Stanje i želje hrvatsko-slovenskog učiteljstva Istre. Izvieščivao Božo Dubrovi., nadučitelj iz Sv. Mateja u Istri, prigodom X. glavne skupštine ^Zaveze" u Ljubljani. (Dalje.) fjresto se dogodi, da privremeni učitelj bude premješten dva, tri i više puta, no o tomu necu niti da govorim; al na žalost moram spomenuti, da se bez ikakve krivde, povoda premještuju difinitivno naraješteni ili da se ne jednomu no mnogim uzkracuje difinitivno imenovanje il se na prosto nece da imenuje. Tko nije odan i podložan onim, koji sudbinu tu kroje, a nijedan bio Slovenac, bio Hrvat ne raože, ne smije da bude, taj je mržen i progonjen, traže mu slamicu u oku, samo da mu oduzrau dobar glas ili ako je moguce, da ga upropaste. Nije u Istri jedan slučaj, no iraa ih više, da se razpisuju učiteljska rajesta za stalno popunjenje, da za nje nvole posve usposobljeni učitelji, a njihove se molbe, obično poslie mnogo mjeseci vraca, da se ima ta mjesta ponovno razpisati. Kod toga ili se navadja kao uzrok, da ne bijaše predloga trojice, pošto je samo jedan molitelj tnolio za mjesto, kao n. pr. za Poljane i za Brgud u kotaru Voloskom. U Pazinu — u Opatiji popunjeno je mjesto učitelja voditelja talijanske pučke škole privremeno, jer zemaljski odbor, kot opetovanoga razpisa tih mjesta, nije htjeo predstaviti nijednoga od trojice po obcini predloženih, posve usposobljenih i za talijanske škole, i inače vriednih učitelja. Bilo je rajesta u Istri, a imade ih i sada, gdje je na hrvatsko-talijanskoj školi, u kojoj ima samo 20 djece, koja govore hrvatski i talijanski, a preko 100 djece, koja samo hrvatski govore, imenovan učitelj i neimajuc usposobljenja za stalno namještenje na hrvatskim školama. Poznara opet učitelja, namještenoga na hrvatskoj školi, u kojoj se podučaje i talijanski, ali samo kano predmet (a to na svim školam u pazinskom, puljskom i koparskom kotaru) i toga nije se htjelo stalno namjestiti, jer nije imao službenoga usposobljenja za talijanski jezik. Kasnije podložio se izpitu, položio ga dobro i molio opet za stalno naraještenje, al da, zemaljski ga odbor nije ni opet prezentirao, jer je bio Hrvat. Pozna se učitelja, proti kojemu se podiglo pritožba u moralnom i agitatornom obziru. Zemaljsko školsko viece cutilo se prisiljenim, predložiti premještaj toga učitelja, ali zemaljski odbor nije pristao na predlog, pa pn je još i danas na toj školi. On je danas imenovan po zemaljskom odboru članora c. kr. kotarskoga školskoga vieca, onoga vieca, koje ga svojedobno predložilo na premještaj; on je imenovan odborovira delegatom, da hoda po kotaru i nadzire učitelje (moglo bi se i nješto drugog reci). Proti hrvatsko-slovenskom učiteljstvu čine se tužbe na sud, na c. kr. kotarsko školsko viece, da se ih i uslied najtnanjih pritužba premjesti. Ide se za tira, da se u njih uduši uvjerenje, za tim da pod noge bace značaj. Nemilo se proganjaju, javno lažnimi i klevetnimi priobcenji u novinama, svrhom, da budu prezirani i necienjeni n puku; svrhorn, da se je ocrni kod oblasti, da im se naškodi, da se je uništi. A oblasti? Ponizno prišnaju trice na zapisnik, primaju glupe i drzovite tužbe, vode iztrage. Srce nas boli znajuci za sve krivice, koje nam se nanašaju; znajuci, kako bivamo prikraceni u naših pravih kao učitelji i kao državljani. Postupkom oblastih ozlovoljuju se i demoralizuju učitelji, jer vide, kako se s njiraa samovoljno, bez obzira na pravo i zakon, postupa. Rečera li, da krunu mučeničku i onu vječne slave zaslužuje hrvatsko-slovensko učiteljstvo, nisam se porekao. Mnogo se učiteljstvii zvanih, a i ne zvanih sudija namice, nu malo ih iraa i medju zvanimi, koji bi znali, da tko hoce, da pravedno ocieni uspjeh pučke škole, da mu je bez dvojbe vrlo nuždno, da poznade one prerazličite zaprieke, potežkoce, uzroke, koje uspjeh obuke spriečavaju. Kakav može biti napredak u školama, gdje ucitelj ne razumije diete, a diete učitelja? t. j. gdje je škola talijanska, a djeca hrvatska? Uzgajaj diete u materinskom jeziku, pedagogičko je didaktično načelo. Protiv torau u Istri ima mnogo takvih škola, gdje učitelj ne razumije diete, diete uoitelja. Kako ce učitelj pitati takvo mjesto, znajuc da ni uz najbolju volju ne tnože uspjeti, jer djeca ga nece razurajeti, kad im bude tumačio u talijanskom. nepoznatom jeziku. Vrierae se gubi, ničesa se ne nauči, sav trud i sva muka je uzaludna. 