KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 21 (3) INDUSTR1SKE SVOJINE Udan 1 novembra 1932. PATENTNI SPIS BR. 9246 Societa Italiana Pirelli, Milano, Italija. Aparat za određivanje curenja zejlina iz jednopolnih kablova koji se upotrebljavaju za prenos električne energije. Prijava od 4 juna 1931. Važi od 1 decembra 1931. Traženo pravo prvenstva od 15 aprila 1931 (Italija). Pronalazak se odnosi na jedan aparat pomoću koga se određuje mesto na kome curi zejtin kroz pukotinu na olovnom omotaču kabla. Ceo se vod sastoji iz tri jednopolna kabla napunjena zejtinom a smešteni su neposredno jedan blizu drugog. Ovo određivanje se vrši upoređenjem količina zejlina koje daju dva mala gradusisa-na rezervoara koji nadoknađuju gubitak na dva razna mesta. Priloženi crtež jasno objašnjava suštinu pronalaska. Slika 1 pretstavlja šemalski jednu trofaznu liniju na kojoj je namešten aparat; si 2 šemalski pretstavlja sve elemente koji ulaze u obzir pri određivanju mesta curenja Na sl. 1 tri jednopolna kabla koja čine liniju obeleženi sa 1, 2, 3. Delovi kablova vezani su međusobom spajačima A’o, A’, A”0, A” . . i t. d. opisanim u jugoslavenskom patentu broj 4959. Ovi spajači kroz koje prolazi električna energija sprečavaju prolaz zejtina iz jednog dela kabla u drugi. Ali zgodnim načinom može se zejtin iz jednog dela kabla dodati ili oduzeti. Pretpostavimo da zejtin curi na mestu P kabla 1. Označimo sa L celokupnu dužinu toga dela kabla a sa x nepoznatu dužinu kabla između jednog spajača i mesta curenja P. Da bi se izvršilo merenje veže se najpre pokvaren kabl 1 sa jednim od druga dva kabla, na pr. sa kablom 2, pomoću spoja m, i to vežu se spajači A’ i A”. Na drugi kraj dela kabla stavi se aparat koji se u ovome pronalasku opisuje. Aparat se sastoji iz dva graduisana rezervoara t. j. dve staklene cevi S’ i S”. Rezervoari su spojeni sa kablovima 1 i 2 preko spajača A’0 A”0. Staklene cevi S’ i S” ispunjene su zejtinom čiji se nivo može pri merenju menjati pomoću jednoga uređaja, koji će docnije biti opisan. Zejtin koji ističe kroz pukotinu P jednim delom dolazi neposredno iz rezervoara S’ a drugim delom iz rezervoara S” kroz spoj m. Hidrostatičko stanje može biti pretstavljeno šemom slike 2. Neka su Hj i R, hidrostatičke visine nivoa zejtina u cevima u odnosu na tačku P. Neka su Q_, i Q_., promene količine zejtina u cevima za vreme merenja t, a Qs količina zejtina koja iscuri kroz pukotinu. Označimo sa R otpor pri isticanju zejtina kroz pukotinu, a sa b koeficienat trenja zejtina u šupljom provodu koji se može smatrati nezavisnim od hidrostatičke visine. Tada imamo: H, = ^(L- -x) b+4% R; Ha = (L+x) b + ^ R kada diferenciramo dobijemo: Din. 15. a kada integrišemo J (Hj—H,) dt = di (L— x) b—Q_2 (L + x) b ako podesimo nivoe u cevima da oni zauzmu položaje prema jednačini: J (H,—H2)dt= 0 imaćemo: Q_i (L—x) b = ds (L,-l-x) b iz koje jednačine izvodimo odnos: CLi__L±^ , ds L —X.................... Ako imamo mogućnosti da odredimo količine di i ds može se lako odredili pomoću formule, rastojanje x na kome se nalazi pukotina. Uslov koji je gore ustanovljen u pogledu nivoa zejtina u cevima može se dobili na nekoliko načina na pr. održavajući jednak nivo u obe cevi, meda brzina isticanja nije u obe cevi podjednaka t. j. zejtin ne ističe za isto vreme, ili održavajući uvek istu razliku nivoa. I jedan i drugi način može postići prema pronalasku raznim uređajima koji su jasno na sl. 1 pretstavljeni. Može se na primer vezali donji deo cevi S' i S” sa malim cilindrom C koji ima klip p. Pomeranje, koje moramo dali klipu da bi održali nivo stalan ili da bi ga promenili, može se lako izmeriti a odatle proporcionalno dobi jamo i količine Oa i di- Drugi način se sastoji u tome što u cevi S’ i S” dobivamo zejtin iz dva odvojena rezervoara E’ i E” i merimo zejtin koji oni daju. Mogu