka: S.n, s.n! Bom. bu vozanske žig.n na cistu po.. Trstjanka: Bale, grimo pa te steze, d. s. na bumo srical. z Juhanco pa z Lubo. Girofka i Trstjanka zavij.jo po svoje stozice. Po druge s. z.s žignajna vracajo Juhanca i Luba. Juhanca: Luba, se kaj vid.a Girofko i Trstjanko? Luba: N.! Kaj pa j.? Juhanca: Be rada vejd.a c. so kaj .osnažel. po hiše? Luba: A kej (zamahn. z r.oko)! Somu so ruh. prezracl. na vilke pit.k. Juhanca: Tu j. po stare vire, da s. ruh. zracejo, ka n.? Luba: Da p.ol. n. bu veši, pravjo! Al b.l ko nih. veši s. j.st bojin za našo Hilo i Liso! Zglida, da so spit mlejku zgebil.!!! Ku prid.jo do kopcic. s. sid.jo. Pil.k spi na sto.cke, tok da mu g.ova dule vise. Luba: Nekar me rec! Tu so te un. nardil.!!! Juhanca: Kir. un.? Aja, zd.j vejn!... A, .ohku, .ohku! Pravjo, da c. bet tu radu .okule Vezma. Vejš kaj? Naj jen mraz na strejho pad.!!! Luba: Naj jen mraz na strejho pad.!... Noja! Zd.j bu treba š. cupr .odgajnat. Somu da naša Lencka v.c ankat prnj.s. t.sto f.aško žignan. vodi. Juhanca: A naš Jurce pa žignano gubo! Mimu prid.jo Fabe i Jape. Jape: S. kaj dej.a? Fabe: Al s. somu sedi i mejne? Juhanca i Luba s. hitru zdign.jo z.s kopcic. i rj.c.jo v an g.as: Juhanca i Luba: Sej n. stoji na zj.mle dum, z.k da na žj.ne! Jape: Na babe - s. rj.c.. Luba: Na žj.ne!!! Tu j. zbedi.o Pil.ka. Pil.k: Kejdu s. žine? Fse s. nasmejejo. I Pil.k. Fabe: Una ku pud. jutre prva ven z.s cirkve. Una s. bu! Jape: A k.da s. buš ti, Pil.k? Pil.k: J.st kum.j cakan na šunko i nade.avajn.. C. me bu ti. kejdu dat? Luba: O, nekar s. bat! V Zdo.neh Blj.ckeh n. bu nešc. .ac.n! Fabe: Juhanca, kej j. naš Jurce tok do.gu? Juhanca: Bome n.vejn, kej so tej gubarcke? Juhanca i Luba s. razidejo po svojen p.osle. Fabe i Jape s. sidejo na kopcico. Pil.k nozaj zaspi. Prid.jo Jurce i Lencka. Fabe: Jurce, kej se tok do.gu? Vec .od vutra t. cakamo! Jurce s. hmika i skriva. Fabe: Jurce, kaj pa j.? Kaj s. skrivaš? Cak, cak! Kan griš? A kej imaš gubo? Jurce (ža.osnu): Tajt.k, lejt.s n.bušt. žignale! Fabe: A zak n.? Jurce: Z.k me j. po pute guba pr.sta.a g.oret! Lencka (Japete): Tajt.k, mi tude n. bumo lejt.s žignale! Jape somu glida debi.o. Ne m.ore virvat. Jape: Kaaaj? Lencka (skoro s. razjuka): Po pute s.n s. spotokni.a, pa s. me j. f.aška z.s žignano v.odo rezbi.a! Prid.jo Girofka i Trstjanka. Fabe (govori Jurcete): O, Mat.r b.ožja svitog.orska! Da me j. vejdet, kaj se dej.o.! Kaj cmo zd.j ku gub. nej? Jape: Za pit ran b.ožjeh! Nec n. gr. prof lejt.s. Š. žignan. vodi n.bu (pokriža s.)! Fabe: Jurce, pojde prašaj sosejde! Jape: Lencka, ala i ti! Jurce i Lencka .otid.jo. Trstjanka: No! Je tu j. nekan za zapisat. Girofka: .oplincarjave i .osobejnske da nejmajo šcin grent. žignat! Jape: Š. nekaj j. za zapisat! Se ga poglidajo. Jape: Vilka sobuta, a Blj.ckarce na veliku .ogovarjajo! 2. V Zdo.neh Blj.ckeh s. hitru fs. razvej. .oplincarj.ve i .osobejnske nejmajo šcin grent. žignat! Zatu so Fabe i Jape jadne, a Luba i Juhanca pa ža.osne. Luba: Hiš. i šta.. n.budo požignan.. Bug s. non smile! Juhanca: Naš. krav. so pocil. mlejku zgebivat! Fabe (jadnu): Fs. gr. na.op.k. Somu š. žandar Ferdo non fali! Jape: San Bug nas vare š. nj.ga! Juhanca: Sej non be fs. žignanu m.su zaplejni.! Luba: Be spit zavikni.: „Sen poršu biro pabirat za gasp.ado!“ (sponavla Ferdota)" Juhanca: A kaj nas nej gosp.oda v.c ankat .oprosti.a .od bir.? Fabe: Pozoblivce! Nas j. š. Marija Terezija .oprosti.a kuloka i bir.. Vrn. s. Jurce, al j. hedu ža.ost.n. Jurce: Tajt.k! Tajt.k! Fabe: Kaj. sin.k? Jurce: Sultana nej! Fabe: Kaj??? Mujga Sultana nej! Kok ga nej? Jurce: Skep so s. pasle, Sirku i Sultan! J.s.n ši. tlico gubo jeskat po sj.le. Prid.n nozaj, a Sultana nekrej. Fabe: Kaj pa Sirku? Jurce: Sirku j. somu h.rzo.! Fabe: Za pit ran b.ožjeh! Moj kojnic.k drage! Kaj bu zd.j z mojo furmanijo? Juhanca: Da ga nej Šim.n? Luba: Pa n. bu valda zd.j .on kriv za fs.! Jurce: Tajt.k! J.st ga bun vri nj.š.! Vrn. s. Pil.k. Prnj.s. tlico gubo i f.aško žignan. v.od.. Fse s. ga jaku razveselijo. Juhanca: Pil.k, drugu lejtu bumo tj.b. pos.ale po gubo! Na (daj. mu komat kruha i špj.ha)! Luba: Na (ponuja mu nade.avajn. i blj.ck.)! Pa l.j da buš ce. lejtu zdrav! Jape: Naj te da Bug zdravja i zdrav. pam.te! Pil.k: I van tude! Pil.ka smo v Zdo.neh Blj.ckeh sprejele ku svojga. A Blj.ckarje s. zmir.n rade pomagamo mojd sabo, kaj gode s. non prpeti.o. .oplincarj.ve i .osobejnske so s.glih na kraje požignale svoj. grent.. I pr tejn so s. zahvalivale Marije b.ožje svitog.orske, sosejd.n i Pil.ke. C.prof so Blj.ckarc. i lejt.s jemejl. d.oste za .ogovarjat, kok i kaj j. b.o .okule Vezma, nej nešc. vidi. da j. Lencka da.a Jurcete svoji najlejpšj. vez.msku jejc.. XII. ( d v a n a j s t a p r p u v e d ) P l i s n a v e z . m s k e p o n d e j l . k ...Ku bu sunc. tok l.j še za ano smrejko vesaku, buš dama! Dergac s. m. varje!... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar CVIBA - groždica / rozina KAZ.N1,2,3, KAZEN4,5 - kazna / kazen LUŠCET1,2,3,4, LUSÇET5 - ljuštiti (orahe) / lušciti (orehe) MAZOLKA - vrsta starog plesa, mazurka / vrsta starega plesa, mazurka NESTVE – cipele / cevlji PRNEH - kod njih / pri njih ŠTEFAJN.1,2,3,4, STIFAJNI5 - dan sv. Štefana, 26.prosinca / Štefanje, dan sv. Štefana, 26.decembra .OFIRAT1,2,3, .AFIRAT4,5 - 1. udvarati, 2. cestitati imendan podoknicom / 1. ofirati, 2. cestitati god s podoknico VEZ.MSKE PONDEJL.K1,2,3, VEZANSKE PANDEJLEK4,5 - Uskršnji ponedjeljak / Velikonocni ponedeljek Vez.mske pondejl.k v Zdo.neh Blj.ckeh! Fabe i Jape se budo spit smejle rekijec. p.opet. Juhanca i Luba s. budo do mil. vul. napil. kofita. A fse skep bumo spit .ohku tobak šnufale, cikale i plefkale. Blj.ckarska m.odust bu spit smej.a zaplisat. Girofka i Trstjanka budo spit naveliku .ogovarjal.. N. somu kire gr.do skep plisat, nego i kulku na t.snu skep pliš.jo. Najvicj. plis. v Zdo.neh Blj.ckeh imamo na Štefajn. i na Vez.mske pondejl.k. A plisov j. š. najb.l v.si. .oštar .oštarij. ku je rj.c.mo po domaci: „Pr g.atke bukve“. A vesile budo i drug. .oštarij. po Blj.ckarije, Gebarije, Bajtarije i Cuklarije. Z.k v p.oste so s. prneh stavlale somu rejtke furmane i ha.zirovce. 1. Girofka i Trstjanka s. šitajo po Zdo.neh Blj.ckeh i po ma. .ogovarjajo. Trstjanka: Girafka, ka se mar.t vid.a, kira j. š.a z vezemsk. maš. prva ven s cirkv.? Girofka: Fs. se so hetal.! A p.rva je b.a .osobejnska Lencka. Da vejš kok so je samu lica žare.a! Trstjanka: Zak testa ke prid. porva nazej damu, s. bu porva je ženi.a. Bom., zd.j s. vej!!! Girofka (potihu): Šliša.a son da jo .oplincarjaf Jurce rad vide! Trstjanka: Per maj vire! Ka j. tu rejs? Girofka: A n.vejn kaj bu stare Aplincar riku na tu!? Trstjanka: Bome te n.vejn ne j.st! Zak .oplincarjavi s. imajo ma. za v.c. Girofka: Ja, ja! A Osobejnske budo pa vavejk osobejnske! Trstjanka (premišliva): Vejš kaj sen vid.a? Girofka: Kaj se vid.a? Trstjanka: V.c j. bi. mrak na Vezanske pandejlek, a Lencka š. nejb.a porš.a damu s plisa! Girofka: Mo.ce!!! Kan j. tu p.rš.o! A v našejh cajtejh smo morale bet do Zdrav.marij. dama! Trstjanka: Tu j. nekan za zapisat! Girofka: A fs. dni pred Vezm.n j. gavari.a da kok na m.ore dej.at! Trstjanka: Dejvat na mar.! A pliš. pa .ohku! Girofka: Plisa.a j. ad tr.tj. papudan do .osm.! Trstjanka: A Jurce!? Prec ko j. poršu med fant., prec j. padevjo.! Girofka: Tok te j. viš d.n.s na ten svejte! M.ode s. so pacile pr.v.c veseljacet. Trstjanka: C. pud. tok l.j naprej, budo ledi pazable na Baga! Girofka: Dalj.tet nas c. i kaka bažja kaz.n! Trstjanka: Bu porš.a kaka kajštiga je na nas, buš ti vid.a! Girofka: Buk nas vare da n.be spik paplave.o Spujdn. Blj.ck.! Trstjanka: Naša stara mama so zmiren gavarile d. j. b.o v nihen cajte grejh p.jt plisat. Girofka: Ja, ja! Zakaj tan kej j. plis tan da j. i vrak! A naša mate so gavarile: „Samu bušt. n.stv. znucale!“ Trstjanka: A ke so nas spestile na plis, so nan pa rj.kle: „Naj te ajngele mirkajo!“ Girofka: P.r nas je b.o skuze: „Lej da buš .ob Zdravemarije dama!“ Trstjanka: A naš ata so gavarile: „Ke bu sunc. tok lej še za ano smrejko ves.aku, buš dama! Dergac s. m. vare!“ Trstjanka: A na plise? Fante so sedejle za mizame! V r.ake so deržale sake svoj g.aš, a punc. smo stal. v vj.že i cakal.. S. š. zmisleš? Girofka: O, dan, dan! Fante pacnejo zvat fsake svajo. Bal.! Bal. (z r.oko kaž.)! N., n.! N. ti! Trstjanka: Una, una! Una druga! Ka n.? Girofka: I p.okle s. j. tu razletej.o pa takte od muzikanta! Trstjanka: A na druge strane .oštarij. sedijo naš. staric.! Girofka: Ajo.aaa! Vrajžj. so pazel. kulku pute bu kire pliso. s kiro. Trstjanka: Je kok jo bu doržo.! Kire j. bi. une plis? Girofka: N. vejn kirga misleš. A unkrat ku smo mi zobirale fant. jen so tl. .oci sk.ocet kira pud. pa kirga! Trstjanka: Je kire s kiro .afira, ka n.? Zatu smo š. najrajši plisale pa hišah. Na kraje lickajna. Girofka: Dama smo .ofku do punaci plisale. Trstjanka: Zd.j sen s. zmisle.a. Mazolka j. b.a! Fs. dak nej ata poršu je riku: „Fante, damu! Jutre bu treba stat je dejvat!“ Girofka: Tok j. b.o tu l.j! Trstjanka: Ti, Girafka! A ka nejsmo mi zd.j jednak., ko so bl. naš. stark. je starcke? Girofka jo cudnu poglida i nec n. rj.c.. 2. Luba gr. mimu .oplincarj.veh. Juhanca jo z.ov. na kof.. Pil.k spi. Juhanca: Luuubaaa! Luba: .oooj! Juhanca: Kof. bu! Luba: O, glih prof s. me bu prligi. an kofit.k! Juhanca: Bal. s.n, da te povejn kaj s.n vid.a i šliša.a ranu vutra na vez.msko nedejlo. Luba: Kaj? Juhanca: Š. s. nej dan naridi.. Po nivah j. b.a š. r.osa. Mog.a s. nej b.a š. zdigne.a. Luba: Noja, povej v.c ankat kaj j. b.o! N. m.or.n v.c cakat! Juhanca: Pocak! Zd.j buš vid.a! Girofka te sedi i glida prute v.ode. I ku da s. z nek.n divane. Luba: Kaj misleš kaj j. b.o tu? Juhanca: Naša pokujna m.ma, Bug jen daj v mire pocivat, so zmir.n govorile, da s. v taken cajte Bejl. žj.n. hmivajo. I da c. jeh videš, da te znajo srico prn.st. Luba: No, zd.j vejmo .odkej Girofka i Trstjanka fs. vejo. Bejl. žj.n. jen povejo (nag.os)! Juhanca: Tihu! Somu tihu budemo! Ku da n.vejmo! Luba: Tihu, tihu (kima)! Nec n.vejmo. Prid.jo Lencka i Jurce. Bedi s. Pil.k. Lencka: Muma, j. š. kaj poftic. s cvibame .osta.o? Luba: J., al somu za t.st. ku so .orejh. lušcele. Lencka: A kolack.v? Pil.k: Kulku za an. hrani j. v d.našneh cajteh! A rejvne so k.da jejle .olupk. .od rejp.. Luba: Dejt. moji, se vejš da so najb.l zdrave žgance... Dej.o t. caka! Lencka: Kaku dej.o? Luba: Najprejk pud.š t. jajcn. lepin. potruset .okule hiš.. Lencka: A zak? Luba: Da n. bu kac! I n. sprašivaj tulku! Lencka gr.. .og.ase s. Jurce. Jurce: Muma, a zak s. rj.c. debile pit.k, debila sobuta i debila nedejla? Juhanca: Sin.k muj, rj.c. s. vilka srejda, vilke cetrtok, vilke pitok, vilka sobuta, vilka nedejla i vilke pondejl.k. Jurce: A zak st. t.orok spestile? Juhanca somu zamahn. z r.oko. Pil.k: A valda t.orok nej bi. prid.n (Ha-ha-ha! Oh-oh-oh! Ha-ha-ha!). Vrn.jo s. Fabe i Jape. Pil.k: Fabe, st. se kaj postile do Vezma? Fabe: Nejs.n fajfo., nejs.n pe. i nejs.n pliso.! Juhanca: A .od m.sa se j. p.osti. somu na srejdo i pit.k. Luba: Rj.c.jo, da kedu se n. posti i na vilke pit.k m.su jej, bu po r.okah bradavic. d.obi.. Se moške pocn.jo .ogledivat i .obracat svoj. r.ok.. Š. najb.l pa Fabe! Fabe: Sej s.n v.c d.obi. .odpust.k pr gospude! Ala! Grimo! Bumo kaj dej.ale, al s. bumo somu mejnele! I tok smo Blj.ckarje preževejle šan p.ost i Vez.m. A Blj.ckarc. so, namejstu da be s. pomejnel. kaku dej.o jeh caka na nivah, š. do.gu divanel. kok j. b.o lejt.s za Vez.m. XIII. ( t r i n a j s t a p r p u v e d ) L e j t u , a m r a s n a s t r e j h e ...Ka morat vejš, kaku bu jutre vrejm.?... S.n vidi. pajk. koku plj.t.jo do.g. nite. Bu lepu! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BINKOŠTE1,2,3,4, BINKOSTE5 - katolicki blagdan Duhovi / Binkošti DURAK - vrsta kartaške igre / vrsta igre s kartami FTIGNET - dospjeti / utegniti GALICA - posuda za mužnju / posoda za molžo HAJDUCKA HIŠA1,2,3, HAJDUCKA ŠIŠA4, HAJDUÇKA SISA5 - ozelenjela priroda kao istoznacnica za dom hajduka / ozelenela narava kot sopomenka za dom hajdukov HIP - trenutak / trenutek KUKLA - kvocka / koklja KUMST - usklik, kad se napravi nešto posebno / vzklik, ko se naredi nekaj posebnega LESICA - lisica / lisica M.AJ - u knjizi praznik proljeca koji traje od 28. travnja do 3.svibnja / v knjigi praznik pomladi, ki traja od 28.aprila do 3.maja NA MI.O POMAGAJNE - plakati na božju pomoc / jokati na božjo pomoc NEJKE - negdje / nekje N.C.S - veceras / nocoj PODUŽ.K1,2,3, PADUŽEK4, PADUZEK5 - jaje u kokošjem gnijezdu kao mamac / jajce v kokošjem gnezdu za vabo POJLAK1,2,3, PAJLAK4,5 - cuvar njiva / cuvar njiva POZABET (POZABI.1, POZABE.2,3, PAZABU4,5) - zaboraviti (zaboravio) / pozabiti (pozabil) RAHTAT - rakoliti (kokoš) / rahtati (kokoš), oglašanje, ko si išce gnezdo ROGLAT1,2,3, REGLAT4,5 - lupati, praviti buku / delati hrup SJ.D.O - predio izmedu Bljeckarije i Gebarije / predel med Bljeckarijo in Gebarijo SOPOTJA1,2,3, SAPOTJA4,5 - predio izmedu Bljeckarije i Cuklarije / predel med Bljeckarijo in Cuklarijo ŠTRIG.L1,2,3, ŠTRIGEL4, STRIGEL5 - željezna cetka za timarenje goveda / železna šcetka za govedo ŠUPLU1,2,3,4, SUP.O5 - šuplje / votlo TRUC - inat, prkos / kljubovanje .OŠTREGLAT1,2,3,4, .OSTREGLAT5 - otimariti stoku / ocistiti in urediti živino .OGLAJŠTAT1,2,3,4, .OGLAJSTAT5 - otimariti stoku / ocistiti in urediti živino .ORDINAN.C1,2,3, .ORDINANEC4,5 - listic kojim se odreduje pismonoša / listek, s katerim se doloca poštarja .OTPJ.LAT1,2,3, .ATPJ.LAT4,5 - odvesti, otpeljati / odpeljati .OVET1,2,3, .AVET4,5 (.OVI.1, .OVE.2,3, .AVU4,5) - loviti (lovio) / loviti (lovil) V.RJAT1,2,3, VORJAT4,5 - vjerovati / verjeti ZAVLEJC S.1,2,3,4, ZAVLEJÇ S.5 - popeti se / zavleci se Priroda v Zdo.neh Blj.ckeh j. v.c sa zelj.na i lejt.s pravjo da bu d.obra lejtina. Blj.ckarje smo tok ku saku lejtu postavele m.aj – znamejne da j. prš.o prlejtj.. Lejt.s s. j. prve najn zavlejki., kedu druge ku .oplincarj.v Jurce. A .on j. na ride i za .ordinan.c! Blj.ckarje mormo same h.odet po pušto, z.k prnas nej puštarj.v. Smo vlejkle popirck., ku smo jen rj.kle .ordinan.c. Kire ga j. zvlejki. j. h.odi. ce. mejs.c po pušto. A pušta s. j. deli.a po maše. Girofka i Trstjanka so bl. šcira na p.aceh. So šl. saka na ano stran. Trstjanka v Gebarijo, a Girofka v Cuklarijo. So s. kosnu vrnel. i valda jeh zatu drugdan nejb.o ce. dopudan ven s hiš. A na Blj.ckarj. nej pozabi. ne žandar Ferdo! 1. Girofka z .okna z.ov. Trstjanko na kof.. Girofka: T.rstjankaaa! Bal. na kaf.t! Kej se? Trstjanka s. kum.j zbedi. Prvlejc. s. na .oknu sa zaspana. Trstjanka: Aaa, ti se! Sen s.abu spa.a. Girofka: A kaj j. s tabo? Trstjanka: Fcira sen na Sj.dle srica.a mracnika. Girofka: Mo.ceee!!! J.st pa šlatra v Sapatje. Trstjanka: Cak! Prid.n prec. Trstjanka prid. h Girofke i glida prute nije strejhe. Trstjanka: Ka j.st tu praf viden, da j. s.ana pa.a na tvajo strejho? Girofka prl.ti ven i glida. Poglida š. na Trstjankeno strejho. Girofka: L.j! Je na tvaje strejhe j. mras. N. m.or.jo virvat. Girofka: Lejtu, a mras na strejhe! Vejš, tu nan so segurnu un. zakuhal.. Na truc!!! Trstjanka (glida na svojo strejho): Ja, ja! Un.! Tu so nan na.ac nardil.! C. j. tak naj s. jen sami petj.he skucjo! Girofka: Naj budo same petj.he! Trstjanka: Sami petj.he!!! Girofka i Trstjanka popij.jo do kraja kofe. 2. Pr .oplincarj.veh. Fabe zbediva Juhanco. Juhanca j. srejt molitv.: „ ...ku j. za nas ža.osno svojo mat.r trušto.…“ Fabe: Kaj pa j. zd.j tu? Juhanca: Kaj c. bet? Fabe: Kedu do.gu l.ži, debilo ret r.di! Juhanca: O, Krištuš! Al se sit.n .od k.da te nej Sultana! Fabe: A k.da pud.mo krav. pod.ojet? Juhanca: Kaj se jeh v.c .oštreglo.? Fabe: N. somu tu! .oštreglo. i .oglajšto.! B.atu s.n jen .ocisti. i sena jen nanisi. v jasl.. Ka n.buš š. sta.a, za b.ožjo vulo? Juhanca: Najprejk treba zm.olet, p.ol. bu s. drugu (mule naprej). Fabe zdign. r.oko na cj.. i glida po sj.le. Fabe: L.j, l.j! Na Trstjankeno strejho j. mras po.! Juhanca: Kaj pa na našo? Fabe (poglida): Na naše nej nec. Kok j. tu zd.j? Juhanca nec n. rj.c.. Zam. sto.c.k i galico pa s. prpravla da pud. v šta.o. Fabe gr. po svojen dejle. Mimu prid. Trstjanka. V r.oke drži pišcanko i buža jo. Sake tulku je potipl. krof pod klun.n. Trstjanka: Bugdaj, Juhanca! Juhanca: Bugdaj i tj.be! Trstjanka: Kaj gr.n .ohku s tabo v šta.o? Juhanca: N. hode! Side s. te! Vejš, naš. krav. nec nejmajo prof mlejka. Kaj misleš, kaj be tu mug.o bet? Trstjanka: Bude v.si.a, d. jeh imaš! Pornas nej v.c do.gu neb.n.? Juhanca: A kok tu? Trstjanka: Ka se pazab.a! Majga Juzo so prevarile na ha.zirajne. Še dužan j. .asto., d. smo mugle kravo pr.dat. Ke be ti vejd.a kok sen jo t.šku da.a .od hiš.. Š. krava j. juka.a ke j. š.a ven zes štal.! Trstjanka s. pocn. jukat na mi. pomagajne (šliše s. Buk pamagej! Buk pamagej!). Juhanca jo to.aže (šliše s. No, no!). Juhanca: Š. srica, da se ti tok pridna. L.j, saku lejtu prodaš po pid.sit kil .orejh.v. A mlejku te bun j.st dova.a. Trstjanka: Ka be me rejs? Juhanca: Vejš da te bun!... Šmar.nc. so! Buš prš.a h kopelce na letanij.? Trstjanka: Neco m. na bu! Je da na pazaben, zd.j so te cajte za karuzo sjat! Juhanca: Aja? Trstjanka: Pahetej! Pahetej! Zd.j j. d.aba! Juhanca gr. v šta.o, a Trstjanka po svojen p.osle. Tu j. s. šlišo. Fabe. Fabe: Jurceee!!! Jurce s. prec n. .og.ase, zatu ga Fabe šankat zaz.ov.. Jurce: Kaj j.? Fabe: Jurce! Kej se! Jutre grimo hrmentun sejat! Jurce: Kaj bu vrejm.? Fabe: A bumo prašale Pil.ka. Piloook (z.ov. ga)!!! Pil.k prid. v.s muk.r. Pil.k: Te s.n! Kaj m. z.ov.št.? Jurce: Kej pa st. bi., ku st. tok muk.r? Pil.k: V štirno s.n št.rbunkne.! Fabe: Daj, pride k pj.ce, da s. buš pošeši.. Ka morat vejš, kaku bu jutre vrejm.? Pil.k: S.n vide. pajk. koku plj.t.jo do.g. nite. Bu lepu! Fabe: Jurce, dej.o te c.ka! Buš nabro. i.ovec. i zafleko. štirno. Pil.k: I.o imašt. i na dne štirne. S.n jo vide.! Jurce: Tajt.k, kaj bu d.obra crna? Fabe: Rjava j. bulja! Kaj vejš kiru dej.o t. š. caka? Jurce: Kiru? Fabe: Sirkute dat z.obat i krav. .otpjelat napajat na štirno. I n. pozabe, da j. zd.j na tj.be rid za .ordinan.c. Fabe i Jurce .otid.jo. Prid.jo Jape, Luba i Lencka. Pr .osobejnskeh j. šlišat kok krava muka i prasce krulejo. Jape: Luba! Lencka! Plafko nafutrat! Kaj šlišešt. kok muka! Lencka: Muma, kok j. tu na svejte! .oplincarj.ve imajo dvej krav., dva v.ola i tri prasc., a mi somu ano kravo i anga prasca? Luba: V.c j. živin. v.c j. i dej.a. Jape: A .acne nejsmo ne mi ne .on.! Luba: Lencka, peste zd.j tu z misle i pojde prasc.n skuhat. Lencka: Kaj pa co det? Luba: Kaj sprašivaš? Hrmentun, mirn.v, pejs. i korab.. Lencka s. prpravla da pud.. Luba: Pocak!… Š. kokušan vrze cajno hrmentuna, da bu za ce. dan. Lencka da pud.. Luba: Pocak! Poglej za jejca po skriteh gnejzdeh. Jape: Pa da n. be kukla kej poci.a kucet. Lencka da pud.. Luba: Fala svitmu Florjane, da so pocil. kokuši n.st. Lencka s. .obira. Luba: L.jo! Daj s. pašce ma.! Lencka: Gr.n, gr.n! Jape: Da n. bu tok ku .ane, ku smo pišcanck. dobile. Luba: Lencka! Lencka: Kaj j.? Luba: N. pozabet š. v.odo nan.st! Lencka: Bome n. vejn c. bun fs. tu ftigne.a narj.det! Luba: …š. zbelk. treba prerah.at! Jape: Noja! Peste nekaj š. zanas! Luba, bu kaj za p.ojest! S.n s. nekan z.acni.! Luba: Gr.n te cvrtj. narj.det. Jape: Lenckaaa!!! N. pozabe š. na Plafko! Buš zi.a štrig.l, pa jo pud.š lepu skrtacet. Lencka: Jez.s, kulku j. tu zanga dej.a! Jape: Somu po.afka! Z.k c. t. Plafka .op.azet! Luba: Po južne s. bumo naprej zmejnele, kaj buš. No, zd.j p.j! Lencka .otid.. Prid. Pil.k i stave s. pr .osobejnskeh. Pil.k: Bugdaj, Luba! Luba: Bugdaj! Pil.k: Koku j.? Luba: Fala drageme Boge, d.obru! Š. trava non lepu rast.. Pil.k: Pud. ževina spit .ohku na pašo, a? Jape: Pil.k, ti be ši. .ohku za pojlaka! Pil.k: A, n., n.! P.ol. be me gosp.oda prec zi.a moji pitlarstvu. C. nejst. zadovulne z mano, gr.n .ohku naprej! A namejstu mj.n. bu prše. harembaša Šim.n! Jape: O, tu pa n.! Tj.b. smo s.glih d.obru navadle! Luba: A hajduke naj s. držijo svoj. hajduck. hiš.. Jape: A une „poduž.k“ naj s. drži svoj. gosp.od.! Pil.k: Du j. „poduž.k“? Luba: Žandar Ferdo! Ka n.vejš? Pil.k: N.-.! A zakoj? Luba: Z.k non sa jejca pobj.r. za biro. Jape: I podušk.!... Š. vej. non n. pesti pobirat po šume! Kaj j. kaj novga, Pil.k? Pil.k: Kaj st. vidle koku j. mras po. na strejho .od Trstjanke i Girofke? Jape: Mras na strejhe, a sunc. sij.? Kaj be tu mug.o bet? Mimu prid. Girofka. V r.oke drži pišcanko i buža jo. Ku jo zaglidajo fse ftihn.jo. Girofka: Kaj pa st. ftihnele? Paci.a j. rahtet (kaž. na kokuš). Kmale bu prenj.s.a. Vrn. s. Lencka. Luba zam. sto.c.k i galico. Luba: Lencka, pocase s. buš mug.a navadet, da buš sama zna.a mo.st i put.r dej.at! Bal. z mano. Za nime c. pojt i Girofka. Luba: Kan pa ti, kan? Girofka: Gren paglidat tvajo kravo! Luba: Nejmaš jo kaj h.odet glidat! Te bude! Girofka c. pojt v šta.o, a Luba je n. da! Luba: Lepu s. side lj.te i popi se šanu kof.! Girofka: Noja, pa daj! Luba: Povej ti mj.ne Girofka zak ima naša Plafka tok ma. mlejka? Girofka: V.c friškega sena je daj! Se vejš! Krava s. p.r gupce mo.z.. Luba: Al naša Plafka nic. jest! Girofka: Bom. n.! Zak j. žejgna! Tri pute na dan jo p.le na šturno. Pa š. nekaj! Luba: Kaj? Girofka: Bude vesi.a da jo imaš. Kaj s. zmisleš kok j. muj Tunc. štire dni pe. i harto. „P.r g.atke bukve“? Luba: Ža.osnu j. tu, ja! Girofka: Durak na durak! Pa j. moug.a pojt krava .ot šiš.. Je krava j. jouka.a ku jo j. žandar Ferdo ven vlejku! Pa fsejh Zdo.nejh Blj.ckeh jo j. b.o šlišat. Girofke s. .oci zarosijo, a jukat n. m.or.. Somu s. .obriš. .okule so.zneh .oci. Luba jo potrušta. Luba: Te bun j.st dova.a mlejku. Š. srica, da se ti tok pridna. Girofka: N.vejn s.n al nejs.n! Luba: Kaj nejse! L.j, saku lejtu prodaš po stu litrov brešk. rekijec.. Girofka: Noja! Nadan j. glih stu! Jape: Nekaj valda i sama popij.! Luba: Girofka, k.da so hipe za .an sejat? Girofka poglida nekan gure na p.anin.. Girofka: Zd.j! Zd.j so zlatne hipe za .an sejat! Zd.j j. d.oba! Jape: Kaj pa j.cmin? Girofka spit poglida gure. Girofka: I za j.cmin. Hetaj, hetaj! Pahetaj! Jape: Kok j. tu lejt.s fs. na kupe! Pa š. letanij. so! Luba: Girofka, kaj buš prš.a na letanij.? Girofka: N.c. m. na bu. Lencka, na Binkošt. s. m.or.š z r.oso vmet! Lencka: Kaj vutra al zv.cir? Girofka: Ranu vutra! Lencka: Kaj pa bu p.ol.? Girofka: P.okl. buš š. lejpšja. 3. Fabe i Jape sedijo za mizo i mejnejo s.. Pil.k drejml., ku ponavade. Fabe: Jape, grimo n.c.s na letanij.? Jape: Ajde grimo! Bumo sabo zile sto.ck. za sedet. Fabe: Kaj pa muj napalcne fožun? Jape: Bu vri pocako.! Fabe: Kulku palec se lejt.s nasejko.? Jape: C. jeh nejs.n an. .os.nd.sit. Kulku jeh j. pr tj.be? Fabe: A c. jeh nej skoro dvejstu jesinoveh. Jape: Lepu, lepu! Jesinov. budo za an. štire lejta. Naš. so lejskov.. S.n jeh v tvojen sejko.. Fabe: Naj se! Jape: Bun te prši. .odslužet! Fabe: Vejš kaj, prši. me buš pomagat našo Hilo držat da je bumo parkl. .obrejzale. Jape: Vejš da te bun ši.! Ti somu klejšc. prprave, j.st jo bun pa za nogi držo.. Šliše s.: „Hopa! Hopa! Hopa!“ Prhopajo zadihane Jurce i Lencka. Jurce: .ooojte! Ledi b.ožje! Lencka: Poduž.k gr.! Blj.ckarje so s. rade pošalele, pa so Ferdote naskref govorile „Poduž.k“. Zbedi s. Pil.k. Blj.ckarje hitru poskrij.jo i sj.b. i svoj. kokuši. Somu an mojh.n petešic.k šipl. po sj.le. Prmašira Ferdo i govori san sj.be. Ferdo: Ka j. tu v Zda.neh Blj.çkah? Samu anga petj.ha viden! Ka v Zda.neh Blj.çkah nej nab.n. kakusi? Jurce i Lencka sedijo na kopcice. Jurce: Non so jastr.be fs. .odnj.sle! Lencka: A non pa lesic.! Ferdo: Vi Blj.çkarje ste an. lesic.! Lencka: Š. petj.ha j. š.a napast. Jurce: L.jt. ga kok šipl.! Ferdo: Çakte, çakte! Bun van j.st v.ç pakazo. du j. Ferdo! Zd.j gr.n jejca stejt pa gnejzdah. Lencka: Kaj bušt. i podušk. štejle? Ferdo: Se vejn! Paskrile st. kakuši pr.d mano. Ferdo j. glih misli. pojt v šta.o, ku s. zašliše kokodakajn.. Ferdo: Kaj s. tu slise? Lencka: A tu non j. spit kaca prš.a jejca krast! Ferdo: Pa ka imaste i kaç.? Jurce: O, j. jeh j.! Lencka: Saka šta.a jo ima! Pil.k: I po sk.dneh roglajo. Tu pa j.st vejn! Jurce i Lencka s. šalejo, a Ferdo ima skuze vicj. .oci i glida ku .odrt po.h. Jurce: Saj nej miš.v! Ferdo, kaj bešle vi z mano kac. .ovet? Ferdo: A, tu pa n.! Kaç s. pa j.st bajin! Lencka: Jurce jo živo vjam.! .og.ase s. Pil.k. Pil.k: Kaco vj.t! Tu j. kumst! Ferdo s. premisle i n. gr. v šta.o. Ferdo: Ku bun druge put porsu, bun preste. fs. kakusi. Me bust. ad sak. kakusi dale pa tri jejca na dan! Lencka: Tri jejca na dan .od sak kokuši? Ha, ha, ha! Jurce: Ha, ha, ha! Pil.k: Ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho! Lencka: Tu bu unda, ku s. budo svit. maš. popudan štejl.… Jurce: …i ku budo kokuši po pudan nj.sl.. Ferdo s. zamisle. Ferdo: St. marat kej vidle hajduka Sim.na? Se .odkimajo da n.. Jurce: Nejsmo ga ne vidle, ne šlišale! Ferdo: Mar.st. me prec pavejdat çe ga bust. k.j vidle! Lencka: A zak ga ješc.št.? Ferdo: Be mougu pojt vajsko sluzet, pa j. pabejgnu v hajduk.. Jurce: V hajduk.? Ferdo: Varet. s. ga! Lencka: A zak? Ferdo: Gosp.odo j. napo.. Lencka: Napo.? Ferdo: Napo. je .akro.! Tan nejke med .azcon je Segino! Ferdo .otid.. Pil.k s. zam.kn.. Pil.k: Pršle budo cajte... Jurce: Ej, ej, Lencka! Pil.k s. j. spit zam.kni.! Lencka: Kaj j. riki.? Jurce: Pošlušaj! Pil.k: ...n. bu s. sp.aca.o krav rj.det i žitu sadet... v.oda... Lencka: Kaj bu z v.odo Pil.k? Pil.k: ...v.oda...tu n. bu v.c d.obra v.oda... Jurce: Zak n.? Pil.k: ...v.oda bu nap.lana po cejveh. Jurce: Po kakeh cejveh, Pil.k? Pil.k nec n. rj.c.. Lencka: Kaj pa j. misli. s tejn? Jurce: A valda, da v.oda n. bu v.c tok cista za pet, ku j. zd.j! Lencka: Bom., tu mu nej za v.rjat. Prnas tega n.bu! Jurce: Prnas v.oda pretj.c. c.z tri kamn. pa j. cista. I tok Pil.ke nej spit nešc. v.rjo. kaj govori. Žandar Ferdo gr. spit praz.n domu. Somu par pišcank j. našte. i zapiso.. A Blj.ckarje s. i naprej sako v.cir za šj.sto vuro zobj.r.mo pr kopelce i mulemo letanij.. Za hajduk. nej b.o v.c šlišat v Zdo.neh Blj.ckeh. Govori s., da so s. ankat napile, poto.kle i pobile. C. j. tu rejs, j. riki. Pil.k, p.ol. nihu z.atu š. zd.j l.ži v kake šuple bukve. XIV. ( š t . r n a j s t a p r p u v e d ) K e c o r i p e t i š k r e b l a t s t . o k e ...smo pastirje se na ankat vrgle svoj. palc. prute kece. Prec, ku be jo kire spodbi., smo s. se zalejtle po svoj. palc.. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BEJŽNI1,2,3,4, B.ZNI5 - bez nje / brez nje B.ZLAJNE1,2,3, BEZLAJNI4,5 - kravlji trk uz ritanje / kravje bezlanje in ritanje BRINC.L1,2,3, BRINCEL4,5 - obad, ugrk / brencelj BRITVECA - nožic / nožicek DRCAT1,2,3,4, DIRJAT5 - trcati / teci DRICKAT S.1,2,3,4, DRIÇKAT S.5 - sklizati se / drsati se DURAT - podnositi, trpjeti / prenašati, trpeti JAPKA - jabuke / jabolka JEGRACA1,2,3,4, JEGRAÇA5 - igracka / igraca JEJZ.K1,2,3, JEJZEK4,5 - brana, dem. / jez, pom. JEJŽ.K1,2,3, JEJŽEK4, JEJZEK5 - jež / jež KAMBA, KAMPA - vrsta djecje igre lukom i strijelom / vrsta otroške igre z lokom in pušcico KECO RIPET - u knjizi vrsta djecje igre na paši „kozu repiti“ / v knjigi vrsta otroške igre na paši „kozo repiti“ KOCIVARJE1,2,3 , KACIVARJE4, KAÇIVARJE5 - naziv za nekadašnje stanovnike na jugozapadu Slovenije koji govore njemackim jezikom / naziv za nekdanje nemško govorece prebivalce na jugovzhodu Slovenije, Kocevarji KREBLAJNE - sitno koracanje (male djece) / stopicanje (majhnih otrok) MOJCKEN1,2,3, MAJCKEN4, MOCKEN4,5 - malen / majhen M.ŽAT1,2,3, MEŽAT4, MEZAT5 - žmiriti / mižati M.AJE - mladi / mlajši NAJDR.L - najdalje / najdlje NAPNET VUHA - naculiti uši / pozorno prisluhniti PAJDAŠ.K1,2,3, PAJDAŠEK4, PAJDASEK5 - prijatelj, dem. / prijatelj, pom. PETRUVU - Petrovo, dan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja / Petrovo, dan sv. Petra in Pavla, 29. junija POKARAT - posvadati se / skregati se PRACKAT1,2,3,4, PRAÇKAT5 - gadati prackama / streljati s fraco PRACKECA1,2,3,4, PRAÇKECA5 - pracka, dem. / fraca, pom. PRASICO GAJNAT - vrsta djecje igre na paši / vrsta otroške igre na paši PRID.C1,2,3, PRIDEC4,5 - vretence / vrtavka REGLJ.T.C1,2,3, REGLJ.TEC4,5 - vrsta djecje igre na paši / vrsta otroške igre na paši RIHTARJA TO.C1,2,3,4, RIHTARJA TO.Ç5 - vrsta djecje igre na paši / vrsta otroške igre na paši ROGOVI.O - rašljasti komad drva u obliku tronošca / trinožen kos lesa SPUM.AD - proljece / pomlad ŠILKAJNE1,2,3,4, SILKAJNE5 - vrsta djecje igre na paši / vrsta otroške igre na paši ŠKREBLAT S KN.OFE1, ŠKREBLAT S T.OKE2,3, ŠKREBLAT S KN.AFE4, SKREBLAT S KN.AFE5 - vrsta djecje igre na paši / vrsta otroške igre na paši ŠPRICO.KA1,2,3 - vrsta djecje igre na paši / vrsta otroške igre na paši .OB.AKAR1,2,3, .AB.AKAR4,5 - vrsta djecje igre na paši / vrsta otroške igre na paši .OJDNEH - od njih / od njih .OKARAT - izgrditi / ozmerjati .OPINCKAJNE1,2,3, .APINCKAJNE4, .APINÇKAJNE5 - vrsta djecje igre skrivanja i lovljenja / vrsta otroške igre skrivalnice in lovljenja ZAVRNET, ZAVRACAT, .ODVRNET - prilikom ispaše odvracati stoku od cinjenja štete / odvracati živino od škode Tu so ble cajte ku smo decica po Zdo.neh Blj.ckeh b.osa hodi.a na.okule. .od prlejtja do jesine! Jegrac. nejsmo poznale. Somu te pa ton so m.m. s krp nardil. kakega jac.ta, al pa kako punckeco. Hedu rade smo ble na paše, z.k smo s. najegrale do mil. vul.. A vesile smo ble i d.žja. Z.k unda non nej b.o treba nec dej.at, pa smo .ohku poležavale doma na pj.ce. Jurce i Lencka sedijo na kopcice. Mejnejo s. kok j. b.o lepu, ku so ble š. mojhne i kok j. b.o na paše. N.dj.l.c .ojdneh stran, ku ponavade drejml. Pil.k! Jurce: Ku s.n bi. š. mojh.n, so m. tajt.k .otp.lale na vrh p.anin. Lencka: A zak? Jurce: Da so me pokazale cejl. Zdo.ne Blj.ck.. Lencka (ža.osnu): Tj.be p.anin., a mj.ne pa sa dej.a ku jeh bun mora.a dej.at v živ.ote. Jurce: Noja, tr so jeh i mj.ne!... Kaj vejš da me lejt.s nej treba pojt v.c na pašo. Zd.j gr.do m.aje .od mj.n.! Lencka: Ne mj.ne! Al me j. s.glih ma. žo. ku lejt.s n. grimo v.c. Jurce: I mj.ne! Kok non j. b.o somu lepu! Smo .og.n kurele i pisk. rezlale z britvecame. Lencka: J.s.n jemej.a rajše jesinsko pašo. Jurce: A zak? Lencka: Smo japka k.atele i bot. pj.kle. A ti? Jurce: J.s.n jemi. rajše spum.ad? Lencka: A zak pa spum.ad? Jurce: Ku j. b.o fs. zelj.nu i .od d.žja s. j. tulku v.od. nabra.o da smo jejz.k nardile. Lencka: Vi na jejze! Kaj pa krav.? Jurce: Da be s. .ohku jegrale smo krav. prvizale za drvu. Lencka: Bom., p.ol. so s. hedu napasl.! Jurce: Ku j. prši. muj tajt.k! Iiijo.!... Fs. j. naklejsti. po rite. Lencka: I tj.b. tude? Jurce: Mj.ne j. š. fajn vuha natigni. za povrhe. Lencka: A zatu imaš tok vilka vuha (hi, hi, hi)! Jurce na.ohku .ošv.rkn. Lencko po nijen vuhe. Jurce: A kok j. b.o t.stu, ku se ti dobi.a z.s šibo po rite, a? Lencka: Aaa, da vejš kok smo smrdejle! Ku po praven tobake. Jurce: A kaj pa st. vlejkle? Lencka: Kajgode j. b.o! Sro.brat, .orejhovu listje... Kaj pa ti? Jurce: Ankat s.n naskref fajfo. tajtkovo fajfco. Lencka: I kaj j. b.o? Jurce: S.n s. .onesvjesti.! Lencka s. nasmej.. Lencka: Lepu j. b.o ku smo .od doma prnjesl. .onc. i kuhale žganc.. Jurce: A kej st. zile mlejku? Lencka: Vašo Lisko ma. pomo.zle. Jurce: Bun povejdo. tajtke (šale s.). Lencka: Ooo, zmislen s. ku s.n b.a š. mojckena. Jurce: Ku se š. po b.ate krebla.a, ka n.! Lencka: No, no! Š. unda, ja! Najrajše s.n s. jegra.a z.s punckeco. Jurce: A du te jo j. naridi.? Lencka: Muma, du c. me jo druge! Z.s krp j. b.a narj.na i hedu rada s.n jo jemej.a. Jurce: Pa kaj j. nejmaš v.c? Kaj pa j. b.o p.ol. žno? Lencka (ža.osnu): Ankat s.n jo pozab.a, pa me jo j. C.branka .odnj.s.a! A šcin se s. pa ti jegro.? Jurce: Fante smo najrajše .og.n kurele. Ku s.n bi. mojhen s.n jemi. prid.c. Lencka: Aaa, š. j.st s. ga zmislen! Jurce: P.ol. s.n ankat v trave najdi. mojhnega jejžka. Lencka: Kaj pa na Svite g.ore? So te kaj kepile? Jurce: So, .orglc.! A za Petruvu s.n d.obi. britveco. Kaj pa tj.be? Lencka: Mj.ne nejso pa nigd.r nec kepile… Somu .ovet so me pestile. S. š. zmisleš kok s. j. broji.o? Jurce: Mi smo tok: „Enci, benci, na komenci, troja, vrata, zapecata, eri, meri, muzikeri, krec!“ Lencka: Mi pa tok: „Elen, belem, bumba, ris.n, fse s.n, gut.n, tala, ris.n!“ Jurce: Kedu j. zgebi. j. mugi. pojt krav. .odvrnet, da n. be šl. v škudo... Enci, benci, na komenci... Lencka: Elen, belem, bumba, ris.n... .od tega brojejna s. zbedi Pil.k. Pil.k: Koku s. ti broji.a Lencka? Lencka: Elen, belem, bumba, ris.n, fse s.n, gut.n, tala, ris.n. Pil.k (posluša z .otprteme vustme): Aaa? Tu pa nejs.n š. nigd.r šlišo.! Kej pa se tu pobra.a? Lencka: .ot Kocivarj.v. Pil.k: S. me j. vide.o! Mi somo pa tok brojile: „An, ton, pa, ka, lon, ti, si, zagrebacki zvon!“ Jurce i Lencka s. nasmej.jo i ponavlajo zajnen: „An, ton, pa, ka, lon... an, ton, pa, ka, lon...“ Pil.k: A kaj st. dej.ale pisk., prackec., šprico.k.…? Jurce: Pracko i kambo smo dej.ale. Lencka: …pa reglj.t.c, pa šilkajn., pa .opinckajn.… Pil.k: Lencka, kaj st. s. škreblale s t.oke? Lencka: Tu j. b.o tok! V zj.mlo smo skopale mojhno jamco. Postavele smo s. an. par korak.v stran i sake j. na zj.mlo postavi. an knof. Po vrste smo jeh frcale. Kire ga j. spravi. v jamco j. bi. neguv. Pil.k: Ti se sigurnu prnjes.a najv.c t.ok.v, a? Lencka: Najv.c prnjes.a, a najm.jn .odnj.s.a domu. Zatu s.n b.a doma d.oskat .okarana!... Jurce, a kaj s. š. zmisleš kok s. j. jegra.o „keco ripet“? Jurce: Dan! Kok n.! Na travo smo postavele keco. Pil.k: Kaj j. tu keca? Jurce: Keca j. k.oza .od Girofsk. butr. (nasmej. s.). Lencka: K.oza .od Girofk. j. b.a Keca, pa smo i tej k.oze rj.kle keca. Prof za prof be s. mug.o rec: „k.ozo ripet“. Jurce: Pil.k, tu van j. b.o anu rogovi.o na tri nogi. Vesoku i šroku an. pu metra (kaže z rokame). Ad.n .ojdnas j. sto. po.k kec.. Pil.k: Tu j. bi. pastir za keco ka n.? Jurce: Ja! A druge smo s. postavele na an. pitnajst metrov dj.l.c v kruge. Sake j. jemi. svojo palco i svojo lukno... Pil.k j. vuha napni., da be b.l ce.. Pil.k: I koku s. j. tu jegra.o? Jurce: ...Poci.o j. tok, da smo pastirje fse na ankat vrgle svoj. palc. prute kece. Prec ku be jo kire sp.odbi., smo s. hitru zalejtle sake po svojo palco. Lencka: St. s. zaletavale ad.n v druzga, ka n.? Jurce: A bom.! I pohale z .oftice! Pil.k: A kaj j. pastir dej.o.? Jurce: .on j. heto. keco nozaj postavlat. Pil.k: I p.ol.? Lencka: P.olej j. drco. da bu zavzi. kiro našo lukno. Jurce: Kedu j. bi. zajdne j. p.osto. nuv pastir. I tok j. igra poci.a nanovu. Pil.k: A do k.da s. j. tu jegra.o? Jurce: Fs. dok s. nejsmo pokarale i pok.fale. Pil.k: Kaj pa krav.? Lencka: V tejn cajte so non i krav. zb.zlal. na niv.. Jurce: Ne somu tu! I brincle so jeh do krvi! P.ol. smo un. m.aj. pastirck. poslale krav. zavrnet. Lencka: A ledi so govorile: „L.j, mulce keco ripejo, a krav. so jen v škude! “ Ka n.? Jurce: Ja! Al j. b.o pa: „Ajo.aaa, krav. so fs. zil. pojejl.!“ Fse s. smej.jo. Pil.k: Kaj vejš Lencka, zakoj pastir kum.j caka, da s. krava posirj. i poc.ra? Lencka: Zak? Pil.k: Da se nogi sogrej. (smej. s.: ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho)!... Pozabele st. š. na .ob.akarja... Jurce: ...pa prasico gajnat. Lencka: ...pa rihtarja to.c! S. zmisleš Jurce, kok smo s. pozime v lavurje sajnkale? Jurce: Mi smo s. po rite drickale! I skijale smo s.! Ku gosp.oda! Š. zd.j so nejke skij., ku me jeh j. tajt.k stjeso. z.s jesina. Lencka: A remina za skij. te je do. muj tajt.k .od stareh crejvl.v. Jurce, daj povej Pil.ke kok j. b.o unkat ku se jemi. t.r.n v pj.te? Jurce: Aaa! Pošlušajt., tu j. b.o tok! Jegrale smo s. „Du najdr.l skac.!“ Skucen te j.st najdr.l, al s.n s. bi. nad.r na t.r.n. I kmale nejs.n mugi. v.c h.odet. N.oga me j. zatjek.a i zagnoji.a s.. So m. dva držale, a tritje me j. t.r.n ven potigni.. Lencka: Se tok zatuli., da t. j. b.o šlišat na druge kraj Zdo.neh Blj.ck.v. Jurce: Skoro s.n s. zam.kni.! Al tu nej b.o š. nec kok j. b.o, ku s.n mougi. past našo Hilo, a breja j. b.a! Pil.k: Se bi. v strahe zajno, a! Jurce pokima. Jurce: A bom. i zas.! Lencka: A kok j. b.o mj.n. sran, ku s.n ankat pas.a našo Plafko i domu prš.a bejžni. A tajt.k me rj.c.: „Kaj t. j. krava zgebi.a?“ Jurce: A ku j. mj.n. ankat kaca pikne.a!!! Pil.k: Moüce!!! Kok pa j. b.o tu? Jurce: Smo s. jegrale, jegrale, pa so me pajdaše govorile: „Možat! Možat! Skuze m.or.š možat!“ I du be s. p.ol. kac. zanadjo.! Pil.k: Ke j. d.obra paša ande j. i d.oste kac? Lencka: I kaj j. b.o p.ol.? Jurce: Nec! Girofska butra so me lepu n.ogo zakopale v zj.mlo za an dan. A Blj.ckarje so me pa dovale rekijece za p.opet. Tulku l.j (pokaž. dva deci), da so m. je napile. Pil.k: A kej so t. tu zakopale? Jurce: A zak sprašivašt.? Pil.k: Da be š. mj.n. kaca pikne.a, c. bu k.da si.a! Jurce: Balt. Pil.k! Van bun pokazo., kej j. b.o tu! Lencka: Jurce, Pil.k t. zatu sprašiva, da be d.obi. rekijec. za pet. Jurce, Lencka i Pil.k .otidejo. Za mizo pr .oplincarj.veh sedijo Fabe i Jape. Jape: Fabe, l.j! Saku sj.. ima svojga pojlaka, somu Zdo.ne Blj.cke ga nejmajo! Fabe: Tok zglida, da ga n. bu ne lejt.s. Starješin. so s. .odlucel. da ga n. rabemo. Za mizo pr .osobejnskeh sedijo Luba i Juhanca. Vrn. s. Pil.k, sid. s. na sto.c.k i zahrka, tok da mu g.ova dule vise. Luba (.odgajna muh.): Haj, muh., haj (glida Juhanco)! Juhanca, kaj vejš da se na.op.k .oblejc.na? Juhanca: Vejn, vejn! Bun te p.ol. rj.k.a zak s.n! Kaj vejš da so naša Hila i Lisa spit mlejku zgebil.. Luba: I naša Plafka! Kum.j pu galice s.n nadoji.a. Kaj be tu mug.o bet? Juhanca: C. s. krava n. gune, j. cupr! Luba: Ledi moje! Tu nej za virvat! Juhanca: Luba, moja draga, te j.st povejn, da j. tu cupr!!! Luba: Prelube Bug, du j. tu mojo Plafko mo.zi., a? Juhanca: A k.da se jo gna.a na pašo? Luba: Vutra ranu! Juhanca s. pobukca. Luba: Kaj pa j.? Juhanca: C. s. krava .odgajna na pašo š. prejk ku sunc. zajde, p.ol. jo cuprnic. mo.zejo! Luba: Mo.ce!!! A kok be zvejdle, kir. so? Juhanca: Tok l.j! Ku zd.j mj.n. videš! S. m.oreš na.op.k .oblejc, pa jeh buš vid.a. Luba: O, kaj ti mj.ne dejš! Ka se vid.a kira j.? Juhanca: N.-.! Al jo cakan! Cakan!!! Luba: Naj s. na vil. napikn.!!! Unda s. nekej dj.l.c zašliše: „Jo.aaa!!! Jo.! Jo. Jo.a!“ Luba s. straše, kaj j. tu nardi.a! Luba: Drage Bug.c, .oproste me fs. grejh.! Kaj s.n š.a tu r.c! Juhanca: Kaaaj! Naj s. zgodi b.ožja vula! L.jga, l.jga (pokaž. na Pil.ka)! Pil.k s. na ankat zam.kn.. Luba: Zam.kni. s. j.! Pošlušajmo, kaj bu riki.! Pil.k: Decica... v Zdo.neh Blj.ckeh so najb.l sricna na svejte... Juhanca (potihu): Tu v.c vejmo! Luba, daj prašaj ga kaj! Luba: Pil.k, kaj bu zmir.n na svejte tok lepu? Pil.k: N. bu… Luba: Kaj pa bu? Pil.k: Pršle budo cajte... ku n. bu nobenga... Juhanca: Kej n. bu nobenga? Luba: Peste ga, peste ga! Pil.k:...nobenga n.bu, da be krave pase.. Luba: A kaj p.ol. n. bu v.c šlišat vesilega vriskajna? Juhanca i Luba n. m.orejo prcakat kaj bu Pil.k riki.. Fse so s. nagnile prute Pil.ke. Pil.k: ...vriskajne..., vriskajne bu šlišat somu š. z .oštarij.. Blj.ckarje tu nejsmo mugle v.rjat da be .ohku k.da pršle i take cajte, al smo hitru pozable kaj non j. Pil.k gov.ori.. Z.k zd.j an. muce zak so nih. krav. zgebil. mlejku. A tok ku i fs. drugu, nej ne cupr do.gu duro. v Zdo.neh Blj.ckeh. Krav. so kmale pocil. spit mlejku dovat. A ne mraza nejb.o v.c po strejhah. Al .od unda smo Blj.ckarje š. b.l verjele v tu, da s. nigd.r n.smej z recjo kome kaj s.obega žj.let. XV. ( p i t n a j s t a p r p u v e d ) B i n k o š n u b . a t u – l e j t u b o g a t u ...Kaka bu lejt.s lejtina? Na Binkošt. j. d.š pado.. Bu d.obra i bogata! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar CRVLIV1,2,3, CRVIV4, ÇRVIV5 - crvljiv / crviv D.OBRU PRAJŠI.1, D.OBRU PRAJŠE.2,3, D.ABRU PRAJŠU4, D.ABRU PRAJSU5 - dobro prošao / dobro prišel skozi JASNU - vedro / jasno K LEJTE - dogodine / ob letu, cez leto dni LEBGA, LEPEGA - lijepog / lepega NA ZNIC - kretnja bacanja preko ruke / kretnja metanja cez roko POLOVICKA1,2,3, PALAVICKA4, PALAVIÇKA5 - polovica, dem. / polovica, pom. TRALALAJKAT - pjevuckati tra-la-la / po tihem popevati tra-la-la TUKLAT - lagano kuckati / narahlo trkati Š. ma., pa so Binkošte te! S p.anin j. šlišat vriskajne i popejvajne. Tu so naše pastirje, ku so živino .odgnale na pašo. .oplincarj.ve imajo po.n. roki dej.a. Moške sej.jo, a žinsk. pridnu .okopavajo i .ogrinajo. 1. Na žrnado so pršle i sosejde. Na kraje žrnad. za mizo pr .oplincarj.veh sedijo Juhanca i Trstjanka. Pij.jo kofe. Juhanca: Fala te lejpa za fs.! Kaj buš zd.j doma dej.a.a? Trstjanka: S. spravlan kakuš zak.at zak me nic. v.c n.st. Juhanca: Ne naš.! Somu cepijo. A ka te jo nej s.glih škuda? Trstjanka: Oh! J. v.c stara. Bu d.abra župca. Juhanca: Povej ti mj.ne Trstjanka, zak so naš. kokuši tok hedu požrejšn.? Trstjanka: C. s. jen na pustne t.arek da.a karuz. z.abat, polej budo pažrejšn. ce.u lejtu. Juhanca: N.vejn te povejdat al s.n, al nejs.n! A c. s.n, p.ol. t.šku mj.ne! Trstjanka glida Juhancen. kokuši. Trstjanka: A zakej imajo tvaje kakuši ordic trakec pervizan na n.age? Juhanca: Da jeh n.be šratle paralezirale! Trstjanka: Para... kaj? N. vejn kaj te j. tu? Juhanca: Tu te j., ku da be jo kedu hipnoteziro.! Al pa vr.oci.! Trstjanka: A tok me pavej! Zd.j vejn! Juhanca: A daj ti mj.ne povej, kej so Blj.ckarje, ku nej nob.nga za videt? Trstjanka: Ka n.vejš? Pejšk. so šle k Majkece Bažje Trsacke! Juhanca: No, no! Tu j. prava Bužja put! Trstjanka: A ka vejš kan hudjo Cuklarje, Gerjance je Prezdance? Juhanca: Kan? Trstjanka: C.z Binkel, pa na Nuvo Štifto. Juhanca: Noja! Sake gr. v živl.jne po t.sten pute, ku misle da j. prof. Trstjanka: Juhanca, j.st te mar.n š. gnuj .odslužet! Juhanca: Buš me vri ankat .odsluže.a! Trstjanka: Ti m. samu pazave ke m. buš rab.a. Juhanca: Kaj be me prš.a mirn. .oplejt? Trstjanka: Za palavicko, ka n.? Juhanca: Za polovicko (siž.jo s. v roki)! S.n vsja.a š. zate! Trstjanka: Juhanca maja! D. te na pazaben pavejdat! Za karuzo so zd.j z.ati cajte! Juhanca: D.obru da se me povejda.a. S. m.or.n pašcet! Bug te d.vit pute povrni.! Trstjanka: Gr.n! Pa z Bugen me .ostane! Juhanca: V.c pojde z Bug.n i ti! Pa pride š. kaj! Juhanca i Trstjanka .otid.jo saka za svojen p.osl.n. 2. Po stoze hudejo Luba i Girofka. Luba: Ti Girofka, kaj praveš, kok tu da non j. .ane lesica .odnj.s.a štire kokuši. Štire (s prste kaž. štire)!!! Girofka: O, križane Buk! K lejte z.me kaso! I tuklaj, tuklaj pa k.ose! Luba: A šcin c.n tuklat p.ojne? Girofka: S kaken drv.n. P.okl. pojde s kaso .okule grunta. Luba: Ja! Kaj pa lesica? Girofka: Lesica te na bu v.c prš.a blize. Luba pokima da bu tok nar.di.a. .otid.jo naprej za svojen p.osl.n. Z niv s. vracajo Fabe i Jape. Pil.k š. furt drejml.. Jape: S.n pazi., da n. be pregostu sejo.! Fabe: Jape, pist za pist! Z ano pestjo treba .obsejat štire m.tr. (pokaž. kok s. sej.). Jape: L.jga! Fabe, kok pa tu kaž.š? Fabe: Kok pa dan? Jape: Na znic! Ku cuprnic.!... Daj me r.ce, kok budo kaj naša japka lejt.s? Fabe (drži s. ku da ga zib.): Nekan j. zah.odej.o? Budo i naša japka .ozib.a. Zbedi s. Pil.k. Fabe i Jape s. sidejo po.k nj.ga. Jape: Rejs j. neku frišku! Za ta mras so .odgovurne Pankruc i Servuc. Pil.k: Rjec. s. Pankracij, Servacij i Bonifacij. Jape: L.jga Pil.ka! Da nej zam.kn.n (poglida Fabeta)! Pil.k: Al .oni so van v.c zdavnaj prajšle. Fabe: Pil.k, ti be mugi. pojt v vilk. školi s. vecet, ku tok d.oste vejš. Jape: Ka morat vejš i kedu j. .odgovur.n i za mras na strejhah .od Girofke i Trstjanke? Pil.k: Ha-ha-ha! Oh-oh-oh! Ha-ha-ha!... Aaa, tu van pa j.st n.vejn povejdat! Fabe: Kaj pa vrejm., Pil.k? Kaku vrejm. nas kaj caka? Pil.k (premišliva): C. bu na Binkošte jasnu i gorku, bu tok š. štire kejdn.. Jape: A kaj .ok bu grdu? Pil.k: Ce bu na Binkošte d.š, p.ole bu š. št.rd.sit dni d.žja. Jape: Se ga šlišo. Fabe? Fabe: S.n, s.n!... Jape: Lebga vremina j. zmir.n m.jn ku grdega. Fabe: …al n.vejn c. mu j. za virvat! Pil.k: Za vec lebga vremina, m.or.št. dat gospude za mašo. Pa š. v prcejcejo bu treba pojt. Zašliše s. tralalajkajne (tra-la-la-la, tra-la-la-la). Mimu prid. Trstjanka s k.oš.n. Fabe: L.jo! Trstjanka, Bug te daj an sric.n dan! Trstjanka: Bug daj srico i van! Jape: Daj, stane ma.! Fabe: Pocine i side s.! Trstjanka s. stave, spesti koš dule, al s. n. sid.. Jape (pomaga je): L.j! V.s hrb.t imaš v.c kitast .od tejga k.oša! Fabe: Kan pa kan, s tejn k.oš.n? Trstjanka: Po listj. za nasti.u. Za majo Birko! Fabe: Daj, povej ti non, kaka bu lejtina lejt.s? Trstjanka (razmišla): ... Tok te bun pavejda.a! Nejsen šliša.a, d. be s. na spumad kak cuk .og.asu. Je nejsen vid.a neb.n. kac.. Lejtas bu s.aba lejtna (.odkimava z g.ovu)! Fabe: Al se nas hedu razveseli.a! Jape: Kaj se jesko., tu se je dabi.! Trstjanka zdign. koš i .otid. naprej. Mimu prid. Girofka s k.oš.n. I .ona tralalajka (tra-la-la-la, tra-la-la-la). Fabe: Bugdaj Girofka! Girofka: Bogdaj, Bogdaj! Jape: Bal. side s. ma.! Pocine! Girofka s. stave i sid.. Girofka: Kaj pa j.? Fabe: Daj non povej kaka bu lejt.s lejtina? Girofka: A lejtena (razmišla)?... Na Binkošt. j. d.š pado.. D.obra bu i bagata! Jape: Viš, viš! Tu j. v.c ma. lejpšj. šlišat! Girofka: Se vejš kok rj.c.jo: „Binkoštnu b.atu – lejtu bagatu!“ Fabe: Kaj pa moj. sliv.? Kok budo kaj moj. sliv. rodil.? Jape: Bom., .ane so te bl. hedu crvliv.. Girofka: Listj. ku j. jesine .otpa.o z.s sliv je .osta.o pad slivame. Zatu budo lejt.s sliv. d.obru radile. Fabe: No, no! Tu j. nekaj za našo breško rekijeco… Jape: Š. j. pravic. na tejn svejte! V t.sten hipe prl.ti Jurce z.s vašk. straž.. Jurce: Ledi b.ožje (hedu j. zadihan)! Fabe: Kaj j.? Spit žandar Ferdo, a? Jurce: Tajt.k, kok st. vejdle? Se s. razletijo na fs. strani. Šlišat j.: „Bejšt.! Bejšt.! Ferdo gr.!“ Prid. Ferdo i nekaj se zapišiva. Ferdo: Blj.çkarje! Ka m. sliseste (pošluša)?... Vejn da m. slisest. je da ste s. paskrile ku st. m. vidle da p.rhajan (din. roki za hrb.t i šita s. s.n pa tj.)... Zd.j van bun nekaj pavejdo.! Fs. kaj p.rdejvaste, m.areste p.rjavet... Da bumo vidle kulku bir. bust. mougle dat. Kulku jejc... Kulku kul.ka adrajtat... Nobenga nej, zatu i Ferdo .otid.. I tok j. žandar Ferdo spit .od.ši. bez bir. za gosp.odo. Blj.ckarje smo s. vrnele sake k svojeme dejle. J. b.o treba fožun posadet, hrmentun .ok.opat... O Binkošteh smo z.brale starješino. V Zdo.neh Blj.ckeh j. tu spit .oplincarj.v Fabe. Blj.ckarj. j. jaku skrbej.a lejtina. Zatu so s., b.l ko Ferdota, bale s.obega vremina. XVI. ( š i s n a j s t a p r p u v e d ) P i l . k n a ž r n a d e p r š r a t l e ...Poci. j. skakat s.n pa tj. po stejne. Dej.o. sakujak. bedast.oc.. P.ol., ku m. j. zaglido. s. j. poci. hedu smejat. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BLEJT - blijed / bled D.OBET (D.OBI.1, D.OBE.2,3, DABI.4,5) - dobiti (dobio) / dobiti (dobil) GRJ.DA - greda / greda K.DAJ.B.O1,2,3, KEDAJ.B.O4,5 - neki dan / nekoc KOROBAC1,2,3,4, KARABAÇ5 - bic, korbac / korobac LATECA - posuda za sakupljanje vrhnja / posoda za nabiranje smetane LUCAT1,2,3, LUÇAT5 - bacati / metati MITICA1, MITECA2,3 - uska drvena posuda za metenje vrhnja / visoka lesena posoda za metenje smetane (da se iz smetane izloci maslo) M.ATET (M.ATI.1, M.ATE.2,3, M.ATU4,5) - mlatiti (mlatio) / mlatiti (mlatil) NA BRIGE JEMET - voditi brigu / imeti na skrbi, skrbeti NAJŠLE1, NJ.ŠLE2,3,4 - našli / našli NA LUCE BET1,2,3,4, NA LUÇE BET5 - zakrivati svjetlo kome, praviti sjenu, smetati kod svjetla / stati na svetlobi NEJBI.1,2,3, NEJBU4,5 - nije bio / ni bil SAKAJ1,4,5, SAK.J2,3 - svašta / marsikaj SAKUJAKU - svakojako / vsakovrstno STAJAN.C1,2,3, STAJANEC4,5 - mlijeko koje se sakuplja za pravljenje maslaca / mleko, ki se zbira za izdelavo masla STARIK.V1,2,3, STARIKAV4,5 - u godinama / v letih ŠRATLIC.K1,2, ŠLAT.RC.K3, ŠLATERCEK4, SLATERÇEK5 - patuljasti šumski duh, dem. / škratek, gozdni duh ŠTRBUNK1,2,3,4, STRBUNK5 - buc / štrbunk TJELOVU - kršcanski praznik Tijelova / kršcanski praznik sv. Rešnjega telesa TJ..OC - tele / tele T.RT1,2,3, T.RT4,5 - tvrd / trd .OŽJ.NET (.OŽJ.NI.1, .OŽJ.NE.2,3, .OŽJ.NU4, AZJENU5) - oženiti (oženio) / oženiti (oženil) ZG.ONET - zvoniti / zvoniti ŽRN.K1,2,3, ŽRNEK4, ZRNEK5 - zaselak u sastavu naselja Zakrajc / zaselek, ki spada v vas Zakrajc ŽUGAT1,2,3,4, ZUGAT5 - groziti, prijetiti / žugati ŽVIŽGAT1,2,3,4, ZVIZGAT5 - žviždanje / žvižganje .oplincarj.ve imajo po.n. roki dej.a. .osobejnske so jen pršle .odslužet za .orajne. Lencka jen mit. put.r z mitico, a Luba i Jape jen hrmentun .okopavajo. Pil.ka nej v.c tri dni i nešc. n.vej kej be mugi. bet. Smo ga jeskale, al ga nejsmo nekrej najšle i ledi sak.j prpovdivajo. .ohku da ga j. Ferdo kan .otpj.lo., da so ga cuprnic. .odnj.sl., da j. mracnika srico., pa da s. ga n. m.or. rejšet. Kaj c. j. srico. šratla, pa mu j. ta kaj .ob.co.? So rj.kle ane. Z.k v Zdo.neh Blj.ckeh ima saka stoza i sake jarc.k svojga šratla! A .oni s. hedu rade šalejo, smej.jo i strahivajo nas Blj.ckarje. So mojhne, z.s do.go sivo brado, .oblejc.ne v zeljenkasto suk.nco i rdickast. h.ac., a g.ovu jen pokriva rdica kapca. A kok so somu poridne!? Ku mojhne vražicke! Pravjo da te pud. fs. na.op.k une dan ku se šratla srico.. Zno. j. .on sega .ob.cat, somu c. be c.ovejk prši. k nj.me služet! 