'Oyor alcova L J XJ B B Lavo 6/XX J A B A Poetai ma plaćena u gotovom Gođ. VI. Broj Ift. U Zagrebu, 27. aprila 1934. Pojedini broj stoji 1.50 dinara r > »Plebiscit sc proveo u Julijskoj Krajini u atmosferi terora. Mnogo preventivnih aretacija izvršeno je posvuda, naročito medju jugoslavenskim elementima, koji su poznati po svojoj mržnji proma režimu. Čitav je kraj bio tjedan dana u pravom opsadnom stanju. »INFORMAZIONE ITALIANA«, ZtmiCH. ^_______________________________________- Pa zar je moguće, da. je taj puK, kojem fašizam brani da sc služi svojim jezikom, kojem su zabranjeno i kulturne organizacije, čijoj so djeci na-turujo talijanski jezik, u čijim so crkvama propovijeda talijanski, zar jo moguće, da jo taj puk glasovao za Mussolinija? »INFORMAZIONE ITALIANA«, ZORICH. GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE FAŠISTIČKI SADIZAM Kad se čitav fašistički sistem obori na jednog bolesnog čovjeka Mačkovlje, aprila 1934. — U našem su selu aretirali 30-godišnjeg Josipa Smotlaka (kućni broj 48). Prijavljen je, da je po zidovima pisao protiv fašizma i da je agitirao po selu protiv plebiscita. Na neke podle denuncijacije bio je aretiran. Ali čitavo selo zna, da je Smotlak duševni bolesnik i svi žale nesretnika, koji i onako dosta trpi, a sad će njegove patnje biti još veće. Narod se zbog toga*uzbunio, a karabinjeri da umire narod objavili su, da će Smotlak biti zatvoren samo dvadesetak dana. Ali prošlo je već i više od dvadesetak dana, a on je još uvijek u zatvoru. Smotlak je žrtva fašističkog nasilnog sistema. Evo što se s njim đoga-djalo: Bio je u talijanskoj vojsci i u Rimu je dobio teški reumatizam. Bio je u bolnici u Rimu, a zatim u Trstu, dok nije napokon poslan kući. Potoni je Smotlak počeo da pravi neke molbe na ministarstvo vojske u Rimu. Tražio je, da mu dadu neku otštetu za bolest, koju je dobio u vojsci i koja mu je bila vrlo teška. Ali te njegove molbe bile su bez odgovora. Konačno je dobio odgovor, — da će biti predan vojnom sudu, ako ne prestane s molbama! On je medjutijn napravio još jednu molbu. I bio je doista pozvan pred vojni sud u Trstu. U velikoj zabrinutosti i strahu poludio je. Takav je prebjegao i u Jugoslaviju. Nije' mogao dobiti posla i živio je neko vrijeme od milostinje. Otišao je u Austriju. Kažu da je u Celovcu na glavnom trgu.održao govor protiv fašizma. Bio je aretiran i poslan u umobolnicu. A malo zatim šupiran je u Trst, gdje je bio takodjer smješten u umobolnicu. U medjuvremenu, dok je bio u ino-stranstvu bio je osudjen od vojnog suda u Trstu na godinu dana zatvora. Kad je iz umobolnice bio pušten kući, došli su jednog dana karabinjeri, njih šest na broju, s brigadirom na čelu, i odveli Smotlaka u Trst. Seljani su se zgražali, kad su vidjeli kako sedam oboružanih ljudi vodi jednog duševnog bolesnika. Bio je ipak šest mjeseci u zatvoru. A zatim je pušten kući. I sad je opet uhapšen i opet je u zatvoru. Zar nije to sve što se s tim bijednim čovjekom dogadja doista nečovječno, zar nije to mučenje jednog mučenika. Smotlak bi možda i ozdravio, kad fašistički sistem ne bi bio ovako svirep, ovako divljački, u strahu čak i pred jednim umobolnim. Trst, aprila 1934. Rimska »Tribuna« stalno se bavi pitanjem Talijana na Malti, koji su navodno »strašno progonjeni« cd Engleza, kojima otok Malta pripada. Sad neki dan donosi ta'j list razgovor sa šefom talijanskih nacionalista na Malti Enricom Mizzijem, koji je došao u Rim. Mizzi je izjavio, da se na Malti živi pod političko-vojničkom diktaturom s odnosnim terori-stičkim posljedicama. Borba Talijana za nacionalna prava sve je teža. Zabranjene su javne skupštine i manifestacije Talijana. I tako u tom tonu priča taj Mizzi o teškom stanju na Malti. Sa-radnik »Tribune« ga je upitao nije li to stanje, nisu Ii te »drakonske mjere« engleske vlade protiv Talijana, djelovale na Talijane, da smalakšu. Mizzi kaže: OH, KAKO JE STRAŠAN ŽIVOT NA MALTI... Talijani protestuju zbog uništavanja njihovih sunarodnjaka na Malti !... »Baš naprotiv. Naša je lozinka: ustrajati, ustrajati, ustrajati. Nište, nije sigurnije i istiniti je nego konačni triumf telijanstva na Malti«. Tako govori u rimskoj »Tribuni« šef talij anstva na Malti. Zar je »Tribuna«, kad je to uvrštavala, zaboravila na Julijsku Krajinu? I zar nije promislila, da se ono, što se dogadja Talijanima na Malti ne da uporediti ni izdaleka s onim što se dogadja s Jugoslavenima u Julijskoj Krajini, s Nijemcima u Južnom Tirolu i Grcima na Dodekanezu, gdje su ovih dana pucali talijanski topovi protiv mirnog golorukog gradjanstva. Baš Dode-kanez i Malta mogu da se naročito upo-rede. ZADAR I LASTOVO Po statistici od 1910 bilo je na današnjem teritoriju Zadra više Jugoslavena nego Talijana. Na Lastovu nije bile ni jednoga. Ali zadarska općina je bila još jedina općina u Dalmaciji u kojoj su upravljali Talijani. Tome je bila kriva nesloga izmedju dalmdtin-skih Hrvata i Srba. Ali to stanje — i jedino to — bio je najjači adut u rukama grofa Sforze na konferenciji u Rapallu. Zadar je ostao Italiji, a Sforza je to motivisao ovako: »Naročito sam insistirao na tome da Zadar bude priključen Italiji. Ja hoću prijateljstvo s mladom jugoslavenskom državom, ali ako bi Zadar ostao Jugoslaviji, ona bi kakovim nepromišljenim korakom napala ta-lijanstvo Zadra. Time bi se pomutili dobri odnosi koji smo inaugurirali rapalskim ugo-vorom«. Lastovo je Italija tražila i dobila kao krajnji minimum iz Londonskog ugovora, a u tom traženju nisu ni kušali istaknuti etnički momenat. Lastovo je Italija tražila i dobila kao stratešku tačku na istočnoj obali Jadrana. Ti motivi koji su vodili Italiju da uzme Zadar i Lastovo, ti motivi uvjetuju i današnji njihov položaj. Jer položaj Zadra i Lastova razlikuje se donekle od položaja Julijske Krajine. Zadar, kao zadnja talijanska općina u Dalmaciji i kac jedini grad pod Italijom, ima zadatak da održava talijanstvo na istočnoj obali Jadrana. On ima da bude čuvar venecijanskih tradicija u Dalmaciji, a ima da bude i polazna točka za namjeravanu penetraciju u Dalmaciju, najprije kulturno i ekonomski, a kasnije politički, U Zadru je cen-tralisan rad dalmatinske »iredente«. Nešto od onih 5000 dalmatinskih Talijana nastanilo se u Zadru. To su naročito oni koji su se za talijanske okupacije u Dalmaciji osobito istakli, pa kasnije, prigodom oslo-bodjenja, nisu htjeli da os>anu u Jugoslaviji. Talijanskoj vladi je naročito stalo do toga da oni ostanu u Zadru. Ti ljudi su u Zadru osnovali »Società dalmata di storia patria«. To društvo 'vodi propagandu za. Dalmaciju u Italiji, a i u inostranstvu. Glavni rad mu se sastoji u historijskom istraživanju rimskih i venecijanskih dokumenata koji bi potvrdjivali prava Italije na cijelu Dalmaciju Osim toga je sin senatora Tacconija iz Splita, profesor Idelbrando Tacconi, osnovao reviju »Rivista dalmatica«, koja se bavi istim poslom. Da se pak sav rad za Dalmaciju, i u Zadru i u Italiji, koncentrira, osnovan je pred godinu dana u Zadru centralni ured za propagandu, (»Centro di propaganda«), koji koordinira rad svih društava, koja na tome rade. Iz Zadra je odmah po dolasku Talijana emigriralo mnogo naših ljudi. Neki su bili silom prebačeni preko granice. Ostali su samo oni koji nešto posjeduju, a to je cijeli jedan kvari — Varoš — u kojem živu samo naši ljudi. Ali radi tog izuzetnog položaja Zadra i radi te izuzetne uloge koju on danas vrši, Talijani nastoje da u tom gradu izbrišu svaki trag slavenstva čim prije. Tamo se »asimilacija« vrši još punijim tempom nego u Julijskoj Krajini. Jer grad koji ima da pret-stavlja Treći Rim na Balkanu nc smije da ima ni najmanji trag nečega što ne bi bilo rimsko ili talijansko. Na Lastovu se radi istim metodama, ali sa manje uspjeha. Jer Lastovljani su seljaci, vezani na zemlju i na tradicije, pa ih je teže i potjerati i prisiliti na nešto. Oni mnogo manje ovise i ekonomski od države. Ali Lastovo, kao pomorska hidroavijonska baza, zadaje dosta brige fašizmu. Jer imali na cijelom tom utvrdjenom otoku samo ljude, koji nisu Talijani, pa makar bili i faštisii, nije ni malo poželjna stvai A fašizam upotrebljava sve moguće da ih promijeni. Dok se u Julijskoj Krajini ističu nasilne metode, dotle u Lastovu nastoje da mirnijim putem postignu cilj. Prošlog mjeseca su u Zadru sakupili seljačke mladiće iz Lastova i zadarske okolice da sudjeluju na nekom konkursu »ljubavi za Italiju« Ti mladići su, izmedju ostaloga, dobili i jednu temu na koju su pismeno morali da odgovore. Tema je glasila: »Sto hoće Duce od mladih Dalmatinaca?« Prvu nagradu je dobio jedan mladič iz Lastova. Zadarski list »San Marco« piše tom zgodom da su mladiči lačno i lijepim talijanskim književnim jezikom izradili te zadaće, a sve da je bilo tako spontano da čovjeka mora da gane ta ljubav ■oslobodje-nih« dalmatinskih seljaka za Italiju i Du-cea. Mi ne vjerujemo baš u talco veliku ljubav dalmatinskih seljaka za Mussolinija, ali vjerujemo da taj Lasiovljanin nije sigurno slučajno izabran dobitnikom na tom natječaju. U Zadru postoji i đački konvikt »Nicolo Tommaseo«. U njemu imaju besplatan stan i hranu sva djeca onih talijanskih optanata sa jugoslavenskog Primorja. Ti mladići popunjavaju i osvježuju redove dalmatinske »iredente«. Ali u taj konvikt se šalju i sva seljačka djeca iz okolice Zadra i sa Lastova, koja pohadjaju škole u Zadru. Ima nešto i naše djece iz Istre. Taj zavod odlično vrši ulogu italijanizacije naše školske omladine, pa su iz njega izišli, naročito u zadnje vrijeme, najborbeniji dalmatinski »iredentisti«. Fašisti se nisu na tome zaustavili. Oni nastoje da i drugim načinima udobrovolje zadarske Talijane i da privuku i naše ljude iz Zadra, iz okolice i sa Lastova. Dok se u cijeloj Italiji smanjuju činovničke plaće, i dok deficit u budžetu iznaša 5 milijardi lira (od 20 milijardi koliko iznaša cijeli budžet), dotle se u Zadru bacaju novci u ne« produktivne svrhe. Osim utvrdjivanja granice grade se škole, kasarne, popravljaju se ulice, a zadnjih dana je vlada dala 1 milijun i 500.000 Ura za gradnju novog općinskog doma. Sagradili su i veliki most iz grada na Brodaricu, koji je skoro nepotreban. Ali sve se to radi u cilju da Zadar poslane čim prije i (im jače potpuno talijanski. Nije važno da je prigodom zadnjih »izbora« u Zadru i Lastovu glasovalo 99 posto birača i svi sa »da«, jer znamo na koji način su se U izbori provadjali, ali neće biti na odmet za našu tezu konstatacija da je fašistička vlada tom prilikom indenlificirala cijelu Dalmaciju sa Zcdrom i Lastovom. Na 'dan izbora je glavni sekretar stranke Starace objavio preko radija, da je »cijela Dalmacija posvjedočila plebiscitarno svoju privrženost Italiji«. Tom zgodom su neki Ta-lijanaši i talijanski optanti iz dalmatinskih gradova potpisali adresu vjernosti Italiji u ime cijele Dalmacije. Tu adresu je posebna deputacija odnijela u Rim, a predvodio ju je pretsjednik pokrajinskog fašija Arnert. Primio ih je, u ime Mussolinijevo, Starace i ponovno je izjavio zahvalnost Duceovu i svoju na ljubavi i znaku odanosti »neoslo-bodjene Dalmacije fašizmu, Duceu i Italiji«. Iz svega toga vidimo da se u Zadru i na Lastovu vrši jedna posebna politika italijanizacije. Ta politika nije u svemu jednaka politici koju provadjaju u Julijskoj Krajini, ali cilj joj je isti. Kao što se ide za tim da Julijska Krajina bude čim prije asimilirana, tako se ide i za čim bržom i temeljitijom asimilacijom Zadra i Lastova. Naš narod tamo to znade i vezuje svoju sudbinu za sudbinu ostalih Slavena pod Italijom. Najbolji dokaz za to su nam oni česti dopisi iz Zadra, Arbanasa i Lastova u »Istarskoj Riječi« sve do njezinog prestanka. Ali kao što Julijsku Krajinu štiti od italijanizacije teritorijalni kontinuitet sa Jugoslavijom i etnička i geografska kompaktnost našeg naroda, koji tvori većinu, tako se i Zadar i Lastovo održavaju iz istih razloga. Seljaci iz Babina duba i Crna ne znadu ni riječi talijanski, jer s prozora svojih kuća vide svoje kumove i rodbinu preko granice u Jugoslaviji, a na trgu