v GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA INZENJERA GODIŠ TE 59 1942 BROJ 7—9 Gradsko poglavarstvo u Sarajevu želi urediti svoj grad te odrediti sigurne osnove njegovom daljnjem razvitku u bitdučnosti. Hrvatsko društvo inženjera omogučilo je dvojici naših stručnjaka, da u nizu članaka iznesti svoje osohno mišljenje o načinu rješavanja razlieitih pitanja, koja se postavljaju u vezi s uredenjem ša- dašnjega i hudučega Sarajeva. Bilo hi poželjno, koda hi i ostali naši stručnjaci prikazali svoje nazore o mno- gobrojnim problemima, ko ji se tiču izgradnje Sarajeva, toga našega veoma vainoga i velikoga grada. Samo tako mogli hi se različiti urbanistički problemi osvi- jetliti srt svili strana, te bi time bilo znatno olakšano njihovo pravilno rješenje. HRVATSKO DRUŠTVO INZENJERA 1942 lfiy / SARAJEVO i NJEGOVI TRABANTI ARHITEKTONSKO-URBANISTIOKA RAZMATRANJA UOČI I#RADE NAORTA ZA REGULACIJU GRADA SARAJEVA Tekst: arh. Dušan Grabrijan, profesor Srednje tehniške škole, Sarajevo Skice i projekti: arh- Juraj Neidhardt, ovl. inženjer za arhitekturu, Sarajevo Dječji crteži: iz škole prof. Zorana Dideka, akademskog slikara, Sarajevo 250640 fJUlCk, jto U V O D SARAJEVO OD JUČER, DANAS I SUTRA ta oivrlom na neke druge gradove STRUKTURA Povjesni i amerikanski grad. Mnogo je bilo i bit če gradova, koji nisu i neče ostaviti tragova iza sebe- U vezi toga se moramo pitati: što treba sadr- žavati grad, da mu se divimo? Zar arhitektonske i prirodne ljepote ili opet ekonomske vrjednote? Grad čini nezaboravnim i lijepim u prvome redu arhitektura ' (kao izraz duševnog stanja -- transa). Naprotiv glorifikacija samo utilitarnih m o- menata dovodi do apsurda — kakav je na pr. New York — t. j. do grada gotovo bez zraka i sunca, sa tamnim koridor-ulicama. Za predmet, koji služi samo materijalnoj upo- trebi, ne marimo- više, kada je jednom istrošen i oš- tečen, odbacujemo ga — dok su naprotiv plodovi duševnog izraža vanj a neprolazni. Sarajevo je grad transa — povjesni grad — saraj = konak Isabega Isakoviča. U njemu osječamo blizinu Istoka, Bizanta i Helena, a ipak je pun ose- bujnog, vlastitog izraza. * Plastičan i relijefni grad. — Zagreb, Osijek i na pr. Novi Sad su gradovi panonske strukture — dok je Sarajevo predstavnik Balkana i Istoka. Novi Sad ima kao i Sarajevo oko 70.000 Stanovnika — ali je Novi Sad nižinski, dok je staro Sarajevo pre¬ težno brdski grad. Po L o oso voj teoriji'bi nižinske gradove tre- balo graditi sa vertikalnom, a brdske s horizontal- nom tendencijom. Staro Sarajevo je tipičan primjer Loosove teorije, slojevito je izgraden, horizontal¬ ni, terasasti grad — kuče izmedu i iznad drugih kuča — ortogonalni grad — grad bez perspektive. Čitave se četvrti amfiteatralno grupiraj u oko važni- jih mjesta u gradu. Grad — brdo, prostor — priroda pa otuda vrtni grad i umij eče plasiranj a! Novi Sad je relijefni, a Sarajevo plastičan grad: kubeta pa minareti i nišani u prostorima iza nekih ograda i kulisa, t. j. plastično prostorni fenomen, koji je tipičan za orijentalne gradove — za razliku Broj 7—9 TEHNIČKI VJESNIK 201 na pr. od tjelesno-sk.ulpturnih, renesansnih i dal¬ matinskih gradova. Pa zar nije taj prostorni princip oblikovanja postao gotovo dogmom suvremenog urbanizma i ar¬ hitekture? Mislim na meander-prostore, komponi¬ rane od prostora i prirode — a ne od arhitektura kao samostalnih organizama! položaj političko-upravnog središta. Kakogod se Sa¬ rajevo u budučnosti razvijalo, u svakom slučaju iz njegovog dosadašnjeg razvoja ostaju izvjesna isku- stva, koja treba uvažavati. Akropola još i danas živi medu nama, njeni principi su svuda rasijani — j er su vječni. ♦ Kaotičan i harmoničan grad. u urbanističkom pogledu bilo je Sarajevo do godine 1878. harmoničan' grad. Arhitektura bila je u skladu sa životom. Tada je došla potpuno nova civilizacija, koja je narušila harmoniju. Harmonija je izraz skladnih organizama. Nastu- pa, kada su sva umjetnička i utilitarna pitanja skladno riješena. Nažalost, sada je u torne pogledu u Sarajevu stanje prilično kaotično. Niti je riješeno stanbeno pitanje, niti prometno, niti pitanje podje- le grada na zone itd. JPrije 1878. svi su elementi bili standardizirani — danas strše iz grada sakati zabati svih mogučih veličina i oblika. Stari grad bio je či- tav protkan vrtovima i baščama, novi je zatvoren kučetinama i najamnim vojarnama sa mrežom us- kih i mračnih ulica, te prijavim dvorištima. Da su elementi nove civilizacije smješteni u stari sustav kao samostoječe kulise na način vojarne Kralja Tvrtka — ne bi bilo tolike nesredenosti u gradu. Poslije god. 1878. manjkalo je umiječe prila- godivanja, umiječe plasiranja, umiječe nenametljive arhitekture, koja bi se prilagodivala okolini i prirodi. * Priradno i političko-upravno središte. Sarajevo je političko i upravno središte Bosne — upravni, či- novnički i vojnički grad. U njemu živi preko 70.000 Stanovnika. U gradu su škole, u kojima se školuju mnoga djeca, iz bliže i dalj nje okoline. Sarajevo je važno priradno središte te putničarsko-prometni čvor. * KIRURGIJA ILI MEDICINA Kucnuo je dvanaesti čas— treba pristupiti regu¬ laciji Sarajeva! Kako je europeizaciju grada nemoguče izbječi i kako se več ide tim putem, onda barem treba još jednom pregledati pozitivne i negativne strane po¬ što j ečeg stanja! * Ako če se odviše respektirati pošto ječe stanje, nastat če regulacioni plan, ko ji če doduše predvidati ispravke, ali koji neče odgovarati mnogobrojnim zahtjevima suvremenog grada. Stoga je potrebno usporediti prednosti radikalne reforme sa štetama, koje nastaju rušenjem objekata i prelaganjem gra- nica zemljišnjih čestica. Praksa je pokazala, da ra¬ dikalna rješenja radaju plodovima, dok su blaga rješenja vrlo cesto korisna samo za kratko vrijeme. * U interesu je cjelokupnosti, da se u gradu pro- vede komasacija. Prelaganjem zemljišta i iz- vedbom novih ulica dobili bi organizirane i pravilne plohe suvremenog grada — ali se kod toga treba prilagoditi lokalno j, sarajevskoj noti tj. bosanskom urbanizmu: čchelle humaine, prostornom načelu kompozicije, umiječu plasiranja, bazar-čaršiji itd. — Novi život tako oblikovati, da se ne unište specifično domače stvari, koje su dobre i koje treba preuzeti. Konservirajmo staro — ali izgradimo novo Sa¬ rajevo! Čovjgk, u prvome redu, živi od onoga, što mu Kao moderan stan poljepšavamo starom pla- daje kora i utroba zemlje. Sarajevo je upravno sre- stikom ili slikama, tako su i spomenici starih gra- dište srednjeg bosanskog rudarskog bazena dova ukras suvremenog grada. Tradicija je ono, što i središnjica bosanskog drvnog veleobrta. europski grad podiže iznad amerikanskog. Bila su Sarajevo s jedne strane ima svoj u tradicij u, vremena, kada se uopče nisu cijenile produhovljene a s druge strane svoje priradne uvjete raz- ljepote, več se sve rušilo i uništavalo, Ali to je bilo voj a, naročito svoj rudarski bazen. samo prolazno. Prave vrijednosti uvijek crpimo iz Hoče li Sarajevo zadržati svoj dominantan po- vječne istine i ljepote — za razliku od drugih čisto ložaj? U povjesti Bosne več se je više puta mijenjao utilitarnih i prolaznih vrijednota. 202 TEHNIŠKI V J E 8 N I K Goa. 69. 1942. Zamijeniti stari formalistički slog života novim, laganijim i slobodnijim! Domačica se još uvijek muči primitivnim sredstvima, orač u Bosni još uvi¬ jek ore drvenim plugom, stari rudari su se mučili i kopali zastarjelim spravama, što je sve samo zaro- bljivanje čovjeka. Moderan život sa elektrikom, pli¬ nom, traktorima, elektrifikacij om željeznica, zrako- plovima itd. znači oslobodenje zarobljenog čovjeka — naravno uz pretpostavku, da se blagodati toga života upotrebljavaju u plemenitom smislu. * Sarajevo u pogledu higijensko-stanbene kulture još uvijek živi u feudalno doba: zaostalo, dok je život medutim več ogromnim korakom zakoračao naprijed. Sarajevu treba novih stanova za još oko 20.000 Stanovnika, a da i ne govorimo o reorganiza¬ ciji postoječih stanova na higijenskoj osnovi. Ne- mam nista protiv mušebaka-paravana u prostorija- ma, u kojima ima dovoljno sunca i zraka, ali sam im odlučan protivnik tamo, gdje sunca i zraka nema dovoljno. Higijena je preduslov svakog zdravog i naprednog grada. Protivan sam pretjeranom histo- rizmu. jer sam za higijenski suvremeni grad. Grad je kao čovječji organizam. Ima svoje srce (ku)turnu četvrt), svoj možak (upravnu četvrt), svoj želudac (tržnice i trgovačku četvrt), svoja plu- ča (zelenilo), svoje arterije i vene (komunikacije). U Sarajevu su svi ti organi danas pobrkani i po¬ mij ešani. Treba grad podijeliti u zone, tj. u stan- benu, trgovačku, kulturnu i upravnu četvrt, zatim baščaršiju kao poglavij e za sebe, pa veleobrtni dio, četvrt sa vojnim objektima itd. C i t y u Paveličevu ulicu od Baščaršij e do Ma- rijinog dvora! Tržnice decentralizirati: jedna za Baščaršiju, postoječa neka ostane, jednu kod Alipašine džamije, jedna za novo Sarajevo itd. — pa ih medusobno po¬ vezati prugom za teški ili nočni promet. Sa lijeve obale Miljacke ukloniti vlažne stanove! Za stanbene četvrti su prekrasni tereni u Koševu, na Bjelavama, Sedreniku i prema Poligonu, gdje je zdrav zrak, čitav dan sunce i divni Vidici. Tu podiči individualne porodične domove za obitelji sa mnogo djece izmedu cvjetnjaka i vodnjaka, a za kolektivne zgrade izabrati ravniji teren. Velika zapreka kako za smještaj kolodvora, tako i za njegov spoj s gradom je kompleks logora ispred kolodvora. Treba ga s tog mjesta ukloniti i ovamo smjestiti kulturno i upravno sre- dište s upravnim i javnim gradevinama. šport u dolinu Miljacke prema sarajevskom polju! U sarajevsko polje: zračnu luku, buduče vojarne, veleobrt i radničkestanove! Uopče Sarajevo podij eliti u pojedine samostalne jedinice sa vlastitim poslovnim, stanbenim i radnim Topografska struktura Sarajeva Broj 4—6 TEHNIČKI V J E S NI K dijelovima. Prednost je takve podjele, što bi onda život skladnije bio podijeljen po čitavome gradu. Odrediti širi i uži gradevni rajon izaštitni poj as! Organizmu grada priključiti i bliže trabante, koji služe zdravlju i razonodi: Pale, Trebevič, Ilidžu i vrelo Bosne, te dalje trabante, koji služe radu: Brezu, Kakanj, Vareš, Zenicu itd. PROMET Rasčlanimo promet na unutrašnji, gradski, te prolazni, medugradski, pa promotrimo najprije p r o 1 a z n i promet Sarajeva. Kroz Sarajevo prolazi važna samovozna cesta prema Brodu, Mostaru i Višegradu. Samovozni če promet u skoroj budučnosti imati još veče značenje nego li željeznički — naročito za putnike i sitnu ro¬ bu. Obično se ovakvi putevi vode tangencijalno ria grad, kako bi se odteretilo njegovo središte. Medu- tim u našem slučaju ne preostaje uslijed konfigura¬ cije terena drugo, nego li put kroz grad. Voda najbolje pokazuje, gdje treba voditi tran¬ zitni put u brdovitim predjelima. Gdje si je voda probila korito, tamo je najpodesnije mjesto i za ta- kav put. Ovo napose vrijedi za brdski kraj, kakav je Sarajevo. Sarajevo mora dobiti tranzitnu autostradu! Naj- podesnija bi bila lijeva obala Miljacke. Ali, buduči da je ta obala možda na nekim mjestima preuska, mogla bi se dvopružna cesta podijeliti tako, da jed- na polovica s vožnjom u jednome smjeru bude na jednoj obali, a druga za vožnju u protivnom smjeru na drugoj obali Miljacke. Autostrade su obično s dva usporedna kolovoza od ko j ih svaki ima po 7,5 m ši¬ rine, a izmedu njih je pojas zelenila 4 m širok. U našem slučaju bi pojas zelenila nadomjestila Milja- cka. U svakom je pako slučaju potrebno radikalno proširenje lijeve obale Miljacke, j er je to gradski predio, koji je več i onako za stanbene svrhe manj e podesan. * Rasčlanimo sada unutarnji gradski promet na kolni (robni i osobni) i pješački. Kako je Sarajevo izrazito dugoljastoga oblika, jer leži izmedu dva brda u dolini rijeke Miljacke, to je nemoguče unutar grada provesti ono, što je u svakome gradu najvažnije, tj. prometni kostur u obliku križa odnosno trokuta. Stoga če tranzitni prometni kostur vjerojatno ležati izvan grada, gdje če nastati važan čvor u obliku zvijezde sa tri kraka. Uslijed sličnosti sa čovječjim tijelom mogli bismo takav čvor nazvati zglobom. Robni promet, koji je vezan uz željeznički kolo¬ dvor, večinom danas prolazi Starčevičevom i Pave- ličevom ulicom, tj. kroz najvažnije ulice grada. U budučnosti bi ga trebalo premjestiti uz Miljacku zajedno sa tranzitnim putem, čime bi odteretili Pa- veličevu ulicu. Kolni osobni te pješački promet trebalo bi vo¬ diti odvojeno več prema torne da li vodi u dolnji ili gornji dio grada. Kičmu unutrašnjeg gradskog prometa u dolnjem dijelu grada tvore Starčevičeva i Pavel i- Shema prometnih kostura Natječajni projekt. Nova željeznička postaja Sarajevo. . . ■"i-hri.v- m .'; ■'r? ! i rarn / VV-* ' V • ..Vi-' ... . V* -.v'>•./-•?> *' •• ’ ‘ ‘ 1 i tasiz-'-- l ... Projekt. Nova zračna luka. Sarajevsko polje. Tlocrt hangara čeva ulica. Ovu arterij u trebalo bi preurediti u velegradsku aveniju s dvopružnim prometom. Osim toga oblikovati je prostorno, po analogiji možda s prostorij ama u kuči: ulaz u Sarajevo — kapija — kolodvor, predvorje — Marijin dvor, foyer — Alipašin čvor, dvorana — trg Stjepana Tomaševiča, . ’ bazar bijouterije — Baščaršija, a ostali dio ulice raspustiti u squerove. 204 TEHNIŠKI V J E S N I K God. 59. 1942. GRAFIČNA ANALIZ \ PROMETA PREMA NDTOVIM PROJEKTIMA Dispozicija: KIČMA GRADA SABIRNE CESTE ULIČNA MRE2A NAČIN IZGRADNJE VELEGRAD. Regulacija južnog di- jela Zagreba (teoretska študija). Produženje zelene arterije Zrinje- vac—Sljeme—Sava. Us- postava druge dijago- nalne sabirne ceste analogne Savskoj. Kvadratična ulična mreža u obliku šahov¬ skih polja. Slobodan način izgradivanja. Vi¬ soke stambene kuče u obliku kulisa slobodno smještenih u perivojima BRDSKI GRAD. Regulacija Sušaka. Serpentina istodobno kičma i sabirna cesta grada. Ulična mreža u obliku slojnica, prema konfiguraciji terena. Kratice = stepenaste pješačke staže u smje- ru največeg pada. Iz- mjenični način izgra¬ divanja sa primjenom , PNV (prava na vidik). NIŽINSKI GRAD. Regulacija Novog Sa¬ da. Prometni križ sje- ver -'jug, is tok - zapad. Sabirne ceste i kvadra¬ tična ulična mreža, di- jagondlno smještene prema smjeru glavnih arterija. Izmjenični na¬ čin izgradivanja, mje- šovito visoke i niške sgrade u kolektivnim Deri voj ima. VELEOBRTNO MJESTO Regulacija Zenice. Umjesto dosadašnjeg zaobilaznog brdskog puta izravna dvopruž- na samovozna transit- na cesta po ravnici (kičma grada), koja bi sve urbanističke ele¬ mente medusobno po¬ vezala. Pravokutna uli¬ čna mreža. Stambene čet vrti izvan domašaja tvorničkog dima. KUPALIŠNO MJESTO. .Regulacija Ilidže. Po- stoječu glavnu aleju produžiti ravno do rje- čice željeznice — po¬ gled na Trebevič — ostaviti je samo za pje- šake i odteretiti uspo- rednim samovoznim putevima. Ulična mreža u obliku grananja: di- fprinci laci a prometa. Način izgradivanja: za- tvoreni sokaci vrtnog naselja. STAMBENO NASELJE. Radničko i činovnič- ko naselje u Uijašu. Uz transitni put Brod— Sarajevo samostalno naselje sa kulturnim i gospodarskim središti- ma. Ulična mreža u obliku grananja. Način izgradivanja: vrtno na- selooo Broj 7—9 217 TEHNIŠKI VJESNIK — sve to u istom dučanu! J izvana, dakle, gdje či¬ lima nema, projekcije su poput čilima! To je orij en talni bazar! Sve je tu boja kroz boju, lik kroz lik, prostor kroz prostor: scenografi žive u toj Baščaršiji i jedna kultura priredivanja i gledanja prve vrsti! Svi ovi aranžmani su prolazni — treba ugo¬ diti, udo volj iti momentu, improvizirati čeif na mjestu! čeif u Baščaršiji, gdje se kupuje, čeif u kuči, gdje se stanuje, čeif u kavani, čeif u prirodi — teferič, tako da čovjek zapravo ne zna, gdje da počne: u kuči, kavani, prirodi ili Baščaršiji. * Dandanas je to umijece sastavljanja oblika i boja u opadanju. Nitko im više ne traži izvor- nog smisla, nitko ih ne proži vij ava do srži. Ovim čilimima nedostaje danas izvornih ideja i likovnih senzacija, jer se samo kopiraju po sta¬ rim uzorima. Ogromna je na primjer razlika iz- medu jednostavnog starog pirotskog čilima i da- našnjeg bosanskog. Na starom je Pirotu jasno sti¬ lizirano cvijetno stablo, dok je na bosanskom neki konglomerat cvjetastih elemenata, koji ne pred- stavljaju nikakve pojave u prirodi. Kopira se na pr. uvijek jedan te isti oblik, a da se pri torne nitko ne pita: zašto ovako, a ne drugačije? Prema torne su i o ve tvorbe sve slabije i slabije, što se više udaljuju od svog izvora, svoje prave Svrhe i od originalnog likovnog shvačanja. Ornamenat je na taj način izgubio svoj smi- sao — jer nema više svoje ideje. Današnji čilim bazira pomalo na nekoj slič¬ nosti sa starim uzorima, a pomalo na nekom is- kustvu, da se čilim sa više drečavih šara bolje prodaje. Mora se priznati, da su te šare složene ipak po nekom osječaju, instinktu za harmoniju, boju i lik. Ali dok su stari čilimi nešto prikazivali — isje- čak iz života: oazu, vodu u pustinji, kiosk, drvo, štablo sa pticom — današnji se prikazuj u -više u čistoj boji i u liku — u apstrakciji. Zanimljivo je pri torne, da se ove pojave do- diruju sa nekim konstatacijama iz najsuvreme- nije likovne umjetnosti: Matisse-ov ornamenat je bez prirode, ali on izražava njime slikarski pro¬ blem, jednu kolorističku istinu! Ne može se zanijekati tradicija, koja je u Baščaršiji duboko ukorijenjena. Ali nema tu više dovolj no volje, da se apsorbiraju nove tekovine, nov život i da se sve to ponovno proživi u prirodi — prema svim do danas poznatim stvaralačkim načelima! Jer, su vremeni život ne samo da do¬ življava stare oblike, nego im uvijek nešto i do¬ daj e i dalje ih istražuje. Naprotiv, ovdje nestaje tih novih pogleda i novih ideja, pa sve izgleda kao da vegetira, stagnira i propada. Zbog toga što se ovako radi, što se samo kopira, i nemaju škole za umjetni obrt i tvornice čilimova svoje prave svrhe. 218 TEHNIČKI VJESNIK God. 59. 1942. Današnja Baščaršija je prema životu kao ap- strakcija prema realizmu, t. j. kuliserija, gdje je 'sve neopipljivo. “Svfsu ti odnosi od shvačanja krščanskih naroda. Groblje je krščaninu mjesto tuge i smrti. Kršdanin izbjegava stanovanje u bližini groblja. Dosta mu je da vidi samo neke elemente, koji sači- njavaju krščansko groblje (čemprese, arkade, ža-_) lobne vrbe, črne nadpise nadgrobnog kamenjala pa da osjeti: memento mori! Krščaninu je možda najtužniji dan u godini dan Sviju Svetih, kada po- eječuje .svoje mrtve. Muslimanski grob usred grada odnosno u sa- moj kuči — usred života, li,šen je potpuno tog osje¬ čaja smrti. Ova razlika upada svom oštrinom u oči krščaninu, koji po prvi puta boravi u islamskom svijetu. Muslimanu je uspjelo prebroditi smrt u 'gro/ > bu, dok je krščanin i dalje kultivira. ; Kad ovako usporedujem, ne mogu a da ne spomenem nastojanja arhitekta Plečnika na^. polju arhitekture grobova.^ Plečnikove'težnje se ču- dnovato poklapaju s onim, što su postigli naši mu¬ slimani. c- Plečnik svijesno uklanja sa groba sve elemen¬ te, koji bi u nama mogli pobuditi osječaj smrti: čemprese zamjenjuje brezama, mogile zelenim cvi- jetnim poljanama, črne mrtvačke nadpise živo crvenima i t. d. Odakle ova srodnost? Možda je u toj težnji nešto slavenskog. Dobro bi bilo jednom utvrditi, koliko se odražava utjecaj slavenske duše u našim muslimanskim grobljima. I sad me više ne iznenaduje, kad se sjetim Plečnikovih izjava o muslimanskim grobljima: »Sniježno bijeli kamenovi, svi jednoobrazni, koji se, pošto su bez temelja, jedan drugome klanja- ju iznad zelenih čilimova, koje im tvorec zeleni) travnjaci; — možda su najljepša groblja na svijetu!« U toj jednoobraznosti ima zbilj a nešto lijepo, sredeno, sasvim moderno (standardni oblici!). Austrija je. znala kroz muslimanska groblja otvarati nove ulice ili groblja pretvaratii u parkove. Nova groblja je iz higljenskih razloga smještala na periferiju. Mislim, da to nije samo rad Austrije, več je to put moderne civilizacije uopče: put razuma pro- tiv osječaja, I ja strni tražim, u učinjenom zlu nov način rješavanja. Pri torne mislim na park preko puta zgrade Velike župe. Još malo pa če nestati onih vrtova/koji stih,.: pravilo starog Sarajeva. Mjesto njih če se izmedu kuča stvoriti prijava dvorišta i — ako bude grad- ■ 244 TEHNIŠKI V J E S NIK God. 69, 1942. Trljem lspred Bogoalovlje veličevu ulicu. Tu su u slobodnom prostoru smje- štene Alipašina, Hadži-Idrizova, Kemaludinova i Ferhat-begova džaTnija (od navedenih dvije su več porušene). Sve ove prostore ne bi sfhjeli izgraditi, več bi morali stvarati okolne stijene oko postoječih plastika! Mogli bismo izgraditi squerove t. j. niše, u kojima bi stajale džamije. Squere (u stvari polu- zatvoren prostor) je prema glavnoj arteriji otvoren. Ako squere promatramo sa ekonomskog gledišta, vidimo, da njime dobivamo tri fronte prema ulici umjesto jedne. Osim toga se prizemno prema ulici mogu izgraditi dučani, ako se baš teži za još večim novčanim efektom. Elementi naših squerova bi dakle bili: 1. Višespratne gračtevine u obliku obruča, ko j e stvaraju nišu za džamiju; 2’. u toj niši džamija, koju treba sačuvati; 3. ispred džamije niški prizemni dučani za eks¬ ploatacij u i 4. zelenilo iliperivoj, ko ji sve navedene elemen¬ te veže u cjelinu. .Dosada smo govorili samo o orij en talnim trgo- vima. Prelazimo na trgove u zapadno europskom smislu. Sarajevo naime predstavlja ispreplitanje Is- toka i Zapada. Jedini dosada pošto ječi europski trg u Sarajevu jest trg ispred katoličke katedrale. Ovaj je trg gol. Nema plastike. Nema nečeg, što bi privlačilo. Tre- balo bi ga preurediti. Drveče je najjeftinije. Trebalo bi dakle taj trg zasaditi sitnim drvečem, stvoriti kao neku kolonadu od drveča, koja bi stvarala op tički, zeleni atrij. Trg pred Katedralom Grofička analiza trokutne relacije TRG KRALJA STJEPANA TOMAŠEVIČA Za izradu toga trga služio je Gradskom pogla¬ varstvu Bič man o v projekat, ko ji se osniva na tipično akademskom shvačanju trgova iz 19. stolječa t. j. u parceliranju na manj e nepovezane prostore. Na ovaj način su se zapravo dobila tri trga: 1. Trg ispred Bogoslovij e; 2. podužna aleja ispred crkve i 3. trg ispred časničkog doma. Svaki od navedenih trgova stvara svoju oso vi¬ nu. Jedan od drugog dijeli aleja ispred crkve. Ali ta aleja nema prave orijentacije. Morala bi iči ma- kar koso prema ulici br. I. kako bi dobila neki izlaz. Aleja služi ujedno i kao pozadina spomeniku, ko ji se nalazi u sredini večeg trga, a ispred Bogoslovij e. Medutim spomenik, koji je orijentiran samo prema jednoj strani, kao što je slučaj kod konjaničke fi¬ gure, ne bi smio biti postavljen u sredinu trga, kao što smije biti obelisk, koji sa sviju strana jednako izgleda. Stvara se dakle ista pogreška kao na Jela- čičevom trgu u Zagrebu sa Jelačičevim spomeni¬ kom i na trgu kralja Tomislava sa Tomislavovim spomenikom. BroJ 7—9 TEHNICKI V J E S NIK 245 Neidhardtje predložio, da se Jelačičev spo¬ menik prem jesti u bsovinu Praške ulice, kako bi bio bolje orijentiran (vidi prijedlog Neidhardta u Grad. Vjesniku br. 9 god. 11937.). A spomenik kralja Tomislava u Zagrebu pobu- dio je čitavu polemiku, j er je sa svojim stražnjim dijelom orijentiranj prema kolodvoru. Pitamo se dakle: zar nije sarajevski slučaj ana- logan? Tu je ulica br. I. jednako važna kao i sve os¬ tale, a drveče, koje 1 spomenik-od nje dijeli, jest šest mjeseci u godini bez lišča! Najispravnije bi se bilo pitati, da li je moguče dobiti crkvu u središte trga, jer zapravo je crkva bila razlogom, da se je podigao trg. Neidhardt je dao rješenje, koje ču ovdje protumačiti: Uklonimo li sye, što je na trgu, ostaje prostor nepravilnog oblika, veči prostor pred crkvom i ma¬ nj i pred časničkim domom. Ti prostori se prelij evaju jedan u drugi, a to je neočekivano'moderan prostor! U torne prostoru je crkvu lako optički centrirati trokutnom relacij om t. j. sredstvom, koj im su se služili več i renesansni majstori. Postavimo spome¬ nik u nišu malog trga, ispred časničkog doma, gdje ima ispravno zalede, a prema njemu na mjesto, gdje se osovina časničkog doma siječe sa osovinom Bo¬ goslovij e — bazen. Time crkva dolazi u težište trga! Medutim, pošto je prostor velik, možemo ga umanjiti visokim drvečem t. j. zelenim pilonima (u večim razmacima), izmedu koj ih se otvaraju sve novi vidici. Dakle, dobivamo samo parcijalne po¬ glede na trg, što je kod praznog trga potrebno! Osim gornjega treba trg i povezati — a pove¬ zati ga je moguče jednoobraznošču okolnih zgrada. Povezanost pak kod kuča sa više vlasnika moguče je postiči, ako propišemo izgradnju kolonada svuda u prizemlju. Osim nove zgrade »Spasa«, koja može ostati zatvorenom, morale bi sve kuče na trgu biti izgradene sa kolonadom. Jasno utvrdena prizemlja 246 God. 69, 1942. TEHNIŠKI V J ES NIK dala bi na ovaj način trgu harmoničnost, kojoj se divimo na trgovima Bruxellesa, Venecije itd. Pred Bogoslovijom bila je zamišljena još i tera¬ sa sa govornicom, što je važno kod svakog manife- stacionog trga. Elementi Tomaševičevog trga dakle jesu: crkva, bogoslovij a, spomenik, arkade, zelenilo i voda. Izgleda medutim, da se nije u slučaju toga trga vodilo toliko računa o ispravnom urbanističkom rješenju, koliko o torne, da se dobije što senzacio- nalniji trg. TRG ISPRED DOMA TEHNIČKE RADINOSTI Društvo inženjera u Sarajevu raspisalo je svo- jevremeno uži natječaj za izgradnju Doma tehničke radinosti u perivoju ispred sadašnjeg Ustaškog do¬ ma. Medutim, postupak nije mogao dovesti do do¬ brih rezultata. Dom tehničke radinosti je naime samo detalj u nizu ostalih problema tog prostora. Ispravno bi bilo, da se najprije čitav prostor riješi urbanistički i u torne i;ješavanju da se nade mjesto