Foštanna piacena u gotovom God. xn. Broj 21, U Zagrebu, 23. svibnja 1940. Pojedini broi Din 1.— Narod, boji se odreče ma i jedrn stope krvlju < znojem otaca sto- iih natopljene zemlje nije dosto jan da se nazivlje narodom U MARIBORU ... je prošlih dana održano književno vete, na kojem su hrvatski književnici iz Zagreba — kako to javljamo na drugome mjestu — recitirali svoje pjesme i odlomke svoje pro¬ ze. To je vete treta književna priredba u posljednje vrijeme,. na ko joj su hrvatski i slovenski književnici, u znaku obnovljeno- ga hrvatsko-slovenskoga bratstva, manije stirali svoju povezanost, pokazujuči ujedno da žele i jedni i drugi usmjeriti svoja kul turna nastajanja u pravcu tješnje saradnje i povezanosti, na jednaku korist i hrvatski: i slovenske kulture. Književnici kao izrazito kulturni vadni¬ ci vrte u ovom slutaju u prvom redu kul¬ turni posao, ali jer je i kultura samo jedan dio narodnoga života, a kulturno stvaranje samo dio optega narodnoga iživljavanja — jasno je, da se dobre posljedice ovakvoga nastojanja mogu i moraju odraziti i na ti¬ re, m, podruiju nego Sto je sam okvir kul¬ turnih odnosa. Po torne i književnici posta- ju propagatori, u najboljem smislu rijeti, jedne ideje koja ima svoj zdravi osnov u kulturnom stvaranju — no tiji blagotvorni upliv zahvata mnogo tire podrutje. To je ideja zbliženja, koje polazi s uzajamnoga kulturnoga upoznavanja, dajuti medjutim poticaj i sivarajuti povoljne mogutnosti za produbljenje medjusobnih odnosa na različi- tim podruijima, gdje se život jednoga i drugoga naroda dodiruje. To se moglo opaziti vet u Ljubljani pri- godom prve veteri, na kojoj su nastupili hrvatski književnici. Po neposrednom us- pjehu kod ljubljanske publike u samome ka- zalištu, a još više po odjeku u ljubljanskom novinstvu vidjelo se, da je cijela priredba od obitne književne veteri poprimila ka¬ rakter impozantne narodne manifestacije. U Zagrebu se ponovilo to isto, pa su slovenski književnici. vrativši svojim knji¬ ževnim kolegama posjet,. povodom svoga na- stupa u Malom kazalištu bili svjedoci spon- fanoga oduševljenja. zagrebatke publike. TJ tom. odvševljenju bilo je sudržano priznanje prva,rima slovenske knjige i vrijednosti slo¬ venske umjetne rijeti. Ali i više od toga, u torne je bio sadržan i onaj dublji osjeta) zajedntike povezanosti izmedju hrvatskoga i slovenskoga naroda, kome su književnici svojim dodirom dali moguinost, da se ispo- Iji i. afirmira. Taj osjetaj zajednitke povezanosti raz- mahao se prošlih dana u Mariboru, a pota kli su ga hrvatski književnici svojim. posje- tom mariborskim kulturnim radnicima i svojim nasfupom pred mariborskom kultur¬ nom, javnosti. Osjetaj hrvatsko-slovenskoga bratstva t povezanosti slavio je u Mariboru slavlje i u torne je onaj širi smisao hrvatsko-sloven- ske književne suradnje. Gotovo iitav slo¬ venski Maribor uzeo je utešta u kultumoj manifestaciji, kojoj su dali biljeg hrvatski književnici svojim nastupom. Zanos, kojim su dolekani zagrebafki gosti daleko je pre- lazio okvir obitne dobrodošlice, da se i kod samoga doteka a i prigodom nastupa pre¬ tvori u nepatvoreno narodno slavlje. Zašto mi to sve istitemo? Mi smo vel i prigodom slovenske knji¬ ževne veteri u Zagrebu naglasili važnost književnoga zbliženja izmedju Zagreba i Ljubljane, jer u torne vidimo poietak one potrebne suradnje izmedju hrvatskoga i slo¬ venskoga naroda, koja je u našem rodnom kraju dala na svim podruijima narodnoga života svoje dobre plodove, kako je to istak- nuto baš tom prigodom ne samo s ' naše Strane, nego i sa Strane onih, koji su se u Zagrebu založili za to zbliženje na podru¬ iju književnih i kulturnih odnosa. Književno vele u Mariboru pokazuje, da se ta nastojanja uspješno nastavljaju, što znati do. se ide daljnjem produbljivanju me¬ djusobnih odnosa, a da to nastojanje može. u narodnom pogledu biti od velikoga znate- nja. pokazalo se upravo u Mariboru. U Mariboru, gdje ima veliki broj Slove- naca iz Primorja, ' uzeli su naravno i oni utešta u toj znaiajnoj kultumo-nacional noj manifestaciji, što je uostalom i razum¬ ljivo ne samo zato jer su i primorski Slo¬ venci dio slovenskoga naroda, nego i sloga Sto su upravo Slovenci iz Trsta i Gorice ponijeli sa svoga ognjišta i visoko razvije- svijest hrvatsko-slovenske uzajamnosti. hako se ona ispoljavala prije rata u Istri, lrstu i Gorici, a i široki smisao za rad u kulturnom i nacionalnom pogledu. To je takodjer razlog zbog kojega piše¬ mo o mariborskoj književnoj veteri, koja ce uostalom uroditi jednom uzvratnom pri- redbom u Zagrebu, nastupom malih mari¬ borskih Slovenaca, koji te u Malom kaza- hštu davati dvije pretstave igre »V kraljev- etvu pallkovč. Pekli smo da su primorski Slovenci po- sohom * * svijest o uzajamnoj hrvat- nir j e , nsk °i suradnji i smisao za'kultur- fnmo ■ bnMinu svoga rod,noga kraja. O i ta i mariborski nastup, jer man Mariborlani nastupili s djelom po- znatoga slovenskoga omladinskoga pisca CIANOV GOVOR U MILANU I NJEGOV ODJEK II TAUJMMU I STRANOJ ŠUM U nedjelju, 19. o. mj., održao je grof Ciano u Milanu govor, koji je — s obzirom na današnji položaj — imao veliki odjek u svijetu. Go¬ voru talijanskog ministra vanjskih poslova pridaje se veliko značenje u Italiji i izvan Italije. Grof Ciano je rekao: »Ova svečanost koja se održava u ime Ducea pokazuje sav svoj značaj i svu svoju važnost, što ne mogu pokvariti ni¬ ti veliki dogadjaji, koji se iz časa u čas razvijaju, a u kojima se radi o sudbini Evrope i svijeta. Milanski fašisti su bo¬ dri, a neobično su ponosni na svoje sta¬ re drugove i slavne podvige. Isto su tako ponositi na svoje mladje drugove, jer s vi oni dokazu ju podvige, što ih je Ita¬ lija izvršila, kako u svojoj revoluciji, tako i u Etiopiji i Španjolskoj. Italija se ne može dakle okrenuti od dogadjaja u Evropi, gdje Rim ima kazati svoju riječ. U tom duhu predanosti i pun vjere talijanski narod je spreman na nove zadatke na koje če biti pozvan. Kakvi su to zadatci i te dužnosti znate isto tako kao i ja. Diktirani su narod¬ nom obranom i našim pravima suverene države, pravima, što ih imamo i na ko- pnu, i na moru, i u zraku. Diktirani su potrebnom stvarnosti i najzad našim as¬ piracijama sasvim prirodnima, jer su pravedne i neophodne životu naše ze¬ mlje. Diktirane su voljom da se visoko odr- ži prestiž Italije, prestiž jedne velike radničke, ratničke i fašističke sile, koja namjerava ostati vjema svojim obave- zama a uz njih i obavezama koje su ve¬ zane uz njenu veiiku sudbinu. Uvjeren sam da nitko od vas ne mi¬ sli da bih mogao sada reči nešto drugo. Kad to bude odlučeno, Duce če nam dati dnevnu zapovijed. Ta zapovijed doči če od onoga, koji je naš jedini vodja i u miru i u ratu, doči če od čovjeka, ime koga je več dvadeset godina vezano uz borbu i osvajanja. Ime, koga je postalo sinonim sigurnosti, pobjede i slave. Ako tu zapovijed bude dao u Milanu, tom plemenitom i smjelom gradu, cio faši- stički Milano skočit če na noge i još je¬ dnom če zatražiti da bude prethodnica, pa ce na taj način kao uvijek djelima dokazati, da je spreman kako u vojni- čkom pogledu, tako i osobito srcem«. KOMENTARI TALIJANSKIH LISTOVA Govor grofa Ciana talijanski iistovi su objavili pod krupnim naslovima. Iz ovog govora posebno je istaknuta tvrdnja Ci¬ ana, da nikome ne može izbječi znače¬ nje milanske manifestacije, koja je odr- žana povodom proslave prve godišnjice potpisa talij ansko- njemačkog saveznog pakta, i to upravo u ovome času, kad se oružjem odlučuje sudbina Evrope i se¬ jeta. Isto tako talij anska štampa upozo- rava na to. da je grof Ciano istaknuvši talijanske napore u abesinskom pothva- tu i u španjolskim dogadjajima, jasno označio držanje Italije u sadašnjem konfliktu, u kojemu ona 5 ne može ostati po strani, nego mora kazati i kazat če svoju' riječ. Izvanredna važnost pripisu¬ je se završnom dijeiu govora grofa Cia¬ na, u kojem je naglašeno, da če radni- čka i fašistička Italija boreči se za svoja životna Piava i ispunjujuči dane obave- ze izvršiti kako u miru tako i u ratu sve naloge svoga jedinoga vodje sigurna da če ju on kao i dosada povesti u po- bjedu. Iz toga kao i iz izjava glavnog tajnika fašističke stranke da je odlu- čni čas, za koji se moglo predpostaviti da se približuje, sad vrlo blizu zaključu¬ je se, da talij anska intervencija u sa¬ dašnjem konfliktu ne može više biti do¬ vedena u pitanje. »Messaggero« veli da je grof Ciano jasno definirao talijanske aspiracije, pa veli: »Fašistička Italija zna što hoče i znati če naglasiti svoja prava. Stara Evropa se ruši pod udarcima mladih po¬ letnih naroda«. »Regime F ase ista« donosi