se takođe cevi S’ i S” spojili sa odgovarajućim kablovima 1 i 2 pomoću savitljivih cevi r i to tako, da te cevi možemo dizati ili spuštati da bi nivo zejtina u njima bio stalan ili da se menja u određenoj meri. Pomeranje koje dajemo cevima i koje se da lako meriti daje nam proporcionalno količine di > d>- Merenje pod ovakvim uslovima neče još dati tačne rezultate jer nezavisno od hidrostatičke visine razlika temperature u kablovima za vreme rm renja može da prouzrokuje znatne razlike u zapremini zejtina di 1 ds koja dolazi iz cevi S’ i S”. Prema tome potrebna je popravka u vrednostima koje smo dobili, to se može postići upotre-bivši treći kabl kao meru. I taj se treći kabl veže kao i ona prva dva sa jednom cevi S’” određenog prečnika, koja je jednaka kao cevi S’ i S”, da drugi kraj kabla ostane zatvoren. Za vreme merenja nivo u cevi S’” održava se na istom nivou kao i u cevima S’ i S”na način koji smo gore opisali. Količina zejtina q”’ koja u ovom slučaju treba da se doda ili oduzme iz cevi S’”, zavisi očigledno samo od razlike temperature, koja se javlja pri merenju. Ako sa f (T) označimo funkciju temperature, imamo: q’” = f (T) Ove premene temperature imaju prirodno isti kvantitativan uticaj i na vrednosti d. i d< koje odgovaraju kablovima 1 i 2. Prema tome označujući sa q’ i q” potpune promene odnosnih zapremina u obe cevi a koje se sastoje iz promena usled temperature i promena di > d>, koje smo malo pre dobili, onda imamo: q’=Q.i+f(T) = d1+q”’ i di== q’ — q” q ” — d> + f(T) = di + q’” i di — q” — q’” a jednačina 1 dobiče ovaj izgled: g’ — g’” L -j- x q” — q’” L — x te se njome lako može odrediti odstojanje x kada znamo vrednosti q’, q” i q’”. Treba primetiti da se aparat, o kome je reč u ovom pronalasku, može vezati za krajeve kabla umesto sa spajačima kao što je u ovom primeru bilo pretslavljeno. Ovo je naročito potrebno kada je kabl načinjen samo od jednog dela za svaku fazu ili kada kabl pukne u kranjem delu voda. Patentni zahtevi. 1. Aparat za određivanje mesta curenja zejtina kroz pukotinu olovnog kabla koji se nalazi u sislemu tri jednopolna kabla, koji su napunjeni zejlinom i idu neposredno jedan blizu drugoga, naznačen time, što se sastoji iz dva graduisana rezervoara za napajanje ispunjena zejlinom od kojih je jedan spojen sa prsnutim kablom a drugi sa jednim zdravim kablom, i to u spajačima ili krajevima kabla, dok su druga dva kraja kabla među sobom spojena; što ti rezervoari imaju uređaje za merenja pomoću regulisanja nivoa zejtina, razlike u količini zejtina koju sadrže, koja se razlika stvori za jedno određeno vreme, a iz te se razlike posle određuje mesto curenja. 2. Aparat prema zahtevu 1, naznačen time, što sadrži i jedan treći greduisani rezervoar koji je istovetan sa oba ranija i ima iste uređaje za regulisanje nivoa zejtina, što je i ovaj rezervoar vezan kao prva dva sa jednim krajem trećega kabla čiji drugi kraj zatvoren i na taj se način određuje razlika zapremine zejtina usled promene temperature. 3. Aparat, prema zahtevima 1 i 2, naznačen time, što se svaki rezevoar za napajanje sastoji iz jedne određenog prečnika cevi u koju se može dodati ili iz nje oduzeti određena količina zejtina. 4. Aparat prema zahtevima 1, 2 i 3, naznačen time, što se svaki graduisan rezervoar sastoji iz jedne cevi određenog prečnika koja je vezana za jedan cilindar sa klipom, što se pomoću pomeranja klipa određuje količina zejtina, koju treba dodati ili oduzeti, da bi nivo zejtina u razervoaru ostao na željenoj visini. 5. Aparat prema zahtevima 1 i 2, naznačen time, što se svaki graduisani rezervoar sastoji iz jedne cevi određenog prečnika koja je vezana sa krajem kabla pomoću jedne savitljive cevi, tako da se te cevi određenog prečnika mogu dizati i spuštati i na taj način može regulisati nivo zejtina koji je u njima. Adpatent bry 9246. ■ ■ ■