1. Jape i Fabe .od.ožijo svoj. motik.. S travo se briš.jo hmazan. roki .od dej.a. Na kraje š. z rokame parkat skep vedr.jo, da so se jeh do kraja .ocistele. Ku s. sid.jo za mizo, Fabe natuce g.ašk. z rekijeco, a Jape glida gure v n.bu. Jape: Fabe, l.j kok j. n.bu crnu! Fabe (poglida i .on): Tok j. crnu, ku da so šl. fs. bab. gure. Jape (smej. s.): Ja, ja! Bu treba pojt spit zg.onet. Fabe: N.vejn kaj mižnar caka! Jape: Bug se ga vejde!...Ti! Kaj se šlišo. za Pil.ka? Fabe: N.! Kaj pa j.? Jape: V.c tri dni ga nej blize! Fabe: A du c. š. nj.ga jemet na brige! Valda se j. an ma. pr.v.c p.opi., pa j. kej zaligi.. Jape: I zaglibi., ka n.! Da ga nej žandar Ferdo kan .otpj.lo.? Fabe: Da nej ši. v hajduk.? Jape: A morat s. j. pa kirmu šratle zapiso.? Fabe: Noja! Za Zdo.n. Blj.ck. pravjo da ima saka stoza i sake jarc.k svojga šratlicka. Jape: Kaj se ga k.da v.c vidi.? Fabe: O, s.n, s.n! Ku s.n k.ojna furo.. Jape: A kej? Fabe: Na Debile stejne v Ko.pe! Zglida, da s. j. prši. grejt na sunce. Jape: Pravjo, da ga j. lande vid.o d.oste Blj.ckarj.v. A kok j. zglido.? Fabe (pruba s. zmislet): Mocken ku dejtec.... V lice starik.v ku an stare stric.k. I do.go sivo brado j. jemi.. Jape: Kok pa j. bi. .oblejc.n? Fabe: V zelinkasto suk.nco i rdic. h.ac.. Na g.ove rdica kapca na špic! Jape: Ane dajajo šratl.n vilk. moci, ka n.? Fabe: Dajo, dajo! Jape: Kaj pa j. dej.o.? Fabe: Poci. j. skakat s.n pa tj. po stejne i dej.o. sakujak. bedast.oc. (zamahn. z r.oko). Jape: Kaj t. j. vidi.? Fabe: Ku m. j. zaglido. .e j. poci. hedu smejat. Jape: A smejo. s. te j.!? Fabe: Ja, smejo. i zvo. m. je (pokaže z r.oko) naj prid.n k nj.me! Jape: Kaj pa j. ti. jemet? Fabe: Da s. bumo poto.kle, valda! Kaj te j.st vejn! Jape: Kaj pa ti? Fabe: Nejs.n s. ne .oz.r vajn. Jape: A zak n.? Kaj s. ga bojiš? Fabe: Jape! L.jga! Kaj s. n. zmisleš ku smo ble š. mojhne! Jape: Kaj j. b.o? Fabe: Kok so nas strašele da nas bu šrat.l k sj.be zi.. Jape: Tr nejse v.c mojhen! Fabe: N. bojin s. ga j.st! D.obi. be .on po pukle! Al pravjo, da j. šrat.l jacje i .od Pitra Klj.pca. Jape: Kok c. bet jacje? Ka nej Pit.r Klj.p.c uno vilko grj.do n.osi.? Fabe: Grj.do, grj.do! Šrat.l da j. pa tj..ca. Jape: Noja! Zd.j s. n. vej kaj j. b.o tižj.! J. kaj žvižgo. na prste? Fabe: Tu nej! Jape: J. jemi. korobac? Fabe: Nej! Tu so govorile Mandlov.c i Papežcan, ku so rib. .ovile na Šratloven vure. Da j. s korobac.n puko. po C.branke. Jape: So kaj vj.le? Fabe: A bom. so! Nec! T.sta hip s. zašliše anu škripajne. Ku da s. .oknu .otpira i zapira. Ma. za tejn j. šlišat kok s. j. razbiua ana šajba na .oknah. Na kraje s. šliše ku da be nekaj štrbunkne.o. Jape: Fabe! L.j! Šajba s. te j. rezbi.a na .okne. Fabe: Viš! Zglida da j. bi. tu šrat.l. Fabe natuce sakmu šan g.až.k. V strahe ga rukn.jo na eks. 2. Juhanca i Luba z mitico mit.jo. Jurce i Lencka sedijo na kopcice. Luba: Lencka! Daj prn.se uno lateco z.s smitano. Lencka: Prec, prec! Lencka s. bištru zdign. i prnj.s. lateco. Luba: Pride, pride bližj., da s. buš navad.a kok s. put.r dej.a. Juhanca: Najprejk put.r, p.ol. pa š. mas.o... Jurce! Ala, pojde poglidat stajan.c, c. s. j. smitana v.c nardi.a. Jurce: Gr.n, gr.n! Luba s. zaglida tj. prute nivan. Luba: Juhanca, l.j, l.j! Juhanca: Kaj j.? Luba: Juhanca, l.j! Kaj dej.ajo Girofka i Trstjanka na vašeh nivah? Juhanca: Pršl. so me mirn. plejt! S.n mora.a š. zajn. posejat polovico. Luba: Bug. rejv.! Treba ce. kejd.n klj.cat na nive! Juhanca: Se vejš, kok j.! Ledi ku so bez zj.ml., plej.jo za polovico. Luba, kaj j. kaj novga v Zdo.neh Blj.ckeh? Luba: Kaj se šliša.a da Pil.ka nej v.c tri dni. Juhanca: K.daj.b.o s.n ga š. vid.a! A kej j., za b.ožjo vulo!? Luba: Nešc. n.vej! N.vejn kej mu j. .ohku lejpšj. ku prnas! Juhanca: Morat so ga furmane sabo .otp.lale. Luba: V kako .oštarijo, a? A morat ga j. kak šrat.l k sj.be zi.! Juhanca: .ohku, .ohku! Bugvej kaj mu j. .ob.co.! Luba: S. zmisleš! Juhanca: Kaj? Luba: Ku smo .ane lickale! Pa non j. na ankat poci. šrat.l nagajat. Juhanca: Ooo, vejn, vejn! S. ga nejsmo mugle nekok rejšet! Luba: Al mu j. Trstjanka zabrus.a: „Ti proklite šratel (zavikn. i vedr. z nogo potlejh)!!!“ Juhanca: Kum.j p.ol. s. j. sp.obro. i .od.ši.. Al j. sprute š. zažugo., da s. non bu prši. .osvetet!... Kaj se ga ti v.c vid.a? Luba: Ku s.n b.a š. mojhna, s.n .ovc. pas.a… Pa s.n ga zaglida.a! Juhanca: I kaj j. b.o? Luba: Na ankat j. poci. kam.jn. lucat na moj. .ovc.. A ti? Se ga ti k.da vid.a? Juhanca: Ku s.n b.a j.st š. m.oda, s. zmislen ku so m. doma prve put pos.ale na Stare Mal.n. Luba: Po.na vrejca hrmentuna na hrpte, a? Juhanca: Tok j.! A mal.n i co.n na druge strane Ko.pe! Luba: I kaj j. b.o p.ol.? Juhanca: K srice j. bi. lande an jaku lejp fantic.k, ku m. j. s co.n.n cis prepj.lo.. Luba: Kaj pa j. bi. za ad.n? Juhanca: Pocak! Zd.j buš vid.a! Prid.mo te mi na drugo stran, pa s.n s. poci.a .ozirat, al nejb.o v.c ne co.na, ne unga fanta! Luba: Se ti vid.a!!! A kaj so v Starmu Malne rj.kle? Juhanca: Da zak s.n prnj.s.a somu pu vrejc. hrmentuna! P.ol. s.n zvejd.a, da j. bi. tu san šrat.l. Luba: Bom., pravjo da s. j. zno. prkazat i ku žaba. Juhanca: Al pa ku mac.k! Luba: Al pa ku tj.l.! Pr žinskah dej.o tj.c. naprej, a pr Japete i Fabete s. prkazivajo same g.aške. Zd.j so pocile Pil.ka objukivat. Fabe: Pil.k, Pil.k! Jape: Rejs, da me j. d.oskrat na luce sto., al s.glih me j. žo. zajn. Fabe: S t.sto svojo žlico j. skuze tuklo. po vrateh! I z ranga jutra nej do. m.ra! Al s.glih non j. b.o kracj. ž nen. Jape: Ja! Rejs j.! Ti, Fabe! Kaj pa furmane, s kireme se furo.? So kaj pravle .od šratl.v? Fabe: Iiijo.! Ankat da jen j. pr Stareh Malneh k.a zažlajfa.o. Jape: I kaj so p.ol.? Fabe: Gr.do te .oni svoja kua .odžlajfat, a šrat.l jen j. pa ta cajt fs. kobas. p.oji.! Jape: Ka jen nej na Stareh Malneh šrat.l stalnu v.odo zapiro.? Fabe: J.! Zatu so valda malne propale. 3. Z niv. s. vracajo Girofka i Trstjanka. I .on. s. mejnejo somu š. .od šratl.v. Trstjanka: ...Kedajeb.o, sen vid.a šlatra na Debile stejne! Girofka: A j.s ga son vid.a pa presnuckajnen v Šlatrave šešice! Trstjanka (ku da s. je j. nekaj posveti.o): Ti, Girofka! Girofka: Kaj j.? Trstjanka: Ka pa c. s. j. Pilek v šlatra spr.meni.? Girofka: A n. be rjek.a. Prejk s. j. v Bajt. ažj.ne.! Ha, ha, ha! Jurce i Lencka s. skuze potikajo s.n pa tj. i mamejo. Lencka: Jurce! L.j kok j. lande .okule uneh lejsk fs. zgaž.nu? Jurce: C. j. zgaž.nu .okule lejsk., so s. majhne šratlicke jegrale t.n .okule. Lencka: Kaj jeh j. š.? Jurce: Ane pravjo da so jeh ledi .ot.rale. Lencka: A zak? Jurce: Z.k da so jen skuze govorile: „Naj ga vrak zam.! Naj ga vrak zam.!“ Lencka: Pa kake smo mi tu ledi, ku fs. teramo .od sj.b.. Bejl. žj.n., šratl., mracnik.… Jurce: ... gosp.odo, žandarj.... Lencka: ...šk.olo, zadrugo... Ej, ej (drukn. Jurceta)! Jurce, l.j, l.j! Lencka pocn. kazat s prst.n na st.zo po kire nejdu prhaja. Testa nejdu j. v.s praš.n, raskuštran, pocas.n i nekan t.rt. Lencka (nag.os): Ledi! Ledi! Pil.k, Pil.k gr.! L.jt. ga! Se pestijo svoji dej.o i posid.jo s. .okule Pil.ka. Fabe: Pil.k!!! Ka se tu ti? Jape: Ka se š. živ? Jurce: Tok st. praš.n, ku da st. jecmin m.ati.! Juhanca (ciste ga .od praha): Pil.k, kej se bi. tok do.gu? V.c smo mislele da t. j. Ko.pa .odnj.s.a. Luba: Al se nekan blejt! Ka te nejso nec jest dale? Pil.k: Se be ble je vi c. be vas šrat.l d.obe. v roki. Lencka: Šrat.l??? Pil.k: Kum.j s.n mu pobejgne.. D.rgace m. šrat.l nej misle. spestet tristu lejt. Nigd.r m. vi n. be nj.šle! Lencka: Tristu lejt? Pil.k: Tristu lejt be mu moügu služet! Se .ohku mislešt.? Jurce: Šrat.l, praveš? Pil.k: Ja, ja! V ano jamo s.n, tok za šalo, ma. tule.: »A.uuu! A.uuu! Je p.ole m. j. nekaj mahanega nutre v jamo potigne.o. I ande zaglidan anga šratlicka! Rejs ton žive! Jurce: A ke j. b.o tu? Pil.k: Nejke pr Žrn.ke! Lencka: Pil.k, a kaj van j. .obeco.? Pil.k: D.oste lepega! Lencka: A kaj? Pil.k: Tu pa n. smejn povejdat! S.n hedu zmuc.n i d.š bu (glida v n.bu). Pojt. lepu sake k sj.be domu, pojt.! Jurce: Kaj pa bušt. vi? Fse s. zdign.jo, da pud.jo. V t.sten hipe s. Pil.k zam.kn.. Fse cakajo, kaj bu povejdo., a .on nec. Nec nej mugi. zgov.oret. Tok smo Pil.ka š. do.gu zafrkavale da nigd.r nejbi. an. vur. na žrnade v Zdo.neh Blj.ckeh, a pr šratle v Žrn.ke pa cejl. tri dni. .od unda po Zdo.neh Blj.ckeh mojhne decice govorimo: „Bude prid.n, da t. n. bu šrat.l!“ A Blj.ckarje smo tu kmale pozable z.k imamo drug. brig.. Glih zd.j bu treba drva spušcat po p.ojze, a kmale bu i k.ošna. Bliža s. i Tjelovu, ku bu treba spit cejl. Zdo.n. Blj.ck. lepu .okincet. O P E T R U V E N Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar KREJS - krijes, vatra uoci Ivandana / kresovanje VEJV.RCKA1,2,3, VEJV.RCKA4, VEJV.RÇKA5 - vjeverica, dem. / veverica V Zdo.neh Blj.ckeh s. bliža Petruvu! Tu so zanas cajte žrnad, k.ošn., krejsa i cajte za drva prpravlat za zimo. Morat bu i kaka .ohcet. A zvejdle bumo i kaj .od mracnik.v! Vejv.rck. skac.jo s.n pa tj., z vej. na vejo, z.k jen j. valda prfalej.o .orejh.v i lejšnik.v. A non pa blj.ck.v, zatu kum.j cakamo da non budo spit dozorejl. japk. lejtnik. i hrušk. petruvk.. Zd.j so v.c cajte i za ris.nc. nabirat i za crejšn. trist! A stare Blj.ckarje non pravjo, da c. j. na Medardovu lepu vrejm., da bu tok š. št.rd.sit dniv.v! XVII. ( s i d n a j s t a p r p u v e d ) L e j t . s n . b u d e b i l . r e j p . ...višj. ku so kikl. letejl. na pustne t.orok, debeleja bu rejpa. Ku sadiš rejpo s. m.oreš nekaj z.ogat, pa bu rejpa š. b.l debi.a. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar ANTUNOVU - dan sv. Antuna, Antunovo, 13. lipnja / dan sv. Antona, 13. junij DOJUŽNEK1,2, DOÜŽNEK3 - dopodnevna marenda / dopoldanska malica DUTA - miraz / dota H.AT, V H.ADE - hladovina, hlad / senca JUŽNA1,2,4, ÜŽNA3, JUZNA5 - rucak / kosilo, južina KULCA, K.OCA - mala kolica na cetiri drvena kotaca / majhen vozek s štirimi lesenimi kolesi MA.A JUŽNA1,2, MA.A ÜŽNA3 - mala užina, popodnevna marenda / popoldanska malica NEJMA K MIRKE - ne mariti / ne imeti na skrbi NEJTI.1,2,3, NEJTU4,5 - nije htio / ni hotel PEJST.OVAT, PEJSTVAT - cuvati djecu / paziti na otroke PRED.HNET1,2,3, PR.DEHNET4,5 - odmoriti se, predahnuti / spociti se PREJSAD - povrce koje se presaduje / zelenjava, ki se presaja PRIT NA KRAJ - doci na kraj, ukrotiti / priti na kraj, ukrotiti .OSOBEJNKA1,2,3, ASABEJNKA4,5 - žena iz siromašnije obitelji / ženska iz revnejše družine VECIRJA1,2,4, VECIRA3, VEÇIRJA5 - vecera / vecerja ZAZIBAT - uspavati zibanjem / zazibati ZRUCAT1,2,3,4, ZRUÇAT5 - izruciti / izrociti Na spum.ad i na prlejtje smo Blj.ckarje sakdan na nive. Ane z.s sabo na niv. prpilejo i mojhno decico z.k nej nobenga, da be jeh doma pejst.ovo.. V.c .osme dan smo po nivah i tu .od št.rt. vur. vutra. Motiko spestimo z roki somu unda ku zašlišemo svitog.orsk. zgonuv.. Zmulemo Ajng.lsku pozdravlajne i p.ol. spit nozaj motiko v roki. Treba sadet, sejat, .okopavat, .ogrinat, plejt… Najvicje grent v Zdo.neh Blj.ckeh j. .oplincarj.v. Zatu smo, c. j. š.o komu d.obru, zmiron rj.kle: „L.j ga, ta bu kmale .oplincarj.ve vj..!“ I c. s. kira nej t.a žj.net z rejvnen, j. kmale dobi.a pod nus: „Kaj misleš da bu put. prši. kire .oplincar!?“ 1. Fabe i Jurce so s. vrnele z niv.. Sedijo v sejnce i h.ade. Fabe: Jurce, ka vejš kok pravjo: „Jab.ana ku n. rodi jo treba posejkat!“ Jurce: Tajt.k, a zak me tu govorišt.? Fabe: Sin.k muj lejpe, s. buš ti kaj žj.ni.? Jurce: Vejšt. kaj tajt.k! .ohku j. b.o van. Vi st. .oženile našo m.mo, a j.st bun pa m.oro. tujo žinsko. Fabe s. nasmej.. Fabe: Kaj zat. nej nobena doste d.obra? Jurce: T.st. ku so bogat.... Fabe:...so star. i grd., ka n.? Jurce: A t.ste ku so lep., pa pravešt. da so .osobejnke. Fabe: Nej glih tok! Jurce: Zmir.n st. govorile, da nej tok bogatega grenta, da ga .osobejnka n.be moug.a resk.opat. Fabe: No, no! Jurce!!! Jurce: I da nej prav. dut. pr .osobejnskeh grenteh. Fabe: A p.ol. j. tok, da ti nejmaš rad grd., j.st pa rejvneh, ka n.? Jurce: Zglida da j. tok! Sej j.st gr.n .ohku .od hiš. proc. Fabe: Pocak, pocak!... Pocase! Vejš, ti se muj najstarje sin i grent prpada tj.be. Be b.a vilka… Jurce: …vejn, vejn! Be b.a vilka sram.ota, c. be ši. najstarje sin .od hiš.. Fabe: Ma. š. premisle, a za zd.j tu pestimo z misle. Bal. grimo žbil. poglidat. Jurce: Ce kaj rojijo, ka n.! Fabe i Jurce .otid.jo. 2. Juhanca, Luba, Lencka, Girofka i Trstjanka s. vracajo z .oplincarj.v. niv.. Ma. treba i pr.d.hnet! G.osnu govorejne zbedi Pil.ka, ku drejml. na sto.cke. Juhanca: Žj.n., d.n.s st. me jaku d.oste nardil.. Ala, zd.j bušt. popil. šanu kof.. Luba: Aja! Sej se nas ce. dan doste pogosti.a. Trstjanka: Bom., rejs!!! Nejsmo bl. .acn.. Juhanca: Kaj be j.st bez vas? Girofka: Tak nej fs.pasut! Jemejl. smo dojužnik, južno i vecirjo. Lencka: I po pudan ma.o južno. Juhanca: Bugd., da st. me pomagal.! San Bug vas j. prnisi. (pobukca s.)! Luba: Ku nas buš spit rab.a, ti nas somu zazove. Juhanca: C. bugda, me bušt. pršl. šankat .ogrinat, pa st. me do kraja .odslužel. .orajne i gnuj. Šliše s. kok žinsk. srkajo kof.. Trstjanka: Juhanca, na pazabe, zd.j so te cajte za zil. pr.sadet. Juhanca: Luba, kaj se ga ti v.c pr.sadi.a? Luba: J.s.n ga v.c, k.da j. b.o!? O Antunovem! Girofka, a k.da c.n ga pogn.ojet? Girofka: Pa p.rven d.žje! Pil.k s. do kraja predrame. Pil.k: Zil. van bu najb.l rodi.o c. ga bušt. pognojile z.s sekrit.n. Žinsk. mu n. virj.jo i cudnu ga poglidajo. Juhanca: Pil.k, Pil.k! Kej pa se tu šlišo.? Pil.k: Spit me n. virj.št., ka n.? Fs. žinsk. .odkimavajo. Luba: Trstjanka, kaj vejš da s. me j. .ane zil. pokvar.o v kadice. Trstjanka: Na kire dan pa se š.a prejsad sadit? Luba: A du c. tu vejdet? Trstjanka: Nigd.r ga n.smejš sadit na pandejlek. Girofka: Na kire dan pa se g.ovi sejka.a? Luba: Na kire dan! Juhanca, ka ti vejš, na kire dan se zil. sejka.a? Juhanca: Na kire dan pa st. ga vidvej (kaž. na Girofko i Trstjanko)? Girofka: Zilnat. g.ovi n. sejkat na svitega Ivana Glavosjeka! Pil.k: Lejt.s vas bun j.st zmisli. k.da j.! Juhanca: No! Da vidmo c. nas buš rejs! Trstjanka, kaj pa rejpa? Kaka bu kaj rejpa lejt.s? Trstjanka: Višj. ko so kikl. letejl. na pustne t.arek, debilja bu rejpa. Luba: Lencka!!! Kej se? Lencka prl.ti! Lencka: Kaj j.??? Luba: Kok vesoku so kikl. letejl. na pustne t.or.k? Lencka: Vesoku, vesoku (zdegiva kiklo)! Pil.k: Tu vej i Jurce! Luba: Noja, Lencka! Nej treba zd.j kiklo zdegivat! Pil.k: Ku sadiš rejpo se m.or.š nekaj z.ogat, pa bu rejpa debi.a. Lencka: P.ol. n. bu debil. rejp. v Zdo.neh Blj.ckeh. Pil.k: A zakoj n.? Lencka: N. bu j. zatu, z.k s. mi Blj.ckarje n. .ogamo. Trstjanka: Ka st. šlišale? Zd.j s. marmo del. k.j z.ogat! Girofka: O, tu pa na bu t.šku! Girofka i Trstjanka .otid.jo. Prid.jo Fabe, Jurce i Jape. Juhanca: Fabe, kej se bi. ce. dan? Fabe: Z Jurcet.n smo šle žbil. varvat! Jurce: Žbile so pocil. rojet. Fabe: Juhanca, kulku pa j. kaj narj.n. na nivah? Juhanca: Dvej niv. i pu hrmentuna smo .oplejl.. Fabe: Dvej niv. i pu? Ka nejst. mugl. pojt do kraja? Juhanca: Mi smo pršl. nive na kraj, al nejsmo decice. Pil.k: Kake decice? Luba: Cejle Zdo.ne Blj.cke so ble po nivah pa so ledi i decico sabo prp.lale na kulceh. Pil.k: So b.a deca pridna? Luba: A kej? Deca, ku deca! So s. s kulc st.kla.a i hrmentun povajla.a. Pil.k: P.ol. lejt.s nebu h.rmentuna, a? Drugput m.or.št. sabo z.t ano f.aško bejlega kofita. Jape: Pil.k, ti be .ohku pejst.ovo. po Zdo.neh Blj.ckeh. Pil.k: Kaj n. rj.c.št.! Ku bu treba, vi somu recit.! Bun prec prše.. Se bumo z decico ano rekijeco skep popile i zapopejvale. Luba: No, t. bumo ankat sprubale! I tok j. bi. dan za Blj.ckarj. š. prekrat.k. Z.k dej.a j. b.o zmir.n doste. Fse s. razid.jo. Ankat smo Pil.ke rejs zrucale našo deco, al tu s. Bogm. nej .obnj.s.o. Prid.mo mi z niv. i jemejle smo kaj za videt! Anu dejt. v .ocitoveh zg.ancaneh crejvleh je po gn.oje hodi.o. Drugu j. v r.oke m.cka.o i sline.o s. po .ocitoven škrlake. Tritj. j. po luže skaka.o. Ana dejk.lca s. j. .oblekiva.a v m.meno ta k mašno .oblejko. Pil.k jeh nej jemi. k mirke, z.k j. spo.. A morat j. somu m.žo., z.k zglida da nej mugi. prit na kraj z nime. Namejstu da be .on decico zazibo., so .ona nj.ga. I tok smo Blj.ckarje vidle, da nj.me nej decico za zrucat. .od unda v Zdo.neh Blj.ckeh govorimo, da s. na jasnu n.bu, na set trejbeh i na Pil.ka nej za zan.st. A b.l ku tu, so s. an. Blj.ckarc. sprašival., k.da s. budo vrnele nihe ha.zirovce. K.ošna j. pr.d vrate, a neh nej i nej! XVIII. ( . o s n a j s t a p r p u v e d ) K . o š n a , a h a . z i r o v c . v n e j ...S.n jemi. kaj za videt. Trava nej b.a pokošj.na! K.osc.v nekrej!!! S.n jeh zvo. kej so i jesko.. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BIC.1,2,3,4, BIÇ.5 - ime ovna / ime ovna BID.R1,2,3, BIDER4,5 - ovan / oven BLISKAT - sijevati / bliskati (se) JAKOVU - dan sv. Jakova, 25. srpnja / Jakobovo, 25. julij KLEPAV.N STO.COK1,2,3, KLEPAVEN STO.CEK4, KLEPAVEN STO.ÇEK5 - stolic za klepanje / stolcek, namenjen za klepanje, klepalnik (stolcek in babica skupaj) LECKE - stran, tud (u knjizi onaj koji nije iz Bljeckarije, Gebarije, Bajtarije ili Cuklarije) / tuj (v knjigi tisti, ki ni doma v Bljeckariji, Gebariji, Bajtarijie ali Cuklariji) LEJN.F1,2,3, LEJN4,5 - lijen / len LIKOF1,2,3, LIKAF4,5 - pice „za srecu“ / likof NAH.RLET1,2,3, NAHERLET4,5 - nahrupiti / prihrumeti PID.N1,2,3, PIDEN4,5 - pedalj / pedenj POJUT.RNEN1,2,3, POJUTERNEN4,5 - prekosutra / pojutrišnjem PRUBIVAT - probavati / prreizkušati P.OSTREJC1,2,3, PASTREJC4, PASTREJÇ5 - podvoriti / postreci SKLJEPAT K.OSO - isklepati kosu / sklepati koso SK.DNIC.K1,2,3, SKEDNICEK4, SKEDNIÇEK5 - sjenik, dem. / skednicek TUHTAT - držati u sebi / tuhtati .OBREJZNA TRAVA1,2,3, ABREJZNA TRAVA4,5 - trava koja se kod košnje dobro reže / trava, ki se pri košnji rada reže .ODN.ST1,2,3, ADN.ST4,5 - odnijeti / odnesti .OSOVNEK1,2,3, USO.NEK4,5 - držac brusa pri košnji, tobolac / oselnik ZADEŠAT1,2,3,4, ZADESAT5 - zamirisati / zadišati ZAKRIKAT - zavriskati / zavriskati ZALIGNET - zaleci / zaleci K.ošna j. v Zdo.neh Blj.ckeh! Kire be zd.j prši. k non, be mu najprejk zadeša.a pokošj.na trava. Šlišat j. klepajne k.os. na klepavnen sto.cke. Kosi s. .op pejsme i šale, a za likof s. zmir.n v.si.o zakrika. D.n.s so pr .oplincarj.veh, jutre budo pr .osobejnskeh, pojut.rnen nejke dregej. Za k.osceme n. .ostaja ne pid.n nepokošj.nega. A zatu jeh treba d.obru p.ostrejc. Bom. i po pit pute na dan! Prve zmir.n s k.oso zamahn. gospodar grenta. Zajnen gr.do neguve sinuve. Vilke, a i une mojhne. Z.k tajtke so svoj. fantick. navadle k.oset, ku so tej jemejle š. m.jn ku d.sit lejt. So sakme naredile mojhno k.oso. A ku so ble ma. starje so jeh navadle i kok s. k.osa nabruse i sklj.pl.. Naše ha.zirovce so s. do zd.j saku lejtu vrnele pred k.ošno, somu lejt.s kosnijo. Kaj be tu mug.o bet? Cajte so za k.ošno, zatu smo Blj.ckarje taput zile leck. k.osc.. 1. N.dj.l.c s. šliše g.as .od Girofke kok z.ov. svojo k.ozo: „Naaa Keca, naaa!“ Fabe i Jurce glidajo za mej., a Juhanca i Luba pij.jo kof.. Prhaja Pil.k i tri put. potukla z.s žlico po vrateh. Juhanca: Bal., bal., Pil.k! Pil.k: Bugdaj an lejp dan! Juhanca: Bugdaj i tj.be! Pil.k (.ozira s. na niv.): Kaj pa dej.ajo Fabe i Jurce? Juhanca: Za mej. so šle glidat! Pil.k: A zak jeh j. treba glidat? Sej vi Blj.ckarje n. premikašt. mej! Luba: Vejš, Pil.k! Pr k.ošne s. n. smej pojt ne ma. v tuj.! Z niv s. šliše Fabeta. Fabe: No, zd.j glidaj prute ko.ce! Zd.j buš z nogo drsi. po trave. Jurce drsi z nogo po trave. Prdrsi do Lencke ku j. š.a glih t.sta hip ton mimu. Lencka: Jurce, kaj te pa j.? Kaj t. n.oga boli ku jo tok vlejc.š za sabo? Jurce s. stave. Jurce: Lencka! .ohku be non prš.a pomagat kam.jn. pobirat po košenicah! Lencka: A ja? Tr imamo i mi svojga doste! Prid.jo Girofka i Trstjanka. Ža.osn. i zajukan.! Juhanca: Trstjanka! Girofka! Kaj pa j. spit? Za pit ran b.ožjeh!!! Trstjanka (juka): J.zes i Marija maja! Buk nan pamagej! Girofka: Buk nan s. smile! Majga spik nej z.s ha.zirajna. Du pud. zd.j nak.oset za majo kazo? Za majo Keco, zlatno? Trstjanka (juka): Ne majga nej! .ane j. š. poršu. Š. me je pornisu p.ave rubec je .oringl.. Jo.a, jo.a! Kaj con j.st sama? Spit bu maja Birka .acna! Je moj bider! O, moj Bice, drage! T. bun moug.a pr.dat!!! Juhanca: A dajt. no mir! Midvej z Lubo van bumo pomagal.. Girofka s. š. zmir.n n. m.or. pomiret. Girofka: Du me bu zd.j nak.ose.? Luba: Se van bumo pomagale. Juhanca: Cejle Zdo.ne Blj.cke. Jape: Bumo v.c napo.nele un. vaš. sk.dnick.. Pil.k: Vi jen somu fajn kokušjo župco skuhajt.. Jape: Pa n. pozabt. prpravet uno vašo d.obro rekijeco. Trstjanka: Ka nan be šle rejs? Girofka: O, lejpe maje! Stupute van fala! Girofka š. zmir.n tuhta o svojen može ha.zirovce. Girofka: A marat me bu pršu na Jakovu zak bu treba strejho papravet i drva za zimo narj.det. Jape: I m.su na šeši.o vt.knet! Pil.k: A du pa je bu, c. je n. bu .on. Blj.ckarje s. zmantrane .otpravjo spat. Grmi i bliska s.! Vedr. i ana strej.a. Šlišat j. Trstjanko. Trstjanka: P.jde strej.a v pust. gari, nakar te! P.jde strej.a v pust. gari, nakar te! 2. Druge dan k.ošn.. Vena pocn. grmet i bliskat s.. Pr .osobejnskeh, Luba šiva, ku v hišo stupe Jape. Luba: Jape, l.j kok grmi i bliska s.! Jape: Da be saj fse vrage pomrle!!! Luba: Kok pa tu govoriš? Jape: Kaj praveš, kaj bu s tega! Luba: Aja! T.n kej grmi i bliska, t.n j. ma. d.žja! Jape: Kaj pa naša Lencka? Ka nej š. sta.a? Luba: A peste jo šan ma.! Kaj pa k.osce? So v.c pokosile naš .ašc.k? Jape: A kej! Kum.j polovico! Somu s. za .osovnek. držijo. Luba: Kum.j polovico??? Kaj pa so rj.kle? Jape: Pocile so k.oset .op šj.ste vutra, ku s. j. v.c une vilke dan naridi.. Luba: A kok pa tu, za b.ožjo vulo!!! Jape: So s. zgovarjale, da so s.obu kusele i da so skuze b.l žejgne? Lencka s. stan. z.s špamp.ta i sid. s. za mizo. Luba: Lencka! Ka se jen šcira .odnj.s.a frišk. v.ode za pet? Lencka: S.n š.a, al m. j. an p.s zagrabi. za kiklo. Jape: I? Kaj je b.o? Lencka: S.n rezli.a kang.lco. Luba: Zd.j jen pud.š .odn.st šan bari.c.k vodi. Jape: I rekijec.! T.sta hip s. zbedi Pil.k. Pil.k: Kaj s.n j.st prof šlišo. da j. nejdu rike. rekijeca? Jape i Luba s. nasmej.jo. Pr .oplincarj.veh, Juhanca pj.r. .onc., ku s. v hišo vrn. Fabe. Hedu s.ob. vule j.. Juhanca: O, Fabe! Kok gr. kaj naša k.ošna? Fabe: S.obu, s.obu! Juhanca: Kaj pa j.? Fabe: Prid.n te j.st na našo Fruškovo .ograjco! S.n jemi. kaj za videt. Trava nejb.a pokošj.na, a k.osc.v nekrej!!! Juhanca se pobukca. Fabe: S.n jeh zvo. kej so i jesko.. Juhanca: A kej pa so ble? Fabe: Najden jeh pod anen grm.n. Juhanca: Za pit ran b.ožjeh! Fabe: Al s.n bi. jad.n!!! S.n jen riki. da nejso vrejdne da jeh sunc. svejte. Juhanca: Da me j. vejdet kaj so rj.kle? Fabe: So rj.kle, da so zatu i šle v sejnco i ma. zalignele. Juhanca (zmajiva z g.ovu): Lejt.s j. srica z vreminom, a nej sric. s k.osceme. So saj zarana pocile s k.ošno? Fabe: A kej? Razgledivale so s. .oni najprejk kej so mej.... p.ol. so prubivale c. j. trava .obrejzna... Juhanca: A sunce vec unu vesoku, ka ne? Fabe: Pa kok! Vejš, Juhanca moja, kok pravjo! Vutra jen j. r.osa smejta.a, .opudan jen j. b.o pa vruc.! Juhanca: A kaj bu zv.cir? Fabe: Zv.cir jen budo pa mešic. smejtal., zglida! Juhanca: Kaj pa so rj.kle za jest? Fabe: So s. mejnele, da kok se k.osce strejž., tok mu k.osa rejž.! Juhanca: Mo.ceee! Kaj tu so rj.kle? Kis.o zil. z.s fožun.n i prašcjeme rib.rce! Kaj j. tu s.obu za jest? Fabe: O, na jest so prec nah.rlele. Al da j. b.o pr.ma.o, so rj.kle! Juhanca: Jurceee! Jurceee (g.asnej.)! Kej pa hude! Prid. Jurce. Jurce: Te s.n! Kaj m. rabešt., muma? Juhanca: Buš k.osc.n za likof .odnisi. .ofrigan. šunk. z jejcme. Fabe: I narejzan. kobas.. N. pozabe na rekijeco! L.jga, l.jga! (pokaž. naPil.ka)! Prid. zam.kn.ne Pil.k. Jurce: Tihu, tihu! Zam.kni. s. j.. Juhanca: N.ja! Š. latga non j. treba.o! Jurce: Da vidmo, kaj non bu taput povejdo.. Pil.k:…Stroje…stroje… Jurce: Kake stroje? Pil.k: …stroje budo kosile… Fabe: A ja? A kaj bumo pa mi p.ol. dej.ale? Pil.k: …stroje budo kosile…i grabele… Juhanca: O, prelube Bug! Kaj non budo zd.j š. to muko zile z ruk? I tok s. lecke k.osce v Zdo.neh Blj.ckeh nejso .obnj.sle. K srice so s. potkraj k.ošn. s.glih vrnele naš. kumpanij. ha.zirovc.v. Al n. fse!!! A na Pil.kov. napuvde smo hitru pozable. XIX. ( d e v i t n a j s t a p r p u v e d ) N a m e j s t u d a b e v . o l e m u k a l e , p a k u l c a c v i l e j o ...S.n t.kla.a t.stu senu, t.kla.a, da s.n s. š. sama st.kla.a dule po brejge. P.ol. s. n. zmislen v.c kaj j. b.o. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar KN.OP.C1,2,3, ŠTREK4,5 - konopac / konopec, vrv KOPICA - stog (sijena) / kopica (sena) KR.OŠ.NCA1,2,3, KR.AŠENCA4, KR.ASENCA5 - krošnje za sijeno, dem. / krošnja za nosit seno na hrbtu, pom. K VRHE - uzbrdo / navkreber PREMANTRAT S. - mukotrpno raditi / garaško delati, garati PUŠ.L1,2,3, PUSEL4, PUSEL5 - rukohvat sijena / pušelj sena SENU T.KLAT1,2,3, SENU TEKLAT4,5 - kotrljati sijeno / kotaliti seno ŠPANGAST KOŠ1,2,3,4, SPANGAST KOS5 - vrsta koša za sijeno / vrsta koša za seno .OPRT.1,2,3, .APERT.4,5 - naramenice za prijenos tereta na ledima / naramnice za prenašanje bremena na hrbtu VÜC.2,3 - ujak / stric po materi Z.GNET1,2,3, ZEGNET4,5 - istrunuti / zgniti V Zdo.neh Blj.ckeh non k.ošna traja v.c tri kejdn. i š. nejsmo gotuve. A k.ošna nej somu k.oset pojt! Treba senu .obracat, senu pograbet, vilk. but.r. v kr.ošnah zvizanega sena .odnašat i t.klat ga do skodna. Po pit, šist but.r na dan i po vuro dj.l.c! Pravjo, da non saku lejtu ana srajca na hrpte z.gnij. .od tejh but.r. Z.k naše hrpte d.oste prenj.s.jo! Drva, senu, listj., sti.o, gnuj… i Ferdota! Premantrale smo s. mi onaki s tejme kr.ošname, kn.opce i špangasteme k.oše. Blj.ckarc. s. prpravlajo pojt senu pograbet. Juhanca, Luba, Lencka, Girofka i Trstjanka .ogledivajo svoj. krvav. žul. na r.okah. T.n nejke na Dj.l.c hribe s. šliše vriskajne k.osc.v. Tu zbedi drejm.vega Pil.ka. Lencka: L.jte jeh (kaž. v brejg)! Tu naše k.osce kosijo i vriskajo. Juhanca: .oni kosijo ja! A mi žinsk. pa fs. senu pograbemo i znj.s.mo do sk.dn.v. Luba (glida svoj. žul.): Prof imajo une ku pravjo, da n. stoji na zj.mle dum, z.k da na žj.ne. Juhanca (drži s. za ram.): Fs. kosti m. bolijo .od tejh but.r. Kaj be b.o br.z nas žinsk!? Trstjanka (s. jo boli): Je mj.n. so t. .oport. fajn .ožul'le. Girofka (drži s. za hrb.t): A mj.n. pa š. plica balijo zak se s.n prema.o sena pad.oži.a. Pil.k: But.ro j. t.šku hv.rhe n.st, a knazdu pa š. tižj.. Juhanca: Bom., .op k.ošne imamo žinsk. jaku d.oste dej.a. Luba: Srejt dopudniva z grablame raskopavat r.di i .obracat pokošj.no travo. Juhanca: I p.ol. šankat po pudan. A kaj pa tu, ku v k.ošeh na hrpteh k.osc.n jest prnj.s.mo! Trstjanka: .ani grido po južne kasi sklj.pat… Girofka: I p.okl. v sejnco ližejo, a mi? .og.ase s. Pil.k, ku fs. tu pošluša. Pil.k: Nojaaa! Namejstu da be v.ole mukale, pa kulca cvilejo. Luba: Kake v.ole? Juhanca: Kaka kulca? Se poglidajo Pil.ka. Luba: K.osce jedo pit pute na dan. Vutra kusejo, p.ol. imajo dojužnek… Pil.k: …Pr nas rj.c.jo doüžnek. Luba: …po pudan ma.a južna… Pil.k: …Pr nas s.mo jemejle ma.o üžno. Luba: … i na kraje v.cirja. Pil.k: Vecira! Juhanca: Pil.k, a zd.j nas buš ti veci., kok naj s. mejnemo!... P.ol. smo senu nagrabele v kup. i st.klale ga dule po Fruškove .ograjce. Luba: Na kraje smo ga š. v kr.ošnah znj.sle do sk.dnick.v. Ankat j. b.o treba .odn.st .os.n kr.oš.n na dan. Juhanca: Kedu j. nazajdne vidi. moškega n.st koš na hrpte? Luba: „Moške ku ima koš na hrpte, nej prave moške (podrugiva s.)!“ Tok rj.c.jo naše moži. Juhanca: Rejs j. ku pravjo, da pridna žj.na podpira tri v.ogl. pr hiše... Lencka, kok j. b.o tj.be? Lencka: S.n t.kla.a t.stu senu, t.kla.a, da s.n s. š. sama st.kla.a dule po brejge. P.ol. s. n. zmislen v.c kaj j. b.o. Se s. nasmej.jo. Pil.k: Lencka, zd.j be bi. v.c cajt da vrž.š stran to svojo mojhno kr.oš.nco. Luba: Lencka š. n.vej kok s. prof kr.ošne zdign.jo. L.j (pokaž.)! S. sid.š..., poklikn.š... i zdign.š. Lencka (glida): N.vejn, c. bun j.st tu vejd.a! Juhanca: Pušle sena m.or.jo bet lepu s.ožj.ne (pokaž.)! Se pomagajo Lencke but.ro sena det na hrb.t. Lencka: Bom. be rajše sakdan k maše hodi.a, ku t. but.r. sena nosi.a. Luba: Lencka moja! Buš ti vri vid.a kulku jeh buš š. v živ.ote prenosi.a na svojen hrpte!... Balt. ž.ni, m.ormo s. pašcet senu grabet! Juhanca: Bom., be zna.o bet š. d.živnu, z.k so s. kokuši vutra nekan .obiral. i cuhal.. Zagrmi!!! Vracajo s. k.osce. Fabe, Jape i Jurce. Lencka j. š. zmir.n pod but.ro. Fabe: L.jte, kulku žinsk na kupe! Pil.k: Namejstu da be v.ole mukale, pa kulca cvilejo. K.osce glidajo kedu j. pod but.ro. Jape: Aaa, tu j. naša Lencka! Nej t. ne videt pod to but.ro. Jurce: Ku da be sama but.ra hodi.a po pute. Jape: Ledi, kmale bu d.žja! Žinsk. s. razid.jo, somu Girofka i Trstjanka .ostan.jo. Trstjanka: Se vid.a! .oplincarjavi lejtas nejso ble porvi v k.ašne! Girofka: Marat so jemejle lejnav. k.osc.? Trstjanka: A mar.t so .ane pazable na likaf? Girofka: Osobejnsken š. zd.j l.ži senu pa kašenicaf. Trstjanka: Š. testu ma. ko ga imajo. Girofka: Ok bu spik d.š ga budo i na pj.ce šešile. Trstjanka: Kaj .ohku nar.diš denes, na .od.ašej za jutre. Girofka: Ajaa! N. paznajo te .oni tega. Pil.k: Nojaaa! Namejstu da be v.ole mukale, pa kulca cvilejo. Trstjanka: Kaki v.ale? Girofka: Kaka kulca? Pocne grmet. Pil.k: I n. hvalet. dniva pr.d v.cir.n. Fse Blj.ckarje s. z.stan.jo na kep. Fabe: Moje Blj.ckarje! St. vidle vi tu? Girofka: Kulku pute smo s. ab jasnen vremine .otpravele dej.at, pa nas j. d.š. Pocn. r.oset. Luba: Grimo, hitru pomagat an drugme!!! Trstjanka: Ajde! Pa zajdn. but.r. sena, prejk ko bu deš. Juhanca: Senu dajmo hitru v kopic., pa bu! Fabe, Jurce, kej st.? Luba: Jape, Lencka, kej st.? Jurce i Lencka s. š. ma. .obirajo i za.ostajajo za drugme. Pil.k: Zd.j s. vide kaj j. v.c vrejdnu. Dub.r sused, al pa ž.ahta! Jurce: Ž.ahta j. dj.l.c. Pil.k: Kejdu te bu p.rši. pomagat .ak s. te prpeti nesrica? Jurce: Valda sused! Pil.k: Zamire s. vücete, a n.kar s. sosejde. Jurce: Pil.k, ka se kaj vidi. Ferdota? Pil.k: Kaj be ga tok hedu rat vide.? Jurce: Bom. n.be!!! Bugd., da be mu ankat ana bukova cejp.nca s p.ojza v g.ovu prl.tej.a! Pil.k s. zam.kn.. Lencka: L.jte ga, l.jte ga! Pil.k se j. spit zam.kni.! Jurce: Pošlušaj! Pošlušajmo ga, kaj bu riki.!!! Pil.k: …Namejstu da be v.ole mukale, pa kulca cvilejo. Lencka: Ajh! Tu v.c d.n.s ce. dan govori. Al n.vejn kaj s tejn misle? Jurce: Kok n.vejš? Pr k.ošne so valda k.osce glavne! Mj.ne s. vide, da ima van žinskan tu za povejdat! Pil.k: … Prš.o bu vrejm.… ku budo na svejte k.osce rejtke… sk.dne i šta.. prazn.… gospodarj.f pa nekrej… Lencka: Pa kaj p.ol. n. bu v.c krav, ku budo sral. po sj.le? Blj.ckarje tu nejsmo mugle virvat. Smo rj.kle: „Tu n. m.or. bet!... Tu n. vrejde za Zdo.ne Blj.ck.!... Te budo ja zmir.n po.ne sk.dne, po.n. šta.., po.nu gospodarj.v i po.nu deci!“ XX. ( d v a j s e t a p r p u v e d ) C e j p . n c . l e t i j o p o p . o j s e ...Tule. j. ku stu vragof! D.rco. j. po rj.bre s.n pa tj. i d.ržo. s. j. za g.ovu. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar CEJG.LC1,2,3, CEJGELC4,5 - listic / listek D.SKA1,2,3, DESKA4,5 - daska / deska DURH - skroz / ves cas, stalno JUNC - mladi vol / junec KLAFT.R1,2,3, KLAFTER4,5 - stara mjera za drva (1 klaftor = 4 m3 drva) / klaftra drv, stara merska enota za drva NAPRAVLAT DRVA - pripremati drva / pripravljati drva .OSOMEJTAT1,2, .OSAMEJTAT3 - teturati / šestoviliti .OSTEJN.K1,2,3, .ASTEJNEK4,5 - pregradni zid od drveta, koji u kuci dijeli dvije prostorije / pregradni leseni zid, ki v hiši deli dva prostora .ORBARSKA PRAVICA - pravo na sjecu šume / pravica na seko gozda ZAP.RIT S. - nasrnuti / zapoditi se ZAŽJ.LET (ZAŽJ.LI.1, ZAŽJ.LE.2,3, ZAŽJ.LU4, ZAZJ.LU5) - poželjeti / zaželeti ZRAJTAT S. - dosjetiti se / spomniti se V Zdo.neh Blj.ckeh so cajte za drva napravlat! Drva v šumah .okule Zdo.neh Blj.ck.v so .od gosp.od., a Blj.ckarje se .ohku po .orbarske pravice napravlamo drva za zimo, d.sk. za strejho p.okret, pa š. za kak .ostejn.k v hiše narj.det. Zajdn. cajt. s. .okule Zdo.neh Blj.ck.v stalnu vrti žandar Ferdo! Z.k sejkat s. smej somu t.stu kaj .on zabula. Kirga be Ferdo vjo., da j. skref sejko., be prec d.obi. tab.lco za vrat, na kire be b.o zapisanu: „Blj.çkar j. dorva sejko.! Kazen - tri dni!“ Pa š. drva be mu zile i vicjo biro be jemi. za kaz.n. .on š. Girofko i Trstjanko durh pr.gajna, a rejv. somu suh. vej. potlejh pobirajo! Blj.ckarje tok ku i fs. drugu i drva za zimo skep napravlamo. Najprejk z.s škrlaka vlejc.mo cejg.lc. na kireh so zapisane tale za sejkat. Najjacje Blj.ckarje jeh posejkajo, z.žagajo i rascejpejo. Drva so š. dj.l.c .od p.ojsa, zatu jeh najprejk pr.pil.mo z.s v.ole. T.n kej nejgr. jeh zvlejc.mo na k.lcah. A na kraje jeh Blj.ckarc. na .oprtah i na svojeh hrpteh znj.s.jo do p.ojsa. V Zdo.neh Blj.ckeh ima sake vicje grent svuj p.ojs. I ku ankat cejp.nc. l.tijo po p.ojse, so kmale i na knale. P.ol. jeh j. treba somu š. z.žagat, rascejpet i pos.ožet. Blj.ckarje s. zmantrane vracajo domu. Na knale jeh prcaka Pil.k. Pil.k: Al vas nej do.gu! St. kaj zmantrane? Jape: Kok n. be ble! Jurce: Al smo zatu fs. posejkale kaj non j. Ferdo zabulo.. Fabe: Fajn so nas zdej.al. t. cejp.nc.. Al b.z nas moškeh n. be b.o nec. Taput non v.ole nejso d.oste pomagale. Pil.k glida Fabetovo žago. Pil.k: To merikanko bu treba nabruset! Fabe: Jurce jo bu! Jurce, se vidi.!? Put j. za zrovnat! So naš Rosin pa Kapin kum.j vlejkle. Jurce: Rejs j.! Kaj gode s.n mu riki.: „Rosin hajde! Rosin les! Kapin hot!“ Nec nejso pošlušale! Fabe: Rosin j. šlišo. somu ku se mu riki.: „Ehaaa!“ Jurce: Rejs j., ku pravjo da so naše v.ole nafkrižne. Fabe: C. n. bu Rosin potigni., n. bu ne une junc Kapin. Pil.k: Fabe, a zakoj nejst. Sirkuta zaprigle? Fabe: A-a (.odkima)! Škuda j. mujga kojnicka, škuda ga j.! Šcin pa pud.n p.ol. furat! Jurce: Somu š. njega imamo! Pil.k: Kaj j. tu prof? K.ojne so v šta.e, a Blj.ckarje cejp.nc. na hrpteh nusejo. Se glidajo razmetan. cejp.nc.. Fabe: Jurce, ti jeh pud.š jutre s.agat v sk.adanc.! Pil.k: A kaj jeh bu doste za fs.? Jurce: An. tri klaftr. jeh j. za sako hišo! Z drug. strani prhajajo zmantran. žinsk.. Juhanca: Bome, fajn smo s. namantral. s tejme cejp.ncame! Luba: J. b.o treba fajn vlejc i pohat t.sta k.lca. Juhanca: I p.ol. mjetat dule po p.ojse. Luba: Al so cejp.nc. letejl.!!! Juhanca: Br.z nas žinsk, n. be b.o spit nec. Kaj pa ti Lencka, kok j.? Lencka n. m.or. gov.oret, kok j. zadihana. Somu maha z rokame. Prid.jo š. Girofka i Trstjanka. Luba: Kaj pa vidvej (pokaž. na Girofko i Trstjanko)? Girofka: .ofku van ku imašt. p.ojs., v.ol. i k.oca! A midvej s T.rstjanko smo se mougle z jark.f vlejc un. debil. cejp.nc.. Pil.k: Pa kaj v Zdo.neh Blj.ckeh žinsk. sam. vlejc.jo z jark.f? Trstjanka: Ka pa se ti mislu? L.nde ke v.ale je basansk. mul. na grido, l.nde damo mi. Girofka: Jo.aaa! Fs. m. bali! Trstjanka: Je mj.n.! C.praf sen jemej.a daste s.ami pad.ožj.n., m. j. s.glih fajn .ožul.o! Girofka: Š. srica da nan j. Fabe z v.oleme pamago.. Trstjanka: Juhanca, kok cmo van tu .odslužet? Juhanca: Bušt. non pršle hrmentun lickat i fožun zružet. Girofka: Ooo! Tu pa vavejk rad. prid.mo. Trstjanka: S. saj fajn najejmo, ka n.! Fabeta zanima c. j. Ferdo prši. cejp.nc. štejt. Fabe: Pil.k, kaj pa Ferdo? J. kaj prši. blize? Pil.k: O, j., j.! Fabe: Kaj pa j. dej.o.? Kaj j. spit cejp.nc. šte.? Pil.k: Najprejk s. j. vašeh crejš.n naje.. Fabe (przdign. škrlak na g.ove): L.jga, l.jga! „Drva s. sejkajo, ku so crejšn. zrejl.!“ – j. skuze gov.ori., ku jeh j. bulo.! Jape: C. be b.o po naš., be šle sejkat mojd vilko i ma.o mašo... Kaj pa j. b.o p.ol., Pil.k! Pil.k: Viden te j.st anga covejka, ku s. .osomejta! Jurce: Kaj s. j.? Pil.k: .osomejto. s. j. s.n pa tj.! .odkej j. ta zaluto.? – fprašan san sj.b.. Nejs.n s. prec zrajto. kaj be bi. tu za ad.n! Jurce: Kaj j. bi. tu morat Ferdo? Pil.k: J.! Tule. j. ku stu vragof! Drco. j. po rj.bre s.n pa tj. i d.ržo. s. j. za g.ovo. Jurce: Kaj s. mu j. tu prpeti.o? Pil.k: Prid. do mj.n., ku s.n lj.žo., te tok l.j ku zd.j (pokaž.). Unda prepoznan Ferdota. I pocn. te .on mj.ne pravet, da j. glih poci. cejp.nc. štejt, ku da mu ana p.rleti v nogo… Jurce (prim. s. za g.ovu): Nejs.n mu tega zažjeli.! Se poglidajo Jurceta. Pil.k: … a druga da ga j. .op.aze.a po neguve g.ove. Fabe: Za pit ran b.ožjeh! Kej pa j. zd.j? Pil.k: So šle ane furmane te mimu. Pa so ga na ku.ah .otp.lale. Pravejo, da d.obru da j. živ .osto.! Fabe: A kaj s. nej mugi. v.gnet cejp.ncan? Jape: San se j. kriv! Tu j. zatu, ku s. j. našeh crejš.n naji.! Fabe: Š. d.obru da n. mara nade.avajna, z.k be mugle za Vez.m sejkat! Girofka i Trstjanka s. vracajo prute svojmu d.ome. Trstjanka: Ka j.st tu praf viden? Girofka: Kaj pa j.? Trstjanka: Pa tu nej za varjat!!! L.j, ke nan j. mras na strejho po.! Girofka (glida): O, križane Buk! Pa nej valda samu nan dv.j.n! Trstjanka: Bom., zglida d. j. samu na tvajo je majo strejho s.ana pa.a! Girofka: Vejš!.. Tu nan so segurnu un. zakuhal.! Trstjanka: Kir. un.? Girofka: Sej vejš kir.! Trstjanka: Ajaaa, zd.j vejn kir. misleš! Cuper, ka n.!? Girofka: Cup.r, cup.r! Kaj pa ce bet druzga!!! Trstjanka: C. j. pa tak, naj s. jen jata vrapcof zap.ri v nivo! Girofka: I naj jen strejha pucn. pušcat! I tok Pil.k nej mugi. š. do.gu pozabet kok žinsk. v Zdo.neh Blj.ckeh cejp.nc. vlejc.jo z debokeh jark.v. I tu .od ton, kej be š. bosansk. mul. tešku zmugle. Ferdo nej mugi. nigd.r pozabet kok ga j. v Zdo.neh Blj.ckeh skoro vbi.a cejp.nca! A mi Blj.ckarje pa rade rj.c.mo: „Bejžeee, z.k t. bu Ferdo zapiso.!“ XXI. ( d v a j s p r v a p r p u v e d ) K r e j s . n c a j . n a s t r e j h e . o s t a . a ...Dajt., dajt., štire jajca, štire jajca, žlico mas.a, žlico mas.a, sklejdo muk.... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar DOJNI - do nje / do nje IVAJN. - Ivanje, 24. lipnja / kres, 24. junija KREJS.NCA1,2,3, KREJSENCA4,5 - bijel poljski cvijet / vrsta rastline, kresnica KREJS.NC.1,2,3, KREJSENC.4,5 - krijesnice, djevojke koje obilaze njive i kuce pjevajuci za dobru ljetinu / kresnice PRAPROT - vrsta biljke (paprat), u knjizi carobna biljka koja na krijesnu noc procvjeta i odbaci sjeme / praprot, v knjigi carobna rastlina, ki na kresno noc zacveti in odvrže semena .AKOM.N1,2,3, .AKAMEN4,5 - lakom / lakomen ZAMIRKAT - zapamtiti, ugledati / zagledati Napomena / Opomba: - Pjesma koju u knjizi pjevaju krijesnice priredena je iz clanka: „Kresnice iz osilniške fare“, casopis Osilniška dolina br. 4, godina 1995, autor clanka: Jože Ožura / Pesem, ki jo v knjigi pojejo kresnice, je prirejena iz clanka: „Kresnice iz osilniške fare“, casopis Osilniška dolina, št. 4, letnik 1995, avtor clanka: Jože Ožura Ivajn. j. v Zdo.neh Blj.ckeh! Pod Svito g.oro j. videt an vilke krejs. .okule nj.ga fs. pliš.. Po nivah popejvajo krejs.nc. i v pejsme prusejo Bug.ca za d.obro lejtino. N.c.s j. krejsna nuc. Tu j. nuc ku so natekiren Blj.ckarj.n dan. vilk. moci! Zatu so šle ane praprot nabirat, da be jeh ja .obvarvo. .roka, šratla, cuprnice, mracnika i drug. kumpanij.. Druge so praprotovega semina v.c jemejle po.n. žj.p.! Z.k so v.rjele, da budo zvejdle kaj s. živina mejne mojd sabo. Luba prid. k Juhance na kof.. Pil.k drejml. na sto.cke i sake tulku zahrkn.. Luba (da r.oko Juhance): Bugdaj! Pa fs. najbulj. za gut! Bumo pršle .ofirat. Juhanca: O, fala te lejpa! Luba (glida na strejho): Kaj pa dej.a tvoj Fabe na strejhe? Juhanca: Strejha non pušca! Daj side! Kaj j. nuvga? Luba: Kaj vejš, da so s. me same petešicke skucele. Juhanca: Mo.ce!!! A prnas j. ce.a jata cink na nivah. Kaj be tu mug.o bet? Zašliše s. vriskajn., smejh, al tu s.glih n. zbedi Pil.ka. Juhanca: Svitog.orska Marija pomagaj! Kaj pa s. tu šliše za anu vriskajn. i smejajn.? Luba: Se vejš! Na Ivajn. s. krejs pale. Glidajo gure prute krejse. Juhanca: Kaj prof viden, da ane i .og.n preskakivajo? Luba: Dajo, dajo! Z.k virj.jo da jen bu tu prnj.s.o zdravja i srice. Juhanca: Bom. je rejs nekaj cupra v tejme ivajnskeme .ogne. A kaj budo naša decica š. do.gu lande? J. treba kravan dat jest, prasc. nafutrat, v.odo nan.st... Luba: N.c.s jeh pestimo. L.j, l.j! An. krejs.nc. i po nivah hudejo (pokaž. z r.oko)! Glidajo po nivah. Juhanca: Budo popejval. za dobro lejtino. Luba: Da budo naš. košenic. .obvarvan. pred zleme duhe. Juhanca: I pr.t cupr.n. Da n.budo v.c same petj.he! Luba: L.j, zd.j prhajajo v Zdo.n. Bljeck.! Šliše se popejvajne krejs.nc: „Bugdaj, Bugdaj, d.obro vecir, gospodine z gospodarj.n...“ Juhanca: C. j. tok ku praveš jen bun da.a jejc i kobas. Krejs.nc. popejvajo naprej: „Mi smo n.c.s ranu stal., ranu stal., ma. spal., vaš. niv. varval....“ Luba: Kok somu lepu popejvajo. Da be b.a ja d.obra lejtina! Šliše s. kok popejvajo krejs.nc.: „Dajt., dajt., štire jajca, štire jajca, žlico mas.a, žlico mas.a, sklejdo muk....“ Juhanca glida po Zdo.neh Blj.ckeh. Juhanca: Luba, kej pa j. tvoja Lencka! Luba: J. š.a mojd krejs.nc.. Krejs.nc. mic.jo nekaj na strejho. Tu poglida i Pil.k. Juhanca: Kaj pa tu dej.ajo? Luba: Ah! Se vejš! Krejs.nc. mic.jo na strejho krejs.nc.. .od kir. .ostan. na prve vrste strejh., s. bu prva i .oženi.a. Juhanca i Luba .otid.jo. Prhajajo Girofka i Trstjanka. Gr.do mimu Pil.ka. Pil.k: Kan pa kan, vidvej? Trstjanka: Pa praprot!!! Pil.k: A kaj van bu? Girofka: Bumo nevidn.... Trstjanka: ...je zastupl. bumo kaj s. ževina mejne. Šliše s. Pil.k.v smejh: „Ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho!“ Girofka: Eeej, Pil.k! Zat. bumo zvejdl. al pud.š v n.bu al f p.ku! Pil.k: A bejšt., bejšt.! Mj.ne j. s.glih! B.l m. zanima c. s. bun šankat r.ode. ku pitlar. Trstjanka: Pilek, ka se vejd., d. j. te nejke blizu skritu hajducku z.atu? Girofka: Ti pa te spiš! Pil.k: A koku be j.st prše. do tega z.ota? Trstjanka: Tok l.j nar.de, ko te bun zd.j dja.a. Z.me sabo su, d.ako .od mack. je žabj. krak.. Je hade na prute zelj.ne luce, ke jo buš hmale zaglido.. Ke buš poršu dajni, tan pacne k.apat. Tan j. z.atu! Pilek, ka be šu? Pil.k: Beši., al m. nogi bolijo! Girofka: T.rstjanka, a kaj misleš, da be zlatu Pil.ke prnj.s.o srico? Trstjanka: N.vejn, zak srico pernj.s. samu unmo, ke nej pr.vziten, .akamen, nazvošliv je patuhn.n. Girofka: Ha-ha-ha! Bal., grimo midvej pa praprot! Girofka i Trstjanka .otid.jo (.ozirajo s., da jeh n.be kedu vidi.). Prid.jo Fabe, Jape i Jurce. Fabe: Pil.k, se morat kaj vidi. Girofko i Trstjanko ? Pil.k: Praprot so šl. nabirat. Jape: Praprot!? A kaj jen bu praprot? Pil.k: Pošlušal. budo kaj ževina govori. Fabe: Noja! Pil.k: Kaj st. pozabi. da jeh j. i Pit.r Kljep.c razumi.? Jape: A kaj pa živina .ohku pam.tnega povej covejke? Pil.k: Ooo, d.oste tega! .ona vej kaj fs. s. bu lejt.s prp.ti.o... C. bušt. šle v n.bisa, al v p.ku... I kira s. bu lejt.s ženi.a. Jurce: Bom., j.st be tude rad tu šlišo.. Vrn.jo s. Girofka i Trstjanka. Nešc. jeh n. .opaze, z.k so nevidn.. Pil.k: Jurce, paze s.!!! Zd.j se p.osto. prave fant. Al ku pud.š vas, n. pet crnega kofita. Nevidne Girofka i Trstjanka pliš.jo .okule Blj.ckarj.v. Jurce: A zak n.? Pil.k: Z.k cjo t. žinsk. zmejšat. Fse s. nasmejejo i Pil.k tude: „Ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho!“ Al n. za do.gu, z.k prhaja taput pocas.n žandar Ferdo. V.s j. po.aman i zavit v povuj.. Fabe: Ferdo! Kaj pa s. van j. prpeti.o? Ferdo: Ah! Te vase p.ajse! Cejpanc. so letejl. mimu mj.n.. Je samu na ankrat s. me j. zavertej.o v g.ave. Je p.ol. s. neç ne zmislen, kok sen porsu damu. Jurce: O, Jez.s, Jez.s! Drugput s. m.orešt. pazet! Ferdo zaglida krejs. Ferdo: A tok?! Zd.j ku st. dorva dabile, pa kurest. tj. v an dan, a? N., n.! K lejte van na pud.n v.ç bulat (.odkimava). N., n.! Jape: Ferdo! Ivajn. j.! Kaj gosp.oda n. kure krejs.v? Ferdo: Ah (.odmahn. z r.oko)! Gasp.ada samu zr. pa spi. Na! J.st maren pa tak akule h.adet (pokaž. na sj.b.)! Ferdo .odšipl. naprej. Šliše se: „Jo.a mj.ne! Jo.! Jo.! Jo.a!“ Nevidn. Girofka i Trstjanka pošlušajo kaj s. mejne živina po Zdo.neh Blj.ckeh! Vrn.jo se Juhanca i Luba. Fabe: Ta krejs ima rejs ano muc! Nešc. s. v.c n. mejne .od dej.a. Juhanca: A dej.a j. kulku .oc! Fabe: Žitu caka na srp.. Jurce, kej se? Jurce: Kaj treba narj.det? Fabe: Jutre žbil. .otpj.lat na pašo! Juhanca, ti pud.š pa poglidat kok non kaj .an cvote. Juhanca: Morat ga v.c treba potpulet. Girofka .odkimava, da n., al jo nešc. n. vide. Jape: Lenckaaa! Luba: Lenckaaa! Kej se? Lencka prd.rci i zal.ti s. v Jurceta. Jape: L.jo! Kok pa tu hudeš? Luba: Plafke dat jest i prasca nafutrat! Lencka da pud., al jo Luba stave. Luba: Cak, cak! Jutre pud.š vrt .ok.opat i zalet. Jape: P.ol. pa š. .ov.s .oplejt. Nevidna Trstjanka .odkimava da nejso d.obre cajte, al jo nešc. n. vide. Nevidn. Girofka i Trstjanka pošlušajo kaj s. ževina mejne i križajo s.! Juhanca: Mj.n. pa strošnu muce, kaj budo Girofka i Trstjanka zvejdl. .od ževin.! Luba: I mj.n. tude! Šlišat j. krejs.nc. kok popejvajo: „Lejpa fala tejga dara, tejga dara doma nejman...“ Lejt.s j. na zajdnen ride strejh. .osta.a Lenckena krejs.nca, al tu nej nešce zamirko., ku somu Pil.k! Fabe j. poci. .og.nco dej.at, a Blj.ckarc. so šl. pošlušat kaj budo Girofka i Trstjanka s po.neme firtahe praprotnega semina šlišal. .od .oplincarj.ve Hil. i .osobejnsk. Plafk.. XXII. ( d v a j s d r u g a p r p u v e d ) . o t p r i t . ! T e j. n e k a j n a š g a …Porucnu putovajne j. prnas prec druge dan vutra. Koš na hrb.t i grimo gnuj kidat! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BUG JE MATE BOŽJA1,2,3, BUK JE MATE BAŽJA4, BUK JE MATE BAZJA5 - usklik „Bog i Majka božja“ / vzklik „Bog in Mati božja“ BURKL. - naprava za namještanje lonaca na ognjištu i poravnavanje vatre / burkle COTIŠ - vrsta plesa / vrsta plesa DRAJDUD.L1,2,3, DRAJDUDEL4,5 - vrsta plesa / vrsta plesa DRM.Š1, D.RM.Š2,3, DERM.Š4, DRM.S5 - vrsta plesa / vrsta plesa FIRB.C1,2,3, FIRBEC4,5 - znatiželja / firbec, radovednež JAJNC1,2,4,5, JAJN.C3 - janje / janjcek KOZLIC.K1,2,3, KAZLICEK4, KAZLIÇEK5 - kozlic, jare, dem. / kozlicek K.OTU1,2,3, K.ATU4,5 - kotao / kotel L.JIH, L.JEH - gledaj ih / glej jih NA DVUJ. POJT1,2,3, NA DVUJ. P.JT4,5 - rastaviti se, rastati se / lociti se NAKRAJNCLAT - okititi / okrasiti NA STOŽAJ1,2,3, NA STEŽAJ4, NA STEZAJ5 - širom otvoreno / na stežaj N.OŠNA1,2,3, N.AŠNA4, N.ASNA5 - trudna / noseca PARAGLAJZ - vrsta starinskog plesa / vrsta starega plesa PEŠAT1,2,3, KUŠNET4, KUSNET5 - poljubiti / poljubiti POJESKAT1,2,3, PAJESKAT4,5 - potražiti / poiskati PORUKA1,2,3, PARUKA4,5 - vjencanje / poroka POŠKILET1,2,3, PAŠKILET4, PASKILET5 - kriomice pogledati / poškiliti POTR.FET1,2,3, PATR.FET4,5 - pogoditi, naciljati / pociljati POTRPLIF1, POT.RPLIF2,3, PATERPLIV4,5 - šutke podnijeti, strpljiv / potrpežljiv RUGLASTE VRH - u knjizi izmišljeno ime šumskog podrucja / v knjigi izmišljeno ime za predel z gozdom SINGERCA – stroj za šivanje „Singer“ / šivalni stroj „Singer“ SNUCE1,2,3,4, SNUÇE5 - sinoc / sinoci ŠKILET1,2,3,4, SKILET5 - škiljavo gledati / škiliti ŠPIC POLKA1,2,3,4, SPIC POLKA5 - vrsta plesa / vrsta plesa ŠT.NTAT1,2,3,4 , ST.NTAT - gubiti vrijeme, zadržavati / zgubljati cas, zadrževati TANCAT - plesati / plesati T.SKRAT1,2,3, TESKRAT4,5 - onaj put / tedaj .OHCETARJE1,4,5, .OFCETARJE2,3 - svatovi / svati .OKLICE - napovijedanje prije vjencanja (upisivanje vjencanja kod župnika) / oklici .OKULET - okolo / naokoli .OMEDLET1,2,3, .OMEDLIT4,5 (.OMEDLI.1,4,5, .OMEDLE.2,3) - onesvijestiti se (onesvijestio) / omedleti (omedlel) VEKSLAT, BEKSLAT - na znak „veksl“ zamijeniti plesacicu kod plesa s metlom / na znak „veksel“ zamenjati plesalko pri plesu z metlo VO.K1,2,3, .O.K4,5 - vuk / volk ZAPR.OSET (ZAPR.OSI.1, ZAPR.OSE.2,3, ZAPR.OSU4,5) - zamoliti (zamolio) / zaprositi (zaprosil) ŽINEH - mladoženja / ženin Ku strej.a z jasnega s. j. razvejd.o, da bu v Zdo.neh Blj.ckeh .ohc.t! .ohc.t? Pa kedu? Pa kok? S. j. sprašiva.o i staru i m.odu. Žinejo s. .oplincarj.v Jurce i .osobejnska Lencka. A ane so sigurnu v.c prejk vejdle, z.k so jen na krejsno nuc krav. povejdal.. Cejle Zdo.ne Blj.cke pomagamo prpravlat .ohc.t. Š. posib. zajdn. dni. Sake po svojeh moceh! J. b.o treba hišo p.om.st i p.od. zribat. Zak.at kakega jajncka, kozlicka i kokuš. Nap.c kruha, poftic i kolack.v. Z.k sobuta za žj.net j. fs. bližj.! 1. .oplincarj.v Jurce s tajtk.n Fabet.n prid. k .osobejnsken pr.oset za nevejsto! Luba i Lencka sedijo v kute. Fabe: Bugdaj, d.obre sosejde .oplincarj.ve! Jape: Bugdaj i van .osobejnske! Luba (ponude jen kotrij.): Sidet.! Fabe i Jurce dajo škrlak. z g.ov. i sid.jo s.. Luba natuce g.ašk.... Tišino presejka Fabe. Fabe: A kaka bu lejt.s kaj lejtina? Jape: Lejtina d.obru kaž.! A kaj vas j. prnj.s.o k non? Luba: Tok nekan na nag.o st. pršle! Jurce: N. be do.gu .okulele! Pršle smo vas zapr.oset za r.oko vaš. Lencke! Jape i Luba s. spoglidajo. Jape: Ooo (premišliva)! Tok te bun riki., Jurce! Lencko te n. m.oremo dat. Luba: J. š. pr.m.oda! Fabe: Aaa, c. treba je bumo i lejta kepile! Luba: N., n.! Jo š. rabemo, z.k j. jaku pridna za dej.at. Fabe: C.ovejk s. m.or. m.ad .ožj.net! Jape, s. š. zmisleš, ku smo s. mi? Nastan. tišina... Jape poglida Lencko. Luba jo .objam.. Jape: Pocase, pocase! Naša Lencka j. poštj.na punca. Luba: Bug.c non j. prica .ak n. virj.št., da be najne .ohku kopelco zozido.. Fabe: O, da tu n. b. b.o rejs, nejsmo ne pomislele. Jape: Vride!!! .oplincarj.ve st. jaku pozvane i naše najbulje sosejde! Jurce (.obrn. s. k nj.me), naj bu tvoja!!! Jurce gr. k Lencke. .ob.dva so vesile. Jape: Lencka, l.j da buš potrpliva! Paze s.!!! Jurce jo prim. za .ob.dvuj. r.ok.. Luba: N., n.! Nej š. tvoja (poha ga stran). Zd.j pa duta!!! Jape: Za duto .ohku damo Singerco i škrino. Nasta.a j. kratka tišina... Fabe: Zmejn.nu! Mi bumo ta m.oden prec prepisale ano nivo na Suncne rj.bre, pašnik na Fruškove .ograjce i šumo na Ruglasten vrhe. Ka n. Jurce? Jurce: Pa š. tri jajnce bumo dale za .ohcet. Jape: Mi pa anga kozlicka i sid.n kokuši. Jape, Jurce i Fabe se siž.jo v roki. Fse pridejo bližj. i nazdravejo. 2. Cez tri kejdn. na Jakobovo n.dejlo. Na .ograje vrta stojijo une ku nejso na .ohc.te; Girofka, Trstjanka i Pil.k. So pršle n.vejsto glidat, firb.c past, a i .ogovarjat. Z .ohc.te jen durh prnašajo rekijece i kolack.v. Muzikante sak. tulku zajegrajo. Šliše s. popejvajn. i krikajn.! Trstjanka: Pil.k, ka n. kok smo fajn patr.file za jest! Pil.k: Aaa, lepu j. tu, lepu .ojdneh! Girofka: Bom., do zd.j s. j. š. vavejk prejk šušla.o, p.r teh dv.jeh, pa s. nej nec vejd.o naprej. T.rstjanka, a k.da se ti zvejd.a? Trstjanka: Ke so ble .oklice, prejk n.. Girofka: A ti, Pil.k? Pil.k: J.s.n tu vejdi. v.c unda ku s.n zaglido. Lenckeno krejs.nco na strejhe. Trstjanka: Bukvej, bu .osabejnska jemej.a k.j za duto, al n.? Girofka: Kan s. poha mojd vilk. gruntaš.! Trstjanka: Jurce j. d.aste starje .ajdni. Girofka: Tak te bun rj.k.a! B.l j. z m.oden i rejvnen praprot nabirat, ku z bagaten cekin. štejt! Trstjanka: Kira se maži zbak b.aga, namire s. na vraga! .og.ase s. Pil.k. Pil.k: Dajt. mir! Blj.ckarje s. n. žinejo zarad b.aga, nego po srce. Trstjanka: Bu v.c vid.a, kaj jo caka! Zd.j s. vej, zakej j. b.o .od .osabejnskeh stalnu šlišat tralalajkejni. Girofka: Ja, ja! S. j. n.vejsta nareja.a! I Jurce bu vidu svaji! Žj.net s. treba z vuheme, a n. z .ocime. Vid.a s.n Lencko tancat na sejh tr.jeh pliseh. Na Staro lejt, o puste i na v.zamske pandejl.k. Pil.k: Oooh, Bug pomagaj! C. .oc da t. hvalejo p.ol. hmre! Ce ceš da t. .obirajo, p.ol. se .ož.ne... L.jih! Prhajajo! Žineh prhaja po n.vejsto. Šliše s. kok potrkivajo po zaprteh vrateh hiš. .osobejnskeh. Jurce: .otprit.! Te j. nekaj našga! Najprejk nej nec šlišat. C.z an cajt s. .og.ase Jape. Jape: Du pa st. vi? Mi vas n. poznamo! Jurce: Dajt., no, dajt.! N. štentajt. nas! Jape: Kaj pa ješc.št.? Kaj be rade? Fabe: Dajte non našo m.odo n.vejsto! Jape: N.vejsta je naša! Jurce: Zd.j j. naša, nej v.c vaša! Dajte no! N. nas št.ntat! Vrata s. .otpr.jo. Al na vrata ne prid. prava n.vejsta. Fabe: Ta nej za nažga žineha! Ma. j. pr.stara. .ohc.tarje vikajo: „Ta nej prava! Ta nej prava!“ Vrata s. zapr.jo... C.z an cajt s. spit .otpr.jo. Ven prid. ana hedu m.oda dejk.lca. Fabe: Ta j. lepa i m.oda, somu nej za našga žineha! „Ta nej prava! Ta nej prava!“ So spit vikale .ohc.tarje. Vrata s. zaprejo i ku s. vrata .otpr.jo po tritje put, prid. ven n.vejsta Lencka. Na g.ove ima venc.k. V r.oke drži puš.lc.k rusc. Na n.ogah ima crn. crejv.lck. na pašc.k. Muzikante zajegrajo na v.s g.as. Šliše s. popejvajn. i krikajn.. Iz hiš. po štejngah prid. Jape. Jape: Ne poznamo vas, al ku st. v.c te, balt. nutre! 