u vezi s govorom grofa Ciana članak talijanskog ministra Farinaccia, u kome se osvrde na tvrdnju da je fašistička politika »ne¬ jasna«. U članku se kaže, da je grof Ci¬ ano u nedjelju jasno izjavio, da če Ita GIORNALE D’ 1TALIA 0 BALKANU BALKAN KAO PROBLEM JADRANA I MEDITERANA »Giornale d’ Italia« donio je članak u kojem govori o odnosima Italije pre¬ ma Balkanu. List dokazuje, da je bal¬ kansko pitanje vitalno za Italiju kao i sredozemno pitanje. To je zasnovano na geografiji, historijskoj tradiciji politi - čkoj i vojničkoj nuždi ravno teže snaga i pozicija u sistemu Jadrana i Medite¬ rana, nadalje na ekonomskim interesi- ma i na činjenicama, da je Italija pri- sutna u Albaniji i da je tako postala največom balkanskom šilom. Taj je čla¬ nak izazvao razne komentare. Za infor- maciju naših čitatelja donosimo najglav- nija mjesta iz tog članka. »Giornale d’ Italia« piše: »Nišu potrebne mnoge riječi da se to sve rastumači. Geografija ujedinjuje prirodno dva paralelna poluotoka tali¬ janski i balkanski. Na sjeveru talijanske zemlje Julijske Venecije vežu se u isti sistem neprobojnih planina sa slaveh- skim zemljama. Na jugu Jadran se su- žuje na sama 72 kilometra kod Otranta da približi dvije suprotne obale i da po¬ godu j e njihove naravne i stalne kon¬ takte. Zato je več u predhistoriji bilo tragova prelazaka i komunikacija izme¬ dju jednog i drugog poluotoka. »Ali Balkan je u prvom redu problem Jadrana i Sredozemnog mora. Jadranska obala Balkana od Dalmacije do Grčke naravan je sistem pomorskih baza de¬ fenzivnih i ofenzivnih. Ima uvala raš- članjenih, širokih i dubokih, zaštičenih ogradama otoka, te mogu da budu za- klonište za največe brodove i najopasni- je pomorske zasjede, dok je suprotna talij anska obala pjeskovita, bez luka, otvorena i osjetljiva od Venecije do Ta- ranta. Obrana istočne obale Italije pod- vrgnuta je, dakle, političkim i vojničkim okolnostima zapadnih obala Balkana. »Isto tako može se reči i o talij anskoj obrani Mediterana. Balkan je jedan od prilaznih mostova kontinentalne Evro¬ pe na Sredozemno more. To je jedan obalni sistem, koji ima sa svojim baza¬ ma, svojim izlazima i svojim uplivom dominantnu funkciju kontrole na istoč- nom bazenu Mediterana na linijama prometa upučenog prema Crvenom i Crnom moru. Balkan pripada, jednom riječju, U igri politike velikih sila na Mediteranu, sistemu sigurnosti i slobode Italije«. »Giornale d’ Italia« zatim rekon¬ struira tok političke i vojničke historije Balkana od okupacije rimskog carstva do prvih dodira s pomorskim talij an- skim republikama, o ulozi Talij ana u nacionalnom preporodu naroda na Bal¬ kanu u toku XIX stolječa te zaključuje: »Ove rievokacije historijske od dva milenija nemaju samo vrijednost ne¬ plodne erudicije. Dokumentiraj u konti¬ nuitet susretaja i uzajamnih upliva dva- ju poluotoka. Ti susretaji se obnavlja- ju u raznim ciklima kroz dugi period vremena s manifestacijama, koje su u velikom dijeiu ekvivalentne, čine se, da¬ kle, ne kao neki slučaj, nego kao nara¬ van tok prilika, instinkta, potreba, koje su permanentne kod naroda. Dokazuj u nadalje, da talijanski interesi na bal¬ kanskom teritoriju i u tom sklopu nisu improvizacija ili izražaj nekog naročitog političkog cilja, nego pretstavljaju je¬ dan životni razlog, razlog sigurnosti, te konstruktivne volje, koja je bila uvi¬ jek očita u nacionalnoj historiji tali¬ janskog poluotoka«. Josipa Ribilila, primorskoga Slovenca, dok je zasluga da uopie dolazi do toga nastupa mariborskih mališana na daskama zagreha- ikoga kazališta agilne ženske sekcije emi- grantskoga društva »Jadran-Nanos «, odnos¬ no njene pretsjednice, koja je svojim zauzi manjem živo pripomogla uspjehu hrvatskih književnika, u ovom slovenskom gradu. Radi svega toga smatrali smo potrebnim naglasiti važnost nastupa hrvatskih knji¬ ževnika u Mariboru i podvuči znaienje za- grebalkoga nastupa najmladjih mariborskih Slovenaca, kod lega primorski Slovenci imaju toliki udio. Željeti je, da i ta nova manifestacija u Zagrebu na putu hrvatsko- slovenskih uzajamnih kulturnih dodira i sa- radnje prodje u znaku onoga uspjeha koji i je pratio i sve dosadanje priredbe. 1 lija ispuniti svoje obveze i ostvariti svo¬ je zahtjeve. O držanju talijanskoga na¬ rod'. ne može biti' nikakve sumnje, kaže list. BERLINSKI KOMENTARI U Berlinu sude — kako su to zabilje- žile zagrebačke »Novosti« — da govor grofa Ciana dokazuje očito namjere Ita¬ lije i pitanje je samo vremena, kada če Italija uči u rat. Službeni krugovi ko¬ mentiraj u Cianov govor ovako: Grof Ciano iznio je historijski dik¬ tat i životne interese talijanskog naro¬ da, i iz toga slijedi talijansko prijatelj¬ stvo prema Njemačkoj i stvaranje dalj- njih odluka, koje če se donijeti u pra¬ vo vrijeme. Njemačka uzima taj govor kao dokaz prijateljstva i saveza. Najnovije promjene u francuskom kabinetu, kažu u Berlinu, dokazuju da su time iscrpljene zadnje rezerve ljudi od imena. Promjene su nastupile u pr¬ vom redu zbog toga. da se pojača moral u Francuskoj i da se aktivira vanjska politika, osobito prema Americi, Italiji i balkanskim zemljama. U Berlinu se danas kaže, da je uzaludno uopče i po¬ mišljati na to, da bi bilo koje obečanje moglo odvratiti Italiju od njenih zahtje- va. U novinarskim krugovima drže, do dok traje ofenziva na zapadu, ne treba očekivati stvaranje novih fron- tova u drugim dijelovima Evrope. Me¬ djutim ima i mišljenje, da je problem Sredozemnog mora i jugoistoka prilično udaljen i izoliran od zapadnog bojišta, i da sa svojom političkom situacijom i vojničkom konstelacijom pretstavlja sa- mostalni kompleks i prema torne je ne- zavisan od vojnih operacija na zapadu. Dakle drugim riječima, dogadjaji bi mo¬ gli slijediti i bez obzira na zapadni front. RIMSKI DOPISNIK BEOGRADSKE »POLITIKE« ovako je interpretirao situaciju dan na- kon govora grofa Ciana: Moglo bi na oko izgledati da jučera- šnji govor grofa Ciana u Milanu pruža mogučnost za točnu oejenu situacije, ali u stvari nije baš sasvim tako. Istina, grof Ciano jasno je kazao da Rim mora da kaže svoju riječ i da talijanske aspi¬ racije moraju biti zadovoljene, ali go¬ vor talijanskog ministra vanjskih poslo¬ va nije ipak ostavio utisak da bi situa¬ cija svakog trenutka mogla da podje nizbrdo. Zategnutost izmedju Londona i Ri¬ ma nije, bar po javnim manifestacija¬ ma, popustila, ali grof Ciano u svom ju- čerašnjem govoru nije iznio nijedan mo- menat koji nagoviješta još veče pooštre- nje te zategnutosti. Grof Ciano ,ie rekao da je talijanski narod spreman da pri¬ mi nove zadatke »za koje bi mogao da bude pozvan«, ali on nije rekao »da če biti pozvan«. Govoreči o odluci koju če donijeti g. Mussolini, talijanski ministar vanjskih polova rekao je »ako« on da nalog i »kada« ga da, što bi moglo da se tumači na način da iako je odiuka Italije da učestvuje u ratu na strani Njemačke donesena u načelu, ipak se još ne govori o mogučnostima nagle promjene sadašnjeg talijanskog stava. Naravno, razvoj dogadjaja na bojnom polju na Zapadu kao i na političkom u drugim sektorima mogao bi ipak od da¬ nas do sutra da izazove promjene kod Italije, ali mnogi imaju utisak, da tali- ,j anska vlada nema namjeru da poveča uzbunu u Mediteranu. Tako bi ukratko na osnovu mnogih einjenica, u konkretnom slučaju na os¬ novu jučerašnjeg govora grofa Ciana, iz- gledala današnja situacija. Ali, pošto je i logika i od prije izvjesnog vremena sputana, ne treba joj pridavati odlučujuči zna¬ čaj u oejenjivanju situacije, koja prema dubokomuvjerenjumnogih ovdašnjih stranih posmatrača, ostaje i dalje potpuno neizvjesna, i pored raznih znakova sasvim suprotnog karakter.