ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
izvirni znanstveni članek	UDK 736.2(497.4 Koper)"14"
prejeto: 1998-09-10	726.6(497.4 Koper)"14.6"
KOPARSKA KLESARSKA RADÎONICA i DONj! DIO PROČELJA KATEDRALE U KOPRU
Predrag MARKOVIČ filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za povijest umjetnosti, HR-10000 Zagreb, I. Lutte 3
IZVLEČEK
Nastanek spodnjega dela pročelja katedrale v Kopru se v dosedanji literaturi v glavnem povezuje z obnovo sredi 15. stoletja in z njeno posvetitvijo leta 1 -145. Na osnovi analize njene arhitektonske plastike, še posebej bujnih listnatih ka-pitelov, kot tudi na osnovi vrste sorodnih del v Kopru in bližnji okolici avtor izgradnjo spodnjega dela pročelja postavlja v začetek šestdesetih let 15. stoletja in jo pripisuje dejavnosti lokalne klesarske delavnice mojstra Tomasa iz Benetk.
Ključne besede: Koper, Capodistria, katedrala, pročelje, kiesarska delavnica, 1460-1470, Tomaso da Venezia,
arhitektonska plastika, kapiteli, gotico-fiorito
LA BOTTEGA DI SCULTURA DI CAPODlSTRiA E LA PARTE INFERIORE DELLA FACCiATA
DELLA CATTEDRALE DI CAPODISTRIA
SINTESI
La costruzione della parte inferiore della facciata della cattedrale di Capodistria è stata sinora sempre collegata nella letleratura al rifacimentó della metà del Quattrocento e alla consacrazione. avvenuta nel 1445. Sulla base dell'analisi della plastica architettonica della facciata stessa, soprattutto dei ricchi capitelli a foglie e di una serie di opere simili a Capodistria e dintorni, l'autore pone la costruzione della parte inferiore della facciata ai primi anni Sessanta del XV secolo e la attribuisce alla locale bottega di scultura del maestro Tomaso da Venezia.
Parole chiave: Koper, Capodistria, cattedrale, facciata, bottega di scultura, 1460-1470, Tomaso da Venezia, plastica
architettonica, capitelli, gotico fiorito
UVOD
Smještena na vrhu kupastog brežuljka otoka, katedrala grada Kopra zajedno s monumentalnim zvonikom, i danas, u izmjenjenoj silueti grada, predstavlja njegovu
prepoznatljivu vizuainu odrednicu. Premda gotovo iz temelja podignuta u XVili. st., koparska stojnica je jedan od onih slojevitih povijesnih spomenika koji u svorn tkivu j oš uvijek čuva ostatke svoje i bogate višestoljetne prošiosit.1
t Od starijih izvora za povijest katedrale Manzuoii, Tomassini itd., najznačajnije je djelo Corografia ecclesiastica... iz \ 700. god. koparskog biskupa Paola Naldinija, u kojem <e pored kratkog povijesnog osvrta nalazi i opis katedrale prije njene obnove. Medu povjesno-umjetničkim študijama o koparskoj katedrali ističu se dvije monografije, ona A. Misija iz 1932. i F. Semija iz 1934. U tim je djefima koparska stolnica nasveobuhvainije ! najejelovitije obradena, te se na njima temeije gotovo sve dosadalnje spoznaje o njenoj prošlosti. Za noviju povijest katedrale najrelevantniji podaci sakupljeni su u monografiji o Giorgiu Massariju, značajnom mletačkom arhitektu po čijim je planovima katedrala obnovljna u XVIII. st. (Massari, 1971, 79-83).
83
ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
Pf«lras MARKOVld: ROPARSKA KLESAR5KA PADIONICA 1 DONI! PIO PROČELJA KATEDRALE U KOPRU. 8.1-102
Od starijih gradevinskih slojeva koji su preostali nakon njene barokizacije najviše se ističe bogato skulpturi-rano gotičko-renesansno pročelje. Podignuto tijekom XV. st. na prostoru nekadašnjeg portika romaniCke katedrale, te prislonjeno uz masivnu vertikalu zvonika ono danas poput kulise zatvara Titov trg s istočne strane (si. 1).
Medu brojnim otvorenim pitanjima koja se licu po-vijesti izgradnje katedrale upravo je njeno monu-mentalno pročelje, mahom zbog nerazjašnjenih okol-nosti njegova nastanka, do sada zaokupljalo najviše pažnje brojnih istraživača i pisaca koji su se bavili stolnom crkvom t njenom poviješču/ Naime, u ne-tlostatku preciznijih datacijskih odrednica hislorijat izgradnje pročelja rekonstruiran je tek u glavnim črtama, i to prvenstveno na temelju okvirnog sljeda dogadaja koji prate obriovu i proširenje katedrale tijekom XV. st.3
Si. 1: Katedrala u Kopru - pročelje-, total. Fig. 1: Koper CathedraI - façade, in full.
Tako ¡2 pisanih vrela saznajemo da se pred starom romaničkom katedralom, koja bijaše bila krača i u2a nego ova današnja, čitavom dužinom pročelja pružao
natkriveni trijem - portik, koji je teško oštečen prilikom upada Denovežana u Kopar 1380. godine. Biskup Lo-dovico Morosini (1364-1390) odlučio je proširiti crkvu, te 1385. god dužd A. Venier nalaže koparskom kape-tanu-podestatu da vrati biskupu dio crkvenog terena na kojemu je bio smješten portik, a kojega je u medu-vremenu Opčina uzurpirala i iznajmila nekim trgovcima koji su tamo podigii drvene štandove.4 1422. g. relikvije sv. Nazarija su uz veliko slavlje vračene u Kopar, ali ni godinu dana kasnije, točnije 1423. zbog pravnih po-teškoča crkva nije došla u posjed tog dijela terena. Nešto kasnije, 1435. godine, za vrijerne biskupa F. Biondija £1428-1448) odlučeno je da se crkva proširi i obnovi, te je deset godina nakon toga (7.XI.1445) u obnovljeno) crkvi svečano posvečen glavni oltar.5 Tek koncem istog stolječa, točnije 1491., odlukom Velikog viječa (Maggior Consiglio) data je dozvola da se nastavi s proširenjem i povečanjem crkve, te je konačno 1498. god. pročelje katedrale bilo dovršeno (dokument: Sem i, 1934, 14-15). Istovremeno uz obnovu crkve od 1418. do 1480. izvedena je i obnova zvonika.
Usprkos šutnje pisanih izvora o tome tko je i kada podignuo pročelje crkve, u njegovo j jednostavnoj dvo-etažnoj strukturi jasno se ocrtavaju i dvije faze izgradnje: donji dio izveden u duhu venecijanske cvijetne gotike iz sredine 15. st., i gornji dio s kraja istog stolječa renesansnih stilskih obilježja.
f dok su mišljenja o vremenu nastanka gornjeg dijela pročelja manje više usaglašena, te se ono smješta izmedu 1491. i 1498. god., pri čemu problem atribucije još uvijek ostaje otvoren,6 dotle za nastanek njenog pri-zemnog dijela postoji da le ko veči broj različitih pri-jedloga. S obzirom na širinu vremenskog razdoblja kojeg obuhvačaju, kao i na argumente s kojšm se ono podupire, ti bi se prijedlozi mogli načelno grupirati u tri skupine. U prvoj skupini nalaze se mišljenja nešfo opreznijih istraživača koji ostavljaju mogočnost nastanka prizemnog dijela pročelja u nešto širem raz-
2	tako postoje joi mnoge nepoznanice vezane uz gradevinsku povijest katedrale, naročilo Sto se tiče njene najranije proilosti, sudeči prema novijim jo5 ne objavljenim arheološkim nalazima ispod sadaSnje katedrale iz XVIII. st. i romaničke koja joj je prethodila evidentirana je mala mogučnost postajanja ranokršf anske crkve (Župančič, 1991, 8). Od romaničke crkve iz sredine XII. st. preostao je jo5 samo južni zid ukiopljen u postoječu zidnu strukturo, Tijekom XV. st. stanja romanička crkva se obnavlja i proširuje te svojim novopodignulim pročeljem dohvaca nekoč slobodnostoječi zvonik, zapravo gradski toranj. Nakon manjih zahvata tijekom XVI. i XVII. st. crkva se počinje obnavljati 1714., a od 1738. do 1789. temeljito se pregraduje po nacttima G. Massarija. U XIX. st. vrše se manje obnove interijera, te se obnavlja pročelje crkve (Alisi, 1932; Serni, 1934; Massari, 1971, 79-83).
3	Največi dio arhivske grade objavljati Naldim (1700), Del Bello (1907), Alisi (1932) i Semi (1934).
4	iz pisma kojeg dužd Vertier upučuje koparskom kapetanu-podestatu 1385. g., a kojeg u cijelosti donosi Semi (1934, 12-13! još saznajemo kako su se u portiku nalazill grobovi, dok je samo pročelje crkve bilo udaljeno od zvonika za oko tri sežnja. Moguči izgled portika možemo zamisliti prema jednoj slici stare katedrale u Trevisu srušene u 1B. stoiječu, pred kojom se takoder pružao sličan natkriveni portik (reprodukcija u: Botter, 1958, 119-120).
5	U toj su obnovi renovirane apside i oltari, te je izgraden i drveni bačvasti svod. Prema Dell Bellu (1905, 251) crkva je tom prilikom proširena za oko 2 m prema sjeveru, na prostor na kojem su se prethodno nalazili neki grobovi, te za oko 8 m prema zapadu.
6	Na ternc-iju teksta ?- Naidinija Alisi (1932) zaključuje da je pročelje završeno izmedu 1480. i 1488. (vidi bilj. 10), dok se kod pojedinih autora nakon grežke u tekstu G. Tomassinija provlači i god. 1598 (Semi, 1934, 15-16). Ne pozna tog atitora gornjeg dijela pročelja najčešče se dovodi u vezti s krugorn P. Lomharda, M. Codussija, pa i C. Buore, ali ugiavnom bez čvrSčih a-gurnenata.
84
ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
Predrag MARKOVKi: KOPARSKA KLFSARSKA RAOIONICA I OONJI DIO PROČfuA KATEDRALE U KOPRU, 8.4-502
--p-^Y r [ ji
S/. 2: Katedrala u Kopru, fotogrametrijski snimak pročelja (MZVNKO Piran). Fig. 2: Koper Cathedral, fotogrammetric picture of the façade (MZVNKO Piran).
doblju.7 U drugoj, večoj skupini nataze se brojni, ma- opservacija i komparacija iznalaze sredinu XV. st kao hom usputni prijedlozi koji na temelju uopcenih stilskih vrijeme izgradnje donjeg dijela pročelja.8 U toj se sku
7	Iz nepreciznih pa i protusiovnih izjava /Misija 0932, 1112, 19) može se zaključiti da je don,'i dio pročelja v/erojalno nastao u dvije faze. 1) prvoj lazi na mjestu sruSenog portika podignut je prvo venecijansko-gotički atrij, koji je potom, vjerojatno prilikom posvete crkve 1445. g., poprimio sadaSnji izgled, s tirne da je ipak konačno zavržen prilikom izgradnje gorjeg dijela izmedu 1480. i 1488.. Za razlikti od njega Sem t (1943, 14-15), respektirajuči podata k koji se na lazi u dokumentu iz 1491. o nastavku gradnje zaključuje da je izgradnja pročelja započela oko 1460. god. Ujedno atribuirajud prizemni dio pročelja ms j štoru Dominiku iz Kopra okvirno ga datira od 1425. do 1464. godine, tj. od trenutka kada se po Semiju (Serni, 1934, 14, 17-23; 1975, 201) Domenico po prvi put javfja s potpisanim djelom (kustodija iz Rakija), pa sve do godine njegove smrti. Na tragu navedenih spoznaj a, te s joS više opreza R. IvanCevič (1964,1, 99) smatra kako je pročelje podigriuto izmedu 1435. i 1491.