3. Girofka i Trstjanka firb.cnu .ogledivajo po .ohc.te i nastavlajo .ogovarjat. Pil.k jeh pošluša. Pil.k: A zakoj m.orjo najprejk prit dvej narubn. nevejst.? Girofka: Neprav. nevejst. napelavajo z.o stran .od prav. nevejst.. Tu te j. pa stare vire. A Trstjanko muce Juhanca. Trstjanka: Ti, Girafka! Ka pa Juhanca, a? Girofka: Kaj z no? Trstjanka: Bukvej bu t.a dat kuhavenco z raki, al n.? Girofka: Aaa, t.šku, t.šku jo bu da.a z raki. Bumo p.okl. vidle! Trstjanka: Vejš ka j. šlišat? Girofka: Kaj? Trstjanka: D. jen bu Fabe da. Suncno r.bar, Fruškavo .ograjco je šumo na Ruglasten vorhe. Girofka: Ooo! Trstjanka s. zmisle svoj. .ohc.te. Trstjanka: Ke s. zmislen, kulku sen j.st moug.a pretorpet, ke sen porš.a za n.vejsto v te Zdo.n. Blj.ck.! Girofka: I j.st tude! Trstjanka: A daj me pavej, ka s. j. k.j plisa.u na tvaje .ohc.te? Girofka: N.-.! Nej s. smej.o! Trstjanka: A zakej? Girofka: Zak j. na t.sta dan glih sam car vm.r. Pil.k s. nasmej. (ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho). Trstjanke n.da firb.c m.ra. Trstjanka (razmišla): Zd.j vejn!!! Girofka: Kaj vejš? Trstjanka: Ka s. zmisleš ke so s. but.r. nasil. s Hruškav. .ograjc.? Girofka: Dan! Trstjanka: Ka vejš, ke j. Lencka prav.a, d. s. j. stekla.a dule pa brejge? Girofka: Vejn, vejn! Trstjanka: Je d. s. pola na zmisle ka je b.o? Girofka: Aaa! Zd.j s. vej zak! Trstjanka: N.ašna j. b.a v.c teskr.t! Zatu j. .omedlej.a! N.ašna!!! .og.ase s. Pil.k. Pil.k: A bejšt., no bejšt.! P.ol. n. be vencka nosi.a na g.ove. Girofka: Pa š. nekaj j. b.o! Trstjanka: Kaj? Girofka: Ma.ogarje me so pavejdale da jo so vidle na prošt.jne p.r svite Ane! Trstjanka: Ja, ja! Porve .atrak j. zmiren radu prejk. Girofka: Krištuš!!! A kok s. j. gavari.o da j. paštjena! Trstjanka: Je d. be najne .ohku kapelco naridu. Girofka: A trejbih pa rast., rast., a? Trstjanka pokaž. z r.oko na svuj trejbeh. Girofka pocn. .akomnu jest kolack.. Pil.k: No, no! Kmale bu i van poci. trejbeh rast. I vi bušt. .od .ogovarjanja kmale .omedlejl.. Sa .okna so na stožaj .otprta. Šliše s. muzikant. ku jegrajo. .ohc.tarje krikajo i popejvajo. Girofka gr. pokukat na .ohc.t. Kmale s. vrne nozaj. Girofka: Zd.j grido kumaj v c.rkvico. Trstjanka: Se mar.t vid.a, kire .od ta m.adeh j. porve zakaracu v crkvico? Girofka: Fs. me s. vide (premišliva)... da j. b.a Lencka! Trstjanka: Aaa! Polej s. vej, kire bu jemu glavno rejc per hiše. Girofka: Ja, ja! Lencka bu h.ac. nasi.a! Istu rj.c.jo ok pr.d .oltarj.n n.vejsta paklikn. na h.ac. .od žiniha. Pil.k: Ajh! Bejšt. no, bejšt.! Tu j. zatu da n.be nigd.r na kriš pršle. Trstjanka: Ka misleš na dvuj.? Pil.k: Na dvuj. pojt, ja! A koku tu, da vi dvej ku fs. vejšt., nejst. vejdl. da bu .ohc.t? Girofka: N. vejn kaj j. b.o tu lejt.s? Pil.k: Kaj van j. sejm. .od praprota zataji.o? Trstjanka: Naša stara mama so zmiren gavarile, c. s. te .od mrlica sajna bu .ohc.t. A mj.ne s. nej nec sejna.u... Gr.n j.st ma. paškilet! Pil.k (zajno): A ka n.daš v.c doste škileš? Trstjanka ga nej šliša.a. Girofka: Pil.k, ti ku fs. vejš, pavej ti mj.ne zak s. žiniha i n.vejsto pasipa z.s žit.n? Pil.k: A k.da s. jeh posipa? Girofka: P.okl., ku gr.do ven z.s crkvic.. Pil.k: A tu n. vejn! Girofka: Bun te j.st pavejda.a! Pa stare vire s. j. žinehe i n.vejste da.o najbulja semina, da ga so pasjale na svajen v.rte. Pil.k: A tok! Pil.k s. sid. na sto.c.k i zamožn.. Vrn. s. Trstjanka. Girofka: Kaj se vid.a? Trstjanka: .oplincarjava je .osabejnska hiša so hedu lepu nakrajnclan.. Pariban pad je fs. stejn. so pabejl.ne. .akna na strež.j .otp.rta... Do.ga miza fsega po.na. Špamp.te so prekriti z damacen p.atnen. Kej smo unu prejk .ostal.? Girofka: Pazabe.a s.n. Trstjanka: Ajaa! D. so s. mugle z.t, zak be biu tu na dj.l.c jedine vanbracne .atrak. Girofka: O, Buk s. smile! Zbedi s. Pil.k. Trstjanka: .od zjutra do zv.cir be s. mo ledi patsmehivale. Girofka: A decica ga be v lužo vrgle. Pil.k: Se mj.n. nic. nešc. v .oštarijo v.rc! Trstjanka: L.jga tega! Sen misle.a d. spi. Pil.k: Fs. s.n šlišo.. A kejdu prave da st. vi dvej zakunsk.? Girofka: Pil.k, ti lepu spe i nakar me spaminat .oštarijo, zak s. prec zmislen na majga Tuno! Pil.k: Du te j. kriv! A zakoj ga nejse v ret poglida.a, prejk ku se ga zi.a! Girofka: Kaj pa j. tj.be Pil.k?! Zak ga be v ret glida.a? Trstjanka: Bom., tu s. na spadube! Pil.k: Ka n.vejšt. kaj pravejo: „C. s. fante h.ac. na rite svejtejo, n.kar ga z.t!“ Girofka: Zak? Pil.k: Z.k fant pr.v.c sedi po .oštarijah. Girofka i Trstjanka s. nasmej.jo i zamislejo. Girofka: Mj.ne so m.ma pr.d .ofc.tjo lepu gavarile da kok se bun post.a.a tak bun i spa.a. Trstjanka: Smo ble m.adi je navumni. Nejsmo ne vejdle, kaj tu pamejne. Girofka: Al s.glih j. lepu ku se m.at! Samu ku teskrat n.vejš tega. Pil.k: T.rstjanka, kaj pa na tvoje .ohc.te, j. b.o kaj šrang.? Trstjanka: O j., j.! Majmo Juze so dale majhno žagco v raki, pa žagej uno d.bi.o smrejko. Pil.k: P.ol. st. do.gu cakale, a? Trstjanka: Do.gu, do.gu! So mo papejvale uno: „Žineh s. na šrange muce. Rejven s. muce, š. .od snuce. Puste šrango, rajši st.še luc, zak nas bu lj.te vj..a nuc.“ Fse s. nasmej.jo. Pil.k: Girofka, a zakoj pravejo, da ku prid. n.vejsta v hišo, da n. smej pojt prec pomejtat? Girofka: Bom. n., zak jo be jemejle za m.t.o!... Pil.k, a zak s. nejse ti .ožjene.? Pil.k (premišliva): Viš, tok j. tu na svejte! Nej sejn ledj.n fsuj.nu! Trstjanka: Pilek, a ka se bu ti keda na .ohc.te? Pil.k (premišliva): J.st vejn somu koku so šle lesica i vo.k na .ofc.t. Trstjanka: Lesica je vo.k na .ohc.te, praveš? Girofka: Aaa, to p.rpuved vejmo i mi! Tu je b.o v R.zugaf! Trstjanka: A tok? Ka st. šlišale d. j. gasp.ada rj.k.a, d. s. budo zd.j .ohku je .osabejnske ž.nile m.d sabo? Girofka: Se šlišo., Pil.k? Zd.j s. buš .ohku i ti žj.ne.. Pil.k: Bom., p.ol. bu š. v.c pitlarj.f po svejte hodi.o! Girofka i Trstjanka s. nasmej.jo. Girofka .otid. c.z .oknu pokukat na .ohc.t. 4. .ohc.t j. poci.a. Girofka s. vrn. k Trstjanke i Pil.ke. Trstjanka: Kaj se vid.a? Girofka: Na zide visejo nave p.rticke. Trstjanka: Ka pa je najneh naštikanu? Girofka: Cakaj da s. zmislen (premišliva)... „Srica j. lande doma, kej žj.na zna d.obru kuhat!“ Na drugen pa: „V kuhne nej može mejsta, z.k n. vej mejset t.sta!“ Trstjanka: Tok j. tu, viš!... A ka ti misleš, zna k.j Lencka kuhat, zna? Girofka: Rj.k.a be da nada š.! Do pr.d kratken š. kaf.ta nej zna.a skuhat. Pil.k: A koku pa vejš? Girofka: P.rnj.s.n te j.st an ma. zrn kaf.ta... Lub. nej b.o dama pa s.n Lencko prasi.a ok me be skuha.a an kafet. Pil.k: I kaj j. b.o? Girofka: J.st cakan, cakan, al kaf.ta n. prcakan. Prid. Lencka pa prave da kafet vr., vr., al da j. š. vavejk t.rdu. Pil.k: Kok pa tu? Girofka: .ona te j. da.a ce.a z.rna kuhat v krap! Trstjanka: O, Buk s. smile Jurcete (prekriža s.)! Pil.k: Ho-ho-ho-ah-ah-ah-ho-ho-ho! Girofka: Kaj pa s. ta spike smej.? Pil.k: Ruga s. k.otu .once, a .ob.dva c.rna. Šliše s. kok muzikante potihu jegrajo. Trstjanka gr. poškilet na .ohc.t. Pil.k j. spit zamožo.. Trstjanka s. vrn.. Girofka: Hitru me pavej kaj se vid.a? Trstjanka: Juhanca te na vrateh percaka .ohc.tarje je ta m.ad.. Girofka: I kaj j. rj.k.a Lencke? Trstjanka: Naj jo Buk pažigna per te hiše. Girofka: Kaj pa j. Lencka .odgavari.a? Trstjanka: Juhance j. da.a paftic. je rj.k.a svaje nave hišne mat.re da naj bu mir bažje v te hiše. Girofka: Jaaa? I p.okl.? Trstjanka: Juhanca jo stisn. k sj.be, kušn. je rj.c.: „Da ne be nigd.r na kriš poršl..“ Girofka: J. da.a Lencke burkl.? Trstjanka: Nej! Ne burkel, ne kluca .od škrin.! Girofka: S.n te rj.k.a!? Juhanca bu i naprej rejza.a kreh! Trstjanka: Tok j. tu, l.j! Pilek, kaj ti praveš na tu? Pil.k (bedi s.): A kaj pa tu mj.n. briga! Rajše me povejt. c. j. žineh n.vejsto c.z prag pr.nise.? Trstjanka: Ter vejš d. jo j.! Pil.k: A ka vejš zakoj s. tu dej.a? Trstjanka: N. vejn! Samu vejn d. j. b.o tu .od del.! Pil.k: Te bun j.st povejdo.! Tu j. zatu, da se n. be n.vejsta zaželej.a pojt nozaj domu... Kaj pa Fabe? Kaj j. .on povejdo.? Trstjanka: Ke j. nazdravu ta m.aden jen j. zažj.lu fso srico. Pa d. be s. d.abru razumle je d.aste zdrav. deci jemejle. Zd.j gr. Girofka pokukat na .ohc.t. Šlišat j. muzikant. kok jegrajo. Trstjanka: Kaj se vid.a? Girofka: Paci.a j. prava .ofc.t... Jedo, papejvajo, pliš.jo... Trstjanka: A znajo k.j plisat ta m.adi, znajo? Kok jen gri k.j? Girofka: Lencka zna, a Jurcete gr. ma. slabj.. Trstjanka: O, kok sen j.st rada plisa.a, ke sen b.a m.ada. Girofka: J.st tude! Kire plis se jemej.a najrajše? Trstjanka: Špic polko! Ka pa ti? Girofka: Cotiš! Trstjanka: Ka pa mazolko? Girofka: Glih ku jo so pacile jegrat, s.n moug.a pojt damu. Trstjanka: Je mj.ne je atek skuze gav.aru: „Do sj.dm. vur. so vrata š. .otparta!“ Pilek, ka se ti keda pliso.? Pil.k: J.s.n pliso. širom dirom, drajdud.l i d.rmeš. Trstjanka: A daj, daj, Pilek, kaj s. mameš! Kej pa se tu šlišo.? Girofka: Pil.k, mj.ne s. vide da ti drmeš pliš.š samu na spajnic! Trstjanka: Ke tok harka, ka n.? Girofka, Trstjanka i Pil.k s. nasmej.jo. 5. Na .ohc.te govori Fabe! Fabe: Draga moja decica! Naj vas ajng.le cuvajo i naj van dajo muc da be fs. brig. .agolj. potrpejle! Da be van Bug do. da be ble za tega živl.jna zdrave, sricne i vesile! D.oste deci jemejle. A zibko van bun pa j.st stj.so.! Se zaploskajo. C.z an cajt s. .og.ase Jap.. Jape: Drage moje! Naj van bu lepa ta poruka, ku j. od Boga dana! Bug je Mater b.ožja naj van dajo zdravja, sric. i fs. radosti živ.ota! Fabe bu naridi. zibko, j.st bun pa javor pojesko.! Šlišat j. ploskajn.. C.z an cajt s. zašliše i Jurceta. Jurce: Fala sejn, ku st. n.c.s z name! Fala sejn, ku st. mj.ne i moje žjene Lencke zaželejle s. najbulj.. Žive ble i naj nas s. Bug varj.. Trstjanka, Girofka i Pil.k sedijo na kopcice. Prhaja Ferdo. Girofka: L.j ga! Ferdo prhaja. Trstjanka: Per maj vire! B.z Jurceta nej ne vašk. straž. v.c. Girofka: A se j. nej v.c nekaj cajta zak j. bu zglida v.c p.r Lencke ku na vaške straže. Trstjanka: Ti, Girafka, mi smo pa vej. nabiral. pa g.are, ka pa cmo zd.j? Girofka: B.l da nas Ferdo n. vide. Bal. grimo s. skret! Girofka i Trstjanka s. poskrij.jo. Prid. Ferdo. .oglediva hiš. po Zdo.neh Blj.ckeh. Ferdo: Viden, da imajo fs. sise atp.rta vrata, a nekrej nab.nga! Pil.k: Pa ka n. vejšt., da Blj.ckarje nigd.r n. zaklejpajo svojeh vrat. Ferdo: N..? Pil.k: Zaklejpa s. somu gosp.oda. Ferdo: Pa ka s. neç hajdukof na bajijo? Pil.k: Hajduke gr.do rajše na gosp.odo! Ferdo: A na pitlarj. pa veši, a!!! Zašliše s. vriskajn., popejvajn. i muzika. Ferdo: Ka pa j. tu slisat? Gasp.ada j. zabrane.a papejvat! Pil.k: Ferdo! Blj.ckarje imajo .ofc.t! Ferdo: Aha! .ohc.t! Zd.j bumo najprek paglidale c. j. perjavl.na? Pilek, pazave me starešin.ta. Pil.k gr., pa s. vrn. s Fabet.n. Fabe: Bugdaj, Ferdo! Ferdo: Ka j. navega? Fabe: .ohc.t imamo! Balt., d.n.s st. naš gost. Balt., sidet. s.! Ferdo: .ohc.t - pravešt.! Najprek da vidmo c. s. budo spojile m.d sabo vilki grunte? Fabe: Tr vejšt. da s. budo. Balt., balt. (objam. Ferdota .okule ramin)! Ferdo: Zak gasp.ada c. jemet vilko biro. Fabe .odpil. Ferdota na .ohc.t. Fabe: Dajt. Ferdote za pet i za jest! Kulku gode m.or.! Vrn.jo s. Girofka i Trstjanka. Trstjanka gr. na skref špigat .ohc.t. Nozaj prnj.s. vilke talar hrani. Trstjanka (križa s.): Girafka, da videš kulku za an. hrani j. na .ohc.te! Girofka: Kaj pa kaj d.obrega jedo? Trstjanka: Prejk so jejle kurjo župco. Zd.j dajo p.cj.nko. Miza j. po.na paftic., kalacku, vina, rekij.… Pilek! L.j kaj so nan dale! Dajmo š. mi kaj pajest! Ku so s. Trstjanka, Girofka i Pil.k najejl., so zaspale sake na svojmu v.ogle… ...Punoce j.! Na .ohc.te j. šlišat kok j. nejdu poci. tuklat z.s žlico po g.aže. .ohc.tarje ftihn.jo. Šlišat j. Fabeta: - „Drage žineh i n.vejsta! L.jt. da bu po.na hiša deci, po.na šta.a živin. i da pud. grent naprej. Drage žineh! N. pozabe, da se zd.j .ožin.n i da žj.na drži tri v.ogl., ti pa anga. L.j da n.buš š. tega spesti., z.k c. s. hiša p.odrt. Sake pocit.k j. t.ž.k, zatu bumo zd.j našega žineha i n.vejsto .opdarivale.“ Muzikant j. poci. jegrat valc.k za svatofcino. Šlišat j. b.o kok popejva: - „Dajt., dajt., darovajt.! Žinehe i n.vejste. Dajt., dajt., darovajt.! Našen ta m.oden darovajt.!“ Ma. kaš.jn. s. spit zašliše g.as muzikanta, krikajn. .ohc.tarj.v i popejvajn.: - „Hopsasa, diri diri dam… Hopsasa, diri diri dam… Opsa, opsa...“ Ma. za tejn j. zglida poci. plis z m.t.o. Z.k j. b.o stalnu šlišat: - „V.ks.l! V.ks.l! V.ks.l!…“ .od tega v.kslajna so s. zbedile Trstjanka, Girofka i Pil.k. .ohc.t j. v.c pr kraje. .ohc.tarje s. pocn.jo razhajat. Trstjanka: Girafka! D. vejš kaj s. me j. sejna.u! Girofka: Kaj? Trstjanka: Šliša.a sen g.as raj.nic.! Girofka: Kaj pa j. gavari.a? Trstjanka: D. mar. bet zibka narj.na s klejna, ke rast. na .okamnejlen maže pad .oško stejno! Girofka: P.okl. treba tu cin prejk pavejdat Fabete. Trstjanka: Fabete je Japete... Trstjanka pošluša c. j. š. kaj šlišat .ohc.tarje. Trstjanka: ...Na! Pa smo zamedile svatavcino. Girofka: O, Krištuš! Zd.j pa n. vejmo kaj j. du do.! Pil.k: Kaj n. vejšt.? Tok ku vovek. Dobijo s. .once, šol.ke, šalc., talarje, ruh.… Trstjanka: Tu vejmo. Samu kedu j. kaj da.! Pil.k: A kaj st. pa vidvej dobil., ku st. s. ženil.? Trstjanka: J.st sen dabi.a dvanajst veb.akeh je dvanajst plitkeh talarju. A gasput so me pa dale ano lepo krunico. Š. zd.j jo zmiren nusen sabo. Girafka, ka pa se ti dabi.a? S. š. zmisleš? Girofka: O, š. š.! Tu s. n. pazabe. Tri klaftr. d.rv i dva metra flanel.. Rejs škuda da smo zakosnile svatavcino. Trstjanka: Zamedile smo svatavcino, licitacijo nevejstenga cejvla je po.štertanc! Girofka: Bokvej j. n.vejsta kaj zajouka.a ku je so dale parucne vejnc.k z g.ovi? Pil.k: Sega van pa rejs nej treba prec vejdet. Pestit. nekaj š. za jutre. A zakoj be n.vejsta mora.a zajukat? Ka tu boli? Trstjanka: Pilek, ok nej zd.j, bu pa polej juka.a. Tok s. rj.c.. Trstjanka s. zmantrana sid.. Girofka: T.rstjanka, mj.n. v.c .oci balijo kok s. napejnan! Trstjanka: Praf dejš, grimo midvej lepu spat. Jutre nas caka šana žernada. Trstjanka i Girofka .otid.jo. .ohc.t gr. prute kraje! Jape i Ferdo divanejo. Ferdo se j. an ma. pr.v.c p.opi.. Jape: P.ol., Ferdo? Kaka .ohc.t s. van j. vid.a? Ferdo: Aaa!... Nej kaj porgavarjat!... Fse siti, vesili je zadavulni! Jape: Nej b.o tok ku j. b.a una bogata .ohc.t v Prizde? Ferdo: Ka misleste unu mlejku je zil., kaj n.? Bom., por vas j. b.o fsega! Jape: Kok s. van kaj vide pr nas v Zdo.neh Blj.ckeh? Ferdo: A nej kaj reç! Porvas j. taku lepu da be najrajse te je asto.. Jape: A kaj be van vaša gosp.oda rj.k.a, .ok vas n. be b.o v.c nozaj? Ferdo: A mane s. jeh! Na vorh g.avi jeh iman. Jape: A zak? Ferdo: Fse so taku nalispani. V cirku prid.jo v bejleh rakavicah, pa rupçk. imajo po arž.tah! Fse blejdi, tonki, suhi, ki.avi je grintavi. Ku hudejo s. zibl.jo ku rac.. Ku gavarijo misles da maçke mjaukajo. S. paçejo, cvilejo i sikajo. Jape: Aja? Kaj pa niha decica? Ferdo: Ah, na prasajte! Sam. mi.z., ku s. spaç.nu mejnejo! Na mares jen prit na kraj. Jape: A dajte me recet. nekaj? Ka rejs gosp.oda nusejo spujdn. šlacke pod h.acame? Ferdo ga cudnu poglida. Ferdo: Slaçke je mudorc.! Pa ka jeh Blj.çkarje ne dast.? Jape .odkima. Jape: T. nov. mud. nej še prnas! Ferdo n. m.or. virvat. Spravla s. da pud.. Ferdo: Mar.n pojt. Jutre m. çaka put za Bajtarijo. Jape: V.c pojt., pojt.! Pa v.s hrmentun jen pobert. za biro! Ferdo: Çakt., çakt., Jape! Na bust. vi mj.n.! V Bajtarije na rast. ni karuza ni rejpa. Jape: Pa m.ošta s. napit.! Ferdo: Jape! Jape! Vi s. radi saleste, a? Jape i Ferdo prid.jo do zam.kn.nega Pil.ka. Jape: L.jt. ga, l.jt. ga! Pil.k s. non j. spit zam.kni.. Ferdo: Ka pa bu zd.j? Jape: Bumo zd.j vidle, kaj j. spit vidi.! Bu povejdo.! Pil.k: …ledi budo hodile… na porucnu putovajn.… Jape: A daj, daj, Pil.k! Porucnu putovajn. j. prnas prec druge dan vutra. Koš na hrb.t i grimo gnuj kidat! Muzikante š. jegrajo, a rejtke .ohc.tarje somu š. hripavu popejvajo. I tok j. biu kraj najvicj. .ohc.te v Zdo.neh Blj.ckeh v zajdneh lejteh. .ohc.t bu za pamtet i po tejme da j. žandar Ferdo prve put poštj.nu povejdo. kaj se misle o gosp.ode. XXIII. ( d v a j s t r i t j a p r p u v e d ) N a v e l i c a n . t e ž a k i n . ...An dan me buš pomaga.a zile..okopavat, drug dan listj. grabet i cun. krpat. ...Jape bu prši. an dan k.oset. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar FRILA - vrsta male ribe / vrsta male ribe HALABUKA - galama / kricanje, razgrajanje, trušc, hrup H.AP.C1,2,3, H.APEC4,5 - sluga / hlapec HUCKAT1,4,5, HUJSKAT2,3 - huškati, podjarivati / hujskati LATA1,2,3, L.TA4,5 - ovaj, ova / tale, ta LIPAN - vrsta ribe / lipljan MALIN. - kupine / maline MALINIŠC. - selo pored Kupe / vas nad Kolpo M.N.K1,2,3, MENEK4,5 - vrsta male ribe / vrsta male ribe MORDA1,2,3, MARDA4,5 - možda / mogoce NADRAJSAT - nadrljati / skupiti jo NAGODAT S. - nasititi se (rada) / nasititi se (dela) NAPELIVAT - nagovarati / napeljevati NAVELICAT S. - nasititi se / nasititi se NEBENKRAT - niti jedanput / nobenkrat NEKOK1,2,3, NEKOKER4,5 - nikako / nikakor NESPAM.TNU - nepromišljeno / nespametno PEJGL.Z.N1,2,3, PEJGL.ZEN4,5 - glacalo / likalnik P.KLINSKU1,2,3, PEKLINSKU4,5 - pakleno / peklensko POPULET1,2,3, PAPULET4,5 - pocupati / populiti POTKEPL.N1,2,3, PATKEPL.N4,5 - podmicen / podkupljen PRAJDET - proci / iti mimo PURŠ - kurir, potrcko (pogrdno) / kurir (zanicevalno) RIFL1, RIF.L2,3, RIFLE4,5 – pomagalo za rucno pranje rublja (lana) / leseni glavnik za obdelavo lanu TEŽAKE - najamni radnici na nadnici / delavci TEŽAKIN. - najamne radnice na nadnici / delavke TRAMPAT4,5 - mijenjati (stvar za stvar), trampiti / zamenjati (blago za blago) TRUT.L1,2,3, TRUTEL4,5 - nevaljao i neotesan / malopriden in robat .OŠOPAT - jedan od postupaka obrade lana / eden od postopkov obdelave lanu VRC1, V.RC2,3, VERC4 , VERÇ5 - baciti / vreci stran VUJT - uteci / uiti VUPAT – usuditi (se) / upati (se) V.ODET1,2,3, VADET4,5 (V.ODI.1, V.ODE.2,3, VADU4,5) - voditi (vodio) / voditi, peljati (vodil) ZABADAF1,2, ZABADOF3 , ZABADAVA4,5 – badava, uzalud / zastonj ZA BUGE S. JUKAT - usklik „Bogu za plakati!“ / vzklik „Za Bogu se zjokati!“ ZNUCAT1,2,4,5, ZNÜCAN3 – istrošiti, istrošen / izcrpan V Zdo.neh Blj.ckeh i po sej Blj.ckarije, Gebarije, Bajtarije i Cuklarije nej h.apc.v i dejk.l. Z.k mi an drugmu zmir.n prid.mo pomagat i p.ol. gr.mo nozaj .odslužet. K.opat, sadet, .okopavat, nagrinat, rejpo .obrezivat, mirn., al pa jecminovu kor.jni plejt, k.oset, grabet, listj. i sti.o n.oset, cun. krpat, cap. prat, pirj. cihat, bot. lickat, huj. rušet, drva žagat… Rj.c.mo: „Gr.mo na žrnado!“ A kej j. žrnada, ton so težake i težakin.! .od t.škega dej.a smo zmantrane i fse puklaste .od tejh k.oš.v i t.škega dej.a! Zatu non rj.c.jo da s. .od tejh žrnad držimo v tri gebi. Ku lecke ledi sricajo tako žj.no rj.c.jo: „L.jo! Lata j. Blj.ckarca!“ I tok Blj.ckarca n. gr. na žrnado, .ona gr. v tri gebi!!! Na dj.l.c na.okule s. vej da Girofka i Trstjanka nardijo i po stu žrnad na lejtu. Vilken grentaš.n, gosp.ode, gospude i mižnarje. Nažrl. so s. .on. tejh žrnad! Fabe j. na .og.nce, a Juhanca i Luba s. spravlajo na nivo. Tj. kej jen rast. .an! V r.okah držijo rifl. za semina .ošopavat. Za .an s. zanima i Pil.k! Pil.k (glida na niv.): Juhanca, koku van lep. rusc. rastejo na nive? Juhanca: Pil.k, tu j. .an s kirga s. p.atnu dej.a. Pil.k: P.atnu z.s p.aveh rusc? A p.ol. budo p.av. rusc. i na p.atne? Juhanca: Z.s p.atna budo ruh.. Luba: I tak. kikl. (pokaž. na svojo kiklo)! Pil.k: A zakoj j. vaša kikla .orjava? Luba: Zak!? Zatu z.k s.n jo pofarba.a z .orejhoveme lupiname. Pil.k: Koku imašt. cudn. srp. za .an ž.t (pokaž. na Juhancen rifl)? Juhanca: .an s. n. žajn., .an bumo z rokame popukale. Pil.k: Popukale!? Pa j. zre.? Juhanca: Zre. i zajdne cajt za populet. Pil.k: Kaj p.ol.? Juhanca: Z rifl.n (pokaž.) bumo .ošopale semina. .an j. .an, z nin j. p.osu lejtu i dan. Luba (popejva): Tr.a baba .an… Juhanca (popejva): …da je projd. dan. Pil.k: Luba! Bušt. me p.rnj.sle an ma. semina. Luba: Bun te, bun! Juhanca i Luba .otid.jo na niv.. Juhanca (popejva): Tr.a baba .an… Luba (popejva): … da je prjd. dan. Pil.k s. vliž. po cejle kopcice i trdu zaspi. Prid. Ferdo i bedi ga. Ferdo: Pilok! Ej, Pilok! Pil.k (n. m.or. .odprt .oci): Du pa j.? Ferdo: Zendarje! Pil.k: N.kart. m. zapisat! N.kart. m. zapisat! Ferdo: Pilok, ka pa sajnas? Ferdo t. na bu zapiso. çe me bus nekaj pavejdo.. Pil.k (kum.j .otpr. .oci): Kaj pa j.? Ferdo: Daj ti mj.ne pavej, kaka s. tj.be vide ta Blj.çkarija? Pil.k (m.nca se .oci): Blj.ckarija be b.a .ohku raj na zj.mle! Ferdo: A zakaj pa puolej nej? Pil.k: Zatu z.k gosp.oda ž ni dej.a p.ku! Ferdo: Daj na mame s.! Ka pa te j.? Ti mj.ne rajse pavej, kake ledi so Blj.çkarje? Pil.k: Najbulje na svejte! Tu so van prave b.ožje ledi! Ferdo: Bazje ledi? Se misleu r.ç da so pabuzni, ka n.? Pil.k: Pobužne b.ožje ledi, c. van j. tok b.l prof! Ferdo: Pa ka dreglej nejso pabuzni? Pil.k: So, so! Al Blj.ckarje s. zmislejo m.olet i unda ku jen nec n. fali i ku nec n. rabejo. I skuze s. bukcajo (pokaže)! Ferdo naprej napeliva Pil.ka. Pil.k š. naprej l.ži na kopcice. Ferdo: Pilok! Pavej ti mj.ne, kaj Blj.çkarje gavarijo ad mj.n.? Pil.k (.odkimava): Tu pa n.! Ferdo: Na buj s.! Ti me samu pavej! Pil.k: Ferdo, kaj vi tu mj.n. hujckašt.? Ferdo: Pilok, ka se pazabeu da sen t. j.st son porpjelo.? Pil.k: Kaj be rejs rade šlišale? Ferdo: Daj, r.ce v.ç ankrat! Pil.k š. zmir.n premišliva c. be riki., al n.. Pil.k: Za vas rj.c.jo: „Jez.s Krištuš, kaj c.mo z nen?“ Ferdo zapišiva, a Pil.k nal.žic premišliva. Ferdo: R.ce naprej, na buj s.! Pil.k: „Bug ga p.ot.r! Nic. m.ra dat!...“ Ferdo: Daj, gavare naprej! Pil.k: „Al je žl.ht ta c.ovejk! Mimu gr. ku mutave! Vamp ima vj.l.k ku pras.c!“ Ferdo: Paçase gavare (zapišiva)! Pil.k: „Ta trut.l, somu halabuko dej.a! Neb.nkrat nej š. nec p.rnise.!“ Ferdo: Zd.j pa dost! Pil.k: A ja! Š. tu! Deca vas z.ovejo: „F.rd.k P.rd.k çzs!“ Ferdo: Dosteee!!! Ferdo vrže Pil.ka dule s kopcic.. Ferdo: Dost son te riku! Pil.k: „Ti gospuške purš!“ Pil.k .ostan. lj.žat na zj.mle. Ferdo hude s.n pa tj.. Ferdo: Purs? Pa tu j. lepu jemi. A kej pa so zd.j Blj.çkarje? Pil.k: Žj.n. so po ž.rnadah, a moške so šle v Dej.onc. k.oset. Riki. s.n van j.st, da so tu pridne ledi! Ferdo: Pilok! Pavej jen da bu treba za gasp.ado kulok adrajtat. Dva dni kuloka je an dan kasni. Pil.k: Kejdu k.sni? Ferdo: Kasni, kasni! Pa se stu krajcarjof ad sazga grunta. Pil.k: Stu krajcarj.f? Kulku pa je tu forint.f? Ferdo: Pilok, zate j. tu çistu fs.glih! Pil.k: Vejšt. kaj! Najb.l da same povejšt. Blj.ckarj.n, v.c kaj jen imašt. za povejdat! Ferdo: O, Blj.çkarje! Blj.çkarje! Tu so ani vilki puntarji! Zduajne Blj.çke be s. mugle zvat Zduajne Puntarje… Ka pa l.nde gari (zaglida kok s. nekaj kadi)? Pil.k: .og.nca tlej.. Ferdo: Ad kirega aglarja pa j. ta agonca? Pil.k: .od Fabeta j.! V.c tri kejdn. s. muce najne. Ferdo: Tu bumo zapisale! Pil.k: N.kart., z.k Blj.ckarje vugolj. rabejo somu zas.. Ferdo: Samu zas.!? Pil.k: Ja, ja! Za pejgl.zn. i za zobi pucat. A i reumo lejcejo žnin. Ferdo: Reumo, praves? A kok s. z vugolj.n re.ma lejçe, a? Pil.k: Fabe j. ankat po. v .og.nco. I .od unda nejma vec re.m.. Tok l.j višt.! Ferdo zmajiva z g.ovo i misle da ga Pil.k zafrkava. A Pil.k ga j. somu tulku zaštento., da n. be poci. sprašivat .od kej Fabete drva za .og.nco. Pil.k: Rejs, rejs! Prašajt. Fabeta. Ferdo: Pilok! Daj me r.ce, ka Blj.çkarje kaj .ovijo lipane? Pil.k: Koga? Klipane? Ferdo: Pilok, ti se an klipan! Lipane v Cobranke! Pil.k: A dajt., dajt.! Lipana vjat. Tu je kumst! Kej imajo pa cajt š. rib. .ovet! Ferdo: Ka pa monk.? Pil.k: M.nk. i fril. dajo fanticke. Ferdo: Çe bus zvejdu, da kodu .ovi lipane i pastrvi, me mar.s prec pavejdat! Pil.k: Vejšt., da van bun! Somu tu van n.bu zabadof! Kaj j. kaj novega s hajduk.n Šimon.n? Ferdo: A, nadrajso. j. .an! Zandarje smo ga vj.le! Zd.j me samu s. tu pavej! Po kire steze grido Blj.çkarje tabak sadet? Pil.k nal.žec z nogo pokaž. ano stozo, al n. uno ta pravo. Ferdota j. naputi. tj.ndule nekan somu da ga bu zašt.nto.. Prid.jo Juhanca i Luba. Luba: Juhanca, za niv. ku non jeh j. vaš Fabe z.oro., te bumo z Japet.n pršle tri dni .odslužet. Juhanca: Vride! An dan me buš pomaga.a zil. .okopavat, drug dan listj. grabet, tritje dan pa cun. krpat. Jape bu... Luba: ...Jape te bu prši. an dan k.oset, pa tvojmu Fabete bu crejvl. potamplo.. Juhanca i Luba se sižejo v roki. Mimu prid.jo Fabe i Jape. Jape: Fabe, kaj be ti prši. mj.ne an. par huj porušet? Fabe: Vejš da te bun! Ti buš pa mj.ne pomago. drva žagat. Girofka i Trstjanka s. vracajo zmuc.n. z.s žrnad.. Pil.k: T.rstjanka, koku j.? Trstjanka: A za sprute j.! Pil.k: Girofka, kaj pa s. ti tok d.ržiš v tri gebi? Girofka: Znucana s.n, lejpe muj Pil.k! Na, paglej majo matiko! Mo.g.a jo bun .odn.st kavace. Trstjanka: Paglej moj srpek! Ves j. klimav! A matik. fs. pa.aman.! Girofka: Midvej znucamo najv.c matik v celeh Zdo.neh Blj.ckeh! Pil.k: N.kart. jeh proc vrc! Kovace jeh budo spit nanovu skovale. Trstjanka: .ohku j. kavace! A mi, ke pa stu žrnad na lejtu nardimo! Girofka: Za testeh par kil zaske treba ceu kejd.n na nive klicat. Tu j. za Boge s. zjo.kat! Trstjanka: .od Zdrav.marij. da Zdrav.marij.! Za teste kaš karuz. je kangelco mlejka. Girofka: Nekan kosnu je šu mižnar n.c. zg.onet. Trstjanka: Nej t.a Zdravamarija nekoker zg.anet. D. nej mižnar patkepl.n? Girofka: A marat je j.! A kok nan j. b.o samu vruc.! Pil.k: Ku v p.kle, a? Girofka: Sade, kaple, .okapavaj, .ogrinaj... (maha z rokame) Trstjanka (maha z rokame): ...lickej, cihej, fažun, ruže... Pil.k: Noja! N.kart. spit tok jamrat! Bug.c vovek nar.di tok da je prof. Saj .acn. nejst.! Trstjanka: Tok te bun rj.k.a! V.c sen s. navelica.a puhanc.v, kompota je blj.ck.v. Girofka: Blj.ck.f, a i Blj.ckarj.f, kaj n.? Pil.k (cude s.): Kaj van j. d.n.s, za Boga milega? Trstjanka: Tak na mar. vec p.jt! Naši maoži v.c lejta je lejta ha.zirajo. A nec .od tega. D. me j. saj kan vujt! Girofka: Ha.zirajo i lokajo. Bom., nagadal. s. smo midvej teeh ž.rnad! J.st be tude kan veš.a, da m.or.n! Pil.k: Rejs st. s. namantral.! Nej kaj r.c! A zakoj n. gr.št. na p.ac v Primurje?... Girofka i Trstjanka s. spoglidajo. Trstjanka: A v Premurj. d. be šl.? Pil.k: Bušt. kaj prešvercal.? Trstjanka: A kok zd.j ke s. š. v Dejvenc. ne vupamo p.j.o ad teh hajduku! Pil.k: Hajduka Šim.na j. žandar Ferdo vjo.! Glih ma. prejk me j. povejdo.. Girofka (razmišla): A tak! T.rstjanka, vejš, Pil.k ima praf! Grimo mi lepu do Premurja, pa na šverc (ploskn. s rokame)! Trstjanka (cude s.): A kaj bumo pa švircal.? Girofka: Testu, kaj Blj.ckarj.n najb.l fali: cukra, sali, kaf.ta, tabaka... Pil.k: Somu, šcin bušt. pa zamejnaval.? Trstjanka: Testu kar bumo pr.dal., testu bumo trampal.. Girofka: A kaj bumo pa pr.dal.? Trstjanka (premišliva): Vejš kaj! Risenc. je malin. bumo nabiral.. Girofka: Za ris.nc. vejn kej so, a za malin. bom. n.vejn. Pil.k, kaj morda ti vejš? Pil.k: Vejn!!! Trstjanka: Kej? Pil.k: Gure nad Malinišc.n! Girofka: Kaj nan be š. tulku na rako da nas be v.ode. na t.stu mejstu? Pil.k: Tr vejšt. da vas bun! Trstjanka razmišla, kaj be s. š. da.o zamenavat. Trstjanka: Jejca je putra .od celeh Zda.neh Blj.cku bumo pr.dajal.. Girofka: Fažun, japka, .orejh., blj.ck.... Pil.k: I rekijeco. Girofka, Trstjanka i Pil.k s. veselijo. Girofka: Pil.k, a kaj ti misleš, kok se cmo švercat mimu žandarj.f? Pil.k (premišliva): Ah, ma. matast. s. naredit.. Trstjanka: J.st bun pavejda.a kaj naumnega. Girofka: J.st bun paplesiva.a i paskakiva.a. Trstjanka: Pa š. zavriskal. bumo te pa tan, ce bu treba. Pil.k: Ankat pud.n š. j.st z vame. Girofka: Kaj pud.š rejs? Pil.k: Be rad murj. vide.. Trstjanka: Samu tulku d. vejš… Pil.k: Kaj.? Trstjanka: …mi dvej skuze tralalajkamo. Pil.k: .ohku zatu! Ku ankat popijen ma. rekijece, dan i j.st! A Pil.ka nekaj drugu muce. Pil.k: A kejdu bu p.ol. h.ode. po ž.rnadah? Girofka (zamahn. z r.oko): Budo pa lecke ledi p.ršle... Trstjanka: Pilek, mi dvej te samu jamramo, kok nan j. t.šku! A kok se ti .ohku tak zadavulen san zes sabo ke nec nejmaš? Pil.k: J.s.n najb.l sric.n c.ovejk na svejte. Somu ku n.be b.o tejh veši (.otrisa s.)! Girofka i Trstjanka s. nasmej.jo i vesil. .otid.jo. Vrn.jo s. Juhanca i Luba z niv.. Pil.k: A zakoj nejst. .an pobrale z niv.? Juhanca: .ošopan .an smo razgrnel. po košenicah Luba: I pestil. ga lj.žat. Pil.k: Pa kaj bu zd.j na d.žje? Juhanca: Tri kejdn. bu na sunce i d.žje! Da s. bu napi.… Pil.k: P.ol. j. tok ku j.st! Juhanca: Da s. bu napi. r.os. i da bu zgodni.. Luba: Pil.k, na! Te imaš an ma. semina (daj. mu semina). Pil.k: O, fala lejpa. Pil.k zadovul.n .otid.. Zd.j v.c d.oste vej .od .ana. Juhanca i Luba glidajo zajnin. Luba: A kaj bu z nen? Juhanca: Morat se ga bu do. pod po.št.r. Luba: I kaj bu p.ol.? Juhanca: Sej vejš kaj pravjo. Sajno. bu uno s kiro s. bu .ožj.ni.. Luba i Juhanca s. nasmej.jo. I tok so Girofka i Trstjanka pocil. h.odet na p.ac v Primurje. A nejb.o jen .ohku! Z.k jeh j. cako. dva dni do.g put po stare rimske cejste cez Šegine i .azoc. V anmu lejte so šl. i po dvajset pute. A p.klinsku vruc.! So krinel. ranu vutra, na pliceh .oprtan. z.s pid.sit kil teškeme k.oše. Do zv.cir so pršle kum.j na pu puta i ton prespal.. Druge dan vutra so ranu stal. da be bl. ja med prveme na p.ace. Drug dan podnuc so s. vracal. domu i spit prespal. na pu puta, a kum.j tritje dan so s. vrnel. domu. Pil.k j. ši. rejs ankat ž nime. Ku s. j. vrni. j. riki., da ledi ku budo ževejle cez stu lejt n.budo prenj.sle sega tega dej.a i trpl.jna, ku so ga naš. žrnadarc.. XXIV. ( d v a j s š t . r t a p r p u v e d ) F a b e s r i c a m r a c n i k a …Ano nogo j. jemi. na Postejnah, drugo na Kostje.ce. S.n šrajo., naj se hm.kne. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar HM.KNET S.1,2,3, VMEKNET S.4,5 - maknuti se / umakniti se H.ODET1,2,3, HADET4,5 (H.ODI.1, H.ODE.2,3, HADI.4,5) - hoditi (hodao) / hoditi (hodil) KUT - kuda, kojim putem / kod, po kateri poti LOMASTET1,2,3 - hodati tamo amo / hoditi sem ter tja, lomastiti MEJS.C1,2,3, MEJSEC4,5 - mjesec, mjesecina / luna, mesecina NAPAST.OVAT1,2,3, NAPASTIVAT4,5 - napastovati / nadlegovati, skušati nekoga PON.OCNE MRACNIK1, PON.OCNE MRACNEK2,3, PAN.ACNE MRACNIK4, PAN.AÇNE MRAÇNEK5 - div koji djeluje u razdoblju od oko osam sati navecer do ponoci / velikan, ki deluje v obdobju od okoli osmih zvecer do polnoci .OBAJT1,2,3, .ABAJT4,5 - obici / obiti .OCENAŠ.K1,2,3, .OCENAŠEK4, .OÇENASEK5 - krunica, dem. / ocenašek .OPANKE1,2,3, .APANKE4,5 - obuca od domace vune / opanke, obutev iz domace volne VECIRNE MRACNIK1,4, VECIRNE MRACNEK2,3, VEÇIRNE MRAÇNEK5 - div koji djeluje u razdoblju od prvog mraka do približno osam sati navecer / velikan, ki deluje v obdobju od prvega mraka do okoli osmih zvecer ZAJT - zalutati / zaiti ZALJ.TET S. - zaletjeti se / zaleteti se ZANADJAT S. - ocekivati / pricakovati ZARAŠC.N1,2,3,4, ZARASÇ.N5 - dlakav / kosmat, zarašcen ZAREŠKLAT - zazveckati / zarožljati ZA.ORJAVET (ZA.ORJAVI.1, ZA.ORJAVE.2,3, ZAERJAVU4,5) - povikati (povikao) / glasno zavpiti (zavpil) ZELJNA LUŽA - ime predjela pored Kupe / ime predela nad Kolpo ZJUTRAJNE MRACNIK1,4, ZJUTRAJNE MRACNEK2,3, ZJUTRAJNE MRAÇNEK5 - div koji djeluje u jutarnjim satima, od ponoci do zore / velikan, ki deluje v jutranjih urah, od polnoci do zore Z.AMAT - slomiti / zlomit Zv.cir j. v Zdo.neh Blj.ckeh. Sunc. j. v.c zaš.o za Svito g.oro. Blj.ckarje s. zmir.n hetamo cimprejk dok.oncat sa dej.a i hudemo spat s kokušme, ku s. rj.c.. Z.k v mrake pocn. vrejm. cuprnic i šratl.v. I šana kumpanija j.. Tu so mracnike. Pravjo da ima saka nuc svojga. I tu n. anga! Živejo po luknah, a ven prid.jo v prven mrake, ku j. videt somu š. na pu. Mracnike covejka somu strašejo, al bom. z nen s. nej za zapl.st. Tu n.be b.o d.obru z.k se .ohku i .ob nuc! Fse Blj.ckarje s. jeh bojimo, somu .oplicarj.v Fabe zmir.n govori da mracnik.v nej i da s. jeh .on n. boji. Juhanca j. da.a mucnik h.odet na .oknu. Glida c.z .oknu i sa j. v strahe za Fabeta. V.c s. mrak naveliku dej.a, a nijega Fabeta nej i nej š. domu. Vec zdavnaj be mugi. prit! Valda s. mu nej kaj prpeti.o? 1. Pil.k sedi na sto.cke. Mimu Pil.ka prhaja Trstjanka i popejva. Trstjanka: „Blj.ckarca j. tor.a .an, d. je prajd. dan…“ Lejtas j. ta .an neka s.ab je trga s.. Pil.k: Tu j. zatu, z.k van j. pr.v.c prelj.žo. na trave. Trstjanka: Pilek, a zd.j m. buš ti vucu ka j. tu .an! Pil.k: .an j. .an, z nin j. p.osu lejtu i dan. Trstjanka zamahn. z r.oko i gr. naprej po svojen p.osle. Pil.k zaspi, tok da mu g.ova dule vise. K Juhance prid. Luba. Juhanca: D.obru da se prš.a! Našga Fabeta nej š. domu, a nuc se dej.a. Luba: O, ti prelube Bug! Somu da s. mu nej kaj prp.ti.o. Kan pa j. ši.? Juhanca: Z.s Sirkut.n j. ši. v .okrivj.. Zd.j pa ne duha ne sluha .od nj.ga. Luba: Morat s. j. stavi. v kake .oštarije? Juhanca: Bom., tu mu nej v navade. .ob.co. me j. da pride š. za dana. Luba: Aaa, bu v.c prši.. Ti somu zmole an .oc.naš.k, pa bu. Juhanca s. pobukca, al nejma mira. Hude s.n pa tj.. Juhanca: Bug se ga drage vej, kej j.? Luba: Da nej kan zašu? I kaj c. ga j. kak mracnik napast.ovo.? Juhanca: Ajaa (.odmahn. z r.oko), .on te n. virj. v mracnik.. O, Krištuš! Spit bun .ob nuc! Luba: L.j, l9j! Ton nekaj gr.! Juhanca: Jez.s i Marija! Muj Fabe j.! Prvlejc. s. Fabe. V.s j. nekokuv! Juhanca mu da kotrijo za sedet. V.s blejt, .obsedi na kotrije i nec n. govori. Somu glida tj. v ano miro. Juhanca: O, somu da se živ i zdrav (prtiska ga)! Luba: Živ j.! Al zdrav n. zglida! L.j kok j. blejt. Juhanca: I .op.aš.n! Luba: Fajn j. m.gi. nadrajsat. Ku ga Juhanca spesti, s. Fabe zruše nat.a. Juhanca: Fabe! Fabe! R.ce kako rejc! Luba: Za pit ran b.ožjeh! Juhanca gr. po f.aško rekijece. Pocn.jo ga batret. Tu zbedi Pil.ka. Tris.jo ga i .oživlajo. Fabe prid. k sj.be i kum.j spregovori. Juhanca: O, somu da se živ! Juhanca mu natuce g.až.k. Fabe: J.s.n živ, al Sirkuta nej (zam. f.aško i popij. so rekijeco)! Luba: Peste ga š. an ma., da prid. k sj.be! Nekaj hudega s. mu j. prpeti.o. Prid.jo Jape i Jurce. Jurce: Kaj pa j. b.o? Juhanca: Kum.j smo našga Fabeta .obatrele. Pil.k: A Sirkuta nej! Jurce: Kok ga nej! Kej pa j.? Fabe: Na! Zdej s.n .osto. bes k.ojn.v! Kok pud.n zd.j furat! Jurce: Tajt.k, nj.šu ga bun j.st, bušt. vidle! Fabe: Mujga z.atega kojnicka nej (g.osnu s. razjuka i tule)!!! Jape: Fabe, a kok j. b.o tu? Se pocn.jo napitu pošlušat. Ku prid. k sj.be, Fabe pocn. prpovdivat kut j. ši.. Fabe: S.n s. vraco. z .okrivja i v.c s. j. t.ma poci.a dej.at. Glih s.n bi. nejke pr.d Kam.nsken Hrib.n! Vuden te j.st Sirkuta za ujzd., ku m. pocn. nekaj napast.ovat. Nekaj j. prš.o, da ne san n.vejn kaj! A v.c s.n prejk zaglido. an. vilk. korak. v b.ate… Fse s. š. b.l skep stisn.jo .okule Fabeta i napitu pošlušajo. Fabe: …I ku j9 t.stu zajaha.o mujga Sirkuta, a .on pa v galop gure nekan prute Krajlovemu Vrhe. Glidan j.st glidan i nejs.n mugi. v.rjat! Jurce: Tu pa našmu Sirkute nej v navade? Fabe: I na ankat Sirkuta nejb.o v.c nekrej! Jape: Kaj be tu mug.o bet! Fabe: Ješc.n ga j.st i z.oven, fs. dok nejs.n i san zaši. tj. nekan prute Kujnskemu jarke. Ku te p.ol. pocn. nekaj crnega lomastet .okule mj.n.! S.n pa tj.! S.n pa tj. (pokaž.)! Pil.k: Fabe, kaj c. j. bi. tu… Fabe (preheta ga): Mracnik se ti. r.c, ka n.! Noja, zd.j m.or.n r.c, da i j.st virj.n vajn.. Mracnika s.n srico., mracnika, mracnika… A du be s. ga zanadjo.!!! Fabe s. po druge put zruše nat.a. Fse prskucejo, dajo ga lj.žat i pocn.jo ga batret. Ku prid. k sj.be mu dajo š. rekijece pet. Pil.k: Zdej i j.st vejn kaj m.or.n narj.det, c. c.n d.obet rekijece za pet. Fse se nasmej.jo. A Jurcete negri Sirku z g.ov.. Jurce: A mj.n. nej nigd.r pesti., da be ga jaho.. Tajt.k, jutre grin jeskat Sirkuta! Luba: A kaj c. be prejk prašale Girofko i Trstjanko. Jape: Sej rejs! .one s. vejo! Juhanca: Grimo pujn.! Šlišat j.: „.on. s. vejo!“... „C. n. .on., dajo pa Bejl. žj.n.!“ 2. Blj.ckarje prid.jo na kna.u. Ku so zvejdle kaj j. b.o so pocile prpovdivat, kaj so .oni doživejle z mracnik.n. Fabe š. zmir.n n. m.or. prit k sj.be, a Lencko j. skuze b.l strah .od tejh mracnikov. Luba: S.n s. ankat v mrake vraca.a domu. Glih s.n b.a nejke pr Zelj.ne Luže. Ku te j.st dohetan anga covejka, pa se rj.c.n: „Srica b.ožja, da n.pud.n sama naprej!“ A ku s. j. .obrni., zaglidan anga crnega covejka b.z g.ov.. Pil.k: Ajo.a tj.be!!! Luba: Ajo.a mj.ne! Š. sama n.vejn, kok s.n prš.a domu. Trstjanka: Ok j. bu b.z g.avi, polej tu nej biu mracnik. J.st sen ga vid.a na Zamašken m.aste. J. b.a v.c vura punaci. Pa ga zaglidan! M. nej pustu c.z must. Sen moug.a Cebranko pr.gazet. Pil.k: Se se saj nogi hmi.a! Fse s. nasmej.jo. Trstjanka: Pilek, dej mir! P.ala be ti mugu svaje nogi skuze v Cebranke namakat. Ku sen perš.a damu so me zes .ado batrele, da sen perš.a k sjebe. Je polej nekoker zaspat do vutra. Fabe: Muj Sirku! Kej se, muj Sirku? Jurce: Tajt.k, nekarte se sekirat! Sirku bu kmale doma!... A mjene je ankat nekaj skep z.s špampet.n .odnjes.o v zrak. Cez Dimov.c i naprej, fse do Gašperc.v. Ton nejke me je spesti.o. Pil.k: A daj, daj, Jurce! Tu se ti sajno.! Jurce: Pil.k, nevejn ce kire vec sajna ku vi?... T.stu me je še grozi.o. Da me bu (pokaže). A .oci? Kok so mu somu žarejle! Ku žrjafka! Jape: A jes.n se ankat prute jutre vraco. domu. Mejs.c je še sjo., a jest pa san cez Porudnik. Ku pred sabo zaglidan ane vilke korake po zjemle. I ku me na ankat ana napast zapre put. Skoraj s.n se zaljeti. vajn. Ano nogo je jemi. na Postejnah, drugo na Kostje.ce. S.n šrajo. naj se hm.kne. A t.stu se je poci. somu smejat. Pil.k: Valda ste mu bi. smejš.n! Jape: Pil.k, kok be se p.ole kum.j tjebe smejo.!... I kaj me nej t.stu poci.o zavijat škrlak na g.ove! Lencko je skuze b.l strah. Lencka (sa v strahe): Tajt.k! I kaj ste p.ole? Jape: Da bun pobejgni.! Kaj be druzga. Al se nejs.n mugi. z mejsta prem.knet. Nek.k se ga rejšet, je nek.k vujt! Fse dok se nej dan naridi.! Luba (glida Japeta): Ja, ja! Zglida da je bi. tu mracnik. Še d.obru se prajši.… Jape: Kaj d.obru! S.n prši. domu rezog.ov. Luba: Še doma ga je t.o z.amat! Jape: I p.ole s.n bi. še do.gu, do.gu zmucen i nekokuv. Luba: Pa glih smo gnuj na nivo nosile. Girofka: Mjene se je t.o ankat nekaj zavlejc na plica. Nek.k za vraga dule! Jaku me je do.gu muce.o. Pil.k: Koku pa je t.stu zglida.o? Girofka: Ku z mahon zarašcen star pajn. I tak je za.orjave.o da me so vuha zabalej.a. Pil.k: Girofka, tu je bi. san mracnik! .ohku te rjecen, koku se ga rejšeš. Juhanca: No! Pošlušaj zdej Fabe! Pil.k: Najprejk se m.orešte trikat prekrižat! P.ole se sozuješte i v.ržešte vajn na.op.k .obornene .opanke. Lencka: .opanke? Pil.k: Ja, .opanke! P.ole nebuš srica.a mracnika. Jurce: Pil.k, kaj ste i vi sricale kirga? Pil.k: Srico. s.n zjutrajnega mracnika. Lencka: A kej? Pil.k: .od izvora Ko.pe se je spušco. dule. Jurce: Pa kaj jeh je vec surt? Pil.k: Tri mracnike so! Vecirne, pun.ocne i zjutrajne. Lencka: Noja! Zame je še ad.n prevec! Pil.k: Najprejk je bi. somu ad.n. A nej zmoügu .obajt cejle Zdo.ne Bljecke v ane n.oce. Zatu so mu pršle pomagat še dva neguva pajdaša. Lencka: A kej pa živejo? Pil.k: Vecirne žive v Hajducke pecine po.k izvora Ko.pe. Une dva, pon.ocne i zjutrajne, pa v luknah nejke pod Risnik.n. Jurce: Kok pa zglidajo? Pil.k: Vecirne mracnik je jaku vjel.k (pokaže)! Šeroka plica! C.r.n i k.osmat! Na hrpte nuse turbo. .on dej.a .od prvega mraka pa ton do .osme zvecir. Tu je vecirne mracnik. B.l da ga .okuleš. Lencka: Tazga s.n jest srica.a! P.ole s.n poci.a tok jukat, da s.n se zam.kni.a. Še b.l, ku se dašte vi Pil.k! Ku s.n se zbedi.a ga nejb.o vec! Pil.k: Ta je ši. fse do Gebarije. Girofka: Aaa, p.okle nan je p.oje. vecirje! Juhanca: Kaj pa naprej? Pil.k: Naprej pocne dej.at pun.ocne mracnik. Lencka: Kak pa je ta? Pil.k: Ta je še b.l zarašcen. Zglida ku star z mahon .obrašcen pajn. Na g.ove ima šeroke šk.rlak. A vesok! Da vide prejk fsake strejhe i po cejleh Zdo.neh Bljeckeh. .on naredi tri korake. .od Jezire na Kostje.c i na Crne Vrh. Trstjanka: No! Ta se je mjene na hrbet vlejku! Luba: Kaj pa une tritje? Pil.k: .od punoci do z.ore se Bljeckarija vovek ma. trise. Z.k zjutrajne mracnik nerudnu hude z.s svojeme do.geme nogame. Jape, une do.ge korake ku ste jeh vidle v b.ate. Jape: Ja? Pil.k: Tu so .od zjutrajnega mracnika. .on te naredi tri korake .od izvora Ko.pe na Svito g.oro i na Krajlof Vrh. Glih unda nekaj zareškla. Juhanca gre poglidat, pa se vrne. Fse se spoglidajo i prkimavajo i pocase razgebijo domu. Šlišat je: „Rejs so mracnike!“ Drugdan ranu vutra, ku se je v Zdo.neh Bljeckeh poci. dan dej.at, so Girofka i Trstjanka .odhajale na p.ac v Primurje. .od unda smo v Zdo.neh Bljeckeh še b.l virvale da ima saka stoza svojga šratlicka, saku sje. svojo cuprnico, a i saka nuc svojga mracnika. .od unda so i bljeckarska decica zmir.n .ob mrake doma. Se nejso vena motale, z.k so šliša.a da ce jeh mracnik prec v turbo dat i .odnest v svojo lukno. A Jurce ješce i ješce nihega kojnicka Sirkuta! Ja, rejs je! V Bljeckarije se ne da .ognet sakujake nocne kumpanije. A Pil.k je riki. da ku ankat ne bu vec Bljeckarj.v, da budo i mracnike .od.šle! K r a j 1. d i j e l a ! / K o n e c 1. d e l a ! B o j a n P a j n i c P i l . k p r i d . v Z d o . n . B l j e c k . 2. knjiga M O J D M A Š A M E F a b e – gospodar .oplincarjovega grenta J u h a n c a – gospodarjeva žjena J u r c e – sin Fabeta i Juhance J a p e – gospodar .osobejnskeh L u b a – gospodarjeva žjena L e n c k a – šci Japeta i Lube G i r o f k a – sosejda Margita T r s t j a n k a – sosejda Niža F e r d o – žandar P i l . k – pitlar Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar FAJFCA - lula, dem. / pipa, pom. MOJD MAŠAME (MED MAŠE) - doba izmedu Velike i Male Gospe (15. 8. - 8. 9.) / obdobje med cerkvenima praznikoma Veliko in Malo mašo (15. 8. – 8. 9.) POPEJVKA – pjesma / peta pesem UOTAVA - zadnja trava, koja se kosi u kolovozu i rujnu / otava VEJTOR – vjetar / veter VILKA MAŠA - blagdan Velike Gospe (velika misa) / Velika maša, Marijin praznik SLO Blj.ckarje sedimo vena na kopcicah. Ane vlejc.jo z.s svojeh fajfc i mejnejo s. uod lejtošn. šuš.. Kaj bu suobu rodiuo i kaj s. bu š. uopomuguo. Ako Bug da kmale dožja. Blj.ckarc. sedijo v sejnce pod tipko. Mejnejo s. uod prašickov i telickov. Bliža s. Vilka maša i v Zdouneh Blj.ckeh uotavo pospravlamo. Glidamo i kok j. na nivah. Zak s. rj.c., da za Vilko mašo pulj. zori, al pa gori. Za ankat nan duobru zori somu tobak. A Girofka i Trstjanka rj.c.jo, da so dnive mojd mašame najlejpšje i najbol zdrave dnive. Pravjo da imajo v ten cajte ružc. najvicjo muc. Bliža s. nuc i gorak vejtor piha. Na anen kraje Zdouneh Blj.ck.v j. šlišat mošk. kok popejvajo lep. popejvk., a na drugen kraje Zdouneh Blj.ck.v dajo žinsk. š. lejpšj.. XXV. ( d v a j s p i t a p r p u v e d ) B l j e c k a r j e š n u f a j o , c i k a j o i p l e f k a j o ...S prste vzamejo šcepoc tobaka. Din.jo ga na ruoko i prbližajo k nuose. Najprejk na ano, puol. pa še na drugo stran... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar CIKAR – žvakac duhana / tisti, ki žveci tobak CIKARCA – žena koja žvace duhan / ženska. ki žveci tobak CIKAT - žvakati duhan / žveciti tobak GODON - izvrstan, pripremljen / izvrsten, goden JOUA - uzvik bola, joj / vzklik bolecine, joj LEJHECA (LEHICA) - dio vrta / del vrta PAJNCOK - pcelinja košnica, dem. / cebelji panjic PATRUN – metak / patron za puško PLEFKAT - pljuvati duhan / pljuvati prežvecen tobak SOPARNU – sparina / soparno ŠCEPOC – prstohvat / prgišce ŠNUFANOC - duhan za šmrkanje / tobak za njuhanje ŠNUFARC. - žene koje šmrcu duhan / ženska, ki njuha TJ.NUTRE - tamo unutra / tam notri TOBAK - duhan / tobak UOŠMRKAT - ocistiti lan / ocistiti lan UOŠVRKAT – izraditi / obdelati ŽBELNAK (ŽEBELNAK) - pcelinjak / cebelnjak Opomba Bojana Pajnica (op.ur.) dodaj: da je girofke adon rikiu na puace: poglej kaka j. una, ku cuprnica. Uojdni n.bu nešc. kepeu! Bu uon vri vidiu, ku ga bu cuprnica postrejgua. A kake ledi so Primurce? Tok duobreh ledi ku so Blj.ckarje, nej nekrej. Duobre, somu kaj nas cudnu poglidajo, ku somo za ano sukno pr.v.c uoblejc.ne. V Zdouneh Blj.ckeh j. peklinsku vruc. lejtu. Bl.ckarje smo na srejde koruz.. Na mojhne lejhece uokopavamo tobak. Jurce j. na straže zok gospuoda n. pesti tobak sadet. Zatu smo ga posjale na mojhne lejhece srejde koruzo. Sejm. so uod nejke prnj.sl. Girofka i Trstjanka. Prnj.sl. so i prah za šnufat i ta navada s. j. pr našeh moškeh, a pr žinskah š. bol, grdu raspasua. Soparnu j.! Pilok j. uostou sam na kopcice i nekaj s. j. zamisliu. Bug se ga vejde kaj. Glih j. pociu v popircok zavijat zajdne šcepoc tobaka, ku zašliše kok nejdu vika, jouka, stuka i zuove na pomagajni. Zaglida Ferdota. Ferdo drci son pa tj., gure, dule. Pilok hitru skrij. tobak. Ferdo prdrci do Piloka ku prepuaš.n zajcok pr.d pose. Ferdo (jamra): Joua, joua, joua! Jezos, Jezos, gmor bun! Pilok: Kaj pa j.? Ferdo: Cebil.! Cebil.! Cebil.! Cebil. so m. fsega apikal.! Pilok nej mugiu k sj.be prit. Uod kej s. j. srejde dniva znajdiu Ferdo? I kok j. pršiu mimu Jurceta? Zd.j treba rejšet Blj.ckarj. i nihuv tobak. Pilok: Ferdo! St. pršle, ku bešuo stu vragof. Kaj pa st. uoplejtou uokule žbelnaka (uoglediva Ferdota)? Ferdo: Vesl. so ven zes pajnickof! Fsega so m. apikal.! Gmor bun, gmor bun (jamra)! Pilok: Hmrle n.bušt. š.! Hmrle be da so vas soršine, soršine! Ferdo (prhaja k sj.b.): Pilok, a kej so Blj.çkarje? Pilok: A kej cjo bet v tej vrocine! Ane so s. šle v Cobranko pohuodet, druge so šle v pr.cejsejo pr.t tuco. Tritjen žbil. rojijo. Štorte uokopavajo svoj. lejhec.... (skoro s. j. zarikiu). Kaj pa vi v tej vrocine? St. šle i vi žbil. varvat? Ferdo: Son paglidou mau akule, çe so kaki rausici. Pilok: Pa je biu kire v tej vrocine? Ferdo: Najdu son dva patruna i an. klejsç.! Kaj marat vejs çegave so? Pilok: A tu van imajo Blj.ckarje za lesic.! Zok cjo jen s. kokuši pouovet! Ferdo: Puolej son su pa cebelnakeh pajníck. stejt. So m. pa cebil. fsega apikal.. Pilok (poglediva na pulj.): Tok so zajdneput i medvejda, ku j. Uoplincarjoven žbilan mid krou. J. trgou, uamou i puliu pajníck. ven. Ku s. j. najeu j. pograbeu sabo šan pajn. So Blj.ckarje šrajale najn, a uon te gr. lepu pocase prute Dimovce. I puol.... Ferdo: N.ja, puste zd.j medvejd.. Zd.j bus ti mj.ne djou çe Blj.çkarje kaj snufajo, çikajo, fajfajo...? Pilok: A tu van j.st n.vejn! Zok skuze hrkan i corkan. Morat dajo uorejhavu listj. i suho popriko... Zok viden da puol. plefkajo seposut nauokule. Ferdo s. zdign. i zavij. k Uosobejnsken. Vrn. s. s pareme liste na pu pošešj.nega tobaka. Maha ž nime. Zajnen prleti Luba. Luba (z rokame mu grozi): Ti proklite žandar! Ferdo: Aha! Pa son vas dabiu. Blj.çkarca tabak skriva pad plejvonco. Tan ku amerikansk. dolarje! No, kej st. ga dabile? Luba s. jade. Pilok pomirja Lubo. Luba: Gospon Ferdo! Mi nec n. skrivamo! Kaj n. vejšt. da ima naš Jape reumo? Pilok: A tobak pij. vuago! Ferdo: A, reuma, pravest.! A kaj nej uogonca za reumo? Luba: Du van j. tu povejdou? Ferdo: Pilok! Luba: Fabe j. rejs tj.nutre pou i uod unda nejma v.c reum.. Ferdo: Za reumo s. gr. pa kaprivah vajlat, st. skuze gavarile. Kaka reuma!? C. na bušt. pavejdale kej st. ga dabile, bušt. štornajzdni v rj.šte! Luba (prestraš.nu): Prnj.sle so ga naše hauzirovce! Pilok: Rejs j.! L.jt. i mj.ne (pokaž. šcepoc tobaka)! Ferdo (jadnu): Ti pa tihu, Pilok! Ferdo uotid.. K Lube prid.jo Girofka i Trstjanka. Luba: Da vejšt. kaj j. buo! Trstjanka: Kaj, za Boga milga! Luba: Skoro so m. vrejšt zaprle. Girofka: Du? Zak? Luba: Ferdo me j. pod plejvonco najdiu tobak. Trstjanka: Tega Ferdota s. nekok na da patkepet! Bam. n.vejn kok be j.st zdržaua šternajzni b.s kafita je tabaka. Girofka: Se mougua š. nas dvej zatužet, pa be šle se tri v r.št. Trstjanka: A Pilek be nan tabak i kafe švircou nutre. Smejh. Luba: Duobru son jo uodnj.sua. Balt., van bun mau daua šnufanca za pošnufat! S prste vzam.jo šcepoc tobaka. Din.jo ga na roko i približajo k nuose. Najprejk na ano, puol. pa š. na drugo stran. So ga pošnjufal. vas.. Trstjanka: Hmmm! Šnufat! Girofka: Hmmm! Šnufat! Šnufat! Tu j. š. bol ku cikat ga! Kmale so pocile se fprejk kihat. J. buo šlišat kok ana druge vika: "Bug pamagaj! Bug pomagaj! Bug pamagej!" Pilok glida tu kihajni. Z.s uokopavajna tobaka s. vracajo Fabe i Jape. Ku jeh žinsk. zaglidajo, s. prec poskrij.jo za vuogl.. Fabe: Tok j. vruc., da zna bet tuca! Kaj praveš, Jape? Jape: L.j kok j. crnu med uobuakme! Zna bet tuca, zna! Zok pravjo, da j. šua ceua jata cuprnic prute Kleke! Kaj ti praveš Pilok? Pilok: Tuca, tuca, ja! Skoro be bua tuca, ku s. je rj.c. Ferdo! Tuca Ferdo. Fabe: Pilok! Kaj se ti kihou mauo prejk? Pilok: J.st! J.st! Son van kugo prniseu. Jape: Daj, nekar s. mamet! Rajše se zavij an šcepoc (daj. mu tobak). I tok j. pouk rekijece i kofita v Blj.ckarijo pršua šana suoba navada. Po tr.jeh kejdneh ruos., dožja i sunca j. uan puostou godon. Zatu so ga šl. Blj.ckarc. uošmrkat, povizat f pušl. i puol. domu uodn.st pošešet. Šliše s. popejvajni: "Blj.ckarca j. trua uan, da je prajd. dan…" Pr hiše sedijo Fabe, Jape i Pilok. Mimu gr.do Juhanca i Luba. Pilok: Kaj pa tulku hudejo vaš. žj.n. uokule tega uana? Jape: Zd.j so ga šl. uošmrkat. Pilok: A, uošvrkal. ga budo, a? Tu be je j.st vejdiu! Fabe: Uošmrkal. ga budo, tok l.j, da s. budo pokazaua vuakna uod uana (pokaž.). Zd.j Juhanca i Luba nusejo pušl.. Popejvajo: "Blj.ckarca j. trua uan, da je prajd. dan…" Pilok: L.j jeh! Kan gr.do zd.j s tejme pušle? Jape: V šešn. jam., kedu jeh ima! C. n., budo šešile na pj.ce. Fabe: Zd.j ga bu treba skuze uobracat. Ja, ja! Uan j. uan, z nin j. puosu lejtu je dan. XXVI. ( d v a j s š i s t a p r p u v e d ) Š k . o l a v Z d o . n e h B l j . c k e h ? ...N. hude v.c k maše. A ne korab. nic. v.c jest. Vos s. j. pr.vziu ku j. mau sveta vidu... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar FAKIN - nestašno dijete / lump FKRAST – ukrasti / ukrasti GIZDOF – gizdav / gizdav KL.T – psovati / kleti KRASNOPIS - nekadašnji školski predmet lijepog pisanja / lepopis MINTORGA - starinski stol za miješenje kruha / mentrga NAZVEJDLEF – zvrkast / stakljiv PR.VZ.T - uobraziti se / prevzeten SPRJAZNET S. - pomiriti se s cinjenicom, prihvatiti stanje / sprijazniti se z necim ŠKUOLA - škola / šola TUAKA - zajednicki rad seljana / skupno delo vašcanov UCIT.L – ucitelj / ucitelj UOGAT S. - lagati / lagati se VECJ.NE – ucen / ucen HR SLO Na knale Uoplincarjoveh so s. po maše z.stale starješin. sj.ua i gospodarje seh grent.v v Zdouneh Blj.ckeh. Caka nas tuaka. Spit bu treba pojt popravlat stozi, put. i puojs.. A najv.c cajta so se mejnele o tejn, c. be v Zdouneh Blj.ckeh jemejle škuolo, al n.. Fabe: Naša deca s. muorjo školovat da budo vecj.ne ledi postale. Girofka: A v kiren jezike bu škuola? Zak s. znajo samu pa damaci mejnet. Juhanca: Budo s. v.c navadeua jezika gospuod.! Budo jeh navadle i krasnopisa, crtajna, popejvajna… Jape: A kej be bua škuola? Luba: Kej budo ucit.l ževejle? Girofka: Treba bu š. nj.ga rj.det! Trstjanka: Je š. nj.mo dat biro! Jape: Gosput, ucit.l, pitlar... zd.j nan samu š. duhtar fali! Fabe: Škuolo be nardile na zajednice. Ucit.l be živiu prnas. Juhanca: A hraniu be s. sak dan pr ane hiše. Luba: Puol. bu huodiu tok ku pitlar, a? Se s. nasmej.jo. Girofka: Ledi bažje! Deca nan budo odošua naprej v škali. I pa svejte. Trstjanka: Vilk. šul. - vilki fakine! Fabe: Decica s. budo vrneua nozaj. Juhanca: Zdoune Blj.cke budo tok postale náprejdne. Jape: Budo s. vrnele, ja! Sa gizdova! Luba: Za nobenu dejuo v.c n.budo! Girofka: Al pa na stara lejta, ku jeh na bu v.c nešc. prepaznou. Trstjanka: S. na bu vejduo, ne kej jen j. hiša staua. Samu budo š. gavarile: "Te son se radiu!" Šliše s.: "Kaka škuola! Nej treba nan nob.n. školi!" Girofka: I kaj nan budo p.rnjesle z.s sveta? Paglej ti samu majga hauziravca kok s. j. navadeu kl.t. Trstjanka: Paglej ti majga! Na hude v.c h maše. A ne karab. nic. v.c jest. Ves s. j. pr.vziu ke j. mau sveta vidu." Se s. nasmej.jo. Jape: Našo decico bumo same vecile kok s. žive! Luba: Bes lejskove palce! Girofka: I bes letskejh ucit.lof! Trstjanka: .od majhnega jeh bumo vecile d. s. n.smedo nigd.r uogat, nigd.r nec fkrast... Jape: ...ne bet navošlef i nazvejdlef. Luba: ...pridnu dejuat. Ledi božje! San Bug nas vare š. školi! Fabe i Juhanca jeh prubajo pomiret. Fabe (pomirja jeh): Cakt. mau! N.vejn, zak st. tok proti škuol.? Juhanca (pomirja jeh): Decica budo navadeua štejt i pisat! Jape: A du bu vutra krav. uodgnou na pašo? I du jeh bu pasiu? Luba: Du bu po nivah dejuou? Vuodo nuosiu? Girofka: Zd.j j. duoba za japke i slive pabirat. Tu j. valda v.c vrejdnu ku da s. vecijo! Trstjanka: Gasput jeh vecijo katekizam, pa naj jeh dajo š. štejt je pisat. Girofka: Letske ucit.le be š. zatorle naš damace j.zok. Trstjanka: Tak j.! Mi šul. na rabmo. Šliše s.: "Kaka škuola! Nej treba nan nob.n. školi!" Fabe: Kedu j. za škuolo, naj zdign. roko! R.oko zdign.jo somu Fabe i Juhanca. Al s. hitru sprjaznejo da so same dva. Fabe: A duobru, c. j. tok! Škuolo pestimo z misle. Gr.mo domu! Jape: Kaj pa tuaka? Fabe: No, tu son skoro pozabiu. Lejtos bu treba popravet put. do .okrivlana, do Požaroncana, do Padovcana i do Žurgovca. Se s. razidejo. Jurce i Lenka po pute vudejo zamokn.nega Piloka. Sake z an. strani. Pilok pocn. govuoret naguos i jadet s.. Pilok: ...I v Zdoun. Blj.ck. j. pršua škuola...Trstje so Tršce postale... Ce n.buš pridon, pud.š za pastirja... N. gr.n v škuolo, n. gr.n! Lenka: L.j ga! Kaj pa mu j.? Ku da j. pobenaviu. Pilok s. trga iz ruk Jurceta i Lenke. Jurce: Ku da ga bu zuamauo. Prime ga, prime ga... Šliše s. kok Pilok govori: "Nicon Tršce, nicon školi..." I tok v Zdoun. Blj.ck. nejsmo dobile školi. Nej napretka, al imamo zatu zrak cist i vuodo bistro. Š. zmiron v.rjamemo v zj.mlo zok nan daj. kreh. Š. naprej so naša pulja pouna koruze, rejp., zila i fožuna. A mintorg. poun. t.sta. A naša decica? I bez školi rast.jo v poštj.n. ledi. Ledi, ku vejo kaj j. zdrava kmicka pam.t. XXVII. ( d v a j s s i d m a p r p u v e d ) I k o k u š i s . f p i r a j o ž a n d a r j o n ...Gospuoda zahtejva da mu mour.n sak dan zn.st tri jejca. Tega j.st n. muor.n. Zatu son s. uodluc.ua, da rajse... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BLJECKARSKA STRAŽA - izmišljeni naziv uzvisine / izmišljeno poimenovanje hriba CIBA - kokoš pri dozivanju / glas ob klicanje kokoši CIPET – cucati / cepeti HAJKA – potjera / hajka KURNEK – kokošinjac / kurnik MIKANOC - mikanac / mikanec PETEŠICOK – pjetlic / petelincek PRJAT (PORJAT) – primiti / prijeti TRLICA (TRLECA) – drvena priprava za trenje lana / trlica za lan UOŠVRKAT – izraditi lan / obdelava lana ZAJCNEK - zecji kavez / zajcnik ZGNEJZDET S. - sporo se namještati / pocasi se namestiti, gnezditi se 1. V Zdouneh Blj.ckeh po Vilke maše. Na dvorišce j. postavl.na trlica. Blj.ckarc. s. prpravlajo uan touc. Popejvajo: "Blj.ckarca j. trua uan, da je prajd. dan…" Jurce i Lenka sedijo na kopcice. Popejvajni zbedi Piloka. Pilok: L.j jeh! Spit te "trl. bab. uan"! Kaj budo zd.j dejuale žnin? Jurce: Zdej ga budo toukl. na trlice. Pilok: So ga zribal., duobru uošvrkal., a zd.j ga budo pa še toukl.!? Lencka: Zriflal. i uošmrkal. so ga. Pilok: Buge uan! Se n. bu nec z nj.ga uostauo. Jurce: Pilok, na trlice bu uostauo unu najtajn. i najbol finu uaninu predivu, ku s. mu rj.c. mikanoc. Pilok: Kaj misleš Lencka, be j.st tu znou? Lencka (uodkimava): A kej! Tu znajo somu un. žinsk. ku znajo valcer plisat. Prid.jo Girofka i Trstjanka. V ruoke držijo mikanoc. Držijo s. za hrbot. Pilok: O, Girofka! Koku van gr.? Girofka: Oh, oh! Lejtas j. ta uan tak neka trd. T.šku s. tare. Pilok: Bom. da! Zok nejbuo doste vlag.. Trstjanka: Pilek! A zd.j nas buš ti vucu ka j. tu uan! Pilok: Uan j. uan, z nin j. puosu lejtu i dan! Unda s. n.bu na ankat pocn. uobuacet. Se glidajo gure v n.bu. S. postan. crnu med uobuakme. Jurce: Tuca bu vedriua! Girofka: Tu nan so cupornic. nardil.. Lencka: A zak? Trstjanka: Zak smo predougu cakale. Uan s. mar. touc pred Vilko mašo. Se s. hmokn.jo pred tuco. 2. Nad Zdouneme Blj.cke j. an hrib, ku s. mu rj.c. Blj.ckarska straža. Tu j. š. uod unda ku so s. Turc.te motale te uokule. Al nejso ble dougu prnas. Sprubale so uoni moci našga junaka Pitra Klj.pca. Ku so ga zaglidale so s. prec v huac. poc.rale. Zdej so druge cajte. Na Blj.ckarske straže zd.j stoji Jurce, po malen žvejc. blj.ck. i uopaziva koda bu pršiu žandar Ferdo. Zajdn. cajt. j. spit pociu jamrat da ce gospuoda jemet š. v.c bir.. Ku prid. prec pocn. glidat po šešileh, po kujdreh, po kamrah, v zajcnikeh, v kurnekeh... S. c. spraznet: m.su, žitu, fožun, most, jejca... Huj. j. ku teskat ku so ble hajduke i Turc.te. I tok gospuoda nec n. da, somu zahtejva svoji. Zatu smo Blj.ckarje postavele stražo. Da be š. tostu mau kaj imamo poskrile prejk ku prid. Ferdo i nar.di hajko i halabuko po Zdouneh Blj.ckeh. Zajdn. cajt. nas gospuoda nagovarja da be šle v zadrug.. Zatu so s. starješin. z.stal. na knale. Luba futra kokuši. Prhaja Juhanca. Luba: Ciba, naa! Ciba! Ciba! Ciba naaa! O, Juhanca! Bug daj! Juhanca: Bugdaj! Bugdaj! Nj.s.jo kaj? Luba: Glidan, ana s. n. muor. nekok zgnjezdet. Juhanca: I prnas j. ana ku nic. pojt cipet. Luba: Ka st. vi puol. najdle une uonc mosti, ku st. ga pred Ferdoton zakopale na njive? Juhanca: N., zak ga j. naš Fabe po nuoce zakuopou. Puol. ga pa nej mugiu najt. Luba: S. bu v.c najdiu, c. n. prejk k lejte. Ku ga bu drevu ven zuorauo. Juhanca: Al pa, ku bu naš Kapin branou! Bu z nogo stou vajn. Ej, ka se šlišaua? Luba: A kaj? Juhanca: Da pud.jo naš. niv. v zadrugo. Luba: Bug nas vare š. tega!!! Juhanca: Bal. gr.mo na knauo! Da vidmo kaj bu Fabe povejdou. Blj.ckarje s. z.stanejo na Uoplincarjoven knale. Fabe s. stan. i prpravla s. da bu govuoriu. Fabe: Drage moje Blj.ckarje! Kok vejšt., nas gospuoda sile v zadrug.. Trstjanka: A d. be dale naš. niv. v zadrug.? Nigd.r! Girofka: Naš. k.rvav. žul.! Je našo muko. Bejže! Juhanca: Pravjo da bumo se jednake! Je da bumo se jejle z istega kuotla. Trstjanka: Naši maži so dougu lejt hadile hauzirat, d. so poršle da teh gruntov. A zd.j naj ga damo v zadrug.. Se nejsmo matasti! Blj.ckarje so s. guosneje. Fabe jeh mire. Luba: Se be bl. hitru s. niv. v plevile. Jape: Živina be mukaua v buate. Girofka: I pr.mauo mlejka za s.. Trstjanka: Ma kak. zadrug.! Se van v.c jemi fs. pavej. Zadrug. – za drug.. Fabe: Bumo glasale! Kedu j. za zadrugo, naj zdign. roko. Nešc. n. zdign. r.ok., somu Fabe. Fabe ruka Juhanco, naj zdign. roko, a uona s. n. premokn.. Fabe: Zglida, da bu treba š. naprej huodet stražet na Blj.ckarsko stražo. Glih unda prl.ti Jurce vos zadihan. Jurce: Ledi božje! Ferdo prhaja! Žandar Ferdo gr.! Se s. razletijo i pobj.r.jo kaj j. kedu uohku mugiu prjat na hitru. Šlišat j.: "Bejšt.! Bejšt.! Podužok gr.!" Jurce na vejo uobejse ano mrtvo kokuš. Uod nejke s. znajd. i Lencka. Zdravon kokuši zahakla an popircok. Ku prid. Ferdo j. s. tihu. Hude po praznen sj.le. Somu Pilok spi. Glida uokule kujdrov, zajcnekov i kurnekov. Ferdo: Spit nej ziv. dus. v tejh Zdouneh Blj.ckeh. Kej so te ledi? Spit so s. me paskrile. A je hrano me skrivajo. Kaj me bu spet rj.kua maja gaspuada? Spet s. bun prazon vorneu (zmajiva z guovo). Žandar Ferdo zaglida kokuši uokule hiš. Pocn. jeh popisivat. Ferdo: Jen bun j.st v.c pakazou du j. Ferdo. Uaplincarjave – dvajs.t no stire kakusi, Uasabejnske - sternajst kakusi. V tosten hipe Ferdo nad svojo guovo zaglida uobejš.no kokuš, kok vise z an. vej.. Pristupe bližj.. Na kukuše vise neka popircok. Precita naguos. Ferdo (cita): "Gospuoda zahtejva da mour.n sak dan zn.st tri jejca. Tega j.st n. muor.n. Zatu son s. uodluceua da rajse hmr.n." Ferdo zamrmla uod jada. Pilok s. zbedi, a ku zaglida Ferdota, s. prec zamokn.. Ferdo: Spit so m.! Fs. Blj.ckarj. treba v r.st dat. Pilok: Ferdota v rj.št! Ferdo: Kaj se riku? Pilok: Zadrug. n.bu... Ferdo: Na, l.jga tega zamoknenca! Pilok: ...N.bu nigdor... Ferdo: Kaj n. bu nigdor? Pilok: ...Gospuoda n.bu nigdor uoteraua z grenta... Ferdo: Kaga? Pilok: ...Blj.ckarj.... Ferdo: Blj.ckarje? Ooo, budo v.c kaj zmislele... vilk. šul.... fabork.... Pilok: ...Al somu za nekaj cajta. Vrnele s. budo uoni! Je tok Blj.ckarje nejsmo šle v zadrugo. Zatu so naš. njiv. š. zmiron obdejuan., košenic. nacistu pokošj.n., živina cista i mlejka doste za s.. Rajše ku be dale gospuode, smo prvušcele taken ku j. Pilok. A žandar Ferdo nan nej nigdor pozabiu tosto kokuš. Zok tok ga nej š. nešc. nasamareu, ku smo ga Blj.ckarje. A Pilok nan j. govuoriu naj s. n. prtuživamo. Je da smo prehitru pozable na Turc.t., ku da so ble huje ku d.sit mracnikov i d.sit Ferdotov! XXVIII. ( d v a j s . o s m a p r p u v e d ) B l j . c k a r j e n a S v i t e g . o r e ...sen pavejdaua gaspude da starje fanticke n. pazdravlajo v.c "Falen Isus" je da s. po Zdauneh Blj.ckeh cuper dejua... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar CUPRNIJA (CUPORNIJA, CUPERNIJA) – vještaštvo / coprnija, carovnija KLEJN - vrsta javora / vrsta javorja, klen MAUA MAŠA - blagdan Male Gospe (8. 9.) / praznik Male maše PRZIGOVAJNE - najsvecaniji dio mise / privzdigovanje pri maši SPUVED – ispovijed / spoved SVITA GUORA - Sveta gora - najpoznatije marijansko svetište u Gorskom kotaru / najbolj znano Marijino svetišce Gorskega kotarja, nad Plešci ZA PIT RAN BOŽJEH - usklik »Za pet božjih rana!« / vzklik »Za pet ran božjih« Maua maša! Jasnu n.bu nad Zdouneme Blj.cke! Na ta dan nej š. doš padou, kok s. zmislejo najstarje Blj.ckarje. Svitoguorske zvonuve s. razlejgajo po cejle Blj.ckarije. Blj.ckarje smo na bužjen pute k Marije Svitoguorske. Slišat j.: "O Mat.r buožja svitoguorska, pruse za nas." Tulkat smo jo v.c pozvale i kaj jo prusemo tu nan uona i spoune! A n. prusemo jo somu tok. I n. spoune s. unmu, ku nejma cist. misle. Blj.ckarje n. mislemo na Bugoca somu na Mauo mašo. Mi s. stalnu zahvalivamo i duobru želimo ku govorimo: "Bugdaj srico! Bug žignaj! Bug unaj! Buge fala! San Bug t. j. prnisiu!..." Fabe i Jape so pršle z.s Svit. guor.. Fabe: Pr spuvde son povejdou, da me j. ankat vešuo. Son rikiu "O, ti vraga Marka!" Jape: J.son s. spovejdou za "Bug t. puotor, Ferdo"! Fabe: Bom., c. j. buo somu tu, puol. nan v pokle n. bu treba grintav. kuojn. lizat. Z.s Svit. guor. prid.jo Juhanca i Luba. Gr.do mimu Piloka. Juhanca, Luba: Bugdaj! Pilok: Bugdaj! Kej st. bl.? Juhanca: Na Bužjen pute! Luba: Bugce na prute! Pilok: Luba! J. bua kaka zauobljuba? Luba: O, vejš da j. bua! Bom. pud.n i po kolejneh po Trsackeh štejgah. Pilok: Kaj s. cuovejk zauoblube, tu muor. je spounet. Luba: Vejn, vejn! Zok drgace be š. po smrte hodiua po bužjeh puteh. Pilok: A ka j. rejs da i mortve hudejo k maše? Juhanca: Tok pravjo na Požaronce! Pilok: Kaj pravejo? Juhanca: Da so vidle kok gr.do mrtve na Svito guoro. Luba: Puol. imajo i uoni svoj. maš., ka n.? Juhanca: Nego kaj! Son bua ankat predougu v cirkve. J. bua skoro punoce. Ku j. buo šlišat an guas: "Žive ven, mrtve nutre... Žive ven, mrtve nutre." Juhanca i Luba gr.do naprej. Pilok ponavla: "Žive ven, mortve nutre... Žive ven..." Z.s Svit. guor. prhajajo Jurce i Lencka. Jurce j. Piloke prnisiu petj.ha ku s. mu v ret piha. Pilok: ...mortve nutre! Jurce: Pilok, kake mrtve nutre? Pilok: Mortve imajo svoj. maš.. Ka se me porniseu? Jurce: Na (daj. mu petešicka)! Pilok: Fala te lejpa Jurce! Jurce: A kaj bušt. z nen? Pilok: T. bun zazvou na stražo, da gr. Ferdo. Se videš, da gr. mimu tj.b.. Ka se šiu na ringolšpil? Jurce: J.st n.. Son pa vidiu kok so ga vrtejle na roki. Lencka: Pouk so navijale š. lajno. Pilok, Marija Svitoguorska van j. narucaua, da s. muor.št. spreobornet! Smejh. Z.s Svit. guor. prhajajo Girofka i Trstjanka. Trstjanka: Al smo midvej pam.tn.! Fažun smo zamejnal. za smakv.. Girofka: Bom. smo rejs! Pajutornen nan budo zognil.. Trstjanka: A Primurk. s. budo š. za Buažec najejl. našga fažuna. Girofka i Trstjanka gr.do mimu Piloka. Pilok: O, kej st. frajlec.! J. buo duoste ledi na Svite guore? Girofka: Bun te j.st daua frajleco! S. pounu, tak ku saku lejtu. Pilok: J. buo kaj ledi na Svite guore? Girofka: Hiladu pictu! Pilok: A koku pa vejš da jeh j. buo tulku? Girofka: Gosput so rj.kle da so padelile tulku pric.ste. Trstjanka: Bom. s. me vide, d. j. buo duaste v.c ledi! Pilok: St. s. kaj spovejdal.? Trstjanka: J.st sen s.. Al sen je pavejdaua gaspude d. starje fanticke na pazdravlajo v.c "Falen Isus" je d. s. pa Zdauneh Blj.ckeh cuper dejva. Pilok: Kaj pa so gosput rj.kle? Trstjanka: D. nej ne uan v.c dougu neb.nmo uadgovuaru: "Na vejk.!"… Pola, d. uotarja b.z križa nej je da c. vejn kir. so cuprenc.. Girofka: Se jen rj.kua? Trstjanka: A sen! Kej s. pa upan! Naj gasput sami paglidajo na przdigavejne. Girofka: Pilok! Kaj ti misleš, kaj pud.mo midvej v nebu? Pilok: Živ. n. pud.št.! I Bug nob.nga za uosi n. vlejc. v nebisa! Kaj pa vaš. Bejl. žj.n.? S. treba kaj hetat? Trstjanka: Hetej, hetej! Prec pa Male maše uozimne jecmin pasjat. A na Svite guore so ble i une ku hudejo v kompanije Hrvatarjof. Po maše so s. z.stale v kruge i pomejnele o tejn, kedu, kok i kaj budo. XXIX. ( d v a j s d e v i t a p r p u v e d ) P o l e j t n e k a r j e ...Blj.ckarje so s.glih š. dougu hauzirale po svejte. Je domu nosile duobr., a i suob. navad.. Za kir. prejk nejsmo ne vejdle ne šlišale zajn.... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar ANKR.T – jedanput / enkrat BOSLIVOC - stanovnik Bosljive Loke / Bosljivolocan BUDAPEŠT - u knjizi tako izgovaraju "Budimpešta" / Budimpešta CUG ŽAGA - vrsta pile / vrsta žage na poteg CIFUT - gulikoža / žid, v pomenu skopega cloveka DR.L – dalje / dlje DVAKR.T – dvaput / dvakrat GEBICOK – gubitak / izguba GLIDE – zglobovi / zglobi GONET – krenuti / goniti, kreniti HAUZIRAJN. - pokucarenje od kuce do kuce / krošnjarjenje HAUZIRKA - vrsta putujuceg pomagala na kojem su pokucarci nudili svoje obrtnicke usluge / vrsta prenosne opore, na kateri so krošnjarji ponujali svoje obrtniške usluge HUCKAT – huškati / hukati KIŠTA (GAJBA, KOŠ) - drven sanduk s naramenicama za pokucarenje / leseni zaboj z naramnicami za krošnjarjenje KRAMAR - putujuci trgovac, prodavac galanterije i drugog sitnog blaga / potujoci trgovec, prodajalec galanterije in drugega drobnega blaga, kramar KREPANOC – lijencina / lenoba KRIVLAST (KREVLAST) - krivonog, onaj koji ružno hoda / krevljast KUFOR – sanduk / kovcek LANDE (ANDE) – tamo / tam MAŠINA - posebna naprava za urezivanje zubiju na rucnoj pili / orodje za izsekavanje zob na rocni žagi MLITAVOC - koji je mlitav / mlahav, neodlocen clovek MRZET – mrziti / sovražiti NA CEDILE PESTET – izigrati / pustiti na cedilu NAGORBANC.N - grbav, naboran / nagrbancen NAJGURJ. - najružnije (vrijeme) / najslabše (vreme) NALANTAT - slucajno naici / slucajno naleteti na nekaj NAPUTA - smetalo / napota, tisti, ki je v napoto NAVULA – nevolja / nejevolja PLANDOVATI – poležavati / poležavati POLEJTNEKAR (POLEJTNEK) - putujuci majstor ili šumski radnik koji namjerno odlazi na hauziranje i na rad u ljetno doba, a zimi ostaje kod kuce / zdomar ali gozdni delavec, ki je namerno odhajal na krošnjarjenje ali na delo poleti, pozimi, ko je bilo doma manj dela, pa ostajal doma ŠPANCIRAT - šetati / sprehajati se ŠPUTAT – grditi / obrekovati, kregati TRIKR.T – triput / trikrat TUNC. (TUNA, TUNCOK) - oblici muškog imena Antun / oblike moškega imena Anton UAJSAT - besposlicariti po susjedstvu / brez dela postopati naokoli UOTKEJ (ATKIT) – odakle / od kod UOD VIDA DO VIDA - od zore do mraka / od zore do mraka UONC. KRPAT - popravljanje lonaca / piskrovez VANDROVKA (UANDROVKA) - lutalica, koja stalno luta / pohajati. tista, ki pohaja naokoli VERGLAVKA - pricalica, koja puno govori / tista, ki veliko govori VUGOLEN - Ogulin VURMOHAR - urar / urar ZAGLIBET - upadati u nevolju / zaplesti se ZGONCAT - sporo se spremiti / pocasi se obracati ali odpraviti se ZGORBANŠC.N – pogrbljen / zgrbljen ŽAGMAJSTOR - brusac pila / brusilec žag Davne so ble tu cajte, ku smo Blj.ckarje pocile hauzirat. Je tok j. šuo tu s kolejna na kolejnu. "Doma j. buo vilku sromaštvu, son mugiu pojt", smo govorile. I rejs s. j. na pocitke duoste našeh grentov povicauo. V duobreh cajteh smo zaslužele za ano kravo, a v suobeh smo kumoj domu pršle. Kulku crejvlov smo somu restorgale! Na dan smo nardile i po dvajs.t kilometrov. V dožje, snejge, mraze... po saken i najgurjen vremine! A s.glih smo kumoj cakale da smo šle spit hauzirat. Bez kišt. na hrpte i poputn. palc. v ruoke, nejsmo v sj.be cutele ne mira ne zadovulstva. Po svejte smo hodile z uotprteme uocme i vuhme. Šlišale smo i vidle duoste lepega. I kan gode smo pršle, smo velale za vesil., prjazn., poštj.n., pobužn. i pridn. ledi. Ceprof smo smrdejle po znuoje i po štale nejsmo ble nigdor uacne. Zok j. koda velauo, da j. bua sramuota tujeme covejke n. dat jest ku prid. v hišo. Tok smo šle s. do Budapešte i do Beca. A ane pa š. dr.l... Najprejk nas j. šuo v.c skep. Puol. smo s. razdvojile sake na svojo strano. Š. prejk smo s. zmejnele kej i koda s. bumo spit dobile. Te pa ton smo s. sricale i ku s. nejsmo zmejnele. Po kufre i po škrlake smo s. prepoznale v.c uod dj.l.c. I v Zdouneh Blj.ckeh so pršle cajte za drugo lejtošno hauzirko. Ane so šle prec po Jakoven ku j. buo kraj kuošn.. Druge po male maše. Ane s. budo vrnele za Buožic. Druge kumoj na Juž.favu. Spit tritje Blj.ckarje so ble prave polejtnekarje. So hauzirale polejte, a pozime so ble pa doma na gorken. Lejtos s. po Blj.ckarije govori da aneh nej z.s hauziranja i po v.c lejt. 1. Uoplincarjove, Fabe i Jurce, sedijo na kopcice i mejnejo s.. Na stoucke drejml. Pilok. Jurce s. mejne da be šiu i uon rat kmale hauzirat. Somu š. n. vej, al be šiu za žagame, al za uonceme. Fabe:...imaš amerikank., šnitarc., heklarc., šlibarc., foršlibarc.... Jurce:...pa š. cug žag., ka n.? A dajt. me recet., tajtok, kok s. zobi brusejo? Fabe: Z mašino. Z.s brušejnon so zobi na žage zmiron kracje. Zatu jeh treba z mašino na novu sejkat. Jurce: A ka j. s.glih kaj bu žaga rejzaua? Fabe: Nej s.glih, al buš rušiu hujo, al bukvo. Jurce: Kaj pa rj.c. žagmajstor ku gr. cez sj.u? Fabe (naguos): "Žag. bruset! Žag. sejkat!" Je puol. s. sid. na kako kopcico i najno pršrojfa svojo mašino. Jurce (zdign. s. i hude son pa tj.): Žag. brusen! Žag. sejkan! Žag. brusen! Žag. sejkan! Kulku pa rabe za ano žago? Fabe: C. muor. š. zobi sejkat..., a tok l.j..., an. dvej vur.! Na kraje rj.c.: "Naj van žaga lepu tj.c. i duobru rejž.!" Jurce: Kaj pa žlajfarje? Fabe: Pravjo, da smo mi Blj.ckarje jaku duobre žlajfarje i majstre za uonc. krpat. Jurce: Kaj pa tak majstor vika po sjl.? Fabe (naguos): "Škarj. i nožice bruset! Uonc. krpat!" Jurce (naguos): Škarj. i nožic. brusen! Uonc. krpan! Tu j. zbediuo Piloka. Jurce (naguos): Škarj. i nožic. brusen! Uonc. krpan! Škarj. i nožic. brusen! Pilok s. zdigne i pocn. vikat po sj.le. Jurce (naguos): Škarj. i nožic. brusen! Uonc. krpan! Škarj. i nožic. brusen! An. gospodin. prletijo na uokna, glidat ka j. tu. Drug. pocn.jo roglat z.s pokruvkame, stareme uonce, sklejdame, šolokame i skorhaneme nožice. Fabe i Jurce s. smej.jo. Fabe: Pilok, l.j kak ceput se naridiu! Jurce: Lej, gospodin. letijo na kep. Fabe: J.st muor.n pojt! Jurce: Pilok, zd.j pozove Blj.ckarj. š. za žag. bruset. Fabe uotid.. Jurce i Pilok s. skrij.jo, da jeh n. be gospodin. zamirkal.. Pilok: Pošlušaj ti mj.n., Jurce moj lejpe! Takeh ku gr.do za žagame j. s. pounu po svejte. Zd.j budo pršle cajte, ku s. budo uomrejl. i vur. popravlal.! Jurce (zacud.nu): Uomrejl.??? Vur.??? Pilok: Vur., ja! Ti s. pojde lepu zvecet za vurmoharja! Jurce: Kok con j.st vur. popravlat, c. nejson š. nob.n. vidiu? Pilok: Nejson ne j.st! Tu j. unu ku ima cagarj. i kaž. kulku j. na vure. Son šlišou, da za vurame hudejo Boslifce. Jurce: A, n.vejn, c. j. tu zam.. J.st bun rajše vikou: "Uonc. krpan!" Pilok: Prof imaš! Zok Blj.ckarje s.posut v.lajo za najbulj. majstr. za uonc. krpat. Jurce s. šita po sj.le i ponavla: "Uonc. krpan! Uonc. krpan!" Gospodin. spit letijo na kep. Ku zaglidajo Jurceta, kok s. mame ga napad.jo s pokruvkame. Pilok nozaj zadrejml.. 2. Girofka i Trstjanka sedijo za mizo. Trstjanka j. dobiua pušto uod svojga moža Juze ku hauzira po svejte. Pilok drejml.. Trstjanka: J.zes, al j. mj.ne hedu! Girofka: Kaj pa j., Trstjanka maja! Uoci te so spike zarašj.n.! Trstjanka (briš. souz.): Girafka maja, tok me j. hedu, d. ne jukat na mar.n! Uod hedin., n. vejn kaj be! Girofka: Da s. nej kaj trefifo tvajemu maže? Trstjanka: L.j kaj me piš. muj Juza! Girofka: Bom., se ga nej buo uod uajnskega Bažica! Tok ku ne majga. Trstjanka (naguos cita pismu): "Lejpa moja! Huodu son za žagame uat vida da vida. Križevci, Sveti Petar, Treme, Kapela... A zaslužiu kumaj za sprute! Da vejš kaj s. me je porpetiuo. Se vejš, sen pa tj. se pervušcen kak gutlajc.k vina. Kufor je mašina za zobi sejkat. S. j. šuo! Tosto nuc so m. uakrale.« Girofka, ka j. tu "uokrale"? Girofka (mau razmišla): Da mu so nekaj zile, a nejso vrnele. Tok so majga ankat prevarile, fkrale mu so palco, puokl. so pa š. pos. najn nahuckale. Trstjanka: Parnas s. peske dajo fsakmo pabužat. Kaki so tu ledi ke cjo fkrast je prevarit cavejka? Girofka: Sakojakeh ledi imaš pa svejte. Prevzit., patuhn.n. i navašliv.. Huckajo i mrzejo. Al nejso ne naše dva ajngolcke. Trstjanka: Parnas tega nej. Uok je cuavejk dubor, na zna marzet. Trstjanka cita naprej. Trstjanka: »...Zatu na brusen v.c žag je nejson vec žagmajstor.« Girofka: Ti, rejv.š! Trstjanka: A šcin bu zd.j dejvou? Girofka: Bokvej ok muj Tunc. š. uonc. k.rpa i škarj. bruse? Trstjanka: Kok smo jeh samu lepu uotpratl. na put. Girofka: Majemu son lepu suožiua nutre v kufor rubaco i vunin. kapic.. Cv.rtj. za paputonco. Trstjanka: J.st pa majmo špj.ha je kabas.. V kufre j. bua je svetinca Marij. Tersack.. Girofka: Tok j. tu, videš!... A kaj cmo?! Saj s. j. rejšeu une t.šk. gajb.. Kaj pa prave, kaj bu zd.j dejuou? Trstjanka: Bumo zd.j vidle (cita naprej)... »Tok l.j viš, fajn son nadrajsou. Al son k srice nalantou na anega terguvca. Kanen p.jt naprej po Uogarsken. S. do Budapešte.« Zbedi s. Pilok. Girofka: L.j, naš Pilok s. j. zbedeu. Trstjanka (cita naprej): ...Zd.j bun kramar. Girofka, ka j. tu "kramar"? Girofka: N. be vejdua. Trstjanka: Par nas kremarjo samu miše pa jezbe. Girofka i Trstjanka s. nasmej.jo. Pilok: Kramar nuse trgovino na hrpte. Trstjanka (nasmiha s.): Ha, ha, ha! Uan bu trguvec! Kaka bu tu trgavina, ke jo na hrpte nuseš, lepu t. prusen! Girofka: A duobru! Bu v.c nekok! Sej vejš kok pravejo: "Bugoc ana vrata zapr., a stu drugejh uotpr.!" Pilok: Uon te bu zd.j po hišah prodavou guovnik., kuonc., ševank., žniranc., štof., cun., žinsk. rupc.... Trstjanka: Kak. žinsk. rupc.? Kaj se ima uan za vortet uokule žinsk je žinskeh rupcu! Pilok: Bude sricna da n. prodava š. kaj druzga! Girofka: A kej bu ziu fso to rubo? Pilok: Por Žideh! Na viro! Trstjanka: Pa tu nej za vorjat! Girofka: Samu da na bu spik na gebicke! Trstjanka: Nabun nigd.r pazabua ke j. piu. Na viro. Ankr.t, dvakr.t, trikr.t... pa j. zafurou našo kravco. Girofka: Une cifute ga budo š. na gauo ret pasadile! Girofka, Trstjanka i Pilok se nasmej.jo. Pilok: Glavnu da n. bu nejke zaglibeu. Je da ga n.budo žide na cedile pestile. Trstjanka cita naprej. Trstjanka:... »V Zabrege so ledi sakdan zrihtane. Ku za h maše. A vidiu son i nekaj ku gri samu po cejste, a nešc. ga n. poha je n. vlejc..« Girofka: Kaj be buo tu? Pilok: Te ima i antekrist svoj. prst.! Trstjanka cita naprej. Trstjanka: ...Ledi m. sprošivajo .atkit son. Al da nejso š. šlišale za Zdaun. Blj.ck.!... Pilok: Tu j. ande ku j. uod sveta, al n. i uod Bugoca pozabl.nu. Trstjanka cita naprej. Trstjanka: ...«Piše me kaj! Kaj je nuvega v Zdouneh Blj.ckeh? St. ble na Svite guore? Kok j. ruadiu uan? S. j. kodu uožjeniu? J. kodu hmr? Kok se ti, deca...? Valda st. vride! Pršiu bun za Buožic.« Girofka: Tak j. i muj pisou, da j. z ano nago v.c dama, da bu p.ršu za Južefavu i da pud. sprute š. pa kravo Vugolen. Al nejbuo ne nj.ga ne krav. z Vugolena. Pilok: Pršle van budo, c. n. prejk ku budo crejvl. znucale. Trstjanka nec n. rjece, samu z guovo maj. son pa tj.. Cita naprej. Trstjanka: ...«Je polej s. n. vracan nozaj hauzirat! Te te pašilan dvejstu krajcarjov za skednicok p.pravet. Bun prubou zaslužet je za ano kravco. Micka, bude me lepu pazdravl.na ti i doca. L.j da jeh buš posuaua v cirku muolet.« Girofka: Ten hauzirofcon nej v.c nec za virvat! Tak j. muj gavuoreu: "Margita, mila maja Margita!" Tu j. buo skuze! "Gr.n kaj zaslužet, da bun kravo i zj.mlo kepeu." Trstjanka: A ka j. v.c unu tvoj riku, zak ga nejbuo damu? Girofka: Da s. j. bu v.c fputeu damu, samu da s. j. krivu fputeu. Pilok s. nasmej. tok kok s. somu uon zna! Drži s. za trejbeh. Pilok: Ah, ah, ah! Krivu s. j. uputeu! Ah, ah, ah! Kaj vejšt. zakoj Blj.ckarje skrijejo svojo deco ku s. hauzirovce vracajo? Girofka i Trstjanka (v an guos): Zak? Pilok: Da s. n. be navadele preklinat. Girofka i Trstjanka s. nasmej.jo. Trstjanka: A spijo tok ko Pilek. Pilok: Po skodneh i prašcjeh štaucah, ka n.? Girofka: N. videjo uoni špamp.ta. Ak kaj zaslužejo testu i patrušejo. Trstjanka: Na kraje j. kumej za cuker je su. Girofka: Damu prid.jo buose i rastrgane. Trstjanka: Je na znajo v.c dejvat pa grunte. Tak so majga Juzo ankr.t grabl. vedril. pa nuase. Pilok s. pocn. smejat tok kok s. somu uon zna! Girofka: A moj Tunc. j. tak nagu! S. c. šundrat, da j. v.c škud. ku kariste. A za k maše pojt? Ne šlišat v.c! (zamahn. z roko) Trstjanka: Girafka, a kok j. tvoj paciu hauzirat? Ka nej jemu prejk žebelnak? Girofka: Uan j. žbelnak i žbile rihtou, j.son pa mit predavaua. Pilok: Je kaj? Nejšuo? Girofka: A uon prave da nej nigdar krajacarjov videu. Trstjanka: A kaj ga nejse pola pat.raua da naj gri k.j zaslužet? Girofka: A son, son! Zak j. so božjo zimo presedeu za p.cjo i z rako patpirou uno svajo fajfco. Trstjanka: Zd.j te j. pa žou, ka n.? Girofka (briš. souz.): A kak me n. be buo! Bokvej kok zd.j nejke hude uacon, žejgon, bus i rastorgan. Trstjanka: A zak pa jukaš zd.j? Girofka: Zak me j. na pamet p.ršuo s. kaj smo skep preževejle. Duobrega i slabega. Trstjanka: A daj, daj! Neb.den maške nej vrejden an. žinsk. sozi. Pilok s. spravla da bu nozaj zaspou. Pilok: V.c be j.st nap.tlou ku tej hauzirovce zaslužejo. Trstjanka: Tu j. fs. kriv une antekrist ke j. dnarj. zmislu! Girofka: Bom., kok j. buo prejk lepu, ku smo barantale! Trstjanka: J.st sen jejca je mlejku trampaua. Girafka, kaj ti praveš? Zak našeh maži nej damu? Pa kaj smo tak suab.? Girofka: Nejmajo nas zakaj šputat. Trstjanka: Fs. znamo dejvat. Cejvle so ga cakale ciste, pust.l zmiren paspravl.na. C. s. j. pa nuace zbudu, sen s. je j.st. Girofka: Por nas smo s. koda i pakarale. Al nigdar nej sunce zašuo, da n. be dale besejdo adon drugeme. Trstjanka: Nejsmo spit tak suab.. Na! Neb.nga nej, d. be me kaso sklj.pou. Girofka: Za s. muar.mo sosejd. pruoset. Trstjanka: Nej ga c.s mašk. raki. Girofka: A bu v.c bulj., aku Bogda! Trstjanka: Zd.j ke jeh nej c.s ce.u lejtu, fse rj.c.jo da so tvoj Tunce i moj Juza ani vilki palejtneke. Kaka sramata za naš. familj. (prekriža s.)! Girofka: A kaj vejš kok nan dv.jen rjecejo? Trstjanka: Kok? Girofka: Da somo .andrafk., verglafk. i cmizdrafk.. Trstjanka: D. vandramo, nan rj.c.jo? A kedu nan tok dej? Girofka: Blj.ckarje, du pa nan c. druge?! Trstjanka: Je kaj š. dejo? Girofka: Da skuze .okule .ajsamo i španciramo. Trstjanka: Uajsamo pa žernadah, a španciramo na plac v Premurj.. A ka vejš, kaj za nas gavari žendar Ferdo? Girofka: Kaj? Trstjanka: D. imamo j.zek ko kac.. Girofka: Uon j. prave kacar! I kaj š. prave? Trstjanka: D. bumo žul dobil. na jezike! Je tok j. buo š. dougu v nuc šlišat Girofko i Trstjanko. S. dok nejso žul dobil. na jezikeh. Na kraje s. nasuonijo na Piloka i zadrejmajo. 3. Girofka, Trstjanka i Pilok s. zbedijo. Prec pocn.jo naprej uogovarjat. Pilok uotid.. Trstjanka: ...J.zes, al j. nan hedu! Kok samu trpimo je mucmo s.! Girofka: S. smo pažrt. od dejua! Trstjanka: L.j (kaž. roki), fse glide na ruokah m. balijo uod t. huadn. vadi. Girofka: Nej pravic. na ten svejte! Girofka i Trstjanka potihn.jo i nozaj zadrejmajo. Ku s. spit zbedijo naprej uogovarjajo da i sam. n.vejo v.c kirga dajo. Trstjanka: A kak je pa uan luftar? Girofka: Bug ga kaštigou! Trstjanka: Ki.avec! Girofka: I mlitavoc! Trstjanka: A se vidua neguv. zabi? Girofka: Ku grabl.! Trstjanka: Kaj grabl.! Zabi ima ko d. j. lukna na pj.ce. Girofka: Nagi vlejc. ku krepan.c! Trstjanka: Za neb.nu dej.u, samu za naputo j.! Girofka: Sama lenuoba ga š. skep d.rži. Vrn. s. Pilok. Pilok: Bejšt. no, bejšt.! Ka spit uogovarjašt.? Trstjanka: Fsake zna nekej. Pilek, ti znaš fajn prerakivat. Daj, buš nan k.j pavejdou! Pilok: A znan, ja! Kejdu skuze prerokiva, s. mu nekaj i potr.fe. Girofka: O, Pilok, Pilok! Uofku tj.be, ku se san! Trstjanka: Pilek, kaj ti praveš na t. naš. hauziravc.? Pilok: Da s. da z.s sazga narj.det covejka, somu z.s hauzirovca s. n.da! Al ne uoni n.budo v.c dougu po svejte hodile! Trstjanka: A zak n.? Pilok: Zok budo nih. bab. stupute preklil. tu hauzirajne! Girofka: Pilok! Kok pa tu gavariš! Pilok: Pa š. tu! Hauzirovce budo propale, zak mislejo, da so se ledi na svejte tok poštj.ne ku so uoni. Girofka: A kok? Uoncof nabu nigdar sfalejuo za krpat! Pilok: Uonc. krpat! Daj, daj! Uonce budo tok pocejne da jeh budo ledi pocile v jark. lucat. Al Blj.ckarje so s.glih š. dougu hauzirale po svejte. Je domu nosile duobr., a i suob. navad.. Za kir. prejk nejsmo ne vejdle ne šlišale zajn.. A gospuoda? Uona nan j. govoriua da treba knen prn.st spravet t.šku zasluž.n. krajcarck. z.s hauzirajna. Al Blj.ckarje jen nejsmo tle dat. Smo šle rajše zj.mlo kepavat. Smo govorile: "Bulja j. domaca gruda, ku na tujen zuata ruda!" XXX. ( t r i d e s i t a p r p u v e d ) L i c k a j n . , a B r e š k . r e k i j e c . n e j ! ...dubor sused j. v.c vrejdon ku ceua žuahta... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BOTE (BOTINCE, KVASI) - kukuruzni klipovi / koruzni beti GRAMPOLCE – željezna sprava za ruženje kukuruza, dem. / železna priprava za ruženje koruze, dem. LUKEŽOVU - praznik sv. Luke (18. 10.), vrijeme završetka poljodjelskih radova / Lukovo MEHEJUOVU - praznik sv. Mihaela, Miholje (29. rujna) / Mihaelovo MEHULSKU LEJTU - ako su u tom dijelu godine lijepi dani to je miholjsko ljeto / pozno poletje, indijansko poletje PLEJVONCA – ležište, punjeno oststkom mljevenja / ležišce, nadevano s plevi RINKA – obruc / obroc UAMAT – lomiti / lomiti VIZAT – vezati / zavezati ZBELKE – lickanje / lickanje Opomba Bojana Pajnica (op.ur.) Dodaj tu ili pri coprnicah, al pri Fabetov kantajzol: Svetua so lejtoua! Kaj c. druzga bet! Jabka s. rdecijo, krušk. so v.c žout. postal., sliv. so zrejl. za rekijo; mjedvejd … Ku j. ankat pršuo Mehejuavu smo Blj.ckarje rj.kle da j. unda zajdnu lepu vrejm. v lejte. Takeme lejte smo puol. rj.kle Mehulsku lejtu. Koruza j. zrejua. Spit gr.mo Blj.ckarje adon drugeme lickat. Lickat j. pršuo i do pitnajst ledi. Uod muodeh dejkolc ku so somu š. za žj.net cakal. do stareh nabraneh mater, ku so z ano nuogo v.c v grobe stal.. L.jtos s. gr. najprejk lickat k Uoplincarjoven. Blj.ckarje prhajajo. Juhanca: Bugd., da st. nan pršl. pomagat! Lepu da vas j. tulku pršuo! Fabe: Bom., dubor sused j. v.c vrejdon ku ceua žuahta! Jape: Poglej, poglej ti tu! Najlejpšjo koruzo imajo zmiron Uoplincarjove! Juhanca: Tu j. zatu zok smo ga sadile na Jurjevu! Luba: Ajde! Prejk ku bumo pocile prejk bumo gotuve! Trstjanka: Valda bu cajt za paftico je k.j za pamejnet s.! Girofka: Bumo zaplisale i zapapejvale, aku Bogda! Lencka: Somu da n.bumo spit do punoci. M. bu spit strah domu pojt. C.z nekaj cajta. Moške lickajo, žinsk. viž.jo v snuop. i nusejo na jezbo. Luba: Lencka, vajnsk. list. daj tj.. Lencka: Vejn, vejn! Nutorn., ku budo za cjuhe posib., ka n.? Juhanca: Pa duobru jeh nacefraj! Pilok: Kaj j.st tu prof viden? V Zdouneh Blj.ckeh moške kvasi bejlejo, a žinsk. viž.jo? Fabe: Viš Pilok, tok j. tu prnas! A praveš, da lande kej se biu prejk, n. lickajo? Pilok: Koruza j. bua hrmentun. Koruzne bote so ble kvasi. So rj.kle: "Gr.mo kvasi uamat, kvasi bejlet, kvasi vizat i kvasi ružet!" C.s nekaj cajta Juhanca deli poftico i kompot uod blj.ckov. Se pestijo dejuo. Lencka: "Mrtve vlejc. živega z.s šum.!" Du vej, ka j. tu? Pilok: J.st vejn! Guovnek i veši! Jurce: Pilok, a ka vejšt. ka j. tu: "Biu j. kršc.n, nej krou, a s.glih so ga uobejsele?" Pilok: Tu n.vejn! Jurce: Tu je crkvine zgun. A ka j. tu: Na hribe sedijo dvej žinsk., ce ana juka, juka i druga? Pilok: A morat so Girofka i Trstjanka? Pr Uoplincarjoveh s. šliše smejajn.. Lencka: Tu so uoci. Pilok: A zakoj s. rj.c. "Bug pomagaj!" ku nejdu kihn.? Lencka: Zak? Pilok: C. t. vrak z.t! Jape: Pilok, a vejš ku so Turc.te pršle v Zdoune Blj.cke? Pilok: Ja? Jape: V.c prvo nuc so pobejgnele! Pilok: A zakoj? Jape: Prid.jo te uoni na an kraj Zdouneh Blj.ckov, ku jen naprute prid.jo naš uoca, Bug jen daj v mire pocivat. Na hrpte nusejo koš, a v kuoše jen fuaške reglajo. Luba: Valda so kako rekijeco prenašale, zak so se rade popile. Pilok: Kaj pa Turc.te? Jape: A Turc.te so mislele da gre ceua vuojska, pa so prec pobejgnele. Pr Uoplincarjoveh s. šliše smejajn.. Pilok: A tok! J.son pa misleu, da so Turc.te bežale pret Pitron Klj.pcon? Fabe: Aaa! B.s Pitra Klj.pca i drugeh jakeh ledi, ku so uod zmiron te ževejle, n. be buo nec. Jurce: Jakeh ku bidor, ku s. rj.c. prnas! Jape: Tok ku smo naklejstele Turc.t. bumo sazga, kedu s. bu vupou son prit. Lencka: V to našo prelepo dolino. V an guos s. šliše: Blj.ckarje!!! Blj.ckarje!!! Blj.ckarje!!! Ledi s. vrn.jo na dejuo i naprej s. mejnejo. Juhanca: Al vi š. nekaj n. vejšt.! Pilok: Kaj pa? Juhanca: Blj.ckarje smo zmiron vejdle koda budo Turc.te pršle. Pilok: Aja? Po cejn? Juhanca: Vejdle smo po ružcah! Luba r.ce mu ti! Luba: Unu lejtu ku so ane ružc. precvole, ku n. cvot.jo saku lejtu, smo vejdle da budo Turc.te pršle. Juhanca: Po tejn smo vejdle. Jurce: Za Turc.t. so vejdle, a mi pa zanga Ferdota nigdor n. vejmo. Bugvej kira ružca rast. za Ferdota? Pilok: Morat j. tu medvjedova taca!? Pr Uoplincarjoveh s. šliše smejajn.. Lencka: A uod cuprnic, n. bumo nocos nec? Luba: Lencka! Daj mir! Fabe: Cuprnic nej! Š. gosput so na prižonce rj.kle, da jeh vide somu une, ku s. jeh sam dejua. Juhanca: No, š. mau pa smo gotuve. Se pestijo dejuo. Juhanca pocn. delet kreh i caj. Pilok: A kej j. rekijeca? Nešc. ga nej šlišou. Pociuo s. j. popejvat i plisat. Šliše s. krikajni. Nejdu z nogo daj. takt. A saka nova pejsma s. napovdiva z.s kravjen zguoncon. Na kraje s. Juhanca i Fabe sejn zahvalejo. Juhanca: Sejn lejpa fala. Ku s. nan budo koruzne bote pošešile, bun prosiua š. za ružet. Fabe: N. pozabete grampl. sabo prn.st! Juhanca: Kedu jeh nejma, budo i rinke duobre za ružet. Pilok: A kej j. rekijeca? Je tok j. buo kraj šanmu lickajne v Zdouneh Blj.ckeh. Ledi nejso šle uacne i žejgne domu. Jedine ku j. biu na seh lickajneh j. biu Pilok. Somu da j. uon govuoriu da n. gr. bot. lickat, uon da gre kvasi bejlet! Je rejs j. pomagou. Dou j. koš na hrbot i cez ramo mj.tou koruzn. bote v koš. Somu rekijec. da nejbuo. A vej s. zak! Ferdo jo j. zaplejneu i zdej jo gospuoda pij.. Naj jo vrak zam.! Pilok j. rikiu, da budo pršle cajte ku s. koruza n. bu v.c sadiua. Al spit mu nej nešc. virvou. Uod cega bumo ževejle? So s. sprašivale Blj.ckarje. XXXI. ( t r i d e s p r v a p r p u v e d ) B l j . c k e g o r i j o ! ...Uok nejmaš blj.ckov, nejse Blj.ckar!... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BREŠKA – vrsta jabuka iz okolice Plešci (Brejžani) / vrsta jabolk CRVLIV – pun crva/ crviv JESIH - ocat iz lesnika / kis iz lesnike, kis LEJSE - drvene ladice u kucici za sušenje voca / leseni, iz šibja pleteni predali v sušilnici za sadje LESNIKA - divlja jabuka / divje jabolko, lesnika MLIDNIKA - vrsta tvrde, slatke jabuke / vrsta trdega, sladkega jabolka PIŠKAV- pišljiv / piškav PETRUVKA – petrijeva boca / steklenica za kis, petrijevka ŠEŠNA JAMA - kucica za sušenje voca / sušilna jama za sadje TIPKA – vrsta kruške (tepka) / vrsta trpke hruške, tepka UOBJEJTU – ogrizeno / ogrizeno UOTREJBET - ocistiti (glave zelja) / otrebiti (glave zelja) Luk.žovu v Zdouneh Blj.ckeh. Sa dejua na nive so pr kraje. Fožun j. zreu. Guovi zila so za posejkat. Rejpa bu kmale za naribat. Japka zorijo. Kmale bu treba i blj.ck. pošešet. Zak brez blj.ckov nebe buo ne Blj.ckarjov. Uok nejmaš blj.ckov, nejse Blj.ckar! V Zdouneh Blj.ckeh ima saka hiša svojo šešiuonco. I saka jabka svoji domaci jemi. brejška, špicnika, krhlika, mlidnika, rezna, rezkauka, kravajka, medvejdka, fundaca, jabka za zgurno štirno, jabka pod hišo... 1. Fabe nuc i dan nauaga drva v šešiuonco. Premika lejs.. Gure pa dule. Pilok drejml. na kopcice. Prhaja Jurce. Jurce: Pr.v.c nauagašte, tajtok! Van bu šešiuonca zgorejua. Fabe: A, n. bu, n. bu. Jurce, tvoji dejuo j. da saku jutru pobj.r.š sa jabka ku so c.znuc uotpaua. Jurce: Bun, bun. A kan con puol. ž nime? Fabe: Mlidnike buš prnisiu k mj.ne v šešiuonco. Una crvliva i piškava buš v korite natoukeu i puol. namuoceu v kadeco. Bu za rekijeco. Na rejc "rekijeca" s. bedi Pilok. Pilok: Pravejo, da j. jabku vutra zuatu, uopudan srebru, a zvecir son pozabeu ka j.? Jurce: Svinoc! Fabe: Jurce, daj Piloke an. par rdiceh jabuk. Pa š. bukoveh drv me buš nanisiu. Jurce zam. koš i uotid.. Prid. Jape. Jape: Bugdaj srico! Fabe: Bugdaj, Jape, Bugdaj i tj.be! Jape: Bu kaj blj.ckov lejtos? Fabe: Bu, bu! Somu treba skuze nauagat. Jape: Fabe, kok so kaj tvoj. žbil.? Š. nabirajo? Fabe: So nabral., kaj so mislel.. Jape: Kaj pa sliv, bu kaj? Fabe: Nekaj bu, al n. tulku ku uane, ku smo nakuhale dvejstu litrov fine rekijec.. Jape: Bumo van pršle pomagat kuhat. Fabe: Lepu uod vas, somu tihu, da n. bu Ferdo zvejdiu. Jape: Tihu, tihu! Kok pa te kaj dejua kom za rekijeco? Fabe: O, lepu deši. Al n.da š. vr.! Sak dan ga huden glidat. Nej š. godnu! Naguo s. vrn. Jurce. Jurce: Tajtok! Mjedvejd j. vos uovos povajlou. Fabe: Za pit ran božjeh! Jurce: A na nive so devje prasce s. prerohlale. Fabe: Peste jeh (zamahn. z roko), n. bu treba uorat! Gr.n poglidat. Fabe, Jape i Jurce uotid.jo glidat povajlan uovos. 2. Doma na knale so Luba, Lencka i drejm.ve Pilok. Lencka glida Pilokova vuha. Lencka: Pilok, a zak imašt. vi tok vilka vuha? Pilok: Tu so ble krive gosput. Luba: Lencka! N. sprašivat taku! Se pobraua s. tipk., ku son te narucaua? Lencka: N. somu tipk.. Je rjavk. i mašnc.. Kaj con jeh det v kujdor? Luba: Trd. daj na senu, da s. budo uomehcal.. A tipk. uodn.se Uoplincarjoven pošešet. Pa š. Piloke prn.se namazan kreh z uocvirke. Lencka uotid.. Z drug. strani sj.ua prhaja Juhanca s kuošon na hrpte. Luba: O, Juhanca! Lejpa moja sosejda! Kaj pa daš? Juhanca: Fabete jabka nusen v šešiuonco. Kaj daš pa ti? Luba: Mirn. son populeua. Korabo i rejpo son š. pestiua na nive. Juhanca: Ka bešua ti mj.ne pomagat nabirat lesnik. i devjak.? Luba: Tr vejš, da te pud.n! Bu kaj jesha lejtos? Juhanca: Bu, bu! Pilok, bal. š. ti z name. Pilok: Na lesnike nigdor prava jabka n. zrast.! Luba: Bu duobrega jesha! Pilok: Puol. be šiu raj sliv. uobirat. Juhanca: Vejn, vejn, rekijeca tj.be deši, a? Juhanca, Luba i Pilok s. spravlajo pojt po lesnik.. Luba: Juhanca, kok j. kaj z vašen fožun.n lejtos? Juhanca: Fožun bu zd.j, zd.j zreu! Prec ku bu vrejm., ga pud.mo potrgat i domu spravet. Kok j. kaj s tvojen zilon? Luba: Mi smo ga v.c uotrejbele. Zd.j j. v kujdre, da bu mau uoviniu, prejk ku ga bumo šle narejzat. Kaj pa tvoji? Juhanca: Cakan na Girofko i Trstjanko, da me budo rj.kl., koda so cajte za zil. sejkat. Luba: J.st te bun pršua pomagat rejzat, a muj Jape te bu pa tuaciu. Pilok: Kaj bu dejuou Jape? Luba: Pilok, c. nejse vejdiu, v Zdouneh Blj.ckeh zil. rejž.jo žinsk., a tuacejo ga pa moške! Pilok: A tok? Puol. treba jemet cist. cižm., ka n.? Juhanca: Vejš kaj! V Zdouneh Blj.ckeh moške buose tuacejo. Pilok: A bejšt. no, bejšt.! Puol. uohku mj.n. pozuov.št.. Poglejt., kaj so tu lep. cist. nogi (pokaž. na svoj. buos. nogi). Juhanca i Luba poglidajo Pilokove nogi i nasmej.jo s.. Pilok kihne. Juhanca: Bug pomagaj! Pilok (vuha z nuoson): Kaj pa s. tu nekaj pale? Da van nejso južn. zgorejl.? Luba: A daj, daj! Pilok pocn. vuhat nauokule. Vrn. s. vos uopuaš.n. Pilok (naugas): Gori, gori! Juhanca i Luba gr.do hitru glidat. Juhanca: Kej gori? Luba: Kaj gori? Pilok: Fabetova šešiuonca gori! Juhanca: J.z.s i Marija pomagaj! Luba: O, Mat.r buožja svitoguorska, pomagaj! Gr.mo hitru gaset! Juhanca: A ke j. muj Fabe? Pilok: N.vejn! Valda nej kej zaspou! Juhanca: Pilok, kej so Girofka i Trstjanka? Pilok: Na puace! Luba: Nigdor jeh nej, ku be jeh cuovejk rabeu! Pilok drci po sj.le gure dule i zuov. ledi, da be šle gaset. Pilok (naguos): Ledi božje, pomagajt., ledi! Gori! Hitru, hitru! Zobj.r.jo se Blj.ckarje i hitru gasejo uogon. Prid. Ferdo. Ferdo: Kej gori? Kaj gori? Ka so se Zdoune Blj.cke zapalele? Pilok: Ma n.! Uoplincarjova šešiuonca s. j. zapaleua! I tok so Fabetove blj.cke gorejle, a uon j. pa spou. Puol. s. j. š. dougu zapetrivou, ku s. j. zmisliu na svojo šešiuonco i na svoj. blj.ck.. Lepu mu j. Jurce govuoriu, da pr.v.c nauaga! Tostu lejtu so Blj.ckarje mau mojn blj.ckov nosile po žj.peh. A Fabe n. be biu Fabe, uok n. be naridiu lepo novo šešiuonco. XXXII. ( t r i d e s d r u g a p r p u v e d ) V . o z e t ! C o u n v . o z e t ...Uod dvajspit kil j. tiu jemet kilo i pu za mireco... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar J.MAT – uzimati / jemati KAZGA – kakav / kakšnega MIRECA - posudica kao mjera za žito (npr. 1 kg od 25 kg mljevenog brašna) / merica za žito (npr. 1 kg od 25 kg mlete moke), delež, ki si ga je vzel mlinar za mletje STARE MALON - u knjizi izmišljeno ime mlina / v knjigi uporabljeno ime mlina STARE MALNAR - u knjizi izmišljeno ime mlinara / v knjigi izmišljeno ime mlinarja STUPA - drvena naprava u mlinu za ljuštenje jecma i prosa / stopa (npr. za jecmen) ŠRUOT - grubo mljeveno žito (ostaci od mljevenog brašna, koje se upotrebljava za prehranu domacih životinja) / otrobi in drobljenec (ostanki pri mletju moke, ki se uporabljajo za prehrano domacih živali) ŠUNDRAT – uništiti / uniciti Tu j. buo š. v uneh cajteh, ku so bua pulja v Zdouneh Blj.ckeh zmiron pouna koruz. i druzga žita. Zatu j. buo z.s malnov, ku jeh j. buo s. pounu po Blj.ckarije, skuze šlišat vrt.jni mlinskega koua i škripajni stup. Ane so ble somu za koruzo, druge š. za prusu, j.cmin i pšenico. Jape srica Fabeta ku s. s kulme vraca z malna. Pilok tok ku zmiron drejml. na kopcice. Jape: Bugdaj! Fabe: Bugdaj, Bugdaj! Jape: Kok lepu deši po svejže muke! Ka se biu pr Starmu Malne? Fabe: Son prpj.lou tri vrejc.! Al vejš kaj son uopazeu? Jape: Kaj? Fabe: Stare Malnar j. puoceu j.mat vicjo mireco! Jape: O, ledi moje! Tu nej za virvat! Puol. ne hode v.c k nj.me. Fabe: Bom. n.vejn kodu pud. š. k nj.me? Jape: Buš vidiu da bu kmale zapor! Ka j. rejs, da ima mlinsku kouo staru štrd.sit lejt. Zbedi s. Pilok. Fabe: Uok n. š. v.c. Son mu rikiu, da j. za zamejnat. Je da muor. bet uod klukastega hrasta, ku j. mojd mašame posejkan. Pa m. nic. pošlušat. Pilok: Pravejo, da c. j. malnar puošt.n, da bu rejv.ž! Jape: Mj.ne ga je žou! Fabe: Nej mu uohku. Mlej. somu uod Petruvga do Seh Sviteh. Pilok: A pozime nejma kaj dejuat. Jape: Somu ciste koua uod snega i lida. Fabe: V jesj.ne pa uod listja! Jape: A nigdor n.vej, koda bu vuoda narasua i uodnj.sua mu ceu maln. Fabe i Jape uotid.jo. Prid.jo Juhanca i Luba. Juhanca: Son zmantrana, ku da son stuop. goniua v Staren Malne! Luba: J.st tude! Uod tega dejua son sa pretign.na. Pilok: Bugdaj Juhanca, Luba, kej st.? Juhanca, Luba (v an guas): Bugdaj i tj.be Pilok! Pilok: Mj.ne j. Bug dou s. kaj raben. St. šlišal., kaj j. nuvga v Zdouneh Blj.ckeh? Juhanca, Luba (v an guas): Kaj? Pilok: Stare malnar j. pociu j.mat vicjo mireco. Luba: J.z.s i Marija! Nej valda? Juhanca: Ma n.kar! Tu nej za virvat! Luba: Du pa pud. zd.j š. k nj.me? Juhanca: A je trd. kamn. ima. Nikdar duobr. muk. n. zmlej.. Luba: V muke j. zmiron pounu šruota! Pa š. coun treba zvat na drugo stran vuod.! Pilok: A koku ga zuov.št.? Juhanca: V.ckrat muormo zaviknet "Balt., balt.!" Luba: I dougu cakamo, da nas kedu prid. prepj.lat. Pilok: Bome, ku n. zuov.št. prof! Juhanca: No, kok pa j. prof? Pilok (guosnu): Vuozeet! Coun vuozet! Treba fajn zaviknet. Luba: A tok! Al naša Lencka v.c dougu nic. nuoset mlejt v Stare malon. Pilok: A zakoj n.? Luba: Prave, da zmiron ton vide kazga šratlicka, mracnika, al pa cuprnico. Pilok: A ka st. vejdl., da imajo v Staren Malne kaco? Juhanca: Kaco? Pilok: Da jen n.be miše šundrale ceu malon! Luba: Pilok, a ka ti vejš kok uosobejnke kuhajo žganc.? Pilok: Koku? Luba: Tok da jen komarje muko nusejo, a uosu pa vuodo. Juhanca i Pilok s. nasmej.jo. Pilok: J.st son nejke šlišou, da s. duša uod covejka uohku nozaj vrn. na svejt, somu da muor. pojt prejk c.z sidon mlinskeh kamnof. Juhanca: C.z sidon mlinskeh kamnof? Sej v cejle Blj.ckarije nej sidon malnov. Luba: Sej zatu s. v Zdoun. Blj.ck. nobena duša n. vrn.. Pride Girofka sa žauosna i zajukana. Rezuoži vrejco muk. s hrbta. Juhanca: Girofka, kaj pa j. spit? Girofka: Son bua v Stare malon pa muko, pa s. nejsmo mougle zmejnet za cejno. Luba: Kok pa j. buo? Girofka: Uod dvajspit kil j. tu jemet kilo i pu za mirco. Pilok: Videšt., ku mj.ne nejst. vorjel.! Juhanca: Girofka, nejse valda zatu žauosna? Girofka: Vešuo me j. pa mu son rj.ku, da Bug dou da be jen mlinske kamne samu crno muko mlejle! Luba: Kaj pa j. stare malnar rikiu? Girofka: Da Bug dou, da s. muj Tuna nigdar n.be v.rneu damu (zajuka)! Girofka s. razjuka do souz. Se jo touažejo. Kumoj prid. k sj.be. Prid.jo Lencka i Jurce. Juhanca: No, no! Girofka: Ku be sej riku kaj druzga! Lencka: Pršiu van bu uon, pršiu, živ i zdrav. Ankat s. bu je uon navelicou hauziranja i sveta. Jurce: Ledi božje, nekart. tok. Ka st. pozable na staro uoblubo, da treba malne preporucat patrune da be jen stou uob strane. Je tok so Blj.ckarje pozable na staro uoblubo. Z.s svojme recme so napovejdale kraj Stareme malne. Pravjo, da nejbuo dougu ku j. stare malnar rejs mleu somu crno muko. A ku da tu nejbuo doste j. pršua šana kaštiga. Vilka vuoda j. uodnj.sua sa koua i s. maln.. I skoro se malnarje so s. uods.lile du vej kan. Nec nej uostauo. Somu š. jemi Stare malne. XXXIII. ( t r i d e s t r i t j a p r p u v e d ) N e k a r m j . n . , j . s . n s r o m a k ! ... son tok rompneu da son se skoro s. kosti pouamou. Ku son s. mau uodohneu, viden da son pršiu pod grubj.. Zakoracen te j.st naprej i ton zaglidan... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar FL.KAT - piti, kao što macka pije mlijeko / piti, kot macka pije mleko HETAT SE – žuriti / hiteti HR.