®.. Tako na primier, neki ovdje još uvijek govore da bi kraj ovog mjeseca mogao da bude presudan. dok drugi opet sma- traju da još uvijek u tokuodmjesec do dva dana ne bi trebalo očekivati pre- sudne dogadjaje«. ŠE O BLOKADI TRSTA Kakor smo že omenili, je angleška blokada hudo prizadela Trstu. Italijan¬ ski listi pišejo sedaj, da je to stanje dobesedno neznosno. Cele kategorije blaga so blokirane. V lukah Trsta in Genove leži 25.000 stotov oljčnega olja ki ne more preko morja. * PROCESIJA SV. REŠNJEGA TELESA IN EVHARISTIČNI KONGRES V RIMU ODPOVEDANA Rimski vikarjat je objavil da je bila odpovedana procesija na Telovo in da je bil prav tako odpovedan evharistični kongres, ki je bil napovedan za dneve od 19. do 23. maja. STRANA 2. »ISTRA« BROJ 21, Roditelji iztožili djecu Pula — U bližini crkve od marine našli su prolaznici jedna dječja kolica i u njima dvoje djece, jednu djevojčicu od 3 godine, i jednoga dječaka od 2 godine. Uz njih je bilo pismo u kom su roditelji opravdavali svoj očajnički čin time, da ne mogu djecu više hraniti. Djeca su odmah odvedena u sklonište, a za roditeljima je odredjena potraga. Nije prošlo dugo i roditelji su pronadje- ni. To su neki supruzi Trošt iz Pule. Obojica su uapšeni i predani sudu na postupak. ♦ izgori o mu automobil žminj — Mesar Antun Lavrin iz žminja vozio je razne stvari u Pulu. Kad je došao u Proštinu, tamo negdje na_ ce¬ sti par kilometara iza Svetoga Vičen- ta odjednom mu se zapalio automobil. Pokušao ga je ugasiti, ali nije uspio. Brže bolje stao je stoga izbacivati iz automobila robu, da spasi bar nju. Auto mu je posvema izgorio. Predmnijeva da mu se motor zapalio zbog pomanjkanja vode u radiatoru. ♦ KAŽNJENI TRGOVCI Pula — U posljednje vrijeme mnogi trgovci dolaze u sukob s naredbama o prodaji živežnih namirnica i drugih ži- votnih potrebština. Neki prodaj u po vi- šoj cijeni nego što je maksimirana, dru¬ gi daju slabiju robu, treči nastoje da se okoriste na vagi i t. d. Tako su ovih da¬ na opet izrečene nekoje kazne te su ka- žnjeni: Antun Lavrin iz Žminja, Antun Perkuc iz Svetog Vičenta, Marija Orcan iz Svetoga Lovreča kod Daile. Puma Sosič iz Rovinja, Martin Poropat iz Dana kod Lanišča, Antun Deklič iz Vi¬ šnjama i j oš neki. Isto su tako kažnjene i neke mljekarice na Koparštini i to: Franjica Maršid, Ana Kleva, Marija Ko¬ cijančič, Grbac Ruža, te Marija Bonin. * STAVNJA MLADICA Labin — U nedjelju 12. o. mj. odr- žana je u Labinu stavnja mladiča ro- dienih 1921. godine. Bilo je pjesme i veselja, kao obično za takvih prigoda. Slijedečih dana bila je stavnja mladiča iz Krsnana i okolice, koja če biti nešto veča, obzirom na rudarsko naselje. * OBUSTAVLJENA PAROBRODARSKA LINIJA Poreč — Izgleda upravo nevjerojatno da če istarska obala ostati bez parobro- darske veze. Do sada je svakog dana kretao iz Pule parobrod za Trst, ko ji je ticao sva istarska mjesta uz zapadnu obalu, a istodobno je kretao i parobrod iz Trsta u Pulu. Zadržava se samo pru- ga Pula-Zadar, dočim je Pula vezana s Trstom za sada samo kopnom, željezni- com i autom. Medjutim izgleda da rav¬ nateljstvo parobrodarskog društva »Istri -Trleste« več sprema novi vozni red prema kome če zapadna obala Istre do¬ biti vezu svakog drugog dana s Pulom * Trstom. ♦ NESREČA ALI ZLOČIN? Gorica, maja 1940- — Kakor poro¬ čajo italijanski listi so v bližini meje pri Postojni našli mrtvega starčka Ger¬ žino N., ki je imel številne rane. S stre¬ lom Iz puške je bil zadet v glavo od zadaj, po telesu pa so našli mnogo ran, ki so jih napravile kroglice iz lovske pu¬ ške. Oblasti še niso mogle razsvetliti vso zadevo in najti kakih sledov. Zdi se da je po sredi skrivnosten uboj. ♦ RAZPRAVA O DIVJAČINI NA GORIŠKEM IZ RODNOGA KRAJA STO LET GORIŠKE GLUHONEMNICE Dne 23. aprila je minilo sto let, kar je bila ustanovljena gluhonemnica v Gorici. Ustanovil jo je naš najodličnejši kulturni in socialni delavec tiste dobe stolni kanonik Valentin Stanič Slovenska učitelja Anton Pagon in Valentin Toman sta se bavila s pouče¬ vanjem nesrečnih gluhonemih in imela pri svojem človekoljubnem delu tako lepe uspehe, da je nadškofijska kurija v Gorici sklenila ustanoviti poseben za¬ vod za gluhoneme. Izvedbo tega pleme¬ nitega načrta je prevzel kanonik Stanič. S prav sveto vnemo se je lotil svetega dela. Razglasil je javno pobiranje pri¬ spevkov, prosil na vse strani in z lastnim zgledom dajal naj lepšo pobudo. V krat¬ kem je nabral znatno temeljno glavni¬ co in lahko začel z gradnjo potrebnega zavoda. Dne 22. aprila 1840 je začel za¬ vod delovati. V letih 1850 do 1860 se je sijajno razvijal in dobro izhajal, saj je preživljal in poučeval lahko že 80 go¬ jencev. Po tej zlati dobi so pa prišla suha leta. Prostovoljni darovi so usah¬ nili, okrajni denarni zavodi so morali ustaviti svoje obvezne podpore, zavod je prišel v gospodarske težave, njegov obstoj je bil ogrožen. Vodstvo se je v tej stiski obrnilo na deželo s prošnjo, naj zavod sprejme pod svoje okrilje in v svo¬ jo upravo. Tako je postala gor iška glu- * .... honemnica leta 1868 deželni zavod. Leta 1882 je takratni ravnatelj stolni kano¬ nik Pavletič izvedel preosnovo poučeva¬ nja. Do takrat so se gojenci poučevali z besedo, z gestami in s_ pisanjem, od tega leta naprej se poučuje pa samo z govorjeno in pisano besedo in so opušče¬ ne vse kretnje. . , . - Za časa svetovne vojne so gluho¬ nemnico prenesli na Koroško Mnogo truda in žrtev je stala vojna obnova, vendar neumorno vodstvo ni obupalo in zavod je zopet zaživel._Ker je bil leta 1923 izdan zakon, da je šolski pouk ob¬ vezan tudi za gluhoneme otroke in ker je goriška gluhonemnica edini zavod te vrste v Julijski Krajini, so bili njem ob¬ novljeni prostori kmalu pretesni. Vlada je odločno posegla vmes in začelo se je širjenje zavoda. Leta 1936 so bila dela končana. Gluhonemnica obsega sedaj moderno zidano, obširno glavno stavbo z mnogimi svetlimi prostori. Tiho, ple¬ menito in človekoljubno delo, ki so ga pred sto leti pričeli v skromnih razme¬ rah naš veliki Valentin Stanič in nje¬ govi prijatelji ter so ga skozi desetletja požrtvovalno nadaljevali odlični sloven¬ ski možje, se sedaj uspešno razvija v udobnejših in prikladnejišh okoliščinah v dobrobit in blagoslov onih nesrečnih, ki ji m je bila narava trda mačeha. VIPAVSKO KMETIJSKO DRUŠTVO Gorica, maja 1940. — Pred kratkim je Kmetijsko društvo v Vipavi povečalo svoje kleti. To društvo je že mnogo pomagalo našim kmetovalcem v teku vseh let od ustanovitve, ki je bila 1894. Mnogo je tudi storilo, da je prišla dobra vipavska kapljica do pravega slovega in prave vrednosti. Pod svojim okriljem ima sedaj sedem podružnic in sicer v Trstu, Postojni, Idriji, Cerknem, Gorici itd. članstvo društva se stalno povečava. Društvo ima v svojih kleteh okoli 2.000 hi. vipavca. Cena vinu se je sedaj pove¬ čala in je že nad 2 liri po litru. Teško stanje nastradalih dinamitaša Pula — U prošlom smo broju javili o teškoj nesreči, koja se dogodila od eks¬ plozije dinamita ribarima u dragi Mu- žile. Jedan je od njih, kako znamo, i to Bruno Salamon, poginuo na mjestu, a druga su dvojica i to Molinari i Rako- vac teško ranjeni prevezeni u bolnicu. Molinari je čini se izvan opasnosti, dok če Rakovac po svoj prilici, osim drugih ozlijeda koje je dobio po cijelom tijelu, ostati slijep. Jedno oko mu je več sada izgubljeno, a za drugo ne vjeruju ni li- ječnici da bi ga mogli spasi ti. Eto do čega dovodi ovo nesretno ubijanje ribe dinamitom. A mnogi se još uvijek ne de da opamete. DEMONSTRACIJE I MANIFESTACIJE Pula — Kako po drugim gradovlma Italije, tako i po istarskim gradovima fašistička omladina priredila je niz de¬ monstracija protiv saveznika, naročito protiv Engleske. U Puli je na trgu održao federalni tajnik vatren govor, u kom je podvukao, da se talij anski narod da- nas nalazi u predvečer ju jedne velike akcije, koja de Italiju konačno učiniti uistinu nezavisnom. Traži da se izbaci iz Gibraltara i Sueza britanski lav, j er da u moru Cezarevom nema mjesta nikome drugome nego liktorima. Iza njega go- vorio je predstavnik studenata, a na koncu je uzeo riječ sam prefekt. Zatim je povorka obišla sve glavnije ulice, pradena glazbom. Manifestacije odno¬ sno demonstracije bile su istoga dana i uVodnjanu i Pazinu, gdje su študenti u točno odredjeni sat izašli iz škole i to¬ čno jedan sat kasnije nakon manifesta¬ cija ponovno ušli u svoje razrede. * Trst. — Kakor v ostalih deiih Ita¬ lije, tako so tudi v Trstu napravili de¬ monstracije proti zapadnim demokraci¬ jam, ki so se jih udeležili dijaki in viso¬ košolska mladina. Z velikimi slikami, m izreki na račun Francije in Anglije so manifestanti prehodili najvažnejše ulice, prepevali razne pesmi in vzklikali proti plutokracijam in za Nemčijo. Prav tako so se podali pred nemški konzulat, kjer so zapeli »Giovinezzo«. Enake demon¬ stracije so se vršile tudi v Gorici. KAKO ŽIVI RAZBOJNIK KOLARIČ KAZNIONICA SANTO STEFANO NAJTEŽA KAZNIONICA ITALIJE — KAŽ- NJENIK BROJ 1940 JE NAJDISCIPLINIRANIJI I NAJMARLJIVIJI KAŽNJENIK Gino Comunaldi je izdal 20 strani obsegajočo razpravo o lovu in divjačini na Goriškem in o vsem kar se tiče tega vprašanja s popisom živali, vzgoji itd. ♦ GRADI SE CESTA Sveti Vičenat — Cesta u Svetom Vi- čentu, koja je nema torne dugo bila as¬ faltirana ved je ponovno sva puna rupa i udubina, koje dižu oblake prašine, ka- da prodje kakav auto Zato je odluče- no, da se cesta koja prolazi kroz Sveti Vičenat ponovno asfaltira o trošku po¬ krajine. * DUHOVNIŠKE VESTI Trst, maja 1940. — Mesto kanonika sholastika, ki je bilo izpražnjeno s smrtjo mons. Slavca, je