u Zadru se ne čuje nego naša riječ. Jer pol sata od gradskih zidina svršava Italija, a seljaci iz zadarske okolice, koji nose svoje produkte na zadarski trg, ne moraju da uče talijanski jezik zato šio u Zadru i najžešći Talijani poznaju naš ježile. Izvan gradskih mirina počinje potpuno kompaktno Slavenstvo, koje se proteže na istok s kraja na kraj Balkana. I laj teritorijalni kontinuitet očuvat če nam Zadar. Na Lastovu pak je naš narod potpuno kompaktan. Tu nije nikada bilo Talijana. Svi su seljaci, a seljak se tako lako ne asimilira. Osim toga je Lastovo oduvijek gravitiralo Dubrovniku, a bio je i u sastavu Dubrovačke republike. Sve te komponente očuvat će nam i Zadar i Lastovo, kao što će nam očuvati i Julijsku Krajinu. Iako se vrše i duhovna i fizička nasilja, ipak če, iza svih tih potresa i možda malih skretanja, broj, tradicija i geografski položaj odnijeti pobjedu nad umjetnim etničkim fabricranjem, koje nema ni korjena ni temelja. TONE PERUŠKO Ja sam konačno — »slobodnim plebiscitom — »Si« — cijelome svijetu dokazao, da u Julijskoj Krajini nema Jugoslavena . . . DVA PUTA NA TJEDAN morao bi da izlazi naš list, ili bi pak morao da se proširi i da ga štampamo tjedno na više stranica. Toliko nam gradiva stizava, tako se raširila naša izvještajna služba. Ali, nažalost, momen-tano ne možemo na to da pomišljamo. Ima još uvijek pretplatnika, Koji nas ne shvaćaju i koji nam onemogućavaju izlaženje i u ovakvoj formi. Stalno ih molimo da izvrše svoju dužnost, ali oni ostaju gluhi. Onaj ko list prima mora da ga i plaća. To nije samo običaj, nego je to dužnost svakog pretplatnika. Upozoravamo još jednom sve one, koji su dužni pretplatu, da nam dostave bar jedan dio pretplate, da je plaćaju u obrocima, ako ne mogu sve najednom. Ovaj se list mora održati, on je potreban, on mora živjeti. UREDNIŠTVO LISTA »ISTRE« PROSI SLOVENSKE ČITATELJE da oprostijo uredništvu, če morda ni v tej številki objavilo toliko slovenskih člankov in člančičev kot običajno. Uredništvo ni prejelo, namreč, za to številko pravočasno običajne pošiljke slovensko pisanih vesti ter zato ni moglo zadovoljiti s slovenskimi vestmi tudi slovenske čitatelje, kot bi želelo in kot pač želi z vsako številko svojega lista. »INFORMAZIONE ITALIANA« O STRAŠNOM STANJU U JULIJSKOJ KRAJINI Agencija »Informazione Italiana« u Ziirichu, koja izdaje jedan biljten, prenosi u tom biljtenu mnoge vijesti o terorizmu fašizma u Julijskoj Krajini iz našeg lista. To je od velikog značenja, jer se taj biljten štampa na više jezika i šalje listovima čitavog svijeta. »CORRIERE ISTRIANO« POSVEĆUJE »ISTRI« VELIKI ČLANAK povodom nekih dopisa iz južne Istre. Puljski fašistički dnevnik »Corriere Istriano« u svom broju od 18 aprila donosi veliki članak na dva stupca^ posvećen našem listu »Istri«. U tom članku, razumije se, naš se list napada zbog toga jer je donio mnogo vijesti iz južne Istre u kojima je bilo prikazano stanje u našim selima i u Puli onakvo kakvo je Puljski list se sav zapjenio od bijesa i ù tom bijesu i nezna šta govori. Kad bi znao što govori »Corriere« ne bi pisao, da se u Jugoslaviji umire od gladi, a da u Istri narod uživa blagostanje. Pa i u samom tom listu, u tom »Corriere Istriano«, mogli smo mnogo puta čitati da je u Istri bijeda velika... Mi se ne ćemo opširnije osvrtati na blezgarije puljskog lista. Bilježimo to samo kao detalj, koji govori, da talijanska štampa prati naše pisanje i da je naša istina vrlo peče FAŠISTIČKI IMPERIJALIZAM I TOURING KLUB Turistički vodič kroz Juiijsku Krajinu i Dalmaciju m Trst, aprila 1934. Talijanski Touring Klub izdaje turistički vodič kroz Italiju »La guida d’Ita-lia«, a svaki kraj je obrađen u posebnoj knjizi. Sada je izašao vodič »Venezia Giulia e Dalmazia«. To je treće potpuno preradjeno izdanje, a ima 720 stranica, 30 karata, 19 slika gradova, 14 fotografija raznih objekata i pećina i 44 reprodukcije grbova. Jedna novost u toj knjizi je vodič kroz Dalmaciju. Pod natpisom »Mare nostrum« obradjeno je Jugoslovensko Primorje i Dalmacija na 270 stranica. Julijska Krajina i Dalmacija nisu obrađena samo sa turističkog gledišta, već je najveći dio knjige posvećen dokazima talijanstva Julijske Krajine, a i Dalmacije. Sva je talijanska štampa izrazila zadovoljstvo nad tom edicijom, a tršćanski podestà Salem je pismeno izrazio zahvalnost pret-sjedniku Touring Kluba u ime svoje i u ime Trsta Sa poznatim talijanskim patosom prikazana je Julijska Krajina i u svakom mjestu su pronašli dokaze da je taj kraj — od Postojne pa sve do Furlanije — potpuno rimski i talijanski. Ovaj dio, u kojem se iznašaju otoci T. Dalmacija je naročito interesantan. Vodic počinje na Sušaku, a svršava na uscu Bojane. Tu se niže »dokaz za dokazom« o talijanstvu Dalmacije. Krk, Rab, Pag prikazani su kao dijelovi Venecije prenesene na istok Jadrana. Njihovi muzeji su puni dokaza tahjanstva tih otoka. Zadar je talijanski po broju dokumenata u muzeju, a Šibenik zato, što se tu rodio Tomazeo, a i po katedrali, koja da je najljepši do-Kaz talij anstva u tom gradu. Trogir ie sacuvao,v kaže se tu, najviše tragova sredovječnog talij anstva, a Dioklecijanova palača u Splitu je najjači dokaz, da ta zemlja pripada Rimu. Hvar, Vis i Korčula su talijanske po svojoj pito-resknosti, a Dubrovnik, dragulj Jadrana, talijanski je ne samo po sjaju svojih umjetničkih spomenika, već i po boji neba i prelijevima mora. Napokon Kotor, koji u svojoj katedrali čuva još po neki trag rimski, zatvara taj pojas ro-manstva i talij anstva na istočnoj obali Jadrana. Julijska Krajina je tu povezana sa Dalmacijom i piše se o jednoj kao o drugoj sa istim patosom, sa istim tvrdnjama i iznašaju se isti dokumenti. Na koncu je ovaj zaključak: »Sva je ova zemlja, od Trsta pa do Boke Kotorske, jednaka. Jednako je ažurno more opla-kuje jednako je plavo nebo nad njom, jednaki su joj historijski spomenici, a jedni te isti narod je nastanjuje. I radi toga je sva ta zemlja, od ušća Soče pa do Kotora, talijanska.« I mi se slaženmo s time, da je to jedna te ista zemlja i da na njoj živi ie-dan narod, od ušća Soče do Kotora i do Bojane. A oni za koje je taj vodič napisan, neka ga uzmu u ruke i neka to provjere. I naći će, da taj narod nije talijanski — da se od ušća Soče, pa do Bojane govori našim jezikom, a ono malo rimskog kamenja i po nekog kri-latog lava sv. Marka se ni ne vidi od živog spomenika — od naših ljudi _Taj vodič nam je još jedan dokaz vise za naše tvrdnje, jer onaj ko zna, da •rHeg0V:\' ne kuša u turisti-na?u zemlju^ dokazivatl sv°je Pravo ANTIFAŠIZAM JE U ITALIJI ŽIV Vijesti »Informazione Italiana« Agencija »Informazione Italiana«, koja izdaje u Ziirichu svoj biljten, javlja mnoge interesantne detalje o stanju u Italiji. Osvrće se naročito na plebiscit, pa kaze, da je u Torinu bilo naročito mnogo glasova »No«, ma da je talijanska stampa javila da ih je bilo manje od hiljadu. Jedna antifašistička revolucio-naxna organizacija brojila je potanko po svim sekcijama glasove »No« i kon-■*e kil° u Torinu oko Jn nnn’ ss us^e^^0 od glasovanja oko 40.000 ljudi samo u Torinu. Na mnogim glasovnicama bili su napisani antifašistički poklici. , bilo je za plebiscit mnogo ■pro^,.fa®izma’ a na fašističkim plakatima bih su izlijepljeni antifašistički, na kojima se pozivalo gradjan-stvo da glasuje protiv fašizma ili da se ustegne. Na nekojim su plakatima bili prilijepljeni bijeli plakati s poklikom »Dolje fašizam«. io U ied5°ro mjestu u Liguriji ubijen je jedan fašistički milicioner, jer je glasovao »No«. Kad je izlazio iz sekcije bio je napadnut i gotovo linčovan od svojih drugova. U bolnici je umro. U Vidmu je došlo do demonstracija protiv fašizma. Po ulicama su prošle povorke nezaposlenih vičući »Gladni smo!« Bilo je mnogo uhapšenih. T5f.U Mussolinijevem naselju Littoriji, došlo je takodjer do pobune protiv fasista. Jedna grupa radnika sukobila se s grupom fašista i bilo je ra-njenih, o tome je izišla mala notica i u fi oren tiskom listu »Nazione«, ali po- j slije se o tome nije više u štampi ništa spominjalo. Ima mnogo uapšenih. „ Do antifašističkih manifestacija došlo je u Catanzaru. Demonstranti su pošli u povorkama po ulicama i vikali su protiv fašizma. Ima više aretiranih. O nemirima i manjim uzbunama stiza-vaju glasovi iz Toscane, južne Italijee, Sicilije i Sardinije. KRVAVI SUKOBI u JUŽNOJ ITALIJI Bečki list »Neue freie Presse« javlja iz Rima, da je, po zvaničnoj vijesti, došlo u općini Agnila južne Italije do sukoba izmed ju demonstranata i policije. Na strani demonstranata poginulo je jedno lice, a pet je teško ranjenih. Red je iza toga bio uspostavljen. ANTIFAŠISTIČKE DEMONSTRACIJE U TOULONU Za vrijeme primanja u počast tali-janskog generalnog konzula u fašističkom domu u Toulonu (Francuska) sabrali su se pred kućom komunisti i socijalisti, koji su priredili burne de-monstracije. Redarstvo je imalo pune ruke posla, dok je komuniste i socijaliste udaljilo ispred zgrade. Tom prilikom provedeno je nekoliko uapšenja. ATENTAT NA TALIJANSKOG KONZULA U MEKSIKU. t P zgradi talijanskog konzulata u Meksiku izvršio je talijanski antifašista Emanuele Mula atentat na tamošnjeg talijanskog konzula Peitra Giudice. Konzul je teško ranjen sa pet re-volverskih hitaca. Atentator je uhvaćen. On je borbeni antifašista emigrant pa se tom atentatu pridaje političko značenje. FAŠISTIČKI TEROR NA GRČKOM DODEKANEZl) izazivlje ogorčen protest Grka u Solunu Udruženje izbjeglica sa Dodekaneza ti Solunu sazvalo je za 22 o. mj. protestnu skupštinu protiv nasilja i mjera koje su talijanske vlasti poduzele protiv stanovništva na otocima Rodosu i Dodekanez. Kako je poznato talijanski karabinjeri Prilikom po-sljeđnjih općinskih izbora na Rodosu pod iz-govorom da sprječavaju nered ubili su i ranili nekoliko grčkih stanovnika, koji su ometali sprovodjenje talijanofilske politike u Dodekanezu. Udruženje slobodnih Dodekane-z,aca„0r-iav‘l0 ie u Solunu manifest povodom skupstme. u kojem se izmediu ostaloga Gomila žrtava svjetskoga rata koji ie vođjen idejom da narodima osigura pravo jihove djece ostavio je i danas da izdiše te TeđanariMUSS0^niia ~ vi t0 dobro zna-te— jeđan^dio grčkoga naroda, iz koga su iMuke ifa5UP,°ČitCi c.ivi]izaci3e- umjetnosti ® 1 adakle je nesada civilizacija obada sr, >La Madre del ma[knwaJe,m P°kusava, da prikaže teliians?vo Tianf0Vl' kao “^crnicu za raca kom'i? Stvarl ona je bl!-'- “mče- vjemi Tali1anPkm? fa mnke jedan n8' konitn Hiiilt ’ k?J ■j0J Je ostavio neza-ko ruto dijete, u kojem je ostao trair te SdankSbSeiPta4,ijan8Ìe krvJ Ka »Piccolo «aJf Sjenka i to ne može »mccoio«, a niti ko drugi da pobije. NOVA CESTNA DELA IL Bistrica, Cesta, ki pelje iz U. Končna dela na REDUKCIJE V IDRIJI Za junij napovedujejo nove redukcije v “ir' ?kem rudniku. Danes dela v rudniku Še okoli 700 rudarjev in uradnikov nekdai 'e delalo 1200 ljudi. V zadnjem času je bilo od puščenih 150 rudarjev. Poročenim rudariem ki so bilj odpuščeni, gredo toliko na roko’ oa iim delijo v nujni potrebi brezplačno ko- cestl II. Bistrica—Klana aprila 1934. (Agis). - - - ... Bistrice v Zabiče ter rnìiy kateri so PriCeIi že !ansko po- mlad z delom, bo v kratkem dokončana. Baje je predvideno tudi asfaltiranje te ceste. ce se ta prevleka sploh tako lahko imenuje. Saj so na ta način asfaltirane vse pomembnejše ceste v Julijski Krajini kljub temu pa jih je treba vsak dan krnati Pri mm, ku”’ k' gre tik za vasio Klano, in popravljati kot vsako druvo cPS,n p» Pn,.de,u .Je bilo zaposlenih tudi nekaj do- "r”»«' “J'f ebrCLtoa"“V le' ddom™ » stari poti, deloma pa po novi trasi. Spada pa l obn]e!PO omrežje cest, ki je postalo zlasti okoli H. Bistrice tako gosto kot malo kje drugje. Bržkone so to cesto izpeljali predvsem za vojaški promet, ker so z nje zvezali vazno vojaško središče II. Bistrico dJT.T,0 IHf1L0’k'gr? tik za vasio Klano. do--1.60 VATIKANU. da je Se govori’ osnovano On m k ■fasizma- To je ne-na n osto' SmJI?,ipred, desetak godi-niie niko snmU- kosu1lu, kad ga na to berta u crnm l p.os,toJe fotografije Um- učinio je ifešto^m1 h i 1 Sad neki dan fašista Nn vpm ■to dokazuJe, da je on su se 'držale n rrmfii,Cerernonijama* k°j3 tizacije Don povodom bea- lanskop- Tivp- Boska bio je u Ime tali-nlk Umberto3« Prestolonasljed- špnim na ^ s velikom svitom. Po svr- iato^0vnrekm0nijama'. kad «u se forml toga Ppetra ek^1jf^na-5Zlazu iz crkve sve' u jednom riopi - pise parlskl »Temps« va il Pana U v151 R,lma’ Mical° se »Vi-faštstičtoiA ,fm,Va i3- casa Savoia!