ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI dovina v pokrajinskem smislu, bo to obsežno, a zanimivo in prijetno berljivo delo z veseljem vzel v roke. Andrej Kranjc Goran Filipi: LEXICON ORNITOLOGICUM HISTRIAE SLOVENICAE. Knjižnica Annales 4, Zgodovinsko društvo za južno Primorsko, Koper, 1993, 106 strani Djelo o kojemu je riječ osebujno je po mnogim obi- Iježjima u skupini istovrsnih kojima po naravi sadržaja pripada. Spomenimo ovdje tek ona znatnija i bliža ne- stručnjacima. Jedna posebnost običnog čitatelja čeka več pri prvom susrets knjigom. Tako je več po naslovnici jasno i onome koji ne stoji najbolje s latinskim jezikom da je pred njim rječnik, dakle knjiga uz koju odmah idu najmanje dvije primisli: prvo, da je to jedan od prijeko potrebnih priručnika bez čije se pomoči danas čovjek sve teže snalazi u moru svakojakih obavijesti koje ga zasipaju s raznih strana i, drugo, da je gotovo uvijek riječ o djelu koje nas pomalo plaši svojim znatnim opsegom. U Filipijevu slučaju ne bi se moglo tvrditi da je tako, napose ne u drugom obilježju. I to je dobro za širi krug korisnika. Rječnik je svojim opsegom od u svemu stotinjak stranica i prikladnim formatom posve neuobičajen, a to dalje znači da i po tim odlikama može svrnuti pozornost na sebe i na sadržaj koji donosi. Listajuči dalje več u impresumu i donaslovnici opa­ žamo da to nije samo rječnik, več i leksikon, slovar i vocabolario, dakle višejezični rječnik, djelo koje "govori" više jezika i več po torne računa na veči broj korisnika i na šire prostore. Na ovom se mjestu odmah nameče jedna asocijacija svakom u nešto boljem poznavatelju hrvatske lek­ sikografske prošlosti, koja je - uzgred budi rečeno - gotovo sve do u naše dane znatnim svojim dijelom ostajala u sjeni i bez pravoga i potpunog suda o njenoj vrijednosti. A u njoj, u hrvatskoj leksikografiji, več po naravi stvari, kada je riječ o jednom malom jeziku, znatno je više upravo dvojezičnih i višejezičnih djela nego jed- nojezičnih. Zapravo je istina da u svemu prikladnoga i modernoga jednojezičnika hrvatskog jezika nemarno sve do danas. Stoga s Filipijevim rječnikom u ruci prisječamo se niza njegovih velikih prethodnika iz nedavne ili vrlo davne prošlosti, sve do prvoga medu njima Fausta Vrančiča, vrsnoga Šibenčanina, dakle Filipijeva sumještanima u neku ruku, jer izmedu Zadra i Krešimirova Grada, rodnih mjesta jednoga i drugoga, i nije tako velika razdaljina, napose ne tolika kolika je od nastanka Vrančičeva znamenita Dictionariuma iz 1595. do našega vremena. Stoječi na čelu duge kolone pisaca rječnika u hrvatskom jeziku, taj je poznati znanstvenik prvi napisao višejezični rječnik nevelik op- ' K K » Z M I G A - A t G o r a n F i l i p i LEXICON ORNITOLOGICUM HISTRIAE SLOVENICAE . . « .: A ï • ■ k M ' • W Ê X S Ê m m S m i m È m sm È ü 'mm fri: H T mm • ■ ■ - • A ifS* : -ma- " • - .• segom i izniman važnošču za sveukupnu hrvatsku kul- turu. Dakako, svaka bi dalja i šira usporedba tih dvoju djela, izvan naznačenoga asocijativnog kruga bila posve neutemeljena i ne bi koristila ni jednom autoru. Zapravo, tom je prisječanju glavna zadača da jače potkrijepi jedan sud: Filipijev rad ide u hrvatsku leksikografiju, barem po autorovoj pripadnosti i dijelu teksta koji je na tom jeziku u Rječniku, ali i isto tako u talijansku i još u večoj mjeri u slovensku rječničku literaturu. I ta je trojezičnost tako strogo i dosljedno provedena da - kad se izuzmu znanstveni nazivi na latinskom jeziku i slovenski i istromletački pučki nazivi - na ostala tri jezika otpada gotovo matematički precizno po trečina od sveukupnog teksta. Osim uobičajenih dijelova koje imaju radovi ovakve vrste, u Filipijevu su Rječniku posebno važne tri cjeline bez kojih bi se mnogokoji čitatelj u njemu teže snalazio. To su Uvodne napomene, Rječnik i Kazala. Iz uvodne se bilješke najprije razabire da je pred nama tek oko 10% od grade koju je autor sakupio po cijeloj Istri i koja još čeka svoga izdavača. Zapravo je pred nama grada što se odnosi na današnji slovenski dio Istre koji je autor istraživao. Osim tehničkih uputa koje pomažu lakšem snalaženju u djelu, valja obratiti pozornost na još dvije karakteristike koje spominje autor, a