bilo podeljeno stolnemu kanoniku mons. Zianiju. žu¬ pnija pri Kopru je bila podeljena g. Al. Rozmanu, doslej župniku v Dolenji vasi pod Učko. župnija Rižana je Bila pode¬ ljena tamošnjemu upravitelju Fr. Šibe¬ niku. Na župnijo Povir pri Sežani je bil imenovan dosedanji župnik v Marezigah pri Kopru Anton Požar star. Povirski župnik in dekan Barbič se je umaknil v pokoj na duhovnijo Drago pri Trstu. — Na reškotržaški meji sta bili vasi Tublje in Herpelje ločeni od brezoviške župnije in vtelešeni v župnijo Klanec. Pod Klanec bo zanaprej spadala tudi celo soseska Kozina, ki je bila doslej razdeljena na tri župnije (Klanec, Bre¬ zovico in Rodik) Pod Herpeljami se bo ustanovila posebna kuracija, ki bo obse¬ gala vasi Tublje, Herpelje in Kozino, ter bo odvisna od župnije v Klancu. Dušno pastirstvo v Tubljah bo za enkrat še opravljal župnik iz Brezovice Pula — Dopisnik turinske »Stampe« posjetio je nedavno zatvor u Santo Ste¬ fanu i tom se prilikom interesirao za život poj edinih kažnjenika. Potanje se pozabavio u svom dopisu kažnjenikom broj 1940, koji je prema ocjeni uprave kaznionice naj discipliniranji i najmar- U - - kažnjenik. Taj broj 1940 nije ni¬ tko drugi nego glasoviti puljski razboj¬ nik Ivan Kolarič, koji je godine 1923 i 1924 haračio po Puli i južnoj Istri, za¬ dava j uči mnogo muke vlastima, a bio je strah i trepet mirnog pučanstva u gradu i okolici, čak je jednom prilikom, a mnogi se toga još sječaju, provalio u redakciju puljskog lista »Corriere istri- ano« (bivše »Azione«) i prisilio jednog suradnika da napiše o njemu veliki čla- nak, u kom ga je uzeo u obranu. Taj je članak bio i štampan u listu. Nakon što je počinio niz zločinstava i razbojstva i četiri umorstva konačno je dne 17 srp- nja 1925 bio uapšen i izveden pred sud. Njegov proces u Puli, održan 25 no¬ vembra 1925. bio je pračen s velikim interesom, jer na cijeloj Puljštini nije takoreči bilo sela, koje ga nije poznava¬ lo, po njegovim zlodjelima. Bio je osudjen na doživotnu tamnlcu i to kaznom, koja ne predvidja nikakve amnestije tako da uopče nema nade da bi ikada došao u dodir sa živim bičem. Neko je vrijeme bio utamničen u Civita- vecchi, ali kako je uprava kaznionice posumnjala da bi mogao uteči, to ga je premjestila u zatvor u Santo Stefano, koji je poznat kao najstroži zatvor u Italiji, iz koga je nemoguče pobječi. Da- nas je Kolarič tamo vanredno miran i njegova ocjena je več nekoliko godina vrlo_ dobra. On je postao predmetom, a ne čovjekom, s izvjesnom rezignacijom provodi dane, poštuje čuvare, ne uzruja- va, ae iu zasiu, sve snvaca Kao samo p sebi razumljivo i kao da mu nije ni n kraj pameti, da dodje u sukob sa želje znom disciplinom, koja tamo vlada, ostalim osudjenicima dolazi u dotics samo za vrijeme zajedničke šetnje, inače... plete čarape. Radi tako dan i dane neumorno pletuči čarape drve nim iglama, ne samo dok sjedi ili seč u svojoj čeliji nego i kada ide na šetnj po kaznioničkom dvorištu. Neprestan prebire igle i nosi čarapu sa sobom, ple tuči neumorno. Na koncu svakog dan ima gotov jedan par čarapa za koji m se odobrava na koncu mjeseca 1.20 lir po paru i time može da si nabavi kakv sitnicu za jelo, ako ne če da novac šte di. U kaznionički red vjeruje kao u ne pogrešivu dogmu. čak se toliko njim bavi i študira ga da si je od državn .štamparije naručio jedan prim Jeral Upravo ga se s fanatičkom točnošču pri država. Tako dakle živi pletuči dan n dan caraoe strahoviti puljski razbojni Ko.aric, o kome je svojedobno sva Istr; govorila. A znajuči to mi smo se ev njune malo više zabavili. SAKUPLJANJE PAPIRA RiJeka — s kolikom se pažnjom kuplja danas sve, što bi moglo kori domacoj industriji dokazuje i najn ja odredba o skupljanju starog pai vrijednosti staroga papira, koji se nakon upotrebe redovito bacao ak< njime več nije potpaljivala vatra, do sada nitko podavao važnosti. Sad povedena velika akcija sakupljanje papira i papirnih otpad koji se predavaju u zato odredjena oiraiista. Od starog papira proizvodi se navodno novi papir, DROBIŽ — Kanal. — Pri železniškem pre¬ doru pri Kanalu je povozil motorni vlak 58-letnega Mohorja Blažiča. * — Trst. — Odkar je nastopilavsled evropskega konflikta podražitev živil, se oblasti vztrajno bore proti povišanju cen ki so normirane. Vsled prekršitev se stalno veča število trgovcev, ki so zaradi tega opominjeni ali kaznovani z zaprtjem trgovin. Doslej je bilo kaznova¬ nih že več desetin trgovcev- * — Milje pri Trstu. — Karabi- nerji so prijeli več tihotapcev kave in sladkorja, ravno ko so prenašali blago iz barke. * — Kanal. — Tovarna cementa v Saloni pri Anhovem zaposluje sedaj 950 delavcev. ♦ — Gorica. — v mesecu aprilu je bilo prijavljenih 163 ovadb zaradi raznih prestopkov proti cestnemu redu, javni varnosti, avtomobilskim in kolesarskim predpisom. * — Trst. — čevljar Alojz Žerjal, ki je umoril mladenko Rozo Godničevo, je bil obsojen na 21 let in 6 mesecev za¬ pora. * — Trst. — Pred sodiščem sta bila obsojena Stanko Bergoč in Franc šebec iz Klenika, vsak na 3 leta zapora in 5000 lir denarne kazni, ker sta vtihotapila enega konja. ♦ — S v. L u c i j a. — Za binkoštne praznike je utonil v novem svetolucij- skem jezeru trgovec Ivan Melinec iz Tolmina, star 32 let, po rodu iz Dolj pri Tolminu. Ko se je vozil iz Sv. Lucije proti Tolminu, je po nesreči zavozil s ceste in padel v vodo. Njegovo truplo so našli naslednjega dne. * — Gorica. — Organi kvesture so naznanili Josipa Zimiča iz Deskel in Jo¬ sipa Podgornika iz Trnovega, ker sta prodajala drva v Gorici na mestu, kjer je prepovedano in ker nista imela pred¬ pisanega dovoljenja. * — Postojna. — Vsakoletni obisk postojnske jame za binkoštne praznike je bil tudi letos izveden s pritokom ve¬ likega števila ljubiteljev podzemnih kra¬ sot naše jame. Zaradi letošnjega na¬ petega položaja pa je bilo opaziti, da ni število obiskovalcev doseglo tistega šte¬ vila kot prejšna leta. . * — Trst. — Min- predsednik Musso¬ lini je daroval za obnovitev katedrale sv. Justa 70.000 lir. Za časa svojega obi¬ ska v Trstu je daroval 100.000 lir. * — Gorica. — Pri centralni postaji se je zaletel z motociklom v zid 29-letni Peter Podbršič. Prepeljali so ga takoj v bolnišnico pri sv. Jurju, kjer je kmalu nato umrl. ♦ — Temnica. — Deželni inšpekto¬ rat za poljedelstvo je odredil v naši občini več poiskusnih polj. kjer bodo preiskušali, kake uspehe daje na kra- škem terenu žito in krma. Oblasti si pri¬ zadevajo, da bi kmetje sejali pšenico »Montana«, ki daje največji pridelek, čeprav kmetovalci neradi sejejo žito. ♦ — Re,ka. — V mesecu januarju je reško prebivalstvo pokupilo 30.000 kg. mila. * — Divača — Antonu Periču iz Brežec je zgorel voz na katerem je bilo 15 stotov sena. škoda znaša 5.000 lir. * — Trst. — V kleti družine Campani je prišlo do eksplozije ogljikovega oksi¬ da. Pri tem je bila težko ranjena služki¬ nja Štefanija Vidič iz Kanala. Ugotovili so, da se je plin uhajal iz velike količine koksa. ♦ — Sv. Križ pri Trstu. — Pri ga¬ šenju požara, ki je zajel grmičevje je dobil težke opekline 76-letni Anton Se¬ dmak. V bolnišnici so izjavili, da je nje- |pvo stanje nevarno. — Trst. — Pred sodiščem sta bila kaznovana 32-letni Matija Bajc iz Po¬ stojne in Andrej Turk iz »Ravberkoman- de« pri Postojni, ker sta ukradla 18 je¬ lovih debel tvrdki Rizzato iz Postojne in jih potem prodala. Vsak je dobil eno leto zapora in 1.200 lir denarne kazni. PODALJŠAJTE DOVOLJENJA ZA ZAPOSLITEV! Ponovno opozarjamo naše rojake, ki imajo dovoljenja za zaposlitev, da jih podaljšajo pri pristojnih oblasteh (po¬ licijski upravi ali sreskem načelstvu) ▼ teku meseca maja kot je to v pra¬ vilniku določeno. Ker so stopile v ve¬ ljavo zelo stroge odredbe glede tujih državljanov, naprošamo vse emigrante, da v redu in pravočasno podaljšajo do¬ voljenja za zaposlitev, da ne bi zaradi tega imeli kakih težav. Prav tako opo¬ zarjamo, da držijo v redu dovoljenja za bivanje. , BROJ 21. »ISTRA* STRANA 3. LIČNOST grofa ciana j njegova uloga u sadanjim odlukama Italije prema prikazu Švicarskoga lista. »Hrvatska Straža« prenijela je iz tjedni ka »Die Weltwoche«. koji izlazi u Ziirichu prikaz talijanskog ministra vaniskih poslova u kome se medju ostalim kaže: Položaj koji danas postoji u Italiji, iako s promijenjenim predznakom sličan je onome koji je bio pred 25 godina, prije ne¬ go što se je zemlja nakon 10-mjesečne ne> utralnosti početkom Ijeta 1915 godine od- Iučila stupiti u rat na strani zapadnih vlasti. I onda su torne dogadjaju prethodile žesto- ke unutrašnje borbe i napetosti; i onda je več Mussolini bio — dakako još ne kao diktator, nego samo kao urednik iednog