za Dom i tek tada pristupi projektiranju Doma. U torne smislu je na natječaj odgovorio Neidhardt svo¬ jim radom. Iznosim oshovne misli tog projekta. iPerivoj uz Veliku Županiju i Ustaški Dom to¬ liko je neugledan, vlažan i neprijatan, da u nj skoro nitko i ne ulazi. Treba jtom perivoju dati više sunca i oživjeti ga modemoip i sunčanom arhitekturom. Ispred starih neorenesansnih palača Velike župe i„željezničkog ravnateljstva moguče je smje- Dom tehničke radinosti Dom umjetnostl Forum kulture: Dom za tjelesnu kultura stiti samo arhitektonsku plastiku, koja smije biti najviše jednokatna, sa solarijem. Plastika kuče se ima smatrati horizontalnim relijefom na zemlji. Domu tehničke radinosti ne bi smjeli dati oblik na- jamne kuče, j er je to u suštini niška klupska grad¬ nja. Ni u kojem slučaju ovdje ne bi smio doči kakav višinski kolos! Osim društva inženjera želi i društvo umjetno- sti podignuti svoj Dom umjetnosti sa izložbenim prostorijama. Čovjek se pita: čemu Dom tehničke radijnosti smjestiti osamljeno u zabitan kutič, gdje bi se izgubio, kad bi bilo reprezentativni e smjestiti dvije atrakcije zajedno t. j. i Dom tehničke radi¬ nosti i Dom umjetnosti? Postavimo li oba doma za sebe u razne dijelove grada, dobit čemo dvije važne tekovine, ali bez sna- žnijeg izražaj a. Ako ih, obratno, povežemo u urba- nističku cjelinu, ali da sačuvamo individualnu sa- mostalnost svakog od tih objekata, potencirat čemo njihovu reprezentativnost i stvoriti forum kulture, ko ji če biti lakše povezati i sa gradom i sa gradan- stvom. Domu tehničke radinosti kao i Domu umjet¬ nosti dali bismo trajniju vrijednost sa kakvim mu¬ zejem (za razliku od prostorij a, koje bi služile sa¬ mo privremenim izložbama), čime bi istovremeno bio osiguran društvu i neki prihod. Kroz takav mu¬ zej bi se gradanstvo baš najviše povezalo sa akci¬ jama Doma. Pored zatvorenog izložbenog paviljona treba misliti i na izložbeni prostor na slobodnom. Kad je Meštrovič kao mlad kipar imao u Beču u Secesiji svoju prvu izložbu, savjetovao mu je Plečnik (koji je tada bio takoder na Akade¬ miji), da svoje plastike izloži na otvorenom prostoru. Taj novitet bio je tada za Beč velika atrakcija. Nezaboravan je onaj pogled u atrij Meštrovičevog doma u Gospodskoj ulici u Zagrebu, gdje su pore- dani njegovi radovi. Potreba izlaganja i na slobodnom prostoru je neminovna. Naročito za kipare. Ovakva kolekcija skulptura dala bi našem kiparskom podmlatku pod- streka. Mladi kipari bi i te kako nastojali, da im plastike dobi ju mjesta u ovakvom kulturhom atriju. Potreba muzeja sa izložbenim prostorom na slobodnom važna je suvremena potreba. Osobito kad pomislimo, kako su razbacani kojekuda na pr. vri- jedni arhitektonski elementi, dok bi ovdje mogli biti okupljeni u atriju, gdje bi došli do pravog izra¬ žaj a i vrijednosti. U sklopu navedenih muzeja i domova imali bismo još i trg za manifestacije ispred doma za tje¬ lesnu kulturu. Dakle sve u svemu: Dom tehničke radinosti, plus izložbeni tehnički muzej, sa zatvorenim i otvorenim prostorom za iz- laganje; plus Dom umjetnosti sa umjetničkim muzejem, sa zatvorenim i otvorenim prostorom za izlaganje; plus trg ispred doma za tjelesnu kulturu. Dakle pored kolonada, koje vežu navedene ob¬ jekte medusobno: sedam elemenata. Drugim riječima: Broj 7—9 I TEHNICKI V J E S NIK 247 •Dom tehničke radiriosti - te.hnika = nauka — duh; Dom umjetnosti — umjetnost = srce = duša; Dom tjelesne kulture — tjelesna izobrazba = tijelo — a sve zajedno jedinstven kulturni forum. U meduvremenu je t društvo umjetnosti »Cvije¬ ta Zuzorič« pokrenulo pitanje izgradnje svog pavi¬ ljona. Najbolje bi bilo, kako je razloženo, da se taj paviljon izgradi u sklopu -s Domom tehničke radi- nosti. To bi onda bio Dom umjetnosti, koji bi sa zatvorenim i otvorenim muzejem instituciji dao trajnu vrijednost i osigurao stalan prihod. Ovakav je dom moguče izgraditi i postepeno, t. j. u prvoj etapi samo najvažnije: jednu dvoranu za izlaganje, dvije prostorij e za upravu i stan kučepazitelju — kako to i predvida spomenuto društvo umjetnosti. Ali prilike su bile uske i desorijentacija u po¬ gledu smještaja prilično sveopča. Bilo je čak i struč- njaka, koji su tvrdili, da Sarajevu ne može pomoči ni sredidbena osnova. Pošto ni j e bilo ljudi širih horizonata, ljudi koji bi htjeli promatrati stvari kolektivno, a ne usko, parcijalno i pojedinačno, ljudi, koji bi imali smisla da pristupe široko zasnovanim koncepcijama — odvojilo se je obje akcije: onu za podizanje Doma tehničke radinosti s jedne strane i onu za podiza¬ nje Doma umjetnosti s druge. OD DOMA TEHNIČKE RADINOSTI DO DOMA UMJETNOSTI Koncem 19. stolječa nastala je kod stanovitih skupina um jetnika težnja, da izgrade svoje izlož¬ bene paviljone. Redovno ti paviljoni nisu nikakve velike gradevine, več malena svetišta umjetnosti. Tako su nastali: Secesija u Beču (Olbrich),, Ma- nes u Pragu (Gočar), Jakopičev paviljon u Lju¬ bljani (Fabiani) itd. Takvi paviljoni brzo posta- doše žarištima umjetničkog stvaranja. Redovno ne služe samo likovnim um j etnostima. Na pr. u bečkoj Secesiji izlažu se osim slika i knjige, a održavaju se i plesne priredbe, koncerti itd. Dakle ukratko: tak¬ vi paviljoni mogu postati stjecištima sviju umjetno¬ sti. Društvo »Cvijeta Zuzorič« u Sarajevu željelo je svojim skromnim sredstvima izgraditi takav umjet- nički paviljon. Kada treba skromnim sredstvima postiči ma- ksimalan efekat, treba potražiti pozadinu, koja bi svojim refleksom obogatila podignuti objekat. Tako je izbor pao na bivši Dušanov perivoj kao najsun- čaniji perivoj Sarajeva Perivoj je u bližini Miljacke t. j. vode! U pozadini je vojarna kralja Tvrtka, koja nas svojim rampama i travnjacima sječa na schon- brunsku arhitekturu! Novi paviljon bi u spomenutom perivoju došao na mjesto, gdje se je nalazio kiosk sa kavanicom, a kavana bi se smjestila u prizemlje paviljona. Zamisao paviljona u sklopu sa kavanicom ima prednost, što bi takva kavana postala stjecištem kulturnog i umjetničkog sarajevskog svijeta i ži¬ vota, a umjetnički paviljon bi time postao žarištem toga života. Kavanica u paviljonu ima osim toga i moguč- nost ljetnog plasiranja u slobodnom prostoru, a mo¬ že služiti i kao buffet za vrijeme raznih priredaba u prvom katu paviljona. U prizemlju bi pored kavane, a odvojeno od nje, bile još dvije prostorije za upravu spomenutog društva umjetnosti te vestibul u sredini sa stepe- ništem. U prvome katu bi bili: izložbeni prostor elasti¬ čne osnove, da ga možemo upotrijebiti i za izložbe i za razne druge priredbe. Za razne priredbe su potrebne dvije dvorane: veča i manj a. Manja treba da je tako udešena, da može služiti i kao pozornica za plesne priredbe, kon¬ certe, muziku, literarne večeri, predavanja i slično, dok bi veča istovremeno služila kao auditorij. Mala Umjetnički paviljon Ovijete Zuzorič 248 TEHNIČKI V J E S N IK God. 59, 1942 dvorana bi se od veče mogla odvojitl vratima na posmik i spojiti sa nekoliko stepenica, a eventualno i sa podom u dvije razine. Za izložbe je potreban velik prostor sa četiri zida, koji se može podijeliti niškim pregradama, ku¬ lisama, smještenim slobodno u prostoru tako, da dobijemo veče i manje prostore i niše, več prema vrsti slika i plastika, ko j e se izlažu. Kulise treba da su mnogo niže od stropa, kako bi time zadržali cjelinu i kontinuitet prostora. U prostorij i nam je potrebno što više stijena za slike i maksimalna kon¬ centracija promatrača tih slika. Stoga što manje otvora — prozora u stijenama! Osvjetljenje treba' da je takvo, da ne zablješ- čuje oči i da se ne odrazu j e od izlaganih slika. Da- kle izvor svijetla treba sakriti na način električnog difuznog svijetla. To je moguče postiči dovodenjem danjeg svijetla kroz kontinuirani red prozora u konkavni sadreni pojas (reflektor) u stropu, oda- kle bi se svijetlo odbijalo tako, da niti udara u oči, a niti se odrazuje sa promatranih slika. Sredinu prostora bi trebalo osim toga psvijetliti nadsvjetlom pomoču laterne u krovu. Pristup iz dvorane na terasu stepenicama. Na terasi izložba skulptura. Za slikarsku iz- - ložbu i malu plastiku — apsolutna koncentracija: zatvoreni prostor.’Za veliku plastiku: Slobodan pro¬ stor vani. Kiparski simboli dali bi krunu arhitek- tonskoj koncepciji i stvorih bi silhuetu spram ulice. šema rastenja ’ paviljon^ (Oorbusier) Situacija Smjer hodanja se u paviljonu nigdje ne smije križati. Pristup u prizemlju u sredini. Zatim spi¬ ralno obilaženje u katu i na terasi tako, da se po- sjetilac nikad ne vrača na isto mjesto. Povratak sa terase bio bi posebnim vanjskim stubištem od¬ nosno rampom. * Vanjsku arhitektonsko - plastičnu koncepciju mogao bih označiti slijedečom trodjelnošču: 1. Miljacka sa bedemom ciklopskog zida; 2. Slobodno stoječi umjetnički paviljon; 3. Iznad svega vojarna sa okolišnim vijencem Prikazat ču još i pristup iz grada do samog paviljona. Najprometniju pješačku arteriju Saraje¬ va (Paveličeva ulica — Baščaršija) trebalo bi iz- ravno povezati s paviljonom tako, da se gradani Sarajeva več izdaleka upozore na kulturnu usta- novu, čiji cilj je kulturno unapredivanje gradan- stva. Poželjno bi bilo, da se to kulturno žarište smjesti tako, da se vidi iz glavne arterije. Urbanistički bi se to donekle moglo postiči tako, da se produži čikma pokraj Bezistana duž još neizgradenog novog Tašlihana i uz Gradsku štedionicu na več postoječu čikmu malog pješač- kog mosta u obliku kineskog brvna preko Miljacke u pravcu perivoja do umjetničkog paviljona. Prelazeči Miljacku, t. j žuboreču vodu, plazi¬ mo ovako u zeleni perivoj do paviljona, koji je u prizemlju sav raspušten u kolonadu, kako bi se do¬ bilo što više pokrivene terase za kavanu ispod pa- viljpna za vrijeme vremenskih nepogoda. Dakle intimni, društveni život u prizemlju, u kolonadi kavanice; totalna koncentracija u izložbe- nom prostoru u I. katu; rasterečenje na terasi, u iz¬ ložbi velikih kipova u slobodnom atriju, gdje se pla¬ stika projicira prema nebu i zelenilu okolišnih br- da, na kojima su kučice razasute poput dječjih igrački — j edinstven okoliš sa vanrednim pano¬ ramama u prekrasni orijentalni vrtni grad, koji se stepenasto uspinje prema Trebeviču i Poligonu! I sva ta raznolikost doživljaja ima samo jednu svrhu: propagiranje umjetnosti! TREČA VARIJANTA Nije isključeno da se i izborom mjesta u spo- menutom perivoj u uz Miljacku takoder naide na zapreke i nerazumijevanje. Stoga još kao zadnju varij-antu predlažemo mjesto za paviljon u perivoju nasuprot Gradske kavane ili pored Park-kavane. Uz male promjene bi za ovakvo mjesto mogao pro¬ gram ostati isti. Ukratko dakle, radi se 6 tri varijante: Varijanta I: Umjetnički paviljon u sklopu sa Domom tehničke radinosti iza Velike županije a iispred Doma za tjelesnu kulturu. Varijanta 11: Umjetnički paviljon u sredini Pe¬ rivoja ispred vojarne kralja Tvrtka. Varijanta III: Alternativa A: Umjetnički paviljon u pe¬ rivoju naspram Gradske kavane, iznad vodoskoka, Broj 7—9 TEHNIČKI V J E S N I K 249 na uzvisini, sa stepenicama do Svačičeve ulice. Ov- dje bi trebalo prokrčiti nešto drveča, kako bi se. dobilo više sunca. Alternativa B: Paviljon u perivoju po- kraj Park-kavane, gdje u perivoju več postoji Slo¬ bodan prostor, koji je dosta sunčan. Spomenute alternative imaju još i tu pred¬ nost, što bi s njima paviljon stupio u središte grad- skoga života. Obraden je u glavnom smještaj sa urbanistič- kog gledišta. Detaljnom rješavanju paviljona mo- guče je pristupiti tek onda, kada bude konačno utvrdeno mjesto njegovog podizanja. DOM TJELESNE KULTURE PROGRAMSKI DIO Iz raspisa za natječaj idejnih skica za grad- nju bivšeg Sokolskog doma (D. T. K.) . Situacija. Zemljište, na kome se ima dom izgraditi, nalazi se u središtu grada u jednom blo¬ ku izmedu obale Miljacke i Ulice Sandalja Hra- niča, a iza Velike župe i Ravnateljstva željeznica. Blok je na sjevernoj strani, na obali Miljacke, več izgraden gimnazijom u ;slobodnom sistemu gradnje. Gradilište se nalazi na južnoj strani bloka u Ulici S. Hraniča, koja |se izgraduje u zatvorenom načinu gradnje. Iza Velike župe i 'ispred susjednog ugla gra- dilišta prostire se perivoj (forum kulture), koji Gradsko poglavarstvo kani proširiti iza Ravnatelj¬ stva željeznica, a za jedan dio ispred budučeg Do¬ ma. Zemljište je dakle sa tri Strane slobodno. Duža strana mu je na Ulici S. Hraniča 70 m, a ostale dvije u popriječnim ulicama po 40 m dugačke. Po¬ vršina zemljišta je 2.860 m-. ♦ Program prostorij a. Radi bolje pregled¬ nosti podijelit ču prostorije D. T. K. u četiri grupe: 1. prostorije za tjelovježbu i tjelesnu kulturu: vestibil 80 m 2 ; velika vježbaonica 400 (600) m 2 , mala vježba- onica 100 (150) m 2 , prostorije za sprave 30 m-; dvije garderobe s tuševima, umivaonicima i nužnicima odvojeno za muške i ženske, garderoba za naraštaj 40 m 2 , garderoba i soba za prednjake 20 m 2 ; eventualno kupalište u suterenu sa 15 tuševa, potrebnim garderobama i jednim bazenom za pli- vanje veličine 150 m 2 . . 2. Prostorije za priredbe: Svečana dvorana za zabave i priredbe 400 (600) m 2 sa galerijom, ložama, komorom za kino i operatera, sa pozornicom, potrebnim ložama za glumce i sobom za muziku 50 m 2 ; foyer, buffet i kavana oko 50 m 2 . 3. Društvene i administrativne prostorije:. 3 kancelarije za društvo od po 18 m 2 ; 3 uredske sobe za župu od po 18 m 2 . soba za sjednice 50 m 2 i tjelovježbarski mu¬ zej 30 m 2 . 4. Stanovi: stan za nadzornika doma, 2 sobe, kuhinja, kupaona i nusprostorije; Bazen — dom — jablanovl stan za podvornika, soba, kuhinja i nuspro¬ storije; dvije sobe za tečajce. Ostalo. Dom mora biti monumentalan i re- prezentativan. Najviši vodostaj podzemne vode 2,00 m. * Os v rt. Iz programa se razabiru sve moguče težnje i želje, koje nadmašuju glavnu svrhu takvih domova t. j. da služe tjelesnoj kulturi. Iz sviju tih želja je teško stvoriti organsku cjelinu. Drugo pitanje, koje se posebi,ce odnosi na naš slučaj, jest pitanje zemljišta. Domove za tjelovježbu trebalo bi graditi na prostranim zemljištima, blizu vrtova i šuma, po mogučnosti i blizu tekučih voda. Predmetno zemljište nije dovoljno veliko i nalazi se u središtu grada. Da je zemljište nedovoljno, morali su uvidati t sami raspisivači natječaj a, tra- God. 69, 1942 Ponutrlca vježbaone Voda Rasplet života u domu BroJ 7—9 TEHNIŠKI VJESNIK 251 H .fini Postoleči dom Protuprijedlog LEGENDA: 1*0DRUM 1 Dvorana za muztku. — 2. Orkestar. — 3. Garderobe za seske. — 4. Garderobe za ženske. — 5. Podrum upravite¬ lj*. — 6. Spremište. za stolice. — 7. Sklonište od zračnog napadaja. — 8. Gorivo. — 9. Centralno grljanje. — 10. Ra - Oionlca. — 11. .Rezerva. — 12. Bazen za plivanje. PRIZEMLJE 1 Spiralno stepenište za solarij. — 2. Pozoruica. — 3. šap* ulac. — 4. Stepenice za tjelovježbarske priredbe. — 6. Or- trjtar. — 6. Kulise. — 7. Muški zahodi. — 8. ženski zaho¬ di. — 9. Svečana dvorana. — 10. Vestibul. — 11. Gardero¬ bi. — 12. Spavača soba portira. — 13. Dnevna soba por- ilra. — 14. Vestibul. — 15. Prednjači. — 16. Sprave. — 17. ital« vježbaona. — 18. Velika vježbaona. — 19. Bazen za pilranje. Uzdužnl presjek Podrum Prižemi j e t KAT I t Spiralno stepenište za solariji — 2. Pozornica. — 3. Lut- <;no kazalište. —■ 4. Recitator. :— 5. Dvorana. —- 6. Reflek¬ tor. — 7. Balkon. — 8. Lože. — 9. Balkon svečane dvara- « — 10. Balkon vježbaone. — 11. Foyer. — 12. Buffet. — , 13. Garderoba. — 14. Garderoba. — 15 Svlačioha za ženske. - 16. Praonica sa tuševima. — 17. Zahodi za ženske. — 18. .'vbodi za muške. — 19. Praonica sa tuševima za muške. — .0 Praonica nogu. — 21. Svlačiona za muške. — 22. Nadvi- ivnje male vježbaone. I kat 11. KAT 1. Spiralno stepenište. — 2. Plimsko platno. — 3. Dvorana *» sjednlce. — 4. Ventilacija dvorane. — 5. Ventilacija vje- "oaone. — 6. 7. 8. Društvene matične prostorije. — 9. Za- <11. — 10. Pomočni prostor. — 11. Kino-komorica. — 12. Reflektor. — 13. 14. 15. Društvene župske kancelarije. — 16 . Garderoba. — 17. Predavaona za tecajce. — 18. Praoni- sa tušem i zahodlma. — 19. Spavaona za tečajce. ‘-OI.ARIJ > Spiralno stubište. — 2. Kuglana. — 3. Ping-pong. — 4. Društvena terasa. — 5. Terasa za upravitelja. — 6. Spavača »a upravitelja. — 7. Dnevna soba. — 8. Kupaona. — 9. Kuhinja. — lo. Predsoblje. — 11. Ventilacija dvorane. — ■ ~ Dimnjak za centralno grljanje. — 13. Akumulatori. — 1«. Transformator. — 15. Radiona. — 16. Stepenice sa za¬ bodem. — 17. Solarij za muške. — 18. Solarij za ženske. 19. Solarij za tečajce. — 20. Stepenice. Solarij 252 TBHNICKI VJBBUIK God. 59, 1942. žeči što man ju izgradenu površinu, kako bi što više zemljišta ostalo za ljetno vježbalište. Vjerojatno su predmetno zemljište izabrali radi reprezentacije, jer je u središtu grada, a povoljnijim nisu raspo- lagali. IDEOLOŠKI DIO (Po natječajnom projektu arh. J. Neidhardta) Konstrukcija. Arh. Neidhardt dao je rješenje u obliku hangara, t. j. zgrade, koja je smje- štena na sjeverni kraj zemljišta i koja se čitavom svojom južnom stranom otvara u vježbalište. Ovakvom se konstrukcijom dobiva 110% povr¬ šine za vježbalište, što nije paradoks! Računajmo: 60% zemljišta + 25% vježbaonica i dvorana, koje se dizanjem stakla na južnoj strani hangara mogu pripojiti vježbalištu, plus još 25% solarija na krovu hangara, koji je stepenicama vezan za vježbalište, dakle sveukupno 110%. Glavne dvije skupine prostorija D. T. K., t. j. prostorij e za vježbu i priredbe, smještene su na južnu stranu hangara, dok su šve ostale prostorij e u etažama na sjevernoj zatvorenoj ulično j strani hangara. Raspon hangara iznosi sa južne otvorene strane ’ 55 m. Svladan je željeznom rešetkastem- konstruk- cijom, koja leži na 5 stupova. Ovakovo rješenje nije proizašlo iz nekih for- malističkih težnja, nego iz želje, da se što bolje za- dovolje potrebe. Idejni temelji: Ali kultura tijela prevladuje, ona je pri¬ marna briga takvog doma. Priredbe su tek od drugostepenog značenja. * Počnimo dakle s kulturom tijela. Za nju su potrebna 4 preduvjeta: zemlja, vo¬ da, sunce i zelenilo. To su ujedno elementi, od ko j ih u takvom slučaju treba stvoriti ar- hitekturu! 1 ) Zemlja. Tijelu treba gibanja! A za gibanje treba prostora! U našem slučaju smo ga dobili prelijevanjem prostora u prostor. Današnja tehnika to dozvo- ljava: pomicanjem, dizanjem' i spuštanjem vrata, a prema potrebi, lako nam je proširiti vježbaonicu, ako nam je premalena, u svečanu dvoranu — ili obratno. Dvorana za priredbe je naime u ovakvom domu od više skup prostor, jer se rijetko upotreblja- va — a pozornica i sjedala mogu biti i pomični. Bio bi znatan gubitak, kad bismo vježbaonicu upotrebljavali samo zimi. Treba je dakle osnovati tako, da je možemo zajedno sa dvoranom ljeti otvo- riti u vježbalište pod vedrim nebom. Jer i vježbali¬ šte je prostor, samo što nema krova! * 2) Sunce. Tijelu treba sunca! Najpodesnije mjesto za sunčanje jesu terase na krovovima. To su onda pravi viseči vrtovi! Zo- vemo ih solarij ima. ŠEMATSKI PRIKAZ GIBANJA TIJELA U DOMU Postoječl dom — monotonija Protuprijedlog — ritam 7.r.nii|A U središtu suvremene arhitekture je čovjek i pitanje te arhitekture je problem društvenog raz¬ voja. Relacij u izmedu čovjeka i doma može se pri¬ kazati slijedečim analogijama: jedan čovjek = individuum; jedan prostor = čelijica više ljudi — zajednica; više prostorija = dom. Dakle dom služi ljudima. A šta oni rade u tak- vim domovima? Vježbaju, t. j. njeguju ili kultivi¬ raj u svoja tijela, katkada se i natječu, pa onda pri- dolaze gledaoci, koji prate igru. Dakle aktiv i pasiv: vježbač i promatrač — vježbalište i auditorij. Solarij može služiti i kao javno kupalište, pri- stiipačno iz vježbališta spiralnim stepenicama i s ulice preko glavnog stepeništa, koje je neovisno od ostalih prostorija doma. Tu su smješteni stanovi D. T. K. na sjever¬ noj strani iznad hangara, a osvijetliti ih možemo s južne strane preko solarija. Tu je i komora za ki- nooperatera, tako, da mu je izravno omogučen izlaz u slučaju požara. * 3) Voda. Tijelu treba vode! Jedna od najzdravijih tjelovježbi jest skakanje u vodu i plivanje! Zatvorene bazene za plivanje DroJ 7—9 TEHNIČKI V J E S N I K 253 Kino na slobodnom Projekt Higiea. Ured za osiguranje radnika u Sarajevu imamo u javnim kupalištima. Bazen D. T. K-a mo- rao bi biti pod vedrim nebom! Rimski bazen, koji program traži »eventualno« u suterenu, nije obliga- tan, ali je ovdje po najboljem uvjerenju smješten na vježbalište. Bazen pod vedrim nebom više odgo- vara športskom duhu, nego li bazen u zatvorenom prostoru — a služiti može i za vodne priredbe, ko j e se onda mogu promatrati iz dvorane. Ljestva za skakanje je tu simbol športske vje- štlne! * 4) Zelenilo. Tijelu treba zraka! Zelenilo je sinonim za zrak. Drveče naime diše i pri torne čisti zrak. Najidealnije mjesto za D. T. K. bila bi šuma. Skučen prostor u gradu ne dozvoljava iiam da ražvijemo površinsku šumu — treba nam dakle visinskog drveča: aleju od jablanova ili ka¬ nadskih topola — visinsku šumu, koja bi se prote- zala od doma pa do gimnazije. Njome bismo pove¬ zali čitav blok u jednu urbanističku cjelinu. * Dozvolite mi sada, da vas pratim po torne do¬ mu. Zamislite si Zdravo, mlado tijelo, koje se kreče po zemlji tamo amo, pa se onda kao u vrhuncu igre popne u zrak, iz ?raka spusta u vodu, a iz vode uz- diže na sunce: kakvo li je to stepenovanje životnog impulsa, kakva satisfakcija i na kraju odmor! Pa zar to nije prostorna ideja u pokretu! To je pravi život, veselje, plastika, dinamika i dramatički rasplet! Za razliku od doma, kakav je program za- mislio i kakav je jury želio i kakav je izgraden t. j. doma sa zatvorenim vježbalištem, zatvorenim baze¬ nom i bez solarija. Pa zar je zaista svejedno, da li u dom ulazimo s veseljem ili mehanički? Pokretne snage suvremene arhitekture su za¬ nos, veselje i pasija— dok programi kao da nas samo koče u razvoju, napretku i životu! Preostaju nam još priredbe t. j. pitanje auditorija i aktera, svečane dvorane i pozornice. Dvorana za priredbe je pristupačna po¬ sebnim ulazom iz ulice, pa se u njoj mogu priredi- vati razne priredbe neovisno od života u ostalim di- jelovima doma. Pozornica u dvorani je pokretna i opremljena stepenicama, da se na njoj mogu prikazivati i gim- nastičke figure i da bude što intimniji odnos izmedu auditorija i aktera. Srednji dio pozornice moguče je i otvoriti, pa dolnji prostor upotrijebiti za orke- star. A pošto je pozornica pokretna, moguče ju je i premjestiti pa priredbe održavati: ili u samoj dvorani ili .na vodi ili pod vedrim nebom, kada svi prostori služe priredbi. * Ostalo: Dom je smješten na sjevernu stranu zemljišta tako, da počasni ulaz dolazi u osovinu bu- dučeg perivoja. Ulaz je nešto monumentalan, kako to traži program. Osim orkestra i dolnjih prostorija sve su prostorij e izvan zemlje. NEBODER—PAVELIČEVA ULICA—BAŠČARŠIJA NEBODER Neboderi su amerikanskog porijekla. Rodila ih je nezasitna težnja pojedinaca za iskoriščavanjem zemljišta. Rodno mjesto im je New Y ork. Tu kroz uzak poj as zemlje prolazi sva trgovina; tu je zem- ljište neobično skupo, pa ga eksploatiraju do kraj- njih granica, bez obzira na promet, higijenu i čo- vjeka. Neboderi šu produkt velegrada. Moderni ih arhitekti, koji se bave gradnjom velegradova, upo- trebljavaju u težnji, da time, što grade u visinu, oslobode zemljište ispod nebodera za komunikacije i da što više zemljišta izmedu nebodera ostave za parkove. Moderni arhitekti zamišljaju nebodere ne jedan tik uz drugi, več u razmacima od po 200 do 400 metara! Neboder je 10, 20, 40, 60 puta ista osnova, a prema broju spratova 100, 1.000, 10.000 puta isti prozor. Dakle: s jedne Strane konstruktivni pro¬ blem, a s druge šematizam. Uz put nekoliko riječi i o ekonomičnosti ne¬ bodera. Neboder kvadratične osnove, kakav bi tre- bao biti sarajevski — Kemaludinova kula — ne isplati se, j er mu otpada odviše prostora za ko¬ munikacije, a premalo na korisne prostorij e. Ren- tabilnija bi bila dugoljasta osnova. U bivšoj Jugoslaviji je prvi neboder bio t. zv. ljubljanski, koji se nije nikako rentirao. U pro¬ jektu je bio zamišljen sa samim uredima, ali su 254 TEHNIČKI VJESNIK God. 60, 1042. se oni kasnije pomalo morali pretvarati u stanove. Koci nas naime ljudi neče uredske prostorije (kan- cclarije) iznad prvog kata. I dok su iznajmljene uredske prostorije nosile u ono vrijeme godišnje 1.000 din na m 2 , stanovi su nosili samo 140 din. Dakle omjer prihoda je kao 1:7. Na taj se način ljubljanski neboder nije isplačivao ni sa 1% go¬ dišnje. Dosta je zanimljivo znati, kako je nastao taj neboder. Uprava Mirovinskog fonda mislila je ogra- ničiti sredstva gradnje time, što je Ljubljančanima propisala gradevnu površinu. Ljubljančani su to mimoišli tako, da su površinu zadržali, a zgradu izgradili u vis. ♦ Da je bar sarajevski neboder projektiran na uglu bloka kao ljubljanski — ili, da je u osovini Paveličeve ulice, na mjestu Zemaljske banke, mo- gao bi postati point de vue, simbol našeg Sarajeva! Ovako se diže negdje usred bloka, bez pravog prijelaza iz predgradnje. Vidici su ovdje odviše kratki, pa nas podsječaju na pojave iz Niirnberga i Innsbrucka, na ostatak viteških gradova, german¬ ski srednji vijek i gotiku. Ima stvari u svakom gradu, koje sačinjavaju njegovu fizionomiju i ličnu notu. Tu ličnu notu treba svakako poštivati i respektirati. Po to j noti razlikuj u se helenistički od got¬ skih gradova. Sarajevo pripada po svojoj fiziono- miji helenističkoj kulturi, 'pa bi se s vi drugi mo¬ menti morali podrediti njezinoj strukturi. Hočemo graditi neboder, a pridržavamo staru širinu ulica od 10—12 m. Sarajevo još, hvala Bogu, toliko ne oskudijeva na