8	Folnesdcs, Planscig, 1916, 37: oko 1450; Cevc, 1960, 214: proti sredi 15. si.; Štele, 1960, 37: okoli sredine 15. st.; Komelj, 1973, 240; po sredini XV. st.; Arslan, 1977, 286: del 1445 circa, itd.).
85
ANNALES • Ser. hist, socio!. 10 2000 1 (20)
Predrag MARKOVIČ: KOPARSKA MESARSKA RADIONICA I DONjl DIO PROČELJA KATEDRAH (J KOPRU, 83-102
SI. 3: Katedrala u Kopru - prizemni dio pročelja - detajl. Fig. 3: Koper Cathedral - basement part oftbe façade, «i détail.
pini, svojom preciznem datacijom s god. 1453., ističe u kasnijoj literaturi gotovo nezapažen prijedlog N. Del Bella (Del Beilo, 1905, 251 ).9 Buduči da avtor ne na-vodi izvor tog podatka, može se samo zaključiti kako je do navedene godine došla na osnovu krivog tumačenja jednog dijela teksta biskupa P. Naldinija (1700, 18/19) u kojem se on osvrče na povijest katedrale.50 Konačno, treču skupinu predstavlja samo jedan, i to nešto noviji prijedlog j. Mikuža. On prvenstveno na temelju analogija u oblikovanju bujnih lisnatih kapitela arkada pri-zemnog dijela pročelja s pojedinim klesarskim oslva-renjima u Kopru (grb A. Veniera na Fontiku), kao i na temelju odlika prijelazriog stiiskog razdoblja izmedu gotike i renesanse, predlaže okvirno 1460. godinu kao vri-jeme nastanka donjeg dijela koparske fasade. No ni da-
5/. 4: Katedrala u Kopru - kapitel 1. stupa (sj. - jug). Fig. 4: Koper Cathedral - capitel of the 1st cofumn (N -
S).
nas nakon brojnih osvrta, iznesenih stajališta i gledišta, problem izgradnjo pročelja koparske katedrale, a pose-bice preciznije datacije i atribucije njenog prizemnog dijela, ne samo da nije zadovoljavajuče riješen, več se kreče unutar istih početnih okvira.11
Sumirajud svu tu raznolikost do sada iznesenih mišljenja o vremenu nastanka prizemnog dijela kate-dralnog pročelja, evidentno je kako su ona mahom zasnovana na interpretacijama i kompiiacijama Jturih, ponekad i nejasnih povijesnih izvora. Takve povijesne konstrukcije potom su redovno podgradivane s uopče-nim stilskim opservacijama i komparacijama, pri čemu se u nedostatku čvrščih uporišta najčešče prizivahu naj-istaknutija imena bilo lokalnih majstora (Domenico di Capodistria) bilo venecijanskog kiparstva 15. st. (obitelji
9	Po njemu kasnije i Budinich (1927, 59).
10	Tekst za koga je več A. Alisi {1932, 13; vidi bilj. 6) istaknuo da jq nejasan i konfuzan, te ga je popratio sa svojim tumačenjima, u cijelosti glasi: Molto più si dilatà sopra il c.inquecento venti, che seguî, come vedremo, /a sua Brettione in Cattedrale. Nell'anno pot mille quattrocento dieciotlni, gettaronsi i fondamenti delfalta, e grande sua Torre, se bene non si presettiond, che riell'ottanta dello stvsso secolo. Non hanno I'humane impress, ancorche santé, remors più gagliarda dette mondane vicende. A guesta Torre, che s'ab.ava m Isola, si concateno molt'Anni prima la Chiesa, con ¡'aggiunta atlale di ire Archi per parte, dirizzati à tempi di Fancesčo Biondi nel sito medisimo dell' Atrio antico, un secolo prima daU'Armi Cenovesi incenerito. Tributù l'Antichità à questa nuova Fabrica le sue sepolte dovitie son diverse Medaglie d'oro, ricavate (telle se avare i nuovi fondamenti. Ne qui term manda la nuova Fahbnca, dvppo il breve corso d'anni otto, si nobilitô con un 'aha, e Maestosa Facciata di Marmi Istrtani. Quests sono le memorie antiche délia nostra Ecclestastica Struttura svggeriteci dalli due Scrittori Nationali Manzuoli, e Petronio. Tumačenjem ovog teksta Alisi je ste kao uvjerenje da je pročelje zavrSeno izmedu 1480. s 1488., dok Del Bello zaključuje da je pročelje zavr5eno1453. g., osam god ma nakon posvečenja crkve (1445.), prernda sa posveta crkve u ovom pasusu i ne spominje. Zanimljivo je da su autori na koje se poziva biskup F. Biondi daleko jasniji, te Mariztioli (/1611/, Î854, 208) navodi: ... e nel 1480 si fini il campanile de! Damo princi piato nel h! 18 e 1490 si alhmgo esso Domo unuendolo con detto campanile che prima era in isola, come è quello di $. Marco a Venezia, e nel 1498 si tece la facciata di esso Domo; dok Peironio (/1668/, 1968) i ne spominje koparsku katedraSu.
11	Koprska katedrala (Gotika v Sloveniji, Katalog izložbe, 1992, 103): "Po vseh naštetih prvinah ustreza koprska fasada pojavom v beneški poznogotski arhitekturi 1. pol. 15. stol.; to velja posebej za kapitele, ki jim najdemo bližnje paralele v krogu Ciovannija in Bartolomea Bona; i dalje: V tej obliki bi moglo pritličje nastali še vi. pol. st. (pred posvetitvijo 1445 t)."
12	Nakon Alisija, koji je problem autorstva donjeg dijela pročelja ostavio otvorenim, kao i Sem i j a kojš se založio za majstora Oomenika iz Kopra, svi kasniji prijedlozi mahom su isticali sroclnost bujnih lisnatih kapitela arkada s onima nastalim u krogu najpoznatije go-tičko-venecijanske kiparske radionice obitelji Bon. 1 dok se autorstvo Domenika rnoic osporiti več na temelju stilskitl pa i kronoloških razloga (Lazzi, 1996, 5-45), dotle se pauSalne tvrdnje o srodnosti koparskih kapiiela s onim nastalim u krugu radionice Bon mogu opovrgnuti tek nakon njihove podrobnije analize, o čemu če biti govora u daljnjem lekstu
86
ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
Predrag MARKOVtC; KOPARSKA K LESARSKA RACMONICA I DON)! OIO PROČEIJA KATEDRALE U KOPRU, 83-102
SI, 5: Katedrala u Kopru - kapitel 2. stupa (sj. • jug). Fig. 5: Koper Cathcdral - capital of the 2ntt column (N -
S).
Bon, delle Masegne), odnosno u slučaju gornjeg dijela pročelja P. Lombardo, M. CodussiJ2 Gotovo u svim tim nastojanjima koja su smjerala razrješenju tog problema pročelje katedrale promatrano je izolirano, kao ne-ovisna cjelina, i to kako u odnosu na prostornu strukturu crkve tako i u odnosu prema ostalim graditeljsko-kle-sarskim ostvarenjima XV. st. u Kopru i bližoj okolici.13 I dok je svaki pokušaj uspostave preciznije kronologije izgradnje pročelja tijekom XV. st. uvjetovan rekon-strukcijom svih njenih gradevinskih faza od XII. do XVIII. st., za što se tek treh a ju poduzeti sveobuhvatna istraživanja, dotle je za proučavanje stilskih i morfoloških odlika kamene plastike pročelja ostalo dosta prostora.
S/. 6: Katedrala u Kopru - kapitel 3. stupa (sj. - jug). Fig. 6: Koper Cathedral - capital of the 3rd column (S -
S).
Upravo s tog do sada zanemarenog aspekta ovim če se radom pokušati naznačiti putevi mogučih riješenja i dati precizniji odgovori o vremenu izgradnje donjeg dijela pročelja. No, prije nego li se pobliže osvrnemo rta pojedine klesarsko-kiparske detalje pročelja i njihova srodna ostvarenja, nužno je steči uvid u cjelokupnu arhitektonsko-skulpturalnu artikulaciju pročelja i njego-vu graditeljsko-tehničku izvedbu.
PROČELJE KATEDRALE
Gotovo pravilan kvadrat pročeija istaknutim horizontalnim vijencem podjeljen je na dvije jednake horizontalne zone (si. 1, 2}.14 Obje zone su stupovima, od-
13	U nedostatku temeljitijih arheoloških i arhitektonskih istraživanja kopa rs ke katedrale, mnoga su pitanja j oš uvijek ostala otvorena, dok neka znaCajna još nisu ni postavljena, jedno od ključnih pitanja bez kojeg nije moguče adekvatno razrijeJili gradevinsku povijest katedrale jest karakter rekonstrukcije crkve XV. st., i s tim u vezi odnos gornjeg, pravokutnog dijela pročelja spram stanje (bazilikalne?) strukture prostora i za njega. Evidentno je, naime, kako ovakav sadainji, ravni zavrtetak pročelja odgovara karakteru kasnije izgradenog dvoranskog prostora, te se nužno postavlja pitanje njihovog suodnos3 koncem XV. st. Prema Alisiju (1932, 16-26) središnji dio gornje zone OS ta o je nezavrien, ali osi m što je teSko vjerovati kako je s red lin j i dio pročelja izvorno trebao biti joi viSi, time se ne razriješava problem korespondencije bočnih brodova s ravno zaključenim "pandima" pred njima (prema jednoj pastoralno} vizitaciji iz 1 bbl. crkva je duga 50 m, široka oko 24 m, s visinom glavnog broda oko 25 m). S obzirom na natpis uklesan na portalu koji spominje obnovu eksterijera crkve 1812. g. (bilj. 24), moguče je pretpojtaviti kako se ta intervencija odnosi na dovrSenje gomjeg dijela pročelja. Jedmstavna i pomalo klasictstički suha interpretacija otežaiih pibstara i pJastički poneSto jednostavno izvedenih kompozitnih kapliela gornjeg dijela pročelja u opreci je sa sitrioklesarski razvedenim i krhkim dekorativnim repertoarom lom-bardske renesanse uz koju se najčešče veže. Stoga se može pretpostaviti kako je gornji dio pročelja te intervencijom XIX. st. papri-mio sadašnji izgled. Istovremeno nije posve ¡sključeno kako je romaničko-gotička katedrala več prije Massarijeve intrevencije itnasa karakteristike dvoranske crkve, točnije Staifelkirche s visokim bočnim brodovima i ne?to višim glavnim svodom, a ne klasične bazilike (poput katedrale u Cividaleu koja se takoder obnavlja sredinom XV. st - vidi bilj. 50). Semi pretpostavlja kako je crkva poviSena 1714., neposredno prije Massarijeve intervencije (prema ploči s natpisom R VE BAT, ELEVATUR 1714} za Sto pak nema nikakvog logičnog objašnjenja (Massari, 1971, 82). Istovremeno, o ukorjenjenosti dvoranskog tipa crkvene gradevine u nešto široj regiji sjeveroistočne Italije vidi Markovič 1996, 269-270.
14	Višina pročelja i njegova osnovna podjela odredena je položajem razdjelnih vijenaca prve i druge etaže zvonika (jasno istaknuti horizontalni vijenci zvonika vide se i na modelu grada što ga pridržava sv. Nazarije na sarkofagu istoimenog sveča u katedrali). Zvonik, odnosno gradski toranj, nastao je najvjerojatnlje u XIII. st., a obnova izvržena tijekom XV. st. odnosi se samo na gornje dvije etaže (Alisi, 1932, 22-23).