so cijalističkog lista — medju onima koji su najviše radili na lome, da dodje do aktivi¬ ranja talijanske politike, dok su se konzer vativne snage, Papa i Kralj, zalagale za održanje neutralnosti. Svakako postoji iedna osnovna razlika prema ondašnjoj; onda se je radilo o stupanju u rat na strani Francu- ske i Engleske protiv Njemačke, danas su pak prvoborci neutralnosti prijatelji zapad¬ nih vlasti, dok su prijatelji Njemačke oni koji su htjeli Italiju manevriranjem uvesti u rat na strani Trečega Reicha. Ali jedno je ostalo jednako: opet je. kao i 1915., Mussolini onaj. koji se najjače za- laže za aktivnu politiku pa i uz samu po- gibelj, da ta na koncu vodi k ratu. U toj borbi izmedju neutralista i aktivi¬ sta igra zet Ducea vrlo značajnu ulogu. U engleskim novinama Što više postavljena je tvrdnja. da se on nalazi u otvorenoj opreci prema svome tastu te da iza kulisa radi zajedno s konservativnim snagama, t. j. s Ouirinalom i Vatikanom, da Italiju. ko¬ liko je moguče. održi što dalie od sukoba. Naravno da takove vi jesti koje se več po svojoj prirodi teško dadu kontrolirati, treba prhniti s oprezom; ali s druge Strane je činjenica. da u zemljama, gdje je isključeno demokratsko odgajanje volje, svejednoi da¬ lje teku političke borbe iako u drugom obli- ku. Bio je to jedan Taliiankc, grof Cavour, koji je več pred sto godina upozorio na to. da isključenje komore dovodi samo do toga. da se politika premješta u kuloare. »Je prčfčre encore les chambres aux anti- chambres«. mislio je prvi ministar pred- sjednik ujedinjene Italije. Grof Ciano. iza Mussolinija najviše spo¬ minjanj medju talijanskim državnicima, za¬ hvaljuje svoj položaj prije svega činjenici, da je on zet Ducea. »Who’s Who« ne ozna¬ čuje uzalud na prvome mjestu njegovu ti- tulu »Son-in-law of Mussolini« nakon čega se tek spominje činjenica. da je on od 1936. godine talijanski ministar vanjskih poslova. Uz sve to bilo bi krivo u Cianu htjeti gledati samo osobu koja se koristi situa- cijom supruga po porijetlu utjecajne žene. Ciano je više od toga: on je mudar i ča- stoljubiv ministar, koji iznad svoga veselja prema sjaju i povečavan.ia moči ipak uvijek zna vidjeti ono što je bitno. Pošto je prikazao diplomatsku karijeru grofa Ciana. njegov nagli uspon od diplo- matskoga činovnika u Rio de Janeiru, kon¬ zula u Šanghaju do najmladjeg ministra vanjskih poslova u Evropi, švicarski list nastavlja: Dugo je grof Ciano važio kao jedan od izrazitih boraca za talijansku politiku oso- vine. Tek nakon ljeta prošle godine izgleaa, da je došlo do stanovitog udaljivanja izme- d.iu njega i njegovog njemačkog kolege Rib¬ bentropa. Usporedno s time došlo je do pu- no zapaženog približavanja talijanskog mi¬ nistra vaniskih poslova konservativnim krugomma. To je po prvi put došlo d'o iz¬ ražata u podijellivaniu ordena Annunziate toga visokoe od'ikovanja ioš vrlo mladome grofu. Oduviiek je podiieliivanie ordena bilo omiljeno sredstvo plemstva da sebi time stegnu prijatelje i pristaše. Naročito ie u tu svrhu podesan orden Annunziate, jer on daje onome tko je njinie odlikovan izvan- redno važne i laskave prednosti u pravima. On ga čini rodjakom kralja te mu u dvoru daje rang odmah za kraljevskim prinčevi¬ ma. Tako ima Ciano zahvaljujuči torne odli¬ kovanju, uza sve to što je njegovo plemstvo vrlo mlado, u dvoru prednost i pred samim potomcima najstarijih talijanskih plemičkih rodova. Jedva ima u Evropi ioš koji državnik, koji se može hvaliti, da ie s 36 godina tako daleko dospio kao Galeazzo Ciano. Pa i Mussolini je u toj dobi bio ioš da¬ leko od moči. Ako i treba priznati, da Ciano svoj uspon ne zahvaljuje samo osebnim sposobnostma, ipak bi. kako srno rekli, bilo krivo htjeti radi toea po.dcjeniivati niegove osobne kvalitete. On pognaje„ — što ie za iednog državnika vrlo važno — svijet. On poznale prije sve- * e na ročito vrlo važno u ratu koji proživljamo obje ratujuče Strane i to iz vlastitoga promatranja. On pozna Engleze sa svim njihovim pogreškama. ali pozna i njihovu ustrajnost i sposobnost bezuvjetno se založiti za ono šro su iedtiom spoznali {'ao zaista važno On pozna i Niiemce. nji- tl0vu bezobzirnu udarnu snagu. njihovu energiju Malo ima državnika u Evropi koji u popi# Ciana imali prilike iz največe bli ne upo^natj Hitlera Ooringa. Oobbelsa prije sveg a njemačkog ministra vanjskih Poslova Ribbentropa. PRIREDITEV SLOVENSKIH KNJIŽEVNIKOV V MARIBORU VLADIMIR NAZOR 0 ČAKAVŠČINI P retekle ga tedna so hrvatski Hrvat čakavec z Brača ali iz Kastva književniki na povabilo mariborskih lite- ratov priredili recitacijski večer. Hrvat¬ ski književniki so bili ob prihodu v Ma¬ riboru izredno prisrčno sprejeti od veli- Ke množice Mariborčanov. Maribor je bii v zastavah in sprejem ter povorka po mestu sta zavzela obseg prave slovensko- hrvatske manifestacije. Zvečer je bilo gledališče nabito polno in hrvatski književniki so takoj osvojili prisotne. Prvi od gostov je nastopil zna¬ ni Tin Ujevič, za njim so nastopili Dra¬ gu tin Tadijanovič, Ivo Kozarčanin in Ilija Jakovljevič. Drugi del programa so izpolnili: Vladimir Nazor, Ivan Goran- Kovačič, Olinko Delorko, Novak Simič in kot zadnji je nastopil Dobriša Cesaric. Najbolj znan od vseh je Vladimir Na¬ zor, ki ga Slovenci poznajo po njegovem »Velem Joži« in to posebno Primorci, ki so se v velikem številu odzvali pri spre¬ jemu hrvatskih gostov, ter jim je kot ta¬ kim Nazor še mnogo bližji. Iz »Jutra« povzemamo besedilo značilnega Nazoro- vega govora: Nazor je med drugim de¬ jal: »Sestre Slovenke in bratje Slovenci, ;az sem najstarejši v tej četici književ¬ nikov in farizejev, ki ste jih danes tako bratski sprejeli. Zaradi tega bi hotel, da slišite iz mojih ust zvoke našega naj- starejšega narečja, da slišite nekaj iz starodavne, sedaj odrinjene čakavščine, s katero se je spodaj na morju začelo v minulih časih prvo cvetenje hrvatske književnosti. Prebral vam bom svojo čakavsko pesem. Otožna je. Zelo otožna, ker jo poje človek, v katerem , e poosebljena usoda, ki je skozi dolga eta spremljala naše ljudi na slanem in grenkem Jadranskem morju. Vzeta je iz neke moje knjige, ki je prvič izšla v Slo¬ veniji s slikami Slovenca Aleksandra Šantla, v izdaji Slovenske matice v Ljubljani. Lahko rečem, da svojega prve¬ ga založnika nisem našel na Hrvatskem marveč prav v Sloveniji, in morda se kdo izmed vas še spominja mojega »Ve- lega Jože«. Je to tožba človeka galeota, ki je pod palubo galeje prikovan na trdo desko in mora tam v polmraku samo sedeti in neprestano voziti«. Na to je g. Nazor prebral divno »Ga- lijotovo pesan«, spisano v lepo pojočem, arhaičnem, toplem čakavskem narečju. Vsem, ki smo jo čitali pred desetletji, je ostala v neizbrisnem spominu. Po tej pesmi je g. Nazor dejal: »Upam, sestre in bratje, da ste v zvo¬ kih teh verzov slišali vsaj nekaj, kar je podobno zvokom in naglasom vašega le¬ pega slovenskega jezika. Bratstvo in skupen prastari izvor hrvatstva in slo¬ venstva se torej ne kažeta samo v naši krvi marveč tudi v našem jeziku. Gore, polja in vode ločijo Sever od Juga, toda če se Slovenec kajkavec iz Maribora in znajdeta skupaj, se bosta kaj lahko razumela. — Nikakšen jezikovni prepad — je nadaljeval g. Nazor — ne loči Hrvata štokavca od Slovenca. Tudi sam sem nekaj takega doživel. V vaši slovenski liriki je prekrasna pesem, ki jo vsi naj¬ bolje poznate. V nji se sliši, kako šumi, kako se pretaka, kako žubori bistra pla¬ ninska voda; teče navzdol k morju, po¬ skakujoč veselo s kamna na kamen; v svojem žuborenju nosi glasove ptic in planinskih piščali, petje deklet in vzkli¬ ke fantov. V nji žubore vsi najzvočnejši glasovi slovenske govorice. Vprašal sem se nekoč, kaj neki se bo zgodilo s temi slovenskimi glasovi, če jih bom skušal prevesti v hrvatsko Štokavsko narečje? Odločil sem se za to. Nato je g. Nazor prebral značilne odlomke iz Gregorčičeve »Soče« in z njimi res pokazal, »bratstvo med našim štokavskim narečjem in slovenskim je¬ zikom«. Zatem je dejal Nazor: »V delavnici slovenske lirike je veliki mojster, mag čarovnik, ki je umel izvabiti iz instrumenta vašega jezika note, akorde in melodije, ki nas osupne¬ jo. To je Oton Župančič. Poznamo ga dobro vsi: vi Slovenci in mi Hrvati, a poznajo ga čedalje bolj in vedno bolje tudi drugi kulturni narodi. Tudi jaz sem občutil potrebo, da si ga čim bolj pri¬ bližam in da iščem mostove, ki v nje¬ govi poeziji vežejo naš jezik z vašim. Župančičeva pesniška sila je v njegovi globoki pesmi »Manom Josipa Murna- Aleksandrova« v zanosni »Pesmi mladi¬ ne« s tistimi znanimi besedami »mi gre¬ mo naprej, mi strelci!