« i Na izlasku \ 0l!<<- To je bil° u crkvi, ma bShkp T>HkV€’TTn\ Slavnim vrati-glave odirovoHp11!0 Umberto, otkrivene ske sir.^f , 0 3e. na Pozdrav papin- jem riiznv, koja ga, je pozdravljala oruž-irr: dizanjem ruke. To jest Umberto £?nPMdravl3ao na rlmski, fašistički na-Pian; Na vratima crkve Svetoga Petra u Vatikanu. Tako javlja parisi5 »Tem^ ŽE OSMI MESECa^PREISKOVALNEM Rih'emberk, aprila 1934 ca vi«) Kmalu ho leto, kar so aretini, «Trin i m z* fcvrr/ zagovor vseli sedmih ohin-žr.!,,, zap , X3, , znesku 6.000 lir. V Rihen herkn plac.110 ^ pričakuje izid obravnave. $e neStrp! ; Italija sprema rat! BROJNE KAVERNE UZ GRANICU Klana, aprila 1934. U našoj je »Istri« već bilo govora o radnjama i kavernama, koje naše vlasti grade kod nas i okolo nas. Javili smo vam, da su izgradjli dvije kaverne na mjestu takozvanom »Zidovje«, koje neprestano čuvaju karabinjeri. Ali pored ovih dviju grade još tri takve. Sve se ove kaverne nalaze u blizini ceste, koja vodi iz Klanc u Sv. Matej. Čudnovato ie, da kada ovuda prodje pored ovih kaverna kakav čovjek, odmah mu pristupi karabinjer i strogim mu glasom zapovijeda da ne smije gledati u kaverne, nego da se mora okrenuti na drugu stranu i da mora gledati u zemlju da ne vidi što se radi. Druge nove kaverne, koje se grade i od kojih su nekoje već gotove, nalaze se na takozvanom mjestu »Liskovac« te se kaverne nalaze uz cestu Klana—Studena i odalečene su od granice oko 1 km. Ni k ovim kavernama ne smije da pristupi ni jedno civilno lice, nego samo vojska i karabinjeri. U ove zadnje dane posjetile su nas 1 nekoje visoke vojničke ličnosti, a to je bilo na veliku srijedu; bilo je 8 generala i mnogo nižih oficira, koji su pregledavali teren za vojničke svrhe, pregledavali su svaku dolinu 1 brežuljak uz granicu, a naročito su se zadržavali i pregledavali od sela Breza do vrh Trstenika, a kako smo doznali pregledavali su i po šumi izmedju Klane te Brguda—Pasjaka—Naukračina—Dolenje i Lisca. Cesta, za koju smo Vam bili javili da se gradi od Lipe do Lisca, je svršena. Ova će cesta po njihovom nacrtu, a i j)0 pripovijedanju, trebati samo za topništvo. Cesta je jako dobro utvrdjena, tako da može i veliki teret podnositi. — (Graničar). U SAPJANAMA ruše tek sagradjeni KOLODVOR 1 GRADE NOVI. MNOGO VEĆI. Š a p j a n e, aprila 1934. —U našoj je »Istri« bilo već govora, kako su naše vlasti kod nas napravile kraj jednog kolodvora (koji je potpunoma zadovoljavao naš promet i naše potrebe) još i drugi novi i to u mnogo većem opsegu, nego ie bio stari kolodvor. Ali našim vlastima nije ni ovaj novi zadovoljavao njihove vojničke potrebe i počeli su rušiti ga. Kako smo saznali iz pouzdane strane, km'e napraviti novi mnogo veći i prostraniji nego je bio dosadašnji. Govori se da će biti okolo 50 kolosjeka. Naš krvavo stečeni novac kojega im dajemo, troši se za ovakve stvari, a mi nemamo niti da si kupimo soli. Ponovno će nam uništavati još ono malo naše sirotinje, što imamo. Već smo veliku štetu pretrpjeli sa gradnjom ceste, vodovoda i kaverna. Naše vlasti rade kao što rade djeca u Potoku, kad stvaraju bare pa ih opet posuše Mi vidimo, da naši gospodari od silne, lude impcrialističke strasti ne znaiu sto će raditi i kako će raditi. DETALJI FORTIFIKACIJA OKO K1LOVČA Kiiovče, aprila 1934. Nešto je bilo već govora u »Istri« o gradnji cesta i kaverna kod nas. Upotpunjavamo te informacije: Izmedju naše stanice i stanice Trnovo. u brijegu, sjeverno prema Knežaku, iz-gradjeno je nekoliko kaverna u razmaku nekoliko stotina metara jedna od druge. I najzađnja kaverna učinjena je ispod sela Šembije, u blizini ceste Trnovo—Knežak. U ove zadnje dane počeli su graditi novu cestu i to od naše stanice prema 1 r-novom. Ova će cesta ići pored svih kaverna i vezat se sa cestom Trnovo—Knežak. Ovom će se cestom dovažati iz stanice Kiiovče i iz Trnova sve što bude potrebno za ove kaverne. Sa sjeverne se strane ova cesta neće opažati, jer ide ispod brijega i VELIKA NOVA BARUTANA KOD RUPE biti će spojena podzemnim kanalima s kavernama uz granicu. Rupa. aprila 1934. Nedavno izgradile su ovdašnje vojničke vlasti kod nas jedan veliki municijski magazin. Kada se je ovaj magazin gradio nitko nije znao sto se ovo gradi i zašto se ovo gradi. Neki su govorili da će biti zdenac za vodu. Nije se znalo dok nije bilo gotovo. Ovaj se magazin nalazi ispod našeg sela, odalečen od sela okolo 350 m. Stoji zapadno od nas u smjeru prema šapjanama, i iskopan je unutar jednog brežuljka, te se iz daljine uopće ne može primjetiti, jer je sve obrašćeno. Ka ovom se magazinu, nalaze troja vrata salivena od debelog željeza i bojadisana sa zelenom bojom, koja je neprimjetljiva. Vrata su okrenuta prema jugoistoku. Ovaj je magazin odalečen od ceste Rupa—Bistrica oko 300 m. a oko 500 m je odalečen od ceste Trst—Rijeka. Kako se čuje ovaj magazin kane spojiti sa jednim podzemnim kanalom sa onim kavernama, koje se grade 11 a tako zvanom mjestu »Brusno«. Da Ii će se kada a i kuda će se graditi ovaj podzemni kanal, javit ćemo vam doskora. (Graničar), ________ NA POŠTAMA FAŠISTI KRADU NOVAC........... . koji šalju svojima politički emigranti. Dolina, aprila 1934. — Jedan emigrant iz našega sela, koji živi u Švicarskoj poslao je svojoj majci svotu od 100 *tra. Poštanska uputnica je sitgla, kako 1c konstatovano, do pošte u Dolini, ali ttlje bila Isplaćena. Novac je bio zaptije-5ten, ukraden. To potvrdjuje jedan ovdašnji fašistički špijun. To se ćinl s na-tttjerom, da se unište familije političkih ffifiigranata koje stradaju 1 živu pd ma-Jlh svota uštednje, koje im njihovi iz “tostranstva šalju Postojna, 24. aprila 1934. (Agis). Pod gornjim naslovom je ravno pred mesecem prinesel naš list vest, da je mlakarska zadruga v Hrušici dobila fašističnega komisarja. Danes pa smo dobili potrno vest, da ie isto doletelo mlekarsko zadrugo v Trnovem, ki je v začetku tega meseca dobiia uradno določenega komisarja. Mlekarska zadruga v Trnovem je bila svoj čas največja te vrste v Julijski Benečiji. Imela je lepo število zadružnikov, saj so semkaj vozili mleko iz Pivke, iz velikega dela Reške doline (od Ribnice), bližja okolica Trnovega vse do Klane na eni in Jelšan na drugi strani. L. 1926./27. je mlekarna beležila 30 hi. povprečnega dnevnega prometa. Lansko leto pa celo 35—40 hi. Gospodarske razmere našega kmeta zadnjih let so postajale take, da so ga primorale, 'da je prodajal vse mleko, pa če tudi ga mnogokrat ni . ostalo za dom. To dokazuje dejstvo, da je mlekarna beležila zadnja leta, ko je imel naš kmet komaj polovico števila živine iz 1. 1920.—26. porast prometa. Tako je zadruga imela čimdalje več dobaviteljev mleka, med tem ko ie število odjemalcev padalo. To in pa razni kon-kurzi odjemalcev so spravljali zadrugo v čim dalje težji položaj, tako da je zadnje leto plačevala dobaviteljem mleko komaj 30 do 35 stotink za liter. Če pomislimo, da je mlekarna še v letih 1926./27. plačevala mleko dobaviteljem po 1—1.20 lir. liter, lahko sklepamo koliko je naš kmet oškodovan. Zadnje teto pa mlekarna mnogokrat ni mogla niti izplačati dobaviteljem mesečnih računov v gotovini, ampak jim Je za iste dajala razne mlekarske izdelke. Trnovska mlekarska zadruga je bila ustanovliena I. 1896. torej skoraj pred 40 leti. Pred vojno in tudi vsa leta po vojni je dobro napredovala. Saj je vsa okolica zlasti pa Reška dolina posvečala veliko pažnjo živinoreji, katera je poleg sadja dajala največji dohodek našemu kmetu. Dolgo vrsto letji je predsedoval domačin Ivan Valenčič, Zadnje slovenske mlekarske zadruge dobivajo fašistične komisarje ki je z odborom zadrugo dobro vodil. Zadnja leta pa je moral mnogokrat slediti namigovanjem oblastov, kar je tudi zadrugi pripomogli do današnjega stanja. Vzroki propadanja zadruge so najrazličnejši. Največ škode so ji brezdvomno prizadeli razni konkurzi odjemalcev v Trstu in Reki, ki so ji ostali dolžni ca 70.(X)0 lir. Da bi si vsaj deloma krila te stroške, je zadruga ustanovila podružnici v Trstu in Reki in nastavila tam kot prodajalce svoje dolžnike. Pa to ni pomagalo zadrugi iz zagate in morda jo je celo upropastilo. Ko je odbor uvidel, da ne more več tako naprej, je pred meseci sklical občni zbor. članstvu ie sporočil svoj sklep in ponudo viade. Vlada je namreč predlagala zadrugi, naj se_ združi z mlekarsko zadrugo v Hrušici. V tem slučaju bi dala vlada posojilo v znesku 400.000 lir proti nizkim obrestim. Ta znesek bi uporabili za saniranje obrata, za nakup modernih strojev in za splošno moderniziranje mlekarne. Članstvo na se je enoglasno uprlo temu predlogu. Ker pa je zadruga tekom zadnjih mesecev prišla v še večje denarne težkoče so ji oblasti dodelile komisarja. Ta je takoj po svojem prihodu Dokazal dobro voljo in določil oz. zvišal ceno mleku na 45—50 stotink za liter. Mlekarna je dobila posojilo in bo v najkrajšem času. pod vodstvom novega komisarja, nabavila potrebne moderne stroje in ostale priprave za pasteriziranje mleka. S tem upajo, da bodo rešili mlekarno iz krize, ker bodo lahko s pasteriziranim mlekom uspešno konkurilali drugim mlekarnam. Upajo, da bodo zlasti v Reki povečali krog odjemalcev, kamor so dajali do sedaj 3.000 litrov mleka dnevno in kamor prihaja mleko v velikih množinah zlasti iz Jugoslavije (Sušaške okolice). V tem bodo mlekarno podprle merodajne oblasti s potrebnimi ukrepi. S pasteriziranim mlekom bodo skušali konkurirati tudi drugod (Trst). Domačini pa so prepričani, da vsi ti načrti ne bodo dvignili prometa niti rešili mlekarne iz krize, pač pa obratno. PISMO IZ PODBRDA Število italijanskih družin v Podbrdu vedno bolj narašča. Lakota in brezdelje jih ženeta v te hribe. Najbolj osovražen med njimi je Sicilijanec Munaffo Felice. Kot skromen financar je dospel pred leti v obmejne kraje. Spoznal pa je med temi hribi zlato jamo. Kmalu je pustil svojo službo ter odprl malo brivnico. Spočetka ie sam bril, pozneje pa je poklical na pomoč še soroiaka. Ker so bile v tem kraju samo slovenske gostilne, je pričel tudi s prodajo vina čez ulico. Ta misel ni bila napačna. Kmalu je dobil dovoljenje za vinsko zalogo, ter vedno bolj in bolj širil svoj obrat. Pričel ie tudi sprejemati abonente na hrano. Tudi to je precej neslo. Radi velikega števila gostov je potreboval precej zelenjave, ki jo je naročal direktno iz Gorice. Seveda mu ie velikokrat zelenjava ostajala, toda znal si je pomagati ter jo ie prodajal sosedom. Tudi v tein je videl precej dober zaslužek — otvorih je trgovino z zelenjavo! če že ima trgovski lokal zakaj naj bi prodajal samo vino in zelenjavo! Razširil je trgovino, tako da ima danes v njej že vse kar človek potrebuje, manjka mu še tobak! Sedaj se bori na vse kriplje, da bi dobil še trafiko! In če ima trafiko, zakaj naj ne bi imel še gostilne? Zato pa potrebuje lokal. Poizkusil je na dveh krajih toda mu je spodletelo, upamc da mu bo še v tretje! Seveda potrebuje za svoj obrat tudi osobja. Tega mu v Italiji ne manjka! V brivnici sta Italijana pomočnik in učenec, v trgovini je namestil očeta, v svojo menzo kot šefinjo pa — sestro, v vinsko zalogo namerava postaviti brata, ki ie tudi nekje financar — sam pa je »gospod direktor« ki nič ne dela kot slovenska dekleta zapeljuje, dasiravno je oženjen s SIo-venko-doinačinko! Mimograde povedano, je njegova žena sestra žene, zaprtega Zgage in sestra žene zaprtega Tomaža Groharja. Ali nima morda pri celi aferi prste vmes tudi Munaffo, da bi se polastil premoženja obeh nesrečnežev? (Agis). DROBIŽ POPRAVILO CESTE PODGRAD— TRNOVO Podgrad, aprila 1934. (Agis). Na novo je predvidena izpeljava ceste iz Trnovega v Podgrad. Nova trasa gre deloma po stari poti, deloma pa bo na novo izpeljana. Dosedanja cesta, ali bolje rečeno pot, je imela zelo strme klance. Teh strmin pa se načrt nove ceste izogne s tem, da ima več podvozov. POPRAVILA CESTE TRST—RIBNICA Trst, aprila 1934. (Agis). V letošnjem proračunu tržaške pokrajinske uprave ie določen med drugim tudi poseben znesek za popravilo ceste, ki pelje iz Trsta čez Kras po Reški dolini do Ribnice (križišče v Reški dolini). Cesto bodo deloma razširili, zmanjšali ovinke, izravnali ('klance in uredili kanalizacijo tako da bo potem primernejša za ovtomobilski promet. Od Ribnice po Reški dolin do Bistrice in dalje v Reko ie cesta že popravljena, ravno tako tudi cesta iz Ribnice skozi Št. Peter do Postojne. S popravilom tega dela ceste, ki leži v tržaški pokrajini, bo v glavnem regulirana cesta, ki veže Trst preko Krasa in Reške doline z Reko, odnosno Postojno. Cantieri Riuniti dell’ Adriatico je velik koncern paroplovnih družb, ki se je ustanovil 1. 