0 torau bi nas najbolje znali obaviestiti učitelji iz Tirola u Istri. Naše pučke škole jesu vecinom jedno i dvorazredne. One su u svim slučajevima prepune, te se hoce velike požrtvovnosti, ne malo truda i odlučnosti, da se u takovim školama red i zapt uzdrži; hoce se, da učitelj uloži sve svoje sile, sve svoje duševne sposobnosti, hoce li, da bude uspjeh u napredku povoljan, da zadovolji povjerenoj mu zadaci. Uza sve zanimanje i oduševljenje žedna se učenika prevadja preko vode. Vrstan učitelj može mnogo učiniti, ranoge potežkoce svladati, ako je polazak škole redovit, djeca poslušna i marljiva, da napredak bude dobar, no ostavljen sarau sebi, bez ščije poraoci, nece se moci u tom pogledu pohvaliti osobitim uspjehom. Njerau treba pomoci od doma, treba mu poraoci od zakonom pozvanih faktora, a ovi da revno vrše svoje dužnosti, osobito, da svorn odrešitošcu dadu valjanost odredbam tičucim se polazka, odnosno zanemarivanja škole. Osim spomenutoga, naime: ako se diete ne podučaje u materinskorn jeziku, prevelik broj djece, slab, neuredan polazak, vrsnoca učitelja, imade još mnogo različitih zaprieka, potežkoca, uzroka, sbog kojih u školama nije onoga napredka, koji bi morao, da bude. Nu žalibože, kod nas se u Istri na sve to obzir ne uzima, no još se napredak u pučkoj obuci jedino neraarnosti učiteljskoj prišiva. Najkarakterističnije pri svemu torau jest, da neuspjeh se pripisuje samo hrvatsko - slovenskomu učiteljstvu; bukvani su, tikvani, dočim su talijanski učitelji sve sami mudri Salamuni, sve sarae krotke ovčice, angjelici, da, ekxernplarni u svakora obziru; ljudi bez ikakvih narodnostnih, političkih viših ciljeva. Pomanjkanje knjiga, odaljenost škole, siromaštvo djece, položaj školske zgrade, shodne svietlo, higijeničko prozraeivanje, učevna sredstva i. t. d. bile bi dalnje zaprieke, potežkoce. Nu nijedna od dosad navedenih zaprieka, a nit sve osvade, kojimi se učiteljstvo obiedjuje, da škole ne vriede, nisu kadre u tolikoj mjeri narušiti ugled učiteljstvu, pobuditi zlovolju i orarazu u narodu, kako su to pobudile školske takse. Uslied novoga zakona od 7. kolovoza 1896. dužni su roditelji ili skrbnici za vsako diete, koje pohadja javnu pučku školu, placati na godinu 6 kruna školske takse. Mnoge su obcine u Istri, pošto se je puk uslied tih taksa počeo uznemirivati, odposlale molbe na rainistarstvo, da zakon o taksah ne stupi u valjanost, no to sve nije pomoglo. Ta novost, koja se satno kod nas u Istri nalazi, taj zakon stupio je u valjanost 15. septembra 1896. Jer su školske takse neopravdane, nepravedne (siliti u školu i placati) nehumanitarne, siromašni ce puk težko podnositi to breme, zato odlučilo ponajprije zastupstvo u Kastvu, a za njim i druga obcinska zastupstva hrvatskih i slovenskih obcina u Istri sliedece: 1. Da se predloži Nj. Velicanstvu caru i kralju Franju Josipu I. railostna molba za obustavljenje utjerivanja školskih taksa, dok se ih ustavnim potem ne ukine; 2. da se ovu molbu spomene zemaljskorau odboru i c. kr. namjestničtvu, te se ih umoli, da odustanu za sada od dalnjih koraka u stvari školskih taksa: 3. da se umoli c. kr. ministarstvo unutarnjih poslova, da povoljno izvjesti o gornjoj molbi; 4. da se umoli c. kr. ministarstvo bogoštovja i nastave, da sastavi i predloži