ističu ih i recenzenti. Čitamo tako da je Rječnik prvi ove vrste 388 ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELA2IONI u slovenskom kulturnom prostoru. Autor tvrdi: "Jezikos- lovac če u rječniku nači gradu za fonetsko-fonološka, leksikološka i morfološka istraživanja; slavist za istarske slovenske govore, romanist za istromletačke." Najviše prostora zauzima sam Rječnik. Istom u ovom dijelu čitatelj se do kraja osvjedočuje da je pred njim specijalni rječnik, a ne opči, jer grada nije poredana abecednim slijedom, koko to obično biva, več su u njemu primijenjena ornitološka mjerila po kojima se nazivi razvrstavaju najprije u redove, vrste, porodice i tako redom sve do podvrsta, a tek u ovima zadnjima, kada je više pučkih naziva, oni su abecedirani. Svaki pučki naziv opremljen je sa dva, zapravo tri dodatna podatka koja če pozdraviti najprije jezikoslovci i biolozi. Svi su primjeri naglašeni kako je to uobičajeno u idio- mima na koje se odnose, uz svaki je naziv naznačeno naselje u kojemu je zabilježen i lako se dade razabrati da ii pripada slovenskom ili istromletačkom krugu. To je onda dio grade koji če biti koristan dijalektologu kao podloga za dalja istraživanja i zaključivanja. Ornitologe če veseliti - rečeno je več - Što je sve to razvrstano po uzancama njihove nomenklature. Sve u svernu u Rje­ čniku je zabilježeno nazivlje za nešto manje od 200 ptičjih vrsta, ali u svome izvornom, živom obliku, onako kako ga, dakle još uvijek danas rabe izvorni govoritelji tih krajeva. Stoga nije patetično kada se tvrdi da je tim postupkom izdvojen i trajno zabilježen jedan dio žive jezične stvarnosti, upravo jedan od onih koji su kao i njihovi nositelji, u ovom slučaju ptice, znatno ugroženi pred naletima modernog doba. I baš u torne vidim največu vrijednost ovog rada, u autorovoj nakani da sačuva bogatstvo pučkog ptičjeg nazivlja i sve ono što s time ide u jezičnom, kulturnom i svakom drugom pogledu. Otuda je još jasnije koliko je za hrvatsku lek- sikografiju važno da se Filipijev Rječnik pojavi u cijelosti. Istina, nači če se tkogod koji bi piscu mogaospočitnuti da se zadržao samo na temeljnoj i najnižoj jezičnoj razini, dajuči tek jezični podatak i par njegovih obilježja, a da nije ulazio u raščlambe jezičnih doticaja i utjecaja niti u povijesnu dimenziju oblika i njihovih značenja. Koliko god to jest potreba s gledišta jezikoslovlja, ja- mačno je ovaj put izostalo zbog širine čitateljskog kruga kome je djelo namijenjeno. Istom po trečoj cjelini, po kazalima vidi se najbolje koliko je Filipi mislio na praktičnu, uporabnu stranu svoga rada i kako ju je širio sve u namjeri da mu djelo bude od koristi za svakoga tko se služi makar jednim od tri proširenija jezika /hrvatski, talijanski, slovenski/ što se dotiču na istarskom području. Nazivi su ptica na kraju razvrtani čak u pet skupina. Najprije dolaze pučki, slovenski i istromletački nazivi, a zatim njihove istoznačnice u latinskom znanstvenom nazivlju pa zatim na slovenskome, hrvatskome i talijanskome književnom jeziku. Tako su otvorena petera vrata za pristup gradi. I to je onda druga znatnija odlika Filipijeva Rječnika, njegova naglašena uporabljivost, uz ranije spomenutu izvor n ost. I tako smo se u osvrtu na Filipijev Rječnik hotimice kretali stazama koje bi mogao birati prije svega koji nešto upučeniji i radoznaliji čitatelj, jer je ovo djelo namijenjeno upravo takvima. Ali to nikako ne znači da se na njega ne mogu i ne smiju protegnuti i objektivna i stroga znanstvena / prije svih jezikoslovna i ornito- nimijska/ mjerila. Čvrsto vjerujuči da bi i u takvu pristupu Rječnik posvjedočio svoje znatne vrijednosti, ostavljamo to drugoj prigodi i pozornosti specijalista, prije svih or­ nitologa i leksikografa. Ivan Zoričič Zbornik: KULTURA NARODNOSTNO MEŠANEGA OZEMLJA SLOVENSKE ISTRE. Znanstveni inštitut Filozofske fakultete (Razprave Filozofske fakultete), Ljubljana, 1993, 254 strani. Pravkar izdani zbornik Kultura narodnostno me­ šanega ozemlja slovenske Istre (izdal ga je Znanstveni inštitut Filozofske fakultete v Ljubljani) prinaša 13 razi­ skav oziroma študij, ki so bile opravljene v srednje­ ročnem obdobju (1986-1990) dolgoročno zasnovanega 389