87
ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
Predrag MARKGVlC: KOPARSKA KtESARSKA RADIONICA I IX)NJ! DIO PROČEUA KATEDRALE U KOPRU, (53-102
nosno pilastrima vertikalno raščlanjene na tri podjcd-naka pravokutna traveja.15 Donjti, plastički puno snaž-nije artikufiranu zonu definiraju tri slijepe šiljatolučne arkade i četiri polustupa bujnih lisnatih kapitela iznad koji h se dižu četiri baldahinski natkrivene niše. Unutar niša smješteni su monoiitni kameni tabernakuli sa skulpturama četvorice Evandeiista. Zidna ploha unutar arkada plitko je uvučena u odnosu na ravninu zida iznad njih, odnosno zid koji nose šiljatolučne arkade istaknut je za otprilike desetak centimetara. U sre-dišnjem traveju smješten je moriumentalni portal pra-vokutnog okvira nadviSen s bogato profiliranim lukom ladastog oblika, dok su bočna polja zazidana. U z sjeverni rub pročelja, neznatno uvučeno u odnosu na njegovu ravninu, nalazi se glatko ožbukano proširenje; u njegovu donjem dijelu uzidana je šiljatolučna niša s kamenim poprsjem, dok je gornji, vijencem odvojeni dio posve ravan.
Gornji, posve glatki dio pročelja raščlanjen je s četiri plitka kanelirana pilastra koji se uzdižu u osi donjih polustupova. Pilastri, kojma su kanelire do trečine višine ispunjene štapovima, svojim kompozitnim, različito izvedenim kapitelima podržavaju trabeaciju s obratima. Središnje polje rastvara veliki okulus obrubljen motivom ovulusa i deritela, dok su bočna polja prazna (u donjem dijelu južnog traveja nalazi se niša s kamenim poprsjem).
Snažni polustupovi prizemnog dijela izdignuti na plitkom pravokutnom postamentu počivaju na tročlano profiliranim bazama s ugaonim listovima; profilacija baze sastoji se od krupnih profila (torus, trohilus, torus) odvo-jenih oštrokutnim stepenicama, a široki i glatki ugaoni listovi završavaju s izdignutim vrhom (si. 3). Gornji torus-
ni profil baze nastavlja se u ravnini zida te prelazi u tanki horizontalni vijenac koji kontinuira uzduž čitavog pročelja. Medu bazama polustupova bočnih arkada raspostire se kamena klupa; donji dio klupe izveden je od dužih kamenih kvadara po dimenzijama jednakih prizmatičnim postamentima polustupova, dok njen gornji dio profiliran s krupnim motivima denteia i ovLilusa s trši prema van.17 Deblo stupa se lagano sužava prema vratu koji je profiliran s oblim i pravokutnim profilom. Premda se medu kapitelima polustupova uočavaju manje razlike u kompoziciji i obradi, u osnovi ih odlikuje isti dvozonski ustroj s naglašenom simetrijom u oblikovanju podbuhlih i volutasto podvijenih vrhova (si. 4-7). Plastički snažno i bogato raščlanjeno lisče u cjelosti prekriva tljelo kapitela. iz simetrično razdje-Ijenih listova donjeg vijenca izdižu se tri krupna bogato razvedena lista koji se pod vrhom kapitela uvrču prema van formirajuči gornju zonu; ugaoni listovi se volutasto podvijaju, a vrhovi im se sunovračuju, dok se vrh središnjeg lista gnjezdoliko uvija s I i jeva nadesno (odlomljen na južnom kapitelu do portaia).19 Točno po sredini kapitela dotiču se krupne volutasto podvijene glavice donjeg para listova, dok se bočno od njih izdižu parovi kopljastih listova medu koje sjeda trokutasti vrb ugaonog lista gornje zone (jedino na kapitelu prišlo-njenom uz zvonik i ovi su listovi izvedeni s podvijenim, "ovunjskim" glavicama). Sired se prema bočno smje-štenim lisnatim konzoiama, plitkoreljefna vegetabilna dekoracija izvedena je i na stražnjoj, u ravnini zida od-rezanoj strani kapitela. Kapitei je uokviren snažnim prstenom astragala i dvočlano profiliranom pločom abaka koja se proteže f nad bočno smještenim konzolama.
15	lako na prvi pogled sva tri traveja izgledajo jetlnako široka, več odavna je primjeceno (Alisi, 1932, 17; Ivančevič, 1962, i, 9) da medu njima postoje tnanje razlike: naj-Stri je središnji, potom sjeverni pa južni rravej. Razlozi tih manjih devijacija, uostaiom kao i same ujednačene trntravejne podjele zasigurno leže u nastojanju da se vizualno kompenzira izmicanje pročelja izvan uzdužne osi crkve. Naime, produženjem crkve prema zapadu njen južni brad je ostao djelomično zaklonjen zvonikom. Sioga je usagiaSavanje štreg trobrodnog prostora s novim, okrnjenim "licem" nužno moralo uzrokovati stanovile preinake u koncepciji samog pročelja. To se na koncu izvelo nezavisnom podjelom na tri jednaka arkadna polja, ali s manjim korekcijama. Paleto radikalnije rijeSenje sličrtog problema pruZa nam primjer livarske katedrale pred kojom se kasnije podignuto pročelje (trodjelno raščtanjeno!) stisrsulo samo ispred srednjeg broda crkve (Fiskovič, 1976).
16	Premda prevladava stanovište kako je crkva proširena na sjevemoj strani početkom XVII!. st, (Mikuž, 1900, 9; ivančevid, 1964. 93; R.(edakcija), 1992, 379), ipak postoje i druga gledišta. Pa tako Del Bello riavodi da je ved u doba biskupa f\ Biondija (1426-48) crkva prošivena za oko 2 m uzduž sjevernog broda rornaničke crkve (vidi bilj. 5) dok Aiisi (T932, 15) smatra da je taj dio crkve rekonstuiran 1491. god.
17	Sudeei po stodnom antikiztrajučern motivu koji obrubljuje okulus gornje zone vjerojatno je riječ o sekundarno uzidanom dijelu razdijelnog vijenca koji je nekoč, dijelio pročelje na dvije etaže. Sadašnji vijenac, sudeči po tipu valovite profilactje konzola mogao je nastati prilikom obnove crkve sredinam XVII!. st., kada se, uostaiom, biljezi i njegov popravak, ili početkom XIX. st. kada se obnavlja gornji dio pročelja (Semi, 1934, 16).
18	Deblo stupa je «klesano iz jednog šireg monolitnog kamenog bloka, te djeluje kao da je u ravnini zida prisionjeno uz nosač pra-vokulnog pvesjeka. I mate su svi djelovt stupa, baza, trup i kapitel, kao i ! i sna te konzole uz njih isklesani iz zasebnih, monolitnih kamenih biokova. Po vertikali su ti reljefno istaknuti bJokovi uskladeni sa strukturom okolnog zida te svojim višinama točno pokri-vaju dva, sedam, odnosno tri reda kamenih kvadara složenih u pravilne horizontalne slojeve - pasove podjednakih širina. Takva tehnika zidanja nesumnjivo potvrduje istovremeni nastanak arkada i "ispune" medu njima. Premda je u Massarijevom projektu predvideno probijanje bočnih portaia, ono nije izvršeno (Massarj, 1971, 180).
19	Najvidljivije razlike medu kapitelima su upravo u oblikovanju sredižnjeg lista gornje zone koji je jednako izveden na kapitelima srnješteriih uz portal. Osim toga ovaj unutrašnji par kapitela razlikuje se od vanjskog para po nešto zgusnutijo/ i kompakatnijoj obradi povrtine (nisu tako gusto posuti rupicama).
88
ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
predrag markovic: koparska klesarska rad10nic.a 1 don?l dio pročelja katedrale u kopru, 63-102
SI. 7: Katedrala u Kopru - kapitel 4. stupa (sj. - jug). Fig. 7: Koper Cathedraf - capitaf of fiie 4lfl eofumn (iV -
Konzole, zapravo čet vr! kapiteSi o ko je se upiru pete iukova, prekrivene su sa srodno oblikovanim liščem; lišče je grupirano u dvije, tri odnosno čak četiri zone pri čemu najdonju, četvrtu zonu predstavlja mali lisnati vjenčič izveden umjeslo astragala (si. 8). Uz nešto jače istaknutu simetričnost t krutost osnovnog ustroja, ko/i je nužno potenciran njihovim reduciranim obiikom četvrt-kapitela, na konzolama se primječuje nešto grublja 1 nepreciznija izvedba lisnatog uresa (plitka i mlohava modelacija na kojoj se ističu neprecizno razmještene točkaste rupice - s!. 8).
Srazmjerno uska čeona strana lagano zašiljenih lukova sljepih arkada obrobljena je s usukanim užetom s unu trašnje, odnosno izmjeničnim zupcima s vanjske strane. Iznad svakog polustupa uzidana u strukturu zida diže se plitka, baldahinski natkrivena niša (si. 10). Bočne stranice niše tikrašene su s polustupidma izvedenim u motivu dvostruko usukanog učeta, ponegdje prelomljenim u motiv riblje kosti; polustupiči imaju baze i male lisnate kapitele (na njima usprkos matijih razlika u izvedbi uočavamo srodnost s kapitelima polustupova). Sire čeone stranice baldnhina ukrašene su sa po dva cvijetno-lisnata motiva, a medusobno su povezane sa šil jati m lukovima s unutrašnjim trolistom i malim akroterijem na vrhu. Bridovi stranica ukrašeni su plitkoreijefnim tor-njrčima s visečim lisnatim konzolicama ispod. Nad bal-dahinom nadvija se polukružna, lagano izdužena kapa ukrašena s krupnim ljuskastim motivom.20
SI. 8: Katedrala u Kopru - konzola uz 2. slup (sj. - jug). Fig. 8: Koper Cathedrai - console by the 2ndcolumn.
Unutar svake niše srnješten je kameni monolit izveden u obliku manjeg, bridom prema van okrenutog ta-bernakula s fijalom na vrhu i figurom sjedečeg Evande-Ifsta u donjem dijelu; plaštom ogrnuti Evandefisti pišu u knjigu rastvorenu na koljenima, a smješteni su u koso za-sječenoj niši natkrivenoj skoijkastim svodom (po obliku i dekoraciji niša predstavlja umanjenu verziju veče u kojoj je čitava skulptura smještena). Iznad niša s Evandelistima pruža se usko natpisno polje na osnovu kojega se oni mogu poimence identificirati (od sjevera prema jugu to su: S. Maleus, S. Marcus, S. Lucas, S. lohanes), te povrh njega istaknuti lisnati vijenac. Gornji dio tornjiča ukrašen je plitko urezanom gotičkom dekoracijom, a završava s izduženom poiigonainom fijalom odrezanog vrha.21
20	Po svom obliku niža je arhaičnog, u osnovi treientistiikog porijekla. Primjer iz prve polovice XIV. st. možemo vidjeti na crkvi San Aponal u Veneciji (I ranzoni, Di Stefano, 1976, 20), a isti tipski oblik niše Cesto se javlja i tijekom XV. st.
21	Mali tabernakuli s ivandeiistima dio su veče arhitektonsko-skulpturalne cjeilne, najvjerojatnije ciborija koji se izvorno nalazio nad rakom sv. Nazarija u koparskoj katedrali (od ostalih dijelova ciborija sačuvana jos nekolicina skulptura uzidanih na vanjskim zido-vima katedrale, te reljefi s arhivolta pohranjeni u Pokrajinskom muzeju), lako postoje raziičrta mišljenja o vremenu nastanka ciborija, od kojih je u zadnje vrijeme prevladala datacija s 1422. g. (vrijeme kada su relikvije sv. Nazarija vracene sj Kopar), u najriovijem radu skulpturalna se oprema ciborija usko veze uz nastanak samog sarkofaga sv. Nazarija i datira u sredinu 14. st (Tigler, 1996, 170, s ranijom literaturam}.