«, v njegovi bogati »Dumi«, vendar pa vaš jezik morda nik¬ jer ne razodeva v toliki meri svoj čar in milino, kakor v verzih s katerimi Oton Župančič, ta darežljivi gospod, dela ve¬ selje tHdi deci«. Nato je g. Nazor prečital svoj pre¬ vod pesmi iz »Cicibana«. Priznam ni mi uspela. Tega pa nisem kriv jaz in nista kriva naša jezika. Žu¬ pančičeva umetnost je tako prefinjena, tako subtilna, da njegovi verzi ne trpe prevajanja — celo na bratski jezik ne. Vzlic temu sem hotel končati svoje či- tanje s to pesmijo. Hotel sem tako končati, zakaj v teh dneh cvete in diši okrog nas mariborska pomlad: gozd je zelen, ptica poje in potok teče kakor v verzih o Cicibanu. In mi vsi — vsi do zadnjega — bi hoteli občutiti, da smo zares bratje, hoteli bi se temeljito, prav do jedra umiti v pomladnih vodah, spostiti se vseh svojih starih grehov, nesporazumov in nezaupanja: hotel bi — mi vsi eni kakor drugi — biti vedna taki, da nam ne bi mogel nihče več reči, da smo nekakšni... Cicifuji. Pripomniti moramo, da Francija ir Anglija nimata toliko podmornic in jf Italija v tem oziru premočna nad svo¬ jima zapadnima tekmovalkama. Naj- večje število podmornic na svetu ima danes Rusija, ki jih ima po angleških poročilih najmanj 180. Italija ima poleg podmornic 6 oklop- nic, 33 križark raznega tipa ter še 11« manjših in 62 večjih edinic. ♦ »OSSERVATORE ROMANO« PREPOVEDAN V ITALIJI Pretekli teden so italijanske oblast j prepovedale prodajo uradnega vatikan¬ skega glasila »Osservatore Romano« na vsem teritoriju italijanskega imperija Kakor je znano je vatikansko glasilo precej ostro nastopalo proti Nemčiji, ki je zaveznica Italije in si prizadevalo da bi Italija ostala izven sedanjega kon¬ flikta. »Osservatore Romano« je pisan v italijanščini in se od časa, ko je začela evropska vojna zelo razširil po vsej Ita¬ liji, ter se razlikoval od ostalih italijan¬ skih listov. Zanimivo je, da je Vatikan odločil, da bo odslej »Osservatore Roma¬ no« nepolitičen list in da bo prinašal samo vesti iz obeh taborov brez vsakih komentarjev. # RAZŠIRITEV RAJHA Ko so nemške čete zasedle Belgijo, so nemške oblasti takoj ukrenile da se pri¬ poji Nemčiji ozemlje tistega dela Bel¬ gije, ki ga je dobila od bivšega nemške¬ ga Rajha na koncu svetovne vojne na podlagi versaillske pogodbe. Zanimivo je sadanje nemško mnenje, da ne bi bila pripojena Nemčiji Alzacija—Lorena, ako bi Nemčija prisilila Francijo na kapitulacijo POLITIČKE BILJESKE RUSIJA I BALKAN Dopisnik »Politike« iz Berlina javio održanje mira u tom dijelu Evrope. Uz je prošlih dana (16. V.) svome listu: U ovdašnjim političkim krugovima uporno se održava verzija da je sovjet¬ ska vlada ovih dana pozvala akredito- vane pretstavnike u Moskvi Njemačke, Italije, Francuske i Engleske i saopčila im je da bi svaku oružanu akcij u koju bi ma koja od tih sila poduzela ma gdje na Balkanu Sovjetska Rusija smatrala neprijateljskim aktom uperenim direktno protiv nje same. Sa službene njemačke Strane, me- djutim, tvrde, da im o tom koraku sovjetske vlade nista nije poznato. Osim toga i ovoga puta uvjeravaju da Nje- mačka, a u pogledu pitanja politike prema Balkanu i dalje ostaje dosljedna svom principu a to je ju prvom redu to se kaže da Njemačka nikada nije bila ta koja je željela proširenje rata na Jugoistok. Medjutim, o torne dogadjaju toliko se ovdje diskutira da se, najzad, zaista mogu nači samo dva tumačenja. Ili, je sovjetska vlada stvarno poduzela taka v korak, ili su pak vijesti o torne na- mjerno lansirane, kako bi se u balkan¬ skim zemljama stvorilo smirenje po¬ trebno ili za stvarno održanje mira u tom kraju, ili za sondiranje terena za neku akcij u. Dok je točnost o ve vijesti još teško provjeriti, u ovdašnjim ruskim krugovi¬ ma i dalje se tvrdi da Moskva ostaje i nadalje odlučan protivnik vojničke akci¬ je ma koje sile prema Balkanu. VOJNA SILA ITALIJE Italijanska oborožena sila se deli na vojsko na kopnem, vojno mornarico, le¬ talstvo in fašistično milico. Vojska na kopnem se sestoji v mir¬ nem času iz pet armadnih poveljstev, ki obsegajo 17 normalnih in 4 specialna armijska korpusa: alpinski, oklopni. brzi, in libijski armadni korpus. Ti armadni korpusi vsebujejo 51 pe-- šedijskih divizij, 14 specialnih divizij (alpinskih, oklopnih, brzih in libijskih) 7 obmejnih poveljstev, tri otoške in 2 diviziji karabinerjev. Od teh grup se na¬ hajajo v Libiji trije armadni korpusi s 6 do 7 divizij. Okrog dve tretjini peša- dijskih in vse oklopne brze, alpinske in motorizirane divizije se nahajajo v Se¬ verni Italiji. številčno stanje v mirnem času zna¬ ša v normalnih prilikah na suhem 600.000 vojakov, v vojni pa 3 miljone. Trupe iz sestave posadk v trdnjavah so osposobljene tudi za ofenzivno delo¬ vanje preko mejnih linij. Od letalstva je stalno prideljeno su- hozemski vojski 5 divizij, katerih vsaka ima 350 letal v glavnem lovskih in izvi- dnih. Poleg tega ima Italija še okoli 2,000.000 kolonialnih trup. Po podatkih, ki so jih te dni obja¬ vili italijanski listi razpolaga Italija v sedanjem trenotku s 121 podmornicami. »ATLANTE DE AGOSTINI” Beogradski časopis »Ravnopravnost« do¬ nosi: Geografski institut »De Agostini« u No- vari izdaje svake godine veoma koristan i danas več popularan atlas »Atlante de Agostini«. Ovaj kalendar donosi statističke podatke o svirr, državama u svijetu. U prvom poglavlju objavljeni su podaci o Italiji. Dr. Visintin, koji je uredio kalen¬ dar, pravi razliku izmedju »Kraljevine Ita¬ lije« i »Italije«. Kraljevina Italija obuhvača krajeve koji i politički pripadaju Italiji, dok »Italija« uključuje sve krajeve gdje ži¬ ve Talijani. »Treba praviti razliku izmedju Italije i Kraljevine Italije, kaže pisac. Italija, dakle, obuhvača, pored 94 evropske provincije sadašnje Kraljevine (izuzete su četiri libij¬ ske provincije), i razne teritorije preko granica, i to: Vatikanski grad, Republiko San Marino, Kneževinu Monaco, talijansku Švicarsku (3.993 km 2 ), Niču i Korziku (9.409 km 8 ), Maltu (316 km 2 ).« — »Italija preko granica sa 13.780.53 km 2 i Kraljevina Italija sa 310.182 km 8 daju zajedno Italiju sa 322.932,56 km. 2 « U primjedbi uz te cifre rečeno je: s oro-hidrografskog gledišta treba istači ne¬ ke teritorije koji su »transalpinski* mada pripadaju Italiji: provincije Cuneo i Son- drio, zatim neke krajeve u Tridentinsko) Veneciji (Južnom Tirolu) i 795 km* kod Postojne. Kastav medjutim, (sjeverozapa- dno od Rijeke) je »cisalpinski«, ali i pored toga ne pripada Italiji. Pod naslovom »Prekomorska Italija« ob¬ javljeni su podaci o Albaniji. Prema tim podacima Albanija ima 1,057.500 Stanovni¬ ka, od kojih je: 73,1% Albanaca, 6,1% Tu- raka, 7,5% Srba, zatim Arumuna, itd. Al¬ banaca ima svega, veli autor kalendara, 2 milijona; kompaktne mase Albanaca žive naročito u Jugoslaviji (700.000) i u Grčkoi (215.000). — (Treba primjetiti da broj Al¬ banaca u Jugoslaviji iznosi 312.000, prema popisu 1931 godine). Prema podacima tog kalendara stanov- ništvo Jugoslavije sačinjavaju: 52,4% Sr¬ ba, 22% Hrvata. 9,3% Slovenaca 4,2% Ni- jemaca, 3,7% Madžara, 3,5% Albanaca, 1,8% Rumunja, 0,8% Italijana i 0,5% Ži¬ dova. Autor konstatira da ima naročito mnogo Nijemaca i Madžara u Vojvodini. Prema jugoslovenskim službenim podacima u Jugoslaviji ima 3,46% Nijemaca. O manjinama u Madžarskoj kalendar donosi podatke na osnovu statistike iz go¬ dine 1937 koji su za Madžarsku svakako povoljniji mada se drugi podaci odnose i na novu Madžarsku kojoj su pripojeni di- jelovi Čehoslovačke. Prema podacima tog kalendara bilo ie u Madžarskoj 1937: 92,-% Madžara. 5,5% Nijemaca, 1,2% Slovaka. 