zemljištu, a graditi u vi- sinu se i ne isplati. Budimo iskreni i priznajmo, da se tu radi o forsiranom efektu američkog porijekla, ko ji nema ništa zajedničkog sa našim ambijentom, sa našom prirodom i našom okolinom. Nameče se pitanje: čemu od zapadne kulture uzimati samo ono, što ne odgovara ovoj okolini; zašto da od te kulture ne preuzmemo ono, što nam zbilj a odgovara? Otkada je Austrija okupirala Bosnu, Saraje¬ vo je urbanistički polagano počelo propadati. Ali to nije samo sudbina Sarajeva, več sudbina svih orijentalnih gradova (Fez, Alžir, Tanger i t. d.), ko ji su postali manj e više kolonij alnim gradovima. Ne radi se tu o stilovima, radi se o pristupa- nju iskrenom rješavanju problema. Ne radi se ni o samom Sarajevu ni o islamsko j arhitekturi — več gotovo o svim našim gradovima! Zadnjih desetlječa smo i te kako rušili posto- ječe zgrade u našim gradovima, mijenjali izgled tih gradova, a mjesto porušenih podizali zgrade,. koje su mnogo gore od porušenih. Sve pod izgo¬ vorom modernosti! Kad bi se ovako produžilo, brzo bi se izgubila ljepota i osebujnost naših gradova, brzo bi se ti gradovi pretvoriti u velike moderne kaznione, a ulice gradske bile bi samo hodnici tih kazniona. ■ I tu treba utvrditi, da se tendencije prave mo¬ derne arhitekture čudnovato poklapaju s tcndenci- jama orijentalne arhitekture, s jedinom možda razli- kom, što moderna arhitektura gradi u suvremenom materijalu, dok su orijentalne gradile u čerpiču i drvetu. Osim toga, naravno, moderna arhitektura uzima u obzir sve tekovine današnje higijene, sav moderni komfor. Ali to u principu ništa ne mi- jenja samu stvar. Pogleda j mo staro Sarajevo: vrtni grad, tera¬ sasto grupirane kučice sa slobodnim vidicima, k torne još problem prostora lijepo riješen, pa priro¬ da, posvuda drveče ... Nije pri tom važno, da li čemo stare zgrade obnoviti u starom stilu sa modernim' komforom, nego je važno, da li čemo od staroga znati očuvati neke principe, koji su naši i suvremeni. PAVELIČEVA ULICA Nije potrebno da svaki arhitekt bude i urba¬ nist — ali je neminovno potrebno, da se prilagodi urbanističkoj slici! Poj edinca arhitektu možemo i opravdati, ako urbanistički slabije smjesti pojedinu zgradu. Ali nikako ne možemo opravdati gradska poglavarstva, koja nemaju regulacionih, osnova, a nisu sve po- duzela, da na vrijeme dodu do takvih osnova. Zad¬ njih se desetlječa u našim gradovima mnogo gra¬ dilo. Bez sredidbenih osnova su time samo otešča- ne ispravne regulacije. Nisu tu u pitanju samo uski privatni interesi — več čitav kompleks pitanja, koja sva duboko zadiru u interese sviju gradana. Dopustimo li, da svaki gradi samo po vlastitim interesima, brzo čemo dobiti grad kao sa vodenom glavom, grad pseudoekonomije. Jer grad sa raznolikim svojim potrebama nije ništa drugo nego živ organizam poput čovje- čjeg tijela. Taj organizam mora odgovarati: higi- jenskim, ekonomskim, prometnim i urbanističkim potrebama i zahtjevima, a sve to mora zajedno sačinjavati jedinstvenu ejelinu. Na žalost se u Sa¬ rajevu ne os ječa j edinstvena i ejelovita regulator- na volja. S vi napredniji gradovi imaju točno odredene predjele ili zone za trgovinu, upravu, industriju, stanovanje i t. d. Kod nas je sve to pobrkano, bez pravog reda — kaos, a taj kaos produžlvati, znači upropaščavati grad. U ovakvim prilikama bez regulacionih osnova posve je razumljiva desorijentacija, koja nastaje uvijek, kada na pr. treba izabrati mjesto za kakvu novu javnu zgradu. Nedavno je takva desorijenta¬ cija nastupila u Sarajevu, kad je pokrenuto pita¬ nje novog kazališta. I samo u torne ex lex stanju moguče je poje- dincima mimoilaziti i izigravati opče interese i graditi samo i isključivo prema svojim privatnim probitcima i u svoju vlastitu korist. Glavna arterija i pluča Sarajeva je Paveličeva ulica. Ako dozvolimo, da nam ta pluča zakržljaju, uvenut če nam takoreči i ostali grad. Broj 7—9 TEHNIČKI VJESNIK 255 Svuda, gdje je u trgovačkom dijelu grada, city-a, jak pješački i trgovački promet, treba iz- bjegavati koridor — hodnik — kanal — ulicu, pa stvarati što ljepše i što veče površine — prostore — oko glavne gradske arterije. Na taj način čemo dati oduška city-u, što je od neprocjenjive vrijed- nosti za zdravlje gradana, a da o potrebama pro¬ meta i ne govorim. • Zamislimo iz Paveličeve ulice uklonjeno još i drveče, ono ispred Alipašine džamije, pa ispred Be- gove džamije i t. d., ostat če sama pustoš i razva¬ line. Svako pošto ječe drvo, ko j e raste usred grada, 10 do 20 metara visoko, od neprocjenjive je vri- jednosti za gradane, pa bi ga upravo zakonski tre- balo zaštititi. Danas je još moguče birati: ili koridor-ulicu ili prostomu ulicu, t. j. ulicu, koja se na poj edinim mjestima, gdje je to moguče, proširuje u prostore u obliku meandera. Predlažemo i tražimo prostor- nu ulicu, je r za takvo rješenje ima Paveličeva ulica sve ptedispozicije od Marij inog dvora do Baš- čaršije. Odlučno smo protiv koridorske ulice, t. j. legla prašine i tuberkuloze. U Paveličevoj ulici i uopče u sarajevskom »ci- ty-u« trebalo bi zabraniti svako gradenje, dok Sa¬ rajevo ne dobi j e svoju regulacionu osnovu! Ovakva zabrana ne bi bila nikakav sarajevski specificum. Neki vlasnici zemljišta u Zagrebu su i po šest go- dina morali čekati na gradevnu dozvolu jedino iz razloga, što regulaciona osnova još ni j e bila go¬ tova. Forsirane i nedovoljno promišljene gradnje mogu naime više škoditi nego li koristiti razvoju grada. BAŠČARŠIJA Baščaršija sarajevska bila je nekad gradsko trgovačko središte, gradski city. Medu tim je s vre¬ menom trgovina prešla u Paveličevu ulicu. Baščar¬ šija je umrla kao city. Od toga je ništa'više ne može spasiti. Težnja, da se opet od nje stvori city, bila bi protivna prirodnom razvoju, bila bi bez pra- voga smisla. Baščaršiju nije moguče održati kao neko trgovačko središte, ali je u njoj i te kako moguče zadržati malog obrtnika! Ali naravno i obrt se mora prilagoditi opčem napretku i opčoj težnji za napretkom; i on se mo¬ ra u izvjesnom smislu modernizirati. Baščaršija je u prvom- redu higijensko pita¬ nje — svi drugi principi, ko ji su sada tamo prove- deni, ispravni su i takoreči moderni! Ulaz u Bažčaršlju 256 TEHNICKI V J E S N I K God. 59, 1942. Pa zar Baščaršija ne podsječa, kad se njome prolazi, na modemu veliku trgovačku kuču, gdje se može kupiti sve i sva! Zar po mnoštvu proizvo¬ da, koji se tu nude na prodaju, ne podsječa n. pr. na »Kastner i ohlera« u Zagrebu, samo s tom raz- likom, što u Baščaršiji ima mnoštvo vrijednih ma¬ lih obrtnika, koji izlažu svoje vlastite rukotvorine, dok je tamo samo jedan vlasnik, koji prodaje vele- obrtne proizvode. Prolazeči Baščaršijom, čovjek kupuje. Cesto ne toliko iz potrebe, koliko takoreči iz epidemije, život Baščaršije animira na kupovanje. Daleko sam od turističke romantike, daleko od sentimentalnosti i fantazije. Težnja mi je sa¬ mo da polazeči od urbanističkih principa ne pod- cijenim ni turističko-ekonomske momente. Jer Baš¬ čaršija je i prvorazredna turistička atrakcija. Ona je trgovačka kuča pod otvorenim nebom — orijen- talni bazar — skladište prerazne robe, razvijeno horizontalno. U ovakom bazaru se ne isplate stanovi iznad prižemi j a. Zemljište treba iskoriščavati vodoravno samo za dučane, kao kod kakve tržnice. U bazaru nitko ne stanuje osim možda putujučih trgovaca. Kolubara-han se ni u kojem slučaju ne bi smio izgraditi više od jednog kata. Nema tu mjesta veli¬ kim palačama, jer ove trebaju širokih ulica. Sve je tu samo veliki bazar sa uskim uličicama i niš¬ kim kučama. Ne spada ovamo ni kolni promet, če¬ mu sa kolima saobračati unutar trgovačke kuče? Glavni promet neka se odvija po periferiji čaršije! . Kao jedinstvenu cjelinu treba promatrati Baš- čaršiju i kao cjelinu je sačuvati odnosno pretvo¬ riti u moderan bazar. Novi Tašlihan bi trebalo riješiti kao višesprat- nu zgradu, ko j a če zatvarati zabate novog grada prema čaršiji — sve ostalo moralo bi ostati niško i otvoreno: male radnje sa modernim sanitarnim konforom! BAŠČARŠIJA (DALJNJA ANLTERNATIVA) Raspravljanje o Baščaršiji, kako je prikazano u prijašnjem poglavlju, navelo je arh. N e id¬ il ar d ta, da prouči daljnje mogučnosti. Tako je nastala nova alternativa. Ona je samo pokušaj, da se nade put, ko j im bi trebalo tražiti ispravno rje- ■i šenje tog važnog sarajevskog problema. Alternativa 'je idejna skica, ko j a ne isključuje i druga rješenja. DIAGNOZA. Prolazeči kroz čaršiju, moramo doči do spozna- je, da ova mala, niška, pitorna čaršij-a — čaršija na dohvat ljudske ruke, sa niškim i malim dučančiči- ma, koja svojom čeramidom treperi spram neba, sa jednokatnim hanovima iznad tih niških dučančiča i sa mnogobrojnim kupolicama i kupolama, pa mina- retima i jablanima i onim kruškastim završetcima povrh minareta — iz dana u dan mijenja svoju fi- zionomiju. Staru čeramidu, taj bitno lokalni krov, sve više zamjenjuje industrijski crijep, koji je više ružan nego li lijep. čovjek u tim dučančičima sve više prelazi iz čučečeg stava u sjedeči, iz uzvišenog poda na stolicu, a u vezi s time mijenja se i uredaj i izraz samih dučana. Dučančiči se sve više zatvaraju os- takljenom merkantilnom stolarijom. Ovako je to več danas sve jedno s drugim pobrkano. Još koju go- dinu, pa če Baščaršija izgledati kao ropotarnica. A da ni ne govorimo o neodrživim higijenskim prilikama. Gdjegod zavirite u avliju — svuda zau- dara po plijesni i gnjiloči, a množina nočnih živo- tinjica i posred bijela dana plazi po zemlji. Pa, ako još k torne konzultiramo liječnike, va- trogasce, stručnjake za osiguranja, instalatere te konačno same obrtnike i trgovce, koji u Baščaršiji žive, svi če nam govoriti o neodrživom stanju, koje ovdje vlada. Tako bi na primjer liječnik prigovorio zbog krovova, koji prokisavaju, zidova, ako ih uopče ima, koji da su pretanki, prostorijama, da su zbog toga zimi strahovito hladne. Ima tu čak prostorij a bez svijetla i ventilacije, bez vode i prave čistoče. Zbog toga da dolazi do raznih bolesti, do išijasa, reume i tuberkuloze. Liječniku bi se pridružio vatrogasac i savjeto- vao rušenje, jer da su svi ovi dučani iz drveta, t. j. od grade, koja je i te kako opasna zbog požara, pa skoro svake godine ugrožava čitavu gradsku četvrt. Vatrogascu bi se priključio stručnjak za osigu¬ ranja u pogledu gradnje i požara, pa bi još dodao i primjedbe o drvenim kapcima, koji da nisu ni iz daleka dovolj no sigurni od provala, itd. Pa i sam obrtnik i trgovac, koji živi u Baščar¬ šiji, mogao bi mnogo toga kazivati, kako pod sa- dašnjim uvjetima ne može konkurirati modernoj trgovini i obrtu i kako obrt i trgovina u Baščaršiji propadaju i sa ekonomskog gledišta, jer se prema drugima više ne mogu pravo održati. Današnja Baščaršija naliči bolesnim plučima, koja su puna kaverna. Tu su praznine od pogorjelih hanova, pa razna dvorišta i ruševine kojekakvih ku- pališta i stambenh kuča, kojifna u ovakvom bazaru nije mjesto. Na taj način današnja Baščaršija nije skoro ni na polovicu iskoriščena za trgovačke svrhe! ASANACIJA. Ako sve rezimiramo, dolazimo do uvjerenja, da tu lijekovi više ne pomažu. Liječenje postoječeg sta¬ nja ispravljanjeip, opravljanjem, krpanjem i ispu- njavanjem porušenih mjesta, dalo bi samo iskrpanu polovičnu i slabu stvar. Pomoči može tu samo kirur¬ ški zahvat, t. j. rušenje svega trošnogi-nevaljalbg, pa Broj 7—9 TEHNIČKI V J E S NIK 257 rr.da sprovesti urbanizaciju, t. j. podjelu u zone. Zona sa područjem visokih gradevina došla bi oko iaršije, zona niških gradevina ili bazara unutar ove zatim zona starih kulturnih gradevina te park, koji bi povezao sve navedene elemente'u jednu cjelinu! Ti pothvati ne bi se smjeli nazvati neekono¬ mičnima, jer se radi o ži,votu i spasu ljudi, koji tu žive. Gdje je ugroženo ljudsko zdravlje, moderni ur- banizam traži jasne, higijenske i odlučne .akcije, bez obzira na sentiment! S ovakvim rješenjem se ne želimo udaljiti od onih principa, koji su u čaršiji dobri i apsolutno is- pravni, t. j. od dučana u okviru bazara. Male radionice i dučančiči, aščinice i trgovine voča i povrča, prouzrokuju zadah — naročito ljeti _ treba ih dakle suvremeno higijenski urediti. Za¬ dah možemo paralizirati parkom, koji treba posta¬ viti u neposrednu blizinu. Notre Dame u Parizu je na svojoj prednjoj strani očajno gola — bez prave organske veze s Tako bi u torne parku, koji je Sarajevu neop- hodno potreban, a pogotovo na ovome mjestu, po¬ novno isklijale sve stare ljepote: nišani i šadrvani, pozadi ograde sa zamreženim prozorima, pa arkade i turbeta, pa male i velike kupole i munare — sve lij epe umjetničke tvorevine prošlih vremena na ze¬ lenim čilimima izmedu drveča! Zamislite u takvome perivoju još i kavanice, mljekare, slastičarne, kioske itd., a kad bi sve ostalo bilo porušeno i podignuto u zoni za obrt i trgovinu. Obrtnike, koje treba spasiti i čiji spas leži u moder- noj higijeni, smjestiti u neku vrstu modernog be- zistana, koji neka se provlači u obliku meandra a poput široke vrpce unutar perivoja usporedo s Paveličevom ulicom. Moderan bazar sa svima higijenskim uredaji- ma, sa centralno smještenim pisoirima, nužnicima, praonicama, modernim instalacijama i centralnim grijanjem, bez opasnosti požara i prokisavanja, bez opasnosti štetnog upliva vlage na skupocjene pro- Idejna skica za regulaciju Baščaršije okolinom. Bolji je taj prijelaz sa Strane i.odostraga, gdje nas uslijed parka i drveča njena višina ne bode u oči. Drveče i park su naime plastični, obli¬ kovni elementi, koji su u stanju da povežu grade- vine medusobno kao i sa čovjekom. Rušiti dakle sve, što je trošno i nevaljalo i na ta mjesta smjestiti lij epi park, u kome bi ležali svi oni kristali starih, velebnih arhitektonskih koncep¬ cija — bez ‘bojazni, da če ove stare arhitektonske gradevine izgubiti na svojoj intimnosti i ljepoti, jer park je sa svojim niškim i visokim drvečem plasti- čan elemenat, koji može zamijeniti niške, stare ku- čice i dučane. U takvom parku trebalo bi sačuvati sve zna¬ čaj nij e gradevine od trajnog materij ala: Begovu džamiju sa okolinom, t. j. sa turbetima, grobljem i dogradnjama, pa nisku medresu sa arkadnim tri j e- movima, pa Moriča han na stupovima, premda je od trošnog materij ala — samo bi ga trebalo izolirati u parku i osloboditi od zidova u prizemlju — pa baš- čaršijsku i. čekrkdžinu džamiju, te Brusa Bezistan, preureden možda u gradski muzej. izvode — mogao bi u svakom slučaju konkurirati drugim trgovcima i obrtnicima. Osim toga kolektiv- nom i racionalnom izgradnjom pomoglo bi seimalo- me čovjeku. Naravno, rezultat ovisi, kao i u mno¬ gim drugim problemima, u prvome redu o dobrim arhitektima odnosno urbanistima. TRANSAKCIJA. Prijedlog ne bi bio potpun, kad se ne bi mislilo i na mogučnost njegove financijalne realizacije. Treba ispitati imovinsku i stalešku organizacij u 1 strukturu današnje čaršije. Prilikom požara Kolu- bare stekli smo neki uvid u to. U Kolubari je bilo bezbroj malih posjednika, od kojih je svaki imao po 4, 8 ili 16 m 2 prostora t. j. sve skupa bezbroj pro- storija različitih vlasnika, jedan vlasnik uz drugoga pa čak i jedan iznad drugoga. Zar to nije več, kao neki moderni sistem etažne svojine? Inače je čaršija sama podijeljena u kvartove (četvrti) po zanatima: kazandžiluk, bravadžiluk, čurčiluk i t. d. Zgradom odnosno kvartom upravlja viša Vlast, najčešče Vakuf, koji možda posjeduje u 258 God. 69. 1942. torne dijelu čaršije najviše prostora. S ve u svemu: trgovačka kuča ili bazar sa stotinu obrtnika pod jednom upravom. Vlasnik prostorij e nije uvijek i producent, pa prostoriju samo iznajmljuje. U boljim vremenima je najamnina bila izdašnija. Zadnjih go- dina najamnina rapidno pada, j er obrt i trgovina šele u zapadni dio grada, gdje su prilike povoljnije. To je vrlo značajan simptom! Još malo, pa če se opčenito morati osjetiti, da su moguča samo dva iz- laza: asanacija, ili vegetiranje 1 propast. Nastaje pitanje: tko bi i kako mogao provesti asanaciju? Postoji zakonski postupak, t. zv. komasa¬ cija, po komu mogu opčina ili sami vlasnici onih zemljišta, koja više ne odgovaraju svim potrebama, spojiti ta zemljišta u cjelinu, pa onda sortirati u zone: za promet, parkiranje, konzerviranje i za iz- gradivanje, zatim korisna zemljišta podijeliti na prijašnje vlasnike srazmjerno vrijednosti udjela, ko j e su dali u komasacij u. Zakon o komasaciji ne predvida izgradivanja i dijeljenja zgrada. To je on¬ da stvar zainteresiranih korporacija. Pitanje je, tko da izvede takvu transakcij u, koja je prilično sigurna i bez riz'ka Kod namjera- vane ponovne izgradnje Kolubare, Vakuf je več jednom preuzeo inicijativu i dokazao, da su takvi pothvati moguči. Osim Vakufa, na stvari je i te ka¬ ko zainteresiran grad. Sama transakcija ne bi izi- skivala bogzna kakvih investicija, j er bi se radilo samo o prizemnim dučanima — ali, nemoguče ju je provesti bez zakonske podloge, koju može dati je- dino: sredidbena osnova (regulacioni plan). ZAGLAVAK. Prilikom natječaja za Tašli-han opet se je vi- djelo, od kolike je presudne važnosti definitivan regulacioni plan za izgradnju pojedinih dijelova grada. , Paveličeva ulica (Sarači) završava kod baščar- šijske džamije — gdje nema pravog izlaza spram Bendbaše i Višegrada. Od deset natjecatelja za Tašli-han, svaki je do- nio drugo rješenje, j er nije imao podatke sredidbe- ne osnove, koji jedino mogu indicirati ispravno rje¬ šenje toga kompleksa. Stvar je moguče sasvim dru- gačije rješavati, kad je ulica odredena za pješački promet a kolni promet prebačen duž Miljacke i Pa- veličeve ulice. Vakuf, koji je raspisao natječaj za Tašli-han, trebao je zapravo tražiti urbanističko rješenje ne samo Tašli-hana i njegove okoline, več čitavog gra¬ da od kolodvora do Bendbaše, a to naravno prelazi dužnosti Vakufa i spada u kompetenciju gradskog poglavarstva: Tašli-han se je naime pokazao kao čvor na užetu, koji nije moguče ni svezati ni razve¬ zati, a da se ne pokrene čitavo uže. SMIJE U SPOMENIK U SREDINU TRGA*) (Prilog pitanju regulacije Tomaževičeva trga) Da dobijemo neki kriterij ogledajmo najprije položaje česama i spomenika na starim i sredovječ- nim trgovima! Na rimskim forumima ne nalazimo spomenike u sredini trgova. Pogledajmo samo kod Vitrova, koji veli: »Sredina trga nije za spomenike, več za gladiatore!« što se više približavamo novijem vre¬ menu (gdje spomenici ulaze u sredine trgova), pi¬ tanje postaje sve zamršenije — kao da izmiče sva¬ kom kriteriju. Medutim je u torne razvoju Mihelan- gelov David tako vanredno smješten, da ni ne tre- bamo iči mnogo dalje. Ovako smo prispjeli do zagonetke podsvijes- nog, umjetničkog osječaja, koji) je kod starijih majstora stvarao čudesa bez zakona, bez paragrafa — dok smo mi danas uvjereni da ravnalom, šesta- rom i geometrij om možemo riješiti najsuptilnija umjetnička pitanja! Tu i tarna u poj edinim slučajevima još izgle- da, da nam je moguče razabrati zakone podsvijes- nog stvaranja, t. j. pronači razloge i navesti argu¬ mente: zašto koja stvar dobro djeluje — u drugom slučaju opet sve izgleda drugačije pa se opire sva- koj formulaciji. Ali ipak, možemo bar pokušati) ra¬ zumom dokučiti stvari. Po svemu naime izgleda, da smo mi več davno izgubili prirodnij osječaj, koji bi nas podsvijesno mogao dovesti do ispravnog shva- čanja. Potrebno je pristupiti liječenju kronične bo¬ lesti u nama t. j. geometrijske pravilnosti, liječe¬ nju sa protuotrovom razumljive teorije. Samo ta¬ ko opet možemo postiči slobodnu koncepcij u starih' majstora i opet svijesno upotrebljavati sredstva, koja su u doba žive umjetnosti podsvijesno vodila vodila umjetnika. * Nabačeno pitanje izgleda skromno i usko ograničeno — ali ipak je teško na nj riječima od¬ govoriti. Možda če nam primjer iz svakodnevnog ži¬ vota pomoči preko težkih definicija — medutim, več unaprijed molim, da mi se oprosti banalnost tog prim j era. *) Vidi C. Si|tte: Stadtebau. I TomaSevlčev trg, Sarajevo Broj 7—9 ■ TEHNIŠKI VJESNIK 269 Regulacija Jelačičeva trga, Zagreb T-tSZdiZilZZčZZ'^./Z. t” (T~ ?!•" rJsl i_Ll **.-*lL.l.di2atI.*k...«£.el., .-'.«» e”’ «>r.a- ^v » ttt.^^ rr^rr? uir. i , T !aiar r. 7;BTOHi ii. ui»mKi !c:' . nr.rrr^i r~ »«?r »oa^iasKK »rwa* a^^Ts^Ssa^^iMA^anmčithsr rjj *»j?»|Epriu;i ^ mg ft g sa aaa ^Ktet^-:',;' ; ;:iru: rsaiafc:!r_: *r s»«3K9:tmr.- jsamtnaE&sciis aaojsr. ■.:ii^sfesrašaisssibsi; M! M ?»ww » je«i««ueaw!WSi!itigga&e^aiMSS^—~ J ~'^Ijir:.TS^l l 3.'gtS tt4- ' s ' p ppi h n.n n n n,n ri n n •. } \ ■;■■ 1 .. - •; “ 7Zrj.Zli "pf;''“ji Sl^Li;“!’•*'* ■• • v;-.■ ~ " t**?-!%;&**“' - •'A ; «t • . Spomenik pomaknut u os ul. Stipe Javora Zanimivo je, kako kod djece, kad modeliraju, crtaju ili kad se igraju, ima uvijek ponešto od ono- ga, što nalazijno u sirovim umjetničkim tvorbama primitivnih naroda. Nešto slična možemo zapaziti, ako pogledamo, kako djeca postavljaju svoje spome¬ nike. Mislim spomenike od sni j ega — snjeguljiče. Mjesta, gdje ih postavljaju, odgovaraju mjestima, gdje če u danim prilikama i odrasli ljudi po staroj metodi smjestiti svoje česme i spomenike. Kako je došlo do toga položaja? Vrlo jednostavno: Zamislite Slobodan prostor na kakvom trgu, negdje u pokrajini. Sve je gusto zasniježeno, Razgaženi i utrti su samo tu i tamo pu- tevi — prirodne komunikacipne linije, proizašle iz samog prometa. Izmedu njih ostaju nepravilna, od prometa netaknuta mjesta' Djeca upravo na takva mjesta stavljaju svoje snjeguljiče. Samo na tim mjestima naime ima dovolj no čistoga snijega! X upravo na takvim od prometa netaknutim mjesti¬ ma leže u starim gradovima česme i spomenici! Stvar čemo još bolje razumjeti, ako si predočimo, kako je došlo do takvog smještaja spomenika na trgu u srednjem vij eku odnosno u renesansi. Ispočetka su bili trgovi nepopločeni i neizrav- nani. Izmedu izvoženih i razgaženih puteva stršila su zemljana ostrva kao manji ili veči otoci i oto- čiči — kako to još i danas biva na selu. Pa kad na torne prostoru treba postaviti česmu, posve je pri- rodno, da je ne postavljamo na put, več na koje od tih ostrva, izmedu komunikacionih linija. Ako selo vremenom naraste i postane veča naseobina, trg se uslijed večeg blagostanja izravna i poploči — ali Spomenik, Grgura Ninskog ispred Izložbenog paviljona u Parizu, natječajni projekt 260 TEHNIČKI VJESNIK God. 59, 1942. česma ostaje na svome mjestu! Vremenom se mo- žda zamijeni novom, skupocjenijom, ali najčešče se njeno mjesto ne mijenja. I tako ima svako o,d tih mjesta svoje značenje i svoju povijest, pa demo sada možda bolje razumjeti, zašto stare česme i spomenici ne leže niti na trasama prometa, usred trgova, niti u vizurama na glavne portale — več najčešče izvan svega toga — pa čak i, u sjevernim zemljama, gdje je postupak teško rastumačiti rim- sko-antiknim utjecajem. Na temelju rečenog možemo razumjeti i zašto spomenik u svakom gradu zauzima drugačije mje¬ sto na trgu. Izljevi ulica, smjerovi prometa i ostr- va trga, a i čitav povjesni razvoj, kod svakog su na- ime grada drugačiji, pa je odatle katkada spomenik i u sredini trga. Po noviji,m simetričkim šablonama su se spo¬ menici postavljali u sredine trgova — dok su upra¬ vo česme na trgovima, koje su proizašle iz starijih dispozicija, najčešče nesimetrično postavljene na ostrva trgova i to obično sa Strane jedne od glavnih ulica, ko j a na trg ulazi na glavnom uglu. Možda je tu nekad bilo napajalište za vučnu stoku, pa je kod toga i kasnije ostalo. Lij epi primjeri navedenih dispozicija jesu: po¬ ložaj česme na trgu ,u Niirnbergu i česme na trgu u Rothenburgu kao i u mnogim drugim njemačkim gradovima. I dok je položaj niirnberške česme ka¬ snije oponašan u mnogim drugim njemačkim gra¬ dovima, to je položaj rothenburške mnogo rjedi. Ali nikada česma nije u geometričkom središtu tr¬ ga! Vidi primjere iz Italije, česma ispred palazzo vecchio na Signoriji u Firenci i česma ispred palazzo communale u Perugiji i dispozicija na trgu Farnese u Rimu, gdje su česme izvan trasa ulica, izvan oso- vina palača a i izvan središta trga! * Analogno kao sa položajem česme je i sa polo¬ žajem spomenika. U torne pogledu je najinstruk- tivniji prim j er dispozicija konjaničkog spomenika Gattamelate od Donotella ispred crkve sv. Antonija u Padovi. Nije moguče dovolj no preporučiti študij tog spomenika, koji je posve moderno smješten. Uslijed neobičnog izbora, mjesta na trgu, čovjek se odmah ne snalazit. Sasvim protivno svim suvreme- nim dispozicijama. Spomenik bi daleko slabije dje- > lovao na sredini trga! A kad smo več jednom pre¬ mi j estili spomenik iz sredine trga — onda slijedi i sve ostalo — pa i uklanjanje spomenika s ulice. * Antiknom pravilu, koje spomenike' postavlja po rubu trgova, treba dodati drugo, novo, tipično srednjeyjekovno, više nordijsko pravilo: »Spomenike, a pogotovo česme, ne stavi nika¬ da na mrtve točke tržnog prometa!