1930. s kapitalom 150 milj. lir. V njem so združene ladjedelnice sv. Marka v Trstu, v Tršiču in ladjedelnice sv. Roka v Miljah. V ta koncern spadajo še razne velike delavnice, ki so rastresene od Pulja pa do Tršiča. V Tržiču delajo dve motorni ladji za ameriško družbo Polish Transatlantik Shi-pping Compagny. Vsaka ladja bo imela po 14.000 ton. Dalje so v delu dve ladji po 15 hiljada ton. za poljsko paroplovno družbo Gdynia America Line, ki bo s temi parniki prevažala potnike v Ameriko, dalje delajo še ladjo za prevažanje petroleja, ki bo imela 8500 ton za Anglo-Saxon Petroleum Compagny. V Livornu so spustili v morje novo križarko »Emanuele Filiberto di Savoia«. Ima 5500 ton in je tipa »Condottieri«. Tvornice za letala v Tržiču, kf so bile ustanovljene i. 1923. so dosedaj napravile vsega skupaj 300 vojaških in civilnih aero-planov raznih tipov. S.C.L.A.B.S.A. tako se z dolgo kratico imenuje družba za eksploatacijo naših gozdov v Postojni. Ustanovil jo je pokojni grof Windischgratz. 8000 v tržaški pokrajini ha gozda ter 5 žag in neko drugo družbo zaposluje 600 delavcev. Iz Može pri Gorici so pripeljali 3000 okostij vojakov padlih v svetovni vojni v Solkan, kjer bodo ostala dokler ne bodo napravili okostnice v Oslavju. Obredu je prisostvoval tudi Sirotti. Italijanska uradna agencija »Stefani« demantira vesti o uporih na otoku Rodu, katere je prineslo dobro informirano angleško časopisje in pravi, da je bil neznaten pretep med pijanimi kmeti. Fašisti se zelo jezijo zaradi prevodov iz tuje literature. Mednarodna statistika prevodov za prve tri mesece 1934. iskazuje da je napravila Italija 256 prevodov. Fašisti pravijo, da se morajo Italijani bolj oprijeti lastne književnosti in pustiti tujo, v kateri ni vse izborno. Naši lesni trgovini, predvsem slovenski, je zadala nova italijanska carinska tarifa zelo hud udarac. Carina za raznovrsten les je zvišana od 6 do 12 krat. Italija bo uvažala zato predvsem avstrijski les. Sedanje veliko pokopališče v Redipugli bodo preuredili in bo po novem nacrtu obsegalo 130.000 grobov (sedaj 30.000). V griču bodo naredili 15 velikih stopnic na katerih se bodo vrstili grobovi in ki bodo tvorile impozantno piramido. Sadanji obelisk bo odstranjen ter na njegovom mestu postavljen mavzolej za umdoga duca d’Aosta. Gotovo bo to eno najveličastnejših pokopališč. V Italiji obstoja zakon, da mora imeti celo vsaka najmanjša vas svoje športno igrišče. Do sedaj res, da ga ima malo-katera vas toda fašisti z vso silo težijo k temu. Pri nas v Julijski Krajini pa na žalost je ta lepa panoga podvržena raznaro-dovalnomu delu med našim narodom. V Albaniji delajo Italijani nove vojaške jemljevide, ki so namenjeni predvsem za zadostitev italijanskih teženj. Ruski tisk, ki se drugače popolnoma rezervirano drži kar'se tiče notranjega položaja Italije, je na ponovne fašistične napade odgovoril, da naj se fašisti brigajo raje za upore v Tarantu in Bari kakor za njihove zadeve. Z zvezdo dela sta bila odlikovana izmed drugih tudi dva tržaška delavca Alek sander Košuta in Anton Rusjan. (Agis) HRVATI I ASIMILACIJA JEDNA ZNAČAJNA STATISTIKA. Osiječki »Hrvatski List* u jednom svom članku piše ovo: »Jedna američka sluìbena statistika — izdalo ju je američko ministarstvo vanjskih posala — daje nam u tom pocjledu zanimljive podatke. Prema toj statistici primilo je od pod. 1018—1928 američko driavljanstvo 72.8 posto Nijemaca. 65 posto Iraca, 64 posto Svicaraca, 63 posto Enpleza, 57 posto Francuza, 49 posto Belgijanaca, 45.8 posto Čeha, 40 posto Rusa, 37.7 posto austrijskih Nijemaca, 29 posto Madžara, 28.1 posto Talijana, 28 posto Poljaka i 27 posto Hrvata. Nesumnjivo zanimljiva skala. A što nam ona govori? Jasno nam kaže,' da su naši iseljenici u razmjerno malom postotku odlučili, da im Sjedinjene države budu druga domovina. 73 posto naših iseljenika nije usprkos zakonskim mogućnostima, kojima se nakon odredjenog roka imaju pravo poslužiti, došlo na misao da primi američko državljanstvo. To znači, da oni još uvijek misle da se vrate u svoju staru postojbinu, a vratit če se, kad im to prilike budu dopuštale. Ova je činjenica od vrlo velike važnosti, jer primanje stranog državljanstva, što predstavlja nedvojbeno barem neki mali korak asimilaciji novoj sredini, predstavlja s narodnog gledišta siguran gubitak, naročito za male narode, odnosno narode, koji na svom starodrevnom teritoriju imadu mogućnosti za opstanak i razvitak. Naši iseljenici u većini ne će da budu Američani. Kad se uzmu u obzir pogodnosti, koje državljani jedne zemlje uživaju pred stranim podanicima, onda bi bilo upravo neshvatljivo kada naš iseljenički elemenat, ako se vi. kani vratiti u domovinu, ne bi primio američko državljanstvo, tim više, jer je poznato, da se američki državljani mogu, kadgod hoče, posjećivati svoju slani postojbinu, da se opet nesmetano vrate u Ameriku, gdje sada imaju bolje uvjete života. Stoga nas informacije američke službene statistike mogu samo razveseliti. One nam jasno govore, da duh naših iseljenika dopire uvijek do nezaboravne domaje ostajući joj vjeran. Naši su ljudi uostalom svagdje takvi, kako je to prekrasnim, stihovima izrazio i naš neumrli pjesnik Silvije Strahimir Kranjčevič.« TRST ZABORAVLJA PJESMU Dopolavoro u Trstu u zajednici sa šaljivim listom »Marameom« raspisao je natječaj za pučke popjevke. Na natječaj je stiglo stotinu kompozicija, ali nije primljena ni jedna. Negdje nisu odgovarale riječi, u većini nije bio sadržaj kakvog je tražio Dopolavoro, ali ni kompozicija nije bila na visini postavljenih zahtjeva. Natječaj je bio otvoren s namjerom da se u teatru Rossetti priredi velika pučka svečanost. U razjašnjenju se kaže da je većina tema bilo starih ili da je zaudaralo sta-režinom, pa Dopolavoro izražava nadu da će drugom zgodom tršćanski pjesnici i muzičari možda znati stvoriti nešto bolje što bi bilo dostojno jednog natječaja. Zaludu — Trst, grad pjesme, još nije naučio da udara u nove žice. RADJAJ DJECU, PA ĆEŠ DOBITI KRUHA ! U Trstu se opaža smanjenje poroda. Baš je izišla demografska statistika za 1933 godinu. Tu se vidi da se rodilo u prošloj godini 3265 djece, a umrlih je bilo 3.222. Ako se uzme statistiku zadnje četiri godine to izgleda ovako: 1930 rođenih 3994 1931 rođenih 3661 1932 rođenih 3355 1933 rođenih 3265 umrlih 3310 umrlih 3375 umrlih 3580 umrlih 3222 Prema tome je u zadnje četiri godine Trst porasao za 788 duša, a prošle samo za 43. »Prije rata je bio toliki prirast u četiri mjeseca a ne u četiri godine kao sada,« kaže »Popolo«. Ali »Popolo« nastoji da se broj poroda poveća, a da se dobije vjernu sliku našto su spali Tršća-ni pod Italijom, i kako se s njima postupa, donašamo iz »Popola« i jedan pasus u prevodu: »Je li moguće da je Trst tako demoraliziran i da se svojevoljno odriče djece? Je li dakle ono bila samo retorika kada se govorilo o visokoj talijanskoj svijesti Trsta? Da li su svi entuziazmi i sva buka za, Italiju bili neiskreni i krivi?« »Ako Trst nastavi ovako, ako ne bude htio da rađa djecu, tada nema razlo-loga vlada da se brine kako bi veliku tršćansku luku oživila, kako bi elektrificirala željeznice, kako bi dala posla brodogradilištima, te time unapredila Trst. Još manje imaju smisla programi za javne radove, koje iznaša načelnik grada. Zašto da se čine žrtve za građane koji neće na imaju djece, te tako osuđuju grad na smrt?« »Režim će voditi brigu o gradu i o njegovoj budućnosti, ako grad pokaže volju za životom, inače će se te brige posvetiti drugim gradovima i krajevima, koji pokazuju tu snagu i volju.« »Domovina ima potrebu da vidi povećani broj brakova i što veći broj punih kolijevaka.« Tako piše »Popolo di Trieste.« Dakle: Ako nećeš da gladan rađaš djecu a ti crkni od gladi JOSIP OKTAVIJO OSTROMAN LOŠINJSKI NARODNI MUČENIK „Dvajset i dvi godine mu bile — kad poginu radi pisme mile“ ^Daj mi gusle, draga posestrimo, Daj mi gusle, da pismu gudimo, Tužnu pismu dosad nečuvenu, Vele gorkim suzam zalio enui: • • ■ ........................... Ovako počinje potresna narodna pjesma o našem mučeniku Ostromanu, ispjevana od jednog još danas živućeg i meni dobro poznatog našeg svećenika, koji je,volio uvijek ostati nepoznat, a i ja sada neću da nm odam ime, da ne uvrijedim njegovu čednost. Davno jo već tomu. Krvav se ovaj doga-djaj zbio u augustu 1896, proteklo jo đaklo od tada skoro 38 godina, i od tada se mnogo toga dogodilo, mnogo toga smo mi svi prepalili i danomice patimo a i ubavi otok Lošinj je užasno nastradao_______ tako da 5 mi moramo često puta opetovati sa pjesni kom »Osmana«: »Oj slavinsko zemlja lijepa, Sto zagrješi nebu gori, Da te takav udes cijepa, I jadom te vječnim mori... « Vratimo se modjutim natrag u grad Lošinja, Mali Lošinj. Topao osvanuo dan trećega augusta 1896. se stanovništvo grada Lošinja spremalo na svoj svagdanji posao, kojega ipak nijo moglo nastaviti, jer su malo zatim doznali, da se dan prije u noći dogodilo nešto strašno, nešto neobično, što je uzdrmalo dušama svih inače mirnih Lošinjana, što je podiglo pravu buru narodnog ogorčenja, što je odjeknulo na daleko i na široko, i što je za Lošinj značilo početak nove epohe, novog narodnog pokreta. U večer dne 2 augusta 1896 protekla je nevina krv našega narodnog mučenika Josipa Oktavija Ostromana. Kriv je bio što je bio hrvatske majke sin. što je volio hrvatsku pjesmu, što se želio oprostiti od svo jih prijatelja. »Jer sutradan bilo mu ploviti Priko mora u daleke strane. Da prehrani svoje ukučane, Da zasluži svagdanju koricu, Da prehrani majku i sestricu« glavni bio je Mirno Slušat idu što slušali nisu, Da tko ginu radi pisme mile. Badi pisme Hrvatice vile.