0,2% Rumunja i 0,3% Hrvata, dok danas manjine sačinjavaju oko 26% ejelokupnog stanovništva. Ni na koga drugoga ne može se Musso¬ lini tako osloniti kao na svoju kčer. Na putu k toj kčerci uslijedilo ie približenje njezinu suprugu grofu Cianu. Nigdje kao u Italiji nijesu obiteljske veze istodobno i veze povjerenja koje tnedjusobno drže lju- de Kako ie grof Ciano medju svim bližlma Ducea sigurno on.l koli le »talk!,dni. da jednom preuzme u baštmu njegovu moč ne može p o stoj ati nikakova dvojba o torne, da je on kao malo koji u Italiji, u položa¬ ju da s Duceom može govoriti o stvanma o kojima se veličine ovoga svijeta mogu zabavljati samo u svom najužem povjerlji- vom krugu. Radi svih tih razloga, jer je on po svo¬ joj supruzi Eddi, Mussolinijevoj kčerci lju. bimici, Duceu naročito blizak, jer pozna svi- jet i jer ima ne samo s fašističkim nego i konzervativnim krugovima u Italiji naročito dobre odnose. Ciano je po ljudskom zaklju- čivanju kao jedva tko drugi pozvan da iz¬ reče vrlo važnu riječ u velikim odlukama pred kojima se nalazi Italija NOVE DOLOČBE O PRODAJI NEPREMIČNIN Italijanski uradni list »Gazetta Uffi- ciale« je objavil spremembo zakona z dne 3. junija 1935., ki je urejal prodajo nepremičnin v obmejnih pokrajinah dr¬ žave. Odslej je treba vsako popolno ali delno prodajo nepremičnin v obmejnih pokrajinah predložiti v odobrenje pre¬ fektu. Prefektovo odobrenje Je potrebno tudi pri prodajah na dražbah. Brez tega odobrenja je vsaka prodaja pravno ne¬ veljavna. Prefekt vpraša v vsakem slu¬ čaju za mnenje vojaško oblastvo in odo¬ brenje izda ali odbije v teku treh me¬ secev. Proti prefektovi odločitvi je mo¬ goč priziv na vlado STRANA 4. »ISTRA BROJ 21, HRVATSKE PROPOVIJEDi PO ISTARSKIM ŽUPAMA GOO. 1727 00 1742 Ugledni Isusovac otac Miroslav Vani- no izdaje več dugo godina znanstveni časopis »Vrela i Prinosi« (prije Croatia Sacra) u kom iznosi uglavnom povijest isusovačkog reda u hrvatskim kraje- vima. U nedavno izašlom broju 11. »Vrela i prinosa« nalazi se veoma opširan izvje štaj poznatog dubrovačkog Isusovca oca Bernarda Ziizoriča o misijama, što ih je održao izmed ju godine 1727 i 1742 po raznim istarskim selima i gradičima. Ta izvješča mnogo su važnija nego što bi tko na prvi pogled pomislio. To je dragocjen i prvorazredan izvor za po¬ znavanje ne samo vjerskog nego i so- cijalnog i kultumog života senjsko- mo- druške biskupije, Kastva i Istre, u XVIII. stolječu. U narodnom pogledu naročito su važna i zanimljiva izvješča o od rž an im misijama na hrvatskom jeziku u mnogim mjestima naše Is¬ tre, tako u Barbanu, Belom, Berseču, Boljunu, Brdu, Cresu, Čepiču, Dragošči- ci, Gologorici, Gradišču, Kastvu, Kožlja- ku, Kršanu, Labinu, Lošinju Malom, Lošinju Velikom, Lovranu, Ljubenici, Moščenicama, Orlecu, Osoru, Pazinu, Pičnu, Plominu, Poreču. Predoščici, Suša- ku, Svetom Vičentu, Šumberu, Unijama, BJjeci i Kastvu. Zanimljiv je prikaz Zuzoriča, kad opisuje s kolikim su oduševljenjem na¬ ši ljudi dočekali svoga propovjednika, Gdje bi se god otac Zuzorič pojavio sa svojim drugovima u narodu bi nastalo veliko gibanje. Svijet je sa svih strana gmuo da čuje propovjednika, da se skruši i popravi život. Potresni su pri¬ zori, što nam ih je sačuvalo Zuzoričevo pero: mire se i grle ljudi, koji su godi- nama kip jeli od mržnje i snovali krvavu osvetu. Mi čemo se na ova interesantna izvješča, koja če bez sumnje zanimati svakog našeg čitatelja još osvmuti, te čemo eventualno pojedina od njih i u cijelosti prenijeti. Mnogi če od naših Istrana možda u kojemu od lica spome- nutih u izvješču prepoznati kojega od svojih dalekih predja, djedova i pra- djedova. VIJESTI IZ DOMOVINE Gostovanje društva „Jadran << -„Nanos iz Maribora u Zagrebu MATETICEVA ČAKAVSKA P JE V ANKA ODOBRENA ZA PUČKE I SREDNJE SKOLE Odio za umjetnost kod banovine Hrvat ske odobrio je za sve putke i srednje škole Čakavsko-primorsku pjevanku našeg odlit nog kompozitora g. Ivana Matetiča Ronj- gova. Ova knjiga odobrena je pod brojem 29.918-11 od 8. IV. 1940. Prema torne ova Zagreb — O djelovanju našeg emi- grantskog društva »Jadran-Nanos« u Mariboru bilo je u našem listu več češoe govora. Osobito se istaklo radom svog podmladka, koji vodi ugledna naša ja¬ vna radnica gospodjica Ninca Pinter. Naši su mališani izveli u Mariboru i Ce¬ lju krasan igrokaz s plesom i pjevanjem »U kraljevstvu patuljaka«, kojim su po- stigli na svakoj dosadanjoj priredbi iz- vanredan uspjeh. Prigodom nedavnog pohoda hrvat- skih književnika u Mariboru povedeni su razgovori o nastupu te naše djece i u Zagrebu. I zaista, gospodja Ninca Pin¬ ter dolazi s djecom več ove subote, 25. svibnja, u Zagreb, te če s djecom na- stupiti u Malom kazalištu. Jedna če predstava biti u subotu popodne, a druga u nedjelju prije podne, u 10 sati. U Zagreb dolazi oko 60 naše djece. Samo se po sebi razumijeva da če na te predstave doči svaki naš emigrant sa svojom djecom. Autor igrokaza »U kra¬ ljevstvu patuljaka« je takodjer naš ze- mljak, prof. Josip Ribičič, urednik jed- nog od najboljih naših omladinskih li- stova »Našega roda«. Sastanak društva „Istra“ u Slavonskom Brodu Slav. Brod. — Društvo »Istra« iz Slav. Broda održalo je 13. o. mj. u Brodskom Brdu u gostionici Istranina Benjamina Jugovca sastanak, kome je prisustvovalo oko 60 Istrana. Razlog, što je sastanak održan u Brodskom Brdu je taj, što se u okolici Broda nalazi velik broj naših ljudi, koji se bave gospodarstvom i vi-, nogradarstvom, pa im je zgodnije nači se u Brodskom Brdu nego li u samome gradu Brodu. Sastanak je otvorio predsjednik Mar¬ tin Iveša, koji je pozdravio prisutne i istaknuo potrebu udruživanja Istrana, jer samo udruženi mogu postiči stanovi- te uspjehe korisne zajednici i pojedin- cima. Mnogo je stvari, gdje je potreb¬ no da se društvo zauzme za po j edinca, kad je u pitanju ishodjenje dozvole bo- ravka, molbe za državljanstvo, raznih potrebnih isprava i t .d., gdje društvo kao najpozvanije može uvijek usp.iešno intervenirati, dok pojedinac za to treba da traži intervenciju raznih privatnih lica, koja toga dakako ne bi besplatno radila. Apelirao je na slogu i medjusobnu mališana, djeca Celestina štifanica iz Bosanskog Broda recitirali su zatim dvije istarske pjesmice i to »Stari Zva- ne» i »Majka za mnom plače«. Društveni tajnik Mijo Kos u svom je govoru istaknuo potrebu čuvanja na¬ rodnih običaja u našim redovima, a na¬ ročito gajenje ljubavi za naš ostavljeni zavičaj medju našom omladinom. Mno¬ gi od naših mladiča kad se ovdje srnje' ste i nam jeste zaboravljaju ideale svo¬ jih otaca, pa se dešava da su ovdješnji gradjani često veči i bolji propagatori kulta Istre nego li djeca nas emigra- nata samih. Poziva na rad sve one. koji su još izvan društva, da se učlane i za- jednički porade na što uspješnijem ra- du društva. Posljednji je govorio omladinac Ante Matoševič, koji je istaknuo važnost om- ladine i potrebu naše suradnje s ostalim hrvatskim narodom ovdje u Banovini Hrvatskoj i ostalim pokrajinama. Potre¬ bno je skupljanje omladinskih snaga ra di jačeg kultumog djelovanja. Iznosi, kako je omladinska sekcija osnovala bi- blioteku. koja več ima li.iep broj knjiga, trpeljivost u istarskim redovima. Dva I kojima se članovi društva služe. 80-LETNICA ANE GABRŠČEK vd. FANINGER Ljubljana. — Te dni je prazno¬ vala 80-letnico življenja ga. Ana Ga¬ bršček vd. Faninger, po rodu iz Koba¬ rida. Jubilantka je v daljnem sorodstvu z našim pesnikom S. Gregorčičem, ki jo ie tudi sam proučeval v deklamaciji, da je že kot otrok nastopala v čitalnici z Gregorčičevimi pesmimi, ki so že takrat vzbujale goriške Slovence k narodni sa¬ mozavesti. Ana Gabršček vdova Faninger je se¬ strična pokojnega goriškega narodnega borca in publicista Andreja Gabrščeka in je sodelovala v svoji mladosti pri vseh trebale bezuvjetno, da ovu Pjevanku naba- \ kobariških »besedah«, a tudi na narod- ve. i preporuče djacima, kako bi ona do- , nem taboru v Kobaridu leta 1878. Še i prla do svih hrvatskih slojeva. i mnogo let! I V ISTARSKI DOM” zadruga za gradnju malih kuča, s. o. ]. u Zagrebu. Poziva sve svoje članove da u što večem broju prisustvuju glavnoj godišnjoj skup- štini koja če se održati u nedjelju dne, 9 lip- nja ove godine u 9 sati i 30. časa prije pod¬ ne, u prostorijama »Jugoslavenske Matice« Varšavska ulica broj 6. (dvorišna zgrada) s ovim dnevnim redom. 1. Pozdrav pred- sjednika. 2. Izvještaj tajnika (Poslovodje). 3.- Izvještaj blagajnika. 4. Izvještaj nadzor- nog odbora. 5. Razrješnica upravnom i nad- zornom odboru. 