« Jedan sistem se može s drugim i preplesti — no u svakom slučaju treba izbjegavati prometne smjerove, njihova križanja i sredine trgova, te u opče srednje osovine — ako želiimo efekat, koji če nas i umjetnički zadovoljiti. Značajno je, kako se pri torne zahtjevi prome¬ ta podudaraju sa zahtjevima umjetničkog djelova- nja — što je u ostalom i razumljivo, j er održavanje slobodnog prometnog smjera znači i održavanje slo- bodnog vizurnog smjera. Sa spomenikom naime ne smijemo zakloniti pogleda na glavne portale i na istaknute oblikovne dijelove zgrada na trgu i torne slično — j er spomenik ovako smješten kvari vidike i poglede na zgrade i obrnuto. Bogato i na sve mo¬ guče načine član j eni dijelovi zgrada su najnepodes- nija pozadina spomenika! Spomenik mora dakle i iz čisto umjetničkih razloga iz srednjih osovina trga na stranu — o čemu nam najuvjerljivije govore primjeri iz staroga Egipta: Kipovi faraona i obelisci smješteni su uvijek sa Strane - portala svetišta —: slično kao Gattamela- ta, a i mali stupiči sa Strane ulaza na crkvenom tr¬ gu — a to je sva, danas več teško shvatljiva — tajna problema. REGULACIJA BENDBAŠE (Proboj arterije l-Z prema Istoku) POLOŽAJ Ako u Sarajevu ima helenizma, onda se to naj¬ bolje očituje u torne predjelu: kamene hridine otegle su se s jedne Strane do Bijele Tabije, malo niže je žuta Tabija i kavana Jekovac sa stotinu divnih po¬ gleda na grad — sve prekrasno smješteno — odavde se dalje put spušta serpentinama u sutjesku Bend- baše do šabanove kavanice na vodi, iznad koje je s druge Strane Babiča bašča, pristupačna puteljkom i malim mostom preko Miljacke iz Bendbaše. Sve u sveniu kao da je to modelirala božja ruka! Veleb- nost tog dramatičnog kutiča grada vidi se iz prilo¬ žene skice, a spominje je čak i narodna pjesma: »Kad ja podoh na Bendbašu ...« Iako primitivno, i danas u raspadanju, ipak je ovdje sve osebujno lijepo. U torne kutiču završava arterija Istok-Zapad odnosno buduča autostrada Sarajeva. Pravog izlaza tu nema. Put, koji ovdje danas postoji, toliko je uzak i krivudav, da se to protivi svim pravilima suvreme- nih samovoznih puteva. A ipak je to j edini izlaz Sarajeva prema istoku i Višegradu. Treba dakle zagristi u tu jabuku i bez senti¬ menta udovoljiti suvremenoj potrebi i na razumnoj osnovi riješiti jedno urbanistički ispravno postavlje¬ no pitanje! PROJEKT GRADSKOG POGLAVARSTVA Nedavno je bila odobrena navjera za uredaj puta na Bendbaši izmedju Gradske viječnice i tu¬ nela ispod Bijele Tabije, a na osnovu projekta Grad- skog poglavarstva (GP). Taj projekat zamišlja bu- duču cestu preko sadašnje Kiraethane, bendbaške pučke škole i El-Kamerove bašče kroz usjek hridi Babiča bašče i preko dječjeg bazena sadašnjeg grad- skog kupališta pa otuda skoro u ravnoj črti mimo bendbaškog tunela. Broj 7—9 TEHNIČKI V J E S NIK 261 i 5 ; ■ t : l t Na taj način bi Miljacka dobila novo korito ispod duboke usjekline Babiča bašče. Današnje ko¬ rito rijeke ispod Jekovca pretvorilo bi se u jezero, pošto ječi put na Bendbaši ostao bi samo za pješački promet, a oslobodeno i porušeno zemljište pretvo¬ rilo bi se u zeleni perivoj. TEHNIČKI PROBLEM — PROTUPRIJEDLOG Promet se je u Sarajevu razvij-ao kao i u sva¬ kom drugom gradu. Najprije su bili puteljci za ma- garce, zatim putevi za konje i kola, dok se danas postavlja pitanje samo voznih cesta i autostrada. Su- vremeni propisi za autostrade traže slobodne vidike za samovoze na cesti na tolike i tolike duljine, kri¬ vine sa tolikim i tolikim najmanjim polumjerima, tolike i tolike največe uspone, itd. Sve te zahtjeve treba u konkretnom slučaju koordinirati sa biološ¬ kim i urbanističkim zahtjevima položaja. Kod toga nas u glavnom dva postupka mogu dovesti do rje- šenja: prvi je onaj, koji gazi prirodu, a drugi onaj, koji joj se prilagoduje. GP je sa svojim projektom izabralo brutalniji put. žestoko zahvata u prirodu i ruši čitav ogranak hridine ispod Babiča bašče, koji se danas postepeno spusta u Miljacku. Moramo se pitati, da li je ovakvo rušenje je- dino ispravan put ili je moguče spomenuti ogranak zaobiči, a ipak udovoljiti tabeli internacionalnog tu¬ rizma za gradnju autostrada? Neidhardt je pošao drugim putem. Ogra¬ nak hridne ispod Babiča bašče ostavlja netaknutim, zadržava istu kri vinu ceste kao i GP, ali je priljub- ljuje postoječem putu i vodi po sjevernom, sjenovl- tom rubu Bendbaše. Dakle sunčani dio na istočnom kraju ostavlja slobodnim — za jezero i kupalište. SREDIDBA VODNOG ŠPORTA Jezero, ko j e GP predvida, nastalo je iz potrebe, da u kupalištu bude čista voda, kad je Miljacka za- gadena. Pošto razina nove ceste ostaje ista kao i kod današnjeg puta, lako je izmedu jezera i Mi- ijacke — a ispod ceste — smjestiti propuste za čam- ce i vodu. Jezero, kakvo GP zamišlja, ima dapače i svojih romantičnih čari — Bocklinske kompozicije otoka smrti — ali baš ne odgbvara zdravstvenim i šport- skim uslovima, j er je zamišljeno u zapadnom, vlaž-. nom i hladnom oknuj Bendbaše. Mnogo bi bolje odgovaralo toj svrsi zemljište istočno od postoječeg bazena, da ga nije GP svojom cestom zatvorilo. Ovo se mjesto mnogo bolje otvara popodnevnom suncu nego li ono okno visokih hridina, gdje sunca nema več u 17.30 h , dok ga ovo mjesto ima još u 20.30 h , šlo je od velike važnosti, a pogotovo za šport sa famcima. Jezero onog opsega i oblika, kakvo ga predvida GP, nije toliko važno, koliko je važna potreba, da se postoječi bazen produlji i da se na taj način stvo- 262 TEHNICKI VJE8NIK God. 69, 1942. Tip klubskog doma ri dovolj no mjesta za kupače." Produljenjem bazena na istočnu sunčanu stranu povečali bismo frekven¬ ci] u kupališta, ko j a je kod kružnog centralnog obli¬ ka, kakav zamišlja GP, znatno reducirana, jer nema dovoljno dugačke obale. Problem kupališta naime nije pitanje samo nekolicine odabranih kupača, več je to pitanje širokih slojeva pučanstva. Treba dakle tako, da bi se voda iz Miljacke puštala u bazen sa¬ mo kad je čista. Ako novu cestu prilagodimo postoječem putu, kako to Neidhardt predlaže, neče biti prekinut kontinuitet razvoja kupališta (kao u projektu GP). Na ovom zemljištu je onda lako usredotočiti čitav vodni šport sa svima potrebnim klupskim pro- stvoriti mogučnost za kupanje tih širokih slojeva. Najidealnije mjesto za to je istočno od postoječeg bazena sve do bendbaškog tunela, t. j. tamo, gdje se več i danas najviše kupaju seljačka djeca. Na to¬ rne mjestu je korito Miljacke toliko prošireno, da bi tamo moglo stati i jezero u obliku slobodnog ba¬ zena i Miljacka, odvojeni jedno od drugoga nasipom štorijama za športske manifestacije, za tjelovježbu, igranke itd. Tu bi se moglo smjestiti i sklizalište, pa bi bilo sve na okupu: sklizanje, kupanje, pliva¬ nj e, šport sa čamcima itd. Stvar svakako zaslužuje, da se još jednom is- pita prije nego li se pristupi izvedbi >— a u vezi sa regulacijom Sarajeva. Polnt de vue — Trebevlč Aleja Illdže 263 RAZOM3DA KUPALIŠTE ILIDŽA OD DAN AS SITUACIJA Kupalište Ilidža (vidi Gradevinski Vjesnik, Za¬ greb 1938.) leži na pruzi Sarajevo—Mostar—-Du¬ brovnik, na zapadnoitt dijelu Sarajevskog polja, is¬ pod planine Igmana. Ilidža je od Sarajeva udaljena 25 minuta vla¬ kom. Izmefiu oba mjesta saobrača skoro svaki sat po jedan vlak tamo i natrag. Osim toga postoji i autobusna veza. Sa kolodvora Ilidže vodi u ravnoj liniji oko 2,5 km duga sjenovita aleja prema romantičnom »Vre- lu Bosne« ispod Igmana. Tu se nalaze ribnjaci pa- strva i ljetni restaurant. Ovaj kraj je več od vaj- kada omiljeno izletište kupališnih gostiju i Saraj- llja. U toplim ljetnim danima oni nalaze ovdje pra¬ vo utočište, te Se opajaju svježim zrakom i prirod- r.om ljepotom. * Na podnožju Igmana; 3 km od Ilidže, leži selo Bl.vžuj. U njemu ima zemljišta, na kojima na više mjesta izvire mineralna voda, sa velikim količi¬ nama ugljične kiseline. Ova vrela su posve priml- 'dvni otvori, oko kojih se taloži sedra. Cesta pod samim Igmanom vodi u musliman¬ ko selo Hrasnicu, s vanredno lij epom okolicom. Nedaleko od kupališta Ilidže nalazi se poljo- privredna stanica Butmir, ko j a snabdijeva Ilidžu miljekom. Odavde vodi put na hipodrom, na kome '< za vrijeme kupališnih sezona održavaju konjske ’.'ke. Ove su ne samo stjecište imučnijeg svijeta, več prave narodne svečanosti. Neposredno pokraj kupališnog perivoja u Ilidži 'e rječica željeznica. Tu je plaža za sunčanje i ‘upanje u hladnoj vodi. S druge Strane željeznice je malo naselje Sta- Ilidža sa željezničkom postajom, od koje se od- n i a željeznička pruga za Mostar i kupalište Ilidžu. / Ogranak pruge za kupalište Ilidžu obilazi je u velikom luku i to vjerojatno zbog toga, da bi se ti¬ me dobilo što više slobodnog zemljišta za izgradnju mjesta. VRELO Dno, iz koga izvire vrelo kupališta Ilidže, pri¬ pada triasu, a iznad tih jako poremečenih slojeva leže mladi slojevi triarne i kvarterne periode. Ovi slojevi ispunjavaju čitavo korito Sarajevo —Zenica, a predstavljaju jednu od največih depre¬ sija Bosne. Gornji sloj Sarajevskog polja, debljine 4,—6 m, čine posve mlade kvarterne tvorbe: šljunak, pije- sak, glina, muljevina i crnica, a ispod njih se pod- vlače slatke vode. Teren oko samog kupališta Ilidže u opsegu od 20 hektara pokriven je još i sa 3—8 metara debelim slojem kalcita i -aragonita, koje je lzlučivala sumporno-kisela voda. Gdjegod se ovaj pokrov provrti, naide se na termalnu vodu. Vrelo 264 TBHNIČKI VJKSNIK God. 59, 1942. Prava formacija termi leži valj da još mnogo dublje ispod tercij-arnog sloja i nalazi se vjerojatno u paleozojskom, a možda čak i u metamorfnom sloju. Termalna je voda u toku vremena probijala na raznim mjestima sedrasti pokrov u obliku brda i dok se je jedan otvor zabrtvio talogom, termalna je voda tražila drugi, na drugome mjestu — pa otu- da brežuljci: »Zmijina stijena«, na desnoj obali rijeke že- ljeznice a preko željezničke pruge (tu je bilo vrelo i u davnim vremenima); stijena se sastoji iz taloga sedre iz termalne vode. ' Druga ovakva stijena nalazi se na lijevoj obali željeznice, tik do današnjeg vrela. Ona tvori bre- žuljak zvan Akšamluk. Na podnožju tog brežuljka danas izvire voda. Na torne mjestu nalazilo se je vrelo i u tursko doba. U tursko doba vrelo je tvorilo izvorčič sa svega 0,25 1 vode na sekundu. God. 1892. htjela je Austrija povečati kupalište i pronači novi, izdašniji izvor, što joj je i uspjelo. Izvrtalo se je na istom mjestu vrelo sa visinom mlaza 4—5 m, sa 16 1 vode na sekundu, a sa tempe- raturom od 58» C. Ovo je vrelo ozidano betonom u obliku okruglog bazena. No, u toku vremena su se otvori toga vrela uslijed taloženja sedre začepili i tako je god. 1928. spao kapacitet vrela na 4 1 na sekundu. Trebalo je dakle poduzeti nove mjere, da se izvor posve ne za¬ čepi i da vrelo ne iščezne. Tako se je počelo god. 1929. bušiti na drugom mjestu, u bližini današnjeg vrela. Pronadeno je no¬ vo vrelo sa 4—5 m visokim mlazom i 12 1 vode u sekundi, temperature 59« C. Medutim su se ovi otvori, kao i dovodne cijevi, brzo začepili, tako je več god. 1933. višina mlaza iznosila samo još 2 m, a odvodne cijevi, ko j e su se prije čistile početkom svake sezone, trebalo je sada čistiti svakih 15—25 dana, čime je porernečivan i pogon kupališta. Napokon je prekriven prostor iznad novog vre¬ la staklenim krovom, a cijev u vrelu, u dubini od 6 m, odvojena i nov pgranak odveden koso, u bazen starog vrela. Opazilo se naime, da termalna voda u dodiru sa zrakom; brže taloži i da granica inkru- stacije siže u vrelo jio 6 m duboko. Tako se termalna voda, koju danas upotreblja- vaju za liječenje, sakuplja u okruglom bazenu sta¬ rog vrela, odatle gravitacijom otiče u 2 bazena za liječenje u Novom kupalištu i u 4 bazena za rashla- divanje vode sa poj 150 do 200 m», koji se nalaze usred perivoja (ovaj je način toliko zastario, da bi ga trebalo zamijeniti novim sa otvorenim cijevima). Osim toga ima još i svako kupalište svoj poseban reservoir s hladnom i toplom vodom, koja se crpi iz samog vrela odnosno bazena za rashladivanje. Kupalište H i s t o r i j at: - God. 1898. odkriveni su, prili- kom izgradnje rezervoira, u bližini vrela ostatci sta¬ rih zidov-a, a prilikom kopanja jama za temelje ho¬ tela »Velebit« — krasan mozaik i prostorij e s ostat- cima hipohausta (rimski način grijanjai), te velik broj raznih rimskih sudova, oruda od stakla, ilova- če i metala, zatim nakita, fibula, instrumenata i t. d., koji se sada nalaze u sarajevskom muzeju. Mnogo prije toga, god. 1887., naden je prilikom pro- širivanja izvornog vrela, i to usred sedre, dobro sa- čuvan rimski novac iz doba čara Antonija Pija (138.—161. posl. Kr.). Iz svih tih nalaza može se za¬ ključiti, da je Ilidža bila več u rimsko doba dobro posječeno kupalište, da je izgradeno vjerojatno u I. stolječu poslije Krista, da je bilo u procvatu u II, i III, stolječu i da je to kupalište bilo nekim nasi¬ ljem porušeno i uništeno krajem IV. stolječa. * Za vrijeme okupacije Bosne god. 1878. postojala je u Ilidži još iz prijašnjih vremena primitivna gra- devina sa 2 kubeta i 2 bazena, izmedu kojih je izvi¬ rala topla voda. Pored ove zgrade, na mjestu sadaš- nje »Bjelašnice« pošto j ao je i han, kao utočište za bolesnike. Ove zgrade bile su svojina erara i ustu- pane su najprije besplatno, kasnije su prihodi od liječenja upotrebljavani za uzdržavanje obrtnog školstva. Današnje kupalište Ilidža sagradeno je tek po¬ slije okupacije, nakon godine 1886, a prostire se u kupališnom perivoju površine 19 hektara. Način iz¬ gradnje u torne perivoju je paviljonski. Pored nave- denog vrela i bazena, tu se nalaze još ovi objekti: a) četiri zgrade za kupanje: Staro kupalište sa 14 kabina; Novo kupalište sa 14 kabina i dva bazena, koji se upotrebljavaju odvojeno, po spolovima, sa vodom j temp. 30»C; Malo kupalište sa 6 kabina samo za ženske; Blatno kupalište sa 3 odjela: odio sa luksuz¬ nim kabinama za sumporne kupelji; odio sa 16 ka¬ bina za blatne ‘kupelji; odio sa 5 kabina za kupke sa ugljičnom kiselinom i drugim kabinama za medi- kamentarne kupelji. b) Objekti za pomočno liječenje: Hidroterapija sa muškim i ženskim odjelom; tik do vrela je mali paviljon sa vodom za piče; u neposrednoj bližini 6 kabina za ispiranje grla ter- malnom vodom i kupališna ambulanta. Park Ilidže Broj 7—9 TEHNIČKI V J E S N I K 265 c) Stambene z grade: Hoteli: »Trebevič«, ‘»Velebit«, »Bjelašnica« i »Terapija«. Osim ovih hotela ima još i u samoj na- seobini nekoliko privatnih vila, penziona i hotela. d) Razonode: Usred perivoja je restaurant sa terasom u osi perivoja, do terase muzički paviljon i pozornica za variete; Ispred hotela »Velebit« su 2 tenis-igrališta, a na brežuljku »Akšamluk« i iza Hidroterapije je tur¬ ska kavana na slobodnom prostoru. Zapadni dio parka zauzima zvjerinjak i pučko zabavište. PODATCI O FREKVENCIJI KUPALIŠTA ILIDŽE Kupalište se. po staro j tradiciji otvara svake godine na Burdev-dan, a kupališna sezona traje do nijeseca listopada. Za ovo vrijeme ima Ilidža 1500 do 2000 gostiju. Mnogo vedi broj kupališnih gostiju dolazi iz Sarajeva preko dana, a napose nedjeljom. Ovi se ljudi kupaju, liječe i opet vračaju svojim kučama u Sarajevo. Broj ovakovih gostiju odnosno posjetilaca iznosi oko 250.000—300.000 u sezoni. Karakteristični pogledi Ilidža leži u trokutu izmedu Igmana, Bosne i Željeznice. Vezana je sd Vrelom Bosne ravnom du- gačkom alejom zasaderiom visokim platanama. Ilidža danas leži izmedu dvij e atrakcije: Vrela Bosne i hipodroma. Ilidžu dakle tvore tri centra: Vrelo Bosne, ku¬ palište i hipodrom. ♦ Ilidža ima u glavnom tri vrsti puteva: a) tan¬ gencialne, b) prolazne.i c) obilazne. a) Tangencijalni je put Sarajevo-Mostar; on tangira naselje Ilidže. b) Prolazni je put Sarajevo-Ilidža. On je go¬ dine 1937. proširen i taracan. c) Obilazni ili periferijalni putevi Ilidže jesu: Ilidže — Vrelo Bosne — Blažu j — Stara Ilidža; Stara Hidža — Butmir i hipodrom; Ilidža — Hrasnica. KUPALIŠTE ILIDŽA OD SUTRA Dispozicija: a) prometni problem; b) stam- beni problem; c) razonode; d) inženjerski radovi. (Rimskim 7 brojkama numerirane alineje ozna- čuju urbanistička načela, dok se arapske brojke odnose na legendu Neidhardtove regulacije.) PROMETNI PROBLEM I. Prašina i vlaga su največi neprijatelji živo¬ ta i razvoja svakog kupališta; automobilski promet treba dakle izlučiti iz stambenih predjela. n. Cestovna mreža je zamišljena prema mo¬ dernim urbanističkim principima, t. j. na osnovu diferenciacije puteva prema njihovoj svrsi — za razliku od starih principa, gdje ova diferenciacija nije svijesno i odredeno provedena. Ilidža, srečom, do danas još nije toliko izgrade- na, da bi se moglo govoriti o nekoj po grešno j iz¬ gradnji: tu je još moguče sve predvidjeti. Regulaciona osnova arh. Neidhardta pred- vida četiri vrste puteva, koji se poput grananja drveta razvijaju jedni iz drugih: a) pješački, (i) stambeni, y) sabirni, 5) samovozni. K torne dolazi još: e) željeznica i £) trgovi. a) Pješački putevi Glavna aleja veže Ilidžu sa Vrelom Bosne. Ona postoji još o,d prije prošloga svjetskog rata. četiri je drvoreda dijele u dvij e pješačke staže i cestu za promet kolima s konjskom spregom. Ona je dosada, u nesezonsko doba, služila i za automo¬ bilski promet, što bi trebalo sada definitivno za- brani,ti i odrediti je samo za pješake i za promet 260 TEHNIČKI V J E S N I K God. 69. 1942. kolima, .ier je romantični način šetnje kolima ovdje udomačen i lij ep. 1' — j n.^'. ...: n., m v a ..a,,.... .. > o - svoj s produženje, koje se proteže sve do Vrela Bosne, pa i samo vrelo Bosne prelazi time u sklop toga peri- voja. S lijeve i s desne Strane pre.dvidaju se nova naselja. Taj perivoj treba dakle da bude kičma sve- ga naselj a. 2. Da bi se prekinula monotonija ove aleje, u sredini je proširena u park pravokutnog oblika. 3. Dok danas aleja svršava ispred željezničke postaje u mračnom prostoru bez cilja, to je regu¬ lacija produžuje kroz kupališni park, u ravno j li¬ niji prema rijeci željeznici s vanrednim pogledom 1 Diferencijaelja puteva — Grananje na rij eku željeznipu, na otok za zabavište, zoološki vrt, športski forum, polj opri vrednu školu Butmir, Sarajevsko polje, pa dalje na Trebevič (v. sliku na str. 262). 4. Spojnice izmedu ove aleje i stambenih pu¬ teva naselja služe samo pješacima. 5. Ostali pješački putevi u perivoj ima zami¬ šljeni su na način engleskih parkova. P) Stambeni putevi 6. Stambeni putevi odvijaju se u obliku rebara od sabiranih,. kolskih i samovoznih puteva i tvore čorsokake. širine su 3-6 m izmedu predbašča, i bez pješačkog pločnika — obzirom na slabu frekvenci- ju, ali i iz ekonomskih razloga, da bi se na taj na¬ čin forsirala jeftina izgradnja. EU. Taj način izgradnje stambenih ulica omo- gučuje individualizacij u pojedinih dijelova naselja. Po njemu se na. krajevima stambenih puteva stva- raju mali trgovi, ko ji koncentriraj u život u na¬ selju oko pojedinih čvorova. v) Sabirne ceste 7. Sabirne ceste su kolski i samovozni putevi, ko ji sabiru promet iz stambenih ulica; širina kol¬ nika 6 m sa pločnicima sa svake strane; ukupna širina dakle cca 9 m izmedu predbašča. 6) Samovozne ceste S. Glavna samrrozna cesta vedi cd Sarajeva prema Mostam, preko rijeke žeijeznice, gdje se pre¬ ma regulacionoj osnovi odvaja u nOvom i večem luku od stare ceste, prelazi preko željezničke pru- ge nadvožnjakom (podvožnjak je zbog podzemnih voda nemoguč) i produžuje put prema Blažuju, odnosno Mostaru. Od ove saobračajnice se prema Ilidži odvajaju četiri samovozne ceste: 9. jedna uz rijeku željeznicu a tri novoprojek- tirane idu: 10. prva, uz park i hotel »Velebit« do željeznič- . ke postaje, 11. druga, nedaleko od mosta, zapadno i oko- mito na željezničku postaj u i 12. treča, pokraj željezničke pruge i prema aleji skreče izvan naseobine i ide paralelno sa alejom, prema vrelu Bosne. Automobilske ceste su dvopružne a izmedu njih je zaštitni poj as zelenila 2 m širok, a služile bi ve- činom brzom samovoznom prometu. e) željeznica 13. Željeznička pruga stiže u Ilidžu obilaznim putem, u obliku zavoja. Iz eksproprijacionih razloga u dogledno vrije- me je teško misliti, da bi se postoječa trasa mogla promijeniti. 14. Postaja čeonog tipa dolazi ovdje sve do kupališnog restauranta i omogučuje pacijentima izravan pristup iz žeijeznice u kolodvorsku zgradu, a zatim preko kolonade u kupalište. 15. Ovo stanje zahtijeva, da se sav samovozni i kolski promet, ko ji vodi. do kolodvora, razvija pre¬ ko ceste, koja prolazi kroz najljepši dio perivoj a, time ga razdvaja u dva dijela i podiže buku i prašinu. Id. Ovu cestu treba svakako ukloniti, tako da ostane perivoj homogen samo za pješake, a mjesto nje treba provestij novi automobilski put sa naj- kračom trasom od mosta do željezničkog kolodvora, kako je to, u ostalom, več spomenuto kod samovoz¬ nih cesta. 17. Uz željezničku prugu predvida se uzdužni park kao zaštitni poj as protiv buke i dima od že¬ ijeznice. Istodobno, ovaj poj as može služiti jj za bu- duča proširenja željezničkih uredaja. 6) Trgovi 18. Glavna aleja sa cestovnom mrežom u obli¬ ku torpeda (oblik proizlazi iz same situacije: jedan je kraj toga torpeda kolodvor — foyer kupališta Ilidže, a drugi Sutjeska izmedu Igmana i vrela Bo¬ sne) raščlanjena je u četiri samostalna manj a na- BroJ 7—9 TEHNICKI VJESNIK 267 268 TBHNIČKI VJESNIK God. 69, 1942. selja; od kojih se.svako grupira oko j edno g trga t. j. oko kulturnog, administrativnog i gospodar- skog središta sa svima potrebnim javnim gradevi- nama (škole, crkva, uredi, tržnice itd.). 19. Jezgru, srce, odnosno foyer kupališta (pro¬ metni čvor, iz kojega se ima pristup na sve Strane) čini trg ispred željezničke postaje. Ovaj je trg regulacijom dobi,o svoj pandan sa druge Strane kolodvora. 20. Obje polovine trga spojene su u prvoj eta¬ pi samovoznom cestom polukružnog oblika iznad čeone stanice. 21. Porastom stanoVništva Ilidže moralo bi se pomišljati, da se željeznički kolodvor premjesti više prema hotelu »Amerikancu«, kako bi ispred njega dobili homogeni trg i izravnu vezu u smjeru Sara¬ jeva (II. etapa). 22. U torne bi slučaju trebalo kolodvorsku ko- lonadu produžiti, da bi se pacijentima omogučio pristup do vagona i po nevremenu. V. Insolacija. Naj bolj i je položaj stam- benih zgrada i hotela takdv, da su stambene prosto¬ rij e smještene prema fstoku i zapadu, t. j.: spavače sobe n-a istok, dnevne na zapad. Buduči pak, da je za čitav uži i širi kupališni rajon zamišljeno samo rijetko i srednje naselje, to možemo na jug smje- stiti j oš i terase sa prostranim vrtovima (Garden- city). širina uličnih fronti za manje kuče 16 m, za veče 18 m; udaljenosti od susjednih zemljišta 4 m odnosno 8 m izmedu kuča. Predbašča minimum 4 m široka. Porodične kuče jednokatne, druge maksi¬ malno dvoetažne i t. d., po gradevnom zakono- davstvu za kupališna mjesta. P) Srednje naselje.. Lijevo i desno uz kupalište Ilidže označeno je u načrtu svijetlijom bojom: 25. Poluotvoreni sistem, koji omogučuje grad¬ nje i siromašnijim slojevima. 26. Tu su zamišljena zemljišta i za kolekti¬ vno izgradivanje, ko j e bi različitim korpora¬ cijama omogučilo gradnje domova pod pogodnijim ekonomskim uvjetima. VII. Time bi se malom čovjeku omogučilo lje- tovanje i liječenje uz mala sredstva, što je moguče postiči samo kolektivnim zgradama (zajedničke ku¬ hinje, igralište i t. d.). Ovakvi domovi su danas dje- čji domovi, domovi za siročad, za iznemogle starce i starice, činovnički, radnički i drugi zadružni do¬ movi itd. y) Gusto naselje u nizovima. 27. Takva naselja su zamišljena kao slobodno postavljena u parkovima i dolaze u obzir za veče kolektive, t. j. pojedini gradovi i mjesta izgradili bi svoje hotele, klubove, stambene zgrade večih raz- mjera. Terasasti profil — VI. Sarajevsko polje je u nesezonskim mjese- cima dosta vlažno. Treba dakle promišljenom gru L pacijom parkova izbj ega vati preveliku aglomeraci- ju drveča, poput mozaika (u obliku šahovskih polja) stvarati manje grupe 'drveča i šumice tako, da izmedu njih dobijemo slobodne površine, koje one- mogučuju sakupljanje vlage, hladnoče i previše sj ene. Regulaciona osnova predvida četiri načina izgradnje (zone): a) rijetko naselje, p) srednje naselje, y) gusto naselje i 8) paviljonski sistem kupališta. a) Rijetkb naselje. 23. Rijetko naselje grupira se oko stambenih puteva za manje porodične kuče. 24. Za veče porodične kuče uz glavnu aleju: VIII. Zatvoreni način izgradnje (Blockbau) trebalo bi zabraniti kao nesavremeno urbanističko načelo. 8) Paviljonski sistem izgradnje kupališta. 28. Takav sistem več postoji i zadržava se dalje. Novi objekti, koji se još predvidaju,- smješteni su prema principu ispravne insolacije, sa orijentaci- jom I., Z. i J. Izgradnju u nizovima u torne području trebalo bi zabraniti. O RAZONODA (Teferič — zabavište, zoološki vrt, šport, kupa- nje, čamci, hipodrom, prirodne ljepote, turizam). 29. Dosadašnji perivoj kupališta proširen je regulacijom prema istoku na otok rijeke željeznice, Broj 7—8 TEHNICKI V J E 8 NIK 208 gdje je zamišljen zabavni parki zoološki vrt, koji se 30. mora premjestiti iz dosadašnjeg kupališnog perivoja na ostrvo, j er u današnjem perivoju ne od- govara higijenskim uvjetima (zaudara i stvara ne- poželjnu buku). 31. U produženju glavne aleje, a sa druge Strane rijeke željeznice, smješten je sportski forum sa pla¬ žama, igralištima, sportskim klubovima itd. Svake nedjelje mogli bi ovdje sarajevski klubovi održavati svoja natjecanja. Položaj daje torne mjestu puno popodnevnog i večernjeg sunca. 32. Izmedu rijeka Bosne i Željeznice predviden je za šport sa čamcima spojni kanal, koji omogu- čuje vodenu vezu izmedu Ilidže i vrela Bosne. Ova vrsta športa mnogo bi pridonijela razvoju kupališta. 33. Okolinu Vrela Bosne treba sačuvati kao prirodnu ljepotu. Zabraniti ovdje svako izgradiva- nje, a šumu prema Igrhanu preurediti ' kao javni park, da bi na taj način postala sastavni dio Vrela. 34. Istočno od kupališta postoji druga atrak¬ cija: hipodrom, koji bi trebalo dovesti u sklop kupališta. 35. To se može postiči najkračom pješačkom s t a z o m izmedu sportskog foruma i hipodroma. Hi¬ podrom treba potpuno rekonstruirati i namijeniti ga sportskim priredbama največeg obima (konjske utrke, veliki gimnastički nastupi, vojničke smotre itd.). Treba spomenuti, da u Sarajevu, kao središtu Bosne, nema terena za ovakove priredbe večega stila. 