89
ANNALES • Ser. hist, socio!. • TO • 2000 • 1 (20)
ftetJtag MARKOVIČ; KO PARS K A KIESARSKA RAOIONICAI OONJI OlO FROČfcUA KATEDRALE U KOPRU, 6.3-102
SI. 9: Katedrala u Kopru - edikulas figurom Evangelista. Fig. 9: Koper Cathedral - shrine with the figure of Evangelist.
Monumental™ porta! širokog pravokutnog okvira počiva na podnožju oblikovanom jednako onim na polustupovima arkada (si. 11). Portal kojemu dovratnici izravno bez prekida kontinuiraju u nadvratnik obrubijen je s unutrašnje i vanjske strane usukanirn užetom, a mali lisnati motivi izvedeni su na spojevima užeta po sredini le u uglovima portala (si. 12, 13). Po sredini nadvratnika kapitalom je uklesan natpis: INTERNVM DE CVS / EXTERNO COMPLETVR / ANNO MDCCCXII.22 Vanjski okvir portala uokviren je još s krupnim izrrijeničnim zupcima, koji se protežu i na vanjski okvir ladastog luka
S/. 10: Katedrala u Kopru - edikula - detajl. Fig. 10: Koper cathedral - shrine, a detail.
iznad. Višestruka proftlacija širokog luka, zapravo arhi-volta koji uokviruje uvučeno polje lunete, stepenasto je raslojena po dubini, a sastoji se od niza oblih i konkavnih profila uokvirenih dijamantnim frizom s vanjske, odnosno lisantim frizom s unutrašnje strane. Unutar ožbukanog lunetnog polja izvedena je freska s likom sv. Nazarija danas posve izbljedjeia.
U bočnim arkadnim pofjima, neposredno ispod šilja-tib vrhova lukova uzidane su manje pravokotne ploče s polikromiranim grbovima.23
Čitavo pročeije zidano je od velikih precizno iskfe-sanih kamenih kvadara, s time da donji dio pročelja zidan s nešto tamnijom vrstom kamena od onog u gornjoj zoni.24 U donjoj zorii klesanci su slagani u pasove podjednakih širina (unutar arkada uočavaju se manje varijacije), dok sli u gornjoj zoni nešto pravilnije izvedeni te kontinuiraju čitavom dužinom pročelja.
Na temelju ovog nešto podrobnijeg opisa mogli se izvuči stanoviti zaključci o karakteruzahvata sredinem XV. st. U cjelini giedajuči, svi arhitektonsko-dekorativni elementi pročelja, uključivši tu 1 spolirana kiparska ostvarenja, svojim rasporedom te naglašenom reljefnom obradom više svrsishodno nego odmjereno sudjeluju u razradi njegove široke plohe. Pri tom svakako treba istaknuti kako se u njegovoj, unekoliko specifičnoj arti-kuiaciji zrcaie posebni arhitektonsko-urbanistički uvjeti nastanka, a ne različite faze izgradnje.25 Nadalje, sam
22	Natpis koji je u dosadašnjoj literaturi ostao gotovo nezamječen dosiovce govori o dovršenju vanjitine crkve. S obzirom na sadaSnji oblik pročelja to se može odnositi samo na njegov gornji dio, koji vferojatno nije bio u potpunost.i dovršen naten z&hvata G. Massarija, odnosno koji rtije bio uskladen s njegovorn preinakom interijera crkve (Massart, 1971, 82-83).
23	Sjeverni grb pripada biskupu G. Valaressu (1482-1503), na Sto me je ijubazno upozorio kolega £. Gardina, dok južni grb pripada obitelji Capello. Ovaj polonji se vjerojatno odnosi na F. Capella, podestata Kopra 1497. god, čiji se grb nalazi uklesan na bazi boCnog portala crkve (Alisi, 1932, 75-76).
24	Možda je rijeC o ¡stoj vrsti kamena samo Sto je ovaj na donjem dijelu pročelja dobio sivkasto-smedu patinu.
25	U tom smislu sta nov i te aluzije Alisija o naknadnoj "ispuni" arkada obnovtjenog venec ijansko-gotičkog atrija prtikom podizanja gor-njeg dijela pročelja nernaju čvršdeg uporista. Alisi (1332, 19), naime, smatra kako je proCelje konačno završeno 1488. kada ... non soh V atrio era transfonnato e divenuto un prolungamento ornogeneo dell'interno detla Mesu, si era comptetata ta focciata con faggiunta detla parte superbre di essa di stile bmbardeseo.
90
ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
Predrag MARKC-VIČ: KOPA8SKA KlESARSKA RADIONICA i DONJI OIO PROČEUA KATEDRA! C U KOPRU. 83-102
Si. 11: Katedrala u Kopru - po rt al. Fig. 11: Koper Cathedral - portai.
način zidanja u kojem su zidarsko-konstruktivni članovi čvrsto vezani i neodvojivo srasli s njihovim pojedinim dekorativno obradenim stavcima (kapiteli, konzole), potvrduje istovjetnost strukturalnih i ornamentalno sro-čenih dijelova plastički snažno artikulirane cjeline. Sto-ga sa sigumošču možemo ustanoviti kako je donji dio pročelja katedrale nastao po jednom cjelovitom projektu, osmišljenom i izvedenom u jednoj gradevinskoj fazi. Ujedno vjerujemo kako je u tom projektu predvideno ne samo podizanje baldahinskih niša nad polustupovima več i smještaj malih tabernakula s Evanc/elistima unutar njih.
SI. 12: Katedrala u Kopru - detajl portala. Fig. 12: Koper Cathedral - portai, a detail.
Naime, bez obzira na (nanje neuskladenosti u formatu i veličini, a s obzirom na stanovite, več spomenute analogije u oblikovanju večih baldahinski natkriljenih niša i onih manjih unutar kojih su smješten^ figure Evandelista, može se pretpostaviti kako je smještaj tabernakula s Evandelistima predviden več prilikom projektiranja donjeg dijela pročelja.26
Kao nosioci najsloženijih kiparskih i klesarskih za-htjeva u piastičkoj razradi cjeline pročelja bujni lisnati kapiteli svakako su najindikativniji stilski pa i kronološki pokazatelji.
2b Tirne se ujedno potvrduje pretpostavka o ranijem nastanku arhitektonsko-skulpturalne opreme rake Sv. Mazanja koju je iznio C. Tigler 0996, 170), s tirne da se njeno rastavljanje može vezati uz ostečen;a koja su zasigurno nastala prilikom od nošenja relikvija istoimenog sveta 1380. g {kako to svjedoče naknadno ukiesani natpisi i bisfcupski grbovi, sarkofag Sv. Nazarija restauiran je nakon 1380. g. (Tigler. 1996. 159-160)) Prema nekim autorlma skulpture s fivandelistima su na sadaSnje mjesto prispjde nakon što je cibo-rij rastavljen prilikom pregradnje crkve početkom XVIII. st, pri čemu su za m jen j le neki: druge starije skulpture u nišama (Serdi, 1936, 132). kako za postojanje tih skulptura ne postaje nikakava ni pisana ni materi jal na svjedočanstva, Izneseni stavo vi zasad ostaju samo na hipotetskoj razini. Ujedno treba istaknuti kako je samo postopanje ciboršja u crkvi u XVM. st. več davno osporto Sem! (1934, 24), a u novije vrijerno svježim argumentima pridruži o mu se i Tigler (1996,160-161).
91
ANNALES • Ser. hisl. socio!. • 10 2000 1 (20)
Predias MARKOVIČ; KOPAK5KA KLt-SARSKAKADIONICA I DONU OlO PROČELJA KATEDRALE IJ KOPRU. 81-102
SI. 13: Katedrah u Kopru - detajl podala. Fig. 13: Koper Cathedral - portal, a detail.
KAPJTEU
SI. i 4: Pretorska palača u Kopru - akroterij gotičke kvadrifore.
Fig. 14: Praetorian Palace in Koper - acroterium of the Gothic quadriphora.
Načelno, kapiteli s pročelja katedrale pripadaju tipu venedjanskog kapitela "bujnog i kovrčastog lišča", od-nosno točnije rečeno, njegovo; "zreloj" varijanti koja se javlja početkom treče decenije XV. st. u Veneciji.27 Ta klasična varijanta venecijanskog gotico fiorito kapitela uglavnom se poisfovječuje s vrhunskim dekorativnim ostvarenjima radionice Bon, premda neki od naj-dojmijivijih primjera nastaju pod rukom ju rja Matijeva Dalmalinca.28 No, za raz liku od jedrog, mesnatog i prirodno uzvijenog iišča koje večinom krase kapitele i vegetabilnu ornamentiku le poznate mletačke radionice, pa i njenih vršnih prijadranskih odvjetaka, kapiteli s pro-
Sl. 15: Pretorska palača u Kopru - halustrada vanjskog stubišta - detajl.
Fig. 15: Praetorian Palace in Koper - balustrade of the external staircase.
čeija koparske katedrale odlikuju se nežto jačom she-matizacijom i stilizscijom lisnatog uresa.25
Preciznije rečeno, glavne oblikovne črte kapitela s pročelja koparske katedrale orfreduju velike, simetrično postavljene i podbuhle mase Iišča sto se javaijaju u vidu voluminoznih, gnjezdolikih riakupina s pužoliko uvije-nim vrhovima (u gornjoj zoni velike kuglaste mase iišča
27	O karakteristikama i razvojnim varijantama tog tipa kapitela P. Markovič, 199">, 229-237.
28	U lom smislu najindikativnija vegetabiina dekoracija izvedena je na Po rt a della Catta 0438-1442) koju izvode Ciovanni i Barto-lomeo Bon, dok za virtLiozno izvedenu lisnatu dekoraciju u opusu majsiora }urja postaji neSto veci hroj primjera (Markbam Schultz, 1978, 7-12; IvanCeviC, 1979/82, 36; Arslan, 19flf>, 200-201, si. 142).
29	Os ni je ti pitanju red veličine i dimenzije samih stupova koji zahtjevaju stanovfta uproščavanja u kompoziciji i oblikovanju lisantog ornamenta, zorno pokazujc- jc>5 veči par kapitela na zapadnim sutpovima križišta Sibenske katedrale koje je izveo Juraj Damatinac (Montani, 1967, si. 29).
92
ANNALES • Ser. hist. socio!. - 10 • 2000 • 1 (20)
pretiran marmjv'c: koparska k lesarska radionica i oonji dig procflja katedrale u kopru. 81-102
SI. 16: Piran - crkva Sv. Bernardina - kapitel i konzola u svetiStu.
Fig. 16: Piran - Curch of St. Bernardino, capital and console in the shrine.
SI. 17: Koper - samostan Servita - konzola zapadnog krila klaustra.
Fig. 17: Koper - Servita Cloister, console of the Cloister's western wing.
oblikovane su sa sakupljenim, perasto nanizanim resama, dok u donjoj zoni ističu se parovi velikih povijenih Itsnatih glavica s ovečom pravilnem rupom u sredini uvijenog vrha središnje rese).
Osim u osnovnim kompozicionim črtama i li izvedbi detalja donekle se osječa stanovtta krutost i ujedna-čenost. Rese su u pravilu na svim kapitetima ujed-načenih veličina i oblika; ovalni vrhovi resa su lagano zašiljeni (srcolikog oblika), a spojevi medu njima izvedeni pornoču pravilnih, svrdiom bušenih rupica. Privid guste i bogate nervature koja prati i naglašava dinamiku i smjer pručanja svakog lista postignut je izvlačenjem ostrih bridova uzduž rubova i po sredini svake rese.