« I ja sam — tada 19-godišnii mladić — poletio do glavnog trga, gdje sii so u brojnim grupama kupili naši ljudi, slušao sam njihove ogorčeno govore, slušao sam kako opisuju taj .krvavi dogadjaj, koji jo bio za nas mirni Mali Lošinj krvava uvreda, ljaga koju se moralo oprati... Uzrujanost je naroda rasla svakim časom, tim više što se znalo da su obojica rodala još na slobodi, da so čak posprdno secu i tirno daljo izazivaju narod. Medjutim bojeći se ipak narodnog ogorčenja, oba su se stražara povukla u svojim kućama, tako da jo Lošinj bio bez stražara, a i bez žandara, jer su obojica žandara, koji su stanovali u gradu bili onaj dan vani ii službi. Narod se sve to više počeo kupiti, grupo su postajalo sve to veće, čuo se posvuda onaj naš stari lošinjski: »valjalo bi to učinit, valjalo bi. ono« ... padaju razni predloži, jedni umjereni, drugi težo naravi, ali do konačnog jedinstvenog zaključka nije se rooglo još doći. Najednom se čuo muški glas mojega rodjaka Jeronima Skopinića. Jaka je to bila Ijudeskara, vičan životnim borbama kao bivši iseljenik u Africi, čovjek bi-star i ođvažan, koji je počeo grmiti: »Ne valjalo bi«, nego homo na sud i reći ćemo sucu neka odmah dade zatvoriti stražare, jer ćemo inače mi sami učinili pravicu. I riječ »na sud t najednom se raširila, svi su ju prihvatili j veliki se broj naroda sa bkopinićem na ćelu uputio put suda, a odmah tik Skopinića uvukao sam se i ja, zeijan da čujem i vidim kako će se stvari razvijati, da i mojim sudjelovanjem dadem izraza, narodnom ogorčenju. Došli smo na sud... sudac i još nekoli-ko činovnika dočekali su nas, i na odlučni zahtjev Skopinića, koji smo mi svi potvrdili, neka se odmah zatvori stražare, sudac najprije oklijeva, nastoji da umiri narod, da ga uvjeri kako ćo se već pravica učiniti, medjutim neka puste sudu slobodne ruke. Sve to ne koristi ništa. Čuju so sve to veći prosvjedi naroda. Na opasku suca da nema žandara na raspolaganje, odgovara narod : ira imate financijalne stražare, ako pak oni neće, tada mi znamo što ćomo učiniti. To je napokon uplivalo, i sudac je dao nalog dvojici financijalnih stražara neka smjesta dovedu u zatvor obojicu redara. I sav je narod zatim otišao van, svi trče do kuće Rađoslovića: »Gledat idu, kako ubojicu Zakovana vode u tamnicu, Vode njega od finance straže, Oko njih se pravo čudo kaže. Svit se kupi oko ubojice, Suze roneč pljuva mu u lice, Svakovrsne nazive mu daje, Svaki naziv lipo mu pristaje« »S Bogom brate, ružo uvenuta, S Bogom brate, rano moja ljuta, Skupa dosad mi smo uvik bili, Skupa bili, lipo se ljubili,« I kasno zatim, kad je već crna zemlja posve pokrila mladi grob, kad so narod iz-jadao svojim suzama i svojim molitvama, ljudi su se počeli malo po malo razilaziti i vraćati svojim kućama, da sutradan nastave svoj obični rad i da razmišljaju dalje... »Krv mučenika sjeme je novih kršćana«, rekao je jedan crkveni otac, ali to vrijedi za svaku misao, za svaku ideju, koja ima svoj korjen u srcu, a jedna od velikih ideja, koju nijo moguće tako lako iščupali iz srca i iz duše naroda je njegova narodna svijest, njegova narodna krv, onaj veliki i otajstveni vez koji ga spaja sa svojim pre-djima, i koji osobito na rodnom tlu uza sve zapri jeke ipak uspijeva. \Nakon Ostromanove smrti narodni se duli bio počeo ži'.lje buditi u Lošinju. Ljudi su so počeli interesirati za javna narodna pitanja, počelo so čitati više tako obljubljenu »Našu Slogu«, i ostale naše novine, Hrvatska Čitaonica je osjetila novi život, Ostromanov je duli djelovao na sve. Došla je kasnije Ćinlmetodska škola, došla je »Zora«, došlo je tamburaške društvo, došle su i druge narodno ustanove i sve se lijepo bilo uputilo ... Došla jo zatim oluja, kakvoj nema pa-metara u našem narodu, i sve Izgleda da je tada umrlo ... Kruta nemila sadašnjost Lošinja nam veli: »Fuimos Croatas, fuimos Slavos«... da li će nam budućnost jednom reći: Et erimus? ... Ai postori l’ardua sentenza! Sjetimo se još jednom našega narodnog mučenika Ostromana, pomolimo se za poko, njegovo plemenito duše i s narodnim pjesnikom recimo: »Svuda, kud se riè hrvatska zbori, Svud se ime Ostromana ori, Dokle jednog bude med Hrvati, Njegovo će ime spon.injati. Dokle jednog bude Lošinjana, Neće umrit ime Ostromana. Koj poginu radi pisme mile. Radi pisme hrvatice vile« Starica majka Oslromanova je malo godina zatim umrla, te već davno počiva sa svojim sinom u groblju Sv. Martina Sestra, o kojoj govori pjesma, kasnije se bila uđa-i la sa čestitim Matom Berakom, financijalnim! prigleđnikom iz Dalmacije. Mate Berak je umro pred malo godina, a za njegova ženu momentano no znam da li još živi. Od ovoga braka su potekla troja djeca, jedan je, Ivan Berak, župnik u Murteru kod Šibenika, drugi državni činovnik u Splitu, sudbina trećega nije mi sada poznata. Što se tiče one dvojice nesretnjaka redara, okružni sud u Rovinju bio ih je osudio, i to glavnog ubojicu Rađoslovića na samo tri godine zatvora, a Skopinića na 3 dana zatvora. Obojica su male zatim, nakon odsjedjene kazne, umrla, bojkotirana od svega našega naroda i pod teretom grižnje savjesti. ANTE BELANIĆ NAŠA OMLADINA POD ITALIJOM Predavanje dr. Lava Čermelja na radiu .... , . v i U utorak je održao dr. Lavo Čermelj JNikada msam vidio kako progovara raz-1 Predavanje na ljubljanskom radiu za jarena narodna duša kako onda kad smo školsvku omladinu. U Sloveniji ima oko vodili Rađoslovića, a zatim Skopinića u za-i 500 škola svoj radio, pa je to predava-tvor. Svi smo vikali do promuklosti, čulo sol n^e kušalo nekoliko hiljada djece, njeiči: izdajice, ubojice, na vješala s njima Danas je radio u službi škole pro-Onaj se dan malo u kojoj kući u Malom ^ire? V svi.m držav,ama. U Rusiji i u . . ......................... Lošinju objedovalo, ta u mnogim kućam^ En€le?koj lma vecina osnovnih i sve Demon zla nije mirovao. Našla su se dva ! nBe bilo tko bi kuhao, jer su i žene bi-1 svOje radio aparate. Preko ci- općinska stražara, obojica žalibože hrvat-1 *e vani’ te se narod tekar pod večer kad s Nele ®edmice su unapred odred jeni dani ske majko djeca, Radoslović i Skopinić, ali obo3ica redara bili u tamnici sklonili u svo- r kađt -Se v^e skol!ke, emisije, otrovani janjičarskim duhom, koji su se na M!m ku<;ama. da se spremi na sutrašnji ve-1 a Se S jf1 radiom a školi, a naglavnem lošinjskom trgu grubom silom oš-Miki sprovod. ' 11 očito su radio aparati postaljeni u trim oružjem suprostavili Ostromanu i’njo- Turoban je osvanuo dan 4 augusta. Na TTr^fnir tv?cin? školama Julijske govim prijateljima, koji su bili mirni i bez fad nitko no misli, već se svi spremaju nina u'sbižh^štn^hržl6 U1?0tr?b' ikakvog^ oružja, zabranili im svako Pjeva-1 k^o boljo mogu, _ svi se žalosna lica upu-1 jifL dosad^nja iskustvi ^mnogim nje a'Ostromana povrh toga htjeli odvesti ću?u na sprovod, ’kakovome još nikada nisu dilavama8 potvrdili da ie radio od nnicu... Sva doka- Prjsas‘™vali. Narodna je žalost bila općoni-1 ličnosredstTOzaši TY1 i rara va a /a «v ja «v« 1-. -w- « 1 irò «v c« vt ■ 1 — * V I •— _ ni kriva ni dužna u tamnicu... ova. uoku-zivanja Ostromana i sve molbo njegovih prijatelja ne koriste ništa ... dobili su plijen u ruke, neće da čuju za bilo kakav razlog u korist Ostromana. Več ga vežu, potežu i psuju, Radoslović stražar zapovida, Skopiniču svom u službi drugu. Neka vadi sablju iz bedara, Pa mladića po nogah udara. Klone mladić na zemljicu crnu. Pod udarci noge mu protrnu, Radoslović, taj krvolok žedni Svoju sablju krvlju tak oskvrni, Iz bedaira bisan ju povuče Ostromi nu u srce zatuče ’ Mrtav mladić po zemljici pade, Mladu dušu milom. Bogu dade Dvajset i dvi go'dine mu bile, Kad poginu radi pisme mile«’ Kad se sutradan rano ova strašna vijest ta, a svima jo srce krvarilo. »Kad se sutra sve već postajalo, Žarko sunce Lošinj obasjalo, Zvonovi se jave sa zvonika, Ko da plaču mrtva ranjenika Idu popi, kota im se bili, Pred njima je naš Spasitelj mili, Ravno idu pram bolnici priko, Zašto idu, to ne pita niko, Uzet idu mrtva ranjenika, Ostromana. mlada mučenika ... ------------------sirenje jedne jedinstvene ideologije i za budjenje jedinstvenih osjećaja kod omladine. Kod nas se to do sada nije prakticiralo iz mnogih razloga. U prvom redu su emisijone stanice slabe, a ni škole, osim u Sloveniji, nemaju radio-aparate. Dr. Čermelj je došao na sretnu ideju da ovim putem, koji je najuspješniji i najkraći, prikazuje omladini stanje našega naroda pod Italijom. A i sama tema je sretno odabrana. Jer omladina suosjeća najviše sa svojim vršnjacima ----u--- u-------~.WJ*A** VXOiXJ avallilo,, I velika se povorka naroda uputila s ^ Sli s gurrl0 dJe?a u Sloveniji bila u £?.s.4.o.prxt»'s/ii' * ““ «Hšis rja ^ci'rcpaf^vf Iz crikve se dalje uputili, 1 na Jedan privlaciv poetski način. K onom mistu gdi se sanak sniva | ^or.m! odraslih za raširila i ------•* '‘•''--»iI Odi već mnoge zemljica pokriva ’ odrasle, koja je tudja. dječjoj duši, već SV "3’-,8™ S,U 86 SrCa Mmil0 f)0- Najpotresniji.smo prizor vidil? kad smo ULl°i 1-S5nljet° na način 1 u tresk. Progovorila je krv u svima, i mirni na putu u groblje Svetoga Martina forml k j -^-dječJem srcu i dječjem jučerašnji jaganjci postali su najednom ljuti Klanac i umilili nizbrdo n« p ’ ?roS,i | razumu najbliža. lavi. Javile su se i mnoge naše žene. Oni, dakle se vidi lijepo kuću Ostronmna Na šT -°d djec-jih a^la. kada dijete na-koji su se rano u jutro bili uputili na po- roni olvorenom prozom sbib" ,* s^r, I yrHaVa tre,CU, godinu- Pa do dopolavora sao, noznajući što se dogodilo prošle noći majka Oslromanova te lomeći ruknu,•i n i1 avangardista; prikazan je u markant-cim _ su dočuli za strašnu vijest smjesta i zđravljala svoga miloga sina koi, iv/ Jin' I nimf ,ziv°t naših najmladjih u hitrim korakom vratili su se svojim kuća- sto da ido u sviiet da staricu u niki. Kopsty.ub su u 40111 predavanje, ma, da se odmah zatim sakupe na glavnom hrani, ide eto sada na put u viečnost naT d°Sad:,HiL L«?U mladima razumljivi jrgu, jer je svaki osjećao u srcu svome ve- kle povratka noma ’ ^a' | a ®yagd^/?_,.bda Protkana nada u ko- llKl POZIV P&rorfnfì »ao „/4»aj-> «In I .. o n _ . . nki poziv narodno krvi, narodne duše, da se nešto mora učiniti, da se mora odlučno protestirati, da se mora jasno svima dokazati, kako krv nije voda, kako je smrt Os-tromanova prava narodna žalost, kako smo mi svi s pokojnikom bili jodna krv, jodna narodna duša. . »Sve se kupi malo i veliko. Trkom trči pram bolnici priko, Gledat idu što gledali nisu, »S Rogom, sinko, radosti jedina, ii ^nPom sinko, dušo materina, U tebi mi sva je radost bila, S tobom sam se stara ponosila.. jnko majka sina pozdravljala, Pozdravljala i gorko plakata, Da bi, srce od kamena bilo, Na te riči suze bi prolilo. načnu pobjedu pravde. Iznašamo par pasusa iz tog predavanja uhvaćenih na prijemnik radio aparata. »Vi, djeco, možete da provadjate bezbrižno 1 sretno vaše djetinjstvo. Učitelj vam govori lijepim našim jezikom, iz vaših škola se ori poznata pjesma 1 Bogu se molite svojim jezikom Na arobliu mi ti ^ i j" •> pjesma i nogu se molite svojim jezikom ca jedina 3 8 36 pako pozdnmIa ^tri- Ali tamo preko Karavanka u Koruška * 3 • ^a 30.000 male djece koja ne smiju da govore svojim jezikom, a tamo na zapadu — pod Italijom — ima ih preko sto hiljada. Tamo je naša najgora rana — Gorička, Tržačko, Istra, a tamo dalje Beneška Slovenija. Još uvijek sunce sija na brdima, još uvijek rodi groždje po sunčanim poljima ali tu, gdje je propjevao Gregorčič i Gradnik, tu gdje se rodio Betk i Pregelj, tu je naša pjesma i naša riječ umukla. Ona se skrila u jame^ pod Nanosom — a pastiri ne gone više svoja stada uz veselu pjesmu kao nekada. Na Učki se ne oglašuj u više vile našim jezikom, a i Motovunska šuma ne čuje više glasnog bugarenja Velog Jože. Ostale su samo ruševine Narodnih domova 1 seljačkih kuća kao nijema i crna molitva. I naše more sja kao prije sto je sjalo, ali po njemu plove m- jemi ribari. Sve šuti — sve trpi ______ i ceka. Ufanje ste im vi, omladino. Ali treba da tu našu nesretnu zemlju upoznate, pa da je onda zavolite.