36. Prilikom regulacije bila je izrečena želja, da se sa južne Strane Ilidže, i ispred Igmana, izvede zračna luka za civilni saobračaj. —Pitanje je, da li se to ne protivi odredbama zrakoplovnog zakono- davstva, t. j. treba utvrditi, da li konfiguracija Igmana ne smeta uzletištu prema jugu. — Svakako je dobro rezervirati dio zemljišta ovdje i u tu svrhu. Proširenjem Sarajeva nameče se pitanje, da li ne bi bolje bilo izgraditi novu zračnu luku bliže Sarajevu u Sarajevskom polju a zračna luka u Raj lovcu bi ostala samo u vojne svrhe. INŽENJERSKI RADOVI. (Voda, kanalizacija, groblje, melioracija, regula¬ cija rijeke Bosne i Željeznice). Vodazapiče dobiva se danas iz vrela Bosne ali je odviše topla, j er cijevi nisu dovolj no duboko ukopane u zemlju. Kanalizacija je do danas provedena sa¬ mo mjestimično. Postoječe zahodske jame bi trebalo ukloniti i sprovesti kanalizaciju u rij eku željeznicu. Groblje se može upotrebljavati dosadašnje pokraj Stupa*. Groblje, kanalizaciju i vodu treba riješiti de- taljnim regulacionim osnovama. Pred jele prema vrelu Bosne treba meliori- .rati t. j. osušiti, a rij eku Bosnu i željeznicu regu¬ lirati. To su vrlo aktuelna pitanja kupališta Ili¬ dže, j er voda prouzrokuje vlagu i svake godine uni- štava seljacima velike komplekse zemljišta. Stoga bi trebalo najprije pristupiti rješavanju tih pitanja. KULTURA TEFERIČA ODNOS COVJEKA PREMA PRIRODI Zanimljivii su odnosi čovjeka prema prirodi u raznim kulturama. Krščanstvo je u prvo vrijeme odvračalo čovje¬ ka od tijela i prirode, dok ga je naprotiv islamska nauka vodila k njima. Evropska srednjovjekovna kultura propovijeda asketizam t mortifikaciju tijela, odvrača čovjeka od sviju zemaljskih užitaka i pogleda na materijal- ni svijet — sve radi duhovnog i nadzemaljskog ži¬ vota posli j e smrti. Islamska je nauka naprotiv prema tjelesnom kultu prijateljski raspoložena i odredu j e mu mjesto kao i antikni svijet: »Mens sana in corpore sano!« U renesansi je evropski čovjek pod utjecajem antike prvi put pokušao, da mijenja stav prema prirodi (renesansni vrtovi). Kasnije, u 18. stolječu, stvorio je Rousseau svojom izrekom: »Natrag k prirodi« pokret, koji je zahvatio samo dvorske krugove. Kult prirode gajio se je po salonima (engleski vrtovi). Odlučan preokret nastupio je u Europi tek sa njezinom civilizacij om. Civilizacija je doba velikih gradova, što je grad veči, to je manj e zelenila u njemu. Tako do- lazi, često, u evropskim velikim gradovima, na sva¬ kih sto Stanovnika samo po jedno drvo! Ali, čim je čovjek osjetio, da je bez prirode osuden na smrt, počeo je bježati iz grada u prirodu. Tako su nasta¬ li engleski piknici i amerikanski weekendi a u vezi s time i kult tijela i prirode: turizam, skautizam, šport, sunčanje, kupanje itd. itd. To su u Evropi sve mlade pojave — naši ih očevi j oš nijesu poznavali. * Muslimanski teferič, engleski piknik i ameri¬ kanski weekend imaju nekih srodnosti, iako su proizvodi različitih kultura. Več rano u prolječe vidimo svake nedjelje ka¬ ko muslimani kolima napuštaju Sarajevo. Sa čita- vim svojim porodicama putuju preko sarajevskog polja, da teferiče uz svoje čardake na Ilidži. Teferiči su porodični skupovi u prirodi. To su utvrdena gnijezda usred prirode, gdje se pjeva, igra, kupa i pije kava.. I dok se drugi guše u krčma¬ ma, dimu i smradu, dotle se tu provodi vrijeme u veselju usred prirode. Ali, postoje ipak razlike izmedu tih dvaju civi¬ lizacija. 370 TEHNI6KI V J E 3 N X K God. 59, 1943. Dok je u Evropi kult prirode potreba, proizašla iz čisto racionalnih pobuda, koja ide večinom samo za regeneracijom tijela (šport, kultura tijela, nu- dizam) ili često samo ljubavni izlet — dotle je ovdje u islamskom svijetu taj kult duboko fundi- ran u etičnoj strukturi društvenog života t. j. odraz islamskog shvačanja porodič- nog života ! Teferič je dakle kult prirode u porodičnom krugu. Civilizacija glorificira vodeni šport i štvara športske skupine, koje su afamilijarne, dok se na- protiv u islamskom svijetu sve to zbiva u porodič¬ nom krugu! * Ali se, nažalost, opaža, da ovaj običaj živi u narodu samo još podsvijesno, pa da čak i propada. Stoga je potrebno ukazati na njegove prednosti i dobre Strane, kako bi opet uskrsnuo, kako bi se dalje svijesno kultivirao i prenio u moderan život! Jer, zašto da sada napustimo ili sasvim zane¬ marimo jedan lij ep, zdrav i stari običaj, pa da onda umjesto teferiča preuzmemo opet neki amerikanski ili engleski surogat? Po svemu izgleda, da je teferič prastari obi¬ čaj, koji je ušao možda čak u zapadnu civilizacij u sa Orijenta, ali je na torne putu izgubio svoju du- boku etičku sadržinu. * ODNOS ARHITEKTURE PREMA PRIRODI Stav kulture prema čovjeku i prirodi ima ve¬ lik utjecaj i na razvoj arhitekture. Krščanski srednji vij ek se zatvara pred pri- rodom; rezultat: palazzo sa 'dvorištem ili t. zv. Blockbau u urbanizmu i zatvorene fasade u arhi¬ tekturi. Fasade ispočetka strogo konstruktivne, onda dekorativne u renesansi i plastične u baroku, ali uvijek samo fasade! Na drugoj strani se islamska arhitektura u smislu svoga Stava prema prirodi ne zatvara nego otvara, druži se i spaja s prirodom u prijatne cje- Glazbena konha — Illdža line — rezultat: paviljon u arhitekturi — paviljoni ili kuče usred vrtova (Garden city) u urbanizmu! Princip vrtnog grada, za kojim čezne evropska civilizacija, ostvaren je več u Turskoj (Carigrad) ili kod nas: Staro Sarajevo. Ali ima tu nuansa: Svi se islamski narodi nijesu podjednako mo¬ gli predavati prirodi (klima, materijal): drugačije pustinjski narodi (Arapi), drugačije Osmanlije, koji su došli na Bospor sa dalekog Istoka. Austrijancima je izgledala naša arhitektura, kad su došli u Bosnu, nova i egzotična. Pošto za produ- bljivanje nije bilo vremena, odmah su prihvatili u smislu svog dekorativnog uzgoja najegzotičniji, de- korativan maurski slog (Serijatska, Beledija). Ali, kako svaka arhitektura ima svoje strogo konstruktivno, svoje dekorativno renesansno i svo¬ je plastično barokno doba, tako ih ima i islamska — samo što kod nje pojedine faze ne slijede vre¬ menski jedna za drugom tako lijepo kao u Evropi, nego nastaju u razna vremena prema raznim zna- čajevima naroda, koji su iz Azije provalili u islam¬ ski svijet i odavde širili islam dalje. Tako je na pr. kasna osmanlijska škola islam¬ ske arhitekture konstruktivna i dijametralno su- protna mnogo mlado j, dekorativno j, maurskoj školi. Arapska poslovica kaže: »Osmanlija ne gradi, gdje nema drveča«. Time je označena specijalna uloga, koju pri¬ roda zauzima u osmanlijskoj arhitekturi. Osmanlija umije kuče plasirati u prirodu, a to je velika umjetnost! On ih smješta ne samo po brežuljcima, na najljepša m jesta, usred vrtova, več i fznad same vode (kavane Bendbaša i Vrbanja), a konstrukcija mu pri torne dozvoljava, da prosto¬ rij e izbaci čak i preko vode i u zrak, čime arhitek¬ tura prestaje biti racionalna i prelazi u područje fantazije. Bosanska arhitektura je samo neki lokalni ogranak islamske arhitekture, koja se je u našim krajevima razvila pod utjecajem osmanlijske škole, a tipična je za nju gradnja drvetom, što proizlazi od bogastva Bosne na šumama. Drvo ima oblikov¬ nih mogučnosti, kakvih u moderno doba ima možda samo još beton (zgrade na stupovima). Osmanlijska škola je dakle u nekom smislu sasvim suprotna dekorativno j maurskoj, a srodna opet današnjoj modernoj arhitekturi po svojoj ra- cionalnoj osnovi, po konstruktivnoj zamisli i po srodnosti materij ala. Austrijanci nisu prodrli u n jenu organsku bit, več su ostali samo kod njezinog izgleda, i to samo zbog toga, j er im je to izgledalo egzotično i slikovi¬ to, t. j. samo prizvuk njezine konstrukcije ili, kako bi se to moglo naučno reči: njezine strukture. Iz ovoga se može vidjeti, zašto se u novije vrir jeme naši arhitekti toliko bune protiv pogrješnog shvačanja domače islamske arhitekture (fasada budučeg sarajevskog kolodvora) i zašto ustaju pro¬ tiv tako zvanih kolonij alnih stilova. BroJ 7—9 271 Kiosk za teferič — pogled Konjiči 1 kiosk Kiosk nad vodom Most 1 kiosk ODNOS ARHITEKTURE PREMA ČOVJEKU (Mjerilo). Predmet ne bih dovolj no iscrpio, kad ne bih još progovorio i o odnosu arhitekture prema čovje- ku, odnosno o mjerilu u arhitekturi Ideal staroga vijeka je glomazna arhitektura t. j. arhitektura, koja na čovjeka djeluje svojom veličinom — često više glomaznošču nego ljepotom. Grči su prvi počeli graditi malene t lij epe stva¬ ri — ali bez , obzira na veličinu čovjeka. Kad su za kakav grad, koji je pet puta veči ilit manji, htjeli izgraditi kakovo svetište, primijenili bi isti) tip gra- devine, samo bi ga pet puta uveličali odnosno uma- njili prema veličini grada. Slično u Europi postupa srednji vij ek i rene¬ sansa t. j. uskrsnuče antikne arhitekture. čovjeku je naprosto nemoguče osjetiti glomaz- nost crkve sv. Petra u Rimu, dok negdje na vijencu u crkvi ne opazi čovjeka, kao mušicu velikog. Drugačije postupaju islamski arhitekti. Arkade Alhambre j na pr. su toliko velike, da kroz njih može lijepo' prolaziti čovjek. čovjek je ishodište, on daje mjerilo svim islamskim arhitek¬ turama (echelle humaine). Alhambra zaprava nije velika; velikom nam je prikazuju tek odnosi njezinih elemenata prema čovjeku! Tek u zadnje doba stupio je čovjek i u sre- dište moderne evropske arhitekture. Razlozi toj po¬ javi leže u ekonomiji) pa i u socijalnoj orijentaciji našeg doba. Tu treba naglasiti i utjecaj jakih uzo- ra iz islamske arhitekture. KIOSK ZA TEFERIČ Uprava kupališta Iliidže odlučila je, da podigne po nacrtima arhitekta Neidhardta na kraju jednog otoka, uz rij eku željeznicu, iznad vode i prirode, jedan kiosk za teferič. Uzor. Kiosk je zapravo turska riječ, a dola- zi od perzijskog keška. Te vrste gradevina naziva- mo u Evropi pavilj onima, što opet dolazi od latin¬ ske riječi papilio — leptir! 272 God. 59, 1942. Prešjek kioska Sarajevo 1 okolica Kad čujem o kioscima, mislim na kraljevske kioske u Mezopotamiji i Perziji, smještene iznad vo¬ da i parkova. Kiosci su dakle proizašli iz orijental- nog kulta prirode. Kiosk je zapravo objekt u pri¬ rodi, gdje se čovjek predaje prirodi — otvorena zgrada, koja se sa prirodom isprepliče i dopunjava je, ukrašava i ističe. Istrgni je iz prirode, pa če manjkati na torne mjestu. Svrha. Na spomenutom mjestu u Ilidži, gdje se teferiči, treba ljudima datii zaklona pred izne- nadnim kišama. Kiosk je ovako zamišljen: površi¬ na je sa jednim katom podvostručena. Time se u prizemlju i na katu dobiva mjesta za 100—200 lju¬ di. Osim toga je u prizemlju još i mala niša za ku¬ hanje kave. Osnova. Duguljasti šestorokut je u sredini proširen, da ljudi, koji ulaze stepenicama u prvi kat, mogu cirkulirati i razdijeliti se po katu na sve Strane. Na katu su mjesto ograda klupe kao na palubi lade. Na tim klupama se čovjek može odma- rati i| predavati širokoj prirodi i njenim vidicima (bellevue). A sve se to nalazi u zraku, iznad vode, poput muslimanskih kuča i kavanica, ko j e su pro- izašle iz težnje za prostranim vidicima i zdravim stanovanjem. Konstrukcija. Kiosk je na stupovima, pilotima — način, koji danas slavil renesansu u Evropi. Time je zaštičen od poplava. Stupci kioska se, kao u turskoj i bosanskoj kuči, ne podudaraju po etažama t. j. ne nastupaju jedan iznad drugoga več se slobodno izmiču tako, da je prostor u katu neovisan o uredenju prizemlja. Silhueta objekta izgleda zbilja kao neki leptir ili još bolje kao zra¬ koplov (aeroplan), koji balansira iznad te prirode. Mjerilo. Višina etaža u kiosku je bitno islamska i moderna. Nigdje ne prelazi 2,10 m. Sve je tu na dohvat čovječje ruke. To prostoriji| daje intimnost i čini objekt velikim i prostranim. Dekor. Kiosk nema dekora. Dekor mu je njegova konstrukcija ili, kako smo to več jednom nazvali, njegova struktura, koja je svuda prikazana čista i neobično bogata po svome sastavu i ritmu: stupci, stepenice, kliješta, podvlake, stropne i vezne grede, rogovij, čeramida — pa priroda i prostor: zrak, zelenilo, voda i dim, miriš kave, te život, koji se zbiva oko kioska — dakle bosanski i moderno! Značenje. Kiosk je kruna i- pointa svega, što se oko njega zbiva. On združuje i veže sva po- rodična gnijezda, koja ispod njega teferiče — u za- jednicu i cjelinu. Taj kiosk je proizvod svih nave¬ denih običaja kdo i proizvod modernog duha. On je zapravo- prvo ispravno moderno shvacanje doma¬ če islamske arhitekture! 0 k o 1 i n a. Dio ispod kioska bi trebalo još par¬ kirati. Gnijezda od vrba neka ostanu, j er tako odgovaraju samome teferiču — tu se mogu zaklo- niti muslimanske žene ispred. tudih pogleda. Gni- jezda bi trebalo samo još utvrditi, t. j. opremiti ih kolutima od sitne kaldrme za loženje vatre i ku¬ hanje kave t. j. zapravo neke vrsti pratera — ali pratera sasvim drugačije sadržine! 1 u taj svijet več prodire moderan život: šport, nogomet, konjiči, vrtuljak i druge praterske atrak¬ cije. Neka! Neka živi istok pored zapada i neka se medusobno dopunjavaju — j er to i jeste draž i po¬ slanstvo Bosne, Sarajeva i Ilidže! \ Šematskl prikaz novoprojektiranih naselja u srednjem bosanskom rudarskom bazenu LEGENDA 1. Staro 1 Novo Sarajevo 2. Ilidža 3. Ilijaš 4. Breza 5. Blčlca 6. Vareš — Majdan 7. Zenica KIJI)]:, ŠIME I EIJCKTR. EM a K JI,IV ✓ KA11TA NHltODNIH JKH1ATSTAVA sia:])N-n:<; kosanskoc iiazena BroJ 7—0 TEHNICKI VJESNIK 273 Vranduk Fizionomija bosanskog bazena SREDNJI BOSANSKI RUDARSKI BAZEN JUCER j Prema postoječim ndlazima možemo zaključiti, da su u bosanskom rudarskom bazenu vadili rudače več stari Rimljani. Za seobe naroda je rudarstvo u Bosni propalo. Kasnije, krajem XII. stolječa, dolazi opet do znatnog razvoja, naročito nakon dolaska saskih rudara. No suvremeno iskoriščavanje rudnog bogatstva Bosne započelo je tek nakon okupacije Bosne. Au- strija si je najprije osigurala prometne veze do rud¬ nika, zatim je stručno i planski istraživala pojedina nalazišta, da onda intenzivno podupre osnivanje ru- darskog i talioničkog veleobrta. Otkričem bogatih nalazišta željezne rude u području Vareša kao i otvaranjem rudnika ugljena i osnivanjem željeznog veleobrta u Varešu, a malo zatim 90-tih godina u Zenici, proradile su prve vi¬ soke peči u Varešu, koje su dostavljale sirovo željezo zeničkoj željezari, da ga dalje preraduje u kovno 274 T E H NIC KI V J E S NIK God. 69, 1942. željezo odnosno u valjane profile. A kako je okolno područje dovoljno veliko i sposobno da utfoši svu tu proizvodnju, došlo je do naglog procvata željeznog veleobrta. DANAS Rudarstvo je vrlo važna grana državnog prira- da. U prošjoj je godjni postiglo promet od 850 mil. kuna. Kod toga prvo mjesto zauzimaju proizvodi bosanskog rudarskog bazena. Taj bazen obiluje ug- 1 jenom mladih formacija i željeznim rudama. Glav¬ na se nalazišta prostiru sa obe Strane željezničke pruge Brod-Dubrovnik. Največa su: Tuzla, Zenica, Kakanj, Breza, Vareš, Mostar i razradena nalazišta Žepče, Krivaja, Spreča itd. Ali ima i mnogo manj ih neotvorenih nalazišta. Svi ti rudnici danas više ma¬ nj e gravitiraj u prema Sarajevu. Tokom vremena • razvila se je izmedu Zenice i Sarajeva, uzduž pruge Brod-Sarajevo, važna vele- obrtna žila. Tu je sve na okupu: rudnik i željezara u Zenici, rudnik u Kaknju, rudnik u Brezi — na po- četku ogranka žile, koji ogranak vodi prema Varešu, a rudnik i željezara u Vareš-Majdanu — na kraju tog ogranka, dok su još na glavnoj žili prema Sa- * REGULACIJA ZENICE ■■ Veleobrtno mjesto Zenica leži na putu Slav. Brod—Sarajevo. Dosadašnja tranzitna cesta, koja' spaja potonja dva mjesta, zaobilazi Zenicu po brdo- vitom terenu. Nameče se potreba, da se izgradi nova samovozna dvopružna cesta, po mogučnosti u prola- zu kroz Zenicu u ravnoj liniji. Ta nova kratica — transverzala išla bi pokraj novoprojektirane zračne luke prema budučem ko¬ lodvoru Zenice i u nastavku bi se spojila sa postoje- čim drumom prema Sarajevu, a ujedno bi prolazila nizinom i skratila današnji put za oko 1,5 km i me- dusobno povezala sve urbanističke elemente Hrvat- skih rudnika i talionica d. d. kao i samoga grada Zenice u jednu cjelinu. Ti elementi jesu: 1. Staniča za razmještanje širokog kolosjeka. 2. Buduča zračna luka, 3. željezara sa proširenjem i sa budučim ula- zom u tvornicu, rajevu bile osnovane: kovnica i zrnarnica u Ilijašu a nedaleko u Vogošči vojno-pirotehnički zavod. Svi navedeni uredaji osim Kaknja i Vogošče potpadaju pod Hrutad t. j. Hrvatske rudnike i talionice d. d. A upravno središte tog veleobrtno-rudarskog po- dručja je Sarajevo. SUTRA Postavlja se pitanje: hoče li u budučnosti bo¬ sanski rudarski bazen proizvoditi samo sirovine i upučivati ih daljnjim veleobrtnim središtima a pravcu Save i medunarodnih puteva — ili če i dalje razvijati svoj vlastiti veleobrt i da li če takav vele- obrt moči konkurirati na svjetskim tržištima? Kad se jednom izgradi širokotračna pruga, iskoriste vo¬ dene snage, koje su danas velikim dijelom neisko- riščene, zemlja elektrificira, podigne rudarski stalež tako, da rudarska tradicija bude prelazila od oca na sina — onda če otpasti postavljeno pitanje. Do¬ voljno radne snage, jeftina energija, jeftino zemlji- šte, planski rad — sve su to preduslovi za veleobrtna postrojenja. Stanoviti veleobrt za podmirenje doma¬ čih potreba ostat če u svakom slučaju u blizni jef- tinih prirodnih snaga. * \ ’ - • 4. Novoprojektirano činovničko naselje, 5. Naselje za neoženjene radnike. 6. Nova Zenica (regulacijom dobilo bi se uz ri- jeku Bosnu zemljišta za novi dio grada), 7. Novi željeznički kolodvor širokotračne pruge. U načrtu je željezničko postrojenje preuredeno i ri- jeka Bosna regulirana u smislu rješenja željezničkog ravnateljstva u Sarajevu (ing. Orovič). 8. čaršija, 9. Cesta prema Sarajevu. Transverzala je zamišljena u obliku dvopružne autostrade (Zweibandstrasse) sa zelenim poj asom u sredini — slično njemačkim autostradama. Ostalu uličnu mrežu trebalo bi postaviti oko- mito na tranzitnu cestu, ali tako, da prolazi po mo¬ gučnosti još kroz neizgradjene blokove grada, kako bi se izbjegla nepotrebna rušenja postoječih kuča i stvorilo što više novih gradilišta. Zelenim poj asom odnosno plaštem visokog dr¬ veča unaokolo veleobrtnog područja zaštitili bi se stambeni predjeli grada od nanosa tvorničkog di¬ ma. Mjesto mnogo malih individualnih kučica bilo bi požel j no, da se pristupi iz ekonomskih razloga iz- gradivanju večih kolektivnih stambenih zgrada sa zajedničkim kuhinjama, gospodarstvima, športom, igralištima itd. 276 TEHNIŠKI V J E S N I K God. 59., 1942. Presjek Pogled iz otvorenog hodnika-palube TUttN« TOUF* } TO K N.VKKUK; C2»' f:NA U1KA S t«uMJKŠT.vNje-r;r;I k v *. , Smom; KOUMvflStt-J : --V lUDMrJiO yj*j^:ZAk^ Broj 7—9 TEHNIČKI VJESNIK 277 REGULACIJA VEREŠ-MAJDANA (V. M.) POSTOJEČE STANJE VM. leži u tjesnacu izmedu brda Perun i obro¬ bka Zvijezda-planine, u dolini potoka Stavnje, na cesti Podlugovi-Vareš i na kraju željezničke pruge Podlugovi-VM. Nastavak ove pruge prema Droškov- cu (14))* služi samo veleobrtnim postrojenj ima, koja su kao na vrpci uz prugu nanizana. Kod Droškovca se područje VM. grana. Na zapadu je površinski ru¬ dnik Smreka (16), a na istoku glavni rov Kulina Bana. Potonji poduhvača višinski više ležeča rudišta Droškovac, Brezik (18) i Pržiče (21). Željezna rudača se kopa (na površini i pod zemljom) te se iz prva tri rudišta odvozi preko Droš¬ kovca električnom željeznicom (12) u željezaru (10), a iz Brezika preko posebnog rudarskog kolosjeka (23) i preko jedne velike spuštaljke (11) ravno u fMo nu Mr mmiOKTTim TorMmfann murnu. rr*ur»»iu* p miujjrrTm< TumMrfMM: rimaun željezaru. U željezari se željezna ruda topi u viso¬ kim pečima u sirovo željezo (potreban ugalj za go¬ rivo dovozi se iz Breze a koks iz inozemstva). Od jednog dijela sirovog željeza željezara VM sama proizvodi lijevanu robu, dok se ostali veči dio do¬ stavlja željezari u Zenicu na daljnju preradu. RACIONALNA PROIZVODNJA Suvremena topionička tehnika ide za tim, da se ruda po mogučnosti od iskopa pa sve do gotovih valjanih proizvoda preraduje na jednom istom mje- stu i to tamo, gdje se nalaze sve potrebne osnovne sirovine t. j. ruda i ugljen odnosno koks. Rudnik i željezara Vareš-Majdan leže u tjesna¬ cu gotovo bez mogučnosti proširivanja. K torne ov- dje nema dovoljno tvorničke vode. Ugljen se dovlači iz daleka, t. j. iz Breze, a koks iz inozemstva. Dovla- čenje je uzbrdo. Nameče se pitanje, da li ne bi bilo racionalnije središnjicu tog veleobrta smjestiti bliže uz glavnu prugu u nižinski teren Uijaš-Podlugovi Breza. U to- Područje Varež-Majdana ) Vidi sliku na str. 278. 278 TEHNIČKI VJESNIK God. 59., 1942. me slučaju bi se visoke peči premjestile iz Vareša, a čeličana i valjaonica iz Zenice. Ovako bi otpao skupi i s poteškočama skopčani transport koksa, ugljena i ostalog materijala u Vareš. Izvorna elek¬ trična energija bila bi u Brezi (tako da bi transport uglja za proizvodnju pogonske energije uopče otpao). Spuštanje vareške rude bilo bi samo nizbrdo. Prevoz sirovog željeza u Zenicu bi otpao. Postiglo bi se da- kle ono, što se želi: u mogučim granicama koncen¬ trirana proizvodnja. Predvidena regulaciona osnova temelji se na pretpostavci, da se spomenuta reorganizacija meta- lurškog veleobrta ne če bar za sada sprovesti i da če u Vareš-Majdanu i dalje ostati visoke peči. REGULACIJA Kako se VM nalazi u tjesnacu duguljastog obli¬ ka, izmedu visokih brda, nema — kako je rečeno — mogučnosti proširivanja, osim na haldu prema jugu, kako to i regulacija predvida: I. Željeznička pruga, koja danas ulazi u VM s desne Strane halde, priječi proširivanje halde. Re¬ gulacija je zbog toga prebacuje na lijevu stranu a usporedo sa potokom Stavnjom (3). S ovim prebaci- vanjem bismo dobili nove komplekse zemljišta za potrebna postrojenja željezare, koja je danas prena¬ trpana, pa bismo je na taj način mogli reorganizi¬ rati u smjeru prema haldi. II. Ovako bi nam bilo moguče na haldu smje- stiti stovarišta lijevane robe, koksa i prometnog ma¬ terijala. III. Na zdravo zemljište istočno od halde moglo bi se poredati u pojasu nove veleobrtne gradevine (6) kao što su prometne zgrade, pilane, radionice, skladišta, bunkere s pomočnim uredajima itd. IV. U Droškovcu (14) providene su pržne peči, separacija i bunkeri s pomočnim uredajima. V. Otuda prema Breziku dolazi nova žičana že¬ lj eznica (17), koja če se produžiti prema Krečana- ma (kamenolomu, 18). Rudnik u Pržičima če se za nekoliko godina napustiti uslijed svršene eksploatacije. BroJ 7—8 TEHNICKI V J H 8 NIK 279 niče, d) eventuelno visoke peči sa bunkerima i pomočnlra instalacijama. — 7. Projektirano naselje za neoženjene rad- nike sa igralištem. — 8. Projektirano naselje za oženjene rednike sa bolnicom 1 školom. — 9. Projektirano činovničko -nnselje. — 10. Zeljezara. — 11. Usplnjača. — 12. Električna jamska željeznica. — 13. Stovarište koksa. — 14. Novopro- Jektirane pržne peči, separacija 1 bunkeri sa pomočnim ure- dajima. — 15. Rov Kulina bana sa prometnim zgradama. — 16. Dnevni kop Smreka. — 17. Novo projektirana žičara. — 18. Utovarna Staniča Brezik. — 19. Zlčara krečane. — 20. Projektirana radnička kolonija Diknlči. — 21. Selo Pržiči. — 22. Radr.ička kolonija Pržiči s proširenjem. — 23. Ru¬ darski kolosjek za Pržlče. VI. Buduča proizvodnja če gravitirati prema Droškovcu i Breziku pa je radi toga predvidena nova radnička naseobina pokraj sela Dikniča, odakle ru- darima nije daleko do Droškovca i Brezika. VII. Za željezaru VM predvidena je nova rad¬ nička naseobina i to za oženjene radnike u Kralu- pima (8) iznad katoličke crkve. Ta naseobina imala bi i novu bolnicu i školu. Za neoženjene radnike bi naseobina bila nešto južnije, izmedu Kralupa i Pr- njavora. Ona bi imala i športsko igralište. Oba na¬ selja smještena Su tako, da su izolirana od tvornič- kih plinova i orijentirana prema suncu (na zapad i istok). VIII. Novo činovničko naselje moglo bi se smje- stiti u vodnjake neposredno iznad postoječeg činov- ničkog naselja (9). Radnlčko naselje sa bolnicom — Kralupi REGULACIJA LJUBIJE h »Na osnovu geoloških ispitivanja može se Područje računati kao sigurno, da vareškl rudnici Ima- Ljubija Ju oko 3,5 mil. tona željezne rudače a Ljubija 30 mil. Nadal e se računa, da u čitavom bo- sanskom rudarskom bazenu Ima vjerojatno oko 2 C0 m il, tona željezne rudače. LJublJska ruda Je jedna od najboljih u Evropi. Jer sadržava ■' visoki postotak željeza i malo sastojaka štet- nlh za proizvednju željeza. Naprotiv vareška ruda sadrži mnogo bakra 1 elemenata, koji su štetnl za proizvodnju slrovog željeza. I dok se vareška ruda preraduje u visokim pečima s malom primjesom ljubijske za podmirenje do- * mačih potreba sirovog željeza, ljubijska se sa¬ mo malo preraduje u zemlji, Jer se večlm di- Jelom izvozi u Madžarsku, Rumunjsku, Nje- mačku i Oeško-moravski protektorat. Sa na- rodno-ekonomskeg gledišta Je takav izvoz šte- tan za našu zeml.u, a za preradu svih' nave- ' denih količina bile bi potrebne ogromne in¬ vesticije. To Isto vrljedl i za preradu doma- čeg ugljena u koks, koji uvozimo iz Inozem¬ stva.« POLOŽAJ Ljubija zapravo ne spada u srednji bosanski bazen, nego u sansko područje. Ali ipak je uzeta u ova razmatranja, j er spada pod HRUTAD. Ljubija leži na rudarskom kolos j eku Prijedor- Ljubija. 