ŠCAT - hroptati / hrešcati KACA - velika drvena bacva za kiseljenje zelja ili za sakupljanje mljevenog voca i kuhanje rakije / velika lesena kad za kisanje zelja ali za zbiranje mletega sadja pred kuhanjm žganja KORACET – koraknuti / koraciti KUATET S. - klatiti se / klatiti se LUKEŽOVU - sv. Luka (18. listopada) / sv. Luka (18. oktober) MOMOKA - majka, dem. / mamica NA MOŽEC – žmireci / miže NA NUC POJT - odlaziti pred noc / odhajati ob noci OU - jedan od nacina odazivanja / eden od nacinov odzivanja PODZGUOVNEK - podglavak, nadomjestak za jastuk / podzglavnik, nedomestek za blazino POPREJCOK - precac / precnik, bližnjica PRKAZON – prikaza / prikazen PRMOJEVIRE - uzvik "Vjere mi" / vzklik "Pri moji veri" RITAJNI - ritanje, udaranje stražnjim nogama / ritanje, brcanje z zadnjimi nogami RITONSKU – natraške / vzvratno RESKRIVLAT - iskriviti obucu / krivo razhodit obuvalo ROGANTET - izazivati buku / ropotati ROGOVILET - buciti, stvarati nered / rogoviliti, ustvarjati nered ROMPAT - izazivati buku udaranjem cipela / delati hrup z udarjanjem celjev ROMPNET – pasti / pasti RUGLASTE HRIB - u knjizi izmišljeno brdo / v knjigi izmišljen hrib RULET - tuliti / tuliti RUKAT - udarati sa zaletom / rukati, udarjati z zaletom SAN BUG NAS VARE - prispodoba za vraga / prispodoba za hudica SAPO VJAT - uhvatiti dah / sapo zajeti SPODRSNET – poskliznuti / spodrsniti SPUAHA - bezglava uzbuna, strka, zbrka / splašitev SPUOŠON – plašljiv / plašljiv STARCOK – starac / starcek ŠEMEJNI - šuštanje, šum / šumenje UOTIT - otici / oditi VLITKA – proljev / driska VRAJŽJE VRH - u knjizi izmišljeno prebivalište vraga / v knjigi izmišljeno prebivališce vraga VUHA NAP.T - naculiti uši / napeti ušesa ZAROGLAT - stvarati buku / ustvarjati hrup ZAROPITAT - stvarati buku / zaropotati ZAŠETRANU – zamršeno / zapleteno ZUAMAT – slomiti / zlomiti SLO Stare Blj.ckarje pravjo, da muore bet do Lukežovega s. pospravl.nu ka j. zrasuo na pulje. Je rejs, somu š. te pa ton kedu mirn. pule, šeši jeh na trave i v kuošeh nuse domu. Lande kej so jemejle pojlaka ga zd.j v.c n. rabjo. Nej v.c uodgovuron za škudo. Zd.j s. živina uohku po mile vule pas.. Dnive so postale kracje. S. j. postauo nekan sivu i strašljivu i zd.j so cajte ku pocn.jo strahe huodet uokule. Zatu nejbuo junaka v cejleh Zdouneh Blj.ckeh ku be na nuc san uokule uajsou. Tok j. an strah huodiu uokule Porudnika, druge pr Zelj.ne luže, tritje pr ane debile bukve. Strahe so strašele i na krišputeh, zatu smo Blj.ckarje ton postavele križ. i svit. Marij.. A najbol nas j. znauo strašet pr stareh zapešcj.neh hišah. Tok j. bua i nad Zdouneme Blj.cke ana zapešcj.na hiša, kej j. tude hedu strašeuo. Lande j. buo sega! Tok j. prnas nastauo na hilad. prpuvde uod strahov i prkazni. Za mizo pr Uoplincarjoveh sedijo Fabe i Jape. Nejdu na ankat potukla po vrateh. Fabe: Du j. božje? Pilok: Ou! Uuu! Jape: Du tu straše? Pilok: Uoj! Bugdaj, duobre ledi! N.karte bet tok spuašne. Fabe: A tu se ti Pilok! Kaj nas strašeš? Jape: Nejsmo vejdle da se ti, zak nejse tripute potuklou tok ku se vaj.n. Pilok: Morat s. glih uod strahov divanešt., pa vas j. strah postauo. Fabe: Daj side i pošlušaj. Jape: Kaj s. j. puol. prodaua Tonzguoranovasna hiša nad Zdouneme Blj.cke? Fabe: Kaj lande ku so koda ževejle an starcok i starica? Jape prkima. Fabe sejn natuce guažok. Fabe: A kej? Kupcov j. duoste, somu s. straha bojijo! Jape: Bom., ku son šiu j.st zajdneput ton mimu, j. po nuoce tok rogantiuo ku da be kodu uobruc. na kace nabijou. Fabe: Ja, ja! J.st duoskrat šlišen, kok uokna škripl.jo, nekaj rogante po hiše i kuda be nejdu s crejvle rompou. Jape: Ane pravjo da j. šlišat, ku da be se miz. i stouce prekucnele. Fabe: Ankat da j. buo šlišat ritajni i kuda be kuojne nutre hrzale. Jape: Je da j. nekaj rjavejuo, cvileuo, hrešcauo i rogovileuo. Prave ceput da s. j. dejuou! Fabe: J.son vuha napeu, da bun bol ceu. Al puol. s. nekok tostega rejšet. Jape: Ne j.st! Tostu s. j. šuo puol. z mano domu. Fabe: Son prlj.teu domu, nejson ne vrat duobru zapor! Uovin te j.st sapo, a Juhanca: "Ka j., ka j.!" Jape: A j.st puol. nekok zaspat! Fabe: Ja, ja! Lande v.c dougu žive strah. Jape: Buga duša! Valda s. n. muor. nekok uodrejšet. Ku tok tj.c. besejda uod straha ima Pilok skuze vicj. uoci ku tu pošluša. Strah ga j. postauo, zatu gr. rajše k Uosobejnsken. Šliše s. kok Fabe i Jape nazdravejo. Za mizo pr Uosobejnskeh sedijo Luba i Juhanca. Pilok s. vliž. na kopcico da be zadrejmou, al n. muor. strahov pestet z misle. Juhanca: Se šlišaua, da spit straše pr Tonzguornavosneh. Luba: Son, son! Da j. buo šlišat anu cvilejni, puol. pa š. ku da be nekaj stukauo i jukauo. Juhanca: Ankat da j. buo šlišat kok pras.c krule ton nutre! Luba: Ledi pravejo, da pose uajajo i mack. mijoukajo. Juhanca: Ja, ja, cudn. reci so s. lande dejual.. Zbedi s. Pilok. Juhanca: Pilok, kaj se sajnou? Pilok (zazejha): Svojo momoko! Luba: Kaj pa te j. rj.kua? Pilok: Rj.kua j. "Pilok! Pridon bude!" Juhanca i Luba s. naprej mejnejo uod strahov. Luba: Lande bu za zmiron zaklitu. Juhanca: Bom. bu, zok so š. naša pokujna moma pravele, da so s. pr tej hiše skuze karale i da Bugoca nejso poštivale. Pilok ne te nejma mira uod strahov. Zatu gr. naprej po sj.le. Srica Girofko i Trstjanko. Girofka:…z Vrajžjega Vrha s. dule pacn. vajlat ana vilka uognina kugla! Pilok: A du jo j. vajlou? Girofka: A du! San Bug nas vare! Trstjanka: Ka se ga vidua? Kok pa j. zglidaua ta perkazen? Girofka: Ta prkazon j. bua uoblejc.na v c.rno sukno, na ruakaf j. jemeua c.rn. rakavic., a na guave c.rn škorlak. San vrak j. bu! Trstjanka: A kok se vejdua d. j. tu .an? Girofka: Zd.j te bun pavejdaua. Ku s. j. spatokneu mu j. škorlak pou z guovi. I na guave zaglidan dva ražicka. Pilok postave svoj. prst. na guovu, ku dva rožicka. Girofka: Prašaua s. son, o drage Bug, kaj son tazga narediua, da v.c na ten svejte viden sanga vraga? Trstjanka: Bom., pola j. biu rejs uan. Je kan s. j. steklaua testa kug.a? Girofka: Na drugo stran! Na Ruglaste hrib! Trstjanka: Je ka j. buo pola? Girofka: D.rcin te j.st naprej pa paprejcke tak da s. son n.stv. reskr.vlaua. Trstjanka: A stezo se duabru paznaua, ka nejse? Girofka: Tok da bešua uofku na možic puojne. Na ankat s. pacn. name rušet silnu kamojni (kaž. z rokame)! Trstjanka: Ja, ja! Uan tok puaše ledi. Girofka: Puokl. me s. j. pa smejou! Ha, ha, ha, ha, haaaaaa! Bome, zarejs m. j. strah porjou! Trstjanka: Bom., zak nj.mo s. tu lepu vide, c. s. ga ledi bajijo. Je ka j. buo pola? Girofka: Uokule mj.n. nekaj matavile. Pa me prekriža put. Nej s. dauo mimu prajt! A neb.n. drug. staze nej. Trstjanka: Bom., nec te nejsen nazvošliva. A kok se s. rejšua t. napaste? Girofka: J.st gr.n ritonsku nazaj, dok s. nejson zašetraua i spatokniua v an pajn. Uod straha s. son sejua najn. Une m. napastiva, se dok na pajne n. zaglidan zarejzan. tri križe. Aha! Son rjekua, duobru j.! Š. j. Bug! Paciua son muolet, ku na S. svit. dan. Trstjanka: Ka se jemejua uoc.našek? Girofka: V ruoke ga son d.ržaua, da ne sama n.vejn od koda. Pa žignano vado. Škrapiua son uokule ku matasta. Maliua! Prasiua! Bug i Mate bažja, da s. be sricnu kancauo! I puokl. je na ankat prestauo. Trstjanka: Kaj se dougu tok sedejua? Girofka: N. vejn ne sama. Glih s. son pacineua i da puden naprej. Je kaj nejbuo šlišat ku da be adon d.rva šlajsou. Trstjanka: Kaj be tu muguo bet? Girofka: Zmisleua s. son kaj me so rj.kle naša pakuojna m.ma. Trstjanka: Kaj treba r.c? Girofka: Rj.kua son: "Duša kršcanska, kaj sejc.š, sejc.š?" Je puokl. nejbuo v.c nec. Ti! Kaj so puokl. gasput žignale Zguoranavasno šišo, ku pravejo da lande straše? Trstjanka: So, so! Al d. s. j. pola strah pres.liu zes hiš. v skeden. Uoguase s. Pilok. Pilok: V toste skodon so mj.n. dale spat! Girofka i Trstjanka s. uobrn.jo k Piloke. Girofka (n. virj. mu): Nakar! Pilok: Prmojevire! Trstjanka: Kok pa j. buo? Pilok: Vrž.n s. j.st na plejvonco. Naštiman se lepu podzguovnek i zaspin ku dejt.. Girofka: Tu v.c vejmo kok te gr.. Pilok: Ku pocn. senu šemet i nekaj vlejc. mojo plejvonco. Gure dule! Son pa tj.! M. j. buo po sejn skodne dost. A unu nejtuo uotit! Durh za mano! Girofka: Je kaj j. buo puokl.? Trstjanka: T. j. buo kaj strah? Pilok (prekriža s.): Gruoza m. j. spreletejua. Zuamat m. j. tuo! Uosi so me šl. gure (pokaž.). Mravlinc. son cuteu po hrpte. Vruc. me j. puostajauo. Kumoj son zavikneu: "Za pit ran božjeh nekar mj.n., j.son sromak!... Nejson nec kriv!" Girofka: Je puokl. j. prestauo? Pilok: Puol. j. prestauo! Kaj pa j. tu donos v Zdouneh Blj.ckeh? Kan gode prid.n s. somu uod strahov divanešt.. N. vej s. kire me bu povejdou vicje strah? Girofka i Trstjanka gr.do po svojen puosle. Pilok gr. naprej. Srica Jurceta i Lencko! Jurce: Lencka, t. j. buo kaj strah, ku se bua mojckena? Lencka: Pa š. kok m. j. buo strah! Ku j. nekaj roglauo, ruleuo po naše jezbe son s. pod koutor skriua. Š. muj špampet j. rukauo. Be pobejgneua c. be jemejua kan! Kaj pa tj.b.? Jurce: Ku j. buo treba pojt po nuoce ven na zahod, s. brez star. mom. nejson vupou pojt ven. J. mugua pocakat da son uobaviu. Lencka: Kaj pa treba rec uok straše? Uoguase s. Pilok. Pilok: Te bun j.st povejdou. Rjece se "Bug s. smile za duš. v vicah!" Je za mašo treba dat. Jurce: Pilok, kaj j. rejs ku pravjo, da t. j. strah premetavou po Tonzguoranavosnen skodne? Pilok: Tu nej buo š. nec! Son bejžou ven, da nejson vejdiu, kan m. nogi nusejo. Lencka: Je kan so vas nogi uodnj.sl.? Pilok: N. djelec. Ku me j. spodrsneuo, son tok rompneu da son se skoro s. kosti pouamou. Ku son s. mau uodohneu, viden da son pršeu pod grubj.. Zakoracen te j.st naprej i zaglidan mrlic. bez guovi. Lencka: Tu s. zaklit. duš. kuatejo. Pilok: Z grubja te gr.do uoni lepu v procejceje prute cirkve. Adon j. vuozeu zj.mlo v talige. Unda me j. kumoj postauo strah! Son misleu da son hmr. Je da gr.n v poku! Lencka: Nejst. hmr, ka n.? Pilok: Ku m. j. vlitka prjeua son vejdiu da son š. živ. Prid.jo Girofka, Trstjanka i druge Blj.ckarje. Lencka: Butra! Kaj be tu muguo znacet? Pilok j. vidiu mrlic. bez guovi! Trstjanka: Marlic bez guavi j. grejšnek, ke j. naridu vilke grejh… Girofka: …a nej uodgavarjou zajn. Lencka: Kake so tu grejhe, Jurce? Jurce: Une ku j. zjemlo v talige vuozeu! Une j. mejnik. prestavlou. Lencka: A koda s. budo rejšele tej sromake? Girofka: Na sudne dan cakajo! Nec prejk! Lencka: A kaj nar.st, da covejka n. be buo strah? Trstjanka: Treba papit mau žignan. vadi… Girofka: …al pa na uoknu tabak din.. Trstjanka: Vejš, panuace s. nea hude uokule! Girofka: Š. pasibe n. mojd punacjo i ano vuro… Jurce: A zak n.? Trstjanka: …zak s. teskr.t zaklit. duš. uokule kuatjo. Jurce: Poštj.ne ledi s. straha n. bojijo! Nekaj strašnu zaropita i zarogla. Šliše s. an guas, ku govori: "J.st tj.be krajcarj., ti mj.ne svojo dušo! J.st tj.be krajcarj., ti mj.ne svojo dušo! Ha, ha, ha, ha, haaaaaa!" Moške s. prim.jo za svoj. škrlak., a žinsk. za rupc.. An coron macok fl.ka mlejku. Se pohetajo korak. prute svojmu dome. Ane pofprejk, druge nafprejk. J. buo šlišat: "Bug nas vare!... Antekrist!... Bug s. smile!... Bug s. smile za duš. v vicah... Mj.n. c. zuamat!" Nastan. ceua spuaha somu j. Pilok uostou ton ke j. biu. Ane so puol. govorile da so mu nogi postal. mlitav. uod straha. A uon j. rikiu da nej jemiu kan. Kan naj gr. pitlar, ku nejma svoj. hiš. ne nob.nga svojga? Al duš. da nej dou. Zok Pilok vej, da v krajcarjeh sric. nej! ZA S . S V I T . Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar MRLIC – pokojnik / mrlic PRJEMAT S. - držeci se / prijemati se SEJNCA – sjena / senca SE SVITE - dan Svih svetih (1. studenoga) / dan Vseh svetih (1. november) TON UOKULE - tamo okolo / tam okoli UOPUAŠ.N – uplašen / prestrašen VARVAT – cuvati / varovati Veceri se v Zdouneh Blj.ckeh. An pos tule i tule. S. j. sivu i žauosnu. Decica s. uopuaš.na prjeml.jo momen. kikl.. V sake sejnce s. zibl. neka duh. V saken kute j. neka strah. Ton uokule Seh sviteh! Ane moške so uodošle v kumpanijo hrvatarjov. Une ku so uostale doma muorjo zil. tuacet i prasc. kuat. Spit druge pouh. uovijo. Bu treba i mrlica varvat. Te so i cuprnice. A muadost be rada grent. prevziua. XXXIV. ( t r i d e s š t . r t a p r p u v e d ) K u m p a n i j a h r v a t a r j o v g r . ...Blj.ckarje imašt. tok lep. grent., da van nej potrejbnu huodet mojd hrvatarj. i hauzirovc.... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BAJTECA - drvena koliba, dem. / lesena hišica, bajtica DUGAR - šumski radnik koji radi na izradivanju dužica / obdelovalec dog v gozdu DUGA (DUŽECA) - cijepano drvo za za izradu bacva / doga za sod DUGARIJA - izrada duga / izdelava dog FLAKAR - radnik na izradi dužica koji ih posebnom sjekirom fino obraduje po debljini / delavec, ki je obdelovel doge na fino po debelini FLAKARCA - sjekira za flakanje / sekira za flakanje HOPAT - dozivanje povikom "Hooop!" / klicanje s "Hooop!" HRVASKU (HERUASKU) - u prošlosti naziv za krajeve hrvatskog govornog podrucja (Slavonija) / nekdaj poimenovanje krajev iz hrvaškega govornega obmocja (npr. Slavonije) HRVATAR - naziv za šumskog radnika na radu u šumama Slavonije / poimenovanje gozdnega delavca, ki je odhajal na delo v Slavonijo HUJCJ. - jelove grane / jelove veje KASATAR - voda skupine šumskih radnika / vodja skupine gozdnih delavcev KLIBAR - šumski radnik, cjepac / gozdni delavec, cepac KRAJCARCOK - stari austrougarski novac, dem. / krajcarcek KRAJCAR - šumski radnik na obradi dužica na oba kraja i po širini / gozdni delavec, ki je obdelal doge ob obeh straneh in po širini KRAJCARCA - vrsta sjekire / vrsta sekire KUMPANIJA - skupina 10 - 15 šumskih radnika na radu u šumama Slavonije / skupina 10-15 gozdnih delavcev na delu v Slavoniji MAUOGAR - stanovnik Malog Luga / prebivalec Malega Loga M.RIKANKA - vrsta rucne pile šumskog radnika / vrsta žage v gozdu, amerikanka RUZAK - naprtnjaca / nahrbtnik SLAVKU - oblik muškog imena Slavko / moško ime Slavko ŠNITA - odrezani komad drveta / odrezani del drevesa za klati ŠNITAR - šumski radnik koji u paru radi na prorezu drva rucnom pilom / gozdni delavec, ki je rezal šnite ŠPRINGAR - radnik na gruboj obradi cjepanica / delavec, ki je grobo obdelal cepanice ŠPRINGARCA - sjekira za grubu obradu cjepanica / sekira za grobo obdelavo cepanic TJ.NDULE - tamo dole / tam spodaj UOMLIDON – slabašan / slaboten UOPTEŠIVAT - tesati, optesivati / tesati, obtesovati V.LAT – valjati / veljati ZGUONT - cjepanica za dužicu / cepanica za izdelavo doge "L.jte jeh, Hrvatarje gr.do!" Zd.j so cajte za pojt tj.ndule na Horvasku. Tok ku so s. zmejnele š. za mauo mašo na Svite guore. Na hrvacku! Zatu so taken rj.kle da so Hrvatarje. I tok so s. Zdoune Blj.cke cistu spraznele uod moškeh. Jaku duoste jeh j. uodošuo v kumpanijo Hrvatarjov. So šle stulejtn. hrast. rušet i dug. dejuat. Zd.j jeh n. bu ceuo zimo! Uod Seh sviteh do Juž.fovega! A v kumpanij. nejso šle somu Blj.ckarje. Sprazneua so s. sj.ua Cuklarjov, Gebarjov, Bajtarjov, Prezdancov i Uosivoncarjov... Ruzak na hrbot i žago na ramo pa gr.mo. 1. Fabe i Jape vlejc.jo svoj. fajfc. i mejnejo s. uod hrvatarjov. Pilok drejml.. Jape: Se vidiu naš. Hrvatarj.? Fabe: Vidiu, vidiu! Jape: Spit so šle v kumpanijo. Fabe: Spit budo padale stulejtne hraste. Jape: Spit s. budo dužec. za kac. dejual.. Fabe: O, kej j. moja muodost? Jape: Ka se biu i ti tj.ndule, ka n.? Fabe: Na Hrvasku ha! I tu n. ankrat! Karlovac, Papuk, Krndija, Moslavacka guora... Jape: Kiru dejuo se dejuou? Fabe: Najprejk so m. uoca, Bug jen daj v mire pocivat, sabo zile za koliborja. Ku smo šle, so m. moma pokrižale i dale me za sabo špj.ha i kruha. Jape: Koliborcok vuodo i drva nuse, uogon kure, ka n.?… i kaj š. dejua? Fabe: Kuha! Najtižj. j. buo vuodo nuoset, zok j. bua dj.l.c. Dejua me nej prfalejuo. C. nej buo druzga, son bruseu žag. i sekir.. Jape: A kej st. spale? Fabe: Prve dan ku smo pršle j. doš padou. Mi pa š. bajt. nejsmo jemejle. Jape: I kej st. puol. spale? Fabe: Pod hujo, kej cmo! Druge dan smo se naredile ano bajteco. Pokrile smo jo z uokrajke. Je puol. smo nutre jejle i spale. Spale smo uoblejc.ne i uobute. A uogon nan j. guoriu s. uod Seh sviteh do Juž.fovega. Jape: Bom., drv za nauagat st. valda dost jemejle? Fabe: O, drv nan nej zmankauo. Son tok nauagou, da smo švicale uod vrocin.. Sako nuc j. šuo skoro m.tor drv. Jape: A kaj st. jejle? Fabe: Vutra i zv.cir fajn zabejl.n. žganc. z uocvirke i kus uocvrtega špj.ha. Pa š. pu litr. kofita. Jape: Vina nejbuo nec? Pilok s. bedi. Fabe: Vinu smo uob nedejlah v uoštarije. Pilok: Kaj pa st. za užno? Fabe: Za južno smo zil. i fožun. Sake dan! Pilok: Fsake dan istu? Puol. mj.ne nej tok suobu. Jape: St. kaj zaslužele? Fabe: Mj.ne so rj.kle: "Koliborcok, kulku buš vrejdon, tulku buš duobiu." Druge so dobile trikat v.c. Al so i dejuale! Jape: Kaj s. š. zmisleš kire so ble kaj s tabo v kumpanije? Fabe: Dan, kok n.! Za s. vejn! Tu s. n. pozabe! Gabor, Mikula! Tu so ble šnitarje, ku so posejkale i razžagale hrast. na šnite. Na dva šnitarja prid.… Pilok: …an klibar. Fabe: L.jga Piloka! Kok pa tu vejš? Pilok: Tok lepu! Fabe: Tostu kaj smo s. zmejnele š. na Svite guore j. velauo. Mauogar j. biu klibar, ku j. kavou na zguonte. Zajnen so ble une ku dejuajo z.s sekiro špringarco: Šafar, Doucar, Lipe (naštejva s prste)! Špringarje so na grubu uoptesavale zguont. za dug.. Za špringarje so ble flakarje Rupar i moj uoca. Uone so na finu uobtešivale dug. z.s flakarco. Na kraje j. biu Cvetku, krajcar ku je s krajcarco lepu uobtj.sou zguont. na uobodva kraja i po širine. So ble š. Vence, Slavku i Petrican. Slavic j. biu jak ku bidor (pokaž. z rokame). Pilok: S. j. kaj hopauo? Fabe: Hopou son j.st, ku son jeh zvou za južno! Pilok: Nejke hopajo c. s. kejdu zgebi! Kaj pa st. dejuale uob nedejlah? Fabe: Najprejk k maše. Po pudan smo prale rubac. i huac.. V drvinen korite, ku ga je stj.sou Lipe. Jape, kaj pa ti? Ti nejse biu nigdor v kompanije? Jape: Aja (uodmahn. z roko)! Mj.n. s. j. š. vuojska uogniua, zok son biu nekan mrhov, blejt i uomlidon. Pilok: Jape, puol. somo jednake! Jape: A ka j. rejs ku pravjo, da so ble hraste hedu debile? Fabe: O, so ble, so ble! Al c. dougu žagaš i sejc.š muora past i najbol dj.b.u hrast. Adon j. biu šrok c.z tri m.tr. (pokaž. z rokame). Ku so ga porušele so pocile ven skakat debile pouhe. Al j. buo smeha! V anen drugen so bl. žbil.. Lande smo bežale, kok smo vejdle i znale. Pilok: Nejbuo v.c smeha, a? 2. Pr Girofke sedijo za mizo Girofka i Trstjanka. Girofka: Zd.j te bun precitaua pismu od majga hrvatarja, ku s. v.c dvej lejte mata pa kumpanijaf! Trstjanka: No pa daj! J.st ga bun pa tj.be. Ke ga bun dabiua uod svajga hauziravca. Girofka (cita pismu): "Draga maja Gerica! Kok j. dama? Kaj j. navega? Zd.j smo v Babine Grede. Kasatar nas j. spik prevareu." Trstjanka: Ka spit?! Kej so uni zuati cajte, ke j. hrvatar v par lejt tulku zaslužu, d. se j. grent kupu. Girofka: Ja, ja rejs j.! (cita naprej) "Puokl. son šu prag. dejvat! A j. gazda na kraje riku da smo pajejle i papile tulku da nej nec uostauo." Girofka briš. souzn. uoci. Girofka: Pa tu nej za virvat! Trstjanka: Tok j. tu viš! Gazda jen j. lepu uadbiu za palinto, su je šp.h. Girofka: A da nejso uoni papile pr.v.c vina v aštarije? Trstjanka (poglida lejvu disnu i govori potihu): Tu bu, ja! Sen šlišaua d. naši Hrvatarje hudjo naskref v sje.u pa vinu. Girofka (zmajiva z guovu, cita naprej): "Ane so ble tak jadne, da so tle gazdo na pu pr.žagat. Je takl.j viš, nejman ne za put za nazaj. Zd.j s. mejnen da be šu obruc. nabijat na hrastav. kac.." Girofka briš. souzn. uoci. Pilok potukla tri pute po vrateh. Prid. nutre. Trstjanka: Bugdej Pilok! Pilok: Bugdaj! Kaj pa j.? Zak s. jukašt.? Girofka: Pilok, bude sricon da nejse hrvatar! Trstjanka: Al pa hauziravec! Pilok: Kaj s. prtoživan? Vaši može so ane vilke sromake! Trstjanka: Rejvež! Še be ti mugua nj.mo pas.at krajcarju! Sen v.c pazabua, kaj j. buo uane? Zak, d. ga nej? Girofka: Da jen j. gazda tešku zasluž.n. krajcarj. nuoseu, al da so ga hajduke napale i uokrale. Trstjanka: A ja? Je spit nejbuo krajcarju, ka n.? Girofka: Nejbuo! Pilok: Uotpiše ti nj.me, naj lepu proda merikanko i prid. domu. Trstjanka: Pilek ima praf. Dama bu saj uod kak. kariste! Girofka: A kok c. damu prit, ok nejma ne za put? Pilok: Pa naj s. spajdaše s kako cuporneco! Girofka: Pilok! Trstjanka: Pilek j. mislu da naj ga kaka cuprenca zajaha! Girofka: Aja, pa se bu na ankat znišu na knale, kaj n.?! Tok j. tu s kompanijo Hrvatarjov v Zdouneh Blj.ckeh. Nej v.c zuateh cajtov. Nešc. nej v.c uobogateu, ne grenta kepeu! A Pilok jen j9 lepu govuoriu: "Vi Blj.ckarje imašt. tok lep. grent., da van nej potrejbnu huodet mojd horvatarj. i hauzirovc.!" Al Blj.ckarje ga nejso pošlušale. XXXV. ( t r i d e s p i t a p r p u v e d ) N a m e j s t u z i l . t . a c e t s o š l e p o . h . . o v e t ...Blj.ckar uoveu rib. i pouh.! Kaštiga - 1 dan... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BOCUNCOK - velika staklena boca, dem. / velika steklenica DEVJA PRASICA - divlja svinja / divja svinja GAUGARSKE HRIB - lokalitet kod Prezida / hribcek poleg Prezida GAUG. - vješala / vešalo GODNET - zoriti, dozrijevati, po staroslavenskoj rijeci god, koja oznacava izvrsnost i sposobnost, "postauo je godnu" / goden biti JADET - ljutiti se / jeziti se JAZBOC – jazavac / jazbec KOPICET – gomilati / kopiciti KREJHA - vrsta šljive / vrsta slive NARAZANU (ZVRHANU) - vrhom puno / zvrhano polno NA TLEJH - na tlu, na zemlji / na tleh, na zemlji PLAVIŠ - prva rakija kod kuhanja rekijece / prvo žganje pri kuhanju rakije POGUTNET - gutnuti, progutati / pogoltnit POUH - šumska životinjica puh / polh POUHOV UAZ - u knjizi izmišljeno ime (Puhov laz) / v knjigi izmišljeno ledinsko ime laza (Polhov laz) PRUBAT - iskušati / poskusiti RAUŠICAR – krivolovac / krivolovec RIBEŽON - pribor za ribanje zelja / ribežen za zelje SEJKAT – sjeci / sekati SRAMUOTNE STUP - stup srama / sramotilni steber ŠIBOR – metak / šibra ŠIBROVKA - vrsta puške / šibrovka, vrsta puške ŠKRINCA - mala drvena kutijica za lov puhova / mala lesena past za polhe ŠROT – šprih / šrot TUACET – tlaciti/ tlaciti UOTREJBET - ocistiti (zelje) / ocistiti (zelje) UOVET – loviti / loviti ZIL. - zelje / zelje ZMAMET S. - poludjeti / ponoreti ŽLABUDRA - u knjizi zadnja, najslabija rakija iz kotla / v knjigi zadnja, najslabša rakija iz kotla Ž NIME - sa njima / z njimi HR SLO V Zdouneh Blj.ckeh nan gr.do cajte hitru naprej. Pršua j. jes.n, uobuake s. kopicejo i vejtor j. puostou huodneje. Jabka smo pošešile v blj.ck., a krejh. smo namocile za rekijeco. Na jabuanah visejo somu š. una jabka, ku s. nejso pestiua ne uobrat ne uotrist. V.c s. bližajo Se svite, a ane so s. kumoj zd.j prjele zila. Žinske so ga nasejkal., uotrejbel. i naribal.. Zd.j ku ga treba tuacet, pa nej moškeh. Moške so v kompanije hrvatarjov, hauzirajo, rekijeco kuhajo, al pa pouh. uovijo. Zok najbulje v cejle Blj.ckarske fare j. une ku nauovi najv.c pouhov. Saku lejtu ku so cajte za pouh. prid. i žandar Ferdo. Zok uon duobru vej, da so najvicje pouharje i najvicje raušice. 1. Juhanca jamra da je nejma kedu zil. tuacet. Pilok drejml.. Prhaja Luba. Juhanca: O, pr.lube Bug (prekriža s.)! Kedu bu zd.j moji zil. tuaceu! Luba: Bugdaj Juhanca! Juhanca: Bugdaj Luba! Ka st. prvas gotuve z.s zilon? Luba (drži s. za hrbot): A kej!? Cejle kejdon ga v.c ribamo, da m. hrbot boli. I ribežon s. nan j. šundrou. A zd.j ga nejma kodu tuacet! Juhanca: A ke j. tvoj Jape? Luba: N. prašaj! Zmamet c. s. za te pouh.! Juhanca (nasmiha s.): O, sej muj j. iste! Luba: C.z dan hude nastavlat, zv.cir pobirat. Nocos da bu i spou v Pouhoveme uaze. Juhanca: Tej naši moži so cistu pobenavele! Luba: Ma, ku decica so! Juhanca: A tvoj Jape kaj vjam.? Luba: A bom. da (zamahn. z roko)! Anga, dva! A crejvle mu stojijo za popravlat. Juhanca: Viš, tvoj pouh. uovi, a muj v.c cejle kejdon kuha rekijeco. Luba: Kedu bu zd.j naši zil. tuaceu! Juhanca: Vejš kaj! Pilok nan ga bu! Somu nogi mu muormo prejk uoprat. Luba: Pilok! Pilok (zbediva ga)! Pilok spi naprej. Juhanca: A peste ga! Bal. ti lepu k mj.ne na anu kofe. Luba: Uon te spi ku pouh! A i nogi (povuha jeh) mu smrdijo! Juhanca: Zbediu be s. somu uok be šlišou rejc "rakija". Pilok: Kaj pa j.? Luba: Nec, nec, somu neka žlabudra. Juhanca i Luba uotid.jo. Pilok nozaj zadrejml.. 2. Fabe sedi pr kuotle i kuha rekijo. Jape s. vraca s prazneme škrincame. Somu an san pouh s. mu j. vj.u. Jape: Bugdaj Fabe! Fabe: Bugdaj Jape! Jape: Al nekaj lepu deši pr tj.be! Fabe (natuce guažk.): Š. j. gorka! Živele! Jape: Živele! Son vidiu da imaš s. kace narazane. Ka j. v.c godnu? Fabe: Ku so krejhe pocile vrejt son pociu kuhat. Kaj pa ti? Viden da se anga vj.u! Kok j. buo? Jape: Aaa, lejtos suobu! Nej žira! Nej uorjehov! Nej kostajnov! Nej lejšnekov! Kok c. bet puol. pouhov? Pa š. suovo j. buo šlišat. Fabe: Ja, ja! Puol. pravjo, da jeh nej! Jape: San vrak jeh pas. lejtos. Fabe: Ane pravjo, da so ga rejs vidle kok jeh pas.. Jape: A kej? Fabe: Uod Kostjeuca prute Crnen vrhe. Jape: A tok!... Da vejš, koga son vidiu prve put lejtos pouh. uovet? Fabe: A koga? Jape: Girofko i Trstjanko! Fabe: Nekar me r.c! Jape: Pr moje vire, rejs! Fabe: Bom., tu se j. za zapamtet. Kaj pa budo ž nime? Jape: Pravjo, da bu pouhova most lejtos jemejua cejno! Fabe: No, no, viš! Uon. zmiron vejo, kaj gr.! Jape: Da, zok hudejo po puaceh. Sej vejš, koda s. j. puacivauo s pouhoveme kužecame. Fabe: Vejn, vejn! Jeh muor.n prašat kako cejno bu lejtos jemejua rekijeca. Jape: Te bun j.st ziu an. par litrov! Fabe: Vride! Te bun dou š. kaj povrhe! Jape: J.st pa tj.be pouhov. C. bun kaj vj.u! Fabe: Kaj pa Girofka i Trstjanka? So kaj vj.l.? Jape: A nekaj so!... Vejš! Še nekaj j. buo! Fabe: Kaj pa? Jape: An mau smo s. pošalele ž nime! Fabe: A ja? Kaj pa st. jen naštimale? Jape: V škrinco smo jen nastavele vejvorcko. Fabe: Tok, tok! Za krst be jen mugle š. kaj! Jape: A kaj? Fabe: Kaj vicjega! Cejlega jazboca! Prid.jo Girofka i Trstjanka. Trstjanka, Girofka: Bugdaj srico! Fabe, Jape: Bugdaj i van! Trstjanka: Fabe, poršl. smo prubat vašo rekijeco. J. k.j? Fabe (natuce guažk.): Rekijeca je prva klasa! Lejtos budo se bocuncke poune. Girofka: Kan pud. sa ta rakijica? Fabe: A kan! Popile jo budo kuosce, furmane, drvarje… Nekaj jo pud. po uoštarijah. Uohku jo bušt. i vi dvej na puac nosil., c. bušt. tl.. Trstjanka: No, no! S. bumo zmejnle. Jape: Tihu, tihu! Nejdu gr.! Šliše s. an ceput. Prid. žandar Ferdo i v lanceh prvlejc. Jurceta. Jurce jauka i na vrate ima uobejš.no Ferdotovo tabolco: "Blj.ckar uovu rib. no pouh.! Kazen - 2 dni!" Trstjanka: Za pit ran bažjeh! Ferdo! Fabe: Kaj. tu zd.j Ferdo? Ferdo: Te son van porpj.lou anega raubsicarja! Kej imašt. sramatne stup? Al pa gaug.? Girofka: Bok vas pator, Ferdo! Kake gaug.? Ferdo: Atpjelou ga bun na Gaugarske hrib! Jape: Gaug. so za vašo gospuodo! Ku Ferdo potign. za lanc., Jurce zajauka. Fabe: Jurce! Ka j. buo? Jurce glida v tua. Jurce: Uoveu son rib. i pouh.! Fabe: Se kaj vjou? Jurce: Tri monka i dva pouha. Fabe: Ferdo! Za tri monka st. ga dale v lanc.. Ku živino! Se navalejo na Ferdota. Ferdo s. pomika nozaj i Jurce z nen skep. Ferdo zdign. šibrovko v zrak. Ferdo: Se nozaj! Stuj! Jape: Prec da st. rejšele Jurceta s tejh lancov. Ferdo: Krou j.! Trstjanka: Ka j. krou! Tri monk. no dva pouha? Ferdo: V.c dougu ga praten. Nauoveu s. j. uan pastorv, zajcov no lesic. Girofka: Puokl. dajt. i mj.n., zak son risonc. nabiraua! Ferdo: Vi nejmast. sibrofk. net klejsc.. Fabe: Dajt. no dajt., Ferdo! Kaka šibrovka? Ferdo: Ad kej so pola prl.tejle sibre v majo ret? A? Cegav. so lat. klejsc. (pokaz.)...Aha? Fabe: Šibr. st. dobile, zok vas j. Jurce zamejnou za devjega prasca! Ferdo: Van bun j.st v.c paokazou devjega prasca! Fabe: Šibrovka j. bua moja! Ferdo: A zak jo rabest.? Fabe: Zak!? Devje prasce nan cjo so koruzo šundrat. Ferdo: A zak nejste mj.n. pazvale? Šliše s. smejh. Zbedi s. Pilok. Jape: Ka st. pozable, kok j. šua zajdneput una prasica naravnust navas? Ferdo: Testa j. bua rejs ana vilka prasica. Pilok: A du vas j. rejšeu? Jurce! C. n. be buo njega... Se uobkružejo Ferdota. Ferdo na kraje popesti i spesti Jurceta z lancov. Ferdo: Duabru, duabru! Naj te bu! Al mirkaj s. (zažuga Jurcete s prston)! Ferdo s. zaglida v Japetovo škrinco z vj.ten pouhon. Ferdo: Aha! Ka pa j. tu? Pa praveste da Blj.ckarje nejst. raubsicarje! Jape: Kaj? Tr gospuoda uodzmiron govori da j. pouh hrana sromacneh Fabe: Pouh. valda uohku uovimo. Ferdo: Uohku, uohku! Al n. tristu kamadov! Jape: Kej pa jeh videšt. tristu? Ferdo: L.nde kej j. adon jeh j. prec tristu! Uni ku pouh. uovijo, so je raupsicarje. Jape: A kej imamo pa cajt za pouh.! Zdej je duoba za zil. tuacet. Kaj n. vuhašt., kok zil. deši? Ferdo zam. v roki popir i pocn. nekaj zapišivat. Ferdo: Cuten ga, cuten! A i rekija me j. zadešaua! Fabe (natuce guažok): Bušt. an guažok, ka n.? Ferdo: Be vas mougu porjavet! Fabe: St. m. v.c uane. Lejtos m. pestit. pr mire. Ferdo: No, pa dajt. anga! Se na ankat pogutn.jo po guažok rakij.. Sejn s. mau uodohn.. Ferdo: Nej jaka! Taku j. mehka za pet! Fabe: Pazete s., pazete! C. vas prevaret! I Jurce prid. k sj.be. Jurce: Gospon Ferdo! Vas bun navadeu, kok s. kaca živa vjam.. Ferdo: L.jga! Pa kaj i kac. uovis? No, pavej! Jurce: Lejskavo palco raskalašt. po dougen. Nutre zatoknešte ano mojhno palcko. Gr.št. za kaco (pokaž.). Vjam.št. jo za vrat (pokaž.). Potign.št. palcko ven! Kaco stisn., a n. vbij. jo! Ferdo: Tu j. fs. lepu. Vejš, j.st te na huden blize kac! Kaj cjo me?! Jurce: Aaa! Vi s. jeh bojište, ka n.? Ferdo: A du jeh ima rad? Jurce: J.st! ...Gospon Ferdo, ka vejšt. vi kire j. prave raušicar? Ferdo: Kire? Jurce: Prepoznale ga bušt. po tejn, ku plevn. za macko. Tosta j. prave raušicar! Ferdo: A, taku! Bun glidou! Se s. potihu nasmehivajo, zok tu nejbuo rejs. Fabe šankat natuce guažk.. Se nazdravejo. J. buo šlišat: "Naj živejo se ku imajo nogi na tlejh!... Naj žive muž moj. bab.!... Živele!... Živele!" Se s. mau napij.jo. Japeta s taligo prpil.jo domu. Jurce: Strina Luba! Prp.lale smo van vašga Japeta! Luba: Fala van, lejpe moje! Fabe: Smo mislele da bumo uokarane, a vi s. nan zahvalivašt.! Luba: A kaj con s. jadet! C. me kodu prnj.s. somu kolin., jest se mu lepu zahvalen. A vi st. me prpelale cejlega prasca. Se s. uod srca nasmej.jo. Luba: Stukrat van fala! Zd.j me bušt. pomagale zil. tuacet (nastavla kac.)! Ala, ala! Gr.mo! Sozuvaj s.! Vse se sozuj.jo. Adon za drugen tuacejo po kace. Šliše s.: "Daj su, puopor, hr.n, papreko, ... Ala, gaze, gaze! Tuace, tuace! Pejanemu še Bugoc n. zamire!" Pejane Pilok rj.c. macke: "O, strina butra!" So Blj.ckarje postale duobr. vul.. Zok jen j. rekija brig. rasteraua. A složne! Nigdor nobenga nejso izdale Ferdote. A mesa i rekijece j. buo v Zdouneh Blj.ckeh zmiron doste za s.. A Ferdo? Uon j. pociu glidat kire pluvajo za mackame. XXXVI. ( t r i d e s š i s t a p r p u v e d ) M j . n e l u c , t j . b e k l u c ! ...zd.j ana mate uohku prežive d.vit deci. A pršle budo cajte, cajte ku d.vit deci n. bu muguo an. mat.r.... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar DAROVNICA – oporuka / oporoka DUTA – miraz / dota GREHUOTA – grjehota / grešnost KUT - u knjizi "pravo na kut u kuci" / v knjigi "pravica do kota v hiši" PETI STIGNET – umrijeti (pogrdno) / pete stegniti, umreti SAKMU – svakome / vsakemu TAL – dio / del UNE SVEJT - onaj svijet / oni svet UOPORUKA – oporuka / oporoka VIRBAT – naslijediti / naslediti VITRA - cijepana i obradena ljeskova šiba za pletenje koševa / vitra. Cepljena leskova šiba za pletenje košev ŽIHOR - slobodno, dopušteno / lahko, dovoljeno HR SLO Tok ku i dregej imamo v Zdouneh Blj.ckeh navado, da uocite prveme i najstarjeme sine prepestijo grent. Druge brate i s.stri dobijo spuacan. tal., a stare gospodar grenta i neguva žj.na s. hmokn.jo "v kut". Blj.carje nejsmo pestile, da be s. grent druobeu. Uok s. v.c nej mugua dokepet kaka niva, bogm. s. nej ne uotprodaua. A zajdna vula gospodarja grenta j. ževejua ku nekaj kaj s. j. hedu poštivauo. Uoplincarjove sedijo za mizo. V kute so lejskov. šib. za vitr. dejuat i kuoš. pl.st. Fabe i Jurce držijo sake za svoj guažok. Juhanca cita uoporuko. Fabe (prim. Jurceta za ramo): Jurce, tok son s. uodluceu. Ti buš uostou na grente! Ti se muj prve i najstarje sin. Tj.be ga bun prepisou! Jurce (sricon): Tajtok! A kaj son se j.st tu zaslužeu? Fabe: Tihu! Jurce: Kaj pa moje brate i s.stri? Fabe: Por Uoplincarjoveh s. grent n. bu druobiu! Juhanca: Tu be bua hedu vilka grehuota! Prave gospudar n. drobi grenta. Fabe: Tvojen braton son sakmu zapisou dvajs.t i dvej hilad.. S tejn budo spuacane. Jurce: Tajtok! Kaj pa naša muma? Kaj c. budo uoni dr.l ževejle ku vi? Fabe: J.st pa Juhanca imamo do smrte pravico na kut! Jurce: Ka j. tu "kut"? Juhanca: Jurce! Se v.c tulku star, da be žihor vejdiu! Tu j. pravica do kuta v hiše. Do anga štibolcka. Fabe: N. somu tu! I pravu na špamp.t v gorken štibolce. Saku lejtu d.sit kil špj.ha v zaske. Puol.…, kaj j. š.? Daj pomagaj me Juhanca. Juhanca: Pognuoj.na i zuorana niva, drva, litro mlejka na dan. Jurce (štej. na prst.): Šp.h, drva, mlejku, niva... A du van bu tu s. dou? Fabe (v smejhe): Une, ku bu ta grent povirbou! I l.j da buš pazeu na mejnik.. Tok kok son t. veciu! Juhanca: Bug n.daj jeh premikat. Zok n.buš jemiu mira! Fabe: Ne na tejn, ne na unen svejte. Juhanca: L.j da bušt. ti i tvoja famileja lepu dejuale z name, ku bumo stare! Nejdu z.s žlico tripute potukla na vrata. Juhanca: Naprej Pilok! Pilok: Bugdaj! Fabe, Juhanca, Jurce (v an guas): Bugdaj i tj.be Fabe: I pametnu dejuat z grenton Jurce. L.j da ga buš š. povicou (z.s zdign.nen prston)! Uoguase s. Pilok. Pilok: Suob j. kmit kire zaprave grent i viro! Fabe: I nigdor bet komu dužan! Pilok: C. se dužan, se na zdraven bouan! Juhanca: C. n.buš prof dejuou z grenton buš huodiu z.s žlico po svejte ku Pilok! Pilok: Ho, ho, ho! Da vejš, koku be te buo lepu! Se s. nasmej.jo. Pilok: A ka vejšt., kaj pravejo po svejte? Jurce: Kaj? Pilok: Kejdu da z ruk, drži s. na juk! Juhanca: A kej se tu šlišou? Pilok: Uod hauzirovcov. Fabe: Kaj so rj.kle hauzirovce? Pilok: Ku so hodile, tok po svejte... Da so vidle koku muode zapostavlajo star.. I grdu dejuajo ž nime. Juhanca: Tega nej prnas. A zak so jen stare tu pestile? Pilok: A kaj pa so tle! Stare, boune...! Fabe: Tok ti praveš muj Pilok (natuce mu guažok)! Bom., tega nej prnas! Pilok: A ka je buo puol. naprej. Ku so tu ledi vidle ane pr drugeh... Nejso tle v.c grenta zrucat z roki! Juhanca: I ka j. buo puolej? Pilok: Muode so jeh nagovarjale, nagovarjale... Živele! Pilok nazdrave i popij. guažok. Šliše s. "Živele! Živele!" Pilok: ... A stare so uodgovarjale: "Ti mj.ne luc, j.st tj.be kluc!" Jurce: Kaj pa j. tu pomejneuo? Pilok: Grent s. j. zrucou na kraje! Ku so jen na smortne pujst.le dajale svejco v roki! Juhanca (n. verjam.): V Zdouneh Blj.ckeh tu n. muor. bet! Fabe: Kaj pa ti, Pilok? Buš ti tude kaj povirbou? Pilok (v šale): Da, da! Koku n.! J.st s. nadjan virbat po pokujne tj.te z Merike...Mau son se pr.v.c puopeu. Se s. nasmej.jo. Pilok s. zamokn. i zlejz. skep. Jurce: L.jga, l.jga! Zamokneu s. bu! Se prskucejo i posadijo Piloka na stou. Zamokn.ne Pilok pocn. govuoret. Se pošlušajo. Pilok: ...pršle budo cajte... ku budo Blj.ckarje ponujale kluc..., al ga n. bu jemeu kejdu z.t... Juhanca (zmajiva z guovu): Tu n. muor. bet! Pilok: ...zd.j ana mate... zd.j ana mate uohku prežive d.vit deci..., a pršle budo cajte..., cajte ku d.vit deci n. bu muguo an. mat.r.... Juhanca (zmajiva z guovu): V Zdouneh Blj.ckeh tu n. muor. bet! Pilok: ... gospuoda vas bu t.raua..., t.raua bu ledi z gren... Fabe: Kaj j. rikiu na kraje? Jurce: Da nas bu gospuoda pot.raua z grentov! A kan? Pilok, kan nas bu uot.raua? Pilok: ...S. posud po svejte vas bu... Juhanca: Naj ta gospuoda v.c ankat p.ti stign.! Pr Uoplincarjoveh so s. š. dougu v nuc mejnele uod tega kaj j. Pilok govuoriu. Ane so mu prtrdivale, druge n.. XXXVII. ( t r i d e s s i d m a p r p u v e d ) C u p r n i c k . t a n c p . a c ...Naj bu uod mul. rug, uod crn. prasic. dr.k, Bug jo pot.re i svite križ božje!... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BL.JAT - uporno promatrati / buljiti (kot ovca) CMIZDROVKA - placljivka / cmera CUP, CUP - oponašanje koracanja vještice / oponašanje korakov carovnice CUZLAFKA - izmišljeno ime (predio kod Tršca poznat po vješticama) / izmišljeno ledinsko ime (predel pri Trstju, poznan po carovnicah) FRFOTAJNI (FRRR) - zvuk koji se cuje kod letenja vještica / zvok frfotanja, ki se sliši ob letu carovnice ERJAFKA - izmišljeno ime (nadimak za pjegavu žensku osobu) / izmišljeno ime (tudi oznaka za pegasto dekle) KLEKARC. - vještice koje lete na Klek / carovnice, ki letijo na Klek KLEK - vrh nedaleko Ogulina, sinonim za skup vještica / hrib nedalec od Ogulina, sinonim za zbor carovnic – nekateri izgovarjajo tudi Klec KOPINA – trnje / robidje KROPIUNEK - posudica s blagoslovljenom vodom / kropilnik KRUTA - žaba krastaca / žaba krastaca - spremljevalka coprnic KR.VLAT - ružno hodati, šepati / krevljati, grdo hoditi KRIŠPUT – raskrižje / križpotje LETAZGURAJNE - u knjizi izmišljeno kucno ime / v kjigi izmišljeno hišno ime MAHAN – malen / majhen MJ.TAT – bacati / metati POSUD – svuda / povsod SUMLAT - sumnjati / sumiti ŠCAP – štap / palica ŠLOGAT – gatati / prerokovati, šlogati ŠUB. NABRAT - namrgoditi se / namrgoditi se TONTRE (TANTRE) – tamo / tam TONZDOUANAVOSNE (TANZDAUANAVASNE) - u knjizi izmišljeno kucno ime / v knjigi izmišljeno hišno ime TRAJBAT S. - voziti se amo tamo / voziti se sem in tja VOŽNEK - kolni put / kolovoz VRAŽJI VRH - u knjizi izmišljeno ime za mjesto sakupljanja vještica / v knjigi izmišljeno ime za zbirališce carovnic ZACUPRAT – zacarati / zacarati ZAMOŽNET – zažmiriti / zamižati ZUOGAT S. - izreci laž, slagati, »zuogat se v uoci« / zlagati se ŽAKOL – vreca / žakelj Kvatorna sobuta zv.cir v Zdouneh Blj.ckeh! Poune mejsoc sij.. Tu j. buo š. v uneh cajteh ku j. saku sj..o jemejuo svojo cuprnico. I ku j. duoste ledi sprubauo niho muc. Š. posib. na krejsno nuc, na kvatrn. dni, za Vezom, O Binkošteh, uokule seh sviteh, dvanajst noci uokule Božica... Zatu nan Blj.ckarj.n za vraton skuze vise cj.son. Naš. cuprnic. s. z.stajajo na skriten mejste za kirga nešc., al pa rejtku kire, vej kej j. tu. Somu tu s. vej, da j. lande anu vilku veseljacejne i tanc. A n. obicon tanc. Ton j. prave cuprnicke tancpuac. Somu une ku imajo bistr. uoci so vejdle kir. so cuprnic.. Al nigdor nob.nmu nejso povejdale. 1. Fabe nastavla brano za branat nad vrate štal., tok da kline glidajo prute ven. Na ramo da šibrovko, a v ruoke drži žobl. uod kuojnsk. podkuv.. Glida brano. Prid. Jape. Jape: Bugdaj Fabe! Fabe: O, Bugdaj Jape! Jape: Kaj pa se prvlejkiu to brano! Fabe: Tok! Zd.j me n.budo mugl. nec škudvat! Jape: A du? Fabe: Cuprnic.! Jape: Na, cuprnic.? Pa ka jeh j.? Fabe: Ooo, j., j.! Jape zaglida šibrovko na Fabetove rame. Jape: Kan pa gr.š s to šibrovko? Fabe: Cuprnic. bun strejlou! Jape: Ka imaš tu v ruoke? Fabe: Žobl. za podkuv. zabijat. Jape: Pa ka buš kuojna podkivou? Fabe: N.bun kuojna podkivou, tu j. za cuprnic. strejlat! Jape n. v.rjame i ima skuze vicj. uoci. Jape: Fabe, do zd.j son t. jemiu za covejka na mejste. Fabe: Rejs, rejs! Cuprnico uohku fkotaš somu c. jo strejlaš z.s žoble za podkuv.. Jape: A kaj con j.st ku nejman ne bran. ne šibrovk.? A tok son neka zmuc.n i vos nekokuv! Fabe: Ka uod dejua? Jape: Ma n.! Po nuoce m. j. nekaj tuaceuo (pokaž. z roko). Fabe: No videš! A mj.n.? Ku da m. nekaj za vrat stiska! Juhanca prave da son jaukou v sajnah. Puolej s. te j.st zbedin srejd noci. Pa zašlišen: "Cup! Cup!" Nekaj hude po štibolce! Jape: Buš vri vidiu kira t. bu donos pršua su pruoset. A pr mj.ne? Šcira me j. šuo s. nauopok! Fabe: Da nejse vutra najprejk žinsko z.stou? Jape (premišliva): Bom. son jo rejs! Kaj ti nar.diš, ku gr.š furat s kuojne i z.stan.š žinsko? Fabe: Najprejk s korobacon zamahn.n tok da nar.din kriš. Puol. š. tri pute plevn.n cez ramo... Tok j. tu viš! Jape: Pravjo da c. vutra sricaš cuprnico, toste dan te pude s. nauopok. Fabe: J.st prec uoborn.n kuojn. i domu (pokaž. z roko). Jape: A kaj se šlišou, kaj pravjo stare Blj.ckarje, du j. kriv za uno vilko poplavo v Cuklarije? Fabe: Du? Nejso valda... Jape (porkima): Ja, ja! Tu da so naredil. neka Marincka z Binkla i Knufolca z Gerjanskega. Fabe: Son šlišou da so jeh držale za cuprnic.. Jape: Bug jeh pot.re! Fabe, a ka vejš kira j. cuprnica? Fabe: Kira? Jape: Tosta ku jo videš s.posut. Kangode gr.š uona j. v.c ton. Fabe: Ja, ja, nekaj muor. bet na tejn. Jape, c. t. bu š. kira tuaceua. Vejš, kaj muor.š r.c? Jape: Kaj? Fabe: Povej je da imaš puško nabito s prahon uod tr.jeh Božicov. Fabe i Jape s. sid.jo. Natuacejo i pržg.jo svoj. fajf.. 2. Juhanca prhaja z.s štal.. Hude son pa tj. po knale i zapikiva vil.. Ku da nekaj govori sama sj.be. Juhanca: D.vit, uoson, sidon, šist, pit, štire, tri, dva, adon... Z nec j. pršuo v nec naj uotid.! Kok j. pršuo tok naj i uotid.. Kok j. pršuo... Prhaja Luba. V ruoke drži uocenašok. Luba (zacudenu): Du j. pršiu? Juhanca, kaj pa daš? Juhanca (vil. nasuoni k zide): Naša Hila nic. pojt ven z.s štau.. I na vusta je gr. pejna. Kaj be tu buo? Luba: Vejš, lejpa moja Juhanca! Tok te bun rj.kua. Tu muor. bet nekaj zacupranu. Da nejmaš kako crkn.no macko zakopano pod pragon? Juhanca: Ma nej, son v.c poglidaua. Zglida da j. rejs neka cupr! Luba: Š. žbul. i cj.sna uobejse po štale. Juhanca, a ka vejš da naše prasce nejso uod prešcirajnen nec jejle. Juhanca: O, Bug pomagej! Kaj buš zd9j nardiua? Luba: L.j (pokaž. uocenašok), ta uocenašok gr.n prbet na prašcjak! Juhanca: Lepu, lepu! A ka vejš kaj muor.š usput govuoret, da je buš ziua muc? Luba: Vejn! Rj.c. s.: "Cupr, cupr, baba v škatuo!" Juhanca: N., n.! Tu nej prof! Luba: Kok pa treba? Juhanca: Rj.c. s.: "Z nec j. pršuo v nec naj uotid.!" Pa š. požignaj z.s žignano vuodo. Luba: Zvejdua bun j9st kira j. bua (grozi s.)! Juhanca: A kok buš zvejdua? Luba: N. vejn š.. Ka morat ti vejš? Juhanca: Tok l.j nar.de! Zam.š tri kamonck.. Zaviž.š jeh v štrikoc. Puol. uno uopuazeš na znic (pokaž. z roko) Luba: A kiro uno? Juhanca: Uno ku jo sumlaš! Luba: A, ja! I puol.? Juhanca i Luba gr.do nutre k Uoplincarjoven. Sid.jo za mizo. Na mize j. kropiunek i nožicok. Juhanca: Puol. vrze štrikoc v kropivnek i cakej. Jo buš kmale vidua kok po zrake lejta. Luba: Aha, aha, aha! A tok! Juhanca: Tok l.j, viš! Luba: Somu, daj me š. nekaj povej. Ka nejma puol. uona nad tabo muc? Juhanca: Be jemejua! Al ti s. nauopok uoblejce. Luba: N.bun valda taka uokule hodiua? Juhanca: Uohku s. jeh rejšeš i tok da z.s šcapon mahaš. Luba: Ka tok (pokaž.)? Juhanca: N. tok! Nad guovo mahaj. Luba: A kaj uok nejmaš nob.nga šcapa por ruoke? Juhanca: Puol. s. naguos govori "Naj bu uod mul. rug, uod crn. prasic. dr.k, Bug jo pot.re i svite križ božje!" Luba (ponavla): Naj bu uod mul. rug, uod crn. prasic. dr.k, Bug t. puotr i svite križ božje! A kaj c. muor. pojt cuovejk po nuoce na put? Juhanca: Muor.š jemet sabo mau pepiua i koruz. v žj.pe. Luba: I puolej? Juhanca: Puol. mj.tat po pute. Pa te cuprnic. n.budo nec. Luba: A kok s. nar.di da te n. gr. v hišo al pa štauo? Juhanca zam. m.tuo v roki. Juhanca: Tok da m.tuo postaveš nauopok (pokaž.). Unda s. zašliše kok nejdu tri pute potukla na vrata. Juhanca: Naprej Pilok! Pilok: Bugdaj! Juhanca, Luba: Bugdaj i tj.be. Pilok s. side za mizo. Pocn. s. jegrat z nožickon. Na kraje ga postave tok, da uojstor glida gure. Luba: A kaj c. te s.glih prid. v hišo? Juhanca: Puol. jo muor.š puolet z vuodo, pa te n. bu nec. Pilok: Koga bušt. polival.? Kaj nej škuda vuod.? Luba: Pilok, kaj ti v.rjam.š v cuprnic.? Pilok (glida uokule): N. viden nob.n.! Juhanca: Po dnive jo n.buš vidiu! Midvej z Lubo smo jeh vidl.! Pilok: A kej so? Juhanca: N.smejmo povejdat! Luba: Na Vrajžjen vrhe! Nj.me uohku rj.c.mo, ku n. vej ke j. tu. Pilok: Kake pa so bl.? Juhanca: V zmockaneh uopankah i z vilken žaklon na hrpte. Pilok: Kaj pa so dejual.? Luba: Plisal. so uokule uogna. Pilok: Plisal. so! A du j. jegrou? Juhanca: San vrak jen j. jegrou. Luba (križa s.): Kulku zanga jaukajna i cvilejna! Prave tancpuac j. biu tu. Juhanca: A na kraje s. stuac.nu. Lande trava n. rast. v.c! Pilok napitu pošluša. Luba: I nešc. s. n. vupa blize! Pilok: Koda gr.mo! J.st be šiu plisat z ano! Be saj zvejdeu koku uon. tu znajo cuprat vrejm.. Juhanca: Vidiu be ti svojga vraga, Pilok. Luba, povej mu kaj smo š. vidl.? Luba: Prpravlal. so metue i burkl. za polj.tet. Pilok: A kan? Juhanca: Kan? Valda na Klek? Luba: Sanmu vrage v vas. Juhanca: K svojmu starješine. Luba: Da jen bu narucou kok uonesricet vbug. ledi. Juhanca: Nec krive ledi! Luba (prim. s. za uocenašok): Ja, ja! Donos nej sazga za spestet v štauo. Luba s. zdign., prim. s. za uocenašok i da pud. Juhanca: Š. posib. n. žinsk! Cjo kaj zacuprat. Luba, kan pa ti s tejn križcon? Luba: Gr.n ga prbet na štauo. Tok me n.budo hodil. kravo moust. Juhanca: Pilok, ka se vejdiu, da jen n.smejš nec dat! Pilok (glida po sj.be): Sej nec ne nejman! A kaj treba narj.det uok jo sricaš na pute? Juhanca: Uok se na vožnike, vliž.š s. v disno kolesnico i prekrižaš roki i nogi. Pilok: Koku? Juhanca: Daj vl.ze s., te bun pokazaua. Pilok s. vliž. i zamožn.. Juhanca mu prekriža nogi, a Luba pa roki. Unda s. zašliše: "Kva! Kva! Kva!" C.z an cajt: "Frrr! Frrr! Frrr!" Ku da nekaj l.ti po zrake. Juhanca i Luba pobejgn.jo. Pilok moži i zaspi. C.z an cajt s. spit zašliše: "Frrr! Frrr! Frrr!" 3. Pilok l.ži i spi. Prid.jo Girofka i Trstjanka. Trstjanka šipl. i fpira s. na brejzovo m.tuo, a Girofka drži v ano ruoke burkl., a z drugo s. drži za hrbot. Ku zaglidajo Juhancen. vil. i najneh napikn.no kruto pocn.jo plevat nozaj cez hrbot. Na mize j. fuaša z rakijo i guažke. Trstjanka: Fuj! Fuj t. bude! Girofka: Cupornica i vrag t. pacitraj. Fuj! Fuj! Fuj! Tu zbedi Piloka. Glida, a n.vej kej j. i kaj j.. Prekriža s. i l.ži naprej. Pilok (rjec. sam sj.be): Morat son v.c v pokle. Ku zaglida dvej žinsk. z m.tuo i burklame prec nozaj prekriža roki i nogi. Uon. ga najprejk premirejo po dougen i po cis. Na kraje ga poglidajo š. v uoci. Pilok prepozna Girofko i Trstjanko. Zdign. s.. Pilok: A tu se ti, Trstjanka! Girofka! Kan pa kan s to m.tuo? Trstjanka: A, nec! M.tua ko m.tua. Sen pamejtaua. Pilok: Kaj pa s. ti držiš ku ana mila Girofka (uoborn. s. k Girofke)? Girofka: Tak m. hrbot bali, ku da m. be du z vilame prepikneu. Pilok zaglida burkl. uod Girofk.. Zd.j vej pr cejn j.. Hitru s. vliž. nozaj na vožnek i prekriža nogi. Z rokame se zakrij. uobraz. Girofka i Trstjanka s. naprej mejnejo. Natucejo se guažk. rekijec.. Trstjanka: Ževejle! Girofka: Živele! Trstjanka: Ka pa j. denes temo Pilke? Girofka: Ah, peste ga! N. vejn zak j. uokule naš. štale lejtos tulku kac. Trstjanka: Na naše jezbe j. pounu mišu. Tu j. fs. dej.u uod uneh? Girofka: Uod kirejh unejh? Trstjanka: Uod Blj.ckarskeh cuprenc. Girofka: Aaa! Bom. son rejs vidua ane sledi v buate. Trstjanka: Tu so s. segurnu uan. trajbal. gure pa dule. Girofka: Aaa! Zd.j vejn zak j. maja Keca mlejku zgebiua! Trstjanka: Mar.t se jo uodgnaua na pašo š. prejk ko j. sunc. zešuo. Girofka: A zak tu nej duobru? Trstjanka: Zak jo pola cuprenc. dajijo. Girofka: Kaj se v.c vidua kiro ku mouze? Trstjanka: Sen, sen, al na skref. D. m. nej vidua. Girofka: Kok pa da? Trstjanka: Štrek vlejc. ko d. kravo daji. Girofka: Kaj pa gavari? Trstjanka: Nejsen jo duabru šlišaua. Nek. cudn. besejd. j. zgavarjaua... D. vejš! Mj.ne s. pa mlejku pejne. Je nic. se nekok masuo narj.det... Tu j. nihu dej.u! Natucejo se šan uažok rakij. i popij.jo. Girofka: Šlišat j. buo i da j. buo nihu dejuo, ku j. tuca klejsteua. Od Okrivja do Pažaronc. i tetj. pa Uosivonšken pulje. Trstjanka: Ja, ja! Je fs. tjontre do R.zug. Girofka: A tan, od Turkov do Kuž.la, da j. bua vsa karuza pauamana. Trstjanka: Za Bage s. jukat! Girofka: Sega j. buo! Zatu j. Tazguorajna krava pavorgua mortvega tjeuca! Trstjanka: Zatu ne Mica Tanzdauanavasna nej mougua jemet deci! Girofka: A kok s. uona zveci cuprajna? Trstjanka: Rj.c.jo, da s. uana v.c radi ko cuprenca. Girofka: A š cin cupra? Trstjanka: Cupra te z uacme. Je kira j. zapisana v nihmo društve na mar. ven. A muc d. ima je pola ke vmr.. Na ankat s. zašliše: "Frrr, Frrr, Frrr…" Glidajo gure po zrake. Girofka: Kaj šlišeš? Trstjanka: Šlišen, šlišen, a je viden! Girofka: Lej jeh! Kacarka!... Kroužlafka!... Jejžafka!... Frflafka... Trstjanka: Lej jo Vragafko!...Rjafko!...Cuzlafko!... Girofka: Uot sepasut jeh je. Pršle so z.s Gebarije, Bajtarije, Cuklarije... Trstjanka: A kan se jen tok sile? Girofka: Prute Kleke! Bale, gremo jeh mau dražet. Ku se popijejo šan guažok rakije postanejo vesile. Trstjanka zajaha metuo, a Girofka pa burkle. Šliše se: "Frrr, Frrr, Frrr…" Zbedi se Pilok. Girofka ga druza z burklame. Trstjanka ga draže z metuo. Pilok (rjece sam sjebe): Donos son vec po druge put v pokle. Pilok se monca uoci, c. j. tu s. rejs. Girofka i Trstjanka pocn.jo uokule nj.ga plisat kolo. Šliše s.: "Ciju, ciju, ciju..." 4. Šliše s. kok nejdu šraja: "Jou! Jou! Jou! Dajt. m. ven zvlejc z.s t. kapin.! Pomagajt.! Jou! Jou! Jou!" Pilok uotpr. uoci. Ku zašliše: "Cup! Cup! Cup!", se jeh spit zakrij. z rokame. Prid.jo Jurce i Lencka. Pilok pocase vstan.. Lencka:...i puol. mu j. rj.kua da bu uon vri vidiu kok ga bu cuprnica postrejgua. Jurce: I ka j. buo puol. z nin? Lencka: Rejs ga j. postrejgua. S. j. šiu uobejset. Jurce ka vejš da so i gosput pr maše govorile uod cuprnic? Jurce: Mouce!!! Kaj pa so rj.kle? Lencka: Da jeh vide somu une ku se jeh sam v svoje guove dejua! Jurce: Gospud be mugle v trugo poglidat sazga mrlica, prejk ku ga zakupl.jo! Lencka zaglida Piloka kok l.ži v jarke i spi. Lencka: Jurce, bal. pomagaj! Pilok j. pou v jarok! Jurce: Pilok! Kaj pa j. buo? Pilok: Cupornec. so m. skoraj vbil.! Jurce: Nejson vejdiu, da cuprnica uohku i vbij. covejka? Lencka: Sej n. muor.! Somu ga jaku mantra. Po nuoce s. zavlejc. na covejka pa ga tuace. Mu n. da mira! Jurce: Pilok, ka st. vidle kiro? Pilok: N. vejn, al j. buo rejs, al son jo somu sajnou? Jurce: Kaka pa j. bua? Pilok (premišliva): Stojin te j.st na krišpute. Ku zaglidan koku gr. ana krivlasta. Bl.jaua j. vam.. J.st je rj.c.n: Kaj bl.jiš? A uona pociua šub. nabirat (pokaž.)! Škilast. uoci so s. je pocil. bliskat. Po nagorbanšc.nen cj.le so s. je naredile mahane krimpolce. Tanok i uojstor nus s. je j. triseu. Po kuže j. dobiua pejg.. Nohti so je pred mojme uocme zrasle strašnu douge. Ku j. vusta uotporua so s. je raztigneua ku žaba. A zobi? Škrbaste skoro ku moje. Jurce i Lencka s. nasmej.jo. Lencka (uodlucnu): Tak. nej v Zdouneh Blj.ckeh! Pilok, vi st. tu somu sajnou! Pilok (premišliva): Videu son jeh koku po zrake lejtajo. Zmislen s. niheh jemin. Bl. so Kacarka, Vragovka, Cuzlavka, Cmizdrovka... Lencka uodkimava, da tu nejso uod te. Lencka: Pilok, ka st. vejdle, da cuprnica uohku uodnj.s. covejka dj.l.c stran. Jurce: St. jemejle srico, Pilok. Uohku be vas postavel. na vrh kak. smrejk.. Pilok: Aaa, mj.ne n. muorjo nec. Zok j.st s. vliž.n na vožnek i prekrižen roki i nogi. Unda pocn. na suhu i lepu vrejm. grmet i trejskat. Jurce i Lencka s. skrij.jo v kut. Vedr. strejua. Šliše s. kok nejdu šraja: "Jou! Jou! Jou! Dajt. m. ven zvlejc z.s t. kapin.! Pomagajt.! Jou! Jou! Jou!" Pilok s. vliže nozaj na vožnek. Prekriža roki i nogi. S. potihn.. Lencka: Jurce, bal. gr.mo mi lepu domu. Jurce: Domu, z.s sviten križon buožjen. Jurce i Lencka uotid.jo. Pilok s. j. š. dougu zapetrivou. Pilok (zmajiva z guovu): Uok be biu j.st cupornek, be natikira baba po šikare drcaua i skakaua. Je tok so cuprnice v Zdouneh Blj.ckeh zmiron bl. i budo. Š. naprej s. zobirajo z.s seh krajov dj.l.c nauokule. Zuobn., huduobn., al med sabo s. jaku suagajo. XXXVIII. ( t r i d e s . o s m a p r p u v e d ) B u g m u d a j g n a d o b o ž j o ! ...A ku j. Bug pršiu pujn., so rjekle: "Peste m. š. do jutre, be šua rada šankat kravo poduojet!" Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar AJNC - kartaška igra / vrsta igre s kartama BUG MU DAJ GNADO BOŽJO - Bog mu dao milost božju (želja pokojniku) / Bog mu nameni božjo gnado (želja pokojniku) CAGAT - žalostiti se, tugovati / žalovati, obupovati DREJVE – navecer / drevi DVAKAT - dva puta / dvakrat FAROŠ - župni stan / farovž GNADA – milost / milost, gnada GRUBJ. - groblje / pokopališce HIRAT - brzo tjelesno propadati / hirati HMET – umiti / umiti HREŠCAT - hroptati / hrešcati HR.PET - hripavo govoriti / hripavo govoriti JETKA (JETOKA) – jetika / jetika NA KRAJLOVO - na sv. Tri kralja (6. 1.) / na sv. Tri kralje (6. 1.) KRUOPET - blagoslovljenom vodom kropiti pokojnika / kropiti z blagoslovljeno vodo MATUZOL - onaj koji dugo živi / dolgo živeci clovek MUOLIU (MUOLEU, MUALU) – molio / molil NUS.CA - trudna žena, trudnica / nosecnica PAŠLUŠAT – slušati / poslušati POKAŠLIVAT – kašljucati / pokašljevati POKOPIVAT - vršiti ukop / pokopavati PRPRAVL.N – spreman / pripravljen PRTOKNET - dotaknuti se / dotakniti se PUOGR.B – sprovod / pogreb SE SVITE - praznik Svih svetih (1. studenog) / Vsi Sveti SCAGAT - klonuti od tuge i žalosti / kloniti zaradi žalosti SPOMIN - javljanje pokojnika / spomin, domnevno javljanje pokojnika SUJ.NU - sudeno / usojeno SVITA KATA - dan sv. Katarine (25. studenog) / dan sv. Katarine (25. november) ŠIŠA - kuca / hiša TRIKAT - tri puta / trikrat TRUGA - lijes / krsta UOBIST. - bubrezi / ledvice UOB NUC BET - probdjeti noc / prebedeti noc UOPEJŠAT – oslabjeti / opešati HR Opomba Bojana Pajnica (op.ur.): Lejta so! Unega zajdnega n.bu jemeu kodu pokuopat. V Zdouneh Blj.ckeh so nan dnive postale s. kracje, a noci s. dalj.. Deši na snejgoc. Zima j. pr.d vrateme. Priroda s. prpravla na tih. zimsk. cajt.. Zd.j bu treba somu š. štaue prezracet, žbil. zavarvat pr.d mrazon i jabka pr.d zajcjeme zobme. Se svite! Unda i covejkov korak mau zastan.. Ledi s. zmislejo na un. ku so jeh jemejle najrajše. Na tajtka i momo, na moža i žj.no i na decico. Treba pržgat svejcko! Z.s svetuon j. treba uot.rat tomo. Šlišat j. zgonuv.. Vutra, uopudan i zv.cir. N. zarade seh sviteh. Nejdu j. hmr! Moške j., zok j. zgonejuo somu ankat. C. be dvapute be buo za žinsko. A najbol žauosnu be buo šlišat zgon.jni c. be hmruo dejt.. Hitru s. j. zvejdeuo. Hmr j. stare mižnar V.ncok. Ledi so potihu prhajale v niho hišo. S. prekrižajo i zmulejo. Sake j. pršiu bližj. do uodra i pokruopiu z vejco. Š. zajdneput ga j. poglidou mojd tosteme svejcame ku so gorejl. uokule nj.ga. Najbližje sosejde so uostale cet do jutra. Da be jen nuc hetrej. prajšua, so s. tude an mau pomejnele i poveselile. 