Kao što vidimo, riječ je prvenstveno o plitkoj površinsko] rnodelaciji koja oštrim, usitnjenim rezovima pokušava stvoriti iluziju jedrog i snažno pokrnutog bokora iišča. Medutim, time se ne potire osnovna krutost i shematičnost cjeline, koja se proteže od transparentnog, geometriziranog ustroja pa sve do pravilnog rasporeda brojnih ujedriačenih resa i resica, te vedi h i manjih svrdlom bušenih rupica.
Oblikovanje vegetabilnog uresa ikroz kojeg prosija kompozicjiska potka, te repeticija pojedinih efektnih motiva ukazuje prije na srazmjerno ograničene dosege jedne standardizirane zanatske produkcije, nego li na kvalitetna i individualizirana kiparska ostvarenja istak-nutijih majstora dlijeta.Prevlast klesarske i kameno-rezačke nad primarno kiparskom komponentom, kakva npr. odlikuje vrhunska ostvarenja mletačke dekorativne
SI. 18: Koper - samostan Servita - kapitel arkada zapadnog krila klaustra.
Fig. 18: Koper - Servita Cloister, capital of the arcades of the Cloister's western wing.
30 Jcdno od lakvih zanatskili obilježja kakvo susrečemo i na kapiteiima s koparskog pročelja je npr. isticanje obrisa i nervature lista izvlačenjem ostrih bridova tvidi lisnatu konzoiu pod ¡¡kom andela Petra Martinova iz Milana u KneZevu dvoru u Dubrovniku, kapitele južnog krila dominikansko^ samostana ti Dubrovniku, kapitele poiifore palaCe Ranjina u istom gradu; kapitele u klaustru franjevaikog samostana u Sionu, kapiteii i konsole jugozapadne kapele katedrale u Krku, itd.). Drugi, naizgled neSto osobniji znak jest motiv zakovrčanog vrha lista koii oblikuje ovečti, pravilna veliku rupu. Ta kav efektan način oblikovanja uvijenih iisnatih krajeva svoju opravdanost nalazi ve<: u jasnijoj aitikulaciji tipskog oblika jer pridonosi "učvričenju" kompozicije, razvedenog i pokrenutog lišta. No za razliku od kvalitativno uspješnijih ostvarenja na kojima je kovrčasto uvijen vrh tek jedan detalj pod reden oblikovanju cjeline, ria kapitelima poput ovih s koparske katedrale on postaje njihova dominantna vizualna odrednica (Arslan, 1986, 187, sl-126; MarkoviC, 1995, 229-237).
93
ANNALES • Ser. hist. socio!. -10 • 2000 - 1 (20)
Predrag MARKOVIČ: KOPAR5KA KLESAR5KA RADIO NiCA I OONJI DIO PROČELJA KATEDRALE U KOPRU, 83-102
SI. 19: Koper - crkva Sv. Ane.
Fig. 19: Koper - Church of St. Anne, capital,
plastike, potvrdtije se i samim n3činom izvedbe. Pri tom se usitnjenim i kratkim rezovima, s čestom i nepre-krivenom upotrebom svrdla, ne teži toliko stvaranju organsko-plastičke uvjerljivosti i prirodnosti samog motiva koliko iluzioniranju njegove bogate raščanjenosti, pa se stoga prvenstveno riastoje stvoriti snažni i dinamični svijeilosni efekti.
Promatrani u tom kontekstu, kapiteli s pročelja koparske katedrale u odnosu na pojedina, ukupno gledajuči, ipak prtlično raznorodna dekorativna ostva-renja koja nastaju pod okriljem radionice obitelji Bon, ne iskazuju nikakve bliže sličnosti do It one naj-opčenitije.31 Stoga treba naglasiti kako s izuzetkom jednog usamljenog motiva koji je pod rukom C. Bona izveden na Ca' d'Oro bližih dodirnih točaka izmedu ostvarenja te poznate mletačke radionice i kapitela s koparske katedrale nema.32 S druge strane specifična, ponešto prestilizirana izvedba upravo tog detalja, zajedno s karakteristično, "kopljasto" oblikovanim resama listova na koparskim kapitelima ipak nosi i neka posve ¡edinstvena, lokalno obojena obilježja, a takva se pak, mogu nači samo u užem krugti radionički srodnih djela.
Nalme, osim u bogatom dekorativnom riječniku s pročelja katedrale srodan skup karakteristično oblikovanih detalja nalazi se još na nizu spomenika u Kopru i u okolnoj regiji. Njihova značajna koncentracija u tom vrhistarskom gradu, s katedralnom fasadom kao najeje-lovitijim i najkvalitetnijim ostvarenjem, nesumnjivo po-tvrduje kako je riječ o djelima, ako ne samo jedne
gradileljsko-klesarske radionice, onda svakako realizacijama nastalim u najtješnijoj vezi sa njom. Znatne oscilacije u kvaliteti izvedbe koje na večini djela gotovo redovno prate reducirani repertoar motiva ne omo-gučuje potvrdi vanje izravnog prisustva iste "katedra i ne botege", več prije upučuje na njene periferne odraze u užoj regiji.
5/. 20: Koper - Pokrajinski muzej - kapitel s grbom obitelji Gavardo.
Fig. 20: Koper - Regional Museum, capital with the coat-of-arms of the Gavardo family.
it Od značajnijih ostvarenja radionice Bon por«! Porta delta Carta, treba navesti portale crkava San Ciovanni e Paolo i Madonna dePOrto, te Loggiu Foscari na Dužclevoj palači. Jedino se na kapitelima ovog potonjeg djela mogu uočiti neka naoko bliža, ali zapravo samo posve tipska obilježja, te stoga neke pretpostavke o bližim vezama pročelja koparske katedrale s titn spomenikom nemaju čvršCeg uporišta - vidi bil).* (Callo, 1961, 189, 195-199; Markham Schultz, 1978; Arslan, 1936, 207-208, si. 156-160).
32 Rijec je o motivu povijenih i podbuhlih lisnatih glavica s poput surle objeSenom, i kovrčasto uvijentm vrhom središnje rese koji oblikuje pravilnu rupu. Takav se motiv, osim na sučelire postavljenem paru donjeg vjenca listova na kapitelima koparske katedrale, još javlja i na lisriatom vijencu prvoga kala Ca' d'Oro kojeg je 1429. g. izveo Ciovanni Bon (Arslan, 1986, si. 127).
94
ANNALES • Ser. hist. socio!. -10 • 2000 - 1 (20)
Predrag MARKOV«?: KOf'ARSKA KLESARSKA RAOION'ICA I DONjl DID PROČELJA KATEDRALE Li KOPRU, 53-1 02
SI. 21: Koper • ploča s grbom podestata A. Veniera. Fig. 21: Koper - Fonticus (granary), stab with the coat-of-arms of A. Veniero potentate.
Najraniju pojavu posve srodno izvedene lisnate dekoracije susrečemo na obližnjoj Pretorskoj palači -najzačajnijem komunainom zdanju grada Kopra. Široki i tanki, "jezičasti" iistovi, posve nalik onima s kapitela katedrale, mogu se zapaziti na akroterijima gotičke kvadrifore na istočnom krilu Pretorske palače, te na pojedinim detaljima vanjskog stubišta pred njom (si. 14, 1S). Navedeni di/elovi arhitektonske dekoracije nastali su pri završetku obnove Pretorske palače izmedu 1447. i 1452. g., odnosno najkasnije 1460. g. kada je ko-načnim spajanjem dvaju odvojenih palača nastala ova sadašnja."1' U nešio jednostavnijem, pročišcenijem obli-ku karakterističan oblik malih srcolikih resa uočava se i na dekoraciji kapitela i konzola crkve Sv. Bernardina kod Portoroža (si. 16). Lepezasta nervatura sunovrade-nog lista iscrtana tankim i ostrim bridovima te mpičasto izvedeni spojevi medu resama svrstavaju klesarsku opremu crkve Sv. Bernardina, podignute 1*152. g., u djelokrug iste klesarske produkcije (Tamaro, 1910, 49; Budinis, 1928, 56, 59; Alisi, 1974, 63; Markovic, 1995, 165-166). Na posve sličan način oblikovani fistovi krase i niz konzola i kapitela zapadnog krila servitskog samostana u Kopru (si. 17, 18). Za raziiku od prethodnog primjera sunovračeni listov! još su istanjeniji, što uz naglašenu linearnu stiiizaciju i redukctju broja resa uz njihovo istovremeno povečanje, upučuje na prisustvo drukčijih formalnih pa i stifskih načela oblikovanja.
SI. 22: Koper - Pokrajinski muzej - ploča s grbom obitelji Gavardo.
Fig. 22: Koper - Regional Museum, slab with the coat-of-arms of the Gavardo family.
Stoga se njihov nastanak, kao i čitavog zapadnog krila klaustra treba pomaknuti dublje u drugu polovicu XV. St., svakako nakort 1453. kada serviti dolaze u Kopar.34 Osim kapitela koji se nalazi u crkvi Sv. Ane (si. 19), i koji je posve blizak onima s arkada servitskog samostana, širem radioničkom krugu treba pribrojiti još par povečih kapitela koji se nalaze na ulasku u lapidarij koparskog muzeja (si. 20).35
Usprkos znatno jednostavnije izvedbe lisnata dekoracija s navedenh dijelova Pretorske palače, po vrsnoč! izvedbe i sličnosti detalja posve je bliska onoj na ka-pitelima koparske katedrale. Stoga se sa izrada klesarske opreme u obnovi dvorane Velikog viječa t monumen-talnog vanjskog stubišta sa sigurnošču može pripisti istoj radionic! koja je sudjeiovala na izgradnji donjeg dijela pročelja katedrale. Izvedba donekle sličnih dekorativnih stavaka na preostalim djelima odaje s druge strane tek znakove pripadnosti nešto široj klesarskoj "školi", prije nego li posve prepoznatljivoj radionic!. Pri tome treba uzeti u obzir kako u sv!m spomenutim primjerima njihova znatno jednostavnija tipološka struktura onemo-gucava iskazivanje punih zanatsko-umjetničkih poten-cijala i stoga bliže veziv,inje s monumnentalnim kapi-telima s pročelja koparske katedrale.
Nešto čvršče uporište za riješavanje problema data-cije, pa i atribucije prizemnog dijela pročelja koparske stolnice nalazimo u drugoj skupini srodnih klesarsko-
33	Premda se Cesto dovršenje obnove palače srnjcita u sredinu XV. st., ona u potpunosti ¡oš nije bila zavržena ni koncem stolječa -prilikom posjeta Kopru 1483. g. Marino Sanudo vidio je palaču Podestata nezavrSenu {Semi, 1975, 136-138).
34	Unutar očuvanog dijela klaustra razlikujemo sta rije, zapadno krilo s prelomljenim lukovima arkada i križnim svodovima, i mlade južno krilo s polukružnim lukovtrna i ravnini stropom, koje je nastalo u obnovi samostana tijekom XVI. st. Evidentne stilske i kon-struktivnre razlike opovrgavaju pretliodrta mišljenja koja nastanak oba krila klaustra vetu za izgradnju nove samostanske crkve izmedu 1521. i 1581. g. (Sumi, 1966, 24; Bernik, 1968, 85-86; P. Markovih, 1<J95, 167; 1996, 14).
35	S trdeči po grbu isklesanom na jednom od njih, oni su se nekoč vjerojatno ralazili u sklopu dvori S nag trijema palače obitelji Gavardo.
95
ANNALES • Ser. hist. socioi. • ti) • 2000 • 1 (20)
Pr«ir*H MAF. KOVIC!: KOPA RS K A KltSARSKA RADiONICA i DONJI OIO PROftlJA KATCDRAtf U KOPRU, 8110.?