« Zatim je iznio polazak naše djece u školu. Spominje dječje vrtiće gdje dije-te ne čuje riječi materinske i gdje mu tudja zena ulijeva tudje riječi u mlado srce. Spominje polazak u osnovnu školu, pa napominje da djeca ostaju po z l i godine u istom razredu, ier ne Al?tShI1 0nÌ žitelja ni učitelj njih. T£dlJar‘1 L°ce da naša djeca ništa ne nauče, oni žele da djeca ostanu nezna- }lCif“ 'IGr Ce tako iakše odnaroditi i lakše ce s njima vladati. A i om koji bi htjeli da kod kuće uče djecu ne mogu. se to strogo kazni, a i knjige se plijene. Spominje slučaj Slavka Tute i napominje da je knjiga »Prvi koraci«, radi koje je bio osudjen na 2 godine zatvora štampana u Italiji i da ie prošla talijansku cenzuru. Kaže da djeca moraju da budu Balile i male Tad-iaoko> ali sve to da moraju pla- u - k0J1 ni kruha ne- maju, jer su im vec sve odnijeli. znalica8n8?Qrina Žkole dijete izlazi ne- ste i miLp ^ r a gono u avangvardi- i uče m cfo J llJanke' Daiu mu Puškl1 i uce ga da mrzi svoje roditelje. iako i? aIk djeCi Provienili imena, Antrmu- .Ar?br?zlc postao Ambrosi, a dHdlsko^k,^1- ^ djeca vide u r0' aiteijskoj kuci žalost. Vide bijedu koiu he Talijani, vide oča ca ide na gdje im zadn-1a kravi' wi «Ìla dlazbu za Porez. Vide prazne S?6®’ Jfr sa starija braća ili u Americi toVW^U1 djeca će ostati ono doče žr i1 «njihovi ocL To nam svje-Bazovfcf ’t t0 .nam svjedoči krv na ,Jer tamo gdje se za ideju d NaksvršitS1° ta ldeja PohJedjuje. kaže im- È nku 56 opefc »braća djeci i očevi to lP0 eSV™ eestama idu braća kuće Tro* ^ djece' Dolaze i u vaše daxbiele £ /ada i1 kruha’ Jer su morali Nisu oni kuc£ 1 iz svoje zemlje. niti °nL^?ri da 0 L vi ju tudjl kruh, samn da tu ostanu. Oni čekaju f.avo eas da se vrate svojoj dieci 1 svb- i dairtediml3dma’ ,lm ne odbito krov sed na i k?mad kruha kad vas zaprose, pa će oni u vama 1 vašoi linhnvl HPStLsnage da čekaju oslobodioni> « k K?5Na0„lPSTi,«S Pred Z. de&lo^za^naSSlh ^ fè ie moral prediti0 Nasa huiturna kroniha PJESME NAJSTARIJEG NAŠEG NARJEČJA Uz antologiju novi je čakavske lirike »Antologija čakavske lirike« izazvala je veliki interes javnosti i kritike. U zagrebačkom »Jutarnjem Listu« od 21 o. mj. napisao je kritičar g. Josip Horvat, poznati književnik i glavni urednik »Jut. Lista«, prikaz, u kojem govori s velikim priznanjem o Antologiji. U članku pod gornjim naslovom on piše: U Tadijanović-Delorkovoj »Hrvatskoj modernoj lirici« prvi put je naša šira javnost imala prilike upoznati primjerke čakavske lirike. Za mnoge bijaše to veliko otkriće. Osim nekoliko Nazorovih pjesama, monumentalne^ »Galijotove pesni« i potresne »Seh-đuš-dan« čakavska lirika bila je gotovo nepoznanica: I zato je dobro, da su dva mlada čovjeka I. Jelenović i H. Petris sabrali i izdali oveću zbirku čakavskih stihova, pradavnih kao i modernih. Bez pretjerivanja može se reći, da ti verzi spadaju med,ju najljepše biserje naše poezije. Kao jedan od motiva, s kojih su se izdavači odlučili na svoj pothvat, navode da »čakavsko narječje izumire«. Zaista nekoć se je čakavština sterala sve do Zagreba, obuhvatajući cijeli nas jugozapad duž Jadrana. Stoljećima, uslijed migracije izazvane političkim dogad’ajima, poglavito pritiska osman-lijske vlasti, koja je štokavske elemente potisnula na sjeverozapad, područje ča-kavštine se je suzilo. No uza sve to čini se, da je pretjerana. tvrdnja, da čakavština izumire — narječje, u kojem se mogu ostvariti takve savršene umjetnine kao što su ove pjesme, koje je tako suptilan materijal književnoga stvaranja, ne može biti na umoru. Urednici zbirke citiraju u svom predgovoru jedno vanredno značajno i zanimljivo pismo, koje im je uputio Vladi-'uir Nazor kao popratnicu svojim čakav- skim stihovima. I g. Nazor je čini se mišljenja da čakavština izumire, ali on ujedno u tom pismu vidovito objašnjuje i izvore njezine posljednje književne afirmacije. U tim svojim tanahnim razmatranjima veli medju ostalim i slijedeće: »Od čega boluje još uvijek hrvatska lirika? Ima nešto kroza što se ona dahćući s mukom probija; pa se, u nevolji i prečesto hvata nečega što je nama strano, i oblikom i sadržajem. U što je to uskočila, a ne može ni dandanas da svlada? Možda su baš naši suvremeni lirici uvidjeli — nesvijesno, — i otkrili joj — još nesvijesnije — lijek. Kajkavska se lirika, nježna i idilična, sve više nameće, a odazivi je joj se sve češće čakavska pjesma, puna snage, plastike, pa i humora, čak i u žalosti. Ta dva glasa naše zemlje hoće da — makar i kasno — progovore u umjetnoj pjesmi svojim nepatvorenim zvukovima. Možda ćemo tek sada, kroz kajkavštinu i kroz čakav-štinu, doći napokon do onih dubokih iskonskih glasova iz jezgre stvari i iz dna duše ljudske bez kojih nema ni naše prave lirike. A hrvatska će lirika moći jedva onda obući s uspjehom najprikladnije naše zajedničko ruho jezično, krepku, zvonku i bogatu štokav-štinu, u kojoj se čakavština i kajkav-ština — ni s obzirom na sadržaj, ni s obzirom na oblik — nisu još slile, jer se same još ne iživješe.« Nema spora o tome, za pjesnike iz zapadnih i sjeverozapadnih naših strana, književna stokavština danas je u školi naučeni, a ne prirod jeni jezični izražaj. I kad ti pjesnici moraju izreći svoj doživljaj, narječje koje su usisali s materinjim mlijekom, koje je elementarna baština prošlih naraštaja njihovih, podesnije, iskrenije i vjernije, upravo prirodnije im je sredstvo izražavanja. U svom narječju mogu potpuno dati sebe. I zato ta čakavska lirika djeluje tako neposrednim čarom — iz nje izbija glas zemlje, vječna riječ mnogih naraštaja. A od kolike je vitalnosti čakavština dokazom su umjetne pjesme u toj zbirci: naj- suptilniji doživljaji našli su u njoj adekvatan, bogat izražaj. Zbirka zaista ne bi bila potpuna da njezini urednici ni jesu uvrstili i stihove velike Neznanke — stihove čakavske narodne pjesme. Te narodne pjesme dokumenat su tisućljetnog kulturnog kontinuiteta — tim istim jezikom, kojim su ispjevani stihovi o »lipoj Mari kojoj je tihi vetar od Levanta odnesal krunu« govorio je jamačno dio Krešimi-rovih i Zvonimirovih podanika. (Bašćanska ploča!) njime su pisani stari zakonici i isprave i korespondencija moćnih Frankopana — taj jezik nepromijenjen još danas živi, on se još i danas razlij eže nad golim kršem, treperi nad pustim livadama i zamire svakog predvečerja nad plavim širokim morem.« VICENCICE MOJA.. . To je stara rijetka pjesma koja nas prenosi u dane riječke »bubane* ali i robovanja madiarskom nasilniku, kad je Rijeka evala, ali kad se u njoj gojila i namjerno, U šator hrvatske i slavenske misli, tudja prekomorska biljka koja je našem gradu donijela i ove gorke dane Popjevka »Vicen-cice moja* imade svoju kratku povjest. Na Rijeci bila je neka mala gostionica, gdje se točilo dobro domaće vino i najbolji istarski Uran, gd)c su se pripravljali najukusniji ^rižotu i »brodeti*, koje je gostima nudila nasmijana i krasna djevojčica Vicencica. Mnogo riječkih »gospodičiča« zagledalo se u tu lijepu »malicu* i ludovalo za njome. Pogotovo zanio se i neki stariji »gospodičić* dr. L. a s njime i njegovi pajdaši — sve niomci od oka — koji su zaigrali kolo oko male i vesele Vicencice. Ali tu se našao i Kcrber koji je čuvao to zlato i tu ružu neubranu. Bio je to stari gazda male gostionice kojemu je drago bilo da riječki »bonku-tovid* zalaze u njegov lokal — ali koji nije dao da se dira »na belu i čistu rožicu* ^icencicu, njegovu zlatnu neputicìi. 1 zato ie gazda u kasnu noć vodio na gornje tanane u skrovitu sobicu mirisavu rožicu, gdje je Vicencica mogla sanjati o svakome ali nilco nije mogao do nje da ubere belu nožicu. Dr. L. u jakom plamenu ljubavi kao Zatravljeni macan lutao je oko kuće uzdišući za svojim zlatom i tu svoju vatru ulio je u malu popjevku, koju su ujedno s njime udesili i njegovi drugovi. Sitna popjevka 'n'zo se raširila po Rijeci — }l* a u Plesno dvorane, gdje se redale kavalkine i veljuni i stala je da u uspjehom tuče sve »canzonette premiate*. To je bilo i lako, jer je u njoj bilo srce naše mladosti, slavenska mekoća naše muzike i čar naše domaće besedice. Pjevali su je i sami Fiumanci i napuštali silom unesenu kanconetu »Parli me Rita in italian*. Mala Vicencica, koja je u svojoj kosi nosila belu rožicu pobijedila je prekomorsku Margarilu, i kad su poklade najživlje bućile po korsu iz svih kantuna ozvanjala je ta domaća hrvatska pjesma: Vicencice moja! To je razdražilo naj-žučljivije Fiumane romane, te su stali da je gone kao glas naše krvi — ali popevka je nadvladala i ostala bila živa sve kad je i D’Annunzio započeo svoju komediju na Rijeci, koja je za naš grad svršila tragično. Ova mala popjevka bila je i odabrana pjesma, pjevana na svim sastancima poznatog skupa »Rečice akademije* kojoj je članom bio i pokojni Šupilo. Na sastancima akademije, gdje se raspravljalo o mnogim korisnim narodnim stvarima na kraju bi svi članovi ustali i zapjevali: Vicencice mojd Kade mi h ležiš Tarn gore na goré Ne morem do tebć .,. Note te male popjevke koja se nije rodila ni po kakvoj inicijativi tudje iredente i koja nije dobila tudju nagradu već niknula iz zatravljena srca r e č k e ml ajà-rije, iznesene su u izdanju »Vicencice*, komedije iz današnje Rijeke, od Viktora Cara Emina. R. K. J. SLOVENSKO BOGOSLUŽJE V OGLEJSKOM PATRIJARHATU »Slovenski Prijate!« in za njem »Slovenski Glasnik« iz leta 1864. sta objavila besedilo nekega glagolitskega napisa, ki ga Je Izrezal iz starega misala svoje cerkve 'edanjl dekan v Crničali na Goriškem. Na-se glasi transkribiran tako-le: »1583 Miseca Jjuna nalS. pride k nam v Kamnane (sic.!) g. škof Videmski I nas vizita to ista dan na svetoga Vida tako hoti da mu Mašu hrvački poeni oređ vsimi doktori i pred vsim pukom v crikvi S. Mihela v Kamenah. Ja pre Frančiško Vlentič dalmatln od Raba.« Iz tega napisa izhaja predvsem, da so bila tedaj splošno v rabi slovanska krajevna imena (Kamene = Kamnje), izhaja pa tudi, da je bilo tudi na Goriškem razširjeno slovansko bogoslužje in da so smeli peti slovansko mašo celo pred oglejskim patrijarliom, kajti videmski škof je naslednik nekdanjih oglejskih patrijarhov. FERDO ŠIŠIĆ: »PREDRATNA POLITIKA ITALIJE I POSTANAK LONDONSKOG PAKTA« Prof. Ferdo šišić dao nam je svojom knjigom »Predratna politika Italije i postanak Londonskog pakta« (izdanje »Jadranske Straže« u Splitu) zanimljivu, opsežnu i kritičnu radnju, koja osvjetljuje mnogo šta, što nam je bilo nepoznato, a tiče se u prvom redu nas. Pisac je njigu podijelio na dva velika poglavlja. Prvo poglavlje govori o politici Italije prije svjetskog rata (od 1870 g.), a obuhvata ove partije: Ujedinjenje Italije i iredentizam — Italija postaje član Trojnog saveza. Drugo poglavlje prikazuje postanak Londonskog pakta, a obuhvata slijedeće periode: Italija se preglasuje neutralnom — Prvi pregovori izmed ju Italije i Antante — Kabinet Salandra — Sonino i akcija Frana Šupila — Londonski pregovori — Sadržina Londonskog pakta i nezavisna Hrvatska. Na koncu knjige dodat je kao epilog »Rapallo«. Knjiga se odlikuje kritičnošću i oštrinom u prosudjivanju presudnih, historijskih dogadjaja. Predmet je crpen na vrelima iz velikih dana koji su odlučili prekretnicom Evrope. Knjiga osvjetljuje jugoslo venske odnose s Italijom u pogledu granica, iznaša diplomatske makinacije i intrige, podvlači akciju hrvatskog političara, člana Ju-goslovenskog odbora u Londonu, Frana Šupila, koja je išla za tim da sve intrige i makinacije osujeti itd. šišićeva knjiga je, dakle aktuelna i zanimljiva. Dr. LUJQ VOJNOVIČ Glasoviti jugoslovenski naučenjak, historik g. dr. Lujo Vojnovič, delegat Jugoslavije u Medjunarodnom institutu za intelektualnu saradnju, navršio je 15 aprila ove godine sedamdesetgodiš-njicu života. Tim povodom jugoslo venska je štampa pisala opširno o njegovom velikom radu i zaslugama za jugo-slovensku kulturu. Istaknuto je, da je dr. Lujo Vojnovič po svom formatu ličnost, kojom bi se mogao ponositi i narod veći od našega. Spominjemo sedam-desetgodišnjicu uglednog jugosloven-skog kulturnog radnika naročito zato, jer je on o Jadranu i o jadranskom problemu napisao djela kapitalne važnosti. I kad tretiramo specijalno pitanja naše Julijske Krajine, moramo voditi računa o njegovim djelima. Dr. Lujo Vojnovič prati s pažnjom i naš rad i pisanje našega lista i izrazio je svoje prijateljstvo prama našem listu, želimo, da bi dugo živio, na čast svoje domovine. SILVIO BENCO O JOSIPU TOMINCU U talijanskoj reviji »Pan« (za mjesec april), koju uredjuje glasoviti talijanski književnik Ugo Oj etti, napisao je poznati tršćanski kritičar Silvio Benco raspravu o našem slovenskom slikaru, rodom iz Julijske Krajine, Josipu Tomincu. Razumije se, u toj raspravi ne govori se o narodnosti Tominca, te bi se moglo misliti da je Talijan. Da ga prezime ne izdaje... Za one, koji se interesuju ličnošću i radom slikara Tominca, koji je živio u osamnaestom stoljeću i bio vrlo na glasu, Benco va studija bit će ipak od važnosti, jer je Benco dobar poznavalac Tominčeve umjetnosti, a i inače važi kao kapacitet u slikarstvu. UMRO JE KOMPOZITOR GREGORČIČEVIH PJESAMA Prošlog tjedna umro je u Ljubljani u visokoj starosti od 85 godina pater Hugolin Satner, glasoviti slovenski, kompozitor. On je bio naročito poznat kao kompozitor Gregorčičevih stihova. Ljubljansko »Jutro« piše u nekrologu o Satneru: »S posebno vnemo se je paglabljal v pesmi svojega duhovnega sobrata, »go-riškega slavčka« Simona Gregorčiča. Oba duhovnika-pesnika sta se lepo izpopolnjevala: Gregorčičevi pesniški verzi so dobivali v Sattnerjevi glasbeni interpretaciji najlepšo in najvernejšo muzikalno podobo. Kdo ne pozna pesmi »Pogled v nedolžno oko«, »Zaostali ptič«, »Za dom med bojni grom« i. dr. Peli so jih na neštetih koncertih v mestih in na kmetih in se še danes pogostoma pojavljajo na naših ljudskih programih. V svojem stremljenju, dati kar največ Gregorčičeve poezije v muzikalni obliki, je pater Hugolin segel po večjih pesnitvah. Tako je uglasbil »Jeftejevo prisego« (1910), »Oljki« (1914), »Soči« (1. 