280 TEHNIŠKI VJESNIK God. 69, 1942. LEGENDA I. Crkva (novoprojektirana). — 2. Muzičkl paviljon. — 3. Pučka škola sa lgrallštem. — 4. Stan učitelja. — 6. Stan župnika. — 6. Rudarski dom, rudarska škola, šegrtskl te¬ čaj, kino, vatrogasno spremlšte. — 7. Trž¬ nica, zelenarl, brljačnica, mesar, prodavao- nlca peciva, pošta, obrtnlci, oružnlčka po¬ staja. — 8. Kavana Dolič. — 9. Zadruga (Konzum). — 10. Postoječe radnlčke kuče. — 11. Novoprojektlrane radnlčke kuče za oženjene radnike. — 12. Postoječa bolnica. — 13. Novoprojektlrane momačke kuče. — 14. Novoprojektlrane kuče za oženjene rad¬ nike. — 15. Novoprojektirana bolnica. — 16. Postoječl laboratorij. — 17. Ravnatelj¬ stvo rudnika. — 18. Postoječl park. — 19. Spomenik. — 20. Napredak, čitaonlca, vje- žbaonica. — 21. športsko lgrallšte. — 22. Tribina. — 23. činovnlčko naselje. — 24. Postoječa gostinska kuča. — 26. Postoječl kaslno. — 26. Stan ravnatelja rudnika. — 27. Električna centrala. — 28. Tenls-lgra- lište. Iz Prijedora vodi preko Ljubije, Stare Rijeke i, Starog maj dana primitivna cesta ir Sanski Most. Rudača se danas kopa kod Javorika, u nepo- srednoj bližini Ljubije, zatim u Kozinu; velika se nalazišta nalaze i oko Stare Rijeke prema jugu, pa se zbog toga i zovu »Južna rudišta«. Nalazišta, koja su danas u eksploataciji, pove¬ zam. su medusobno žičanom željeznicom Ljubija- Kozin. Predvideni su ogranci ove željeznice prema Litici i Vukulji. U glavnom se dakle rad; o dva eksploataciona područja: o Ljubiji i Južnim rudištima. A.) REGULACIJA LJUBIJE Seoska cesta Prijedor-Sanski Most grana se u mjestu Ljubiji, kod zadruge. Na jednom kraku su veleobrtna postrojenja a na drugom, koji vodi pre¬ ma Staroj Rijeci, jest postoječe radničko naselje sa upravnim zgradama Hrutada. Broj 7—9 TEHNIŠKI V J E S NIK 281 Regulacioni plan postoječeg naselja (od Richt.era) bio je izraden po uobičajenim urba- nističkim principima iz XIX. stolječa, tj. plan je predvidio kuče duž jedne koridor-ulice. Izmečtu zidanih stambenih kuča ima mnogo baraka, ko j e su več trošne i nehigijenske. Zato če. $e pristupiti rušenju i izgradivanju novih, zdravih i sunčsnih domova sa više zelenila, a na podlo?i slijedeče zonske podjele: I) Kulturno 'i upravno središte s crkvom, župnim dvorom, pučkom školom, rudarskim tio.nom i naučničkim tečajem, kinom. II) športski i zabavni centar za športsku mladež, radnu službu, sa športskim igra- lištem, kavanom, kasinom, plivačim bazenom itd. III i IV) Stambeno naselje s bolni¬ co m, radničkim naseljem za oženjene te neože- njene radnike, činovničkim naseljem, gostinskom kučom, bolnicom, domom staraca, ambulantom i t. d. B) RADNIČKO I ČINOVNIČKO NASELJE U JUŽNIM RUDIŠTIMA Zemljište tog novo projektiranog naselja na- lazi se u Staro j Rijeci, istočno od pošto ječe crkve, nešto podalje od sadanjeg eksploatacionog podru- > čja. Taj položaj je izabran, j er je sunčan ijer se računa, da če se težište buduče eksploatacije pre- mjestiti u Vukulje. Regulacija predvida odnosno obuhvača: 1. činovničko naselje s kasinom, 2. momačko naselje s kuhinjom, 3. radničko i majstorsko naselje, 4. perivoj, 5. športsko igralište s kupalištem na slobod- nom, 6. postoječu cestu Ljubija-Sanski Most, 7. potok Stara Rijeka, S. produljenje naselja, 9. pješački put; Kozin-Stara Rijeka i 10. postoječe sdlo Stara Rijeka s crkvom. Sve zgrade naselja orijentirane su sa svojim užim stranama prema sjeveru tako, da stanbene prostorije imaju istOČno i zapadno sunce. Jedino su glavne prostorije kasina orijentirane spram juga, kako bi na sjevemu stranu -mogle biti smještene nusprostorije i hodnici. Koncepcija je elastična, t. j. tako zasnovana, da pošto ji mogučnost proširivanja, Radničko i činovničko naselje u Južnim rudlštima — Stara Rijeka več prema napretku i obimu eksploatacije u tim područjima. RADNIČKO I ČINOVNIČKO NASELJE U BREZI Radničko i činovničko naselje u Brezi — Situacija Na zemljištu zvanom POUE, istočno od mje- sta Breze, na pruzi za Vareš, a izmedu postoječe bečarske kuče i vodovoda, predvidena je izgradnja novog radničkog naselja za oženjene radnike. Pri- mijenjeni sil standardni tipovi stanbenih kuča kao i za ostala poduzeča Hrutada i to sa 2, 4 ili 6 sta¬ nova u svakoj kuči s pripadajučim gospodarskim zgradama. Na sjevemoj strani preko ceste i željez- ničke pruge odredeno je zemljište: za športsko igra¬ lište, za novu pučku školu sa dječjim igralištem a nedaleko od škole, na lijevoj strani, činovničko naselje. U samom mjestu, nasuprot postoječe rad- ničke kolonije, uspinje se u brdo vrlo lij ep šljivik, ko ji če se preurediti u javni perivoj buduči da u Brezi perivoj a nema. 282 TBHNICKI VJESNIK God. 59., 1942. RADNIČKO NASELJE U PODBREŽJU POLOŽAJ Od Vranduka do Zenice proteze se lanac bre- žuljaka, oko 12 km dugačak. Izmedu tih brežuljaka provlači se poput zmije rijeka Bosna s prekrasnim krajobrazima s lijeve i desne Strane. Vranduk: staro bosansko naselje romantičnog izgleda. Zenica: živo veleobrtno područje u postojanju. Dakle prijelaz iz romantičnog predjela u posve utilitaran kraj! Rudarski radnici u Zenici su večinom seljač- kog porijekla. Nije to onaj tradicionalan radnik, kakvog susrečemo svuda u ostalim evropskim ze¬ mljama. To je seljak, koji je napustio zemlju i oti- šao sa sela u grad. Ova pojava prati industrijali- zaciju zemlje. X u torne čovjeku nastaje metamor¬ foza: do sada je živio na zemlji, od sada ulazi u njenu utrobu. * U Zenici je izgradeno mnogo radničkih kuča i baraka neposredno uz samo područje željezare i rudnika — dakle u okolini: Situacija I i Radničko naselje u Podbrežju — Zenica Model BroJ 1 —9 TEHNIŠKI VJESNIK 283 gdje je zrak otrovan od ugljičnog monoksida uslijed nepotpunog sagorijevanja ugljika; gdje je izraslo samo tu i tamo po ko j e kržlja- vo stablo; gdje su bašče izmjerene na m 2 i malene, kako ne bi smjele biti, pa su stoga ova postoječa naselja nesocijalna i nezdrava. Uslijed težih gradevnih prilika gradit če se tipovi kuča samo od domačeg materijala (vidi poglavlje »Novi tip radničke kuče«). NASELJE Zasnovano je - u obliku očne šarenice oko zje- nice. Naselje ličil ogrlici koral j a oko jezgre — stan- bena ogrlica oko kulture akropole! Stoga je ravnateljstvo Hrvatskih rudnika i talionica odlučilo, da se pristupi izgradnji novog naselja u Podbrežju, 2 km daleko od grada i vele- obrtnih uredaja, u seoskoj prirodi, na malom bre- žuljku, u slivnicama, ispred ko j ih se'vije rijeka Bosna. Polovicom 1939. godine podignute su prve trii kuče s po 6 stanova, dakle ukupno 18 stanova. Izgradivanjem se ima nastaviti i slijedečih godina. 1. Kulturnu akropolu sačinjavaju: zadruga, škola sa stanom učitelja, dom sa čitaonicom, klu- bovima, kuglanom itd. 2. Stanbenu ogrlicu sačinjavaju: radničke ku- če sa po l, 2 i| 3 sobe i stanbenom kuhinjom prema veličini obitelji. 3. Iza tih kuča su gospodarske zgrade. 4. Uz rij eku Bosnu je športsko igralište sa otvorenim kupalištem. Fotomontaža Hrvatskih rudnika i talionica d. d. i L- 284 God. 59., 1942. IU.mo. LEGENDA situacija uinovniukoi; i IUDMCKOC naselja u II.I.I ASU 1. ravnatelj 2. bašča ravnatelja 3. novoprojekt. vočnjak 4. pošto ječi vočnjak 5. starijl činovnlci 6. tenis 7. park 8. rezervna gradilišta 9. neotkupljeno zemljište 10. činovničke kuče sa 2—3 sobe 11. kasino J2. kino 13; gospodarske zgrade 14. gospod, dvorište 15. park 16. pješački put 17. zadruga 18. tržnica 19. žandarmerija 20. ambulanta 21. momačke kuče 22. zajednička kuhinja 23. majstorsko naselje 24. škola 25. vježbaonica 26. školsko igralište 27. igralište 28. stan učitelja 29. predradničko naselje 30. radničko naselje 31. baščovansko naselje 31. vrtlarsko naselje 32. livada za teferič 33. postoječa šuma 34. 35. radničkl dom 36. zrnarnica 37. kovnica 38. trafostanica 39. generator! 40. upravna zerada 41. skladište 42. čeličana 43. skladište 44. visoke peči 45. rijeka Bosna 46. potok Misoča 47. postoječi banovinski put Slav. Brod— Sarajevo 48. postoječa uskotr. želj. 49. novoprojek. veleobrtni kolos j ek TEHNIŠKI V J E S N I K Broj 7—9 285 RADNIČKO I ČINOVNIČKO NASELJE | U ILIJAŠU Novo naselje imalo se je izgraditi u dolini ri- jeke Bosne, na obronku! brda, preko željezničke pru- ge i državne ceste Sl ; . Brod—Sarajevo, nedaleko zrnarnice i kovnice. ! Naselje je pristupačno s državnog puta. Dvi- 3 e trečine su rezervirane za radničko, a jedna za činovničko naselje. Zajedno oba naselja čine jednu urbanističku jedinicu. RADNIČKO NASELJE Zamišljeno je u obliku grananja drveta, s glavnim putevima te stanbenim putevima do kuča. Na krajevima stambenih puteva su okretnice za okretanje kola. U središtu radničkog naselja je veliko šport- sko igralište sa tribinom. To igralište treba dati podstreka športskom duhu i služiti zdravlju radnika. Ispred igrališta je radnički dom sa društve¬ nim prostorij ama za radnike, sa čitaonicom, resta- uracijom, kuglanom i,td. 286 God. 59., 1942. Igralište če služiti i školi i športskom domu, koji se nalazi na sjevernoj strani igrališta. Ispred škole, a s njezine južne Strane, ima j oš i posebno školsko igralište. Sa zapadne strane su smješteni stanovi učitelja, orijentirani na jug prema suncu. Samo je naselje podijeljeno u: 1) naselje za maj store, koji se bave i obradom zemlje, kako bi se i sami radnici snabdijevali vlastitim po vrčem. 2) naselje za oženjene radnike, 3) naselje za neoženjene radnike i 4) naselje za radnike baštovane t. j. radnike, Naselje u Uljaču. — Model Broj 7—9 fEHNIČKI VJESNIK 287 Zbog bolje izolacije od ostalog naselja vodi posebni ogranak od državnog puta do, kuča za ne- ženj ene radnike (bečare). Naselja su medusobno odvojena zelenim poja- sima, čime su pojedine skupine decentralizirane i više individualizirane. Uz sam državni put smješteni su još: zadruga, tržnica i kasino. Na taj je način omogučen pristup do njih kako ljudima iz okolišnih ‘sela tako i rad- nicima, koji tu rade. Ispred tržnice je trijem za prodaju na slobodnom za seljake iz okoline. I.za, tržnice predvidena je i ambulanta. Preko puta pru- ge je njemačka tvrtka »Krupp« izgradila zrnarnieu i kovnicu. Sa sjeverne strane naselja je drvored kanad¬ skih topola. Drvored štiti naselje od jakih sjever- nih vjetrova, koji ovdje dolaze najviše u smjeru ri- jeke Bosne. Ispred činovničkog i radničkog naselja provla- či Se zelena arterija, ko j a vodi do najviše točke na¬ selja u šumu za teferič sa čardacima. U ovu se arteriju slijevaju svi stambeni putevi naselja. CINOVNIČKO NASELJE Glavna atrakcija činovničkog naselja je ka¬ sino kao stjecište kulturnog života naselja te pre¬ hrambeno središte činovničkog i radničkog staleža. Do kasina vodi reprezentativna aleja od če- tiri drvoreda u engleskom perivoju. S južne strane ove aleje je jedna promenadna aleja, koja vezuje činovničko naselje sa: 1) stanom ravnatelja (mozgom naselja) na najvišoj točci činovničkog naselja, a pored njega i ispred njega se redaju; 2) kuče za upravitelje u obliku vila, 2) kuče sa po 2 stana za starije činovnike, 4) kuče sa po 4 stana za mlade činovnike, 5) kuče sa po 2-4 stana za neoženjene činov¬ nike i 6) kuče sa po 8 garsonjera. Uz navedeno se nalazi još tenis igralište, peri- voj, vočnjak i šuma. Tip radničke kuče za neoženjene radnike RUDARSKO NASELJE RIČICA POLOŽAJ Državno rudarsko poduzeče Kakanj ko j e leži nedaleko od željezničke pruge Slavonski Brod—Sa- r >ijevo, proširuje svoje eksploataciono područje pre- n ' a Ričici. U tom području radi danas več preko 500 radnika, koji stanuju u obližnjim selima, pa treba za njih izgraditi novo naselje. Ravnateljstvo poduzeča želi, da se naselje potpuno odvoji od rud- ničkih okana i smjesti južno od njih uz cestu, koja vodi od Ričice prema željezničkoj postaji čatiči, gdje bi se u buduče izgradila i separacija. 288 TEHNICKI V J E S N IK God. 59., 1942. LEGENDA 1. Radnlčko naselje 2. Naselje za činovnike 1 majs' 3. Naselje za neoženjene.radnifc 4. Kulturno središte 5. Bolnica 8. športsko Igralište 1 PROJEKAT Izgradnja novog naselja diktirala je konfigu¬ racija zemljišta, a podijeljeno je na: 1. Radničko naselje sa istočne Strane ceste, na brežuljku u obliku serpentina t. j. lanac indi¬ vidualnih kučica sa malim gospodarstvom i baš- čom, koji idu usporedo sa dovoznom cestom. 2. Naselje za činovnike i majstore, smješteno je na zapadnoj strani od glavne ceste. Na najsjevernijem dijelu, gdje je donekle rav¬ no zemljište, smješteno. je: 3. Naselje za neoženjene radnike, odvojeno od ostalih naselja u obliku kolektivnih kuča. Jezgru naselja tvori: 4. Kulturni i športski centar sa k-asinom, cr- kvom, školom i dgralištem, dječjim zabavištem, oružničkom postaj om, zadrugom i ljetnim i šport- skim igralištem uz potok. BroJ 7 -9 TEHNIČKI V J E S NIK 289 Od kulturnog središta vodi prema sjeverois- točnoj strani, na brežuljak radničkog n-aselja, kra- tak pješački put sa stepenicama, do najviše točke na brežuljku, gdje je smješten mali perivoj a u njemu kiosk za teferič. Nedaleko odavde, sasvim odvojeno od naselja, smještena je: 5. Bolnica sa svim potrebnim nuzzgradama sa prekrasnim pogledom u nizinu. Radničke kuče za radničke porodice sa mnogo djece (sa 7—10 članova obitelji) sastoje se od 3 sobe, kuhinje, kao i svih nusprostorija. Za podrum iskorišten je, uslijed kosine zemlji- šta, prednji dio zgrade, a sastoji se iz žimnice, praonice rublja i prostora za gorivo. U nastavku podruma smještena je gospodarska zgrada sa ko¬ košin j cem, svinj cem, štalom za kravu i gospodar¬ skim dvorištem. KUČE ZA NEOŽENJENE; RADNIKE (BEČARE) U ZENICI Ove vrste stanbenih kuča do sada su opčenito bile tužnog i mračnog izgleda, bez dovoljno zraka i svijetla, bez potrebnih higijenskih uslova i natrpa¬ ne ljudima, a trebale bi biti u pravom smislu do¬ movi, koji bi radniku poslije napornog i teškog dnevnog rada dali odmora i razonode; Radi toga zamišljena su mjesto kasarna u starom smislu — trii objekta, koji svojom unutar- njom raspodjelom i vanjskim izgledom više podsje- čaju na neke sanatorije. Od toga dva objekta su več izgradena, a treči je još u projektu, pa če se tek izgraditi. Zgrade su koso postavljene prema postoječem rudarskom domu, radi bolje orijentacije stanbenih prostorija, t. j. prema istoku i zapadu a divhana je okrenuta prema jugu. Arhitektonska koncepcija je zapravo izvana ista kao i kod ostalih radnidkih kuča Hrutada. Povečao se je samo obujam zgrade prema unutraš- njoj podjeli i svrsi. Zgrade treba zamisliti ovij ene povij ušama (Vitis Veitchi — amerikanska loža). Radnicima, koji 8 sati dnevno rade ispod ze¬ mlje, gdje nema ni danjeg svijetla ni dovoljno zraka, koji po 10 sati rade dnevno po ljevaonicama uz vručinu od 50-60 stupnjeva, tim ljudima treba dati barem u domovima mnogo zraka, svijetla i sunca! da ga pocisjete na njegova zelenilom ovij ena rodna sela; da ga unaprijede i uzdignu na zapadno-evrop- , ski standard života; da mu osiguraju tjelesno i duševno zdravlje. Neoženjeni radnici su večinom najmladi radnici. To su buduči očevi porodica, kojima treba očuvati zdravlje, kako bi zdravi ušli u porodični život. Radničke kuče za neoženjene radn.ke u Zenici 'rrm 290 God. 69., 1942. Kuča za neoženjene radnlke Radi toga pored sviju utilitarnih potreba predvidena je i divhana. Ona ovoj radničkoj zajed- nici omogučuje drugarska sakupljanja — sijela. Mjesto balustrade je klupa za odmor, mjesto vijen- ca — žaluzije, koje ložu štite od kiše. Zidove u loži trebalo bi providjeti slikama iz bosanskog radničkog i seoskog života! Iz dihvane se ulazi u širok s r e d i š n j'i hod¬ nik. Na obim stranama hodnika smještene su po Presjek dvije spavače prostorije sa po 2 x 10 = 20 kreveta. Dakle 4 x 20 = 80 kreveta u svakom spratu ilit 2 x 80 = 160 kreveta u svakoj zgradi. Projektirani kreveti bili. su zamišljeni kao preklopni, ali su kasnije zamijenjeni drugima iz merkantilnog željeza. Uz svaki krevet smješten je jedan limeni ormarič. Da soba sa 20 kreveta ne bude prevelika, pregradena je prostorija samo optički, paravanom u dvije jednake jedinice. Izmedu spavačih prostorija su umivaonice sa umivaonicima kružnog oblika (usred prostorije), koji su bolji od umivaonika duž zidova, gdje je zid uslijed toga stalno poprskan i prijav. U neposrednoj bližini preuredit če se posto- ječi rudarski dom i smjestiti sve ostale potrebne prostorije, kao što su: čitaonica i menze, prostorije za zabavu i kuglana, te prostorije za predavanja i prosvjetu. A svi objekti zajedno povezani zelenilom i športskim igralištem činit če jednu urbanističku cjelinu. Broj 7—9 TBHNIČKI V J E S NIK 291 Trijem radničke kuče MlilMlJl IUL miiiii uii u miiMii unw »m« KI MN I. kat Varijanta — Ilijaš Prižemi Je 292 TEHNIŠKI V J E S NIK God. 69. 1942 ■m j ir Pogled RADNIČKE KUČE SA 6 STANOVA ILI ŠESTORCI - zenica ZA OBITELJI SA MALO.DJECE Kuča ima u svakome katu po tri stana. Pošto je jednokatna, iima dakle ukupno 2x3 stana, t. j. šest stanova. Svaki se stan sastoji iz dviju glavnih prosto- rija (stambene kuhinje i prostorije za spavanje), te potrebnih nusprostorija, ali stan se može prema potrebi preurediti tako, da ima 2 manj e spavače sobe mjesto jedne vede, a mjesto stambene kuhinje dnevnu prostoriju sa odijeljenom kuhinjom.. Orijentacija. Stambene prostorije su okrenute prema istoku, jugu i zapadu, a na sjever . samo kuhinjske niše i ostave. Kapacitet. Svaki stan je pristupačan v izravno izvana. Na taj način svaki stanar dobiva dojam, kao da je sam vlasnik kuče. Susretanje po hodnicima je potpuno uklonjeno, premda šest po¬ rodila stanuje pod jedrjim krovom. U1 a z i u stanove su zaštičeni od kiše izbače- nim X. katom u obliku divhane, u koju su smješte- ne i jednokrake stepenice. Ali, dok je dihvana muslimanske kuče potpu¬ no zatvorena mušepcirha (da se izvana ne bi vi- djelo u prostoriju), ova loža ima velik otvor, kako bi što više sunca ulazilo u nju. Samo u kutu te moderne divhane smještena je perforirana be¬ tonska ploča u obliku mušepka, koji služi kao za¬ klon od jakih vjetrova. Do ulaza su tuš i umivaonik. Iza ulaza je stambena kuhinja. Stambena kuhinja ili dnevna soba? Seljačka se obitelj kupi oko ognjišta. Ognjište je središte seoskog života. X u bosanskoj kuči je ognjište izvo- ran elemenat, žarište porodičnog života, ono grije i hrani čovjeka. Kao takovo je i ovdje zadržano za radnika Seljaka stambena kuhinja, a za tradicional- nogradnika kuhinja od dnevne prostorije odijeljena. Stambena kuhinja je medustadij u razvoju od seoske u gradsku kuču. U svakom je stanu predvideno najviše 4-6 po¬ stelja. U stambenoj kuhinji je niša za kuhanje kako bi se prostorij a mogla bolje upotrijebiti i za kuhanje i stanovanje. Kuhinjsku nišu je moguče zastorom odijeliti od stambene prostorije. Na pre¬ lazu iz jedne u drugu strop je spušten sa poterijom radi odvajanja dima i pare, dakle prepreka, koja spriječava prelaz pare iz kuhinjskog u stambeni dio prostorije. U kuhinjskom prostoru predvidena je niša pred prozorom. Ovdje domačica ostavlja hranu i namirnice. To je os tava pod vedrim nebom, uz zatvorenu smočnicu. Model Broj 7—9 TEHNIČKI V J E S NIK 293 Situacija ' PHUJtK Tlocrt prlzemlja 294 TEHNIČKI V J E S NIK God. 59., 1942. šestorcl .. --"s; .v-v - w Pokučstvo. Standardiziran^em pokučstva u kuči trebalo bi stanare naučiti, kako treba stano¬ vati. Svaki je početak- težak. Trebalo bi izgraditi barern jedan potpuno opremljen stan, kako bi se drugi mogli na nj ugledati. Kuča nema pod ruma. Prostor za. gorivo sa svinj cem i kokošinjcem, sa praonom i tuševima, na- lazi se u niskoj gospodarskoj zgradi iza kuče. Izvana kuča pokazuje potpuno vodoravnu težnju, jedan dio složen je iznad drugoga! Najvažnije je kod ovakvih zgrada, da izgledaju vedro, a vedrinu je moguče postiči bojama, propor- cijom i plastikom. Kat je izbačen naprijed, što odgovara lokalnoj bosanskoj noti. Lokalnoj noti odgovara i kontinuitet prozora, tj. težnja za otvorenošču, panoramom i živim sli¬ kama! Kod ovih kuča primijenjena je i polihromija, koja je u 19 stolječu gotovo potpuno iščezla, Ona se osniva na slijedečem načelu: taman donjl dio, svi- Radničke kuče sa po 6 stanova u Rodbrežju jetli gornji, čime je kuča dobila tektonski i eterični izražaj. Živim su bojama obojadisani samo unutar- nji zidovi divhane. Gospodarske z g rad e. Svaki stan ima svoj poseban ulaz, svoju bašču i svoje gospodarstvo. Gospodarska zgrada ima ograden predprostor, koji služi za kokoši, zatim kokošinjac, svinj ae sa is- pustom i malim bazenom, te prostor za gorivo i ostavu za zimnicu. Osim navedenog' nalazi se u gospodarstvu tzv. crnakuhinja (za kuhanje hrane svinjama), za- jednička praonica za rublje i natkriven prostor za sušenje rublja. Na šest stanova, tj. na jednu kuču, dolazi po jedna praonica, kako bi se sve domačice mogle izredati u toku jednog tjedna. Pokraj stambene kuhinje: spavača soba. Iz zdravstvenih razloga a i odgojnih treba spavanje ro¬ ditelja potpuno odvojiti od djece — tj. minimalni program prostorij a za potrebe jedne male porodice. Taj je tip izabran ovdje zato, što smo zemlja, koja tek stvara svoj životni standard. Ovo je naš m a i- son minimum. U slijedečim če se tipovima diferencirati i povečavati taj standard. Temelji ssreE33 s * ' I gospodarske zgrade BroJ 7—9 Gospodarske zgrade u odnosu prema stanbenoj zgradi. Radničke kuče sa 6 stanova —" pogled TEHNIČKI V J E S NIK 295 206 TEHNICKI V J E S N I K God. 69., 1942. MAJSTORSKE KUČE SA ČETIRl STANA ILI ČETVORCI (ILIJAŠ) ; Prlzomlje Tlocrt prlzemne kuče sa 4 stana Majstor može odmah iz pretprostora u kupao- nu, gdje se nalazi i mali ormarič za prijavo odi jelo, kako bi se prije nego li ude u stambene prostorij e mogao oprati i presvuči. Dakle iz pretprostora se ulazi u kupaonu s nužnikom i tušem, u dnevnu sobu i preko stepenica u podrum. * Dnevne prostorije zajedno sa ku- hinjskom nišom predstavljaj u način stanova¬ nja, koji se još najviše približuje običajima okoliš- nog kraja. To je prvi stepen razvoja od stambene kuhinje do dnevne sobe. Nišu za kuhanje moguče je odvojiti zastorom od 'dnevne prostorije — dakle zapravo bosanska kuča evropeizirana! Preko stepenica su iz dnevne sobe pristu- pačne spavače prostorije u katu. Stepenište nije ogradeno, nego slobodno smješteno u dnevnu sobu. U svemu svaka zgrada ima četiri samostalna dvoetažna stana — kučica = vila. U suvremenu arhitekturu su dvoetažni stanovi došli iz Amerike, a vole ih osobito u Nizozemskoj i' Broj 7—9 TEHNIŠKI V J E S NIK 997 Francuskoj. Ovim načinom je moguče potpuno od- vo j iti spavače sobe od dnevnih prostorija. U katu su dvije spavače prostorije s ugradenim ormarima: jedna za roditelje, druga za djecu. Prostorije imaju dijagonalno zračenje. Pre¬ ma izvještaju natječaja za naseobinu Haselhort u Berlinu to je zračenje jednakovrijedno poprečnom. U kuči (stanu) dakle mogu spavati: roditelji s jednjm malim djetetom u spavačoj sobi za roditelje, dvoje djece jednog spola u spavačoj sobi za djecu i jedno do dvoje djece drugoga spola u dnevnoj prostorij i. Ukupno dakle može u kuči spavati 6—8 osoba. U tu svrliu mogu se u dnevnoj sobi namjestiti amerikanski preklopni kreveti, a u istu svrhu služe i domače sečije. V a n j š t i n a. S ve su stambene prostorije ori- j en tirane na zapad ili istok. Arhitektonski izgled kuče je standardiziran, oblikovan prema radničkim 'kučama istog naselja, sa malo varijanata. Jedno- obraznost je istovremeno i manifestacija zajednič- kog nastojanja. Individualno se pojedini domovi ističu vegeta¬ cij om i ložama, ko j e su obojadisane raznim bojama. * Bogati izgled projektiranog naselja u Ilijašu proizlazi iz naizmjence tako porazmještenih kuča, da kuča kuči ne žatvara vidike. Taj način je pogo- tovo povoljan iz ekonomskih razloga za izgradivanje srednjih naselja. Dakle naselje na principu naizmjenično po- stavljeih kuča u obliku šahovskih polja a ne u ni- & ****«-"' . * ,r / ; '-‘aren f\. ■ nnr«»w -o. ---..... ,v . *as£-~rr» —-—rw t«i — T-l la i zjzzrzTizrz"! L r i Majstorske kuče u Ilijašu Presjek U podrumu: drvarnica i praonica rublja, — zovima. Gdje god se naime isti elemenat više puta zato su gospodarske zgrade mnogo manjeg opsega opetuje, treba medusobnim izmicanjem izbječi mo- , nego kod radničkih kuča. notoniju, da dobijemo prostorno djelovanje’ 208 TEHNIŠKI VJESNIK God.' 69, 1942. NOVI TIP RADNIČKE KUČE SA 2 STANA ILI BLIZANCI - ZENICA Blizancl — Pogled Obzirom na teške gradevne prilike zasnovan je jednostavniji tip radničke kuče sa dva stana."Po to- me~tipu če u buduče HRUTAD izgradi vati svoje rad¬ ničke domove. Uzet je u obzir samo domači mate- rijal (drvo, opeka, crijep, vapno i kaldrma), koji je lakše i jeftinije nabaviti nego li salonit, pocinčani lim itd. Buduči da bosanski radnik još nije preživio potpuni prijelaz iz seljačkog u radnički stalež, rje- šenje se svijesno mnogo ne udaljuje od koštura bo- sanskog seljačkog stana, koji ima stambenu kuhinju u središtu. U seljačkoj kuči je ognjište u sredini stambene kuhinje. Ovdje se nalazi iza pregrade, koja stambenu kuhinju dijeli u prostor za kuhanje i u t. zv. dnevnu prostorij u. Iz dnevne sobe su pristupač- ne. sve ostale prostorij e. Prema statističkim podat- cima Hrutada, večinom se radnička obitelj tog po- duzeča sastoji od 5 do 6 članova. Zbog toga su uze- te uz dnevne prostorij e još i dvije spavaonice — što bi odgovaralo potrebama takvih obitelji. Zbog štednje smještena su pod jedan krov dva stana, premda je inače bosanska kuča gradena re¬ dovno uvijek samo sa po jednim stanom, t. j. samo za po jednu obitelj. Svaki stan ima svoj poseban ulaz i posebnu gospodarsku zgradu s baščom. Prostorij e svakog stana možemo podij eliti u tri skupine: I. Stambeni (čisti) dio; II. Domačinski (polučisti) i III. Gospodarski (nečisti) dio. 1) Prostor za dnevni boravak sa sečijom može se iskoristiti za spavanje za mušku djecu. Tako se mogu djeca separirati po spolovima. Prostor je odijeljen od niše za kuhanje pregradom. Oba prostora zajedno čine stambenu kuhinju. 