SI. 23; Koper - Fontik ■ detajl portala. Fig. 23: Koper - Fonticus, porlaf, a detail.
kiparskih djela. Ta se skupina odlikuje nešto sbženijim vegetabilnim uresom, te se u njo; osim karakterističnog oblika resa javlja i drugi znatno izražajniji skup motiva i karakteristično izvedenih detalia.
Najraniji več spomenuti i datirani primjer jest grb pode5tata A. Veniera koji je uzidan na pročelju l:ontika u Kopru (si. 21). Fontik je sagraden koncem XIV. st., a 1460. g. obnovio ga je majstor Tomaso iz Venecije.36 Jstom majstoru možemo pripisati i izvedbu reljefne ploče s grbom obitelji Gavardo, koja se danas nalazi u atriju koparskog muzeja. Nastanak ploče precizno je datiran s uklesanom 1461. god. (si. 22).37 Osim uokolo grba podestata A. Veniera karakteristični lističi s ko-vrčastim vrhom izvedeni su i na spojevima tordiranog užeta koji obrubljuje unutrašnju stranu portala Fontika (si. 23).Istovjetan motiv, po izvedbi jo5 srodniji ono-rne s portala katedrale, krasi i unutrasnji rub monu-rnentainog dvorišnog portala palače Verzi (si. 24, 25).39 Bogato ukrašeni akroterij na vrhu luka portala svojim dvozonskim ustrojem i simetrično razdjeljenim snopo-vima gusto naboranog, gotovo zguzvanog lišča ujedno polvrduje pripadnost istom radioničkom krugu, samo u nešto kasnijem vremenu.40
SI. 24: Koper - poriai palače Verzi. Fig. 24: Koper - poriai ofthe Verzi Palače.
U djelokrug iste kamenarske "botege" iz Kopra treba svrstati i lisnati ures velikih bifora koje rastvaraju pročelje katedrale u Muggi (si. 26, 27). Usitnjen motiv povtjenih, sučelice postavljenih i potklobučenih vrhova listova s obješenom zakovrčanom vršnom resom teče uzduž kapitelne zone doprozornika u dva niza pra-vilnog vaJovitog ritma, te uokolo kapitela središnjeg
36	Osim grba, koji ¡e prema Caprinu piipadao podestaiii Bernardu Dieda (1432), Tomaso je i zve o i dva šiljatoluCna prozora rta pročelju (Del Be!lo, 1905, 259-260).
37	Unatoč stanovitim razlikama rnoguCe je pretpostaviti kako su več spomenuti kapiteii s palače Cavardo i ova ptoCa pripadali isiorn zdariju, (u lapidarijo se takoder nalazi i jedan akroterij poiiiore list it" ima povijenih glavica i zakovrCanom vrinom resom, na kojemu je j oš iskesan i grb tipa scudo a taca s tri dijagonalne grede u polju, a bočno od njega su isklesana stova C i M).
38	Time se ujfcdno ospotava raniji nastanak, kao i pripadnost grba podestatu B. Diedu (5432) (Caprin, 1905, II, 154-155; Semi, 1975, 204).
39	Od same palače Verzi nsje se nista sačuvaio, a sudeči po nekim stičnim veneeijanskim primjerima visokog ogradnog zida s bogato razvedenim kruniStem njen se nastanak smjeSta u drugu pobvicu XV. st. (Caprin, 1905,1, 275; Arslan, !!>86, 204).
40	ProSaran nešto večim rupicama, te 5 duh)jim i širim usjecima taj vegerabilni ures posve je blizak onome s portala katedrale, dok nešto žilavije lisce rastvorenijeg obrisa i nerrtimije površine koje ukraSava akroterij ujedno ukazuje na njegovo poodmaklo vrijeme nastanka. U preciznijim vremenskim okvirima to bi znaCilo 70-tih ili 80-tih god. XV. st.
96
ANNALES Ser. hist, sociol. • 10 • 2000 • 1 (20)
prcfl^r markovič: kopa rs k a kl esarsk.a radionica 1 donj! giq pročhja kate orale u kopru, «3-102
Si. 25: Koper ■ portal palače Verzi - detajl.
Fig. 25: Koper - portal of the Verzi Palače, a detail.
stupiča. Plošan te isuviše jednoltčan lisnati friz bifora nastao oponašanjem i siobodnim prekrajanjem karak-terističnog "koparskog" motiva ¡spod je razine ostale, naročito figuralne plastike muggianskog pročelja. Ipak, nastanak bifora treba promatrati u sklopu obnove pročelja i datirati istovremeno s njegovim završetkom izmedu 1467. i 1469. godine (Cuscito, 1983, 57-66).41
Nekako posve na rubu prethodne skupine, više kao odraz njene razgranate djelatnosti, stoji još jedan istaknuti regionalni spomenik - gotička palača "Bene-čanka", odnosno palača Del Bello u Piranu. U preobilju dekorativne plastike koja gotovo da guši to neveliko zdanje nalazi se gotovo čitav repertoar ukrasa kičene venecijanske gotike, ali, kako to naročito zveden na jedan pomalo naivan, rustičari način. To se takoder odnosi i na vegetabiini ures koji je tek nešto kvalitetnije izveden na kapitelima trifore i na kapitelu ugaonog balkona (si. 28). Usprkos grube, pa i nemarne obrade na ovom se potonjem djelu u kompoziciji i oblikovanju pojedtnih detalja uočavaju iste one odlike kao i na prethodnim primjerima. S obzirom na njihov posve rustičan kvalitet za pretpostaviti je kako na opremanju ove palače nije i z ravno sudjelovaia kiesarska radionica iz Kopra, več su na njoj po svemu sudeči, bili zaposleni lokalni majstori * lapicide koji su pojedine efektne
Si. 26: Milje - pročelje katedrale.
Fig. 26: Muggia - the Cathedral's façade.
motive preuzeli s reprezentrativnih zdanja u Kopru. To bi ujedno moglo značiti da palača nije nastala sredinom stolječa kako se tu obično navodi, več 60-tih ili 70-tih godina XV. stolječa (Cuček, 1992, 391-392).42
Evidentno je kako u nešto širem vremenskem okviru treče četvrtine XV. st., od Pretorske palače do portala palače Verzi, ova druga skupina djela - čiji nastanak mahom pada u 60-te god. - s dekorativnom plastlkom katedrale tvori daieko čvršču i homogeniju grupu. U toj skupini kiesarska oprema katedrale svakako zauzima središnje, ili bolje rečeno ishodišno mjesto. lako bi se nastanak prizemnog dijela pročelja mogao vezati i uz posvetu crkve 1445. i datirati istovremeno s obnovom Pretorske palače (1447-1452), postoji više razloga zbog kojih vjerujemo da je prizemni dio katedralnog pročelja nastao otprilike desetak godina kasnije.
U prvom redu na to upučuje dokument Iz 1491. godine u kojoj Veliko viječe (Magglor Consiglio) daje suglasnost za nastavak proširenja i povečanja crkve s kojim se je započelo "...prije 30-tak godina naovamo".43 Stoga se može zaključiti kako se s izgradnjom pročelja nije započelo prije 1460. godine.44 Nadalje na to upučuju i same, od drugih autora takoder več uočene formalno-stilske odlike prljelaznog gotičko-renesansnog razdoblja (Mikuž, 1980, 5). Zaodjenule u tradicionalno
41	ZanimSjivo je pripomenuti kako se Cuscito u svojoj detaijnoj študiji o muggtanskom pročelju nije niti jednim retkom osvrnuo na bifore i njihov vegetabilni ures (Cuscito. C, 1983).
42	S ranijom literaturom. Jedan član porodice Del Bello sahrartjen je 1430. u franjevačkom samostanu u Piranu, ali s obzirom na razvijem kasnogotički vokabular teško je pretpostaviti kako je palača mogla nastati prije tog datuma, tj. jo5 za njegova života kako to smatra Alisi, koji joS k tome palaču datira u J386. g. (Caprin, 1905, JJ, 39, 40; Ferrari - Antontazzo-Bocchi/ia, 1955, 58-59; Alisi, 1974, 61). Na neSto kasniju dataciju dijeiomiCno ukazuje i gotičko renesansni grb obitelji Del Bello na kojemu je klasičnom kapitalom uklesan moto te kuče: LASA PVR DIR. Žilavo, te istanjeno lišče Sto se raspostire oko grba veoma je nalik na lisnati ures s portala palače Verzi u Kopru.
43	U tekstu odluke Velikog viječa kojeg u djelosti donosi F. Semi (1934, 14 ) dos lovce stoji .' ...che cum sit che gia da trenta anni, ouer circa in qua ste stJto datto principio a ditta Fabbrica pergrandir et amptiar Id Ecclesia riostra, ...
44	Do istog zaključka došao je i Semi (197S, 201):... il restauro della catedrale in parte devastata qualche annoprima dai genovesi, ma it lavori a un certo pimto dovevano arrestarsi, peressere ripresi verso il 1460...
97
ANNALES • Ser. hist, socio!. • 10 - 2000 1 (20)
Pred rag M A R KOVIC KOPARSKA K LESARSKA RADIONICA I IX)Njf DIO PROČEljA KATEDRAI.E U KOPRU, B.3.JOT
SI. 27: Milje ' pročelje katedrah - detajl bifore.
Fig. 27: Muggia - the Cathedral's façade, biphora, a
detail.
kasnogotičko ruho te se odlike dijelom več naziru u artikulaciji cjeline prizemnog dijela pročelja, premda se možda najjasnije očituju u oblikovanju monumentalnog porta la.
U otežalim formama širokog pravokutnog portala prepoznaju se odjeci novog stilskog ukusa koji je tijekom druge polovice XV. st. kako u samoj Veneciji tako i u njenim kulturno ovisnim provincijama prožeo mnogobrojna još formalno gotička zdanja.45 Usporedu-juči ga pak sa portalima srodnih sakralnih zdanja iz istog mletačkog kulturno-umjetničkog kruga, najbliže paralele pokazuju primjeri nastali krajem 60-tih i tijekom 70-tih godina kvatročenta.4f> lako svojom veiiči-nom, gledano u u formatu pročelja, daleko nadrasta spomenute primjcre, monumentalizacija koparskog portala zajedno s hipertrofiranom profilacijom njegova "iadastog" luka dijelom je i posljedica znatno večih dimenzija same crkve, kao i potrebe za plastičkim usaglašavanjem s bogato raščlanjenim i voluminoznim stupovima okolnih arkada. Ipak ne možemo se oteti dojmu kako se u isticanju širokih ploha te naglašavaju rubova istovrerneno ne očituju i odjeci novog rene-
sansnog ukusa, izrazitijeg tektonskog usmjerenja.
Konačno, t reč i razlog zbog kojeg vjerujemo kako je izgradnja prizemrtog dijefa fasade započela 60-tih godina jest istovremena pojava nekolicine karakterističnih motiva na nizu spomenika u Kopru, a koji se mogu vezati uz djelovanje majstora Tomasa iz Venecije. Naime, novonastalu promjenu koja se uočava u nešto življem i bogatijem lišču, i koja, drugu skupinu srodnih djeia počevši s grbom A. Veniera, zajedno s kapitelima s katedrale odvaja od prethodnih ostvarenja sfičnih formalnih oznaka, može se objasniti samim razvojem unu-tar klesarske radionice, ali još više pojavom i spe-cifičnom ulogom majstora Tomasa iz Venecije.