6. Izbor nove uprave, (9. članova upravnog odbora i 5. član. nad- zornog odbora) 7. Eventualije. JOŠ OVAJ MJESEC VALJA PRODULJITI DOZVOLE UPOSLENJA Ponovno upozorujemo naše zemljake, koji imaju dozvole uposlenja da ih pro- dulje kod mjerodavnih oblasti (kod uprave policije iii sreskog načelstva) jo? u toku mjeseca maja kako je to prepi¬ sano, da ne bi — s obzirom na poostre¬ ne propise o stranim državljanima — imali kakvih neprilika. Ujedno upozo¬ rujemo da je potrebno držati u redu do¬ zvole boravka. NAŠI POKOJNIKI LIST ZA LISTOM PADA ... Trst — v torek 30. aprila je neiz¬ prosna smrt zopet ' posegla med vrste tržaške mladine in nam ugrabila 25 let¬ no dekle Vali Mikulus. Po kratki bolezni je v bolnišnici podlegla težki operaciji. Bila je delavna in požrtvovalna. Izš¬ la je iz bivše slovenske trgovske šole. V tukajšnjih krogih je bila zelo priljub¬ ljena in spoštovana, ker se je vedno in ob vsaki priliki zavedala svoje dolžnosti. V sredi prihajajoče pomladi, ki si jo tako željno pričakovala draga Vali si morala od nas. Ni te več med nami, a snnmin na.t.p živi in bo ŽiVfil! spomin nate živi in bo živel! Priletni materi, sestram in naj gre naše globoko sožalje. bratom f PAVLE MARUŠIČ V Poljurcih. občina Bogdanci pri Djevdjeliji v Južni Srbiji, je umrl po daljši bolezni g. Pavle Marušič v 60 letu starosti. Pokojnik je bil po rodu iz Opa- tjega sela pri Gorici iz znane narodne družine Marušičev, brat bivšega bana v Ljubljani. Pred vojno je služboval nekaj let kot orožnik v Istri in kasneje v svo¬ jem kraju kot poštni odpremnik. Po svetovni vojni se je preselil v Maribor, kjer je zaradi poloma gospodarskega društva »Drava« prišel ob lepo hišo. Nato se je preselil v Podsused pri Za¬ grebu. Tu se je zelo zanimal za nase¬ litev v južnih krajih. Sam se je naselil najprej v Bistrenici na Vardarju na »rimorsko-zadružni zemlji. Po dolgem pri¬ zadevanju mu je uspelo dobiti precej ze¬ mlje od ministrstva v Poljurcih pri Djev¬ djeliji, kjer si je Marušič z nekaterimi Goričani postavil in uredil lep dom. Skoraj največ je pripomogel pokojni pri zgraditvi 30 hišic primorskega nase¬ lja Dušanovca pri Dojranskem jezeru ob grški meji. dve uri daleč od Poljurcev Naselje se na žalost zaradi premalega razumevanja državnih činiteljev iz Sko- plja ni obdržalo. Lep cementni vodnjak izvirajočo vodo, edino v Dušanovcu, Imenovan »Marušičeva česma«, priča o njegovi skrbi za ožje rojake. Preostalim naše iskreno sožalje! ž. V. IVO JARD AS: ZIBEL Z MOTOVUNSKEGA LUGA Nad Motovunski Lug, dole pod Grož- njan i Kostanjicu, ni onakoveh sel ka- kova su po Grožnjansken i Završken Kraše. Tamo su kuče jače rastresene, ona- ko po breščičeh v umejkeh. S teh, kako se reče, Grožnjanskeh Brd, nisu deca mogla do naše školi. Bilo njin je predugo i va Livade i Martinči- čen na Grožnjanski Kras. Ljudi s teh Brd počeli su bili škom- ljat i skrbet, da bi morda i njin školu otprla »Družba Sv. čirila i Metoda«. Utinut je pak zato vršil barba Tone Srebrnič, a zvali su ga Boškar. Tone Boškar bil je premožan kmet. Bil je kupil v lih svojega posesa, još onu jedinu stanciju, ale gospoščinu, ka j’ bila tamo, od nekakovega konta Fu- rigonji. Barba Tone j’ imel na Kraše zrmana Kraljeviča Zvaneta. Po domaču su ga zvali: črni Zvane. črni Zvane bil je dobar i narodan čovek, kod i si na Kraše, utinut pak Martinčiči. Nekuliko puti, ovako v nedelje su me va škole iskali, on, črni Zvane i barba Tone Boškar. Ale baš su. kod na de- špet, trefili prit kad me ni bilo doma. Ma po pravice v’ nedelje san bil malo doma, ako ne baš, da j’ bilo nevreme. Kad je bilo lepo vreme šal san po seleh mej’ ljudi. Kako san pak rekal, va Brdeh ni bilo onako na kupe pravega sela pak nisan još bil tegnul tamo. Zato nisan još, ča j’ bila malo manj i sramota, ono vreme intral poznat barbu Toneta Boškara. — Lego ča ni bilo — mlslel san sam sobum, — to če bit. ako Bog da. Barba Tone j’ bil namislel da bi dal jenu svoju kuču za školu. Sporučil je da bi rad da priden malo tu kuču po- gljedat. Kad pak on mane nemore ni- kad va škole nač čemo se spoznat i po¬ govorit va njigovoj. ako če Bog — no- voj škole. On če nas, kada god rečemo, doma čekat — rekal je črni Zvane, s ken san namislel bil poč va Brda. Dokončali smo bili da čemo poč baš na Majevicu, to če reč prvu nedelju od maja meseca. Kako god smo rekli, črni Zvane j’ prišal nedelju po me. Videlo mi se j’, da j’ prišal prerano. Zvane ni bil nekako od volji. Ni bilo ž njega ni prave besedi. Se j’ neč ona¬ ko uvijal. Ni nebog znal kako bi počel. Najzada se j’ va se zel pak mi j’ re¬ kal: — Sinod več na deset ur pmesal mi j’ Matija Pucer glas da moramo va Bu¬ je na štacijon. Oni, Zvane, Matija i Veli Jakov, voževali su on beli kamik mra- mor z mamljanske kavi, va Buje na šta¬ cijon. Od tamo su ga pošiljali va Trst i va Beč! Zato su morali poč, a tako i Zvane š njimi, va Buje, na nekakav dokonač. Imeli su za prijet i neki fijurinac. Zato ni Zvane mogel tega prepustit. On je bil čovek-muž beseda. Kako reče tako stori. Boškaru j’ na trdo obe- čal da čemo prit na Majevicu jutro, poč, tu druge ni. On je z voli leta i leta, s te kavi, mramor voževal. To mu j’ bil sad pak s tega niš. Va Buje pak mora kruh. Ale se j’ brižan pojidal i skončeval ča če mu reč barba Tone. — Komad san čeka nedilju — rekal je, — pak sada ovako ... — Najzad — rekal san ja, — niš za¬ to. Ja ču poč sam va Brda. Po pitanen čovek sakamo zajde, pak ču i ja neka¬ ko do barbi Toneta. Ni to prek sveta. — Dobro je — rekal je Zvane vese¬ lo. — Ja ču se pak gjedat ča buden prvo mogal odbavit pak ču s »karijo- lun« nazad do Kostanj ice. Paran da ču bit ved okol polna puli Boškara. ^ Karijola smo zvali onu malu zeiez- nicu ka j’ šla s Trsta va Poreč. Sad je več ni. Zneli su šini i storili cestu nas sada onuda voze tomobili. Ta karijola j’ šla največ pul more. Najdalje od mora bila j’ baš onuda od Buj do Motovuna. črni Zvane tekal je brzo na Grož¬ njanski štacijon, da se pelja va Buje. Ja san se pak sam otputil da ču va Brda. Pul Dubac san se javil parone Lucije, Po uzance dala mi j’ črno kafe z ra- kijun. Kako j’ ona uževala reč, za ma- ještra, imela j’ dobra parona Lucija, na- pošnu kikaričicu. Na njoj i na pijatiče bile su jagodice naštampane. Jedanput je šla, se onako več puli let, na sokolsku zabavu valje va buzet¬ ski Narodni Dom. Tamo, kako j’ ona govorila, va našoj narodnoj butige kupila san ta kikarinčič. Povedel san njoj kamo gren, pak je rekla: — A bravi je čovik uni barba Tone. Dobar trdi Slovinac, kako naš pokojni. A bili su dobri pretelji. čuda mi ga po¬ zdravite. Vero bin rada da i uni tamo va Brdeh dobiju našu slovinsku školu. Kako je tute sada lipo našoj dici i nami. Bilo se j’ več dobrahno sunce zdiglo kad san prišal ovako na jedan, komu¬ nal ,to ko da bi na selsko pašišče. Onud je rasla samo šmrika, prlji, ko da bi jeni lunbrelini, i paprut. Jedan mali, od jeno dvanajstak let pasal je tako jedan kvrnar, ali četrde- setak, ovac. Maloj piščal ale sopal va blizni, ale vidulice, a čas je kantal. Ma Bože moj, kako j’ kantal! Ma kantal je ovako: Na hraste su naranče narasle Hrvacka se otprla je škola. Oj naranče naranče Oj Livade, Livade Srce moje. Kad san prišal do njega, pital san ga od kuda je i kako se zove. Malo j’ onako zabljeno gljedal Ni me poznal, čudno mu j’ bilo, da ne- kakov rec bi »gospodin«, tu va dežer- toce pul ovac, govori kako i on. Ale j’ pak valje rekal: — Ja san tamo od Završkega Krasa Zi sela Rovmi. Sin san Markota Rovine ca ga zovu »Mali«. Ja san Mate Rovina’ Zovu me Matučo i Tuča. - P obro Tučo, — reka! san. — Reci mi sada kako si ono kantal, da su na hraste narasle naranče. Odgovorni urednik »Istra« izlazi ednik: ERNEST RADETlC, Krajiška ul. 12. — - Vlasoik i izdavač: Savez jugosL ernip-rantslfiti - ■ ,7 svakog tjedna u četvrtak. -Broj čekovnog računa 36.789.. - Pretehta za - udru , zenia> .. Masarvkova ul. — A vero su naresle, — reče on ve¬ selo. — ča vi to ne znate? — Ne znan — rekal san. — Ma vero su na Livadah naresle na unin hraste pred škom. K: meni ne virujete pitajte gospodina maeštra Ne- žiča. — Ma reci mi ti, kad znaš kako j’ to bilo. — Ja,— rekal je Tučo, — kad se j’ po¬ čelo diškorit da te na Livadah napravit našu slavinsku ale hrvacku školu, mo¬ tovunski šinjori su se smejali i s tega delali spot. Govorili su: Na Livadah če bit hrvacka škola, kad budu na hraste narasle naranče. Ale škola se storila. Oni bot, kada su je blagoslovili naš završkl plovan Josip Mandič i zrenjski plovan Šime červar. bil je celi uni veli hrast pred školu okrunjen za narančami, kako da su na njin zresle. Našega svita bilo je tamo za vraga i pol. Bil san i ja z moj en čačun. Si su kantali ovu kantu- netu. Kantali su da su na hraste zrele naranče i da se otprla naša slavinska ale hrvacka škola. — Znaš tl štit i pisat, — pital san Tučota. — Vero ne znan. Naša škola va Liva¬ dah, poli Martinčič i ona poli svete Lu¬ cije,_maša je dugo. Iša san bij a va njihu školu, doli va Završje. Mora san, ašto je Čača plačeva multu. Pak ča ču va takovoj škole. Bo¬ lje da gren za ovcami. Tako j’ govoril mali ovčar Tučo. Obečal san mu da ču saki dan za polnen kad škola fini prit ka njemu na pašu i navadit ga- citat i pisat. Tučo j’ bil vesel. Pokazal mi j’ stažu kud ču napred Pozdravili smo se i ra- zašli. Bože moj, neka saki malo promisli. kuliko se tega skriva va oveh besedah malega pastira Tučata! * Napred san šal veselo. Baš zato ve¬ selo, aš san ša! tamo kade sam mislel da če se otpret škola. A bilo j’ lepo. Još od malega mi se j’ videlo, da. j’ nedelju se nekako lepče lego delavni dan. (Nastavit če se) Pretplata za čiieiu"vodim/ as"n‘“,“ url f En]a \. masar y* cova ««- ,s a. n. - Broj telefona 67-80 ? dolara na godinu. — Oglasi se računaju po ejeniku. — Tisak: Jugoslovenska Starana d d 7 a