2) Spavača soba za roditelje sa dva kreveta za roditelje i jednim krevetom za malo di- jete. STAMBENI DIO situ tu a Situacija Perspektiva Broj 7—9 299 I. Stepenlce. — 2. Klupa za sijelo. — 3. Otirači za obuču. — 4. Garderoba. — 5. Zahod. — 6. Ormarič za obuču i prijavo rublje. — 7. Sjedeča kada sa poklopcem. — 8. Kotao za pranje rublja. — 9. Korito za pranje rublja. — 10. Škaf. — II. Sanduk za gorivo. — 12. Stelaža za ostavu i zlmnicu. — 13. Bačva za kupus. — 14. vodovod. — 15. štednjak. — 16. Kuhinjski ormar. — 17. Kuhinjski stol sa stolicama. — 18. šivača mašina. — 19. Krugoval. — 20. Sečija. — 21. Se- čija za spavanje. — 22. Stol sa stolicama. — 23. Kredenc. — 24. Peči. — 25. Krevet za male dijete. — 26. Zrcalo. — 27. Ormari za odijelo. — 28. Kreveti za roditelje sa nočnim ormaričima. — 29. Pisači stol sa stolicama. — 30. Krevet za djecu. — 31. Sušionica rublja. — 32. Ostava za bicikle. — 33. Trap. — 34. Stelaža za hranu. — 35. Korito za svinju. — 36. Bačva za napoj. — 37. Smetište. 3) Spavača soba sa dva do tri kreveta za od- raslu djecu jednog spola. 4) Natkriven prostor za odmor, t. j. d i v h a n a, u I. katu, a u prizemlju natkriven pretprostor sa klupom za sijelo. DOMAČINSKI DIO 1) Prostor za kuhanje zamišljen je kao mali laboratorij za kuhanje s radnim stolom, koji može poslužiti, kako je to kod radnika uobičajeno, kao jedači stol. U torne prostoru je štednjak s odvod- nom kapom za paru, kuhinjskim ormarom, sandu- kom za gorivo, kantom za ugalj itd. 2) Naročito je vodeno računa o dovoljno veli- koj ostavi iz razloga, što radnik normalno ima i svoje malo gospodarstvo. Jedan dio ostave može slu¬ žiti i za zimnicu. 3) Kombinacija: umivaonik i praonica rublja zajedno u istoj prostorij i, ko j a se snabdijeva vodom iz kotla za pranje rublja, a k torne sjedeča kada (Siedlerbad), u kojoj se nalazi udubljenje za pranje nogu, predstavlja prilog ovome stanu. Radnik je naime svakog dana izložen prljanju na poslu i ne če ulaziti u čisti dio stana prije nego što se umije i opere. Smještaj umivaonice kraj tople kuhinje ima i tu prednost, da se ona normalno ne mora posebno grijati i da se radnik može poslužiti toplom vodom 1. »i-mr *sr. ftucmvHO iitiiMt ooima I. kat 300 TEHNICKI VJESNIK God. 59., 1942. iz kuhinje preko jednog malog otvora, koji se na- lazi neposredno izmedu štednjaka i kade. Uz kotao i korito za pranje rublja ima mjesta za košaru za rublje, za jedan škaf, vješalicu za radno odijelo i ormarič za obuču. Na zid se mogu objesiti metle 1 daska za glačanje. Sjedeča kada ima poklopac, tako da se može upotrijebiti i kao radni stol (za glačanje rublja, pranje suda, čiščenje povrča, pripremu hra¬ ne za stoku itd.). 4) Zahod je pristupačan iz pretprostora. 5) U predprostoru se predvida vješalica za gar- derobu s priborom za kišobrane i ladicom za četke. ki radnik dobiva od poduzeča kao dodatak u nara?'. predvideno je u šupi za gorivo još i mjesto za sraje- štaj drveta, bicikla, alata za obradivanje vrta i po- sude za smeče. 2) U prostoru za pripremu hrane za stoku ima mjesta za bačvu za napoj, za korito za svinju i za hranu za stoku. 3) česta je pojava kod naših radnika, da drže kravu ili svinju, a skoro svaki bez izuzetka drži ko¬ koši. O torne se je vodilo računa kod raspodjele go¬ spodarskih prostorij a, ko j e se mogu prilagoditi po¬ trebama stanara. Može se naime predvidjeti svinj ac GOSPODARSKI DIO 1) Kuča je zamišljena bez dubokog podruma, zbog njegove redovito skupe izvedbe, ako ga hočemo dobro izolirati. Zato je u prostoru za gorivo predvi¬ dena cca jedan metar udubljena betonirana jama (trap) sa drvenim kapkom i ljestvama, u koju se preko zime mogu smjestiti vede količine povrča (krumpir, repa, mrkva itd.). Osim ugljena, koji sva- _ ICatječajni projekt RADNIČKA KUCA BATA — ZLIN sa ispustom za svinju ili staja za kravu te koko- šinjac. 4) U svakoj bašči je predvideno gnojište, jer je ovo kod držanja stoke neophodno potrebno. 5) Prema veličini raspoloživog zemljišta obre¬ dena je i veličina odgovarajuče bašče (vrta) za svaki stan posebno. Ispod strehe gospodarskih zgrada predvideno je mjesto za sušenje rublja. Broj 7—9 TEHNIČKI V J E S NI K. 301 Perspektiva SA 4 STANA Svaka kuča ima 4 stana i to: 2 stana sa po 2 sobe + hol i nusprostorije za manje obitelji, i 2 stana'po 3 sobe +'hol i nusprostorije za veče obitelji. Iz divhane, tog udomačenog načina gradnje u Bosni, ulazi se u hol odnosno u domačinski dio i dalje u sve ostale prostorij e. Stanovi u I. katu su isti kao i oni u prizemlju samo s tom razlikom, da je pristup do njih jednokrakim stepeništem, koje je smješteno u divhani. U podrumu je smještena jedna zajednička praonica za sva 4 stana i za svaki stan poseban po- drum za gorivo. ČINOVNSČKE KUČE (ILIJAŠ) Arhitektura je standardizirana kao i kod osta¬ lih radničkih kuča naselja u Ilijašu. Dakle, arhitek¬ tura je uniformna kako za radnike tako i za činov- nike. SA 12 GARSONIJERA Neoženjeni činovnici, koji bi samo privremeno dolazili u poduzeča, stanovali bi u kasinu, dok je za stalno namještene činovnike po poduzečima predvi- djen posebni tip kuče sa garsonij erama. Svaka garsonij era se sastoji iz jedne veče sobe, kupaone sa zahodom te predsoblja. Pristup je u pri¬ zemlju direktan, a u I. katu jednokrakim stepeni¬ štem preko otvorene verande. 302 TEHNIŠKI V J E S N IK God. 69., 1942. DRŽAVNA RUDARSKO. TALIONIČKA ŠKOLA U ZENICI USTROJSTVO U Bosni se nalazi najvedi dio rudarskog i talio- ničkog obrta naše države. Prošle godine je u vezi toga u Zenici otvorena i Rudarsko-talionička škola. Škola spada pod Ministarstvo šumarstva i rudar¬ stva. Troškove za izdržavanje snosi Glavno ravna¬ teljstvo HRUTAD-a, ko j e sada štipendijama školuje 25 pitomaca. Uz školu je za pitomce obvezatno pred¬ viden t konvikt. Učenici se u školu primaju na temelju svršena dva ili više razreda srednje škole. Prema nastavnom načrtu, obuka traje tri godine. Teoretsku izobrazbu Broj 7—£) TEHNIČKI VJESNIK 303 .iobivaju dači u školi, a praktičnu u željezari i rud¬ niku Zenica kao i u okolnim rudnicima. Nastavnici su večim dijelom inženjeri iz želje- rare i rudnika u Zenici. 1 FKEUREDENJE Prema zahtjevima navedenog ustroj stva pre- uredena je za školu jedna od t. zv. bečarskih kuča. U zgradu su smještene za prvu godinu obuke: 1. Prostorije za o.buku: velika učiona, izložbeni prostor na verandi i stalna izložba uzoraka HRUTAD-a, koja služi u naučne svrhe a i za poste- peno usavršavanje pitomaca. 2. Prostorije za upravu škole: zbor¬ nica sa zbirkom i knjižnicom, soba za ravnatelja i tajnika i soba za podvrnika. 3. Prostorije za konvikt: 3 spavaonice sa po 8 kreveta, umivaonica sa tuševima i soba za uzgojitelja. 4. Komunikacije i nuzgredne pro¬ storije: veranda sa stepenicama, široki hodnik, nužnici sa garderobama i spremištem. Dlvhana 304 TEHNIČKI V J E S N I K God. 69., 1942. Umivaonici .Higijena je preduslov i misao vodilja čitavog stambenog organizma: svijetlo, zrak i sunce; konti¬ nuirani red prozora, centralno grijanje, teraco-po- dovi, šadrvan umivaoniciy metalni kreveti i ormari- či i t. d. Sve su stambene prostorij e izložene ili is- točnom prijepodnevnom ili zapadnom popodnevnom suncu, dok je veranda nja čelu zgrade = divhana, okrenuta prema jugu i čitav dan na suncu! Pošto su dači štipendisti HRUTAD-a, hrane se u zadružno j kuhinji u Rudarskom domu. . Uz školu se predvida športsko igralište, perivoj sa klupama, a u bližini je rijeka Bosna, na kojoj se pitomci mogu ljeti kupati i sunčati. II. NOVA RTŠ Pošto program Ministarstva šumarstva i ru¬ darstva predvida novu Rudarsko-talioničku školu, treba več sada misliti i na novu zgradu, koja bi od- govarala suverenim načelima stručne nastave. Radi toga se dodaj e kao prim j er osnova obrtne i stručne produžne škole, koja je projektirana za Za¬ greb prilikom raspisanog natječaja. Jedna i druga škola su si naime slične po svrsi i potrebama. Analiziramo li funkciju tih škola, dolazimo do zaključka, da je za njih najispravniji horizontalni način gradnje. Moderna pedagogija naime traži za ovakove škole što užu suradnju izmedu teorije i prakse. Teško je na pr. zamisliti teoretsku nastavu u IV. katu a ateliere u prizemlju. Obrtnik-zanatlija vezan je uz zemlju kao pilot uz zrak. Dovoz i od¬ voz materij ala, teške sprave, skladišta, radione na slobodnom prostoru, dapače i razredi, ko ji su labo¬ ratorij i-radione — sve navedene komponente traže horizontalan način izgradnje. S ekonomskog stanovišta je opet poželjno, da se sve prostorij e što više usredotoče oko jedne pro¬ metne žile. U priloženom projektu je to dvokatni hol veoma dug i 7 m širok, koji u prizemlju isklju- čivo služi'dovozu i odvozu materij ala sa pristupima u skladišta i radione sa svake Strane. U I. katu toga hola su komunikacije za učenike i nastavnike s pri¬ stupima u garderobe i risaone u I. katu. U radiona- ma su naime t. zv. pedagoške galerije s pri- 1 Spavaonica rudarske škole Broj 7—9 TEHNIČKI VJESNIK 305 j j - ' stupom u risaone i nastavničke sobe, iz ko j ih može nastavnik nadzirati i organizirati rad u radionicama. Radionice se ljeti mogu proširiti prema bašči. U II. katu jse nalaze učionice, knjižnice, zbornica i t. d. Ispred ušiona predvidene su po uzo- ru zapadnoevropskih škola terase. S njima je izve¬ dena diferencij acij a prostorij a u zimske i ljetne (plein air) u č i 6 n e. Svaka učiona ima prirodnu, obostranu ventilaciju i obostrano osvjetljenje. Zgrada je elastične osnove, t. j. projekat pred- vida izgradnju u obliku hangara sa svake Strane unutrašnje prometne žile. U produžnom smjeru je to onda moguče proizvoljno produžiti i dijeliti u po¬ jedine odjele prema potrebi i nastalim prilikama. Oko zgrade je zamišljen bujni zid od vegeta¬ cije, ko ji paralizira dopiranje eksterne buke. Koncepcija *bi odgovarala novoj RTŠ, ko j a se zamišlja u mnogo manjem opsegu, ali na istim pe¬ dagoškim principima i tako, da se može prema po¬ trebi stalno dogradivati. Situacija Presjek 306 TBHNIČKI VJESNIK God. 69. 1942. I. kat Solarij KASINO Pogled U ILIJAŠU Osnovna misao projekta- je stvoriti klub, tj. mjesto, gdje se došljaci mogu hraniti, gdje se sa- staju činovnici, maj stori i radnici uz svoj tu, da za- dovolje svoje društvene i kulturne potrebe. Radi toga se u zgradi nalaze: knjižnica, čitaonica, mali slikokaz, plesna dvorana, blagovaonica, restaura- cija, krugoval, glazba, kuglana itd. Ulaz u restau- raciju je odvojen od ulaza u hotelske prostorij e. Prizemlje: Na južnoj strani je pokriven pristup za samovoze. Odatle je moguče u vestibul do vratara, u restauraciju, blagovaonicu za činov- nike, do dvorane za sjednice (gdje se činovnici i hrane), do knjižnice i do nužnika. Pristup za radnike i| maj store se nal-azi sa sje- verne Strane, odakle je moguč pristup do restaura- cije i blagovaonice za radnike i majstore. Model 308 TEHNICKI V J E 9 N I K God. 60., 1942. j Sve tri blagovaonice su grupirane oko središ- nje kuhinje. Medusobno su povezane sa pripre- mom za hranu kao i preko terase. Gospodarstvo je smješteno neprimjetno na istočnoj strani. Prvi kat je ureden hotelski. Stepenište je izbačeno na stranu, kako promet ne bi ometao mir u sobama. Sobe su predvidene sa svim hotelskim udobnostima. Smještene su s obe strane hodnika. Služe samcima i činovnicima, članovima raznih povjerenstava, te gostima, ko ji samo prolazno dodu u naselje. Drugi kat odnosno solarij. Tu su dva stana za ravnatelje ili tzv. gostinjske sobe za razne po- sjete, stan restauratera, sobe za poslugu, te solarij za činovnike. Broj 7—9 TEHNIČKI V J E S NIK 809 TRAFOSTANIGA Tlocrt prižemi j a Presjck U pitanju je standardni tip trafOr= transforma¬ torske stanice tj. Staniče za smještaj i razvod elek¬ tričnih vodova. Obično dosadašnji tipovi sa visokim krovovima naliče više crkvenim tornjevima nego li trafostanicama. I u industrijskim gradnjama treba tražiti nove, oblijte, ko ji če bolje odgo varati svrsi. Ovakve zgrade su se do sada večinom uzimale iz raznih »Baukalendara«. Gradile su se po nekim nordijskim uzorima, koji ne odgovaraju domačem ambijentu. I veleobrtnu arhijtekturu treba prilago¬ diti bosanskom kraj obrazu. Ali to naravno ne smije biti onako, kako je učinio jedan inženjer u Slove¬ niji, koji je htio istaknuti domaču seosku kuču pa je — ne shvačajuči industrijski objekat — oblik krova uzeo sa srazmjerno velike i ležeče seoske kuče i takav krov smjestio na malenu ali visoku i usku trafostanicu. Time se je dvostruko ogriješio, prvo protiv mjerila, a drugo protiv ambijenta. Prolazeči kroz naše brdske krajeve, dnevno možemo opaziti, kako se sa raznim monstrumima kvari pretežno brdski značaj zemlje. Industrijali- zaciji Bosne treba pristupiti s više pažnje i ozbilj- nosti. * U slijedečem iznosim samo malen pokušaj, kako bi trebalo posjhipiti kod gradnje veleobrtnih postrojenja. Susjedne velike države več su davno spoznale, da se takira postrojenja ne smiju ostav- ljati na milost i nemilost nesavjesnijh ljudi. Svaki veči koncern tamo ima posebne gradevne urede sa čitavim stožerom arhitekata, koji sve takve proble¬ me rješavaju i sa arhitektonskog gledišta. Trafostanica se u glavnom sastoji iz 2, 3, 4 male oniske vatrosigurne stanice za transformato- re i visokog prostora pred njima za razvodne ure- daje. Električnu struju, koju dovodimo iz električ¬ nih centrala, prevo.dimo u takvim stanicama na drugu jakost i razvodimo u raznim smjerovima. Pošto je objekat -visinskog značaja, završava ležečim segmentnim krovom za razliku od uobiča- jenih visokih krovova na takvim objektima. Perspektivni pogledi DlO ZAGLAVAK PREGLED STARE SARAJEVSKE ARHITEKTURE PRINCIPI | ElEMENTI 1. Tl JELO: šeher Sarajevo to su kulise valovitih brda, sa nasla- gom kuča pri dnu poput naslaga škriljevca. Kuče: plosnate piramide iznad piramida, čeramidni krovovi na kockastim tijelima, rasijani po brdskim pre- djelima — t. j. kubična arhitektura. Pored nje: Kupola do kupole u nižinskim predjelima — Begova džamija, Gazi Husrev-begova medresa, Brusa-bezistan i ha- mami iza katedrale, tu i tamo isprekidane minaretima — to jest kupolasta arhitektura. U renesansnom gradu svi su odnosi perspektivni — pa otuda koridor-ulice i proza. U Sarajevu, naprotiv, sve nam se prikazuje ortogonalno. Do početka evropske civi¬ lizacije Sarajevo nije gotovo ni poznavalo perspektive. Sve neki kratki prostorni sokaci sa doksatima, dakle, plastika i poezija. Kocka do kocke = doksati. koji se jedan drugome izmiču u prostornom odnosu i sa pravom na vidike (PNV). Elementarni se oblici odražavaju jasno, odredeno i prijatno. Staro Sarajevo je grad kristalno čistih geometrijskih tje- lesa: kubusa. prizama, piramida, kalota, valjaka i čunjeva. BroJ 7—9 TEHNIČKI V J E S N I K 311 »Gotika nije upotrebljavala kugle. valjke i čunjeve; njezin prostor Je više kompleksne t. J. geometrije višeg re¬ da, pa zato i katedrale nisu tako liepe«, veli Le C o r b u- s i e r. Tendenci ja Niz niških kuča na kraju naglašen minaretom (iza Viječnice), niz kuča sa tornjem Saborne crkve. ili oniske kuče pokraj visokih jablanova. to je običajna pojava u sarajevskoj arhitekturi: pozicija uz opoziciju, horizontala pokraj vertikale. »Sve elementarno osječanje moguče je svesti na dva sm j era: na vertikalu. koju odredu j e zakon sile teže, i na horizontali!, koja uspostavlja ravnotežu« (Le C.) Za Sarajevo • medutim vertikala nije tako značajna. Minareti i jablanovi, tanki, vitki i okretni, to su samo pointe i cesure, koje prekidaju i time oživljavaju monoto- niju jednog izrazito horizontalnog grada. Trijem ispred kavanice »Stadion« i At-Meidan medre¬ se jeste horizontalna arhitektura na dohvat ruci. Baščaršija je horizontalni bazar, gdje je sve pri ruci. Prijelaz od niških dučančiča preko bazilikalnih kro- vova hanova do kupola je opet blaga i harmonična pirami¬ dalna arhitektura — za razliku od gradova sa isprekida- nim silhuetama. I ovako je u svemu, kf\ko u cijelosti tako i u pojedi- nostima. kako u gradu tako i na selu. v. Bosanska seoska kuča je niška, horizontalna i pirami¬ dalna tvorba, sastavljena od prizme i piramide, dakle od kristalno čistih tjelesa, koja su sa sviju strana lijepo zavr¬ žena. to jest helenizam za razliku od gotitke i nordijske seoske kuče, koja je vertikalna, površinska, zabatna, usmje- rena prema ulici. Konstrukcija Staru sarajevsku arhitekturu možemo dakle podijeliti na kubičnu i kupolastu. Svod sa potpornicama je kupolasta arhitektura, dok je kubična neki masivni drveni strop, koji leži na masiv- nom podnožju i drvenim stupcima. — Potpornici ili stupci tvore masivni skelet zgrade. Razlika izmedu gotske i orijentalne svodne konstruk¬ cije Je u torne, kako se skelet zatvara izmedu potpornika. ' Gotska ga arhitektura zatvara sa unutrašnje, dok orijen- talna sa vanjske Strane potpornika. Zato je tijelo u ori- jentalskoj arhitekturi lijepo zatvoreno i izvana i uravno¬ težen plastičan prostor iznutra, dok mu gotika sa mnogo- brojnim razuporama daje rastrgan izgled. Kod sarajevske kubične arhitekture, medutim, obično u prizemlji! razlikujemo masivno, obimrio zide izvana, te drveni skeiet stupaca iznutra — preko čega d.'lazi drveno- vapnena masivna stropna konstrukcija (Moriča han), a preko nje kao prvi kat, slobodno postavljene, neovisno od dolnje raspodjeie zidova, lagane drvene skeletne pregrade odnosno nosivi skelet stupaca. Preko svega leži krov kao završetak zgrade. Za razliku od renesansne masivne zgrade, kod koje se zidovi po katovima poklapaju — u muslimanskim se zgra- dama obično zidovi po katovima ne podudaraju, dakle funkcije nošenja i pregradivanja se ne poklapaju. Nosivi skelet, stupci. često se odvajaju od skeletnih pregrada, kulisa. Posljedica toga je 'elastična koncepcija. Elastična osnova islamske arhitekture omogučuje slo- bodnije plastično oblikovanje i tijela i prostora u njemu. Kod renesansnih zgrada je to u torne obimu takorekuči nemoguče. Zidovi islamskih zgrdda povijaju se u prizemlju pre¬ ma krivini ulice. Na katu pako sa t. zv. doksatima i div- hanama prelaze na ulicu i: avliju. Konačno se sve izravnava i medusobno povezuje u podkrovlju sa širokim, geometrij¬ ski jasno odredenim vijepcem krovne konstrukcije. Površini — struktura. Površine omeduju prostor tijela. U ovom su sustavu sekundarnog značaja. Primarnog su Značenja, kada nastu- paju samostalno kao žaluzije ili prozirne rešetke, paravani, mreže i slično. PovrSme medutim nastupaju i vezano u ogradama i to bilo: kao prozirne ograde (tarabe) oko bašča; kao ogra¬ de sa Zamreženim prozorima (transparentima) oko grob¬ lja i džamija; kao zatvorene pune ograde, iz kojih samo tu i tamo izbije po koji zamreženi sandučič, mušebak, sa ši¬ rokim vratima i prizmatičnom ili čunjastom nadstrešnicom; kao zatvoreno. mrežasto, ciklopsko zide oko tvrdava. koje onda djeluje kao zatvoreno puno tijelo; a tvore i, kao što je več spomenuto, zatvorena tjeleša muslimanskih kuča. Onda katkada po koja od tih ploha otpadne. pa nam se pogled otvori u lijepe plastične prostore (kao na pr. u muslimanske pekare ili trijemove ispred džamija). I dok se u renesansi zidovi iskazuju po njihovim sta- tičkim funkcijama i dijele se na nosive i nošene dijelove (stupci, pileri, arhitravi, vijenci itd.), to u orijentalnoj ar¬ hitekturi plohe djeluju više svojim oblikom, ritmom, pro¬ porci jom, bojom, vezom, sastavom t. J. strukturom i mo¬ zaikom materijala: vez limenih, šindrastih i čeramidnih krovova, pa široki vodoravni drveni krovni vijenci, iznad bijelo krečenih fasada, iz kojih izbije tu i tamo po koji prozorčič lijepe proporcije, neodredljive etaže, pa niz pro- zora ritam ili doksat sav u prozorima iznad podnožja od ciklopskog zida, preko ugla, a prema avliji obično ožbu- kanu fasadu zamijeni drvena obloga ili niz drvenih rešetki u zelenilu — i konačno ispod svega kaldrma. Dakle ledna strukturna arhitektura za razliku od renesansne i tekton¬ ske! II. PROSTOR PLASTIKA Osim kulisa — pregrada i konstruktivnih stupaca muslimanske su prostorije oblikovane još i drugim ele¬ mentoma. Najprije treba spomenuti divhanu i jednokrakc stc- penice, koje ne zatvaraju prostor nego ga plastično obli- huju — to su elementi vanjske plastike! Muslimanska unutarnja prostorija gotovo i nema po- kučstva, koje bi bilo mobilno, sve pokučstvo u prostoriji je čvrsto, nepokretno, uzidano = dio arhitekture prostora \ njegove plastike. Medu ovo pokučstvo spada najprije seči j a t. j. . čvrsti, niški stepen, koji se proteže duž zidova obično sa •ri Strane prostorije. Sečija služi za odmor (čučanje), a noču zi spavanje. četvrti zid prostorije je sav plastičan. Tvori ga gar¬ nitura sa plastičnim ulazom (nišom), uzidanim ormarima često i peč sa hamamom t. j. koritom ili kupaonom za 'Itualno kupanje. Dodamo li torne još kamin ili ognjište, koje je u mu- shmanskoj kuči zidano — ukazali smo na sve elemente muslimanske stambene prostorije. Kamin u kavani težkih radnika na trgu zvanom »Cir¬ kus plač« slobodno je smješten u sredini prostora (uspore- c'i sa Le Corbusier-ovim living roomima), pa kao takav • redstavlja prostorno-plastičan elemenat prvog reda! Primjeri. Divhana Moriča hana: drveni strop, čilim na vodu i četiri bijele stijene ,od kojih je jedna sva ras- ■ uštena u kontinuirani red prozora, dakle čisti prostor! ' .už tri zida proteže se niška i široka sečija, u kutiču »'etvrtog smješteno je slobodno u prostor malo ognjište za kuhanje kave: geometrijska čista tijela u čistom prostoru! Još elementarnije djeluju livani džamija. Mibrab-niša ■r ,a molitvu — udubina u osovini prostora nasuprot ulaza. nimbera kraj njega — propovjedaonica — kao strogo kri¬ stalno, izolirano tijelo, smješteno u čistom prostoru, Me¬ dusobno je sve povezano čilimom — bojom t. j. najele- Begova džamija strukturna arhitektura 312 TEHNICKI VJESNIK Ood. 59, 1942. mentarnije i najčišče shvačanle arhitekture prostora Sauere Je atrij, koji se otvara na ulicu. (U6poreai sa ponutricom starokrščanske crkve Santa Maria Squere kavane »Volga« Je prema ulici samo prlvidno in cosmetin u Rimu u Le Corbusierovom izdanju). zatvoren čeramidnim krovom; iz prostora izmedu tog krova Prostori pod vedrim nebom. To su avlije, atriji i squerovi. A v 1 i J a je zatvoreno dvorište muslimanske kuče. Oblikuju ga masivne pregrade, zidovi sporednih zgrada i stambenih kuča. Visoki nadvratnici ulaznih vratiju, iznad prolaza pre- bačeni dijelovi kuče, trijemovi i široki vijenci poput vodo¬ ravnih kulisa oblikuju prostor i višinski (vidi avliju mu¬ slimanske kuče nasuprot bivšeg sefardskog hrama). Sve se tu izmiče, zatvara i plastično oblikuje u neke meander-prostore. Pa to načelo prostorno-plastičnog oblikovanja pro¬ stora nalazimo u suvremenom urbanizmu kod t. zv. mean¬ der trgoval Značajno je pri torne, da se polazi od prostora a ne od arhitektura kao samostalnih organizama. A t r i 1 i su avlije polujavnih zgrada — džamija i ka- vana. Sa nekim transparentnim ogradama su poluzatvoreni, a oblikuju ih trijemovi ispred džamija, kiosci — šadrvani, zidovi turbet-a i drugih six>rednih zgraaa. Svaki od tih atrija ima po koju atrakciju. U sredini je redovno šadrvan. U kavani »Aeroplan« otvara nam se kroz hipetron vanredan pogled na minaret Begove džamije i Sahat kulu. Atrij kavane »Stadion« zasaden je sa nekoliko redova drveča. Rešetka bez stakala U ogradi oko groblja i kavane raste drvo (usporedi sa Le Corbusierovim pavi¬ ljonom de 1’ Esprit Nouveau na pariskoj dekorativnoj iz¬ ložbi iz godine 1925.1). Drvo tu kao da raste iz arhitek¬ ture — t. j. prostorno-prodorna arhitektura, za razliku od zatvorenih. tjelesnih arhitektura*). Kamini i nimbere, šadrvani i sibilji, nišani pa mina¬ reti, to su skulpture. To su pointe, koje ističu središta raznog života: kamini domačeg, šadrvani atrijskog, nišani posmrtnog, mihrabi i nimbere nabožnog itd. To su sim¬ boli, pa im otuda i tolik formalni značaj, šadrvanske mre¬ že preuzele su oblik hanuma, minareti strše kao neke šta¬ bi j ike iz grada, a nišani niču poput špargli iz zemlje — mihrap i nimbere su apstraktni i geometrijski. Sve su te tvorbe čiste i standardne. Rijetko su profilirane, a kada su več članjene, onda uvijek na neki površinski način: in- krustacije, cizelacije ili perforacije. Nikad ne nastupaju samostalno, več uvijek u vezi sa prostorom, s kojim onda žive zajedno. S okolinom se vežu pomoču čilimova. Tako su minareti iznad mozaika grada, nišani iznad zelenih travnih površina, šadrvani iznad voda i kaldrme, a nimbere iznad čilimova džamija. Značajna je veza vode i kaldrme te željeznih mreža na pr. kod šadrvana t. j. bijouterija u prostoru pod ved¬ rim nebom.! Otvori Stambena prostorija je muslimanu intimno područje i domena žena, koje tu žive izolirano od vanjskog svijeta. Vezu izmedu vanjskog i unutarnjeg svijeta daju otvori H Židovima. , Otvori ima ju zadače: izolirati od vanjskog svijeta i pružiti razonodu. Razonodu daju time, što izabiru najljepše vidike na vanjski svijet. Izolaciji služe rešetke i mreže. To su kao neki filtri, koji omogučuju, da se sve uzme od vanjskog svijeta, a da taj svijet ne ometa intiman užitak. Mreže u otvorima = okvirima — to su mušepci. Pogledi kroz mušepke mijenjaju se sa svakim pokre- tom čovjeka ispred odnosno iza mreže — to su dakle pla¬ stične, žive slike, nanizane duž prostorije. Sujet živih slika je vreva na ulici, mozaik grada i kuliserija valovitih brda oko grada, dakle: život i priroda. Život i priroda, prepušteni sami sebi, kaotični su ili fragmentarni, za sliku ih treba tek učvrstiti i prirediti, a učvrščujemo i priredujemo ih mušepcima = geometrijom. Mušepci su dakle kao neki geometrijski raster. Medutim, ovako stečeno likovno iskustvo ne gubi se više, nego se opetuje u svim mogučim varijacijama t. j. i u slučajevima, kada se više ne radi o intimnom životu. Otuda zamreženi prozori oko džamija i groblja; otuda pa- ravani izmedu kavane i ulice i kontinuirani redovi prltka- stih prozora u kavanama na pr. na Poligonu, pa i onaj pogled kroz hipetron kavane »Aeroplan«. A