Kako se najizrazitijl detajl lisnate dekoracije (kovr-často povijen vrh lista s rupom) po prvi put javljaj na precizno datiranim grbovima koje je izveo majstor To-maso (Venier s Fontika i Gavardo iz muzeja), onda moramo ustvrditi kakoprvenstveno njemu pripada za formiranje prepoznatljivih črta iokalnog klesarstva. Točnije rečeno, on je po svemu sudeči iz Venecije donio jednu uobičajenu klesarsku "manieru" koja je u okviru slabije razvijenog kiparsko-klesarskog obrta i samim tirne skučenog formalnog repertoara sjeverno-istarskog središta pala na plodno tlo.47
Zaposlen pri obnovi i gradnji značajnih komunalnih zdanja (nakon obnove Fontika zajedno s Nikolom iz Pirana od 1462. do 1464. sudjeiuje u gradnji nove loggie), majstor Tomaso početkom 60-tih, ako ne t od prije, več neko vrijeme boravi u Kopru. On s tirn djelima polako steče ugled i reputaciju, te gotovo sigurno od domačih kamenara formira jednu graditeljsko-klesarsku radionicu, odnosno priključuje se več postoječoj. Stoga je logično da mu se kao več afirmiranom i potvrdenom djelatniku povjere i drugi značajni radovi, pa tako i oni na podizanju katedralnog pročelja. Njegovu izgradnju svakako treba promatrati kao nastavak ranije započete obnove katedrale, največim dijelom zgotovljene do posvete 1445. godine. Zbog nerješenih imovinsko-pravnih pitanja u sveži s terenom na kojem je nekoč stajao portik katedrale, s njenim se produženjem, a time i s izgradnjam pročelja, moralo još pričekatl. Kako se
45	Otežale forme .širokih pravokutnih portala, ponekad s poneito prenaglašenom, višestrukom profilacijom luka susreču se prvenstveno na brojnim venecijanskim palačama nastalim 60-tih i 70-tih godina kvatročenta (Arsian, 1986, 140, 254-258, si. 176, 177, 179, 181, 187). Medu lokalnim, istarskirn primjerma djelomično srodni koparskom su podali kuCe "Manzin" u Piranu iz 1470 g i palača "Fondaeo" u PoreCu iz 1473. (Prelog, 1957, 163-165; Bernik, 1968,116-118).
46	Slično su, naime, izvedeni portaii katedrale u Muggi (1467-69), crkve S. Antonio u S. Danleie del Friuli (1470), portal katedrale u Cividaleu (1476) (Mutinelli. 1965, 250-251; Cuscito, 1966, 73-105; 1983, 65-66). U sakralnoj arhitekturi Venecije slično su oblikovani purtali crkava: San Cregorio (1445-61), San Andrea dcila Zirada (1475), San Giovanni in Bragora (1478) itd. (Cuscito, 1983, 78, si. 26; Franzoi, Dt Stefano, 1976, 89-90, 234).
47	Riječ je prvenstveno o motivu povijene lisnate glavice s obješenim i zakovrčanim vrhom središnje rese koja oblikuje praviinu rupu. On se javlja u najrazličitijim izvedbama, premda je ovom koparskom najsličniji onaj s lisnatog vjenca prvog kata Ca' d'Oro (vidi bilj. 32). Stoga nije ¡sključeno kako je majstor Tomaso upravo motiv s razdjelnog vijenca te istaknute venetiianske palače upotrebio kao predložak. Stanoviti elementi gotičko-renesansnog stila odražavaju se i u snažnim polustlipovima kratkih i nabitih trupova, kao i u naglašenoj voluminoznosti ostale arhitektonske plastike. Ona kao da se ne 2adovoljava samo dekorativnim učinkom več pretendira da snažnim utiskom istakne svoju zanemarenu konstruktivno ulogu. Iz tog razloga jaki pokistupovi djelujit prije kao uporiita za pete lukova neke neizvedene konstrukcije trijema ili porlika pred crkvom nego kao visoka podnožja malih i irskih niša nad njima.
ANNALES ■ Ser. hist, socio!. • 10 • 2000 1 (20)
Predrag MARKOV1Č: KOPARSKA K LESARSKA RAD IO NIC A I DONfl DlO PROČEIJA KATEDRALE U KOPRU, 33-102
Si. 28: Piran - palaca "Del Bello" - kapitet ugaonog stupa balkona.
Fig. 28: Piran - "Del Bello Palace" - capital of the balcony 's corner column.
gotovo ii isto vrijeme započelo s obnovom Pretorske palače, vrlo je vjerojatno kako se majstor Tomaso i njegova radionica angažirala i na tom, takoder vrlo značajnom komunainom pothvatu. Pri tom sama repre-zentivnost sakralnog zdanja i njegove monumentalne dimenzije nužno uvjetuju ne samo veču preciznost izvedbe, več i rješavanje složenijih kompozicijskih za-dataka, kojima je on nesumnjivo dorastao.4B
iz navedenih se razloga, u relativnoj kronologiji nastanka istaknutih komunalnih zdanja, izgradnja do-njeg dijela pročelja katedrale može smjestiti izmedu obnove Pretorske palače i obnove Fontika (1447.1460.), odnosno, s nešto večom vjerojatnošču, izmedu završetka izgradnje nove gradske loggie 1464. g. i 1469. kada je dovršeno pročelje stolnice u Muggi. U prilog potonjoj dataciji govorio bi i način artikulacije pročelja stolnice koji je izveden u suglasju s novopodignutom loggiorn.49 U tom smislu majstoru Tomasu možemo sa sigumošču pripisati ne samo sudjelovanje u izgradnji več i autorstvo projekta donjeg dijela katedralnog pročelja.50
Stoga držim kako koparskoj klesarskoj radionici na čelu s mletačkim majstorom Tomasom, kao najistak-nutijim i več udomačenim gradskim kamenarskim dje-latnikom s početka 60-tih godina XV. st., možemo pripisati izvedbu donjeg dijela pročelja katedrale u Kopru. Intenzivno djelatna u samom gradu, ali i u manjim okoinim središtima sjeverne Istre sredinom XV. st, ta kamenarska radionica tek pod vodstvom Tomasa iz Venecije, tijekom 60-tih i 70-tih oblikuje potpuno pre-poznatljiv dekorativni riječnik.51
Sličnu je pretpostavku, ali s težištem na radionici več formiranoj na mletačkim iskustvima iznio i j. Mikuž (1980, 8). U z to isti autor u majstoru Tomasu, vidi više sposobnog poduzetnika nego li neposrednog djelatnika,
48	U ugovoru za obnovu Fonlika spominje se kao tajapiera, šlo u umjetničko-zanatskoj kvalifikaciji obično podrazumjeva, premda ni je pravilo, izučenog klesarskog majstora, za razliku od karrtenoresca iii graditeljsko-tesarskog majstora ■ "muratora" ili "marangona" (več afirmirani Giovanni Bon u ugovoru za izvedbu Porta della Carta takoder se spominje kao taiapiera); De! Betlo, 1905, 259-260; Markham Schultz, 1978,9-10).
49	Pomalo neobično rješenje rasčlambe pročelja s trima sljepim šiljatolučnim arkadama može se, osim kao reminiscencija na porušeni portik, promatrati i kroz mikrourbamstičke u v je te. Naime, zatvaranje sjeveroistočnog ug!a trga Platea Comunis s novim pročeljem i usaglaSavanje s ritmom otvorenih Siljatih arkada susjedne novopodignute loggie zasigurno se odrazilo i u projektu pročelja katedrale.
50	Ranije zavrienu obnovu starijeg romaničkog zdanja, pak mogli bi moZda vezati na jednog drugog majstora porijeklom iz Kopra -Bartolomea Costa Sbardilinl (Bartolomeo delle Cisterne). Znameniti je graditelj po vlastitom projektu iz 1457. god. započeo temeljito rekonstrukcijo jednog sličnog zdanja - katedrale u Cividaleu, a prethorino je 0 435) o vlastitom trošku u svom rodnom gradu obnovio jednu fontanu (Caprin, 1905, I, 56-58; Massari, 1971, 117-120). U bogatoj iisnatoj dekoraciji portaia katedrale u Cividaleu kojega je izveo latopo Veneziano 1465 god., pak se ne uočavaju se nikakve bliže sličnosti s onom izvedenom na pročelju koparske katedrale.
51	Sudjelovanje iste "katedralne radionice", pa i samog mletačkog majstora ti realizaciji nekih kasnijili djela (bifore katedrale u Muggi i portal palače Verzi) nije u toj tnjeri izvjesno, te se ono više može vezati uz njihove sljedbenike ili stanovitu lokalnu "školu", koja se jednostavno ugleda na najmomumentainiji spomenik u regiji.
52	Suradnja majstora Tomasa sa Bartolomeom Bonom na Duždevoj palači nije ničirn osvjedočena, a povrh toga angažman B. Bona na Ouždevoj palači, za kojeg se ne zna ni prava priroda, istovremen je izgradnji koparske loggie, tj. premda dokumentima zbiva se 1463-64. god. Izvedba (.oggie Foscari (1468.) pada posije smrti Bartolomea i može se pripisati tek njegovo) "žkoli" (Markham Schultz, 1978, 77; Arslan, 1986,208).
99
ANNALES • Ser. hisl. socio!. • 10 2000 1 (20)
predrag markovič: korarska KI ESARSKA RADIONICAI donu dio f ROČRJA KATEDRALE U kopru, 83-102
koji je nakon sudjelovanja s Bartolmomeom Bonom na radovima na Duždevoj palači, na čelu skupine sposobnih majstora "... ki so znali uspešno posnemati vodilne beneške oblikovalce ..." došao u Kopar.52 Naime, stanovitu poteškoču u utvrdivanju vlastoručnog sudjelovanja majstora Tomasa na izradi prizemnog dijela arhitektonske dekoracije pročelja koparske katedrale j. Mukuž vidi u činjenici št o se na kapitelima nove gradske loggie, koju je majstor Tomaso izveo zajedno s Nikolom iz Pirana, ne uočavaju bliže paralele s radovima na Fonitku i onima na katedrali.53
Takvim pretpostavkama proturiječi ne samo posve nelogično izdvajanje istaknulog majstora iz konkretnih izvodačkih zadataka, nego i niz drugih djela na kojima možemo uočiti detalje srodnih radioničkih obilježja. Riječ je o skupini jednostavnih trečentističkih kapitela tipa "a rosetta" čiji se razvoj može pratiti kroz znatno šire vremensko razdoblje. U oblikovanju i izvedbi pojedinih detalja na njima uočavamo stanoviti konti-
nuitet, koji ih potom blisko blisko veže uz ostvarenja "katedralne radionice" i šireg kruga djela nastalih oko njih.54 To nam, pak omogučuje da ih smatramo pro-izvodima iste lokalne klesarske "škole", ili čak i djelima istog radioničkog kruga. Stoga se može govoriti ne samo o kontinuitetu kamenarske djelatnosti u gradu več i o razgranatoj i raznovrsnoj klesarskoj produkciji u doba njenog procvata sredinom i tijekom druge polovice XV. st. Pri tome je izgradnja i obnova značajnih komunalnih zdanja sredinom stoiječa (Pretorska palača, katedrala, Fontik) - dala zasigurno veliki zamah i poticaj.55
Za razliku od prijašnjih teza o autorstvu donjeg dijela pročelja koje su mahom isključivale udio gradskih kamenarskih potencijala, mi bas u bujnoj i snažnoj plastici njenih arkada, a pogotovu monumentalnih kapitela, vidimo vrhunac kamenarske produkcije XV. st. kako u samom Kopru, tako i na čitavom istarskom polu-otoku.