1916.), »V pepelnični noči« (1921.), »Ob nevihti« (1926). Vse to so kantate ali simfonične pesnitve, dela, ki kažejo Sattnerjevo kongenialno razumevanje Gregorčiča in tako rekoč do-vršujejo njegovo delo, pretvarjajoč melodijo in ritem vezane besede v mogočne glasbene stvaritve, ki pomenijo višek skladateljske delavnosti patra Hugo-lina.« Sattner je, dakle, bio pomalo i naš, primorski, baš zbog te svoje aktivnosti. AFORIZMOJ DE ANTE DUKIĆ. »Esperanto«, medjunarodna revija. Sto je izdaje već 30 godina Sveopće Esperantske Udruženje u Ženevi, a koju sada odlično uredjuje univ. prof. Dr. Edm. Privat, donijela je u posljednjoj svesci »Aforismoj de Ante Dukić«, koje je iz njegove knjige »Pogledi na život i svijet« preveo poznati prevodilac i zaslužni pobornik esperantiz-ma g. potpukovnik Mavro Špicer. — Odlomci Dukičevih »Pogleda« prevedeni su već dosad na slovački, češki, poljski, njemački i engleski. KRIZA MANJINSKE ZASUTE PREDAVANJE DRAGOVANA ŠEPIĆA U »ISTARSKOM AKADEMSKOM KLUBU. Istarski Akademski Klub priredio je u četvrtak dne 19 o. mj. u klupskim prostorijama prvi redoviti članski sastanak u ljetnom semestru, na kojem je kol. Dragovan Šenić održao zanimljivo aktuelno predavanje o krizi manjinske zaštite, koja ie po-sliedniih codina dosegla vrhunac. Glavni je razlog tome što ie nosliieratna organizacija manjinske zaštite slaba i manjkava. Manjine su se nadale, da ih neće samo nekoje države morati poštovati i o njima vodti računa. No države su u tom pogledu podijeljene na obvezne i neobvezne, što koči normalan razvoj manjinske zaštite. Toj slabosti se pridružila i kriza Društva Naroda, koje nije moglo energično nastupiti, kada se radilo o zaštiti pojedinih manjina. Daljnji je razlog krizi manjinske zaštite slabljenje demokratske svijesti i medjuna-rodne solidarnosti i sirenje fašizma, što je uostalom uzdrmalo temeljima Društva Naroda i dovelo mnoge manjine u vrlo neugodan položaj. Pobjedom demokracije dobivaju manjine poslije rata veća prava nego što su ih prije imale. Ideia maniinske zaštite došla ie do kulminacije poznatim Wilsonovim predlogom o samoodredieniu naroda, da svaki narod i manjina izabere državu, kola joj po prirodi pripada i koja će njezina prava znati najbolje čuvati. Međutim kako je iz raznih razloga nemoguće postaviti čiste etničke granice, ideja u zaštiti manjina jè tako napredovala, da je došlo do ugovora, u kojima su manjinama zagarantovana njihova prava. Ali tim ugovorima su vezane tek izvjesne države, prava manjina su ograničena i nepotpuna i nisu osigurana, jer Društvo naroda nema moći da prisili države na poštovanje ugovora, koji govore o zaštiti manjina Država bi morala poštovati manjine, jer svaki narod ima po prirodi pravo na slobodan razvoj. Jezik i kultura naroda su najveća njegova dobra, ona bi se morala zagarantovati svim manjinama, jer se to smatra kao medjunarodno manjinsko pravo. Neke manjine uživaju ta prava i slobodno se razvijaju u svojim državama, druge su izvrgnute najjačoj asi-milacionoi politici. Takove su manjine organizovane u organiziciji. Od 1925. god. postoji kongres narodnih manjina, u kojem je od 40 mil. manjina organizovano 34 mil. Svake se godine održale kongres, čiji je pretsjednik dr. J. Wilfan, bivši narodni poslanik iz Julijske Krajine u talijanskom parlamentu. Manjinski ideolozi idu zatim da stvore pravni prepad, koji će svim manjinama zagarantovati slobodan razvoj, koji država ne smije kočiti. Treba zapriječiti kao mirnu tako prisilnu asimilaciju. Manjine će uviiek postojati, ali njima se moraju zagarantovati njihova prava. Ta prava ne smiju biti zagarantovana samo nekim manjinama i samo neke prisiljene da ta prava poštuju. Poznato ie stanovište fašizma kao i hit-lerizma prema manjinama. Hitlerizam, koji bazira na rasizmu, na primatu njem. rase nrovodi najoštriju asimilaciju. Isto ie i s talijanskim fašizmom koji ističe tali nacionalizam nada sve i propovijeda neograničenu vlast države. Ona bazira na sili, država je sad narodna, ona smije kršiti kao prava pojedinca tako i čitavog naroda. S manjinama postupa kao s najvećim neprijateljem i svim silama nastoji da ih se riješi. Provodi asimilacionu politiku, kakvu historija ne poznaje. Medjutim apsurd tih fašizama sastoji u tome, što najenergičnije traži prava za svoje manjine, što više preko tih svojih manjina provode jedan i drugi fašizam svoju poznatu ekspanzističku i imperijalističku politiku. Te ideje pojavile su se i na samim Manjinskim kongresima, pa te manjine kao i njihove nacionalne države treba oštro osuditi. Dakle fašizam ne samo da je potkopao temelje Društva naroda, ideje demokracije i medjunarodne solidarnosti i doveo manjinsku zaštitu u najveću krizu, nego loš pomoću svojih manjina koje uživaju dosta velika prava, provodi svoju imperialističku politiku. Nakon ovog aktuelnog predavanja razvila se zanimljiva diskusija, koja je potra-jala jedan sat. U diskusiji je došlo do izražaja ajtademičara protiv fašizma uopće, a napose protiv talijanskog fašizma, koji nad našim narodom u Julijskoj krajini vrši Velika nasilja i nezapamćeni teror. — N. R. POLEMIKA O TRSTU I SOCIJALIZMU Već smo donijeli u »Istri« članak g. Gabrščeka u povodu jednog članka dra H. Tume u ljubljanskoj »Sloveniji«. U »Delavskoj politiki« piše pak g. Rudolf Golouh Dr. Tuma je objavil v »Sloveniji« članek o dogodkih v Trstu ob prevratu, o katerem priznava sam, da ga je napisal »po spominu«. Kot resen publicist bi sicer ne smel pisati o tako resnih stvareh po spominu, vendar nam ta okolnost pomaga razumeti, zakaj je dr. Tuma v tem svojem članku zagrešil toliko netočnosti. Da citiramo na pr. takoj samo eno: Dr. Tuma pravi da so socialisti, mesto da bi kratkomalo proglasili tržaško republiko in poklicali Ameriko da jo zaščiti in vzdržuje (to so jako lahki in enostavni posli in Amerika bi nedvomno na prijazen poziv socialistov takoj priletela s svojim brodovjem v Trst), šli raje v Benetke po Italijane. Tu je dr. Tumo spomin grdo prevaril. Socialisti niso šli v Benetke po Italijane, nasprotno je res, odbor za Javni blagor je zahteval i po radiotelegramu i po odposlancih na tor-pedovki, da zasedejo Trst, do rešitve vseh spornih zadev, antantine čete. Ra-diobrzojav je bil naslovljen na poveljstvo antantinih čet! Ta depeša je srečno prijadrala celo do Pariza in je bila prečitana na seji antantinih zunanjih ministrov. Za Italijo- je bil na tej seji navzoč italijanski ministrski predsednik Orlando, za Jugoslavijo Vesnič, za Anglijo Lloyd George, predsedoval je Clemenceau, ki je dotično depešo prečital, in ker se nihče ni oglasil, da bi zagovarjal smisel te depeše, da zasedejo Primorje antantine čete, se je na prigovarjanje Orlanda privolilo, da zasedejo Trst italijanske čete. Dogodke onih dni bo treba sploh še natančno in objektivno opisati, seveda ne po spominu, že v tej bistveni stvari so torej navedbe dr. Tume iz temelja zgrešene in vsak nadaljnji odgovor na njegova izvajanja iz tega poglavja je pravzaprav odveč, če pa dr. Tuma še vedno misli, da je bilo treba v Trstu samo proglasiti republiko, pa bi Italijani, ki so v glavnem za to mesto vodili štiri leta vojno, ostali doma iz golega rešpekta pred tržaško ljudsko voljo, moramo samo občudovati vztrajnost, s katero že leta in leta neguje to svojo domnevo. Kdor ve, kako vojaštvo razume in rešuje take zadevščine, zlasti tam, kjer se osvajalnemu pohodu njegovih oboroženih čet ne upirajo druge oborožene čete ta si je takoj na jasnem, da bi bila tem slučaju proglasitev republike politična otročarija s tragičnimi posledicami. Tudi ne sme dr. Tuma pozabiti, da je v onih dneh Trst doslovno stradal najnujnejši vsakdanji kruh, umiral dobesedno od gladu. Za provizorično tržaško vlado tistih dni je bil problem vseh problemov, kako rešiti mesto pogina, ker ni bilo vobče več nobenih živil. Proglasitev republike bi ne prinesla v tem pogledu olajšanja, nasprotno. Za nabavo živil iz zaledja pa ni bilo tiste dni mogoče misliti, tudi zato ne, ker so bila vsa transportna sredstva le v službi umikajoče se armade Ljudski zastopniki v Trstu, slovenski socialnodemokratični še posebej, so v onih dneh vršili veliko delo, ki ni bilo narodu v škodo, pokazali so bolj kot dru gi, da razumejo položaj in ga obvladajo. Čemu skuša dr. Tuma s tako vnemo in ponovno omalovaževati to delo, češče celo izkriviti dejstva, ne moremo razu meti. Za usodo Trsta in slovenskega ljudstva niso mogli slovenski socialisti več storiti, kakor so v danih razmerah storili. V tem delu je res zakopan kos naše zgodovine — častne zgodovine — le, da je treba o njej objektivno razmišljati in pisati. V ostalem, saj je bil one čase sredi vseh teh dogodkov tudi dr. Tuma sam, in če se ni odločil za svoj predlog, da namreč proglasi tržaško republiko je imel gotovo svoje razloge. Kako se je z naše strani resno premotrivalo vse možnosti in delovalo v vseh možnih pravcih, da se zavaruje interese ljudstva, pa priča najzgovornejše ravno resolucija iz 1915, ki jo dr. Tuma v svojem članku ponatiskuje, in vse ostale resolucije in sklepi in delo vse do konca vojne. Odgovoriti bi bilo treba tudi na opazke dr. Tume o razpadu notranje votle italijanske socialistične »stranke«. Mislimo, da notranje votla ta stranka ni bila in da se dela temu velikemu zgodovinskemu delavskemu^ gibanju krivica, če se o njem tako piše. Da je zmagal fašizem v Italiji, da je zmagal v Nemčiji, da je razpadlo delavsko gibanje v Italiji in v Nemčiji so vzroki številnejši in bolj zamotani. Koncediram tezi dr. Tume le v toliko, da so ti dogodki pokazali da socialnodemokratično gibanje ni bilo revolucijonarno v pravem, tradici-jonalnem smislu besede. Toda za razpravo o teh kompliciranih problemih ni tu prostora. Lahko se pa taka razprava prenese v naše revije, in mi se je bomo radi udeležili, zlasti ker vemo, da je polemika z razboritim dr. Tumo o teh vprašanjih mnogo pouč-nejša in vabljivejša, kot to večno natezanje o naši rani, Trstu. Gh. NASA EMIGRACIJA U OSIJEKU Glavna skupština osječke »Istre« Osijek, aprila 1934. Glavna godišnja skupština društva »Istra« u Osijeku održana je dne 15 aprila 1934 godine. Pretsjednik g. Zadnik otvara u 10 sati prije podne glavnu skupštinu, pozdravlja sve prisutne i konstatira da skupština može stvarati pravovaljane zaključke, jer je prisutno 60 emigranata, što čini 1/2 cjelokupnog članstva. Ukratko prikazuje rad društva u prošloj godini kao i teškoće u kojima se je radilo. Sjeća se našega naroda u Italiji. Predlaže da se sa skupštine pošalju pozdravni brzojavi Njeg. Vel. Kralju i Savezu emigranata u Beogra du. — Skupština prima sa Odobravanjem. Tajnik Člč Ljudevit podnosi svoj izvještaj u kojem kaže i ovo: »Istra« u Osijeku osnovana u namjeri da prikupi sve emigrante u Osijeku i čitavoj Slavoniji i Baranji koja gravitira prema Osijeku, i da ih nacionalno odgaja i podiže vjeru u pravedno rješenje pitanja naše manjine u Italiji, da ih konačno prosvjetno podiže i socijalno potpomaže, nastojala je da, uz naročite prilike u kojima je morala da radi a u pomanjkanju odluč nih i požrtvovnih radnika, odgovori postavljenim zadacima. Velika većina članstva naše organizacije pripada u Osijeku radničkoj klasi, a van Osijeka su skoro svi ko lonisti. Nemoguće je bilo zbog toga da se razvije bilo kakav društveni život, a i da se namaknu sredstva za najpotrebnije izdatke. Tako je i dalje ostala neostvarena želja da dodjemo do svoga lokala koji bi morao postati središte čitavoga društvenoga i kulturnoga života naše emigracije, a ujedno i izvor odakle bi se medju ovdašnje stanonvištvo širio problem Julijske Krajine. To je takodjer uzrokom da se do danas u Osijeku i ne zna da postoji jaka organizacija emigrantska skupina, jer nije mogla da se vidno ispolii. Rad u društvu, zbog gore navedenih prilika, kretao se je u održavanju veze sa Savezom emigrantskih udruženja u Beogradu, u socijalnom zbrinjavanju i materijalnom potpomaganju nezbrinutih članova i slučajnih prolaznika emigranata, i u povremenom obavještavanju javnosti. U cilju da se ostvari statistika o stanju emigracije u Jugoslaviji, Savez je preko svoga Statističkoga otsjeka poduzeo da se preko naših organizacija popišu svi emigranti članovi i nečlanovi. Naša je organizacija u tom pogledu udovoljila svima postavljenim zadacima i popisala skoro sve emigrante na svojoj teritoriji, te statističke pole poslala Savezu. 