1. Luba j. pr Juhance na kofite. Mejnejo s. kok j. buo na cutje. Juhanca: Stare mižnar V.ncok so šle! Bug jen daj gnado božjo! Luba: Naj v mire pocivajo! Juhanca: Dubor cuovejk so ble. Luba: A kedu bu zd.j zguoneu? Juhanca: I pokopivou! Du bu zd.j mižnarijo i faroš pj.lou naprej! Luba: Morat bu mižnarca? Juhanca: A morat bu! Luba: A ka j. rejs ku pravjo da so s. ledi v.c dougu nozaj pocile mejnet da imajo V.ncok jetko. Juhanca: Ja, ja, v.c dougu so hirale i pokašlivale. Luba: Son šlišaua da j. zajdno nuc suova cuvikaua na vuogle nih. hiš.. Juhanca: Aaa, tu j. uod zmiron dauo mrlica! A kaj s. vej ka j. bua niha zajdna vula? Luba: Da so rj.kle: "Da me j. somu šankat puojest dvej žlic. kislega mlejka i žgancov." Juhanca: Bug jen daj nebisa! Valda so jen dale? Luba: Nejso! Juhanca: A zak? Luba: Da s. n. be hmazou. Juhanca: J.z.s i Marija!!! Pa ka j. bua zdej uoblejka važna? Luba: J., zok so V.ncok š. žive ležale na uodre! Lepu so ga hmile, uobrile i uoblejkle. Juhanca (cude s.): O, Mater buožja svitoguorska! Nejso valda? Luba (prkimava): So mu v.c dale svejco v roki. Juhanca: Buge V.ncok! Same so se svejco držale. Ka so kaj govorile? Luba: So! Da n. budo š. hmrle i da naj vgasn.jo svejco. Tri dni so ležale na uodre v porucne uoblejke, a nekok hmrt. Juhanca: Ooo! Bug jen uotpeste grejh.! Luba: Pravjo i da so ga š. živega hmile i uoblejkle. Juhanca (prekriža s.): Mouce!!! Kan cuovejk prid.! Luba: A da vejš ka j. buo na kraje? Juhanca: Kaj? Luba: Nekaj potukla na uoknu! Juhanca: Tu so pršle pujn, ka n.? Luba (prkimava): A V.ncok da s. somu mau przdignejo i rj.c.jo: "Te son! Son prpravl.n!" Juhanca: I puolej? Luba: Somu so s. nozaj vl.jgle i niha duša j. zapestiua ta svejt. A koda se ti zvejdua Juhanca? Juhanca: Prid. te Vnc.tova žj.na i zuov. pomagat zrihtat uodor. T.snu, da nej buo kan uodra postavet. A vejš kaj smo pozable? Luba: Kaj? Juhanca: (pokriža s.): Pod j.zok mu nejsmo nec dale! Luba: Ka nejst.? Juhanca: Zd.j s. bu niha duša z groba stajaua i vracaua s. domu! Luba: Ka st. saj uokna uotprle? Juhanca: I tu smo pozable! Luba: No lepu! Zd.j s. zna š. štord.sit dni vrtet po hiše! O, ti Buge rejv.š! Juhanca: A valda mu j. tok suj.nu! Bug v.c vej, ka j. prof! Nejdu potukla dvakat po vrateh! Juhanca i Luba s. strašejo. Juhanca: Du j. božje? Pilok: J.son! Juhanca: Ooo, Pilok, ti se! Naprej, naprej. Pilok stupe naprej. Pilok: Bugdaj! Juhanca, Luba: Bugdaj i tj.be! Juhanca: A kaj n. potuklaš trikat? Daj, side s.! Pilok: N. vejn o cejn divanešt., al pravejo da kaj s. naredi duobrega gr. v tritj. kolejnu naprej, a kaj j. suobega š. dr.l. Koku j. buo na cutje? Luba: A tok ku j. zmiron ku treba mrlica varvat! Na pocitke s. j. moliuo, a puol. so moške postajale skuze bol vesile. Juhanca: So pocile prpovdivat razn. prpuvde. Luba: Prute jutre so v.c pozable da imajo mrlica pouk sj.b.. So ajnca hartale i rihtarja toukle. Pilok: Pa ka j. tu prof? Juhanca: J., zok stara vira veci da j. treba pokujnega zajdneput razvesj.let. Luba: A n. cagat! Juhanca: I blejte ku smrt. Pilok: Ka st. zdržale cejuo nuc? Luba: Tor vejš da s. mrlica n.smej sanga pestet. Pilok: A zakoj muor. mrlic ceua dva dni lj.žat na uodre? Juhanca: V tejn cajte s. mu uotpestijo s. grejhe. Luba: I sused sosejde uotpestijo an drugme, uok so pokarane. Pilok: Puol. be moügu Ferdo lj.žat cejle kejdon. Juhanca: Bug mu uotpeste grejhof! Luba: Bug ga puotr! Zok nej dubor cuovejk! Juhanca: Da n.be jemiu mira ne na tejn, ne na unen svejte! Luba: A, nekart. s. bat. N.bu uon š. p.ti stigneu. Pilok, se ti koda jukou za kogon? Pilok: Na gruobe svoj. mamok. son vikou: "N. mamoko v jamo!" A jukou pa nejson. Juhanca: A kok tu? Pilok: Da n. be trpejua š. na unen svejte. Juhanca i Luba s. spoglidajo. Juhanca: Viš, viš, kok j. naš Pilok pameton. Luba: Pilok, ka zatu ti n. hudeš na naš. pogrib.? Pilok: Vaše pogribe so vutra uob devj.te vure. Unda j.st š. corkan. Juhanca i Luba s. nasmej.jo. Pilok uotid.. 2. Za mizo pr kofite sedijo i mejnejo s. Girofka i Trstjanka. Trstjanka: S. š. zmisleš, ke so vmarle Tanzatne Južek? Girofka: Vejn, vejn! Trstjanka: Jetko so jemejle. Ke jen j. ankr.t žj.na vmarua so ble ku zgebl.ni. Hmale so šle je uoni zajno! Girofka: Bug s. jeh smile! Sosejde nejsmo nigd.r smejle pa nihe staze huodet. A zd.j se hudejo i staza j. šerak put pastaua. Trstjanka: Zmislen s. ke so v hiše jemejle ano vilko uomaro. Vajno nej nigd.r nešc. smou paglidat. A zd.j? Vrata nastrež.j .otparta je decica pa cejle dan ceprkajo pajne. Girofka: Ka vejš, kok so prejk se mougle bet pornejh tihu. Puokl. so pa pacile naguas gavuoret. Adon c.s druzga. Tok j. tu, l.j, ku vmr. gaspadar! Prid. Pilok. Pilok: Bugdaj! Girofka, Trstjanka: Bugdaj, Bogdaj! Pilok s. sid. na stoucok i pošluša. Trstjanka: Je tak nej v.c našga starga mižnarcka V.nckota. Girofka: Škuda jeh j. buo. Dubor cavejcok so ble. Trstjanka: Bom., š. be uohku paževejle. Girofka: Kaj se bua kruopet? Trstjanka: Sen, sen! Pašlušej ka j. buo? Girofka: Kaj? Trstjanka: Ke sen poršua so pakujne V.ncek sami v hiše ležale! Girofka: Same!? Mrlica s. ja n. smej samega pestet! Trstjanka: Je ke so tak ležale na uodre, glidan j.st, nejso jemejle nagi prute vraten. Girofka: Ma nakar! Zd.j nas budo pakujne V.ncok hadile strašet! Trstjanka: Al tu te š. nej najhuj.! Nešc. m nej uaci zapor. Girofka s. prekriža. I Pilok zajno. Pilok: Zd.j jeh n.bun mugeu ne j.st! Trstjanka: Vura j. tiktakaua..., ne špejgu nej biu pakrit. Pašlušej, ka j. buo naprej. Girofka s. šankat prekriža. Girofka: Kaj pa je buo s trugo? J. šua truga praf ven z.s šiš.? Trstjanka: Se tu sen te tua glih zd.j pavejdat! Glidan j.st je na virj.n sama sj.be d. praf viden. Truga gri ven zes hiš., a nagi na grido naprej! Pilok: Pa kaj nej tu nj.me s.glih? Girofka: Pilok, tu nej s.glih. Zd.j s. zna naguva duša nazaj vracat! Kaj se marat vidua, kaj mu so dejle v trugo? Trstjanka: Uocenašek, svejcko, fajfco pa porstan. Pilok: Kaj pa... S. j. kaj moliuo po pute? Trstjanka: Tu pa ja! Na hišnemo prage. Na kraje grenta. Je na križajne putov. Truga s. j. spestiua natua per znamejne i pr jabuane, ke jo j. uan pasadiu. Pilok: A zakoj por neguve jabuane? Trstjanka: Po stare vire ga v misleh pokuplejo na neguven grente. L.nde s. j. dougu mali.u. Tak d. smo uozible. Pilok: A ka vas dvej nej nec strah mrlicov? Girofka: Tr vejš da nas j.. A kaga pa nej? Pilok: Zd.j me j. nekaj na pam.t pauo. C. t. j. strah mrlica, s. ga muor.š prtoknet. A uok se ga zakosneu, puol. treba na trugo vrc ano vilko grudo zj.ml.. Trstjanka: Pornas tega nej buo! Pilok: A ka st. se držale rišto na pogribe? Girofka: Tu smo pazele, da s. n.be rišta uodvajiua! Pilok: A ka st. šle s pogriba po drugen pute nozaj? Trstjanka: N.! A zakej be hadile dr.l ko j. patrejbnu? Pilok: No, zd.j s. bu neguva duša vracaua nozaj v hišo. Girofka (prekriža s.): Za pit ran bažjeh! Valda s. nabu. I Trstjanka s. prekriža. Pilok: Ja, ja, tok van j. tu. Cuovejk s. rodi, uožine i hmr.. A stara vira veci da gr. puol. s. s pocitka. St. kaj jukale zajnin? Trstjanka: Ter vejš d. smo! Pilok: Bol da nejst.! Girofka: A zak n.? Pilok: Zok s. duša uodrejše kumoj puol.. Ku s. prestan. jukat. Trstjanka: Kaj nan ti fs. na pavejš Pilek! Pilok: A ka j. rejs, da star. bab. š. sidon lejt ževijo v gruobe! Girofka i Trstjanka s. zaletijo v Piloka da ga budo! Pilok pocn. bejžat i uon. zajnen. Trstjanka: Te bu Torstjanka v.c pakazaua! Girofka: I ti buš ankat vmr! Pilok: Hmirajo bogate, sromaka Bug zam.. Girofka: Sran t. bude! Trstjanka: Buš ti v.c vidu! Girofka: Prehitru se pazabeu svajo grbo! Trstjanka: Je j.ckajni! Daj mo nazej grbo! Pilok: N., n., somu tu n.! Lepu vas prusen, ku Boga! N.! 3. Po sj.le gr.do Jurce i Lencka. Jurce: Lencka, ka j. rejs da imajo duš. svojo mrliško prcejsejo? Lencka: Dajo! Š. stara mat.ra so me pravele, Bug jen daj v mire pocivat, da so v prcejceje se mrtve ledi ku nejso hodile k maše. Jurce: A v kiren cajte gr.do k maše? Lencka: Uokule anajst. zv.cir! Jurce: N., n.! Son misliu v kire duobe lejta. Lencka: A ja! Glih ton uokule seh sviteh. Jurce: Kok pa gr.do? Lencka: Najprejk stan.jo z grobi. Jurce: S. an mau pretign.jo, ka n.? Lencka: Puol. s. dajo po dva i dva skep. I gr.do prute cirkve. Jurce: A kok pa zglidajo? Lencka: Pravjo da so se bez guovi. Jurce: I kaj s. dougu tok vicajo? Lencka: Dok s. n. zvicajo! A moja pokujna stara matera so govorile da s. na seh sviteh dan vrn.jo domu. I da saj na ta dan n. trpijo. Jurce: Kaj pa dejuajo? Lencka: Na mize jeh caka jest i pet. Jurce: A ja? Kulku cajta pa uostan.jo? Lencka: Uob tr.je vure po punoce gr.do nozaj spat. Jurce: A tok. I kaj so š. pravele tvoja stara mat.ra? Lencka: Ku s. gr. z grubja da s. muor. zidok preskuocet. C. gr.š ces vratoca, pud.jo duš. za tabo. Jurce: J. kira duša nozaj hodiua? Lencka: J., kok n.! Nije pokujne muž. Tok ga j. rada jemejua. Nekok ga nej mugua rejvca pozabet! Jurce: Kaj pa j. tiu jemet? Lencka: Tu so s. i stara mat.ra sprašivale. Pa so ga ankat prašale: "Kaj m. strašeš! Kaj pa be rad? Se son te s. daua kaj se tiu! N.bun v9c nat. misleua i jukaua za tabo!" I puol. da ga nejbuo v.c...Jurce, žou me j. da nejson smejua pojt mižnarcka V.nckota pokruopet. Jurce: Lencka, valda nejse v.c nuseca? Lencka pokima. Jurce s. ves.li jo uobjam. i peša. Uona ga poha stran. Lencka: Daj, daj! Kaj budo ledi rj.kle! Jurce i Lencka sricajo Piloka. Pilok: Bugdaj! Lencka, Jurce: Bugdaj i van Pilok! Pilok s. sid. na kopcico. Jurce: Kok pa j. buo, ku so stara mat.ra hmrle? Lencka: So ble na uobistah boune. Tosta dan ku so hmrle so rj.kle: "Donos budet. doma, zok bun donos hmrua." Jurce: I tok j. buo? Lencka: Tok j. buo! A mj.ne j. pestiua rubcok svoj. zajdn. souz.. Pilok: Ja, ja! Tu bu za srico i vilk. moci. Jurce s. uoborn. k Piloke. Jurce: Vas kaj zib., Pilok? Pilok: Ku se popijen t. vaš. rekijec., puol. m. nec n. zib.. Jurok, daj ti mj.ne nekaj povej. Kaj j. rejs da Blj.ckarje nusešt. mrlica skuze na svitoguorsku grubj.? Jurce: Po zime ga n.damo. Pilok: Kaj pa dašt. z nen? Lencka: V snejg ga zakupl.mo. Pilok s. pocn. smejat. Pilok: Do prlejtja, ka n.? A kaj ga zakupl.št. s trugo, al br.z? Jurce: Trug. j. škuda! Pilok: Kej pa j. truga po zime? Lencka: Na jezbe. Nutre držimo blj.ck.. Pilok s. pocn. smejat. Pilok vzam. an blj.cok z.s žj.pa glida ga i uobraca. Pa praša blj.cka: "S kiro Blj.ckarco se pa ti skep lježou, ku se tok pomockan?" 4. Za mizo sedijo i mejnejo s. Fabe i Jape. Fabe: Jape, st. vidle kulku ledi na pogribe mižnarcka V.nckota? Jape: Ja, ja! Fabe, a ka j. rejs, da j. vaš stare uoca dvakrat hmr? Fabe: Rejs. Ku j. prveput hmirou, j. rikiu: "Ja, treba hmrt, nej kaj!" Puol. s. j. na ankat nekaj zdigneu na uodre. I tok l.j j. v truge sedeu (pokaž.). Jape (nasmiha s.): I kaj so ledi rj.kle? Fabe: Pocile so cez uokna skakat ven! Smejh! Fabe: J.son biu š. majhon. Son ga jemiu jaku rat! Pa son mu rikiu: "Uoca! Ka st. uoživiu?" Jape: Kaj pa j. rikiu? Fabe: C. j. kodu nafutrou živino. I da muor. pojt k žbilan. Jape s. nasm.je! Jape: I koda so puol. zaprof hmrle? Fabe: C.z an kejdon! So govuorile: "Ja, treba hmrt, nej kaj!" Jape: Tude hmrt s. nejso bale, a? Fabe: Bogm. nejso! A da se ti vidiu nih. zobi? Jape: Ja? Fabe: S. zobi so sabo uodnj.sle v grob. Jape: A da vejš kok j. buo z našo staro mat.ro? Fabe: Kok? Jape: So dougu molile da be jo Bugoc cin prejk k sj.be ziu. "Svita smrt pride pum.. Pob.re m.!" So govorile. A ku j. Bug pršiu pujn., so rj.kle: "Peste m. š. do jutre, be šua rada šankat kravo poduojet." Fabe s. nasm.je! Prid. Pilok. Fabe: O, Pilok! Ka ti vejš kok duobru živet i sricnu hmrt? Pilok: Duobru živet, sricnu hmort, tu je vrage racun podrt! Fabe: A kok be cuovejk zvejdiu, koda bu hmr? Pilok: Puostet s. muor.št. na dan pred Krajloven. Fabe: Ja? I kaj bu puol.? Pilok: Puol. bušt. tri dni pr.d smortjo zvejdle da bušt. hmrle. A kaj vejšt. kaj s. dj.l.c šliše? Fabe: Kaj? Pilok: Uod bogatega bolejzon i uod sromaka prasoc. Jape: No poglej, kok ta Pilok pametnu dej! Pilok: Jape, ka vejšt. koku zgoni ku hmira buogat? Jape: Kok? Pilok: Ku hmira buogat unda s. šliše: "Te krajcarje, ton krajcarje! "Te krajcarje, ton krajcarje! "Te krajcarje, ton krajcarje!" Fabe: Kaj pa ku hmira rejvon? Pilok: Ku hmira rejvon somu klenka: "Te nec, ton nec! Te nec, ton nec! Te nec, ton nec! Fabe i Jape s. nasmej.jo. Jape: Tok j. tu viš. Covejke bogactvu smrti n. uotprave. Fabe: Pilok, ti ku s. vejš! Daj ti mj.ne r.ce, koda bu lejtos zapou prve snejg? Pilok (mau razmišla): Svita Kata – snejgoc na vrata! Pilok j. napovejdou, da budo pršle cajte ku s. n. bu v.c hodiuo kruopet i cet. A nešc. mu nej vorjou. Pa n.budo valda pestile mrlica sanga na uodre. Du ga bu kruopeu? Du mu bu krunec. muoliu? Du mu bu uopruosteu zamir. i dou uotpustok za grejh.. XXXIX. ( t r i d e s d e v i t a p r p u v e d ) P o r i d n a p r a s i c a c . v u j t …Glidan uokule pa jeh zaglidan koku dorcijo za prasico. Jeh prašan, da kan gr.do? Kaj pa so rj.kle, kan grido? Po lovc.! I pos.! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar ANDRIJAŠEVU (SVITE ANDR.) - dan sv. Andrije (30. studenog) / Andrejevo (30. november) BEKARET - komadati zaklanu životinju / razkosanje zaklane živali DEBOKU (DEBUOKU) – duboko / globoko GOLIDA - drvena posuda / lesena posoda JEDA, JUDA - zao, opak / zal K.FAT - cistiti cetkom / šcetkati KOLIN. - svinjokolja / koline KRIVU UPUTET - krivo uputiti, upucivati, putiti / napacno napotiti KRPLE - krplje, pomagalo za hod po snijegu / krplje (za po snegu) KRUPOC (KRUOP) - kipuca voda / krop NALEJTAT - poceti sniježiti / naletavati (sneg) PIKOC – tockasta svinja / pikast prašic PRAŠCOKE – prašcici / prašicek ŠKEJTET - obrezovati meso / obrezovati meso UOBARAT- ofuriti vrucom vodom / obarati z vroco vodo VRUOCJ.NU (ZASTARJ.NU) – ureknuce / zareci SLO Opomba Bojana Pajnica (op.ur.): m.su na šešile j. uoškejt.nu, runta-vrsta metvice - u krvavice Svita Kata. Pilok j. jemiu prof. Zapauo j. pidon snega i š. nalejta prhak snejg. V Zdouneh Blj.ckeh so cajte za kolin.. Šlišat j.: "Ka nan bušt. pršle prasca držat?" Druge dan j. šlišat: "Drže ga! Drže ga! Žukne ga! Žukne ga! Na kraje pa: "Ho ruk! Ho ruk!" Prasca treba zdignet na mizo! Kolin. so žinsku dejuo. A natikira Blj.ckarca i sama zakul. prasca. Moške somu držijo. Cez lejtu s. po jezbah šunk. šešijo. Zatu j. kluc uod jezbi zmiron pr Blj.ckarcah. Zok m.su s. rabe za kuosc. i drug. težak. i težakin.. Domace pr hiše ga budo vidle somu za Vezom i za Buožic. Prasc. treba futrat vutra i zv.cir. Sake dan, ceuo lejtu. Nad uognišcon visejo dva kuotla. Adon za ledi, druge za prasc.. Blj.ckarje so govorile: "Zima j., zima! Al baron nej Ferdota blize!" 1. Pr Uoplincarjoveh sedijo Fabe, Jurce i Jape. Fabe ima cistu drug. brig.. Neguvga kuojna Sultana nej. Jurce j. uobut somu v ano cižmo. Fabe (rejson i zaskrbl.n): Kej j. muj Sultan! O, Sultan muj! Jurce: Tajtok, najdle ga bumo mi, najdle! Fabe (glida Jurcetov. cižm.): Jurce, kej pa imaš ano cižmo? Jurce: N. vejn. Na pj.ce so s. me šešil., zd.j pa me ana fali. Fabe: Kej imaš Lencko? Jurce: Na šešiuo j. šua m.su škejtet. Cez nekaj cajta prid. Pilok. Pilok: Bugdaj srico! Fabe, Jape, Jurce: Bugdaj i tj.be! Jabe: Pilok, rejs se jemiu prof, ku se napovejdou snejg na svito Kato. Daj ti mj.ne povej, kaka zima bu lejtos? Pilok: A kaka bu zima? Použe so s. debuoku zakopale. Bu huda zima! Jurce (nasmiha s.): A použe praveš! Pilok: Uok zima n. zagrabe z vustme, bu pa z ripon pomahaua! Dajt. me povejt., ka j. buo kaj lejtos uorejhov? Fabe: O, j., j.! Duoste! Pilok: Puol. bu uojstra zima, a i duoste deci! Fabe s. nasmej.. Mimu prid. Girofka. Girofka: Fabe, Jape, Jurce! Bušt. me poršle našo prasico porjat? Fabe: Prjat? C. jo bumo somu prjele c. pobejgnet. Jo bu treba fajn držat. Zok st. jo fajn spitale. Girofka: Al s.glih nejma dvejstu kil ku vaš! Jape: C. bu rekijec. bumo pršle. Girofka: O, tor vejšt. da bu! Pa š. kaj za uon. Tak ku uane. No, puokle s. videmo vutra. Girofka gr. naprej. 2. Druge dan. Juhanca i Luba sedijo i pij.jo kof.. Juhanca: Donos j. svite Andr.! Luba: Na Andrijaševu treba por hiše zobrat kire bu huodiu na zornic.. Juhanca: Prnas bu Fabe. Fabe, Jape i Jurce s. vracajo z.s Trstjankeneh kolin. Nejso najbulj. vul.. Juhanca: O, l.j jeh! Kok j. buo na kolinah por Trstjanke? Fabe: N. prašaj! Najprejk smo se popile sake po dva guažka rekijec.. Prasica j. bua t.ška!!! Luba: Ooo! Jape: C. nej jemejua dvejstu kil. Juhanca: Ooo, l.jo ti našo Trstjanko lejtos! Fabe: Trstjanka j. pojamraua, da j. pozabua da bumo kuale, pa ga j. an dan prejk duobru nafutraua! Luba: Ajoj! Du bu zd.j ta crejva prou! Jurce: N. bu jeh treba, zok lejtos n.bu krvavic! Juhanca: A kok n.? Fabe: Pocak, zd.j buš šlišaua. Jurce: Ku nejtiu pojt nešc. druge, gren te j.st v prašcjo štauco. Jo prim.n za vuha i zvlejc.n ven na knau. Fabe: Puol. smo jo mi prjele sake za ano nuogo. Jurce m. praša, a kan con jo piknet? Juhanca: Jurce, kan se jo žukneu? Fabe (nasmiha s.): »V ret jo daj!« rj.c. Fabe. Ku s. se pocn.jo smejat. Jurce: Prasica j. prec zacuteua, da smo mau popestile. J.st jo pikn.n... al mau pr.hitru. Nejso jo ble š. duobru prjele. Jape: ... a prasica pa uodskuce. S. postave na nogi. I bejže! Luba: O, prelube Bug! I kaj st. puol.? Fabe: Nec! Mi zajno. Uovile smo jo son pa tj.. Mi son, prasica pa tj.! Jape: Son pa tj.. S. do Prašcjega jarka. Jurce: A ku smo jo ankat duošle j. v.c itok sama dule paua. Fabe: A puol. jo nekok zdignet na kuoca! Se so rjavejle: "Ho ruk! Ho ruk!", a zdegivou nej nob.don. Smo ble zmuc.ne. Prid. Pilok. Pilok: Živ smordi, mortav deši. Ka j. tu? Luba: Oh, tu v.c se vejo. Tu j. prasoc. Pilok, zak nejse pomagou Trstjankeno prasico držat? Pilok (smej. s.): Prid.n j.st i zaglidan Trstjanko koku v ane ruoke drži prazon vandol, a v druge žbuo. Glidan uokule pa jeh zaglidan koku dorcijo za prasico. Jeh prašan, da kan gr.do? Juhanca: Kaj pa so rj.kle, kan grido? Pilok: Po lovc.! Jurce: I pos.! Se s. nasmej.jo. Luba: Somu, da st. jo najdle. Pilok: Š. nobedon prasoc nej vešiu z.s svojeh kolin. Jurce: Somu Girofka j. ton staua z unen praznen vandlon. Krv j. stj.kua i lejtos n. bu krvavic. Juhanca: I kok st. puol. dokoncale kolin. pr Trstjanke? Fabe: Ku jo j. Trstjanka s kruopon uobaraua, smo jo j.st pa Jurce uostorgale z nožicon i s kefame zdrgnele. Luba: Kaj st. puolej? Jape: V nocko i b.karet. Fabe: Dok son zaribornek potigniu ven, nan j. Girofka v.c narediua praž.na jetorca. Fabe: J.son puoceu kobas. dejuat. Jurce: J.son nasuoleu zaribornic., ribra, plica i šp.h. Luba: A kok j. biu kaj dj.beu šp.h? Jape: An. tulku (pokaž. za ceuo pist). Fabe: Duobra gospodina s. pozna po tejn, kok j. dj.beu šp.h. Mosti bu jemejua do seh sviteh! Luba: Bom. jo j. lepu zrediua! Son jo vidua kok j. duoskrat praprot nabiraua. Vi st. pa krv spestile po jarke. Jape: Tok smo ankat i prnas mislele, da smo ga v.c zakuale. Zok j. biu cistu na mire. Smo šle pet rekijeco. A naš pikoc j. na ankat uoživiu i pobejgniu. Luba: J.son van govoriua, da j. nekan mau korvi prtj.kuo. Fabe: Kaj pa j. rikiu une, ku jo j.? Jape: Da j. britva kriva, n. uon! Da nejbuo kaj vruocj.nu? Juhanca: Jou, ku s. zmislen, kok nan j. ankat naš prasoc pogineu! Fabe: Smo zvale Trstjanko, pa j. rj.kua da imamo nekaj zakopanu por prašcjen korite. Juhanca: I rejs j. bua ana crkn.na crna macka. L.jga! (zaglida Ferdota)! Valda n. gr. tostu Ferdo? Kok pa gr.? Tok cudnu hude? Prid. Ferdo na krplah. Zaglida pounu kolin. Ferdo: Ooo, Blj.ckarje imajo kalin.! Bu duabra bira za gaspuado! Fabe: Mi n. puocivamo nob.n. bir.! Mi smo slobodne kmite! Ferdo: Slobodne kmite!? Ka st. pazabele da van j. zj.mlo gaspuada patalaua? Jape: Nejst. s. vi š. ruodiu, ku nas j. gospuoda uoprostiua sak. bir.! Ferdo: Kaj s. dejvašt. rejv.ze! L.jt. (pokaž.), miz. so van poun. m.sa. Kujdr. imast. poun. zila i rejp.! Stal. so van poun. zeveni! Biro bu treba prstimat, kok vejst. je znast.! Prid.jo bližj. Juhanca i Luba. Uod nejke s. znajd.jo š. Girofka i Trstjanka. Luba: Pozabiu st. povejdat i da so škrin. poun. blj.ckov! Ferdo: I blj.ck.. Tulku blj.ckov ku jeh imast. te, nej nekrej na svejte. Juhanca: I da imamo šešiua pouna špj.ha! Ferdo: I sunk., sunk.! Girofka: Ferdo, da vejšt., da son paštreglaua zajdno žlico mosti zos diž. da son donos zabejleua palinto. Trstjanka: Ferdo, vi n.vejšt., d. mar.n saku lejtu pr.dat ves šp.h uod anga pr.sca, d. be uohku kepiua muad. pr.šick.. Girofka: A kulku dejua j. z muodeme prašckeme, pridet. ankat paglidat! Trstjanka: Ke bušt. cejl. naci preževejle ž nime, bušt. mau bel cejnle naši dej.u! Vs. žinsk. nahrlejo i uopkolijo Ferdota. Juhanca: Vas bumo stuacel. v ta prašcja crejva! Luba: Be pršle pomagat uosat nabirat i futrat jeh. Juhanca: Tri pute na dan nasejkat kuhan. pejs., kor.jna i koruz.. V golide nuoset prascon. Jurce: I stukilsk. špj.h. vlejc na šešiuo. Ferdo s. pocn. pocase hmikat i glida nozaj ces hrbot, kan bu pobejgniu. Por tejn j. š. pou i nekaj jadnu govuoriu. Fabe: Kaj pa govori ta Jeda? Ferdo pobejgn.. Jurce (zavikn. zajnen): Pa kacjeh risonc s. najejt.! Smejh! Juhanca: Fabe, ala gr.mo! Treba m.su nasuolet. Luba: Jape, gr.mo! Ti buš mehur dou šešet, j.st gr.n crejva prat. Šliše s.: "Šec! Ti macok grde!" Je tok s. vide kok so Blj.ckarje složne i pr kolinah. Ane drugen hudejo pomagat. Tok kolin. trajajo i po mejsoc dan. Ceu lejtu bu doste mosti, špj.ha i uocvirkov. Prašicke so v Zdouneh Blj.keh rejs ceu bogactvu. Blj.ckarje s. razid.jo. A nejso ble Blj.ckarje tok poridne, da n. be kaj i Ferdote dale. J. saku lejtu duobiu anu guovu i dvej nogic.. Zok so vejdle da ima rad žulco. XL. ( š t . r d e s i t a p r p u v e d ) D u h t a r c . z . s b r š l a n a U o š k . s t ej n . …Kaj s. dotikan, tostu naj bu skuze majnj.! D.vit, uosen, siden, šist, pit, štire, tri dva, aden, nec! Z nec j. poršuo, v nec naj uotid.! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BOUNEK - bolesnik (bounika je hedu jemet pr hiše) / bolnik BOŽJE ŽUOK - moždani udar / možganska kap BR.NCAT - zvecati (u ušima) / brencati (v ušesih) CRNAFKA – modrica / modrica DURAT - podnositi, trpjeti / prenašati, trpeti GRD. UOCI - urokljive oci / oci, ki urocijo GURE I DULE - gore - dolje; kad se istovremeno povraca i ima proljev / zgoraj in spodaj; ko se istocasno bruha in driska JECMINC - jecmenac, prišt na ocnom kapku / jecmen na ocesni veki JETICON – sušicav / jeticen KACJA CREJŠNA - oznaka za sve otrovne biljke / splošna oznaka za vse strupene rastline KACJAK - vrsta otrovne biljke / vrsta strupene rastline KIMOL – kumin / kumina KOPRIUA – kopriva / kopriva KRC – grc / krc MAZIU - mazivo / mazivo MRCINA - pogrdni naziv / mrcina, zanicevalni naziv NADUŠLEV – astmatican / astmaticen POCRNET – nateci / oteci POJEJDAT - gristi se, uzrujavati se / gristi se, razburjati se SLINOVKA - bolest goveda / slinavka, goveja bolezen SRACKA – proljev / driska SRAP – svrab / garjavost ŠLAK (ŠLOK) - moždani udar / možganska kap TUTONKAMON – mrtvacnica / mrtvaška vežica UNA BOLEJZON – španjolska gripa, španjolka / španska gripa UOBIST. - bubrezi / ledvice UOPOTEJKA (POTEJKA) – ljekarna / lekarna V DVEJ GEBI - držati se pogrbljeno od bolova / zgrbljen v dve gubi zaradi bolecin VRISOK - ljekovita biljka, vrijes / zdravilno zelišce, vres ZACEJLET S. - zacijeljeti (rana) / zaceliti se (rana) ZARIDON - uredno, po redu / urejeno, po vrsti ZMORHAVET – smršavjeti / shujšati Š. ne tok dougu nozaj prnas v Zdouneh Blj.ckeh nej buo noben. bolejzne. Blj.ckarje nejsmo zbolejvale, zok nejso jemejle uod cega. Zd.j so i k nan pršl. prv. bolejzne na duhe; prevzitnost, uakomnost, navošlivost i potuhn.nost. Pršl. so prv. grd. uoci. S. j. postauo vruocj.nu. I kmale za tejn so pocil. i krav. i ledi zarejs zbolejvat. Zatu so Girofka i Trstjanka uokule Zdouneh Blj.ckov pocil. ružc. nabirat. Al nejso vejdl. kira rušca be pomagaua za kiro bolejzon. I ku so s. tok sprašival., za kiro bolejzon be bua ta, ku j. tok lepa, so jen na pomuc prskocil. Bejl. žj.n.. Bejl. žj.n. skrit. nejke v bršlane pod Svito guoro, pod Uoško stejno i pod Žurgarsko puanino, so jeh pocil. prgajnat: "Zd.j nabirat! Zd.j so cajte! Lata j. duobra za to, tosta za kiro drugo bolejzon!" I tok so pocase Girofka i Trstjanka pocil. lejcet. Girofka j. bua bol za ledi, a Trstjanka za živino. Girofka j. lejceua ran., kurj. uoci, jecminc, bradavic.... Trstjanka j. pomagaua c. j. krava mlejku zgebiua, c. jo napejna, c. ima crejva zavozlana, c. prasoc nic. jest... Vejdl. so uon. i koda j. kaj vruocj.nu i zacupranu. 1. Juhanca i Luba s. šitajo po sj.le i mejnejo jo. Za vraton nusejo sreborn. verišc.. Luba: Ka j. rejs Trstjanka uozdravua vašo kravo? Juhanca: J., rejs j.! Nejtua jest. Mlejku j. zgebiua. Š. vuha so je dule vesejua (pokaž.)! Luba: I ka j. nardiua? Juhanca: Prpil.mo te mi našo Hilo, a Trstjanka j. v.c grejua kotlicok na uogne. Pocn. te uona ružc. ponujat. Pa te, pa une. Luba: Kaj pa vaša Hila? Juhanca: Un. ku j. Hila povuhaua j. sprute metaua v kotlicok. Na kraje j. je daua š. nekaj, al nejson vidua kaj. I prave uona na kraje: "Pridet. pujno pojutrnen vutra!" Luba: Nejse valda kravo pestiua prne? Juhanca: A son! Kaj pa son tua? Kaj naj jo na pu zlejc.no uotpil.n domu? Luba: I ka j. buo druge dan? Juhanca: Pušl.n te j.st Jurceta. Pojde ti glidat kaj bu Trstjanka dejuaua z našo Hilo! Luba: I? Juhanca: V.c ranu vutra jo j. uotpelaua tj. nekan prute Kostjeuce. I ton da j. buo spit istu. Tosto travo, ku jo j. Hila jejua j. nabiraua v šopk.. I da jo j. bužaua i mejneua s. z no. Luba: I puol. j. vaša Hila uozdravua? Juhanca: Uozdravua! Girofka j. rjekua, da j. jemejua crejva zavozlana... A ka j. rejs Girofka zdraveua vašga uocita tude z nekeme ružcame? Luba: J., j.! V.c so ble na kraje. A puole so š. dougu poživejle! Son bua ankat pr Girofke na jezbe. S.posut j. vesejuo pounu ružic i nek. travi. Lande j. bua arnika, srcna muc, pelin, kimol, vrisak, prisolca, šentjanžofka, rman, kacjak, lecjan..., a drugeh nejson ne poznaua... A kaj s. ti zmisleš, ku smo ble mojhne? Ku nas j. zdraveua š. Girofkena stara mate? Juhanca: Kok n.! Ku son bua j.st mojhna, son jemejua glist.! I puol. me j. Girofkena stara mate za vrat uobejseua devit struokov cj.sna. Son jeh mugua nuoset d.vit dni. I duobru j. buo! Luba: A ku son s. j.st rodiua m. nejso prec krstele! I kaj zd.j! A unda so s. ledi hedu bale zok c. t. kodu vruocet! Trstjankena stara mate rj.c.: "Hitru jo uoblejct. v nekej rdicga!" Juhanca: Pa strok cj.sna v ž.p, ka n.? Luba: Ja! A ka j. uona znaua lejcet sako surto bolejzne! Juhanca: A s. glih nej! Božje žuok i uno bolejzon nej mugua! Vejn da j. na živo rano dajaua smrejkovo smuolo. I rana s. j. bogm. hitru zacejleua. Luba: Da j. znaua i uoživet covejka, ka n.? Juhanca: J., j.! Z domaco breško rekijeco ga j. uobatreua. Gr.do naprej. Luba na ankat pocn. kašlat. Luba: S. me vide, da son zbolejua. Juhanca: Mj.ne s. vide, da ti nejse bouna, nego da se vruocj.na! Luba: Vruocj.na! A du be m. vruoceu? Juhanca: A du? Grd. uoci! Luba: A kok? Tor iman srebrine lancok za vraton! Du be jemiu grd. uoci nam.? Juhanca: Pa kaj n.vejš, da an. žinsk. s. kaj poglidajo, al pa pohvalejo, tostu postan. vruocj.nu! Luba: A kok s. rejšet verjuok.? Juhanca: Trstjanka prave da treba plevat nozaj c.z ramina (pokaž.)! Luba pocn. plevat s.posut i vrti s. uokule sj.b.. Juhanca: Ej, ej! N. tok! N.smejš s. uobracat! So se m. popluvaua. Luba: Nec zatu! Bude i ti mau vruocj.na. Juhanca i Luba s. nasmej.jo. Juhanca: Bal. gr.mo glidat kok Girofka lejce! Luba: Bal., gr.mo! 2. Na Girofkene mize j. kreh, škrlak, žinske ruboc i fuaška rekijec.. Ledi stojijo i cakajo na rid. Girofka glih lejce Fabeta uod jecminca. Fabe sedi na stouce, a Girofka kruže s prston pr.jdnin, ku da žajn. j.cminc. Girofka: Fabe, al imašt. grdu jecmincastu uoku! Fabe: Pr.v.c son s. pojejdou zarade mujga Sultana. Girofka (tri pute zamahn. z roko ku da žajn. i tri pute ponavla): Jecmin žajn.n, žajn.n, a nej š. zreu! Z nicega se poršu, na nicen buš i uostou! Puol. ku da ga j. prjeua (jecminc), zamahn. z ruoko na znic, ku da ga stran na disnu mic.. Fabe zajoukn. i prim. s. za guovu. Girofka: Kaj pa j.? Fabe: Po guove me nekaj bubna. Vuhah me brenci! Girofka: Z nicega se poršu, na nicen buš i uostou! Nej ga v.c! Fabe: Ooo, Kulku son te dužan? Girofka (zamahn. z roko): Nec! Nec! Fabe: Bug te d.vit pute povrniu! Fabe še stoji na mejste. Girofka: Š. kaj rabeš? Fabe (premišliva): Ja, kok živino uobranet uod vruocj.nega poglida? Girofka: Ok j. vruocj.nu treba v štauo cj.son uobejset! Fabe: Duobru! Pa š. nekaj. Ka be ti vejdua, ke j. muj Sultan? Girofka (po dougen razmišlajne): Viden ano mrcino, kok gr. prute damu. Fabe: Mrcina! Kaka mrcina? Tu nej moj Sultan. S.glih, fala te lejpa, Girofka! Bug t. poživiu! Fabe uotid. i ponavla: "Mrcina, Mrcina, Mrcina...". Na ride j. Jape. Kaž. bradavic. na ruoke. Girofka jeh glida. Zaviž. vuozl. na crnen cvirne. Zdign. s.. Skref din. cviron pod kamon, tok da nej nešc. vidiu. Girofka: Kaj s. dotikan, tostu naj bu skuze majnj.! D.vit, uoson, sidon, šist, pit, štire, tri dva, adon, nec! Z nec j. poršuo, v nec naj uotid.! Z nec j. poršuo, v nec naj uotid.! Z nec j. poršuo, v nec naj uotid.! Girofka zam. škrlak i tri pute potign. uod cj.ua na dule. Jape: A, vejn, vejn. Tu j. za verjuok.. Ka zdej uohku gr.n? Girofka: Zd.j pojde! Je nakar m.su jest na Vilke pitok. Jape s. zahvaliva z: "Bug te d.vit pute povrniu!" i uotid.. Na vrsto prid. Jurce. Drži s. v dvej gebi. Girofka: Jurce, kaj pa j. tj.be? Vos se neka zabuhu! Jurce: Nekaj, ku da m. c. zuamat i pretrgat. Presnuckajnen m. j. i gure i dule pr.t.rauo. Pa š. te (pokaž.), ku da m. uobist. bolijo. Jou! N. muor.n v.c durat. Girofka z.s žj.pa potign. vilke kluc. Pokriža ga. Girofka: Tri pute t. pakrižan s ten klucon od kudra, ku j. tri Bažice lj.žou na mize! I puol. j. š. kluc prtisneua ton kej j. pokazou da ga boli. Na kraje triput plevn. na lejvu i na disnu. Girofka: Z nec se poršu, v nec pud.š! Z nec se poršu, v nec pud.š! Z nec se poršu, v nec pud.š! Na, te imaš an mau lecjana. Zd.j uofku gr.š. Jurce: Š. be vas nekaj prašou (poglida lejvu i disnu, c. kedu pošluša)! Girofka: Pavej! Jurce jo nekaj praša na vuhu. Girofka (premišliva): Maške dnive so tuorok, cetrtok i pitok! Jurce j. zdraf. Jurce: Fala van lejpa! Bug van daj zdravja i dougu živl.jne! Girofka: S. zmisleš š. ku t. j. poskok pikneu? Jurce: Ooo, dan s. dan! C. n. be buo vas, n.vejn kaj be buo! St. me ceuo nogo zakopale v zj.mlo. Girofka: Tak me t. j. buo žou. Tak mojhen, a ceu dan i ceuo nuc v zj.mle bet! Jurce: A, sej so ble sosejde z mano. So me dale rekijece pet. So s. i napile, a bogm. son s. i j.st! Se s. nasmej.jo! Jurce uotid.. Zajdne s. sid. Pilok. Girofka: Kaj j. tj.be? Ti se bu zmiron zdraf! Pilok (potihu): Veši! Girofka: Kaj se riku? Veši? Se s. uodmokn.jo mau fstran. Girofka: Kir. pa so? Pilok (potihu): Naguovn. i naguantn.! Girofka pocn. Piloka z rokame uobirat uod veši! Pleva nozaj i z rokame dejua znic. Girofka: Ok j. vruocj.nu te bu tu rejšeuo. Pilok: Girofka, za verjuok. iman j.st posibon lejk. Girofka: Kirga? Pilok: Gouo ret pokaž.n! Somu zd.j n. muoren, zok iman gnuojn. ran.. Girofka: Tu j. od l.žajna, kaj n.? Se s. nasmej.jo! Pilok: Hedu rad be zvejdeu... Girofka: Kaj be š. rad? Pilok: Rad be vejdeu, kaj s. ževina mojd sabo divane? Trstjanka: An mau praprotavga sejm.na dine varž.t uod sukn., samu s. hedu mirkej! Pilok: Koga con s. mirkat? Ka tj.b.? Trstjanka: Buš ti vri vidu! Ok buš kamu pavejdou kaj se šlišou, buš hmale vmar. Juhanca i Luba ku so uod stran. s. tu uopazival., prid.jo bližj.. Juhanca: Pilok, puol. bol da n.vejš. Luba: Zok n.buš mugiu držat j.zok za zobme. Pilok: A koku con doržat j.zok za zobme, c. nejman zobi! Se s. nasmej.jo! 3. Fabe i Jape s. mejnejo. Jape: Ka vejš, da so naš stare uoca ževejle š. v uneh cajteh, ku j. bua »una bolejzon«. Fabe: Ka j. rejs ku pravjo, da j. unda jaku duoste ledi pomoruo? Jape: Iiiijou (prekriža s.)! Tutonkamn. poun.! Tu j. bua prava kaštiga b.ožja! Nejso ne straž. pomagal.. Fabe: Kak. straž.? Jape: Dan i nuc straž. na seh križajneh. Fabe: A kej pa so bl.? Jape: V Binkle! V Kocicine! Na Rimske cejste! Nešc. nej nutre pršiu, a da nejbiu prejk z apnon pr.mazan. Fabe: A tok! I kaj so š. pravele tvoj stare uoca? Jape: Uoni so s. rade šalele. Pa so tok ankat rj.kle, da j. »una bolejzon« potoukua s. pijance... Fabe: ...i drug. zrejl. grejšnek., ka n.? Jape (smej. s.): …š. j. rikiu, da so saj grente pršle v pam.tn. i trejzn. roki. Fabe: A uon j. preživiu kolero? Jape: J., al ga j. zatu naduha pokopaua. K Girofke prid. Trstjanka. Trstjanka: O, Girofka! Kaj š. lejceš? Girofka: Na muor.n v.c, tak ku son koda! Nejman v.c maci! Trstjanka: Tok j. tu viš! Sej na mar.n ne j.st v.c ževin. zdravet, tok ko sen jo keda! Sen šlišaua d. se Piloka rejšeua veši? Kok pa se jeh? Girofka: A kok?! Z rakame ih son pabiraua. Trstjanka: Ka vejš kok sen jeh j.st? Girofka: Kok? Trstjanka: Per ane familje so ble bagati, a nejso s. radi vmivale. So jemejle veši. Fs. pounu pa hiše. Skuze so tak dejvale (miga z ramine). Je gr.n te j.st pam.st pa nihe hiše. Prute vajnsken vratan. Na prage pabj.r.n sm.ti je vorž.n jeh na krišpute. Girofka: I puokle ih nejbuo vec? Trstjanka: Nejbuo! L.jga! Girofka: Kaga? Trstjanka: Ferdo gr.! Prid. Ferdo i kašla. Ferdo: Kašol c. m. zalepit! Trstjanka: Sidt.. Bu van Girofka pamagaua! Uana van bu daua mau kacjeh crejšen. Ferdo (sid. s. i kašla): A taku? Blj.ckarc. lejcejo! Tu bu treba gospuode porjavet! Girofka: A dajt., no dajt. Ferdo! Š. vas bu šlagirauo (pocn. ga glidat z uocme)! Trstjanka (glida mau Girofko, mau Ferdota): Ferdo, nekart. s. jegrat z Girafko! Prekosnu. Ferdo za hipoc uokameni. Girofka ga skuze glida z uocme. Ferdo s. zdign. i pocn. mahat z rokame. Trstjanka: Ooo, ti Lube Bug! Ferdo spit prid. k sj.be, ku da nejbuo nec. Girofka: N.! Na muor.n v.c tak ku son koda! Maci me so uodvzit.. Trstjanka: Kaj be tu mouguo bet? Je tok Girofka i Trstjanka nejso v.c mugle zdravet ne ledi, ne živino. A Pilok j. rikiu da j. tu zatu, zok da so postal. prevzitn. i prevec uakomn.. Da so pocil. pr.v.c mislet na krajcarj.. A kej da so krajcarcke, lande da j. i antekrist. A nejbuo v.c ne Bejleh žj.n! I kaj bu zd.j? So ga sprašivale? Pomagale budo somu še svice i žignana vuoda uod tr.jeh Božicov. Jen j. uodgovarjou. I tok j. buo! Svite Buaž j. biu za goruo, a svita Apolonija za zobi. Svite Rok je varvou pr.d kugo, a svita Barbara pr.d strejuo. Svite Antun j. varvou prasc., a svite Vorban j. biu pomocnik protiv veši, buhi i stenic. Bejl. žj.n. so govoril. da n.budo v.c dougu ledj.n šrajal. i da s. muor. tu vejdejni na vejk. prenašat s kolejna na kolejnu. U . D M E K L O . Ž A D O S T A R G A L E J T A XLI. ( š t . r d e s p r v a p r p u v e d ) F a b e t o v k a n t a j z . l …Smo šle v pondejlok, a v sobuto s. vrnele. S pejsmejo na vusteh! Po šume j. buo skuze šlišat: "Hijaaa! Uohaaa! Crukej! Hout!"... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BISTAHAR - zapovijed konjima da skrenu u lijevo / ukaz konjem za na levo CORKNET - crknuti, krepati / crkniti CUGLE - konjske votke / konjske votke CRUKEJ - zapovijed konjima za nazad / ukaz konjem za vzvratno DRICKAT – sklizati / drsati EHA - zapovijed konjima za stoj / ukaz konjem za zaustavitev FURAJNE – kirijaštvo / furmanstvo, prevozništvo s konji FURAT – voziti konjima / voziti s konji FURMAN - kirijaš / furman, prevoznik s konji GRAPA – jarak / jarek HIJA - zapovijed konjima za naprijed / ukaz konjem za naprej HOUT - zapovijed konjima da skrenu u desno / ukaz konjem za na desno HRLET - juriti, hrliti / hiteti HUJA - crnogoricno drvo jela / hoja, jelka HUMAT - ham, dio konjske opreme / komat, del konjske opreme KANTAJZOL - okretalo za trupce / orodje za obracanje hlodov KLANF. - željezne spojne kvake / železne spojne kljuke KRIŽULNA - staro ime Lividrage KUOZU - špurhet / kozel, štedilnik na kozla KUVRAT – kolovrat / kolovrat MRHA – mršavko / suhec MULA - vrsta bosanskog konja za tovar drva / vrsta bosanskega konja za tovorjenje drv NADRAJSAT - nadrljati / nadrsati NA ŠCEP - nacin okretanja trupca capinom / nacin obracanja hlodov s cepinom NA ŠREHT - nacin okretanja trupca capinom / nacin obracanja hlodov s cepinom PAJSAR- koji capinom privlaci trupce / cepin za privlecenje ali potiskanje hlodov PAJSAT – potiskivati trupce / potiskati hlode POTKUOVA – potkova / podkev PRIST – presti / presti RITAJNI - ritanje, udaranje stražnjim nogama / ritanje, udarjanje z zadnjimi nogami RITONSKU – natraške / vzvratno RZAT – hrskati / hrzati SIRKU - ime konja / ime konja SOPEJNAT – sapinjati / zapenjati SPUOŠON – plašljiv / plašljiv ŠLAJSAT – vuci trupce / vleci hlode iz gozda UOŠIRAT - staviti opremu na konja / namestiti opremo na konja VLAKA – riža / vlaka VUSKU – usko / ozko ZAPRIGNET – / napreci konja ZUOBAT – zobati / zobati ZVINET – uganuti / zviti Bukva i bukova šuma j. bua za nas Blj.ckarj. zmiron nekaj posibnega, lepega i svitega. Zok bukva nas j. preživlavaua. Pajsauo i šlajsauo s. j. pozime i polejte. Uod vutra do zv.cir. Uod pondelka do sobute. Pr Uosobejnskeh s. šliše vrtajni kuvretov. Pr Uoplincarjoveh pj.r.jo uanin. štrejn.. Šliše s. popejvajni i smejh. Prpovdivajo s. prpuvde. 1. Nejdu tri pute potukla po vrateh. Luba: Du j. božje? Lencka: A tr s. vej du j.! Pilok: J.son! Luba: Bugdaj Pilok! Pilok (stupe naprej): Bugdaj srico! Juhanca: Bugdaj i tj.be! Pilok s. sid. pr pj.ce i glida kok Blj.ckarc. z nogo pogajnajo kuvr.t., kok z rokame razvlekivajo predivu i namotavajo ga na motoviuo. Une ku so v.c napridle ga previjajo v štrejn.. Fabe j. bus, zok Jape zabija tamplafce na Fabetove crejvl.. A vena s. šlišejo furmane, ku s. s svojeme kuojne uotpravlajo furat. Fabe jeh glida c.z uoknu, pa mu j. pršuo miuo. Uon n. muor. ž nime, zok nejma v.c kuojnov. Jape: Fabe! Tak se ku pouaman vus! Fabe (guovo v.ckrat spesti mojd roki): Kej j. muj Sirku! Kej j. muj Sultan! O, Sultan muj! Jape (touaže ga): Pocak, pocak! Š. buš ti furou! Pilok: Bistahar (dejua s. da drži votk. i nagn. s. v lejvu)! Vse s. nasmej.jo. Fabe s. vžive v un. cajt., ku j. š. furou. Fabe: Nej me buo uohku, al son s.glih rad huodiu za furmane. Jape: A, navadiu se s. tazga života. Kaj ceš! Fabe: Vena glidan furman., j.st pa te sedin! Pilok: St. jemeu rat svoj. kuojn., ka n.? Jape: Bol ku svojo familejo, a (smej. s.)? Fabe: Rajše son san nuosiu butar. sena, ku da jeh be šiu zaprigat. Jape: Fcaseh t. nejbuo z.s fure po cejle kejdon, a? Fabe (ponosnu): Ja, ja! Smo šle v pondejlok, a v sobuto s. vrnele. S pejsmejo na vusteh! Po šume j. buo skuze šlišat: "Hijaaa! Uohaaa! Crukej! Hout!"... Nejso ble tu spuašne kuojne. A fajn smo jeh sopejnale. Pilok: Na gajžle s. vide kak j. furman. Jape: J. buo treba fajn dejuat, ka n.? Krl. pajsat! Fabe: Ajou! Na šreht! Ka n. da n.vejš, ka j. tu? Jape uodkima. Fabe: Na šreht s. krle s capinon uobracajo! Pilok: Fabe somu crejvl. uobraca na šreht (smej. s.). Fabe: Uod vutra do zvecir! Žulave roki (glida svoj. roki). A lica zagorejua uod sunca. Jape: Kej pa st. spale? Fabe: A kej dregej ku v bukve! Barakeca mojhena. Na srejde uogoncok. Uokule stare cjuhe. Mukor, buaton, zmorzn.n... Al s.glih j. buo lepu! Ble smo kumpanija, nas pit, šist..., a ankat nas je i d.sit lande nutre spauo. Š. zd.j vejn kira jemina so jemejle Blj.ckarske kuojne (štej. na prst.): Dolinarske Pram, Hribarske Sirc, Zduajnske Doran, Letanutrene Lisoc, Lejtitonov Moro, Podputonske Šargo, Navortne Švorc i moje Sirku i Sultan. A pametne! S. so razumejle. Jape: Ku cuovejk, a? Fabe: Ku cuovejk. Pilok: Kaj pa st. jejle? Fabe: Moja Juhanca me j. daua hrani za cejle kejdon. Uod špj.ha, muk., zask., domac. prekaj.n. prašcivn.... Bom., jejle smo bol ku doma! Smejh! Pilok: Kaj pa kuojne? Fabe: A za kuojne j. bua vuoda i vrejca sena. Jape: I kaj s. j. puol. prpetiuo s tabo i s tvojen Sirkoton? Fabe: Stan.n te jest vutra... tu j. buo nejke uokule Gotenic.... s. me vide da j. buo sjeuo Ravn.. Nafutran i zaprign.n kuojn.. I gr.mo te mi bukv. rušet v neko škrapo. Snejgoc j. sipou, vejtor j. pihou, a ana bukva na ankat po mj.ne i po Sirkote. Lencka: J.z.s i Marija pomagaj! Fabe: J.st rj.c.n: "Kan glih nam.!" A vusku za bejžat, nej kan! Drickale smo s. i po guove i po rite. J.son se nogo zvineu, a Sirkote j. s. štire nogi pouamauo. Jape: Mouce! Fabe: Tosta dan nan j. šuo s. nauopok (zajam. zrak)! Šratol nan j. marendo puojeu. Tok me j. mujga Sirkota žou. Pilok: Nej živ uostou, ka n.? Fabe: Nej! A mj.ne tižj. ko nj.me! So me dovale rekijec. pet. I puol. son pozabiu, al son živ, al mortav. Juhanca, daj povej ti, kak son domu pršiu. Juhanca: Spit somu uod sj.b. govoriš. Macke se rikiu: "butra"! Vse s. nasmej.jo. Luba: Pejan ima sidon ajngolov, a trejzon somu anga. Pilok: Tu j. rejs! J.son šiu ankat trejzon po pute. I da s. bun lepu vogneu buate, al son s.glih vajn pou. Druge dan gr.n pejan po srejd buata i nejson nec pou. Vse s. nasmej.jo. Fabe: Cak, da j.st povejn do kraja. Unda son zajdneput vidiu Sirkota. I tu duplega (pokaž. dva prsta). Jape: O, križane Bug! Fabe: Ja, ja! Uod Gotenic. do Križuln.. Uod Šiborl.ck. do Bukov. guor.. S.posut nas j. buo! Zd.j pa moj capincok i kantajzolcok rjavijo na jezbe. Mj.ne s. j. za zmejšat! Pilok: Sej imašt. š. Sultana...? Ku ga Pilok zmisle š. najn, s. Fabe prim. za guovu i pocn. prof rulet uod žauoste. Pobejgn., ku da j. pobenaviu. Pilok: "O, ti Buge rejv.š!" Prid.jo Girofka i Trstjanka. Jape: Pilok, kaj ti praveš, bu Fabe š. vidiu svojga Sultana? Pilok (premišliva): Kojn j. pam.ton! C. j. živ bu san pršeu domu! Unda prl.ti Jurce i pocn. vikat. Jurce: Sultan gr.! Sultan gr.! Sultan s. j. vrniu! A ane Blj.ckarje, mojd njime Girofka i Trstjanka, pocn.jo bejžat. So š. jemejl. strah v sj.be uod Turc.tov, pa so pocil. bejžat v lukn.. Tok i Girofka i Trstjanka, ku so šl. glih unda mimu. Trstjanka: Girofka! Bejžmo! Girofka: L.j! L.j! Ana morha gri! Girofka i Trstjanka pobejgn.jo. A Jurce prpil. nihega kuojna Sultana. Se ga prid.jo bužat. Jurce: Naš Sultan s. j. san vrniu domu! Jape: Duobru se rikiu, Pilok! Sultan j. živ! J. pršiu z Gebarije, a? Lencka: Zd.j mu dajt. jemi: "Gebarcok!" Smejh! Vrn. s. Fabe. Fabe (glida i buža kuojna): Ka j. tu rejs? Sultan muj! Sultan muj! Nejmaš v.c humata, al nej važnu. Al se me nekan zmorhaveu. So t. suobu hranele v Gebarije. Jurce: Gr.n po uovsa. Fabe: Zd.j pud.mo midva spit za furmana. Bug je Mate b.ožja, fala van da s. j. s. sricnu koncauo! Fabe: Jurce, poj Sultana uoširat. Jape: Pa duobru ga prime za ujzd.! Jurce: Tajtok, Sultan ima cistu zlizan. potkuv.. Fabe: Jurce, uotp.le ga v Kovacavo kovacijo potkuovat. Zd.j pa ala gr.mo! Se "Pod guatko bukvo"! A Sultan, ku da be razumeu. Zastriž. z vuhme. Šliše s. vesiuo horskajni. Somu Pilok s. j. ku zamokn.n zaglidou nekan v praznu. Jape: Pilok, bal. i ti z name (uoborn. s. k nj.me). Kaj te pa j.? Eeej! L.jt. ga (zuov. drug.)! Spit s. j. zamokneu! Pilok: ... "Pot guatko bukvo"... nej v.c Blj.ckarskeh furmanof... Se uopkolijo Piloka i pošlušajo. Fabe: Zd.j buš vidiu saj anga! Pilok: ...viden... somu š. bosansk. mul.... Jape: Kaj vide? Jurce: Nek. mul. i mulce! Pilok: ...medvejdof...vec ku kuojnov i kraf skep... donos furmane, jutre šoferje... Fabe: Kaj prave? Jurce: Mislen da j. rikiu: "Donos furmane, jutre špancerje!" Se s. nasmej.jo! I tok ku zmiron, Blj.ckarje nejso zile zarejs, tostu kaj j. vidiu zamokn.n Pilok. So ga prjele uokule ramin, vlejkle sabo, tok da so mu bl. nogi v zrake i popejvale: "Donos furmane, jutre špancerje! Donos furmane, jutre špancerje! Donos furmane, jutre špancerje!" 2. Pilok j. v.c cejle kejdon por Uoplincarjoveh. Donos j. zajdne dan prneh. Šliše s. popejvajni: "Blj.ckarca j. trua uan, da je prajd. dan…" Na dvorišce s. prpravlajo na prajni uanineh štrejn. Uon s. tu glida prveput. Pilok: A kaj van bu ta vilka vandla? Juhanca: Tj.nutre bumo suožile štrejn. uod uana. Prhaja Luba. Lencka: Son pepiu prnj.sua. Pilok: N.bušt. ga valda zd.j še s pepilon. Juhanca: Bumo ga bumo. S pepiuon posipale i z vruco vuodo polile. Pilok: I puol. bu ven pršuo puatnu? Juhanca (smej. s.): Pilok! Najprejk s. budo štrejn. parel. ane uoson dni, dok n.budo postal. cistu bejl.. Luba: Puol. s. budo spral., uožmikal. i pošešil.. Na kraje s. budo namotal. v klopk.. I puol. put za Grbajel. Pilok: A kaj bu na Gorbajele? Prid.jo Fabe i Jape. Fabe: Pilok, bal. z name. Gr.mo uotpj.lat klopk. na Štefancicev. statv.. Pilok: A uon bu tj.be dou uaninu puatnu? Fabe: Pocase! Uon me bu dou somu listok, da j. prjou klopk.. Puatnu bu kumoj na prlejtj.. Jape: I kumoj puol. bumo dobile ruh.. Pilok: Ceu lejtu dejua za par ruh!? Jape: Kaj pa se ti misliu! N.vejš ti, kok j. dragu spajn.. Fabe: Uohku tj.be, ku spiš na sene. Bal.! Gr.š, al n.? Pilok: N. gr.n! Te me j. lejpšj.! Pilok s. prpravla da bu uodošiu naprej po Zdouneh Blj.ckeh. Juhanca: Pilok, kaj v.c gr.š? Uostane š. do južn.! Pilok: A gr.n! Pitlar ne žive uod an. hiš., tok ku uoštar n.da uod anega covejka. Šlišat j. popejvajni. "Blj.ckarca j. trua uan, da je prajd. dan…" Pilok s. glih spravla da pud., ku s. zamokn. i zaglida nekan f praznu. Luba: Ej, ledi! Pilok s. j. spit zamokneu! Pilok, kaj videš? Pilok: ...ledi pozabele na uan... nešc. ga v.c n. sej.... znen uodošuo s. ka j. lepu... I spit mu nej nešc. virvou. XLII. ( š t . r d e s d r u g a p r p u v e d ) M e k l o . š n a s k . d n i c k e …Son rikeu, bun v mire zaspou, ku m. na ankat nekaj žukn.… Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar DUM I SVEJT - Dom i svijet / casopis Dom in svet FRDK PRDK CZS – u knjizi rugalica za Ferdu / v knjigi posmehljivo klicanje Ferda KANGOL CUKR - vrsta smedeg kandiranog bombona / vrsta rjavega bonbona KVACKAJN. - kukicanje / kvackanje LEMAT – tuci / tolci MEKLOUŠ - sveti Nikola / sv. Miklavž MEKULENU - Praznik sv. Nikole / Miklavževo MRTOV (MRTOF) – mrtav / mrtev NAGUNDAN - previše obucen / prevec oblecen NASTAVET - staviti kapu da je napuni Meklouš / nastaviti Miklavžu NASTRAŠET - postaviti strašilo / postaviti strašilo PESTIU (PESTEU, PUSTU) – pustio / pustiti POUŠTORCOK - vrsta bombona / vrsta bonbona STARU LEJTU - Stara godina / Silvestrovo SVITE ANDR. - sv. Andrija (30. 11.) ŠKRNICOL - papirnata vrecica / škrnicelj ŠTEJ.JO – citaju / berejo UOBREJSTE JESKAT – izazivati / izzivati UOGLUŠK. POBIRAT - praviti se gluhim / delati se gluh UORGLC. - usna harmonika / orglice HR V Zdouneh Blj.ckeh snejg sipl. v.c uod svitega Andr.ta naprej. Na uoknah so ledin. ruž., a z.s strehi visejo doug. svejc.. Tj.ntre nejke dj.l.c j. šlišat pos. ku uajajo. Blj.ckarc. pr letirne šivajo, plj.t.jo, kvackajo, krpajo… Blj.ckarje prtiskajo svoj. hrpt. k pj.ce i drejml.jo. Fabe štej. novin., ku s. jen rj.c.: "Dum i svejt." Mekulenu j.! Na mojhneh uokneh j. te pa ton videt kok decica nastavlajo Meklouže. Fanticke dajo škrlack., dejkolc. pa talarck.. N. da s. jen pojt š. spat, zok imajo uod seh svicov najrajše svitega Meklouža. Lencka nauaga pod kuotu, kej s. kuha zil. i m.su. Kok j. buo koda, ku j. Meklouš š. nen nuosiu s. mejnejo Jurce i Lencka. Jurce kihn.. Lencka: Bug pomagej! Jurce: Kok j. buo lepu, ku smo ble mojhne. Nan j. Meklouš kaj prnisiu. Zmiron son jemiu poun škrlacok! Lencka: O, kaj s. me j. prnisiu na talarje! Cukr., uorejh., bljeck., rut., kopic.... Jurce: Pozabua se r.c da j. bua ces s. pouožj.na šiba. Lencka: Ja, ja! Tok, ku i pr tj.be. Puol. j. cejuo lejtu staua v kute v hiše. Jurce: "L.jo, spit uobrejste ješc.!" J. buo, a? Lencka: Al pa "L.jga, spit uoglušk. pobira!" Jurce: Lencka, a koda j. tj.be Meklouš pr.stou nuoset? Lencka: Ku j. mamoka rj.kua, da bu uona daua tostu kaj son Meklouže narucaua. Kaj pa ti? Jurce: Ku son prepuoznou naš. blj.ck.. Lencka: A kaj s. zmisleš, kaj nan j. Meklouš nuosiu pr gospude? Jurce: Zmiron so ble kangol cukre v mojhneme škornicolcke. Lencka: Pa svita podubeca... Zašliše s. trobinteca. Jurce: Valda n.gr. spit "Frdk Prdk"? Lencka: Hi, hi, hi! "Frdk Prdk Czs"? Prid. kodu druge ku Ferdo. A Jurce i Lencka n. muorejo virvat ku ga zaglidajo kosmatega i rogatega. Ferdo zareškla z lanceme. Jurce (nasmiha s.): Ferdo, kan pa gr.št., ku st. tok nagundane? Ferdo: Nakar m. samu zmislet! Za gaspuado son mougu spilat gordega ajngela. Son porsu paglidat kok j. kaj Pilok? Ka j. s. zif? Jurce: Živ i zdraf! Ferdo: Piiileeek (zuov. ga)! Najprejk se tihu. Puol. se na ankat zašliše: Aaaaa! Ti antekrist! Jouuuu! Zašliše s. zapomagajni. Prjamra Pilok s pounen kuošon na hrpte. Drži s. za ran.no nuogo i jamra.. Jurce i Lencka s. skrij.jo. Ferdo: Pilok! Kaj te pa j.? Pilok: Jou! Jou! Jou!... Pilok poglida uokule sj.b. i zaglida namackaranega Ferdota. Straše s. ga! Pilok: Na, zglida da son mortaf! Ferdo: Tu son j.st, Ferdo! Ka m. na paznaš? Pilok: Mj.n. j. Girofka z vilame žukneua! A koku st. vi hmorle? Ferdo: Daj Pilok, pr.stane! Živi smo no zdravi! Na žauast fseh Blj.ckarjov! Pilok: Živ son! Živ son! Pokaž.jo s. Jurce i Lencka. Lencka: Pilok, ka j. buo? Pilok: ...N.bušt. virvale! Huden j.st po Zdouneh Blj.ckeh i pr fsake hiše j. Meklouš nekaj pesteu i zam.. L.jte, poun koš! Jou (prim. s. za nogo)! Ferdo: Viden, viden! A ka j. s tvajo nago? Pilok: Pocakt., da van povejn uod kraja! V.c j. bua toma. Kan con pojt zd.j!? I gr.n te j.st s pounen kuošon spat na skodnicok uod Girofke. Jurce: A zak glih tj.? Pilok: Son zracunou da j. uona na ride za pitlarcka. Lencka: A, ja? Naša muma vas cakajo i ješc.jo, kej st.? Uosobejnske smo ble na ride! Pilok s. prime za guovu. Ferdo: I ka j. buo puolej? Pilok: Son rikeu, bun v mire zaspou, ku m. na ankat nekaj žukn. (pokaž. kej). J.st zajaukn.n i zaglidan Girofko. "Ti antekrist! " rj.c. uona. Nej m. prepoznaua. Uod straha j. somu spestiua un. vil. i pobejgneua. Ah! Ah! Ah! Jou (prim. s. za nogo)! Vse s. nasmej.jo. Jurce i Lencka pocn.jo zavezivat krvavo Pilokovo nogo. Cez nekaj cajta prid. Girofka. Girofka: Uotpraste me, prelejpe muj Pilok! Ti rejvne sramak! J.son kriva! Pa senu son šua za nastiu. Pilok: Duobru j., duobru! San son se kriv! Son trebou podelet z drugeme kaj me j. Meklouš prniseu! M. j. Bugoc štrafou! Duobr. vul. postan. i Girofka. Girofka: Aha! Meklouža se duobeu i na Girafkenen skodnicke, a? Vse s. nasmej.jo. Al n. za dougu. Zok Pilok s. j. spit zamokniu. A Ferdo j. misliu da j. Pilok mrtov. Ferdo: Na! Pa st. ga vbile. Kaj bu zd.j gaspuada rj.kua? Ferdo uodhaja. Zajnin j. buo šlišat kok cejleme svejte ponavla: "Blj.ckarje so vbile Piloka! Blj.ckarje so vbile Piloka! Blj.ckarje so vbile Piloka!" A Blj.ckarje so vejdle, da j. Pilok somu zamokn.n. I da bu spit kaj povejdou kaj vide. Se ga uopkolijo. Pilok: Pilok sprubou... duobru i suobu na svejte... Girofka: Pilok, r.ce ti mj.ne zak j. prjepou Malnarjav malon i Žagarjava žaga? Pilok: ...Nejso nec dale na... svojga zavjetnika... svitega Meklouža. Se s. spoglidajo i zamislejo. I tok j. v Zdoune Blj.cke pociu huodet grde ajngol. V podube Ferdota. A Pilok j. uod unda mau bol pazeu, pr kome j. rid za pitlarja. XLIII. ( š t . r d e s t r i t j a p r p u v e d ) V . o š t a r i j e " P o d g . a t k o b u k v o " ...I ku s. tok z.stan.jo furmane i hauzirovce puol. j. sega! I duobrega i suobega. N. vej s., kire s. bol repincejo. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar AJNC - vrsta igre s kartama / vrsta igre s kartami AUFBIKS! - poziv na tucnjavu / poziv fantov na pretep CJ.SAR – car / cesar CUCKA – djecja duda / otroška duda PODOUGUAST – duguljast / podolgovat FRTAJL VINA – cetvrt litre / cetrtinka litra GLIH ZDEJ - odmah, sada, u trenu / ravno sedaj HARTAT – kartati / kartati KEPICNU – kupljeno u trgovini / kupljeno v trgovini KLECIC - klececi / klecece K SJ.BE PRIT - oporaviti se / priti k sebi KUŠTA - košta, prehrana kod drugoga / prehrana pri nekom drugem MAC.HA – pomajka / maceha MEDET S. - žuriti se / mudeti se NA GOUO RET POSADET - dovesti do propasti / privesti do propada NAGUNDAN - previše obucen / prevec oblecen NAJHUJ. - najstrašnije / najhujše POMEJŠAT - izgubiti razum / izgubiti razum PRCAKIVAT – ocekivati / pricakovati REPINCET – jaditi se / repenciti se RUSAK - naprtnjaca / nahrbtnik SPIT (SPIKE) – opet / ponovno ŠTEFAJN. - Praznik sv. Stjepana (26. 12.) / Štefanje, praznik ŠTEFAN VINA - dvije litre vina / dva litra vina TIPKA - vrsta kruške tepke / tepka, vrsta hruške UOD TET DO TON - odavde do tamo / od tu do tam UOHARTAT – okartati / okregati UOTPRT – otvoriti / odpreti ZABANDAT – zakockati / zakockati, zapraviti ZMEJŠANOC – ludak / norec ZVRNET – prevrnuti / prevrniti HR SLO V Zdouneh Blj.ckeh imamo ano uoštarijo ku je po domaci rj.c.mo "Pod guatko bukvo". Do pred kratken j. otprta somu dvakrat na lejtu. Na Vezomske pondejlok i na Štefajni. Unda Blj.ckarje n. sedimo za mizame. Al smo za šankon, al pa na plise. Nej dougu tega, so s. pocile stavlat i furmane. Uod Prizeda do Dejuonc, uod Kocivsk. Rejk. do R.zug jeh j.. "Uoštar, daj uotpre!" - ga bedijo i ponuoce. I puolej j. na ankat pouna uoštarija. Tu i nan Blj.ckarjon paš. da j. uoštarija v.ckrat uotprta. Zok v nedejlo po maše švign.mo nutre i na stojec popij.mo tosta frtajlcok vina, al pa guažok rekijec.. I puol. hitru domu, da s. naš. žj.n. n. be jadel.. Buožic gr. i zd.j so s. pocile stavlat š. hauzirovce ku s. vracajo domu. Najprejk v uoštarijo puol. kumoj domu. Pomejnet s. ka j. nuvega po svejte. I ku s. tok z.stan.jo furmane i hauzirovce puol. j. sega! I duobrega i suobega. N. vej s., kire s. bol repincejo. Zdej j. uoštar kepiu š. miz i stoucov. Da budo uohku hartale. A bojijo s. Ferdota. Zok hartat s. nej smejuo. Tok pravjo i za Trstjankenega i Girofkenega moža. Da so s. prejk ku doma, stavele "Pod guatko bukvo". A zajn. pravjo da uoni n. gr.do hartat nego da gr.do gebet. Starje fanticke glidajo c.z uoknu uoštarij.. Šliše s. hripava i pejana pejsma. Adon moške ku ima s. uoci rdic., touc. z roko po mize. Druge krika. Tritje tule ku da j. pobenaviu. Cistu so podevjale. A Fabe i Jape imajo cistu drug. brig.. Fabe na vrte glida svoj vus na vrhe sliv.. Prid. Jape. Jape: Lejpe muj sused, kaj pa dejua tvoj vus na vrhe sliv.? Fabe (zmajiva z guovu): Tok l.j j. buo. Te bun zd.j povejdou. Nec te n. bun skrivou. Son šlišou da s. cuprnic. z mostjo maž.jo prejk ku poletijo. A ti vejš, da j.st n. v.rjam.n vajn.. Jape: Ja, vejn! Fabe: Pa te j.st namaž.n naš vus. Son rikiu, da videmo zd.j pr cem smo. C. cuprnic. rejs letijo, puol. bu i ta vus… I kaj nejso zarejs poletejua! Zd.j pa ti mj.ne r.ce, ka j. tu? Jape (nasmejh mu gr.): Duobru se jeh namazou. A vejš kaj te j.st preporucan? Fabe: Kaj? Jape: L.j, zd.j, zd.j, bu svita Luca. Pocne ti lepu dejuat stoucok, pa buš cuprnic. glidou za Buožic. Fabe: A daj, daj! Kok bun vejdiu, kir. so? Jape: Te bun j.st povejdou! Jape s. uozira uokule sj.b. i na vuha nekaj govori Fabete. Fabe prkimava. Jape: Ti somu prprave dvanajst vrst drv za stoucok. Nec žoblov. Uok pud.jo za tabo ti jen somu vrze koruz. po pute. I ku prid.š domu stoucok prec na uogon! Fabe prkima i uobodva uotid.jo po drva... ...Girofka i Trstjanka pij.jo kofitk.. Girofka: Trstjanka, kaj ti vejš, zak treba decico skret pred hauziravceme? Trstjanka: Zak? Girofka: Da s. n. be navadele klet. Trstjanka: A tak?! Prid. Pilok. Girofka: O, Pilok! Uot kej pa ti? Pilok: Z uoštarij.. Trstjanka: L.jga, l.jga. Kaku j. nutre? Pilok: S. j. zakaj.nu uod fajf. Miz. razmetan. son pa tj.. Potlejh luž. uod pejac.. Girofka: A kaj ceš prcakivat uot pijancof!? Pilok: Pozdravlajo vas vaši moži. Pijance! Trstjanka: Ha, ha, ha! Girofka: Daj, daj! Kaj s. mameš? Naše hauzirajo! Pilok: Rejs, rejs! V.c dva dni so na kušte "Pod guatko bukvo." Trstjanka: Girofka, kaj misleš, mu j. za vorjat? Girofka (zamahn. z roko): A bom. j.! Pilok jih n. pazna zak ih nej š. nigdar vidu. No, pavej, Pilok kok muj zglida? Pilok: Suh, vesok i podouglast! Brke! Jegra na uorgolc. i fsake tulku zavikn. "Aufbiks"! Trstjanka: A nešc. s. na pr.makn., ka n.? Pilok: N. zok nešc. n. vej, ka j. tu... Jaku rad govori. Girofka: Tu nej uon! Muj nejma brkof i n. koun.! Pilok: Pa š. koku da! Zglida da s. j. na hauzirajne navadeu sako surto bedastuoc. Trstjanka: No, pavej kak pa j. moj? Pilok: Majhon, al dj.b.u! Brke. Govori somu š. po hrvacku. Somu š. te pa ton rj.c. kaj po domaci. Da j. kepicnu s. bulj. ku domaci, prave. I skuze vlejc. fajfo. Trstjanka: Na uorgelc. rejs jegra! Al nej nigd.r fajfou? Tu so kaki Gibarje, al pa Bajtarje! A kaj pa dejuajo v.c dva dni v uoštarije? Pilok: Tok l.j ku son te rikeu. S furmane pij.jo i hartajo. Durak, ajnc... I na uorgolc. jegrajo. Girofka: Te dva budo š. svaj. grunt. zabandale. Pilok: Uoštar j. praveu, da j. ankat an furman uostou štire dniv.. A zajdon dan da j. peu somu š. na kredo. Š. neguf kojn, da j. uovos jeu na kredo. Trstjanka: Na kredo? Pilok: Na viro! Ku uoštar vide da cuovejk nejma v.c krajcarjov, a š. j. žejgon, zam. kredo i na vrateh nar.di crteco. Girofka: Kaj se i ti puoceu pabirat od furmanof i hauzirovcof? Trstjanka: Na viro, praveš! V Blj.ckarije be rj.kle: "Dužan Blj.ckar je na zdraven bauan Blj.ckar!" Girofka: Pilok, a koda se ti puoceu pet? Pilok: Pravejo, da son po malen pociu š. v zibke. Da son jukou i nejson tiu zaspat, pa so me mac.ha dale cucko namocj.no v rekijeco. Somu da bun tihu. Girofka (s. smej.): O, ti sramak! Druga decica so jemejua v cucke cukor, ti pa rakijico! Pilok, kaj bešu ti spike paglidat kaj j. navega v uoštarije? Pilok: Uod tet do ton j. somu pid.sit korakov. Pojt. sam., ku mj.ne n. virj.št., da so ton vaši moži. Trstjanka: Pilek, no! Tr vejš, d. žinske nigd.r na hudjo pa uoštarijah. Girofka: Ne pa dnive, ne pa nuoce, ne z maškeme. A sam. pa š. mojn. Trstjanka: Na, Pilek! Te imaš mau špj.ha za puajest, pa p.jde paglidat! Je c. so ton rejs naši dva? Pilok: O, fala te lejpa! Kaj con jen r.c? Trstjanka: Pavej ti nen, da ok kanjo prit, n.j prid.jo kmale (grozi s. z roko)! Pilok: Bun, bun (grozi s. i uon)! Girofka: Pa kmale pride! I prn.se me pokazat neguv. uorgolc., ok ceš da te virj.n, da j. tu rejs muj. Pilok s. uotprave prute uoštarije. Trstjanka: A moj naj te naštej. sjeua kej j. hauzirou. Pilok s. zadihan kmale vrn.. Girofka: Kaj pa j. Pilok, da se tok zadihan? Pilok: V anen kute j. šlišat koku kounejo i karajo s.. Glih zd.j s. budo potoukle. Adon j. š. mj.n. prašou c. ga poznan. Son mu rikeu da n., pa me j. rikeu: "Puokle m. buš zdej." I da m. bu! (pokaž. z roko). Trstjanka: No! Kej j. zd.j Ferdo, a? Girofka: Naše dva s. n. be nigdar pakarale i patoukle. Lepu se ti rjekua Torstjanka, da so tu ane Gebarje! Kaj se š. vidu? Pilok: V drugen kute ledi krikajo, vrišc.jo, nazdravlajo. Nec s. n. šliše uod galam. i nec n. vide uod dima. Trstjanka: Bukca v.c na paznajo! Sen j.st rj.kua, d. bodo te furmane je hauzirauce viro zgebile! Pilok: Adon stalnu govori: "Boga nej! Vraga nej! Boga nej! Vraga nej!" Girofka: O, j., j.! Uobodva so! Kaj vejšt. kok j. buo ku j. vrage smejtou ruk na guave? Pilok: Koku? Girofka: Rj.kle mu so da naj gr. v cirkof. I da mu bu ruk uotpou. Pilok: Nej biu valda vrak v cirkve? Girofka: Kaj pa ti misleš! Šu j. v cirkof z anen ruogon. A ku j. pršu ven j. jemeu dva. Trstjanka: A zakej nan tu gavariš? Girofka: Tak l.j j. i pr cavejke. Slabemu cavejke muolet bol škude ku kariste. Pilok s. zmisle da ima nekaj v žj.pe. Pilok (z.s žj.pa potign. uorgolc.): Girofka, l.j te so uorgolc.. Girofka (glida uorgolc. i cude s.): ...Rejs so naguv.! ...Zd.j vejn, da j. tu muj! Al ga bun uošputaua ku prid. damu. Pilok: A tvoj Trstjanka, j. govuoreu: Križevci, Sveti Petar, Treme, Kapela... Trstjanka (cude s.): ...Za pit ran bažjeh! Zd.j te verjam.n. Pilok: ... Erdut, Salvaš, Almaš... Trstjanka: Duabru, duabru, Pilek. C. buš fs. naštou, nabuš do jutre guatav. Pilok: So rj.kle, da so špancirale po Zagr.be. Da s. j. za zgebet! I da so ledi tok rejvne, da š. gnuoja nej uokule hiš. Girofka i Trstjanka s. jadejo. Pilok: A vejšt., ka j. buo puol.? Girofka: Kaj? Pilok: Na ankat nutre prl.ti Ferdo i neguva kumpanija žandarjof! Trstjanka: Kaj pa so tle jemet? Pilok: Hauzirovc. j. sopejnou za nek. popirj.? Girofka: Kak. papirj.? Pilok: Popirj., da uohku hauzirajo. Trstjanka: I kedu nejma? Pilok: Une da pud. ž nime na vizito... Girofka i Trstjanka ga cudnu poglidajo. Pilok: ...štelungo. Vojsko! Girofka: I kaj j. buo puokle? Pilok: Nec, rajše so vešle nozaj hauzirat! Trstjanka: Ka pa damu? Girofka: A aomu na budo nec pršle? Pilok: Uobodvej vas lepu pozdravlajo. S. jen j. medejuo pojt nozaj hauzirat! Girofka i Trstjanka n. muor.jo virvat. Trstjanka: Aaajouuu mj.ne! C. me bu pa tu naridu, pola naj s. me v.c na pakaž. pred uaci (žuga s.). Pa na kl.cic m. j. prasu naj ga zam.n. Pilok: Kaj te j. uob.cou? Trstjanka: Zajdno mudo! Da bun uoblejc.na pa zajdne mude! Zmiren je poršu uokrugu z uoštarij., pa j. gavuaru: "Micika moja, Micika moja! Uablejc.na buš po zajdne mude." Pilok: Pa se bua? Trstjanka: Makaki! Sen mo nagraziua d. bun j.st tude ankr.t poršua damu uokrug.a. Tak ko da uan! Pilok s. nasmej.. Pilok: Ah! Ah! Ah!... A kaj c. te zajdna muda! Poglejt. mj.n. (pokaž.). Glavnu da cuovejk n. uozib.! Kaj pa ti praveš Girofka? Girofka: J.z.s i Marija pamagaj! Mj.ne s. j. za zmejšat. A kok s. j. samu mameu zam.. Tri lejta m. j. pruoseu! Ok be buo zd.j, n. be ga šankat ziua! N., n.! Pilok: Zakoj se ga uopc. ziua? Girofka: Zak? Zak s. me j. smileu! Kok be sramak živeu, ku se nej znou nec sam uobornet... Ankat j. vuol. kepavou v uoštarije. Pilok: Vuol.? Girofka: Nejso znale ne pa ravnen pute huodet. Prec so zavile na kako strajnsko stazo. Adon s. j. skuze trisu. Pilok: So saj vbugale na komando, hajde, eha...? Girofka (deboku diha): Ma kej! Cistu so ble gluhe. J.st na muor.n nekok k sj.be prit! Kaka kaštiga j. pršua nad mano i nad Zduajne Blj.ck.! Pilok: Bude vesiua da ga nej vojska ziua sabo. Ka vejšt. zak st. dobil. pejanc.? Girofka i Trstjanka nec n. rj.c.jo. Pocn.jo jukat na miu pomagajni (šliše s. Bug pomagej!, Bug pamagej!). Pilok: : Zok st. po dožje rubo pral.! I tok so Girofka i Trstjanka š. naprej sam. grent skep držal.. A nihe moži so š. naprej hauzirale i hauzirale. Ku s. j. Pilok nazajdnu zamokneu j. govuoriu: "V krajcarjeh j. vrak! V krajcarjeh j. vrak!" Ku so ga Blj.ckarc. prašal. c. budo nihe moži š. dougu hauzirale j. rikiu: "Blj.ckar gr. c.z vilko lužo....vilko lužo...vilko lužo.!" Somu da unda š. nejso vejdle kan j. tu. I tu s. j. kmale pozabuo. V Zdouneh Blj.ckeh so adventne cajte. Bliža s. Buožic! Blj.ckarje smo pocile mah nabirat i uorejh. trt. XLIV. ( š t . r d e s š t . r t a p r p u v e d ) L i c e t a c i j a p r a š c j e h n u g ...Kaj so kaj gosput rj.kle? Da j. na svejte i duobreh i suobeh ledi. N. tu! Kaj so rj.kle ku so vidle našo prašcjo nuogo?... Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar LICETACIJA – licitacija / dražba MUOLET – moliti / moliti PROŠTEJNE - proštenje crkvenog zavjetnika, nekoc i zahvalni dan za dobru ljetinu / prošcenje cerkvenega zavetnika, nekoc tudi zahvalni dan za letino PATRUN - crkveni zavjetnik / patron POVZDIGOVAJNE - svecani dio mise / povzdigovanje pri maši SAN BUG NAS VARE – usklik "sacuvaj nas, Bože" / vzklik "sam Bog nas varuj" UOLTAR – oltar / oltar VŔŠKE PRAZNEK - seoski praznik / vaški praznik VRUOCJ.NU – ureceno / uroceno SLO Ranu vutra v Zdouneh Blj.ckeh. Kumoj s. dejua dan. Uoplincarjov pj.t.h nas bedi. Po stare vire s. najprejk sid.mo na špamp.t i zmulemo. Mom. i star. mat.r. mulejo naprej. Blj.ckarje mulemo i po sidon pute na dan. Vutra ku zazgoni Zdravemarija, pr.d južno, popudan uokule štort., zv.cir ku zazgoni Zdravemarija, pr.d vecirjo i prejk ku s. gr. spat. Vutra i zv.cir gospodar grenta sakmu natuce an guažok rekijec.. V Zdouneh Blj.ckeh j. najvicje váške praznek. Prošt.jni. Praznik crkvinega patruna. Nj.ga se zuov.jo na pomagajni… Žj.na ku bu rodiua, hauzirovoc, punca ku be s. rada uoženiua, uonemugle starcok i starica. Patrun j. posrejde mojd Bugon i covejkon. A po maše, tok ku saku lejtu, potejka licetacija prašcjeh nug. Šlišat j.: "Du da v.c! J.st bun to!" Ti daj uno!" Jurce i Lencka s. vracajo z.s prošt.jna našga crkvinega patruna. Jurce: Se vidua! Gosput so fajn nabrale. Lencka: Zdej budo uohku kepile šan zgun. Pr Uoplincarjoveh so zbolejle gospodar i gospodina. Šliše s. kašlajni. Fabe i Juhanca ležijo nagundane v špamp.te. Fabe: Glih zdej nas j. mugua ta gripa zdejuat. Juhanca: Na! Prošt.jne, mi pa k maše n. muormo. Fabe: Ku na truc! Juhanca: Buožja kaštiga (prekriža s.). Daj s. i ti! Fabe s. prekriža somu na pu. Juhanca: Kok pa s. tu križaš? Fabe: Ah, kaj! Bugoc bu na kraje glidou kok son svoj križ nuosiu, n. pa kok son s. križou. Prid. Jurce. Jurce: Bugdaj! Juhanca: O, Jurok! Lejpe muj! K srice se pršu. Se vrgeu kaj v škrabolco? Jurce: Muma, tr vejšt., da zmiron kaj vrž.n. Juhanca: Duobru, duobru! Povej kok j. buo. Koga se kaj vidiu? Jurce: Žj.n. ku budo rodil. i punc., ku be s. rad. uoženil.... Juhanca: L.jga! Somu žinsk. j. glidou. Jurce: ... i pouna cirkuv stareh ženic z.s crneme rubce na guovah. Fabe: Jurok ima prof. Patrun j. glih za tak.. Kaj so kaj gosput rj.kle? Jurce: Da j. na svejte i duobreh i suobeh ledi. Juhanca: N. tu! Kaj so rj.kle ku so vidle našo prašcjo nuogo? Jurce: Da j. najvicja i najlejpja. Fabe: Daj mir Juhanca! Jurcok, rajše povej kok j. potejkaua lecitacija? Jurce: Po maše s. j. pr.d cerkvijo zobrauo aneh ledi na kep! Fabe: A daj me r.ce, du j. pj.lou licetacijo, zd.j ku nej mižnarja? Jurce: San gosput! Juhanca: Kaj so š. kaj gosput rj.kle por maše? Jurce: Da kodu v Bugoce žive, toste v Bugoce i hmr.. Fabe (naguos): Kedu v Bugoce žive, toste nigdor n. hmr.! Juhanca ga zaskrbl.nu poglida i pouoži mu rouko na cj.uo. I pr Uosobejnskeh s. šliše kašlajne. Jape i Luba ležijo v špamp.te. Na guovah imajo kapc. s cofkon. Pocn. zguonet. Uobodva dajo kap. z guovi dule i prekrižajo s.. Jape: Luba, kaj pa nan prof za prof j.? Luba: N. vejn. Neka gripa (zakašla). C. nejsmo vruocj.ne. Jape (nej prof šlišou): I vrocina š. povorhe praveš! Pa glih na tak praznek. K srice nan bu Lencka povejdaua kok j. buo na prošt.jne. Luba: J.z.s, kok be šua j.st rada k maše. Jape: Kok j. tu zd.j na ankat? Zmiron se govoriua, da nejse rada hodiua k maše? Luba: Ja, tu j. buo ku son bua muoda... So naša moma stalnu govorile: "Buosa hode, a pr.d cerkvijo s. preuobuj." Jape: Da n. be potpuat. raztrgaua, ka n.? Prid. Lencka. Lencka: Bugdaj! Luba: O, Lencka, lejpa moja! Kumoj son t. prcakua. Se vrgua kaj v škrabolco? Lencka: Son, son! Luba: Kok j. buo? Lencka: Hauzirovce i pouna cirkuv starckov ku so držale svoj. škrlak. v ruokah. Jape: Ka se ti somu mošk. glidaua? Kaj so gosput rjekl.? Lencka: Da bu zd.j uohku popraveu strejho, ku j. na licetacije prodou pounu domaceh kobas, suhega m.sa i prašcjeh nug. Luba: Kaj so rj.kle gosput por maše? Lencka: Da nej viron une ku stalnu k maše hude, nego une ku virj. v Boga. I da j. na svejte duoste grejšnekof. Jape: Se šlišaua! Fabe z raminon rukn. Lubo, a uona pa nj.ga nozaj. Luba: A kok j. buo na povzdigovajne? Lencka: Gosput so po cirkve žinsk. uogledivale! Luba: Aaa, j.st vejn zak! J. glidou kir. so cuprnic.. Jape: O, San Bug nasvare! Luba: Ja, ja! San Bug nas vare! Lande kej ima Bugoc an uoltar, ima vrak dva. Jurce i Lencka uotid.jo i na pute sricajo Piloka. Zamokn.n j.. Jurce: L.j Piloka! Lencka: Tihu! Zamokn.n j.! Pilok: Pozabele st.... Jurce: Kaj smo pozabele? Pilok: ...na izrocilu. Lencka: kaku izrociu? Pilok: …izrociu st. dobile uod svojeh stareh uocitov i mat.r.... sak dan muolet za familejo...za ževino...za duobro lejteno. Jurce i Lencka s. spoglidajo. Jurce: Pilok, imaš š. kaj za povejdat? Pilok:…da j. por gospude pouna škrabolca knuofov. Jurce i Lencka s. nasmejejo. Po praznike crkvinega patruna so šle hauzirovce spit hauzirat i sricnu so s. vrnele. Žj.n. so sricnu rojeval.. Punc. so s. duobru ženil.. A starcke i staric. so dougu ževejle. Cirkuv j. dobiua nov. zgonuv.. A Pilok j. govuoriu da s. budo decica skuze mojn bale našeh mracnikov. I da n.budo v.c drcale domu ku bu zgonejua Zdravemarija. XLV. ( š t . r d e s p i t a p r p u v e d ) A n e n a p u n o c k o , d r u g e s v i n . c t a l e t ...Ka se bua na punacke? Nejson, a ti? J.st tude n.! Sen rajše dama svinec taliua! Ka te j. kaj pokazauo? Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BAJDNAK - dan prije Božica (u knjizi veliki panj koji dogorijeva u peci) / dan pred Božicem (v knjigi tudi velik drevesni panj, ki dogoreva v peci) BRAJANIC. - brojanice, vrijeme izmedu sv. Lucije i Božica / cas med sv. Lucijo in Božicem CESTITARJE – cestitari / vošcilci FIRONG. - zavjese / zavese HLEJPCOK – žemljica / hlebcek HUJKA - božicno drvce / hojka, mala jelka JASOLC. - jaslice / jaslice KARTIC. - razglednice / razglednice KINC.N – okicen / okrašen NA TRI SVIT. VECIRE - na tri svete veceri (Bajdnak, Staru lejtu i Krajlovo) / na tri svete vecere (Badnjak – dan pred Božicem, Staro leto in Sv. trije kralji) PEJNC. - staklene kugle / stekleni obeski za božicno drevesce POGRASPAT – pocešati / popraskati PUNOCKA (POLNOCKA) - polnocka / polnocnica SVINOC - olovo / svinec SVINOC TALET - u žlicama se topilo olovo i zatim bacalo u vodu. Iz oblika rashladenog olova proricao se životni put i dogadaji u iducoj godini / vedeževanje ob taljenju svinca SVIT. LUCIJ. STOUCOK – stolcic sv. Lucije / stolcek sv. Lucije ŠTIFAJNI – Štefanovo, sv. Stjepan (26. 12.), dan poslije Božica / Štefanje, dan po Božicu TLEJT – tinjati / tleti UOBJEJTU – ogrizeno / objedeno, obgrizeno ZORNIC. - zornice / zornice, maše ŽRJAFKA (ŽORJAFKA) – žeravica / žerjavica SLO V Zdouneh Blj.ckeh hedu castemo Buožic. Z.s hiš deši kreh ku so ga na Bajdnak spj.kl. pridn. gospodin.. Gospodarje dokoncivajo jasolc. v kute hiš.. Zobrale smo s. pr uognišce i glidamo kok nan bukove pajnicke praskajo, cvilejo i pukajo. V zrake j. cutet nekaj svitega i n.pozabnega. Šlišat j. da an. Blj.ckarc. lejtos nejso bl. na punocke i da so rajše razbejl.ne svinoc na žlice grejl. i puol. ga metal. v huodno vuodo. Svinoc j. naridiu lep. podubec. zos kireh so puol. prerokival.. Spit drug. so uopazival. ce kaj cvile i puka na uognišce. Jape ima guovo, ano roko i ano nogo povizano. Fabe j. vos pograspan po lice, tok da ga nej za prepuoznat. V ruoke nuse svit. Lucij. stoucok. Ku s. sricajo, n. prepoznajo an druzga. 1. Jape: Ka se tu ti, Fabe (n. prepozna ga)? Fabe (n. prepozna ga): Jape, ka se tu ti? Kaj pa j. buo? Jape: Poslizniu son s. na lide, ku son šiu s punock. domu. Fabe: Bom., tu nej duobru znamejn. c. cuovejk pad. na pute s punock.. Jape: Kaj pa j. tj.be? Vos se neka pograspan! Fabe: Lepeh cuprnic son se nakuopou s tejn Lucijenen stouckon (pokaž. stoucok). Jape (oglediva Fabeta): J.z.s i Marija fajn so t. uograspal.. Vejš kaj s. mj.ne vide? Fabe: Kaj? Jape: Da ti nejse postupeu tok ku son te biu narucou. Fabe: Kaj pa se me narucou? Jape: Ku se pršiu domu be mugiu Lucijen stoucok prec v uogon vrc. Fabe (graspl. s.): A tok? Ka so m. zatu? Jape: Se jen potrisou koruzo po pute? Fabe: Ka se me rikiu? Jape: N. be t. vj.l., c. be jen mj.tou koruzo. Be jemejl. dejuo. Al glavnu j. da se živ uostou. Fabe: Vidiu son jeh! Jape: A kir. so? Fabe (v šal. s. mu grozi): Aaa! N.buš m.! Tu vejn da s. n.smej povejdat! Jape: Somu tu me r.ce, c. jeh j. buo duoste s hrbton uoborn.neh k uoltarje? Fabe: Ooo, duoste, duoste! Zd.j pa doste! Nekar m. v.c sprašivat. Jutre j. Štifajni! Bu treba kuojn. pj.lat žignat. Na! J.st pa tak! Jape: J.son s. glih prpravlou kuoš. pl.st. Na, poglej m. kak son j.st! Fabe: Midva smo za Buge s. jukat! Ka son te v.c cestitou Buožic? Siž.jo se v roki. Jape: Sricon Buožic! Pa uoproste uok j. buo kaj tazga lejtos! Fabe: Uoproste i ti! Somu da bu zdravja, pa bu sega! Mimu gr. Pilok. N. prepozna jeh. Pilok: Bugdaj duobre ledi! Jape (glida ga): L.j ku nas ledi n. prepoznajo. Bal. gr.mo se ano rekijeco puopet. Fabe: Prof imaš. Fabe i Jape uotid.jo na rekijeco. 2. Na pute s. sricajo Juhanca i Luba. Najprejk se cestitajo Buožic. Juhanca: Bugdaj zdravja i duobr. lejten.. Pa uoproste uok j. buo kaj tazga lejtos! Luba: Bugdaj zdravja i tj.be, tvoje famileje i pr živine srico. Uoproste i ti! Kej se bua? Juhanca: Son šua pepiu potrist po pulje. Luba: J. zj.mla dobiua žigon, ka n.? J.son kokušan i prascon daua an mau Božicnega kruha. Pa š. blj.ck. son metaua v štirno. Juhanca: Tok, tok! Da n. bu kaj vruocj.nu. Ka se požignaua živino na Božicno vecir? Luba: Ne somu živino. I hišo. So živino son zbediua. Son rj.kua naj je živina zvej za Buožic. A naše Plafke son daua i an mau soli. Juhanca: Tok j. prof! A se kaj pošlušaua kaj s. živina mejne? Luba: Son pošlušaua, al nejson nec šlišaua. Juhanca: Škuda! Ne j.st. N.vejn zak? Luba: Tu j. valda zatu, ku nejsmo bez grejha, a? Juhanca: Valda! Pravjo da na svite v.cir saka ževou vej c. bu k lejte zakuana... A daj me r.ce kok j. kaj guoriu vaš pajnicok? Luba: Nemiron uogon j. biu. Praskauo j.. Juhanca: Po tejn be morauo bet k lejte duoste uohc.te i duoste deci. Prnas smo uogon zrucale Piloke. Puol. vejš kok j. buo. Juhanca pocn. brojat na prst.. Luba: Kaj pa tu broješ? Juhanca: Nejso zle duhe somu o Božice. Dvanajst j. noci mojd Božicon i Krajloven. Luba: A n. hudejo somu zle duhe (glida po vuogleh hiš.). Pravjo da na Božicno v.cir na saken vuogle hiš. stoji po an ajngol. Juhanca: Pravjo, pravjo! Pravjo i da so n.bisa otprta na ta dan!... Ti! Ka se vidua, kok j. na uoltarje svejca dogorejua? Glih na punocke. Luba: Son, son! Kaj naj be tu pomejnejo? Juhanca: Pravjo, da nec duobru za gospuda! Luba: Uostale smo bez mižnarja, n.bumo valda š. bez gospuda. Juhanca i Luba gr.do naprej. Fabe i Jape so na rekijece. Glidajo kok snejgoc nalejta. Jape: Kok lepu nalejta, a? Fabe: O, somu najda! Bol zd.j ku na Vezom. Jape: Š. duobru da smo s. prave cajt uoskrbejle z muko. Fabe: Drgace be zd.j mugiu s taku guovu, ruzak na ramo i snejg gazet do malna... Kok j. buo kaj prvas na Božicno v.cir? Jape: A ku ponavade! Naša Luba j. ana vilka Bogomolka. J.son sedeu pr pj.ce i nauagou. Fabe: Kak j. biu kaj uogon prvas? Jape: O, n. prašaj! Naš pajnicok j. ceuo v.cir nemirnu guoriu! Fabe: Pr vas j. saj guoriu! A pr nas! Ku j. pogasniu! Jape: A, uogon treba varvat, da n. pogasn.! Du pa ga j. varvou? Fabe: Tu te j. buo tok! Gr.mo te mi na punocko, A uogon zrucamo Piloke! Smo mu rj.kle: "Pilok, ti somu nauagaj, nauagaj!" Jape: I kaj j. buo puol., ku st. pršle? Fabe: Nec! Pilok j. spou, a uogon pa v tome. Jape: Ta pravmu st. prepestile uogon. Kaj pa j. rikiu, ku st. pršle na pogasn.nu? Fabe: Da j. uobecou š. drugen uogon varvat i da nej mugiu s. uobajt! Jape: A kaj cmo! Zd.j zna bet suobja lejtina. Fabe: Naj bu! Bu saj Ferdo mojn j.mou za gospuodo! Fabe i Jape gr.do naprej. 3. Po pute prhajajo Girofka i Trstjanka. Cestitajo se Buožic. Trstjanka: Sricen Buažic! Pa uotpraste ok j. buo k.j tazga lejtas! Girofka: I tj.be! Uotpraste i ti! Trstjanka: Ka se bua na punacke? Girofka: Nejson, a ti? Trstjanka: J.st tude n.! Sen rajši dama svinc taliua! Girofka: Kja te j. kaj pakazauo? Trstjanka (z.s žj.pa potign. stalj.ne svinoc i glida podubece na nj.me): Duabru je suabu. Lencka pad sorcen nekej nuse. Girofka: Ooo! Mougua s. bu varvat pred cupron. Kaj s. vej i kaj bu? Trstjanka (mau bol poglida): Tu s. na vide! Girofka: Daj, da j.st viden. Trstjanka (nic. pokazat): P.jde stran!... Per Jurcete viden sablo... K lejte mo kaž. k sudaten p.jt... Por Uasabejnskeh s. bu mortvu tj.l. zvorguo... Kaj se ti dejuaua pr.d punacko? Girofka: Buo j. mauo pr.t punacjo. Stajin te j.st na mejste kej so tri mejaše... Trstjanka napitu pošluša. Girofka: ...Se tihu. Vogn.n s. dule. Vehu na zj.mlo i pašlušan. Trstjanka: Ka se k.j šlišaua? Girofka: Najprejk samu cvilejni z unga svejta. Trstjanka: Tu te bu da.u srico! Girofka: Pr mj.ne j. bom. nejbuo v.c dougu! Trstjanka: Za srico je zdravje treba v teh cajteh det k.j na mizo. Girofka: A kaj co dat ku nejman kaj dat? Trstjanka: Dine kreh, cj.sen, sejm.na, breško rekijco... Girofka: A kej co z.t rakijico? Trstjanka: J.st te jo bun daua! Pa š. kuabuk, žinske rubec je kluc.. C. bu kaj vruocj.nu! A daj me š. r.ce, se se k.j zaželejua ke se pašlušaua une svejt? Girofka (razmišla): ...Ku son tak pašlušaua i glidaua v uotprtu nebu, zaželejua se son samu tu da maj. kakuši ne be v.c bežal. k sosejdaven i pr nejh nj.sl. jejca. Trstjanka: A? Ka samu tu? Girofka: Pa da be jemejua duoste muk. da se be uofku kreh pj.kua. Trstjanka: Bom., zd.j ke j. snega do rite j. je mj.ne muk. perfalej.u... Mimu prid. Jurce i deli papirnat. uovck. i pastirck. za jasolc.. Jurce: Za vas ano uovcko(daj. Girofke)! Za vas anga pastircka (daj. Trstjanke)! Trstjanka: Ooo, fala te lejpa! Budo lep. jaselc.. Kok j. lepa! Ka se jo san naridu? Jurce: Son! Butra! Kaj me uohku povejšte, kaj m. bu doletejuo drugu lejtu? Trstjanka: Bun te! Daj, sazuj s. zes cejvla! Jurce se sozuj. crejvol. Trstjanka: No, zd.j ga vorze c.z ramo! Jurce vrž. crejvol c.z ramo. Glih unda prid. Lencka s košarco. Pogodi jo crejvol. Košarca pad. natua i restris. s.. Lencka pobira hlejpck. i blj.ck.. Trstjanka (glida crejvol): No, zd.j pa imaš! Z Lenckeno pamacjo, špica glida prute vraten. K lejte pud.š za dr.l cajta .od dume! Jurce s. prim. za guovu, nec n. rj.c. i uotid.. A Girofka i Trstjanka s. Lencke zahvalivajo za hlejpck.. Prid. Pilok. Lencka i nj.me da hlejpcok. Trstjanka: Girafka, viš tak j. tu, l.j! Uosabejnke jedo bejle kreh samu dva puta na lejtu. Porveput ke s. j. Isus radiu, a druge put ke j. vmor! Girofka: Lencka, tu vejn da s. pa stare vire deli kreh uosobejnsken, a n.vejn zak nan deliš i blj.ck.? Lencka: Mecet. jeh v štirn., pa n. bu nec vec vruocj.nu! Trstjanka (zacud.nu): L.jo, l.jo! Ka pa ti vejš o ten? Lencka (ponosnu): Muma so me rj.kle! Girofka: Lencka, kaj se se kaj zaželejua na Bažicno v.cir? Lencka: A zak? Girofka: Teskrat so nebisa uotp.rta. Lencka: Nejson vejdua! Trstjanka: Ok be bua rada lepa, s. mar.š v teh dniveh na stedj.nce gmivat. Pilok: Nekar jen virvat Lencka! L.j koku son j.st lejp (kaž. z roko na svoj. lic.), a nigdor s. n. hmivan! Se s. nasmej.jo i uotid.jo sake po svojen puosle. Lejtos so bl. najlejpšj. jasolc. pr Jurcete i Lencke. Jape nan nej tiu nigdor povejdat kir. so bl. s hrbton uobrn.n. k uoltarje. Nej ne Lucijenega stoucka v.c dejuou. A Blj.ckarje smo uod unda unmu ku kaj pocase dejua rj.kle: "Dejua pocase ku svite Lucije stoucok." V Zdouneh Blj.ckeh smo šle lejsk. nasejkat. Zok tepišon dan bu zd.j, zd.j! XLVI. ( š t . r d e s š i s t a p r p u v e d ) R e j š t . s . r e j š t . , z d r a v e , v e s i l e . . . Rejšt. s., rejšt., zdrave vesile, hedu debile, da be dougu ževejle i da be v nebisa poletejle! Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BUOBOK - zecji izmet (brabonjak) / zajcji drekec, bobek TEPIŠKAT - obicaj obilaska muške djece po kucama sa šibom i udaranja ukucana, uz izgovaranje:"Rejšte se, rejšte, zdrave, vesile...!*" / tepežkanje, ljudski obicaj, ko fantje prihajajo v hišo s šibami in ob udarjanju domacih izgovarjajo: :"Rejšte se, rejšte, zdrave, vesile...!*" TEPIŠON DAN - dan Nevine djecice (28. prosinca) / tepežni dan, dan Nedolžnih otrok (28. decembra) Opomba Bojana Pajnica (op.ur.): * Rejšt. s., rejšt., zdravi vesile, hedu debile, da be dougu ževejle i da be v nebisa poletejle! - Riješite se, riješite, zdravi veseli, dobro uhranjeni, dugo živjeli i u nebesa poletjeli! / Rešite se, rešite se, zdravi veseli, dobro debeli, dolgo živeli in v nebesa poleteli! Koda j. buo tok na svejte da so po zime roj.na deca hmiraua uod mraza. Zatu jeh j. buo treba uodkepet uod smrte. I tu z.s tepiškajnon. I ta obicaj s. j. do dan donos uobdržou. Tepišnega dniva v Zdouneh Blj.ckeh s. najbol veselijo muaje i starje fanticke. Kumoj docakajo dan ku budo spit zile uokrašj.no šibo v roki i potepiškale staru i muodu. Uod hiš. do hiš.. Uod sj.ua do sj.ua. C. jen kej n. be uotprle vrat, tostu lejtu puol. n. be buo sric. pr hiše. Tepiškarje so najprejk potepiškale gospodarja grenta i neguvo žj.no. Puolej uocita i mat.ro c. so ble pr hiše. Stric. i strin.. Starck. i staric.. A na kraje so pršl. na rid š. krav., uovc., prasce... Jurce i Lencka gr.do z.s šibame po sj.le i mejnejo s.. Jurce: Lencka, s. š. zmisleš, ku smo ble mojhne, pa son t. pršiu tepiškat? Lencka: Zmislen s., zmislen! Se duobiu uorejh. i komad poftic.. Jurce: Duobiu son i kolack. i blj.ck.. Lencka: A kok j. buo tostu ku Ferdo š. nej vejdiu za tepiškajn.? Jurce: Ku j. Ferdo vidiu, da s. tepiškamo j. rikiu da kaj s. mamemo. Lencka: A kaj nejse i nj.ga mau potepiškou? Jurce: Son, son! A uon j. misliu da ga dan zarejs (pokaž. z roko)! Me j. rikiu: "A ti bus mj.n. touku? " Puol. son mu povejdou. Lencka: A kaj ga nejse puol. navadeu tepiškat? Jurce: Son! Da muor. i jabka tepiškat! J. prašou: "Ka se?" Lencka: Kaj pa se mu rikiu? Jurce: Da n. s.! Somu un. pod kiro so zajcje buobke. Uobodva s. nasmej.jo. Sricajo Trstjanko, Girofko, Juhanco i Lubo. Jurce tepiška Trstjanko i Lubo, Lencka, Girofko i Juhanco. Šliše s. jamrajni. Jurce: Rejšt. s., rejšt., zdrave vesile, hedu debile, da be dougu ževejle i da be v nebisa poletejle! Girofka: Joj! Joj! Nakar m. v.c! A da bun nebisa vidua? Jurce: Bugoc vas bu za uosi vlejkiu v nebisa. Lencka: Rejšt. s. rejšt., zdrave vesile, Bug van daj sega duoste, somu grejha nec. Juhanca: Jouaaa! O, c. n. be buo grejha, puol. be nebisa glidaua! Ku prid.jo Fabe i Jape so i uoni potepiškane. Šliše s.: Rejšt. s., rejšt.... A uoni pocn.jo nozaj tepiškat z rokame po rite. Fabe: Rejšt. s., rejšt., zdrave, vesile i bogate ble. Jape: Rejšt. s., rejšt.… i da be tok dougu ževejle, da be van siva brada zrastua. Prid. Pilok. Se ga pocn.jo tepiškat. Šlišat j.: "Da be za zmiron uostou v Zdouneh Blj.ckeh… Da ne biu nigdor uacon...!" Pilok: Ne žejgon! Jouaa! Šlišat j.: "Da ne be huodiu bus i rastrgan, da be biu zdrav, v.siu i buogat…!" Pilok: Nekart. mj.n., j.son sromak. Jou, jou, jou! Nejson ne zdrav, ne v.siu, ne buogat. A i tok son v.c dougu na svejte da iman v.c sivo brado. Se so vesile i tepiškajo adon druzga. I Pilok. Mau kašojn. so Piloka uobkružeua uozibua decica. A popudan mau starje fanticke - tepiškarje. Zmiron so ga rade jemejle i pošlušale neguv. prpuvde. Taput jeh j. naputeu naj pocn.jo pisat listk. z jemine dejkolc. "Na staru lejtu dajt. listk. pod koutor." j. rikiu. "I ku se bušt. zbedile na nuvga lejta dan, potignet. ven an listok." I kaj bu puol.? So ga sprašivale. "Tosta bu vaša. Tosta bu vaša." j. buo šlišat zajnen. . O D N U V G A L E J T A D O S V E J C . N C . Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar KIPAT S. - grudati se / kepati se ZA NOFTI ZAJT - dobiti zanoktice / zanohtati se, od mraza HR SLO Svita guora, Uoška stejna, Žurgarska puanina i druge vrhe, so pod snejgon. A snejg j. zameu i Zdoun. Blj.ck.. Nebu j. jasnu i na uokneh so ledin. ruž.. Blj.carje s. stiskamo pouk p.ci. Mom. šivajo, a tajtke kuoš. plj.t.jo. Star. mom. kreh mejsejo, a stare uocite tobak rejž.jo. Decica s. vena kipajo, s. dok n. uozibejo. Puol. ku prid.jo na gorku zajukajo, zok jen za nofti zajd.. Pršuo j. staru lejtu. Na ta dan so Blj.ckarje vrnele an drugmu, c. so se kaj posudele. A gosput so por maše povejdale da j. buo lejtos pr krste v.c deci ku uane. XLVII. ( š t . r d e s s i d m a p r p u v e d ) P i l . k a z a p r . j o v š t i b . l c Gaspuada j. rj.kua da se biu daste anu lejtu per Blj.ckarjeh. Zd.j gris naprej! Nekamor n. gr.n! Te me j. duobru. Nec me n. fali. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar FLINTARCA - lovacka puška / lovska puška Opomba Bojana Pajnica (op. ur.): Ke j. pilok? Pr sake šiše bar an pilok.- svetacka slicica / svetinjica Pršiu j. Nuvga lejta dan. Al v Zdouneh Blj.ckeh ga n. slavemo. Uok nej glih n.dejla, j. tu za nas cistu obicon dan. Gospodin. so na starga lejta dan tri pute dum pomj.l.. Da be s. šuo ja v Nuvu lejtu cistu i snažnu. Bua j. i navada da so šle gospodarje grentov na ta dan jabuan. potrist. Po hiše smo strisale uorejh.. Rožlauo s. j. z.s krajcarje. Kedu jeh j. jemiu! Se, da be s. ja prduobiu žigon v lejte ku prhaja. A na Nuvga lejta dan smo Blj.ckarje vrjele da c. bu prve v hišo stupiu moške bu prnisiu srico i žigon za ceu lejtu. Pa š. nekaj j. buo povizanu s pitlarje! Juhanca: L.j kok vena piha! Fabe, kaj be tu muguo znacet? Fabe: C. na Nuvu lejtu piha, budo jabka duobru rudiua. Na ankat j. cet škripajne crejvlov v snejge. Prhaja Ferdo. Ferdo: Sricnu Nuvu lejtu! Se so tihu. Ferdo (guosnej.): Sricnu van Nuvu lejtu! Zd.j mu Fabe i Juhanca kumoj an mau prkimajo z guovame. Ferdo: Ka j. z vame? Fabe: Bugdaj i van! Kej st. biu za Buožic? Ferdo: Sricnu Nuvu lejtu i Buozec! Juhanca: Bugdaj i van sricnu ceu lejtu! Fabe: Vejšt. Ferdo, mi van tok n. castemo Nuvu lejtu. Juhanca: Mi van imamo somu tri svit. vecire. Kaj bu duobrega? Ferdo: Porsu son paglidat kaku s. ima kaj Pilok. C. j. zadavulon v Zdouneh Blj.ckeh. Fabe: Donos ga n. muor.št. videt! Ferdo: A zakaj n.? Fabe: Zatu, zok s. na nuvga lejta dan n.smej...! Ferdo: Kaj s. nasmej? Kaj me spit skrivast.? Prec me ga pakazet.! Kej j., je kaku j.? Juhanca: Ferdo, tok j. l.jt.! Van bun j.st povejdaua. Mi Blj.ckarje virjemo da uok na Nuvga lejta dan sricamo pitlarja, puol. n. bu sric. ceuo lejtu! Fabe: Pitlarja, al pa kako starico! Ferdo: Duobru, duobru! Zd.j vejn! Nekan st. ga skrile! Samu me pavejt. kej j.? Juhanca: Zaprle smo ga na jezbo. Ferdo n. v.rjam.. Zdign. s. i gr. poglidat Piloka. Ferdo: S.glih be ga rad vidu. Juhanca: Ferdo! C. ga bušt. šle poglidat n.bušte sricne latu lejtu. Ferdo: Pilok! Ej, Pilok! Se ziv? Nec s. n. šliše. Fabe: A morat spi. Juhanca: Tok ku zmiron. Bol guosnu ga pozovet.. Ferdo (guosnej.): Pilok! Pilok! Pilok, aguase s. c. se ziv! Pilok s. uoguase, a nej ga videt. Pilok: Ka j.? Kaj m. bedišt.? Du pa j.? Ferdo: J.son, Ferdo! Hajde gr.mo! Gaspuada j. rj.kua da se biu dost anu lejtu por Blj.ckarjeh. Zd.j gris naprej! Pilok: Nekamor n. gr.n! Te me j. duobru i nec me n. fali. Ferdo: A ka pa tu, ku so t. zaporle? Pilok: Se so van valda povejdale zak so m. zaprle. Te iman sega za jest i za pet. Ferdo n. muor. virvat. Ferdo: Pa tu nej za virvat. Glih unda s. zašliše kok j. puška vstreliua. Ferdo: Aha! Rausicarje na pacivajo, a? Fabe: Nej tu ku mislešt.. Juhanca: Na donašne dan treba uot.rat s. zu. duh.. Ferdo gr. glidat kej. tu flintarca strejlaua. I tok s. j. Pilok navadeu na nas, a i mi na nj.ga. Rade ga imamo, zok nan zmiron lepu zna kaj prpovdivat i napovdivat. Ku smo ga zajdneput prašale c. s. bu koda pisauo lejtu dvej hilad. je rikiu: "Kaj s. n. be pisauo! Somu n.vejn van povejdat kulku Blj.ckarjov bu unda š. te ževejuo!" XLVIII. ( š t . r d e s . o s m a p r p u v e d ) B . o s a h o d e , d a n . b u š t a m p l a v c . r e s t r g a . a St. me nardile previlk. cižm.! Tok j. tvoj tajtok narucou. J. govuoriu da j. bol da so crejvle nahopatne ku da stišc.jo. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar BUŠ – budeš/ boš CVIŠN. - umetak izmedu vanjskog dijela cipele i podstave (Son te dou i cvišne, da te nebudo premocile.) / vložek med zunanjim delom cevljev in notranjim, dodatna zašita proti vlagi HOPATNU, NAHOPATNU - prostrano / prostrano, obsežno KOPITU - postolarski nakovanj / cevljarsko kopito KUKLAJNE – kleklanje / klekljanje MESTV. (NESTV.) - sve vrste cipela / cevlji PODGLAVET - izmijeniti cijeli gornji dio cipel / zamenjati celoten zgornji del cevljev RESKRIVLENE - iskrivljene (obuca) / pošvedrano (obuvalo) RESTORGAT – rastrgati / raztrgan ŠMIS - jak konac za šivanje cipela / mocan sukanec za šivanje cevljev ŠPARBL.K - podložak na stražnjem dijelu cipele / podloga opetja cevlja ŠUŠTAR – postolar / cevljar ŠVAJDRAT - imati neravan tok, vijugati / imeti neraven tok, vijugati ŠVARLE – stare cipele / stari cevlji TAMPLAVCE - potplata za tamplanje / leseni cepi za pritrditev (templjanje) podplata TAMPLAT - stavljati potplate na prednji dio cipela / pritrjevati podplat na spodnji del cevlja UOBUJCE – obojci / obojke za noge UONUCE - obojci, krpene poveze za noge / poveze za noge iz krp, nadomestek nogavic UOPAJNKE - nogavice pletene od domace vune na koje se prišivala potplata od više slojeva sukna / opanke, pletene ali polstene iz domce volne, ki se prišijejo na podplat iz vecih slojev sukna ŽM.KAT – gnjecati / cmokanje, ki prihaja iz mokrih cevljev HR SLO Tok ku i saku lejtu na Krajlovo, so gosput hodile i uobošle sako hišo v Zdouneh Blj.ckeh. Na mize j. božicne kreh, raspiuo i žignana vuoda. Rj.c.mo: "Gosput budo pršle krajl. popišivat". A v.c druge dan j. buo s. po staren. Šuštar Fabe ima dejua s popravlajnon crejvlov. Luba plj.t. kopic.. K Uosobejnsken prid. Juhanca i prnj.s. crejvl. . Juhanca: Bugdaj! Luba: Bugdaj, Juhanca! Juhanca: Ka so ble gosput v.c pršle k van? Luba: So, so. Son jen daua fožuna. Juhanca: J.st tude. Zglida da mu se fožun nusejo…, Luba: Zglida, zok j. ministrant kumoj nuosiu tosto vrejco na hrpte. Juhanca: J.son mu š. povrhe daua jejc i j.zok uod prasca. Ka so ble gosput prvas? Luba: So, so! Glih unda te Pilok sedi pr nas na pj.ce. Juhanca: Kaj pa so mu rj.kle gosput? Luba: Da je i uon sin božje. A Pilok te nj.ga praša, da c. gosput vejo kaj j. buo prejk, kokuš, al jejc.... Juhanca (smej. s.): Kaj pa so gosput rj.kle? Luba: Da tu nej važnu za uodreš.jni duš.. Juhanca: A tok!... L.j, te son Japete prnj.sua an. crejvl. za popravet. Luba: Somu te jeh peste. Juhanca: Gr.n! Z Bugon! Luba: Z Bugon! Juhanca uotid.. Šlišat j. žm.kajni. Pršvajdra Girofka v aneh stareh mestvah. Girofka: Bogdaj! Luba: Bugdaj! Kaj pa tu tok žm.ka? Girofka: Žm.ka, žm.ka! Vs. me j. makru. Luba: Fajn so te reskrivl.n.. Girofka: Bol tu ku da škripl.jo. Zak puokle be zglidauo da nejso š. puacan.. Kaj me ih be uofku tvuj Jape šankrat mau patomplou? Luba (glida jeh): Aaa, n.vejn c. bu uohku š. kaj naridiu. Kulku so stare? Girofka (štej. na prst.): Ane uoson lejt. Pacakua be zak nejman drugejh. Luba: No, pud.n ga prašat. Luba zam. crejvl. i gr. v Japetov šušt.raj. Na vrateh j. napisanu G+M+B. Fabe pr Japete caka na svoj. crejvl.. Luba: Jape, Girofka sprašiva, c. buš uohku popraveu lat. crejvl.? Jape glida crejvl. z.s seh strani i n.muor. virvat da so tok struš.n.. Jape: Podglavet jeh muor.n. Naj prid. pojutornen. Luba: N. muor. zok nejma drugeh! Jape: Mokre so. Naj prid. jutre. Luba: Vejš kaj, j.st je bun za ta cajt daua an. svoj.. Luba uotid.. Jape drejto namaka v smouo. Pr Japete sedi Fabe i caka na crejvl.. Jape: Ankat me j. adon prnisiu popravet dvanajst lejt star. crejvl.. Dvanajst lejt! Vejš, kaj j. tu! Fabe: Dubor j. biu da jeh j. tok dougu nuosiu. Jape, viden da imaš duoste dejua! Jape: Ka vejš kok s. rj.c.: "Šuštarja tuca n. boli zok c. mu n. c.ra mu pa kapl.." Fabe: Tok s. rj.c., ja.A daj me r.ce, koda imaš najv.c dejua? Jape: A, ku j. kaka procejsja. Uane pr.d vozmon son dejuou do punoci da so šle Blj.ckarje uohku na procejsjo... Somu š. cvišn. te bun nutre dou. Da te n.budo premocile. Ka j. kaj novga prvas? Fabe: Muce m., c. bun jemiu doste sena za živino. Jape: A valda ga bu! Fabe: Tu so s. krive une lecke kuosce. So suobu kosile. I kadica zila i rejp. me j. skoro v.c pr dne. Jape: Bu treba mau šparat, ka n.? Fabe (ponosnu): Al j. zatu na šešile š. pounu šunk i špj.ha. Jape: Kok se kaj z drve lejtos? Fabe: Fala drageme Boge, drv nan n. bu prfalejuo. Jape: Buš kmale pociu gnuj vuozet po nivah, ka n.? Fabe: A najprejk bu treba niv. uocistet i krtin. razgrinat. Jape: Kaj pa jabk i blj.ckov, j. š. kaj? Fabe: Duobru da se m. zmisliu. Bu treba spit jabka pr.brat v kujdre. A blj.ckov me n. bu prfalejuo. Kaku dejuo tj.b. caka? Jape: J.st bun mugiu narj.det koš i grabl.. I nuvo lejso za šešivno jamo. Fabe: Tok, tok. Nej Blj.ckarja bez blj.ckov. J.st bun mugiu pojt v kovacijo po bradvil. Kuojn. mor.n pojt podkovat h kovace. I šano kaco bun naridiu. Jape: O! Kej se s. navadeu kac. dejuat? Fabe (ponosnu): Eee! Ku son š. huodiu v kompanij. Hrvatarjov. Lande son s. zveceu. Jape j. dokuoncou Fabetove crejvl.. Jape: Tok l.j Fabe, tvoj crejvol j. guotov. Zd.j lepu sak dan zamejnat lejvo i disno crejvlo! Fabe: A zak? Jabe: Budo dr.l zdržale. Sak dan jeh namaže. Fabe: V duobre uobuce j. uohku huodet. Kulku son dužan? Jape: Zaracunou te bun somu cvišn.!... Fabe: Fala lejpa! Ka vejš kireh guovi j. najvec v cirkve? Jape: Vejn, vejn? Fabe: No, kireh? Jape: Žoblov na podkovaneh crejvleh. Uobodva s. nasmej.jo. Fabe uotid.. Pršvajdrajo Lencka i Jurce. Jurce j. v cižmah. Ana s. mu bol svejte ku druga. Japete j. prnisiu an. star. crejvl. za popravet. Jurce: Bugdaj stric Jape! Lencka: Bugdaj tajtok! Jape: Bugdaj i van! Kaj pa vidva tok švajdrašt., ku pouaman vus? Jurce: Te son van prnisiu nekaj za popravet. Jape (postave crejvol na šuštarsku kopitu): Kaj pa se me spit prnisiu t. star. švarl.! Jurce: Dajt. jeh šankat popravet. Za Piloka budo š. duobr.. Jape: O, lepu uod tj.b.! Puol. te n. bun nec racunou. Jape (poglida Jurcetov crejvol na nuoge): Jurce, zak s. te svejte somu ana cižma? Jurce: A, tu van j. douga prpuved... Smo jesine nacvrle ceuo dižo mosti. A na pj.ce so s. šešil. moj. cižm.. I zglida da j. macok ano mojo cižmo pohniu v most. Jape (smej. s.): I koda s. j. najdua? Jurce: Kumoj zd.j, ku smo pršle na polovico diž.. Na vrsto prid. š. Lencka. Pokaže Japete svoj. crejvolck. na pašcok. Jape: Lencka, zat. me j. glih šmisa zmajnkauo. Lencka (žauosnu): Jurce, l.j! Tok j. buo uod zmiron prnas, da son bua v.ckrat buosa ku uobuta. Jape (smej. s.): Ku se bua mojhna se nosiua zošit. uopajnk. z.s stareh krp. Lencka: Ku son dobiua prv. crejvl., so me muma zmiron govorile: "Ku gr.š k maše pojde buosa i pr.d cerkvijo s. pr.uobuj." Jape: A kaj s. zmisleš, ku se bua mojhna se jukaua, da son te naridiu premojhn. crejvolck.? Lencka: N., kaj pa j. buo puol.? Jape: Son te rikiu: "Daj son nogo!" I ku son te nohti porejzou, puol. so te ble prof. Se s. nasmej.jo. Jurce: A ka s. zmislešt., ku son biu j.st majhon. St. me nardile previlk. cižm.! Jape: Tok j. tvoj tajtok narucou. J. govuoriu da j. bol da so crejvle nahopatne ku da stišc.jo. Pilok j. biu polejte bus pozime pa v uobujcah. A ku j. uod Jurceta duobiu ponuš.n. crejvl. j. biu v.siu ku mojhnu dejt.. I ku j. po dožje pršiu v hišo jeh j. prec dou šešet k pj.ce. Duoskrat nan j. znou povejdat prpuved uod anga šuštarja, ku j. žinskan tok j.mou miro za crejvl., da j. mireu skuze gure do kolejna. XLIX. ( š t . r d e s d e v i t a p r p u v e d ) J u r c e g r . n a v i z i t o Glih smo s. prpravle da bumo kuhale, pa j. pršua komanda za naprej pojt. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar DOVICA – udovica / vdova HAJKAT – tjerati / preganjati KA JE TU ZA ADON - tko je to / kdo je to za eden KRAJNCOL – vijenac / venec KUST PA KUŽA - kost i koža, jako mršav / kost in koža, zelo suh MAŠIRAT – marširati / korakati MUODIKOV – mladolik / mladosten NACILAT – nanišaniti / nameriti NA PIK - nesigurno, nestabilno / nesigurno PANKOLC - traka na regrutu / okrasni trakovi za rekruta PETELINC – obarac / petelin pri orožju PODUBON – slican / podoben PUMPARC. – vrsta hlaca širokih podvezanih nogavica / pumparice PUNTAT S. - buniti se / puntati se PUŠOLC - buket cvijeca u nevjestinoj ruci, obicno od krep papira / nevestin šopek cvetlic, obicajno iz krep papirja RANTA – letva / letev SATANA – sotona / vrag, vražje SOLDAT – vojnik / vojak SPUAHA - bezglava uzbuna, strka, zbrka / preplah SVITE VINKU - sveti Vinko (22. 1.) / sveti Vinko (22. 1.) ŠICENGRABON - strelski jarak / strelski jarek TRKNET - trknuti, udariti rogovima / zaleteti se UOKRAJNCLAT – ovjencati / okrasiti ZARATET – zaratiti / priti navzkriž, v komflikt z nekom HR SLO Glih j. biu svite Vinku ku smo Blj.ckarje znale r.c da svite Vinc. na kouce jejc. znj.s.. A naše hauzirovce so prnj.sle vejst da bu zarateuo. Da j. rejs nekaj na tejme, s. vide po tejn, zok nej v.c soli i cukra za kepet. Prid. Ferdo ku z v.dra n.ba. Zatrobinta na svojo trobinteco. Ta put muor. bet nekaj posibnega. Prnisiu j. poziv. za vizito. Blj.ckarje so s. zobrale na kep. Nastaua j. ceua spuaha. V ruokah držijo kmicka uorudja. 1. Ferdo (cita): Jurce – sin Fabijana i Johane, katolicke familije Uoplincarjoveh zes Zdouneh Blj.ckov. Ke j.? Fabe: Uon n. muor. pojt. Ferdo: Zakaj n.? Fabe: Zok s. j. uožj.niu. Juhanca: I v.c caka dejt.! Ferdo: Kok pa tu vejšt.? Trstjanka: Svinoc j. pokazou. A zd.j ga bumo mi pokazale tj.be! Blj.ckarje postajajo skuze bol nemirne. Ferdo: Azj.nu s. j., azj.nu! Al nejbu š. vuajske! Fabe: Jurce prevzima Uoplincarjov grent! Ferdo: Te piš. d. ga š. nej! Ke j.? Jurce j. glih misliu naprej stupet i javet s., pa ga j. Pilok prehetou. Pilok: Evo me! Son na parajt (postave s. v stav mirno)! Ferdo: Pilok, daj mir! Ke j. Jurce? Lencka (postave s. pr.d Jurceton): N. damo ga! Šliše s.: "N. damo ga! N. damo ga!" Blj.ckarje s. pocn.jo pomikat prute Ferdote z naperj.nen kmicken uorudjon. Ferdo s. pocn. pomikat nozaj. Ferdo potign. puško i streli v zrak. Blj.ckarje s. stavejo i pomokn.jo nozaj za par korakov. S. j. narj.nu na pik. Juhanca: Ferdo, tok j. l.jt.! Zak be s. Blj.ckarje borile na tuje zj.mle i za tujega gospodarja? Ferdo: Kake tuje zj.mle? Luba: Kaj pa j. ku tuja? Nej valda gospuoda zarateua mojd sabo, a? Ferdo: Pa kaj van j.! Rat uohku pride je k van. Jape: Ku bu pršiu k nan pravešt.! A kok j. buo unda, ku so Turc.te pršle? Girofka: A kejdu j. nan pršiu pomagat? Luba (grozi s.): C. n.be buo Pitra Klj.pca, be ti i tvoja gospuoda jemejle poun. rite drj.ka. Ferdo: Jurce, c. na gris z mano, bun zapisou: "Dezertirou!" Jape: Dajt., no, dajt., poglejt. ga, kok j. š. muodikov! Fabe: Ferdo, prehitru st. pazabu, kok vas j. Jurce rejšeu, ku st. s. zgebile v šume! Ferdo: Sej son je hopou, drgace m. n. be rejsu. Ferdo šankat vstreli v zrak. Bližj. pristupejo Girofka i Trstjanka z motiko. Trstjanka (grozi mu): Ferdo, c. bušt. lj.te strejlale, nabušt. živo guavo uodnj.sle! Ferdo: Vi st. me ani junake! Ko van zinsk. stih drzijo. Lencka: Kaj pa vi, ku s. an. cejponc. nejste mugle uobranet. I ku s. kac bojišt.. Girofka: Vi bušt. nan gavuoreu o junaštve! Uofku van, ku s. slinešt. lecken gospodarjon! Trstjanka: Zakej be naši junake gmirale za gaspuado! P.jt. vi! Ferdo: Vidle bust. vi svajga vraga! Girofka (grozi mu): Satana naj zam. vas i vašo gaspuodo! Juhanca: Da n. be jemejle mira ne na tejn, ne na unen svejte. Luba: Ne vi ne vaša gospuoda. Lencka: Da be s. mantrale po trnje i po grmacah. Trstjanka (z motiko gr. najn): Zd.j bušt. vi vidle! Blj.ckarjon je prekepejuo. Uobkolijo Ferdota. Mahajo z motikame. Šliše s.: "Ti i tvoja gospuoda! Somu biro i vojsko be rade! Marš!" Ferdo ima prazno puško i kumoj pobejgn.. Ferdo (ku j. uodhajou): Vi Blj.ckarje! Zmiron s. nekaj puntašt.! Kaki ste me vi junake, ku s. š. m.d sudat. na vupašt.! A tok s. znašt. hvalet s Pitron Klj.pcon! Teskrat Blj.ckarje uopstan.jo i vtihn.jo. 2. C.z nekaj cajta s. pojave Jurce uokinc.n z.s puaveme, bejleme i rdiceme pankolce i pušolce. Pratejo ga muzikante. V ruoke drži vizito. Blj.ckarje gr.do zajnen. Drži s. ga Lencka. Souz. tj.c.jo da be i malon pot.rauo. Jurce: Nekar jukat, Lencka! Vrniu s. bun j.st živ i zdrav! Lencka (briš. souz.): Ku s. buš vorneu t. bu dejt. staru sidon lejt. N. bu t. puoznou. Jurce: Glavnu da me bu podubon. Daj mu jemi po tajtke. Lencka (juka): Bojin s. da nebun dovica postaua. Jurce: Daj no! Kmale bun pršiu na urlaub. Povorka na cj.le z Jurceton gr. mimu Piloka. Pilok: Jurce! A du nan bu zd.j m.su prnašou z raušica? Na (ponuja mu sekiro)! Sejce prst! Bulj. bez prsta, ku bez guove! Jurce nic. sekiro. Šliše s. muzikant. ku jegrajo. Pilok: Dan dan uodpoha, a lejtu da lejtu. Jurce: Anu lejtu me bu dougu, a v.c jeh bu hitru miniuo. Pilok: L.j da n.buš nozaj veši prniseu. Jurce: Koga? Pilok: Veši, veši! Zok s. budo puol. moj. i tvoj. pokual.. K sine Jurcete pristupejo Juhanca i Fabe. Juhanca mu cez vrat uobejse uoc.našok. V roki mu da kreh. Juhanca: Da n.buš pozabiu kak j. duomac kreh! Vejš, ku se biu š. v zibke son ga najprejk j.st žvejceua, prejk ku son ga tj.be daua. Jurce jo peša. Fabe: I da n.buš nigdor uacon v šicenjarke! Jape: Tok ku smo ble mi, ka n.! Fabe: Glih smo s. prpravle da bumo kuhale, pa j. pršua komanda za naprej pojt. Jape: Ku son j.st pršiu na fronto son prec anga vbeu! Se poglidajo Japeta. Jape: Bua je vuš! Se s. nasmej.jo. Fabe: A kmale s. nejsmo v.c smejale. Uodsput j. bua vuoda, uodzguraj snejg. Jape: I z.s sak. hiš. v Zdouneh Blj.ckeh j. biu kire ranj.n, al j. pa pou. Pilok: Jurce, a kej te j. flinta? Jurce (potihu): Flintarca j. spravlena na skrivnu mejstu v ane bukve. Jurce uodmašira. Se glidajo zajnen i mahajo. Pilok: O, ti raušicar! Pocile so s. crne dnive za Zdoun. Blj.ck.. Pilok j. rikiu da j. srak. vidiu na kupe. I da tu znace da bu rata. Spit pud.jo zgonuve za topuve. I rejs nejbuo Jurceta d.sit lejt. D.sit lejt nej glidou svojo Suncovo rebar, Fruškovo uograjo i šumo na Ruglasten vrhe. D.sit lejt! I ku j. na stara lejta prhajou v uoštarijo j. sake tulku zavikou: "Na juriš! Juriš! Juriš!" Duoste pute s. j. zmisliu na Piloka. Da mu j. žou da nej unkat ziu uno sekiro, ku mu jo j. Pilok ponujou za prst uodsejkat. A Jurce nej nigdor pozabiu kok s. j. Pilok ponudeu da be šiu uon namejstu nj.ga vuojsko služet. Tu s. n. pozabe. Zok takeh ledi j. buo š. v uneh cajteh jaku mau. L. ( p i d e s i t a p r p u v e d ) P r v u j . z m i r . n r a d u p r e j k Ku s. rojenic. zdegivajo v zrak, unda tj.c. duobra vura za ruodet. Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar KRST - krštenje (djeteta) / krst (otroka) BABCA - babica, primalja / babica pri rojstvu BUTRA - kuma pri rodenju djeteta i u drugim prilikama / botra pri rojstvu otroka in drugih priložnostih BUTRINA - kumovanje, ima znacenje rodbine / botrstvo, nekoc veljalo za sorodstveno razmerje FPELAVAJNE (BABJA UOHCET) - crkveni obred duhovne obnove rodilje koji traje 6 tjedana / vpeljevanje, cerkevi obred duhovne obnove porodnice, ki traja 6 tednov KMIRKE - paziti (djecu) / paziti na nekaj ROJENIC. (RAJENIC.) - vrsta dobrih vila / rojenice SVITE FABE - sveti Fabijan (20. sijecnja) / sveti Fabijan (20. januar) ŠICAT - uspavati zibanjem / zibati, gugati ŠPEJGU – ogledalo / ogledalo ZIBKA – kolijevka / zibka V Zdouneh Blj.ckeh s. rodi v.c deci ku stareh ledi hmr.. Skoro sake mejsoc j. kire krst. A duobra butra j. v.c vrejdna ku ceua žuahta. I puol. j. buo vilku ves.jli, š. posibe c. s. j. ruodiu sin. Uocite nejso ble zdravon pr porude, a decica so bua posuana k sosejdon. I ku so s. vrneua so v zibke zaglidaua svojga jukavega bratoca sega povitega v uanin. krp.. Še ku j. bua žinska nus.ca s. j. detite pouagau pounu lepeh misle. A ku s. j. dejt. rodiuo j. bua neguva sudbina povizana s trejme rojenicame. I saka uojdneh sidmo nuc prerokiva covejke; kaka bu muodost, kok s. bu uožj.niu i kok bu preživiu starost. Al n. somu tu. C.prof nej š. nešc. tok hitru prcakivou, s. j. Jurcete i Lencke ruodiu sin Fabjancok. Uosme dan po porude ga prid.jo poglidat Girofka i Trstjanka. Girofka: Ja, ja! Naš. star. mat.r. so š. radil. na uofku. Trstjanka: J.sen l.žaua somu tri dni. Girofka: J.son šua dva dniva prejk š. buter. nuoset... Kaj j. rejs ku pravejo da s. j. Jurcetavu i Lenckenu dejt. mau prehitru radiuo? Trstjanka (prkimava): No ja, porvu j. zmiron radu mau prejk! Girofka: A kaj j. rejs ku s. gavari, da j. nuošna Lencka k maše hadiua? Trstjanka (prkimava): O, Bug nas vare! Je h maše je m.d ledi. A nuašna! Necista! Kan smo poršle! Girofka: Zatu nej vidua rajenic. Trstjanka: Rajanic. be je pakazal. keda so duobri cajte za radit. Girofka: Ku s. rajenic. zdegivajo v zrak, da tj.c. duobra vura za ruodet. Trstjanka: Zd.j kar j. j.! Jo bu treba nazej fpelavat! Girofka: Bom. pud. i pa kalejnejh uokule uoltarja. Trstjanka: Kaj bu tu za ana babja uohc.t! Girofka: A vejš kaj son šlišaua za rajenic.? Trstjanka: Kaj? Girofka: Da budo kmale uodošl. z.s Zdouneh Blj.ckof. Trstjanka: Uodešl. (cude s.)? A zakej? Girofka: Zatu, zak da smo ledi skuze mojn pravicne i paštj.ne. Trstjanka: Bom. so rejs! Je skuze bel preklinamo. A kok s. bu vejduo keda so cajte za radit? Girofka: Pilok j. riku da budo pršl. bapc.! Trstjanka (cude s.): Kak. babc.? Girofka: P.rvecj.n. bapc.! Trstjanka: Mj.ne s. vide, d. nabu nešc. mougu zamejnat rojenic. Kaj pa stare Fabe? J. naridu zipko? Girofka: J., j.! Lencka j. v narucj. ziua svojga sina Fabijancka. Potihu mu popejva: "Tutaj, nina, nana, nac, na pj.ce j. kolac, c. ga nic. dejt., c. ga pa zibac." I tok ga j. zašicaua da j. zaspou. Pouk na škrine sedijo Luba i Juhanca. Prid.jo Girofka i Trstjanka. Poglidajo v zibko. Girofka j. prnj.sua kokuš, jejca i pogaco... Trstjanka v ruoke drži tri fožunck.. Girofka: Ooo! L.jga našga junaka Fabjancka! Trstjanka (pouaži fožunck. v zipko): Tri fažuncke v zipko! Ga budo varvale pr.d cupren. Luba: Dougu vas nej! Girofka, kaj mu porucajo rojenic.? Girofka: Prva gavari s. duobru. Dejt. da bu v muaduste zdravu, pabužnu i vesiuo! Samu n.smejš dejt. prj.v.c kazat ledjon. Lencka: N.bun ga, n.! Kaj prave druga? Girofka: Druga j. napavejdaua da s. bu fajn uožj.neu. Lencka: Ooo! Trstjanka: I da bu jemu duoste deci. Juhanca: Tu j. lepu šlišat! Girofka: Je da bu grunt š. vicje ku j.! Trstjanka: Lencka! Vejš kaj š.? Lencka: Kaj? Trstjanka: Cimprejk ga n.se korstet. Je pr.d spajnen mar.š .otrake uatpit srajcko na vrate! Lencka: A zak? Trstjanka: Zatu d. mo bu ajngel vareh na porseh pacivou! Je nekar mo pestet, d. s. bu pr.v.c v špejgu glidou. Lencka: A zak n.? Trstjanka: D. na bu pastou pr.v.c prevziten! Lencka: Kaj pa tritja rojenica? Na starost? Girofka: Tak j. pavejdaua, l.j! Da ok pud. v svejt, na bu duobru. Ok bu uostou na grunte, da ga caka za vavejk živl.jne! Juhanca: Vicnu živl.jne!!! Luba: Vicnu živl.jne!!! Lencka: Tu bu spit raj na zj.mle. Se s. razveselijo. I Fabjancok v zipke s. nasmej.. Lencka: Ajaj, ajaj dejt. moji! Trstjanka: A kej so Fabe i Jape? Lencka: Zd.j ku nej Jurceta, so šle uonadva posadet jabuano za malega Fabjancka. Ku j. Ferdo zaglidou Fabijancka nas j. prašou: "No, kaku s. bu zd.j gavari.u s ten atrakon, pa damaci, al pa gaspusku?" "Kaj sprašivašt., valda da s. bu po domaci!" Smo mu uodgovorile. Cajte gr.do naprej. Moma Lenka s. j. nozaj "fpelaua", a male Fabjancok j. prcakou svojo prvo spumuad i svojo prvo jabuano. Tajtok Jurce s. j. po d.sj.teh lejteh vrniu z rata. Ku ga j. Fabjancok zaglidou j. rikiu: "Moma pršiu j. an stric, al n. vejn ka j. tu za adon!" Al v.c druge dan mu j. sediu na kolejne i z otprteme uocme pošlušou i pošlušou. Prpuvden nejbuo i nejbuo kraja. LI. ( p i d e s p r v a p r p u v e d ) B l j . c k a r j e d o b i j o p r j e m . k Rejcnik – HR rjecnik / SLO slovar MRK. - nevažon covejk / nepomemben clovek NADJAT S. - nadati se / upati NA VEJK. - vijekovima, p.p. na vjeke / na veke, za vedno NA ZAJDNU - na kraju, konacno / na koncu UODTEJGNENOC – visok clovek (zanicljivo) / potegnjen (visok) clovek PRJEMOK (PORJEMOK) – nadimak / priimek SVEJCONCA - praznik Svijecnica (2. veljace), praznik luci, prikazanje gospodovo / Svecnica (2. februar), praznik luci, prikazovanje Gospodovo STREJBET – istrijebiti / iztrebiti VAPONCA - jama u kojoj se držalo gašeno vapno / apnenica, jama, v kateri se je ob hiši hranilo gašeno apno VEDRET- nebu se je vedriuo / vedriti se (nebo) ZANADJAT S. - ocekivati / pricakovati ZAREJS – uistinu / zares ZASMILET- sažaliti se / zasmiliti se SLO V Zdouneh Blj.ckeh j. pršua svejconca i na ta dan svejck. žignamo. Tu j. praznik luci i kraj zimsk. tome. Zd.j nan budo kokuši spit pocil. jejca n.st. Kmale budo pociua i dejua na pulje. Pršiu j. Ferdo naznanet kok s. bumo uod zdej naprej Blj.ckarje pisale. Š. j. rikiu da muorjo se hauzirovce domu prit, da jen budo popirj. produžele. Tega so bl. najbol vesil. Girofka i Trstjanka. I tok po malen gr. živlejn. naprej. S. j. š. po staren. Somu da Girofka mau suobj. šliše. Na Uoplincarjoven knale je vaga, zok Blj.ckarje cakajo na Fabetovu apnu. Fabe prhaja bez vuoza i apna. Jape: Bugdaj Fabe! Kej imaš apnu? Fabe (žauosnu): Bugdaj! Jape: Kaj pa j. Fabe? Fabe: N. prašaj! Najprejk s. me j. kurišc. uoplinc. zrušuo. Jape: Nekar! I kaj se puol.? Fabe: Pobj.r.n te j.st tostu kaj j. š. uostauo. Na vus i domu! Jape: Ja? Fabe: Ku te mj.n. na pute vjam. doš. Jape: Uuuu! Fabe: Doš pada, a moji apnu s. gase, gase... i na ankat s. te mj.ne vožg. vus! S. j. šuo. I apnu i vus. Jape: Za pit ran božjeh! Kaj buš zd.j! Fabe: Nec! K srice iman š. uajnskega apna vaponce na vrte. Ala gr.mo tj.! Blj.ckarje so ble š. na Uoplincarjoven knale, ku j. zatrobintaua Ferdotova trobinteca. Se s. stavejo. Prid. Ferdo. Ferdo: Kaj j. ta vaga lj.te? Kaj s. bu spit svercauo? Se zmigajo z ramine i dejuajo s. nazvejdlive. Ferdo: Gaspuada zahtejva da s. muorest. se prezivat. Dabile bust. prezimena. Se debiuo glidajo Ferdota. Ferdo: Ka vejšt., kok s. bušt. zd.j pisale? Nešc. nec n. rj.c.. Ferdo uotpr. knjigo. Girofka: Kaj j. riku? Trstjanka (guosnu na vuhu): Nevejn! Da s. bumo pisale. Girofka: A kamu co j.st pisat? Trstjanka: N. tu! Pouk jemina nan budo dadelile š. neka prezimena. Girofka: A kok bun prezimeua? Trstjanka (guosnej.): Pre-zi-me-na!!! Šanu jemi! Jemejua buš dva jemina. Girofka: N. šlišen t. duobru, ku une ton tak galame! Glih unda j. Girofka na ride. Ferdo: Gertruda... Trstjanka: Pašlušej, ti buš Gertrudna po noven (rjec. guosnu Girofke)! Girofka: Trudna son v.c zd.j! Trstjanka: Uana j. z Girava (rjec. Ferdote)! Ferdo: Pa naven j. Gerovo... Gr.mo naprej! Ti se Margareta...(pokaž. na Trstjanko) Trstjanka: J.s nejsen Margeta, zuav.jo m. Terstjanka, zak sen s Terstja dama... A moj m. zuav. Micika... moja draga. Ferdo: Pa naven j. Trsce... Girofka: Kaj j.? Na tošc.? Trstjanka: Uan nej nigd.r na tešc.! Prave, d. s. na bu v.c rj.kuo Terstj.! Girofka: Kaj pa bu puokl.? Trstjanka: Vejnda bu zd.j Tršce, c. sen ga praf zastupua. Girofka: A kaj budo puokl. Fažunce? Prid. Fabe. Fabe: Kaj s. spit mame ta Ferdo? Jape: A peste ga! Imamo mi svojga dejua. Jurce: Kmale bu pust i mackar.. S. bu treba prpravet. Lencka: Al bu spit smejha i ves.jla! Ferdo: Mir prusen! Juhanca: Mir pruse, a nigdor ga n. prnj.s.! Luba: Bugvej kaj bumo midvej, a? Ferdo štej. naprej. Ferdo:...Fabijan i Juhanca Oplincaric, Japek i Lubica Osobenik. Tu j. s.! Pilok: Ferdo! Mj.n. st. pozabele! Ferdo: Ti se Pilok Tj.vandan. Nešc. s. n. smej.. Pilok: Vi pa Ferdo Foršlak! Mu Pilok nej uostou dužan. Se s. nasmej.jo i razid.jo. I tok ku zmiron Blj.ckarje nejsmo Ferdota jemale zarejs. Ferdo: Š. nekaj! Uot zd.j naprej vas budo Cobranka i Koupa delil. na pu. Razumešt.? Na pu (pokaž. z roko)! Blj.ckarje tu nejsmo mugle razumet! Kok da be s. delile duobre sosejde: Pl.šcan i Strojican, Zamušcan i Uosivoncar, Smrejkar i Rezugar, Fožunc i Podvršan, Postejnar i Križmancan, Požaroncan i Bezgovican, Kamonske i Padovcan, .okrivlan i Bezgarcan, Mandlar i Papežcan, Zdounežagarc i Crnopotukar, Žurgavoc i Belcan, Hribar i Krašicar, Hrvašcan i Cacican, Zakrajcan i Malinešcar, Podguroc i Ribjecan, Uokar i Uožan, Turkovcan i Grintovcan, Seducan i Boslivoc, Mirtovcan i Gašparcan. I tok gospuoda nej nigdor pršua na kraj z name. S tejme žilaveme Blj.ckarje! Nekok nas n. muor.jo pokoret, strejbet, uot.rat z naš. z.mli i podelet. A Pilok j. za zmiron uostou prnas v Zdouneh Blj.ckeh. N. hude v.c po svejte bus, rastrgan, uacon i žejgon. Te mu j. lepu! A nadjamo s. Blj.ckarje i buljeh cajtov! Z.s Uoplincarjoven Fabjanckon - prven detiton v zipke narj.ne s klejna, ku j. zrasteu na uokamnejlen može pod Uoško stejno smo Zdoune Blj.cke dobile nuvega Pitra Klj.pca! Naj uoživejo podub. Pitrov Klj.pcov i Blj.ckarjov! K r a j ! / K o n e c ! O domacem govoru / O narecju Likovi u knjizi govore govorom cabarskog kraja i govorom uz gornji dio Kupe i Cabranke, kojim se govori na obje strane hrvatsko - slovenske državne granice, na podrucju sljedecih naselja: Plešce, Osilnica, Turke, Razloge, Gerovo, Tršce, Prezid, Cabar, Goraci te Crni Potok, Trava, na podrucju Kotarskog podolja i Dragarske doline u opcini Loški Potok. / Liki v knjigi govorijo v narecju cabarskega obmocja in v narecju doline zgornje Kolpe in Cabranke, ki se govori na obeh straneh slovensko - hrvaške državne meje. To je na obmocju naslednjih naselij: Plešce, Osilnica, Turke, Razloge, Gerovo, Tršce, Prezid, Cabar, Goraci ter Crni Potok, Trava, na obmocju Kotarskega podolja in Dragarske doline v obcini Loški Potok. Fabe Juhanca Jurce Jape Luba Lencka Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba i Lencka govore domacim govorom kojim govore u plešcanskom i osilnickom kraju. U njihovom govoru je u punoj mjeri karakteristicno okanje, kod kojeg glas a izgovaraju tako da se cuje kao o, npr.: cejp.nca, cakoj, domu, dovat, g.ove, klimov, kolib.r, k.adovu, kum.j, lejt.s, mojhen, mrhov, mrtov, m.odikov, na.oc, nigd.r, non, pozobliv, p.ojs, rezog.ov, somu, s.obu, strošnu, šrojf, ton, t.sta, .ok, vjo., z.k, zrovnat... Ispred samoglasnickog r kod pojedinih rijeci izgovaraju kratak i zatvoren glas ., npr.: C.b.r, c.r.n, dub.r, kujd.r, muk.r, nut.r, vejt.r… Kratak i zatvoren glas ., izgovaraju i kod rijeci: ad.n, d.n.s, d.ske, d.š, hrb.t, kam.n, lejt.s, m.ma, n.c.s, nejs.n, p.s, prid.n, puš.l, sid.n, s.n, starc.k, štib.lc, t.ma, .os.n, v.rjat, zmir.n, z.brat, z.stat... Glagole u prošlom i buducem vremenu izgovaraju na sljedeci nacin, npr.: h.odi., jemi., misli., Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba in Lencka govorijo v govoru pleškega in osilniškga obmocja. V njihovem govoru je v polni meri karakteristicno okanje, pri katerem glas a izgovarjajo tako, da se sliši kot o, npr.: cejp.nca, cakoj, domu, dovat, g.ove, klimov, kolib.r, k.adovu, kum.j, lejt.s, mojhen, mrhov, mrtov, m.odikov, na.oc, nigd.r, non, pozobliv, p.ojs, rezog.ov, somu, s.obu, strošnu, šrojf, ton, t.sta, .ok, vjo., z.k, zrovnat... Pred samoglasnikom r pri posameznih besedah izgovarjajo kratek in zaprt glas ., npr.: C.b.r, c.r.n, dub.r, kujd.r, muk.r, nut.r, vejt.r… Kratek in zaprt glas . izgovarjajo tudi pri besedah: ad.n, d.n.s, d.ske, d.š, hrb.t, kam.n, lejt.s, m.ma, n.c.s, nejs.n, p.s, prid.n, puš.l, sid.n, s.n, starc.k, štib.lc, t.ma, .os.n, v.rjat, zmir.n, z.brat, z.s, z.stat... Glagole v pretekliku in prihodnjiku izgovarjajo na naslednji nacin, npr.: h.odi., jemi., misli., m.oli., n.osi., pozabi., prnisi., m.oli., n.osi., pozabi., prnisi., prši., p.opi., r.odi., .ožjeni., vejdi., vidi., vlejki., zgebi., živi., žjeli.... Na pocetku, na sredini i na kraju pojedinih rijeci umjesto glasa v opcenito ne izgovaraju glas f, osim kod pojedinih rijeci, npr.: cegaf, fcaseh, fpirat, ftihnet, likof, lofce, naskref, neguf, poftica, prof, svatofcina, žrjafka... prši., p.opi., r.odi., .ožjeni., vejdi., vidi., vlejki., zgebi., živi., žjeli.... Na zacetku, na sredini in na koncu posameznih besed namesto glasa v v splošnem ne izgovarjajo glas f, razen pri nekaterih besedah, npr.: cegaf, fcaseh, fpirat, ftihnet, likof, lofce, naskref, neguf, poftica, prof, svatofcina, žrjafka... * Na sredini pojedinih rijeci izgovara dodatno slovo e, npr.: deb.oka, drugeme, lejtena, naredi.a, novega, pozabe.a, pravejo, sprave.a, šer.oka, vejde.a, ves.oka... novega, pozabe.a, pravejo, sprave.a, šer.oka, vejde.a, ves.oka... Trstjanka Trstjanka govori domacim govorom kojim govore na podrucju Tršca. Za njen govor je karakteristicno tzv. akanje, kod kojeg samoglasnik o izgovara kao a, npr.: palejnu, pakasit, pariden... Ispred samoglasnickog r izgovara a, npr.: gardu, marlic, paršu, parve, darva... Glagole izgovara npr.: bešu, h.adu, jemu, ješu, mislu, m.alu, n.asu, papi., pazabu, prajšu, parnisu, radi., .ožjenu, vidu, vejdu, vlejku, zašu, zgubu, živu, žjelu... Umjesto glasa i upotrebljava je, npr.: brke je k.obuk je jemu, jejca je puter, .okna je vrata, paršu je riku, stat je dejvat, je še zdej se jegrajo... Trstjanka govori v govoru z obmocja Trstja (Tršca). Za njen govor je karakteristicno t.i. akanje, pri katerem samoglasnik o izgovarja kot a, npr.: palejnu, pakasit, pariden... Pred samoglasnikom r izgovarja a, npr.: gardu, marlic, paršu, parve, darva... Glagole izgovarja npr.: bešu, h.adu, jemu, ješu, mislu, m.alu, n.asu, papi., pazabu, prajšu, parnisu, radi., .ožjenu, vidu, vejdu, vlejku, zašu, zgubu, živu, žjelu... Namesto glasa i izgovarja je, npr.: brke je k.obuk je jemu, jejca je puter, .okna je vrata, peršu je riku, stat je dejvat, je še zdej se jegrajo... Ferdo ç Ç s S z Z Ferdo govori starim prezidanskim (i pargarskim) govorom u kojem je prisutno slekanje. Ferdo sleka tako da izgovara c, s i z gotovo jednako kao njihove šumece pripadnike c, š i ž (to se cuje tako kao da bi glas dao na pola), npr.: seslat, sula, sisa, sist, çeber, ozujak... Umjesto dvoglasa na pocetku pojedinih rijeci izgovara a. Imenice u množini muškog roda mu završavaju na i. Ferdo govori v starem prezidanskem (in pargarskim) govoru, v katerem je prisotno sesljanje. Ferdo seslja tako, da izgovarja c, s in z skoraj enako kot njihove šumnike c, š in ž (sliši se tako kot, da bi glas na pol dal), npr.: seslat, sula, sisa, sist, çeber... Namesto dvoglasa na zacetku posameznih besed izgovarja a. Samostalniki v množini moškega spola se mu koncujejo na i. . . Poluglas o je u knjizi zapisan kao ., npr.: ap.nca, b.l, cejp.nca, c.n, dub.r, k.bu, k.da, kum.j, mejs.c, m.jn, najb.l, p.ku, sk.d.n, št.rte, tajt.k, t.klat, vejt.r, v.s, z.k, z.s, z.stat… Polglasnik o je v knjigi zapisan kot ., npr.: ap.nca, b.l, cejp.nca, c.n, dub.r, k.bu, k.da, kum.j, mejs.c, m.jn, najb.l, p.ku, sk.d.n, št.rte, tajt.k, t.klat, vejt.r, v.s, z.k, z.s, z.stat… . . Poluglas . - vrlo kratko u, se u knjizi koristi za pisanje dvoglasa, npr.: ce., cako., je., ma., mugi., kna., nasti., pepi., sje., sto., zna., zre.... Polglasnik . - zelo kratko u, se v knjigi uporablja za pisanje dvoglasnika, npr.: ce., cako., je., ma., mugi., kna., nasti., pepi., sje., sto., zna., zre.... .a .o a. o. e. i. Dvoglasi su izgovarani kao jedan glas, u jednom mahu, pri cemu se poluglas . spaja s pripadajucim samoglasnikom, npr.: ma., po., zdo.ne… Najcešci dvoglasi su .a i .o, npr.: b.o, b.osa, h.odnu, k.ošna, m.ade, m.ore, napisa.a, n.oga, po.nu, r.oka, šeši.o, .okule, v.oda, zjemla... Dvoglasniki so izgovarjani kot en glas, v enem mahu, pri cemur se polglasnik . združuje skupaj s pripadajocim samoglasnikom, npr.: ma., po., zdo.ne… Najpogostejši dvoglasi so .a in .o, npr.: b.o, b.osa, h.odnu, k.ošna, m.ade, m.ore, napisa.a, n.oga, po.nu, r.oka, šeši.o, .okule, v.oda, zjemla... . Otvoreni glas ., koji je u domacem govoru veoma cest, u knjizi nije upotrijebljen. Primjeri koji sljede su namjenjeni lakšem citanju domaceg govora, npr.: cuprnic. so letejl. po sj.l., težakin. so pr.v.c hodil. na žernad., dejt., h.ac., sunc., naš. lep. hiš., .ognišc., mat.r. so se polejt. preselil. i živejl. v lep. hiš., a bo.n. je star., s. smo s. veselil., n. vejn n. san… Odprti glas ., ki je v narecju zelo pogost, u knjigi ni uporabljen. Primeri, ki sledijo, so namenjeni lažjemu branju narecja, npr.: cuprnic. so letejl. po sj.l., težakin. so pr.v.c hodil. na žernad., dejt., h.ac., sunc., naš. lep. hiš., .ognišc., mat.r. so se polejt. preselil. i živejl. v lep. hiš., a bo.n. je star., s. smo s. veselil.… . Poluglas . (ponegdje se upotrebljava i znak y), koji je u domacem govoru veoma cest, u knjizi nije upotrijebljen. Primjeri koji sljede su namjenjeni lakšem citanju domaceg govora, npr.: k cuprnic. so letejl., smo na žrnad. po sj.l., ledi so Polglas . (ponekod se uporablja tudi znak y), ki je v narecju zelo pogost, v knjigi ni uporabljen. Primeri, ki sledijo, so namenjeni lažjemu branju narecja, npr.: k cuprnic. so letejl., smo na žrnad. po sj.l., ledi so na .ognišc. kuhal., ledi so se polejt. na .ognišc. kuhal., ledi so se polejt. preselil. i živejl. v lep. hiš., a bo.n. i star., s. smo s. veselil.… preselil. i živejl. v lep. hiš., a bo.n. i star., s. smo s. veselil.… Asimilacija konsonanata / konsonantov Kad su u jednoj rijeci s i š tada svi likovi u knjizi oba izgovaraju kao š, npr.: pošlušat / pašlušat, šlacke, šešet, šešica... Ko so v eni besedi s in š, tedaj vsi liki v knjigi oba izgovarjajo kot š, npr.: pošlušat / pašlušat, šešet, šlacke, šešica... Deminutivi Likovi (Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba, Lencka i Pil.k) cesto upotrebljavaju umanjenice, npr.: ajng.lc.k, crejv.lc.k, d.ž.k, fajfca, fantic.k, gutlajc.k, hip.c, jabuc.k, jajnc.k, kojnic.k, kolib.rc.k, kozlic.k, pajdaš.k, pastirc.k, petešic.k, potuc.k, prtic.k, puš.lc.k, rekijeca, sk.dnic.k, snejg.c, starc.k, sto.c.k, hišica, šratlic.k / šlat.rc.k / šlatercek, štejg.ce, štib.lc.k, .ašc.k, vejv.rcka, ženica... Liki (Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba, Lencka i Pil.k) pogosto uporabljajo pomanjševalnice, npr.: ajng.lc.k, crejv.lc.k, d.ž.k, fajfca, fantic.k, gutlajc.k, hip.c, jabuc.k, jajnc.k, kojnic.k, kolib.rc.k, kozlic.k, pajdaš.k, pastirc.k, petešic.k, potuc.k, prtic.k, puš.lc.k, rekijeca, sk.dnic.k, snejg.c, starc.k, sto.c.k, hišica, šratlic.k / šlat.rc.k / šlatercek, štejg.ce, štib.lc.k, .ašc.k, vejv.rcka, ženica... c Mekani c se ne upotrebljava i izmedu c i c nema razlike, c je nešto mekši nego u standardnom jeziku, npr.: c.n, ceš, ce, cmo, cte, cjo, cutet, d.omac, muc, nic, nuc, snuce, Tršce… Mekhi c se ne uporablja in med c in c ni razlike, c je malo mehkejši kot v standardnem jeziku, npr.: c.n, ceš, ce, cmo, cte, cjo, cutet, d.omac, muc, nic, nuc, snuce, Tršce… lj nj Umjesto lj i nj se upotrebljava jl i jn, npr.: kam.jne, kojn, lejn, majn, nedejla, zajn, živlejne..., osim kod rijeci: bulje, bljecke, Kljep.c, ljete, prljeti., skljepat, veseljacejne, .agolje i vugolje. Ponegdje se j ispušta, npr.: celust, hvalen, najb.l..., a ponegdje se j dodaje, npr.: cej.o, jegrat, kejdu, lejpšje, mojd, nejdu, nejmaš, pojlak, p.olej, rejs, sejh, sejn, srejt, štejge, tejn, .ojdnas, zgonejne... Namesto lj in nj se uporablja jl in jn, npr.: kam.jne, kojn, lejn, majn, nedejla, zajn, živlejne..., razen pri besedah: bulje, bljecke, Kljep.c, ljete, prljeti., skljepat, veseljacejne, .agolje i vugolje. Ponekod se j ispusti, npr.: celust, hvalen, najb.l..., a ponekod se j vrine, npr.: cej.o, jegrat, kejdu, lejpšje, mojd, nejdu, nejmaš, pojlak, p.olej, rejs, sejh, sejn, srejt, štejge, tejn, .ojdnas, zgonejne... d dž d i dž se ne upotrebljava. d in dž se ne uporablja. Napomene / Opombe : - Osnovna pravila domaceg govora su preuzeta po rjecniku Slavka Malnara: „Rjecnik govora cabarskog kraja“, Cabar, Matica Hrvatska Ogranak Cabar, 2008 / Osnovna pravila lokalnih govorov so povzeta po slovarju Slavka Malnarja: „Rjecnik govora cabarskog kraja“, Cabar, Matica Hrvatska Ogranak Cabar, 2008 - Likovi u knjizi pojedine rijeci izgovaraju razlicito, npr. MUGI.1, MUGE.2, MOÜGU3, MUGU4..., pri tom brojevi oznacaju razlicit izgovor kod razlicitih osoba: 1 - Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba i Lencka, 2 - Girofka, 3 - Pilok, 4 - Trstjanka i 5 - Ferdo. / Liki v knjigi posamezne besede izgovarjajo razlicno: npr. MUGI.1, MUGE.2, MOÜGU3, MUGU4..., pri cemer številke oznacujejo razlicno izgovorjavo pri razlicnih osebah: 1 - Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba in Lencka, 2 - Girofka, 3 - Pilok, 4 - Trstjanka in 5 - Ferdo. - Rijeci domaceg govora koje se citaju kao jedna rijec su u knjizi tako i zapisane, npr.: bejžni, bugvej, hvrhe / hv.rhe / hvarhe, jes.n, knazdu / hnazdu, knen, lejih, nebuš, nejb.o, noja, prnas, šankat, šcin, zanas, zanga, žno..., osim kod: kaj pa/ ka pa, kaj ste/ ka ste, k lejte, k maše, na ankat, sako surto, .od vovejk/.od vovek/.ad vavek, .odvajkada, za ad.n, ž nen, ž nime... / Besede domacih govorov, ki se berejo kot ena beseda, so v knjigi tako tudi zapisane, npr.: bejžni, bugvej, hvrhe / hv.rhe / hvarhe, jes.n, knazdu / hnazdu, knen, lejih, nebuš, nejb.o, noja, prnas, šankat, šcin, zanas, zanga, žno…, razen pri: kaj pa/ ka pa, kaj ste/ ka ste, k lejte, k maše, na ankat, sako surto, .od vovejk/.od vovek/.ad vavek, .odvajkada, za ad.n, ž nen, ž nime... - Rijeci domaceg govora u kojima se kod izgovora umjesto slova d cuje slovo t, tako su i zapisane, npr.: blejt, gosput, rut, srejt, .otprt, .otkut..., osim kod: mojd, prpuved, rad, sused, .od, .odrjedet, .od vovejk, .odzat / .adzat... / Besede domacih govorov, pri katerih se namesto crke d sliši crka t, so tako tudi zapisane, npr.: blejt, gosput, rut, srejt, .otprt, .otkut..., razen pri: mojd, prpuved, rad, sused, .od, .odrjedet, .od vovejk, .odzat / .adzat... - Rijeci domaceg govora u kojima se kod izgovora umjesto slova ž cuje slovo š, tako su i zapisane, npr.: d.š, faroš, kriš, meklo.š... / Besede domacih govorov, pri katerih se pri izgovorjavi namesto crke ž sliši crka š, so tako tudi zapisane, npr.: d.š, faroš, kriš, meklo.š... - Rijeci domaceg govora u kojima se kod izgovora umjesto slova b cuje slovo p, tako su i zapisane, npr.: hripc.k, japka, na hripcke, na hrpte..., osim kod: lebga, s.ab... / Besede domacih govorov, pri katerih se pri izgovorjavi namesto crke b sliši crka p, so tako tudi zapisane, npr.: hripc.k, japka, na hripcke, na hrpte…, razen pri: lebga, s.ab… - Tekst knjige je pripremljen uz pomoc sistema za korištenje karaktera ZRCola (http://ZRCola.zrc-sazu.si), kojeg je u Naucnoistraživackom centru SAZU u Ljubljani (http://www.zrc-sazu.si) razvio dr Peter Weiss. / Besedilo knjige je pripravljeno s pomocjo sistema za vnašanje ZRCola (http://ZRCola.zrc-sazu.si), ki ga je na Znanstveno - raziskovalnem centru SAZU v Ljubljani (http://www.zrc-sazu.si) razvil dr. Peter Weiss. - U knjizi su korištene kratice: dem. - deminutiv - umanjenica, imenica koja ima umanjeno znacenje i G - genitiv / Kratice, ki so uporabljene v knjigi: pom. - pomanjševalnica in G - sklon O autoru / O avtorju HR Bojan Pajnic, po zanimanju inženjer elektrotehnike, roden je 1963. godine u Plešcima, gdje je proživio svoju mladost. Ustanovitelj je i predsjednik Društva Krajcke košenice iz Zakrajca, koje je u kupskoj dolini (u njenom gornjem toku), u razdoblju 2005. – 2015. djelovalo na podrucju etnološke baštine, ekologije i održivog razvoja ekološke poljoprivrede. Njegovi su najznacajniji projekti rad na etnološkoj zbirci Rezúcke hiše - oceve djedovine u Zakrajcu i osnivanje (prve) web stranice na domacem govoru cabarskog kraja i govoru uz gornji dio Kupe i Cabranke. Ova zbirka pripovjetki, pisana na domacem govoru, njegov je književni prvijenac, kojim na autentican nacin pokušava prikazati suživot stanovnika s objiju strana Cabranke i Kupe. Želja je autora da pripovijetke i njeni likovi ožive u lokalnim kazališnim predstavama. SLO Bojan Pajnic, po poklicu inženir elektrotehnike, je bil rojen leta 1963 na Plešcih, kjer je preživel svojo mladost. Je ustanovitelj in predsednik Društva Krajcke košenice iz Zakrajca, ki je v Zgornji Kolpski dolini v letih 2005 – 2015 delovalo na podrocju etnološke dedišcine, ekologije in trajnostnega razvoja ekološkega kmetijstva. Njegovi najpomembnejši projekti so delo na etnološki zbirki Rezúcke hiše – ocetove domacije v Zakrajcu in ustanovitev (prve) spletne strani v govoru cebranskega obmocja in obmocja ob zgornji Kolpi in Cabranki. Pricujoca knjiga pripovedi, ki je pisana v lokalnih govorih, je njegova prva knjiga, s katero na izviren nacin poskuša prikazati sožitje prebivalcev z obeh bregov Cebranke in Kolpe. Avtorjeva želja je, da pripovedi in liki iz knjige oživijo v lokalnih gledaliških predstavah. Rijec autora / Beseda avtorja HR Sve je pocelo prije nekoliko godina, kada smo mi clanovi Društva Krajcke košenice poceli sa sakupljanjem starih etnografskih predmeta te proucavanjem starih zanata i obicaja vezanih za nekadašnji nacin života, a sve s namjerom da se bogatstvo naše tradicijske kulture otrgne zaboravu. Tako su nam, na vec ugaslim ognjištima, naše bake i djedovi pricali i ispricali mnogo svojih sjecanja kako je u davnini bilo u domovini Petra Klepca, na oba brijega uz rijeke Cabranku i Kupu, na podrucju dviju država, koje obuhvaca gradove Cabar i Delnice, opcinu Osilnica te djelomicno opcine Kostel i Draga (dio obcine Loški Potok). Dodatni poticaj i motivaciju za pisanje knjige »Pilok pride v Zdoune Bljecke« dobio sam zahvaljujuci vrijednom trudu autora koji su prije pisali na domacem govoru, prije svega autora „Rjecnika govora cabarskog kraja“ (Slavko Malnar), autora knjige „Okamneli mož in druge zgodbe iz Zgornje Kolpske doline“ (Jože Primc), autorice knjige „Dva bregova eno srce“ (prof. dr. Marija Stanonik), autora prvih pjesama na domacem govoru (prof. Zlatko Pochobradsky, prof. Anka Žagar, Josipa Klepac - Pepka, Zdenka Zbašnik, kantautor Matija Turk...) i autora raznih knjiga i publikacija (o. Marijan Kovac, Željko Malnar, Slavko Malnar, prof. Jože Ožura, mag. Marko Smole...). »Pišeš o starim obicajima iz prošlosti? Što ce ti to?« pitali su me. Htjeli su valjda reci da je sve starinsko nazadnjaško. Postavljam si pitanje je li suvremeni tehnicki život kvalitetan kako se predstavlja ili je to samo velika zabluda. Kakva je to nepromišljenost u prošlosti zanemarila brdovita sela Cabarske i Kupske doline iz kojih se narod gotovo iselio? Ova knjiga predstavlja poruku covjecanstvu o nužnosti promjene postojecih svjetonazora. Rijetkim preostalim žiteljima tog podrucja treba odati pocast što još uvijek vjeruju u buducnost naše doline. Petre Klepce, probudi se u nama! Bojan Pajnic SLO Vse se je pricelo pred nekaj leti, ko smo clani Društva Krajcke košenice zaceli z zbiranjem starih etnografskih predmetov, informacij o starih poklicih in starih obicajih iz nekdanjega življenja naših prednikov. Vse z enim ciljem, da se ne pozabi naša bogata nesnovna kulturna dedišcina. Tako so nam, na že zapušcenih ognjišcih, naše babice in dedki pripovedovali veliko tega iz svojega bogatega spomina, kako je bilo tu nekoc, dalec nazaj. Nekoc, dalec nazaj in v domovini Petra Klepca - na obeh bregovih reke Cebranke in Kolpe, na obmocju dveh držav, ki zajema obcine: Grad Cabar, Grad Delnice, Osilnico in delno tudi obcini Kostel in Drago (del obcine Loški Potok). Dodatno vzpodbudo za pisanje knjige „Pilok pride v Zdoune Bljecke“ sem dobil zahvaljujoc avtorjem, ki so pisali v narecju, predvsem Slavko Malnar - avtor knjige „Rjecnik govora cabarskog kraja“ , Jože Primc - avtor knjige „Okamneli mož in druge zgodbe iz Zgornje Kolpske doline“, prof. dr. Marija Stanonik - avtorica knjige „Dva bregova eno srce“, avtorji prvih pesmi v narecju (prof. Zlatko Pochobradsky, prof. Anka Žagar, Josipa Klepac - Pepka, Zdenka Zbašnik, kantavtor Matija Turk...) in avtorji raznih drugih knjig in publikacij (Slavko Malnar, o. Marijan Kovac, Željko Malnar, prof. Jože Ožura, mag. Marko Smole...). Pišeš o starih obicajih iz preteklosti? Kaj ti bo to, so me spraševali! Da je vse kar je starinsko tudi zaostalo, so mi hoteli povedati! Sprašujem se, ali sedanji tehnokratski svet res vsebuje kvaliteto, s katero se predstavlja, ali je vse to le velika zabloda? Z nepremišljenostjo v preteklosti se je pozabilo na hribovite vasi doline Cebranke in Kolpe, doline iz katerih so se ljudje množicno izselili. Zato je ta knjiga sporocilo cloveštvu o nujni preobrazbi obstojecih pogledov na svet. Vsa cast redkim prebivalcem, ki tu še živijo in še vedno verjamejo v bodocnost naše doline. Peter Klepec, zbudi se v nas! Bojan Pajnic Bojan Pajnic na vsakoletni poletni prireditvi Etnološke zbirke Palcava šiša in domacinov, ob zakljucku raziskovalne delavnice 20. avgusta 2011, na trgu pred Palcavo šiši v Plešcih. Tam so dijaki gimnazije iz Cabra prvic odigrali priredbo enega od delov njegove, že takrat nacrtovane knjige. Fotografiran je med samo predstavo, ki so jo spremljali prebivalci z obeh bregov doline. Fotografija: Marko Smole. Zahvala Zahvaljujem svima na podršci i korisnim savjetima, koji su omogucili da je knjiga ugledala svjetlo dana. Zahvaljujem prije svega: / Zahvaljujem se vsem za podporo in koristne nasvete. Vsem, ki so mi omogocili, da je knjiga izšla, predvsem pa: - izdavacu / založniku: Ogranku Matice hrvatske u Cabru, - uredniku: - za predgovor knjizi / za besedo h knjigi: - lektoricama / lektoricam: - Ireni i Matiji Turku, Josipu Kovacu, Apoloniji Mrle, Mariji Gašparac i svim drugim stanovnicima župe Turke i okolice, mojim roditeljima i clanovima društva Krajcke košenice, - stanovnicima cabarske i kupske doline, susjedima, prijateljima i poznanicima / prebivalcem cebranske in kolpske doline, sosedom, prijateljem in znancem, Srdacna zahvala pokroviteljima koji su pomogli objavljivanje knjige / Prisrcna zahvala pokroviteljem, ki so pomagali k objavi knjige. U/ V Srednjem Zakrajcu, 2016. Opomba urednika: Knjiga je tiskana nakon smrti autora, a zahvalu je autor napisao prije njenog izdavanja / Knjiga je tiskana po avtorjevi smrti, zahvalo, ki jo objavljamo, pa je avtor napisal še preden je vedel, da bo knjiga kdaj izdana. Dolinarske, Hribarske, Zduajnske, Letanutrene, Lejtitanove, Podputonske, Navortne Tazgore, Tazdole, Tonzatne, Tonzdouanavosne, Tonzguoranavosne, Letanutre, Letazduajne, Podputonske, Kuoncarske, Skuoncne, Nakuoncne, Krajarske, Srejdne, Navrtne, Nakrajne, Navascene, Navasne, Zvasne, Kutarske, Hribarske, Hrebcene, Hrepcke, Uokalužne Zahvala urednika Knjigo, ki jo prebirate, je Bojan Pajnic v vecini pripravil za izdajo že leta 2012. Ker je v urejanje vložil veliko dela, sem se odlocil v najvecji meri držati njegove predloge in jo spreminjati le v delih, kjer je bilo to zaradi berljivosti ali prelomov strani nujno potrebno. V besedilu smo ohranili tudi vse pripise avtorja, saj lahko zanimivo dopolnijo vsebino. Slovarje smo obdržali v originalnem obsegu in jih dopolnili s prevodi, kjer je bilo to potrebno. V originalni predlogi je avtor nacrtoval vec kot petdeset ilustracij, ki jih zaradi kompleksne in abstraktne vsebine ni bilo mogoce in smiselno realizirati. Na naslovnici smo uporabili le Piloka kot ga je hranil v svoji delovni verziji besedila in ga hranil v svoji kopiji osnutka. Knjiga je rezultat prostovoljnega dela, ki smo ga s skupnimi mocmi vložili domacini: - Slavko Malnar iz Trstja/ Tršca, ki je natancno pregledal besedilo Trstjanke, Ferda in skupaj z menoj bljeckarjev, temeljito popravil naglase in opis govorov ter pregledal prevoda mojih besedil, - Sanja Klaric iz Gerova, ki je jezikovno pregledala hrvaško besedilo in govor Girafke, - Davorka Smole iz Plešc, ki je pomagala pri tolmacenju pleških besed, - Sonja Smole Možina iz Ljubljane, ki je pregledala slovensko in angleško besedilo, - Ivan Janeš iz Trstja/ Tršca kot urednik Matice hrvatske Ogranak Cabar, ki je poskrbel za izdajo knjige in - Marko Smole, vodja Etnloške zbirke Palcava šiša v Plešcih, urednik knjige. Z uvodnimi besedili so nam pomagale: - Kristina Riman iz Reke, ki je pisala uvodni literarni pregled že za knjigo ljudskih pesmi Varihe in pozna naše kraje in njihove ljudi, - Živa Ogorelec iz Kocevja in Ivana Šaric Žic iz Reke, etnologinji iz pristojnih pokrajinskih muzejev z obeh strani meje, ki pokrivata našo snovno in nesnovno dedišcino in sta se prav na naših delavnicah tudi osebno srecali z Bojanom, njegovo Rezucko hišo, bljeckarji in našimi govori. Prisrcna hvala Bojanovi družini za zaupanje, še enkrat vsem sodelujocim pri projektu in seveda Uradu vlade Republike Slovenije za Slovence v zamejstvu in po svetu, ki je pokril tiskanje knjige v sklopu projektov Palcave šiše za leto 2020. Lepa hvala gospe Heleni Janežic, vodji zbirke zamejskih tiskov v Narodni in univerzitetni knjižnici v Ljubljani, ki bo poskrbela za izdajo elektronske verzije knjige. Hvala koordinatorici nesnovne dedišcine RS v Slovenskem etnografskem muzeju, Adeli Pukl za priporocilno pismo ob prijavi projekta. Veseli bomo, ce bo knjiga doživela vse tisto, kar si je želel njen avtor, saj je to tudi želja vseh nas. V Plešcih, v obdobju (prvega) pokoronskega odpiranja meja, 23. maja 2020, Marko Smole Zahvala urednika Knjigu koju citate uglavnom je Bojan Pajnic pripremio za izdavanje vec 2012. godine. Buduci da je uložio puno posla u njeno uredivanje, odlucio sam se držati njegovog prijedloga što je više moguce i promijeniti ga samo u dijelovima gdje je to bilo potrebno zbog citljivosti ili prijeloma stranica. U tekstu smo sacuvali i sve autorske bilješke, jer one mogu na zanimljiv nacin nadopuniti sadržaj. Rjecnike smo zadržali u izvornom opsegu i po potrebi dopunili prijevodima. U izvornom je prijedlogu autor osmislio više od pedeset ilustracija, koje se zbog složenog i apstraktnog sadržaja nisu mogle razumno realizirati. Na koricama smo iskoristili samo njegovu skicu Pilok kojeg je držao u radnoj verziji teksta i svojoj kopiji knjige. Knjiga je rezultat dobrovoljnog rada kojeg smo mještani doline sklopili u ovaj zajednicki projekt: - Slavko Malnar iz Tršca koji je pažljivo pregledao govore Trstjanke, Ferda i zajedno sa mnom bljeckarjev, on je i temeljito ispravio naglaske, opis govora te ispravio rijeci i zahvalu urednika, - Sanja Klaric iz Gerova, koja je pregledala hrvatski tekst i govor Girafke, - Davorka Smole iz Plešci, koja je pomogla kod tumacenja pleških rijeci, - Sonja Smole Možina iz Ljubljane, koja je recenzirala slovenski i engleski tekst, - Ivan Janeš iz Tršca kao urednik Matice hrvatske Ogranak Cabar, koji se je pobrinuo za izdavanje knjige i - Marko Smole, voditelj etnološke zbirke Palcava šiša u Plešcima, urednik knjige. Uvodnim tekstovima pomogli su: - Kristina Riman iz Rijeke, koja je vec napisala uvodni književni osvrt na knjigu narodnih pjesama Variha i poznaje naša mjesta i njihove ljude, - Živa Ogorelec iz Kocevja i Ivana Šaric Žic iz Rijeke, etnologinje iz nadležnih regionalnih muzeja s obje strane granice, koji pokrivaju našu materijalnu i nematerijalnu baštinu, a takoder su se osobno upoznale s Bojanom, njegovom Rezuckom kucom, ljudima doline i našim govorima na radionicama Palcave šiše. Iskrena hvala Bojanovoj obitelji na ukazanom povjerenju, još jednom svim sudionicima u projektu i naravno Uredu Vlade RS za Slovence u inozemstvu, koji je obuhvatio tiskanje knjige u sklopu projekta Palcave šiše za 2020. godinu. Zahvala gospodi Heleni Janežic u Nacionalnoj i sveucilišnoj knjižnici u Ljubljani koja ce se pobrinuti za izdavanje elektronicke verzije knjige. Zahvaljujem koordinatorici nematerijalne baštine Republike Slovenije pri Slovenskom etnografskom muzeju, Adeli Pukl, na preporucnom pismu. Bit ce nam drago ako knjiga doživi sve ono što je njezin autor želio, jer je to i želja svih nas. U Plešcima, tijekom (prvog) postkoronskog otvaranja granica, 23. svibnja 2020, Marko Smole Sažetak / Povzetek / Summary HR Knjiga „Pilok pride v Zdoune Bljecke“ zbirka je pripovijetki iz domovine legendarnog junaka Petra Klepca. Knjiga napisana na domacem govoru prikazuje život u izmišljenom selu Donji Bljecki, koje se nalazi na oba brijega uz rijeke Cabranku i Kupu. Za širi krug citatelja potrebno je napomenuti da se hrvatski dio Cabarske i Kupske doline nalazi u Gorskom kotaru, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, na planinskom prostoru izmedu Primorja i unutrašnjosti. Slovenski dio doline u njenom je južnom dijelu, vecinom u sastavu opcine Osilnica. Izmišljeni nas likovi (Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba, Lencka, Girofka, Trstjanka, Ferdo i Pilok) kroz brojne vesele i tužne dogadaje vracaju u prošlost, u vremena nacina života naših predaka. U vrijeme kad su tradicionalni praznici i obicaji, kao npr. „mackare“, „Jurjevu“, „Vezom“, „Petruvu“, obicaji oko rodenja, svadbe i smrti, imali dublje znacenje. Vracaju nas u vrijeme ljuštenja kukuruza „lickajne“, sušenja jabuka i krušaka, tzv. „bljecke“, djecjih igara, te vrijeme kuhanja „breške rekije“ i tradicionalnog uskršnjeg želuca, tzv.„nadeuavajna“. To je i vrijeme teškog rada šumskih radnika, kirijaša, pokucaraca, tzv. „hauzirovce“ i putujucih trgovaca, kad se sijeno u krošnjama nosilo na ledima iz udaljene sjenokoše, vrijeme kad su žene odlazile na jedan dan hoda udaljenu tržnicu, tzv. „puac“ i vrijeme mnogobrojnih nadnica, tzv. „žrnada“. U pripovijetkama su stalno prisutna mitološka bica kao npr. „šratle“, „mracnike“, „cuprnice“, „Bejle žjene“ i legende, npr. „okamenjeni muž i baba“. Na kraju svake od pripovijetki, kroz rijeci mudrog prosjaka (Pilok), za svakog od nas skriva se poruka, životna istina ili nagovještaj buducnosti. SLO Knjiga „Pilok pride v Zdoune Bljecke“ je zbirka pripovedi iz domovine legendarnega junaka Petra Klepca. Knjiga, napisana v narecju in lokalnih govorih, opisuje življenje v izmišljeni vasi Spodnji Bljecki, ki se lahko nahaja na obeh bregovih rek Cabranke in Kolpe. Za širši krog bralcev je potrebno pripomniti, da se hrvaški del doline Kolpe in Cabranke nahaja v Gorskem Kotarju, na skrajnjem severozahodnem delu Hrvaške, v planinskem predelu med Primorjem in notranjostjo. Slovenski del doline v njenem južnem delu, obsega najvecji del v obcini Osilnica. Izmišljeni liki (Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba, Lencka, Girofka, Trstjanka, Ferdo in Pilok) nas skozi številne vesele in žalostne prigode vracajo v preteklost, v case nekdanjega nacina življenja naših prednikov. V case, ko so tradicionalni prazniki in obicaji, kot npr. „Mackare“, „Jurjevu“, „Vezom“, „Petruvu“, obicaji okoli rojstva, poroke in smrti, še imeli globji pomen. V case lickanja koruze, sušenja sadja t.i. „bljeckov“, otroških iger, ter v case kuhanja t.i. „breške rekije“ in tradicionalnega velikonocnega želodca t.i. „nadeuavajna“. Toda, to so tudi casi težkega dela gozdnih delavcev, furmanov, krošnjarjev t.i. „hauzirovcov“ in potujocih trgovcev, casi, ko so ženske odhajale na en dan hoje oddaljeno tržnico, na t.i. „puac“ in casi številnih dnin, t.i. „žrnad“. V pripovedih so vseskozi prisotna nadnaravna bitja kot npr. „šratle“, „mracnike“, „cuprnice“, „Bejle žjene“ in legende, npr. o okamnelem možu in babi... Na koncu vsake od pripovedi se v besedah modrega beraca Piloka, za vsakega od nas skriva sporocilo, življenjska resnica ali pa zgolj napoved, kaj se bo kmalu zgodilo. ENG The book, entitled „Pilok comes to the village of Zdoune Bljecke“ is a collection of stories from the homeland of legendary hero Peter Klepec (Petar Klepac in Croatian language) from the border region between Croatia and Slovenia around upper Kolpa and Cabranka valley, where a unique cross-border cultural heritage island was formed during history. We can follow the evidences of its cultural heritage through stories, tales with supernatural beings and sacred spaces through millenia. The book was written in the local dialect which was listed in both national registers of Slovenia and Croatia intangible heritage in year 2015. The stories in a form of dialogs between native people from different parts of the area are describing life in the fictional village Spodnji Bljecki, which can be placed on both (or any) banks of the river Cabranka and Kupa (Kolpa). For the reader it is important to note that the Croatian part of Kolpa and Cabranka valley is situated in Gorski Kotar, in the far northwestern part of Croatia, in the mountainous area between the sea and the central part of Croatia. Slovenian part of the valley belongs to the south of Slovenia, the largest part of the valley is a part of the Osilnica municipality. Fictional characters (Fabe, Juhanca, Jurce, Jape, Luba, Lencka, Girofka, Trstjanka, Ferdo and Pilok) are leading us through many happy and sad events, returning us to the past of the valley, to the times of our ancestors. Into the times when the traditional festivals and customs - „Mackare“ – end of the winter carnival, „Jurjevu“ – St. George's Day, „Vezom“ - Easter, „Petruvu“ – St. Peter Day, practices around birth, marriage and death, still had a much deeper meaning comparing today. In times of shelling corn, drying fruits - „bljecki“, children's games, times of plum brandy baked on both banks - „breška rekija“ and into the time of traditional easter food „nadeuavajne“. These are also times of the hard work of forest workers and horse carters - „furmani“, hawkers - „hauzirovci“ and itinerant traders, times when women had to walk to the one day walk distance marketplace - „puac“ to get some money for leaving and have to spend number of hours for journey-work - „žrnade“, to help other farmers. In the stories there are many times supernatural beings present, such as „šratle“ - sprite, „mracnike“ – night man, „cuprnice“ - witches, „Bejle žjene“ – white womens and also legends (for example about petrified man and woman). At the end of each story through the words of wise beggar named Pilok, each of us can find a hidden message, life truth or just a prediction of that what will happen in the near future. Kazalo: Rijec urednika / Beseda urednika .................................................... 3 Predgovori / Besede h knjigi ........................................................... 7 ŽIVLEJNE V ZDO.NEH BLJECKEH .............................. 19 1. Kofitarce so .obirale ...................................................................... 27 2. D.obre sosejde i pridna decica ........................................................ 35 3. Pil.k pride v Zdo.ne Bljecke .......................................................... 43 O PUSTE .......................................................................... 51 4. Mackare gredo ............................................................................... 53 5. Pil.k juka za kurent.n .................................................................... 57 6. Japeta boli zup ............................................................................... 63 7. Nafkrižne v.ole .orjejo pocase ....................................................... 69 8. Bejle žjene šrajajo .......................................................................... 81 O VEZME ......................................................................... 87 9. Prevec tamjana na Cvetno nedejlo .................................................... 89 10. V nade.avajne nej lukca ................................................................. 93 11. Vilka sobuta, a nej šcin žignat ......................................................... 97 12. Plis na Vez.mske pondejl.k ............................................................ 103 13. Lejtu, a mras na strejhe .................................................................. 109 14. Keco ripet i škreblat s t.oke ........................................................... 121 15. Binkošnu b.atu – lejtu bogatu ......................................................... 131 16. Pil.k na žrnade pr šratle ................................................................. 137 O PETRUVEN ................................................................... 145 17. Lejt.s ne bu debile rejpe ................................................................. 147 18. K.ošna, a ha.zirovc.v nej .............................................................. 153 19. Namejstu da be v.ole mukale, pa kulca cvilejo ................................. 159 20. Cejp.nce letijo po p.ojse ................................................................ 165 21. Krejs.nca je na strejhe .osta.a ....................................................... 171 22. .otprite! Te je nekaj našga ............................................................. 177 23. Navelicane težakine ........................................................................ 193 24. Fabe srica mracnika ........................................................................ 203 MOJD MAŠAME .................................................................................... 215 25. Bljeckarje šnufajo, cikajo i plevkajo ................................................ 217 26. Šk.ola v Zdo.neh Bljeckeh? ............................................................ 223 27. I kokuši se fpirajo žandarjon ........................................................... 227 28. Bljeckarje na Svite g.ore ................................................................ 233 29. Polejtnekarje .................................................................................. 237 30. Lickajne, a breške rekijece nej ......................................................... 249 31. Bljecke gorijo ................................................................................ 255 32. V.ozet! Co.n v.ozet ....................................................................... 261 33. Nekar mjene, jes.n sromak! ............................................................. 267 ZA SESVITE ............................................................................................ 275 34. Kumpanija hrvatarjov gre ................................................................ 277 35. Namejstu zile t.acet, so šle po.he .ovet ........................................... 283 36. Mjene luc, tjebe kluc! ..................................................................... 291 37. Cuprnicke tancp.ac ......................................................................... 297 38. Bug mu daj gnado božjo! ................................................................. 309 39. Poridna prasica ce vujt! ................................................................... 321 40. Duhtarce z.s bršlana ....................................................................... 329 .OD MEKLOUŽA DO STARGA LEJTA ........................................... 339 41. Fabetov kantajz.l ........................................................................... 341 42. Meklouš na sk.dnicke ..................................................................... 349 43. V .oštarije "Pod g.atko bukvo" ....................................................... 355 44. Licetacija prašcjeh nug ................................................................... 363 45. Ane na punocko, druge svin.c talet .................................................. 369 46. Rejšte se rejšte, zdrave, vesile ......................................................... 377 .OD NUVGA LEJTA DO SVEJC.NCE ............................................ 381 47. Pil.ka zaprejo v štibolc ................................................................... 383 48. B.osa hode, da nebuš tamplavce restorga.a ...................................... 387 49. Jurce gre na vizito .......................................................................... 393 50. Prvu je zmir.n radu prejk ................................................................ 399 51. Bljeckarje dobijo prjem.k ............................................................... 405 O domacem govoru / O narecju ..................................................... 411 O autoru / O avtorju ..................................................................... Rijec autora / Beseda avtorja ......................................................... Zahvale ........................................................................................ Zahvala urednika .............................................................................. Sažetak / Povzetek / Summary ........................................................ Kazalo ......................................................................................... 419 420 423 425 427 429 Dosadašnja izdanja Ogranka Matice hrvatske u Cabru na domacem govoru / Dosedanje izdaje Ogranka Matice hrvaške v Cabru v lokalnih govorih 1995. 1. Kap domace rijeci, urednica Jasenka Janeš 2002. 2. Slavko Malnar: Pamejnek 2008. 3. Marijana Klepac: Na padicke stare hiše 4. Zlatko Pochobradsky: Tune & Ive 5. Matilda Mesic: Sveti Jakov v Prizde za stražu 6. Slavko Malnar: Rjecnik govora cabarskog kraja 2009. 7. Zdenka Zbašnik: Plešce moje malo 8. Zlatko Pochobradsky: VEJŠ - (NE)VEJN 2010. 9. Marija Vesel: C.rne .aze 10. Josipa Pepka Klepac: Kan gr. ta svejt 2012. 11. Marija Starcevic: Iman te nekej r.c 12. Leon (Levin) Lautar: Ževlejni pad Rudneken 13. Slavko Malnar: Goraci – Gerjansku 2014. 14. Jakob M.ller: Pušelc domaceh 15. Slavko Malnar: Rjecnik cabarskog govora (hrvatski – domace) 2017. 16. Branka Arh: Zad za d.vit .aglov 17. Damac. b.sejd., Djecjeg vrtica „Bubamara“ Cabar 2018. 19. Narodne popijevke iz okolice Cabra“Varihe“, priredio Dušan Prašelj 20. POCETNICA I CITANKA - cebranskeh pamejnkov, OŠ Cabar 2020. 21. Slavko Malnar: Idrijsko – cerkljansko – cabarski razlikovni rjecnik / slovar