iz tog iskustva proizlaze i porte, na ulaze mislim, kao što je na pr. onaj rešetkasti ulaz u »Babiča bašču« ili Neidhardtova porta u Baščaršiju sa pogledom na stari I ! * i i j I | Broj 7—0 313 TaŠlihan, Sahat-kulu i minaret sa kupolom Begove džamije. Kinezi, kad žele uhvatiti kakav osoblto lijepi pogled portc rir ° dU Ui arhitekturu * stave P^d njih glorijete ili Odatle nije daleko ni do kavane na Hridu. Mislim do onog prozračnog okvira izmedu zemlje i krova na stu- povima, u kome se prepliče slojevito nasiagan mozaik grada i valovita kuliserija okolnih brda iznad grada. Ova tvorba medutim ne pripada više našem shvača- nju arhitekture, kao u sebi samima završenih organizama, to su rekviziti prostornih aranžmana! Sva ta arhitektura ne košta mnogo, ali je s njome na vanredno izabranom mjestu uhvačena i prlredena jedna slika grada i prirode, koja bi ostala fragmentarna, da Je prepuštcna sama sebi. Tvorbe, koje baziraju na navedenom odnosu prirode sa okolinom zvat ču — kioscima. T. j. sam skelet ili konstruktivan kostur zgrade, pre¬ kriven krovom na stupovima. Kiosk = paviljon = papilio = leptir = krov u zraku. Teško Je kod kioska utvrditi granice izmedu arhitek¬ ture, prostora i prirode — okoline, kad se sve to jedno s drugim prepliče. Kiosk U kavani »Stadion« ljeti se stakleni plašt gradnje • ukloni, pa se vrt i ulica sliju u kiosk. Kiosk na vodi: kavana »Vrbanja« i »Bendbaša«, kiosk na brdu: kavana »Hrid« i »Jekovac«, kiosk na groblju: turbeta na Alifakovcu, kiosk ispred bogomolje: šadrvan ispred Begove džamije kiosk u , kuči: cardak i divhana. Aščinica to je kiosk sa izlogom i sanitarnim ureda- jem — Budenarchitektur. Baldahin sa pozornicom za pjevačice u kavani »ša¬ drvan« to je kiosk ili arhitektura u prostoru. III. PRIRODA — GEOMETRIJA Priroda u geometriji. Krov do krova i kupola do kupole — pa lipa i jablan do minareta, piramida do piramide, kalote, pa sve ispreki- dano okomicom — vertikala do vertikale. Ili put pokraj VJeresijskog zavoda, koji se kao neki kameni čilim skoro vertikalno uspinje ispred nas u brdo, da završi niskom kučom i visokim Jablanom. Ili čitav jedan kompleks kao što je Alifakovac ispred gradske viječnice: vodoravne naslage kuča izmedu visečih vrtova, koje su kao čopor ovaca u brdu — Iznad horizon¬ tale na lukovima t. j. čuprije preko Miljacke — pa jabla- novi sa svake Strane. • Staro Sarajevo su kuče u vrtovima, grad protkan ze¬ lenilom — vrtni gradi Drvo i voda, vrt i brdo, to su elementi prirode, a u našim je aranžmanima priroda u geometriji ili upotpu- njenje arhitekture prirodom! Geometrija — priroda Bijela Tabija, pa bastioni i kavanice na istaknutim mjestima po brdinama oko grada — niške, pitomo i blage, prilagodene, kao da rastu u terenu. »Plosnato u brdo, visoko u nizinu« (Loos) — harmo¬ nija diskordance! — Kao neke pointe su, kojima ističu ki¬ pari grudi u skulpturi ženskog ti jela — t. J. geometrija u prirodi i vještina plasiranja! Pa oniski konjiči i bosanske kuče pokraj alpske kuče i Pingsgauera. i niško drveče ispred kavanica na dohvat ruci — kao da je izniklo jedno iz drugoga. kao da le vezano jedno uz drugo kao kuča puža i kornjače, koji je noše svuda sa sobom t. j. harmonija konkordance — prirode sa geometri - jom, 1’architecture paysagere i vještina prilagodivanja! Geometrija u prirodi. Muslimani imaju nekoliko svojih corso-a u Sarajevu. Značajno je, da su ovi corsoi uvijek duž neke atrakcije: Corso na brdu — Poligon, Corso uz vodu — Miljacka a voda i brdo opet su priroda. Kakva je dakle ta priroda u gradu ,koja privlači? Draž proizlazl iz kontrasta geometrijskog grada pokraj slo- bodne prirode! Pa poduzmimo šetnju još izvan grada. Divlja je pri¬ roda i sutjeska izmedu brda, kroz koju se provlači Milja- cka — sve tu bježi u smjeru vode. Gibanje ukručuje ho¬ rizontalna transverzala na luku: Kozja cuprija — geo¬ metrija u prirodi. »Priroda je kaotična ili fragmentarna, udovoljiti nas može tek u geometrijskom redu. Naš je život dapače vezan uz prirodu — ali naše su radosti u nama — osnova našeg osječanja je geometrija! Svrha sviju naših šetnja u prirodu jeste, da tražimo red — cilj medutim (ove) umjetnosti Jest, da stvara odnose, koji nisu slučajni!« (Le C.j. i rr • i"'; ! / / - a« n»g im 'Mjl' Corso uz Miljacku Kamin u muslim. kuči 314 TEHNIČKI V J E S N IK God. 59. 1042. Bosanska gradska arhitektura (dječjl crtež) Regularan način gradenta (pod pravim kutem) Seosko naselje Bosanska seoska arhitektura (Obiteljske zadružne kuče) • BroJ 7—9 TEHNIČKI V J E S N IK 315 Pnmjena moderne arhitekture i urbanizma u Bosni fej Q£j tej hš) šematski prikaz novoprojektiranih naselja i regulacija u srednjem bosanskom rudarskom bazenu ARHITEKTURE U BOSNI 1. TIJELO: Tijela prizmatična ili obla. Prizmatična tijela: Umietnički paviljon is- pied vojarne kralja Tvrtka, šestorci, blizanci — lanci kuča, dom bečaruša, dom tjelovježbe, kolektivni domovi u ni- zovima. Jcdan oblik, jedan elemenat, jedna diagonala, koja se stalno ponavlja. Arhitektura pačetvorina, svih mogučih ve¬ ličina, koja se samo proporcionalno, prema volumenu po¬ večava. Sve to spada u isti rod prizmatičnih tijela, samo s tom razlikom, sto su jednom plastična, drugi put na pi¬ lotoma ili pak, površinski oblikovana, no onda po principu mozaika, poput kulisa, ležeče, horizontalne tendencije i elementa t. zv. meander-prostora, koji se Jedan u drugog prelijevaju. v Obla segmentna tijela: Trafostanica, tržnic,a konha-školjka, cerada ispred kavane »Triglav«, hangar za zrakoplove u obliku izvrnutog čunja. Trafostanica — puno segmentno tijelo. Tržnica — polupuno segmentno tijelo. Konha-školjka — otvoreno šuplje tijelo. Stara kupolasta arhitektura je postala tu segmentna. Prije su bila sva tijela završena, zatvorena prema vani — Mlesto plosnih piramida krovova na prizmatičnim ti- jelima kao nekada, sada terase poput paluba — solarij DT, valovite segmentne ploče — tržnica, ili valoviti salonit po- krivač — bečarske kuče. Inače Je ostalo formiranje tijela slično plosnato kao priie. Sve se preuzelo osim pogleda na život 1 novog ma- terijala, koji nam Je dao oblike, kao što su segment, školj¬ ka, valovite ploče, izvrnut čunj, hangar itd. Konstrukcija : Mjesto kamenih zidanih — be¬ tonske lijevane konstrukcije. Mjesto statičkih konstrukcija. Majstorska kuča u Ilijašu s oba kraja poduprtih — princip konzole i viseče kon¬ strukcije. Drvo je zamijenio beton. Beton treba lijevati u dr- vene kalupe — i otuda srodnost oblika! Konstrukcija suvremenog tijela: betonski skelet plus plast — skeletna zgrada, zgrada na pilotima, samo je mo- guče provesti betonsku skeletnu zgradu, za razliku od dr- vene, sa mnogo večom dosljednošču. Površina : (primjer bečarske kuče u Zenici). Krov: iz kratkih se vezova čeramidnog krova prešlo u dugački vez salonit-ploča. Fasada: Perforacije u zidu i stepeničnoj ogradi (to su moderni mušepci) pa željezne mreže pregrada i sa vi j ene površine od letvica — klupa i žaluzija u logii. Kamenosjek kamenih odnosno cementnih ploča fasadne obloge, sa pre- lazima iz ležečeg u stoječi vez, pa žbukan zid i mreže ka- menog ciklopskog zida i polihromiran zid (boja kao sred- 317 -o arhitektonskog članjenja), pa mreža redova prozora su — mozaici ili ukratko: strukturna arhitektura sa Ja¬ ri prizvukom apstrakcije! MJesto razonode i ženske intimnosti — bitne potrebe rječje: prostor, zrak, sunce i zelenilo! 1. PROSTOR Prostor : Zaklona treba čovjeku — minimalna ;ča. Prostora treba čovjeku — ekonomija: čist prostor, pro- :r bez pokučstva, prostor sa uzidanim ormarima i pre- jpnim posteljama, prostor, koji se pretvara iz dnevnog nočni — elastičan prostor! Barem jednu veliku prostori ju treba dati čovjeku — imbena kuhinja odnosno dnevni prostor. Lijepi plastičan prostor! Oblikovni elementi suvreme- : prostorne plastike su: Monierov plastični zid, stupci nstruktivnog skeleta, jednokrake stepenice, klupa i šadr- io, divhane i sanitarni uredaj: štednjak u kuhinji, umi- onik u umivaonici i .garnitura Higial u kuči! Zraka i sunca treba čovjeku: divhana u maloj :či, terasa poput palube u katovima kolektivnih kuča, lariji na terasama domova i pleinair škola, domova u ■liku hangara i — kioska! Hangar DT: t. j. stapanje triju funkcionalnih pro- ora: dvorane, vježbaonice i vježbališta u jednu prostornu ellnu — sa staklenim paravanom t. j. membranom iz- du njih — hangar i jedna prostorna ideja. Pleinair-škola — rudarska u Zenici odnosno trtna u Zagrebu: kao na nekoj vrpci nlžu se prostor do ostora i iznad prostora — medu sobom povezanih pomoču ;mpa, galerija, terasa itd. t. j. arhitektura lebdečih kulisa . avionskili krila •— gdje se sve zajedno opet prelijeva U rirodu i stapa s njom — i to je hangar i druga pro- :orna ideja! Kiosk, t. j. krov na stubovima usred prostora odn. •irode: — Kiosk za teferič na Ilidži, osnove sploštenog še- mougaonika, segmentni dugoljasti kišobran odnosno sun- tbran čerade ispred šatorne arhitehture! Zelenilo: šta bi sve te kulise kolektivnih kuča bez sgleskih parkova? šta lanci malih kuča bez vrtova? šta ta ta čista, prizmatična tijela i kulise bez drveča i žele¬ ja? — T. j. upotpunjavanja arhitekture prirodom ili geo¬ metrija u prirodi! Otvor : Pa pogledi kroz kontinuirane redove pro- ora prostorija i divhane naizmjenično gradenih malih ku- i 1 okviri paluba odnosno terasa kolektivnih kuča, koji okviruju žive slike, panorame, grada i prirode i valovitih ulisa brda iznad njih — tu je srodnost preočita s onim rozorlma bez stakla, u ogradama oko groblja i džamija! Pa trijem ispred bogoslovije i saborne crkve i porta Baščaršijl i glorijete u Ilidži — to su rekviziti prostor¬ ih arrangementa — kulise sa otvorima ispred lijepih ar- itektura i prirode! Kasino u Ilijašu .■ ■ ■ .■ > v : • ; ,v . J * 5 r*—r-j=sa a f ' A;V i .v • • 'm* "tm 1; 1 4 , | A 318 URBANISTIČKA NAČELA K KATA K PREGLED PROMETA I NAČINA IZGRADNJE NDTOVHI KEGILACIJA PROMET Kirma grada Stori su Rimljani umjeli pronači čvorove zemaljskog prometa. Na njima bi osnivali svoje gradove. Mnogi su od tih gradova sve do danas — kroz 2000 godina — zadržali svoje značenje. Ri¬ mljani bi najprije na čvorište stavili prometni križ — arteriju I-Z i S-J, cardo i decumanus t. j. kičmu grada. Bosni bi najprije trebalo dati nekoliko velikih auto- strada i širokotračnih željeznica u potrebnim smjerovima prometa, koje bi medjusobno povezale pojedine predjele zemlje. Izvan tih puteva bi život mogao zasada ostati Slo¬ bodan i netaknut. Istom u drugoj etapi bi trebalo prlstu- piti sukcesivnoj i planskoj urbanizaciji zemlje na najsu- vremenijoj osnovi. Zemaljske komunikacije ne moraju ali mogu odredjivati unutarnju shemu grada. Gradovi su u glavnom geometrijske tvorbe, za razliku od topografije zemlje, koja je slobodna i nevezana. Vangradske prometne žile moguče je skupiti i izvan gradskog područja, pa ih onda racionalno vezati sa/ gradom. Polazna točka za osnivanje gradova le pravi kut. Izl- skuje ga pravilnost gradnje u gradu Najjednostavnije bi bilo povezati pojedine predjele medjusobno prometni ni križem ili tro krakom zvije z do m. Pot.on la ima pred ortogonalnim križem tu prednost, što je broj krakova umanjen i što je promet na slivu preglednih. Alj ona ote- ščava gradnje pod pravim kutem. Ima medjutim slučajeva, kao na pr. što je Saralevo, gdje je grad stiješnjen izmedju dva brda i može se razvi¬ jati samo u duljinu. U tokovom slučaju moramo promet razvijati samo duž jedne longitudinalne arterije a zemaljski promet svesti u tu arteriju negdje izvan grada. Na taj se način u glavnom dobivaju’ na krajevima arterije trokrake zvijezde. Navedeni oblici medjutim nisu obično geometrijski pra¬ vilni, jer se moraju prilagoditi konfiguraciji terena. Tako je na pr. na Sušaku dobila glavna arterija S-oblik odnosno oblik serpentina. Ortogonalni križ, zvijezda. longitudinalna arterija, ser¬ pentina i t. d. tvore u danom slučaju kičmu gradskog pro¬ meta. Konfiguracija terena odlučuje. za koju čemo se od navedenih sistema u danom slučaju odlnčUi. P r i m j e r i. Kičma u obliku križa kod regulacije No- vog Sada sa kracima prema Budimpešti, Beogradu, Zagrebu i Bukureštu; longitudinalna arterija kroz Sara¬ jevo izmedju dviju zvijezda sa kracima prema Zagrebu. Du¬ brovniku te Sofiji i Beogradu. Svaki organizam ima svoju kičmu. Na nju se vežu svl ostali dijelovi. I grad je organizam, koli se gradi po izvjes- nim načelima. Kičma gradskog prometa je kao kralježnica čovječjeg ti jela t. j. noseči dio gradnje i elemenat, koji sve ekstreme veže zajedno, uporna točka, na kojoj se konačno zaustavlja sva konstrukcija grada. Sav promet gravitira prema kičmi i usredotočuje se u njol. Na njol osječamo puls gradskog života. Iz nje rezultira čitav ostali prometni sistem. Prometni kost ur. Podijelimo promet na unutarnji — gradski i proiaznl — vangradski. Vanjskom automobilskom prometu sa brzi- nama preko 100 km na sat, služe danas a u t o st r a d e. Kad je grad Još malen, može vangradski (tranzitni) promet prolaziti kroz grad. Ali kad grad poraste, tranzitni se promet uklanja iz gradskog središia Kako sc ne bi gubilo na vremenu kod raznih križanja sa gradskim ulicama, odvaja se tranzitni premet od grad¬ skog i vodi tangencijalno na grau. Ali. jednim ogrankom ostaje i dalje vezan sa sredlštem grada. Kičma gradskog prometa daje sa vanjskim prometom slijedeče sheme prometnih kostura: 1. Ortogonalni križ sa dijagonalnim spojnicama — u obliku antene — Novi Sad. 2. Trokraka zvijezda sa dijagonalnim spojnicama u obliku trokuta . 3. Slučaj, koji nastupa u Sarajevu, gdle uslijed konfi¬ guracije terena mora vanjski promet kroz grad paralelno, ali odvojeno od unutarnjeg prometa. Na prometni kostur nadovezuje se ulična mreža. Ako je kostur slab. onda je oteščan sav promet i — razvoj grada. Prometifa mreža (sabirnc cesten New-York — Manhatan i granitna pečina izmedju Hudson i East Rivera. 200 paralelnih ulica popreko i 9 ave¬ nija po dužini. Srednja je Finfth ave- nue t. j. kičma grada. Sa jedne Strane — West, sa druge — East, prva Je ulica sa Strane oceana, zadnja sa Strane kon¬ tinenta — ovako je sve pregledno i euklidski jasno. (Le C.) Prometna mreža sabire promet stanbenih puteva 1 vodi ih u glavnu arteriju prometa. Stari su Rimljani vodili ulice svojih gradova usporedno odnosno okomito na prometni križ SJ i IZ — t. J. ortogo- nalna prometna mreža. Ovako su gradjeni svi gradovi od egipatskih pa do rimskih — izuzev srednjevjekovnih 1 C. Sittea. Takova ulična mreža medjutim pokazuje izvjesne ne- dostatke. Te stare prometne mreže proizašle su nalme iz prometa za konjsku odnosno stočnu vuču, sa prometom od 10 km na sat i križanjima na svakih 50 odnosno 110 m. Danas nam je uslijed samovoznog prometa potrebna nova mreža sa križanjima nakon svakih 300 do 400 m, čime možemo izbječi suvišna križanja izmedju brzog i laganog gradškog prometa. Kod opisane mreže, čiji su slojevi i stupci okomiti od¬ nosno usporedni sa osovinama prometnog križa, moramo obično na cilj iči u pravcima okomitim i usporcdnlm a ne na pr. diagonalno kračim. Diagonale daju na križanjima t. zv. prometne zvi¬ jezde. Ove je u glavnom stvorila francuska revolucija. Tra- žili su ih generali, da iz jednog mjesta mogu pregledati veče dijelove grada. Slijevanje prometa u obliku zvijezda povlači sa sobom križanja sa više krakova. Nastojanja suvremenog urbanizma idu za slijevanjem od najviše tri do četiri kraka na istom mjestu. Prilikom svog boravka kod Le Corbusiera Ndt Je lma- juči u vidu navedene prednosti i nedostatke Uličnih mreža ovome predložio kod urbanizacije Anversa mrežu sabirnih ulica u obliku pčelinjeg sača, što je Corbusier prihvatio u svoj projekat. Kasni le je Ndt istu mrežu upotrijebio kod regulacije Novog Sada. Ovakove se mreže naročito podesno mogu upotrebljavati u ravnici. Prednost im je u torne, što je kombiniran ortogonalni i dijagonalni promet. Stanbeni putevi. Suvremenu mrežu gradskog prometa treba zasnovati na osnovi raznih brzina prometa u gradu. Te brzinc za pješake iznose 0—10 km, za kolski i samovozni gradski promet 10—100 km i za medjugradski samovozni promet 100 i više km na sat. Prema torne ima i raznih vrsta puteva: Autostrade, koje služe samovoznom prometu: Sabirne ceste, koje sabiru kolski i pješački promet stan¬ benih ulica i vode ga u glavne arteriie — ili — prometna mreža u obliku karea. dij^cnalno postavlje¬ na na prometni križ, a izmedju njih stanbeni putevi. Time je provedeno načelo suvremenog urbanizma o diferencijaciji puteva prema vrsti prometa i njegovoi brzinl. Mreža sabirnih puteva pri torne je kao neki raster, u kome mogu ležati stanbeni putevi ili posve slobodno ili re¬ gularno. . . Regularno: u obliku meandera i grananla drveta. čisto slobodno: paysažno ili u obliku engleskih parkova; što više. navedena područja mogu imati izgled pitomih naselja iz¬ medju posve slobodnih seoskih puteva — za razliku od rav¬ nih prometnih ulica, kao što su sabirnc ulice 1 prometni križ. Stanbeni putevi po načelu grananja drveta: Korjen — trg = kulturno i upravm središte; debio = glavna prometna arterija: grane = sabirne ceste sa grančicama = stanbenim putevima i bstovima = individualnim kučicama i individ. baščama. Tako se organizacija cieline = grada — makrokosmosa opetuje u organizaciji predjela = mikrokosmosn Stanbene puteve'moguče je pri torne i odva iati u obliku rebara od glavnih i završavati čor-sokacima sa proširenim okret.alištima kolnog prometa, a izmedju njih se mogu pro- viačiti zeleni pojasevi u obliku vrpci. kroz koje može čo- viek u šetniu nezavisno od ostalog. kolskog prometa t. j. diferenciacija puteva na individualno! osnovi — oored nje ko^ktivna naselja, gdie je sve pretvoreno u kolektivne bašče. u’obliku engleskih oerivoia. sa kolektivnim kučama izmedju puteva posve slobodne kompozicije. Promet brdskih predjela Za razliku od panonskog bosanski je urha nizam — paysažri. Sve, što smo dosada spomenuli, vrijedi. i za brdska pjdručia, samo se putevi povijaju prema terenu po načelu komunikacija u vinogradu: Vinogradar svoje gredice smješta u brdskim predjelima prema suncu tako, da može do njih kolima putem serpen¬ tina ili izravno pješačkom kraticom u smieru največeg pada. Princip vinogradara usvaja urbanista, pa su prema to-*, me i komunikacije brdskih prediela slijedeče: Jedna velika arterija u obliku serpentine sa maksimalno 7% pada, koja prikuplja sav kolni promet i tvori sa dru- gom u ravnici — prometni križ (Sarajevo): dok druge serpentine sabiru promet užih područja l vode u glavnu serpentinu: a pješačke staže dolaze u smjeru največeg pada — ste- penice ili uspinjače; Izlučivanje željez. mreže iz grada — N. Sad. te stanbeni putevi usporedo sa stojnicama (izohipsa¬ ma) u obliku vrpca sa izmjeničnim načinom gradnje 1 sa PNV (Sušak). Pa prema torne su i oblici ulica kičma: ravna u nizinskom, serpentinasta u brdskom pod r učju; sabirne ceste: geometrijsko-kvadratične u dolini, serpen- tinaste u brdu; stanbeni putevi izmedju karea sabirnlh mreža i en- gleskih parkova: slobodni lli u obliku grananja drveta u dolini, u obliku valovitih vrpci u brdskim predjelima. — Slobodno dakle paysažno, prema konfiguraciji terena — kako to izohipse izlskuju! Pa analogije prema torno za Sarajevo: Staro Sarajevo brdski (Sušak). novo je Sarajevo nižin¬ ski grad (Novi Sad); ili: staro bi Sarajevo mogli u pogledu prometa usporediti sa Novim Sadom zajedno sa Petrova- radinom! Način izgradnje Odkako le čovjek uzletio i dobio pre¬ gled nad trečom dimenziiom grada — odpočelo je novo doba urbanizma U središta starih gradova unesti zračne prostore, sque- rove sunca i zraka! — široki bulevard sa squerovima u Paveličevu ulicu t. j. prostornu ulicu sa prostorima, koji se jedan u drugoga prelijevaju! To je kompromisno riješenje, koje vrijedi za središta starih gradova — dok sve drugo treba riješavati po najsuvremenijim urbanističkim nače- lima! Današnji način izgradnje u z? t^orenim b 1 o k o - v i m a je nehigijenski i nesuvremen — radi slabe insola- cije i slabog prozračivanja grada. Uovakovim se gradovima razvija smrad i razne bolesti. U njima nema dovoljno ve¬ getacije. Suvremeni urbanizam Je radi toga iznašao nov na¬ čin i z g r a d n 1 e u n i z o v i m a. Ovaj način daje dobru insolaciju i provjetravanje grada a i dobru orijentaciju t. J. po.ožaj stanbenih prostorija prema suncu. Gradnju u nizovima su razni urbanisti različito rije- šavali: Gropius je počeo gradnju u paralelnim nizo¬ vima. Njegov Je način posve umna tvorevina koja omogu- čuje dobru orijentaciju prema I i Z, a i dobro provj^tra- vanje grada ali — uslijed opetovanja uvijek Jednog te istog 310 niza djeluje monotono i neprostorno. Ovako izgradjene na- seobine vise sliče veleobrtnim nego li stanbenim četvrtima. Ndt je u ovaj način unio raznolikosti svojim kombi¬ niranim načinom gradnje, koji Je predložio za Novi Sad. Ovim načinom on kombinira nizove visokih grad¬ nja, za porodice sa malo djece, sa nizovima niških gradnja za porodice sa mnogo djece. Nizovi su razmaknuti toliko, da su dobro insolirani. Dok je Le Corbusier prostornost niza postigao svojom gradnjom u obliku meander a. a razvio ga je dua jedne arterije tako, da se prostor prelijeva u prostor; dotle je Ndt nakon analize kuta pristupio najprije gradnji nizova u obliku meandera blazeg kuta t. J. u obliku pčelinjeg sača; a kasni je u nizovima u obliku kulisa. Kod ovoga se načina prostor ne prelijeva samo u prostor u jed- nom smjeru — duž ledne arterije, več u svim smjerovima. Time je uklonio mračan kut, udovoljio zahtjevima zračenja grada i stvorio intimne prostore izmedju engleskih perlvoja. — Vrijedi za gradnju u nižinskim za razliko od gradnje u brdovitim područjima, gdje je suvremeni urbanizam razvio naizmjen^čni način gradnje, po načelu PNV t. J. tako, po iz* h. >sama, da se kuča kuči po mogučnosti iz- miče kako u vodoravnom tako i u visins*.om pogledu. — Vrijedi za individualne kao i za kolektivne kuče. Kod prvih medjutim sa izvjesnim ograničenjima — da svaki stan do- bije dapače svoj ulaz i svoju bašču, ali tako, da je inače više< jedinica skoncentrirano pod jedan krov na način bli- zanaca, četvorki, šestorki itd. Time se štedi na Židovima, ogradama, vodovima raznih instalacija, ulicama, postizava toplinski efekt u kuči a i ozbiljniji ižgled gradnje. Kuče su naime tada smještene na kraj 'zemljišta. pa tako ostavljaju veče zelene površine ispred sebe, olakšavaju možebitna pro- širivanja ulica (elastična ulica) itd. Gradjevna i regulaciona linija, koje su se u starom urbanizmu poklapale i koje su radi paralelnosti prouzro- čile zlo t. j. koridor-uliee, u suvremenom urbanizmu više nisu identične, a ne treba niti da su paralelne (momačke kuče u Zenici su radi bolje insolacije koso postavljene pre¬ ma ulici) — več naprotiv: plastične elemente je moguče sada smještati posve slobodno u obliku čilima, kao neke hijeroglife izmedju prometnih mreža u gradski prostor — i to več iz čisto praktičkih razloga: Jer nam je na taj način moguče udaljiti stanbene objekte od bučnih, prašnih i smrdljivih ulica. Naselje u Ilijašu — grananje komunikacija ,:o 4 ,: ‘ s \ I A\v Ib'- M/*sP * -.XV .2 Ha« ■ ggld s aii* 1 322 TEHNICKI VJESNIK God. 59.. 1942. Na kraju zahvaljujemo svima, koji sil izdavanjc gornje publika¬ cije omogočili odnosno pod uprli, a napose: Hrvatskom društvu inženjera; Uredništvu Tehničkog Vjesnika; te Glavnom ravnateljstvu Hrvatskili rudnika i talionica d. d. A ut o ri Ulavni l odgovorni urednik: Ing. Radoslav Lorkovič, Zagreb, Buconjičeva ul. 13. — Vlasnik i izdavač: Hrvatsko društvo inženjera. Zagreb. Pierottijeva ul. 4 (predsjednik prof. ing. Duro Stipetie, Zagreb, Ivekovičeve stube 7) — Tisak Hrvatskl državni tiskarski zavod, Zagreb, šuflajeva ul. 28a. — Za tiskaru odgovara: šandor Domitrovič, auflajeva 28a. — Lisr izlazi mjesežno. — Godišnja pretplata Kn 240.— inozemstvo Kn 300.—, pojedini broj Kn 25.— Tiskanje 1 raspadavanje dopušteno rješenjem. Državnog izvještajnog i promičbenog ureda • br. 12.498/42 od 21. kolovoza 1942. 198 TEHNI6KI V J E S N IK God. 69., 1942. SADRŽAJ UVOD Sarajevo od jučer, danas I sutra. PREDAJA • Likovna fizionomija Sarajeva .. ..... . .Sarajevo iz god. 1069—1072. po Hedžri . • . Pravo na vidik (Sarajevo 1916.) . • ... . . , Sarajevo i Le Corbusier .......... *' Dva pola arhitekture u Bosni .. L Muslimanska groblja ...... .. Slučaj Serijatske gimnazije .. ARTERIJA ISTOK-ZAPAD Regulacija križanja ispred Alipašine džamije . . . Sarajevski trgovi . Od Doma tehničke radinosli do Doma umjetnosti Dom tje|esne kulture.. Neboder —- Paveličeva ulica — Basčaršija . . . Basčaršija ... Smije li spomenik u sredinu trga?. Regulacija Bendbaše ............ RAZONODA Kupalište llidža od danas .. Kupalište llidža od sulra. Kultura teferiča .............. RAD Bosanski rudarski bazen... 273 Regulacija Zenice.. 276 Regulacija Vareš-Majdana.•.279 Regulacija Ljubije..281 Radničko i činovničko naselje u Brezi 283 Radničko naselje u Podbrežju —Zenica . ..284 Radničko i činovničko naselje u llijašu .......... 286 Rudarsko raselje Ričica. ... 289 Kuče' za neoženjene radnike.. 291 Sestorci — radničke kuče sa po 6 slanova ..294 Četvorci — majstorske kuče sa po 4 stana «... .... 298 Blizanci — radničke kuče sa po 2 stana ..300 Činovničke kuče.«• * • :.303 Rudarsko-talionička škola u Zenici ..-. • 304 Kasino u llijašu._..308 Tra(ostanica... • • • • • • • - 311 ZAGLAVAK Pregled stare sarajevske arhitekture—principi i elementi . . . 312 Primjena suvremene arhitekture u Bosni . . ... • . . * .316 Urbantstička načela ... 318 VV- 200 210 221 224 226 228 230 233 235 241 247 249 253 256 258 260 263 265 269 © NUK Narodna in uniuerziteina knjižnica