1 tu onemogućuje rad pomanjkanje prostorija. Socijalni rad u minuloj godini predstavlja ono najbolje što je naša organizacija dala, a baš to nam je omogućilo da su emigranti drukčije počeli gledati na svoju organizaciju. Taj rad sastojao se je u novčanim potporama koje je društvo u granicama svojih mogućnosti davalo onima koji su se kraće ili duže vremena zadržavali u Osijeku, Pred prošlu zimu uspjelo ie društvu da susretljivošću direktora osječke šećerane g. Kabelača zaposli za neko vrijeme dvadeset emigranata baš kada su oni trebali najveću pomoć. U šećerani u Branjinom Vrhu zaposleno je bilo 7 naših emigranata. Ipak taj rad još uvijek nije u srazmjeru prema potrebama naše emigracije. Kako veći broj emigranata živi bilo kao kolonisti bilo kao državni ili privatni službenici van Osijeka osjećala se je potreba da se i njih organizuje. Tako je osnovano u Virovitici povjereništvo Istre, kome je na čelu g. Marinčič. Emigranti pak u drugim mjestima članovi su osječke organizacije. Klub akademičara emigranata iz Trsta, Gorice i Istre na svome propagandnom putovanju po južnim dijelovima države bio je i u Osijeku pak je tom zgodom priredjena akademija sa predavanjem i pjevačkim točkama u vrtu Hotela RoyaL Ta priredba bila je najveća naša manifestacija čisto emigrantskoga karaktera i dopri-njela je mnogo upoznavanju problema Julijske Krajine i pobudila veliki interes i .žive simpatije kod nacionalnog gradjanstva. Prigodom proslave desetgodišnjice rodje-nja Prestolonasljednika Petra Istra Osijek prvi puta korporativno istupa u svečanoj povorci i bakljadi. Prigodom Istarskoga dana koji je priredila osječka podružnica Jugoslavenske Matice članovi Istre prisustvovali su u lijepom broju svečanoj akademiji u Narodnom pozorištu. Inače su kod svih narodnih i državnih praznika emi- I granti bili zastupani preko svojih pretstav-[ nika. 6 septembra je održana komemoracija bazovičkih žrtava u župnoj crkvi. U cilju propagande naše ideje medju gradjan-stvom nije mnogo učinjeno. Broj rasturenih kalendara »Soča« propagandnih dopisnica, i broj pretplatnika na naše glasilo »Istru« i dječji list »Mali Istranin« nije tolik da bi nas u odnosu prema broju stanovnika grada Osije'ka i njihovom materijalnom stanju mogao zadovoljiti. Odnosi prema drugim organizacijama, Već po samofn karakteru naše organizacije prirodno je da ona stoji u vezi sa svim narodno-obrambenim i nacionalnim organizacijama, kod kojih je ona uvijek nailazila na razumijevanje i moralnu potporu. Naročito moramo da istaknemo Sokolstvo građa Osijeka koje je uvijek sa simpatijom pratilo naš rad, i zajedno snama istupalo, naročito na pomenutoj akademiji akademičara. Pogled u budućnost. Naša emigracija u Osijeku brojčano je toliko jaka da od nje moramo očekivati, a to je ona dužna i prema sebi i prema narodu koji pretstavlja, da razvije svoje djelovanje do svih granica mogućnosti i da se u Osijeku razvije jaki društveni i kulturni život koji će nas dostojno pretstavljati kako bi u širim slojevima zadobili simpatije i potpore koje su nam potrebne. U cilju jačanja emigrantske misli i njene dužnosti potrebno je da se okupi naša omladina koja nije ni vidjela svoje uže domovine i koja je poznaje samo po pričanju svojih roditelja ili čitanju a kotu čekaiu i naročite dužnosti prema svojoj zarobljenoj braći. Preko nje moći ćemo da djelujemo i na ostalu omladinu. Nastojati treba da se propaganda u nemogućnosti priredbi većega stila ograniči na pisanu riječ, na širenje našega glasila »Istre« i našeg dječjeg lista »Mali Istranin« Za socijalno zbrinjavanje i materijalno potpomaganje našega članstva i ostalih emigranata treba osnovati posebni Socijalni otsjek, koji bi se brinuo za sredstva. Za sve to potrebno je imati svoje prostorije, gdje bi se danomice okupljali i medjusob-no upoznavali. Izvještaj tajnika prima se jednoglasno s objašnjenjem zašto jugoslovenska Matica nije više davala potpore. Izvještaj blagajnika podnosi dr. Rutar a skupština ga prima. Izvještaj nadzornog odbora: Podnosi g. Bočina Franjo koji izjavljuje da su revizori pregledali račune i našli sve u redu. Skupština prima izvještaj nadzornog odbora i daje upravnom i nadzornom odboru razrješnicu. Pretsjednik se zahvaljuje na dosadašnjem povjerenju i saradnji i moli da se izabere nova uprava. Poslije odmora otvara skupštinu g. Svetličič kao naj stariji član i izjavljuje, da ie preko potrebno da prije izbora nove uprave dodje do sporazuma sa Jug. Maticom. Svi su izjasnili da ie potrebna otvorena i iskrena suradnja sa Jug. Maticom i većina odlučuje, da se odmah bira novi odbor, koji će stupiti u vezu sa Jug. Maticom. Nato je izabran većinom glasova ovaj novi odbor: Pretsiednik: Cič Ljudevit, profesor drž. muške real. gimnazije; I. Potpretsjednik: Zadnik Antun, strojevodja drž. željeznica; II. Potpretsjednik: Brdar Antun, činovnik državne bolnice; Tajnik: Gantar Herman, dnevmčar okružnog suda; Blagajnik: Bončina Franjo, činovnik drž. željeznica; Odbornici: Maretić Josip, željezničar: Čekić Antun, krojački obrtnik; Gruden Josip, bravar ljevaonice željeza; Šergo Antun, klesarski pomoćnik. — Nadzorni odbor: Mo-ferdin Ivan ratar iz Adolfovca; Rupnik Franjo, željezničar; Besednjak Viktor, radnik; _— Sud časti: Jelčić dr. Vinko sudija okružnog suda; Grančarić Slavomir, profesor drž. učiteljske škole; Čekada Antun, željezničar. — (Poštu slati: Istra Osijek, pretsjednik prof. Čič Ljudevit, drž. muška realna gimnazija Osijek II.) Pretsjednik uzima riječ i iznosi da je Istra samostalno društvo, ali da mora u svome radu da se naslanja na sve narod-noobrambene organizacije a naročito Jug. Maticu. Iznosi zatim program rada i da društvo proradi, potrebne su mu prostorije i to će biti prva dužnost novoga odbora. Naročitu pažnju, posvetit će socijalnom i materijalnom zbrinjavanju i potpomaganju emigranata kao i propagandnom radu medju omladinom i ostalim gradjanstvom Nada se da će odbor naći potpore medju članstvom. IZ DRUŠTVA „ISTRA” U ZAGREBU IZ OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU Omladinska sekcija priredjuje u ne-delju 29. ov. mj. u slučaju lijepog vremena cjelodnevni izlet na Sljeme. Sastanak u 6 sati ujutro na Jelačićevom trgu. Oni koji žele ići s autobusom mogu počekati ostalu grupu u šestinama oko 7 sati. Svaki neka jelo ponese sobom. Pozivaju se članovi i prijatelji da u što većem broju dodju na ovaj izlet. PREDAVANJE DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU Narodne manjine u Evropi Prosvjetni odbor priredjuje u nedjelju 29. o. mj. u 10 sati ujutro predavanje u čitaonici na Trešnjevki. Predavat će Ante Iveša o narodnim manjinama u Evropi i o odnosu talijanske antifašističke emigracije prama Julijsko] Krajini. NOVA EMIGRANTSKA ORGANIZACIJA U VARAŽDINU U Varaždinu se okupljaju naši emigranti, koji su tamo nastanjeni, i osnivaju svoju organizaciju. Na čelu te akcije su sudac Franjo Mavar, školski nadzornik Matko Rubinić i novinar Josip Defranceschi. NOVI ODBOR DRUŠTVA »ISTRA-TRST-GORICA« U BEOGRADU. U nedjelju. 25 marta o. g. održana je bila glavna skupština društva »Istra-Trst-uorica« u Beogradu te je izabran novi odbor, koji se ovako konstituisao: Pretsjed mk: g. Radikon Albin, insp. Min. Polj., -potpretsjednik g. Lorencin Ante, arhitekt, tajnik g. Zustig Josip, čim.okr. ureda; blagajnik g. Čok Antun. čin. agr. banke: arili-var g. Puž Josip, zidar. — Odbornici: gg. Lorencin Toma, dr. Bartol Vlado, Frian r,3"’ $H.t.ar. D- Zamjenici: gg. AntoloviČ Ulaz, Vižintin Rutko, Šuban Fran. — Nad-zorni odbor: gg. Legiša Alfons. Oplanič dozo, Poldrugovac Josip. Nova uprava će đa produži mit. koiega su utrli njeni prethodnici. Tijesnom suradnjom sa svima članovima i sa bratskim organizacijama širom cijele Jugoslavije nastojat će da doprinese dio na postignuću našega zajedničkoga cilja i najvišega ideala: Slobodu naše neoslobođjene braće. PREDAVANJE O NARODNIM MANJI NAMA U LJUBLJANSKOM RADIJU Dne 24 o. mj. u 7 i pol sati navečer odrzac je u ljubljanskom radiju preda-vanje o narodnim manjinama g. Milan ruks. On je u preglednem prikazu iznio stanje manjina općenito 1 r pojedinim državama, s naročitim obzirom na čl njenicu, da su u nekojim državama ma-nj me zaštićene, a u drugim su sasvim nezaštićene i izvrgnute asimilaciji. IZREDEN OBČNI ZBOR »NANOSA«. V soboto dne 28 t. m. ob 19 uri se vrši v mali dvorani Narodnega doma izreden občni zbor društva »Nanos«, z reorgaiii-reda ° C rU!>tva ^ot Elavil° točko dnevnega Dolžnost; vsakega člana in tudi ostalih o7b°0rcrev ie’ da se sa sikurno udeleže. — (JSIfIOLOšKr NA RODNI IN GOSPODARSKI RAZVOJ JUGOSLOVANOV POD n , • ITALIJO«. Predavanje prof. L. Bizjaka v Črnomlju. Emigrantsko društvo »Krn« vabi člane, dir se udeleže predavanja profesorja Loj-zeta Bizjakm ki se vrši v nedeiio 29 apri-m ob 9 uri dopoldne v stekleni dvorani hotela Lackner v Črnomlju. . Tema Predavanja je: Psihološki, narod-Ua]ijoROSPOdarSki razvoi JuK0slovanov. pod hrnfnvr nč.neie spoznamo razmere naših bra ov onkraj svobodne meje vabimo k obilni udeležbi _ Odbor NTys?Tm°ŠKIi VRAEC Y LONJERJU vn m ^ H A R — Na zahte- Y°J°!1.jeIs!{lh Občanov — tako piše »Po-nest,e<< — )e znano raznarodoval-° lY0 Italia Redenta« izprosilo pri aiStel1’ ^a se v čonjerju ustanovi otioski vrtec. Občina je v ta namen dala na razpolago potrebno stavbo in preskr-bela opremo. Vsa dela so že v teku. Kot se vidi nekatere »prošnje« so uslišane četudi se jih nikoli ne sliši! AKADEMIJA ISTARSKOG INTERNATA U ZAGREBU Istarski internat za naše srednjoškolce u Zagrebu priredjuje 7 maja akademiju u Malom kazalištu, O pripremi sé stara poseban odbor, koji je sastavljen od svih istaknutih kulturnih radnika Istrana u Zagrebu. Program će biti obilat, ali će biti sa-sma Istarski. Naročita atrakcija bit će »balon« uz pratnju sopila. Iz Krka dola-za dva stara svirača baš za tu priliku, a g. Jelenović (redaktor »Antologije čakavske lirike«) sprema plesače. Ova priredba će biti sigurno još bolja od lanjske o kojoj su vrlo pohvalno pisale sve zagrebačke novine. U pjevačkom zboru, koji je već uvježbao istarske pjesme, a medju njima i neke još nigdje ne izvedene, pjevaju i istarski akademičari. U programu je i jedna naročita gimnastička vježba koja nije još nikada nigdje davana, a koja će se sigurno svima osobito svidjeti. U Zagrebu postoji veliki interes za tu priredbu, a naročito medju emigracijom. Karte su već u prodaji kod Jugoslo-venske Matice i u društvu »Istra«. U FOND „ISTRE Jugoslavenska Matica, Osijek tt- P. za rasprodane blokove v Zabukovci pri Velenju V prošlom broju objavljeno . D MO.- D 50.-* D 32.373.8^ UKUPNO D 32.523.8i »Istra, islaii svakog tjedna « petak. _ Uredništvo ! uprava nalaze se u Zagrebu. Masarykova ulica28 II. — Broj čekovnog računa 36.789. — Pretplata- v „Uni* D-nrtim, sn j, -------- dinara: za inozemstvo dvostruko; za Ameriku 2 dolara na godinu. _ Oglasi se računaju po cjenik.:. — Vlasnik t izdavač: KONZORCIJ »ISTRA. »a ii .6r.a! za P° K“(,'ne 2? : ive Mihovilović, Jakičeva ul. 30. - Za urodništ-o odgovara: Dr. Fran Brnči^.dvokat, Jugeslovenske štam p/^t Za^ob^V^ Za