zemaljskora saboru za Istru osnovu, uslied koje imao bi se ukinut zakon školskih taksa. Nadajuc se u Boga i u milost našega prejasnoga vladara, te čovjekoljublje njegovih oblastih i hrvatskoslovensko učiteljstvo Istre goji ovrsto ufanje, da ce školske takse čim prije btti ukinute: jer se iste protive razvitku školstva, jer se ide za tim, da se pučko učiteljstvo još vecma u puku omrazi, osumujiči i položaj mu ogorči. Izpunila nam s% nada i uvažio i naš glas, koga pukom hrvatsko-slovenskim podižemo! Nikakvo nije čudo, dodje li učitelj obterecen djecorn u veliku materialnu nepriliku. U velikoj neprilici, u nuždi prigodom smrti, težke bolesti uteci se mogao učitelj za novčanu podporu zeraaljskomu školskomu viecu, nu ove mu je godine predloženu svotu od 2000 for. zemaljski sabor i tu svotu brisao iz svog proračuna. Što cerao tu, da rečemo, da Bog je za nas pre visoko, a car pre daleko. Nek se božja vrši! nOsam blaženstva" doista su naša blaženstva. Može li pučka očiona riešiti veliku svoju zadacu, ako ne ima potrebitih sredstava? Na to pitanje lahko odgovorimo poznatom rečenicom: ,,Bez alata nema zanata". Nema li škola potrebitih učila, koliko mora ueitelj truda i rauke ulagati kod obuke, a sasvim tim trud mu se ne naplacuje. Naše škole su obce slabo ili nikako providjene učilima i inim školskim potrebštinama. Obce nas obukoslovje uči, da povrh svega mora da bude učevna knjiga valjana. Do učitelja je, da sva pitanja pokrece, da se sve nedostatke, sve zaprieke ukloni, koje prieče napredku škole. Pošto dosadanje školske knjige za hrvatske škole nisu ni raalo pisane prema prilikarn, preraa potrebam naše pokrajine, to je hrvatsko učiteljstvo od nikud ne potaknuto izabralo posebni odbor, da izradi nove knjige, jer dosedanje učiteljem zadaju dosta truda i rauke. Učeni Španjolac Don Eusebio Corominus pisao je: Kao što se sve dobro, kojima pučke očione radjaju, ima pripisati djelatnosti učitelja, to sve zlo, koje iz njih proiztiče, ima se pripisati nemarnosti obcinskih upraviteljstva, koja se ni malo ne staraju za zgrade, koje su za učionu odredjene. Od velikog su dakle zamašaja po riečima rečenog Španjolca s pedagogičko zdravstvenoga gledišta neshodni školski prostori. ¦ U Istri imade primjera, gdje je sbog zanemarenja školskih zgrada zdravstvenog gledišta podlegao mlad još i velečestit učitelj (pok. Mate Mogorovic). Mnogo je škola još i danas smješteno i s najprimitivnijih higijeničkih gledišta neshodnim prostorijama; tek za veliku nuždu privremeno, nu prodje 10 i više godina, da se tu ubija tjelesno i duševno i djeca i učitelj. Prirajera mi nebi treba dugo tražiti. Kad se u onaj rajeri, u kojoj bi se imalo, da pazi, na školske sobe ne pazi, kako ce se paziti na stan učitelja, a tirn i zdravlje njegove obitelji? Pa i rad sama stana, pošto je u zakonu preobširno reoeno, često učitelj dokazi u veliku nepriliku sa mjestnim oblastima, a i dolaziti ce, dok se to zakonom bolje ne ustanovi. Od velike je važnosti po školu nadzor, al ne nadani posjet, sad jednoga, sad drugoga, sad trecega od školskih oblastih, namjerora takorekuc policajnom, to znači batinom nad učiteljera stati, što mu doista ne povisuje ugled. Tim se pokazuje, da mu svatko zapovieda, a izkustvo nas uči, da se malo tko t. j. nijedan zanj ne brine. Pa ko dakle da nadzire učiteljski rad? Disterweg u svojim izabranim spisima II. dio str. 231. ovako opisuje: ,,Samo učitelj (nadzornik) može učitelja pravo pojraiti i štovati. Sarao učitelj poznaje položaj učiteljev, njegov poziv, skrbi i napore. Samo učitelj može učitelja poučiti, ravnati i njegovim nutarnjira potrebama udovoljiti. Samo učitelju otvora se učiteljevo srce bezuvjetnim pouzdanjem i vdanošcu. Samo u učitelju nalazi učitelj rnuža, koji mu može ono dati, što manjka njegovoj obrazovanosti, cudi i volji." (Konec prih.)