STONE-CUTTiNG WORKSHOP IN KOPER AND THE LOWER PART OF THE FACADE OF THE CATHEDRAL IN KOPER
Predrag MARKOVid Faculty of Arts Zagreb, Department of History of Art, HR-10 000 Zagreb, I LucHfa 3
SUMMARY
In previous literature the origin of the lower part of the facade of the cathedral in Koper is mainly associated with the renewal of the cathedral in the mid 15'" century and its consecration in 1445. On the basis of formally-stylistic characteristics of architectonic plastic arts of the Facade and especially vegetative decoration of its capitals, the author is discovering numerous similiar pieces of work in Koper itself as well as in its surroundings. They can be associated with the local stone-cutting workshop based in Koper. According to a characteristic accomplishment of
53	Razlog tome možda leži u činjenici Sto je loža više pota obnavijana, a temeljito pregradena koncem XVtl. st. kada je produžena prerna pročelju katedrale i poviiena za jedan kat. Tom su prilikam (kako to potvrduje srodna vrsta kamena i stilizacija lisnatog uresa na naknadno izradenim kapitelima južnog portala katedrale) gotovo sigurno nastali ugaoni kapitel i prvi do njega na južnoj strani loggie. Ostali kapiteli, sudeči po neuobičajnoj linearnoj-plošnoj stilizaciji te suhom i oStrom načinu klesanja mogli su nastati pri jednoj od kasnijih obnova (Folnesics, 1914, 38; Sernik, 1968, 16-20; Markovič, 1995, 213-214). Jedino se na kapitelu poiuslupa s užeg, zapadnog pročelja loggie uočava donekle sradno oblikovanje pojedinih detalja spuznutog lista (tupice na spojevima resa, bridom izvučena nervatura), te ga se jedi nog može smatrati izvornim ostvarenjem majstora XV. st. Na kraju ne treba isključiti mogočnosti kako je za klesarske radove na loggi bio zadužen Nikola iz Pirana.
54	U toj koherentnoj skupini trečentističkog kapitela sa sunovračenim trolistima, (tip kapitela "aroseta")uočavaju se primjen nastali od kraja XIV., pa sve do sredine XV. st., kao i oni iz sredine i druge polovice XV. st. U ovoj potonjoj skupini, koja zapravo kroz jaču geornetrizaciju i stilizaciju predstavlja "pomladivanje" starijeg tipskog obrasca uočava se niz sličnih radioničkih obilježja (istanjene rese srcolikog obiika, sitne volutice na krajevima povinutih lističa, pravilna rupičasta proširenja medu resama) po kojima ih možemo povezati s istodobnim djelima nastalim u produkciji "katedralne radionice" i majstora Tomasa (Markovič, 1995, 146-154, 210- 213 / kat. 85-98. 144-145/, 269-270).
55	Od drugih vedh gradskih središta na zapadnoj obali Istre koji su tijekom XV. potpali pod političku i kulturnu ovisnost Venecije, po brojnosti i kvaliteti očuvanih kiparsko-klesarskih djela s Koprom se još jedino rnože usporedivati Poreč. U tom se gradu takoder formirala jedna prepoznatijiva graditeljsko-klesarska radionica, ali nešto kasnijeg postanka i užeg kruga d/eiovanja. Promatiajuči samo produkciju kasnosrednjovjekovnih kapitela nastalih na cjebktipnom istarskom poluotoku od XII! do XVI. st., nedvojbeno može se utvrditi primat Kopra koji se ističe ne samo količinam več i raznoJikoicu sačuvanih primjeraka (Markovič:, 1995, 269-270).
100
ANNALES Ser. hist, socio!. 10 2000 1 (20)
Predrag MARKOVlC: KOPARSKA KLESARSKA RAOIONKTA I DONJi OIO PKOiElJA KATEDRALE U KOPRU, 83-102
individual details it is possible to distinguish a narrow group of pieces of work, which were made in the sixties of the 15th century and related with the works of master Jomas from Venice. Therefore, in relative chronology of these works the author places the construction of the lower part of the cathedral in Koper in the beginning of the sixties of 15th century and he relates it to the activities of the stone-cutting workshop from Koper led by the Venetian master Tomas. Such dates are indirectly confirmed by a document dating from the end of the century as well as the characteristics of transitional gothic- reneissance style, which are felt in the articulation of the whole and accomplishment of individual works of the lower part of the facade
Key words: Koper, Capodistria, cathedra), facade, stone-cutting workshop, 1460-1470, Tomaso da Venezia,
architectonic plastic arts, capitals, gotico
VIRI I LITERATURA
Alisi, A. (1932): II Duomo di Capodistria nella storia e neli'arte. Roma, A. Castelíi.
Alisi, A. (1974): Pirano. La sua chiesa ía sua storia. Trieste. Viilagodel fanciulo.
AMSIA - Atti e Memorie defla Societá Istriana di Arche-oíogia e Storia patria.
Arslan, W. (1977): II gotico ctvile venezíano in ter-
raferma. Rívista dell'istituto nazionale d'archeoíogia e
storia deiParte, NS 23, 24, 257-304. Roma.
Arelan, E. (1986): Venezia gotica, L'architectura civile
gotica veneziana. Milano, Electa.
Bernik, S. (1968): Organizem slovenskih obmorskih
mest - Koper, Izola, Piran. Ljubljana, Mladinska knjiga -
Piran, Medobčinski zavod za spomeniško varstvo.
Botter, M. (1958): Nobili istriani in Treviso. AMSIA NS
6,118-119. Trieste.
Budinis, C. (1928): Dal Carnaro ai friuii. Architetture caratteristiche. Trieste, Parnaso.
Caprin, G. (1968): L'lstria Nobilissima (vol. l-li). Trieste, Italo Svevo. (reprint 1905).
Cevc, E. (1963): Srednjeveška plastika na Slovenskem. Ljubljana, Slovenska matica.
Cuscito, G. (1983): La facciata quatlrocentesca de!
duomo di Muggia. AMSIA NS 39, 49-83. Trieste.
Del Bello, N. (1905): Capodistria, ¡a Piazza de! Comune
nei secolo XV. Pi 3. 11/12, 245-264.
Fazintc, A. (1968): Stambena arhitektura Korčule od XIV
do XVI st. (magistarski rad, filozofski fakultet - Sve-
učilište u Zagrebu). Zagreb,
Ferrari, M., Bocchina Antoniazzo, A, (1955): Case goiico-venezíane in Istria. Trieste, Stabilimento tipográfico nazionale.
Ftskovič, C. (1976): Hvarska katedrala. Split, Slobodna Dalmacija.
Folnescts, H., Planiscig, L. (1916): Bau und Kunstdenkmale des Küstenfandes. Wien.
Franzoni, U., Di Stefano, D. (1976): Le chiese di Venezia. Milano, Alfieri.
Gallo, R. (1961): L'architectura di transizione dal gotico al rinascimento e Bartolomeo Bon. Atti del'lnstituto Veneto di scienze, lettere ed arti, 120, 187-204. Venezia.
Goi, P. (ed.) (1988): La scultura neil Friuii - Venezia Giulia (vol, II Dal Quatrocentto al Novecento). Porde-one, Geap.
Gotika (1995) - Gotika v Sloveniji (razstavni katalog). Ljubljana, Narodna galerija.
Guček, M. (1995): "Benečanka" (kat. jedinica 229). Gotika v Sloveniji. Ljubljana, Narodna galerija. Ivančevič, R. (1964): Gotička arhitektura Istre (doktorska disertacija, Filozofski fakultet-Sveučilište u Zagrebu), vol. I, II. Zagreb.
Ivančevič, R. (1982): Priloži problemu interpretacije djela jurja Matejeva Dalmatinca. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 3-6 (1979/83). Zagreb. Komelj, I. (1973): Gotska arhitektura na slovenskem. Ljubljana, Slovenska matica. Koprska katedrala (kat. jedinica 36). Gotika 1995. Luzzi, E. (1996): Ivan Duknovič e il tempio di Vicovaro. V: Ivan Duknovič i njegovo doba (zbornik radova simpozija održanog 1992. u Trogiru). Trogir, Zagreb: Muzej grada Trogira, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Manzuoli, N. (1854): Descrizione della provincia del-1'lstria / Venezia, 1611/. Archeografo Triestino 3, 168211. Trieste.
Markham Schulz, A. (1978): The Sculpture of Giovanni and Bartolomeo Bon and their Workshop. Transactions of the American Philosophical Society, vol. 68, 3. Philadelphia.
Markovič, P. (1995): Kasnosrednjovjekovni kapiteli u Istri (XIII.-XVl. st.) - Problemi gotičke arhitektonske plastike (magistarski rad, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu). Zagreb.
Markovic, P. (1996): Provincia e tradizione - II Castelio "Soardo-Bembo" di Balle. Hortus Artium Medievalium 2, 77-90. Motovun-Zagreb.
Markovic, V. (1996): Crkva Sv. Eufemije u Kopru -i zmed u projekta i izgradnje. Priloži povijesti umjetnosti u Dalmaciji 36 - Petriciojiev zbornik II, 263-271. Split. Massari, A. (1971): Giorgio Vassari architetto veneziano del Settecento. Vicenza, Neri Pozza. Mikuž, J. (1980): Stolnica v Kopru. Ljubljana. Montani, M. (1967): Juraj Dalmatinac i njegov krug. Zagreb, Gliptoteka JAZU.
ANNALES • Ser. hisl. socio!. • 10 2000 1 (20)
Predrag MARKOVIČ: ROPARSKA KLESARSKA RADIONSCA t DONU DJO PROČELJA KATtDRAi.E U KOPRU, «J-102
Mutinelii, C. (1965): II gotico in Friuli. Boiletino del Centro Internazionale di studi di Architectura Andrea Palladio, 7/2, 243-245.Vicenza.
Naldini, P. (1700): Corografía ecclesiastica o' sia De-scrittione della cittá e della diócesi di Giustinopoli detto volgarmente Capo d'lstria. Venezia, C. Albrizzi. Nodari Krstelj, M. (1977): Dubrovačka stambena arhitektura XV i XVI stolječa (magistarski rad; Filozofski fakultet - Sveučilište u Zagrebu). Zagreb. Pl - Pagine Istriane. Capodistria.
Petronio, P. (1968): Memorie sacre e profane detl'lstria / Venezia, 1668/. Trieste, Italo Svevo. (reprint, ed. Giusto Borri).
Prelog, M. (1957): Poreč, grad i spomenici. Beograd, Kolarčev narodni univerzitet.
Semi, F. (1934): fl Duomo di Capodistria. Parenzo, Tip. Coana.
Semi, F. (1975): Capris lustinopolis Capodistria. La sto-ria, la cultura e i'arte. Trieste, Lint. Serdi, G. (1988): Le sculture sulla facciata del duomo di Capodistria. AMSIA NS 36, 123-133. Trieste.
Smolè, E. (1958): Arhitekturni razvoj koprske loggie. Kronika 6, 13-20. Ljubljana.
Steiè, F. (1960): Umetnost v Primorju. Ljubljana, Slovenska matica.
Šumi, N. (1966); Arhitektura XVI. stoletja na Slovenskem. Ljubljana, Slovenska matica. Tamaro, A. (1910); Pirano. Trieste. Tigler, G. (i 996): Das Grabmal des heiligen Nazarius in der Katedrale von Koper. V: Gotika v Sloveniji. Nastajanje kulturnega prostora med Alpami, Panonijo in Jadranom. (Akti mednarodnega simpozija Ljubljana, Narodna galerija 20.-22.10.1994., ed. j. Hoefler), 159173. Ljubljana, Narodna galerija. Tigler, G. (1995): Kiparstvo 14. stoletja v Kopru. Gotika, 160-161.
Tommasini G., F. (1837): Comerrtarj storici-geografici della provincia delí'lstria, ¡ibri otto con appendice/Pola, 1657/, Archeografo Triestino 4. Trieste. Župančič, M. (1991): Inter utrumque tula. V: Koper zwischen Rom und Venedig - Capodistria t ra Roma e Venezia. Ljubljana, Pokrajinski muzej Koper.
102