Poziv učit. proti klerikalizmu v Istri. (Konec.) U zadnje doba digli ti junaci svoju hajku na učitelje i kao da u tom uživaju. Vidi se ono klerikalno srce puno otrovne žuči, koje samo tako živi, da drugemu mir i sreču i život truje: baš kao zmija u pustinji. Valjda če mnogi čitatelj znati, da je učitelj Zec bio gorljivi rodoljub i radi tega mnogo i žrtvovao i prepatio. Došao u ove strane; ali nakon petnajstdnevnog boravka siknula ga ljuta zmija iz Pule, a znate rad šta ? — »Jer se nije došao kroz to doba pokloniti kapurijonom hrvatske stranke u Puli« (rieči dr. Zuccona), koji učitelje drže pred sobom •»aptak« kada dodju za kakav posao k njima. Dakako, jer su oni olimpijski bogovi, a učitelji prah, izmet, crvi zemlje. Nego pustimo Zeca. On če i nadalje raditi baš za inad sve proti svojim napadačima. Ali recite malo: što vam je učinila ona jadna učiteljica u Kanfanaru? Baš pred malo dana smo se popitali v Kanfanaru na najvjerojatnijem mjestu, što je s tom gospodjicom, i rekoše nam, da je to vatrena Hrvatica, kakvih ima malo u Istri, a da vrši svoju službu u školi iz svih svojih mladenačkih sila. A vi ju napadate. Sram vas budi Boga i ljudi. A što vam je učinio učitelj Rajčič? Ta pred malo vremena bio je vaš, i sav vaš, a vi mu, kao hajduci život, oduzeste ni krivu ni dužnu dobar glas za uviek, a zatim ste dali tiskati nekakav ispravak, koji je bio gori od prve objede. Ali vi volite slušati podle vaše izvjestitelje a la Bujic i Slak, samo kad se radi za osobne napadaje. Stranka, koja se takvimi galopini služi, sama sebi u lice pljuje; ta nije vriedna da se ju nazove strankom. A što vam je učinio učitelj Stihovic ? Ta, ubili ste ga več u početku njegova života, samo jer ga je sreča il nesreca poniela u Promonturu i ondje oženio kčer ondješnjeg delegata i aministratora. Recite: jeli on kada niti muhi zla učinio? Pa ipak vi ste ga još u njegovoj mladosti moralno ubili. A što su vam učinili učitelji Trepo, Flego, Radič stariji (a ni mladji valjda nije daleko), Tončic, Martinčic itd. itd. Lavi so što su živi. Tješite se, kolege, jedan po jedan doči čete svi na red. To je njihov program: »mors tua, vita mea«. Pa još ne fali govornikfi, koji pri čaši vina uzvisuju nekakvu slogu učitelja i popova, popova i doktorS,. Dakako, onakvu kao medj begovi i robovi: da nas bičuju, a mi da ljubimo palicu. Sjetimo se, bračo, onih rieči krčkog sinoda, kojima završuje svoja akta, i koje ovdje radi kratkoce samo u prevodu donašamo: »Ipak svečenik, koji sa učiteljem obci, neka ima uviek na pameti svoj stalež i svoje dostojanstvo, i neka tako š njime uredi svoje posle, da svoju sveceničku čud očuva i ne izloži, u učitelju nek uviek smatra čovjeka svjetovnjaka, lajka«. I dalje: »Nikad pako svečenik, duŠobrižnik, neka ne zaboravi, da su i učitelji podvrženici one iste kure, pa radi toga i njih se ima držati na onotn istom mjestu (u istom poštovanju) kao i ostale vjernike«. A to 6e reči jednotn rečju po De Amicisu: da mi budemo sluge ne popovski, nego popovskih službenica. Altroche kao bračal I ti takvi ljudi kažu nama u »Omnibus«, da učitelji imaju »prosvjetljivati puk«, »uzgajati karaktere«, da »imaju zadatak apoštolskog poslanstva na prosvjetnom polju«. Da. Vi da ih osramotite, ocrnite, ponizite kao najpodlije stvorove pred pukom gdje živu, vi da ih moralno ubijete, a oni da uzgajaju. Ele liepog li pojma o uzgoju! Ali, ne može se ni tražiti bolje od takvih neuzgojenih ljudi. Kažu nam, da su učitelji »postavljeni da šire i uče moral«  Čitatelj če se sječati kad je prije 3—4 godine bio u Opatiji neki grčki ratni brod, ili više njih. Tom zgodom pisao je »Narodni List«, da je Dr. Krstič bio s jednim grčkitn mornarom na strani i zatim pokazivao jedan zlatni grčki novac. I jasno dao razumjeti zaŠto da je Dr. Krstic taj novac dobio. Nije im bilo dosta. Prošle godine javljao neki pop u »Našoj Slogi«, da je učitelj Marki prozvao Veprinac Apriano, to jest apri ano, jer da je to njegov zanat; a »Narodni List« svjetovao Togu, da, za uspešno bombardiranje Port Artura, dodje u Veprinac proučavati kalibar topova itd. pošto Krup i Skoda ne mogu se mjeriti s onimi u Veprincu .. . Pa ti i takvi ljudi, koji takve nauke medju puk šire, hoče da nas uče, kako imamo učiti i širiti moral u puku. Puste li ironije! Mondo .... sporko, rekao bi »Giornaletto«. Eto, gospodo, sada znate onako »per summa capita« naše stanovište i radi šta smo glasovali proti vama i još čemo, ako Bog da, sve to uspješnije glasovati in raditi. Od izbora do sada sve nam srce pucalo, duša nas bolila, što onako gadno skoro u svakom broju vašeg glasila napadate jadne nesvjestne ljude, koji su rad jednog ili drugog uzroka glasovali sa gradskom strankom, nazivajuč ih slinjavci, blago, marva, i ako ste još mogli kakav sramotniji naziv izmisliti. A ne vidite, nesvjestniji od njih, da su i ono, ne samo po Bogu nego i po krvi i po rodu, vaša rodjena brača, pa što proti njima pljuvate, sve vam na nos pada. A baš smo se obveselili, kad se uzdostojaste da i nas napadnete. To je što smo želili, jer nam eto pružiste prigodu, da vam onako kao brača nebrači, bez okolišanja, bez naprezanja i bez obzira, reknemo cielu i golu istinu u vaš pošteni brk, da vas razkrinkamo i obširnijem občinstvu, koji nemaju sreče da vas skroz poznadu, kako vas poznamo mi. Vi možete replicirati, jer imate svoje glasilo, a mi za sada ne čemo, ne zato što mo se izcrpili, nego jer smo izdanjem ovog lista izcrpili naše uboške žepove. A mi, drugovi i bračo, koliko nas je širom Istre, te smo jednih osječaja, skupimo se, pobrojmo se i pod gornjim naslovom udarimo sjedinjenim silama na skupnog nam neprijatelja •— popovsko-hrvatsku kamoru u Istri. U Puli, dne 16. Februara 1905. Fran Zec, r. učitelj,Leopold Stihovič, r. učitelj, Anton Rajčič, ravn. učitelj. |