KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 30 (3) INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1. Oktobra 1931. PATENTNI SPIS BR.8322 Dr. Bogdandy Stefan von, lekar i Dr. Wamoscher Lasslo, lekar, Berlin, Nemačka. Zatvorena sijalica sa metalnom parom. Prijava od 12. oktobra 1928. Važi od 1. decembra 1930. Traženo pravo prvenstva od 15. oktobra 1927. (Nemačka). Kod otvorenih sijalica sa živinom parom poznato je, daše sijalica, koja je simetričnog oblika, snabdeva pregradom, koja deli prednji deo sijalice uzdužno u dve polovine iako, da toplota može da prelazi uz anodne žive sprovođenjem i, kao što se držalo, sa anodne strane svetlosnog luka zračenjem na katodnu živu. Kod otvorenih sijalica sa metalnom parom, kod kojih, kao što je poznato, elektrodni metal stoji u vezi sa spoljnim vazduhom i služi kako za zaptivanje unutrašnjeg prostora sijalice protivu spoljnjeg vazduha, tako iza proizvođenje pritiska potrebnog u unutrašnjosti sijalice, potrebne su srazmerno velike količine elekirodnog metala za proizvođenje pritiska, potrebnog u unutrašnjosti sijalice. Kao i uvek međusobnog dejstvovanja tela sa međusobno različitom temperaturom, nastoje kako anodni metal, on u radu postaje topliji od katodnog metala, tako i vrela metalna para, koja pravi svetlosni luk, da izdaju svoju toplotu hladnijem katodnom metala. Pošto je nastojanje, kod inače jednakih uslova, veće kod metalne pare svetlosnog luka usled njegove visoke temperature i usled zračenja toplote, koja izlazi iz nje, a čija količina energije raste najmanje sa četvrtom potencijom apsolutne temperature pare, nego li kod anodnog metala, koji je u stanju da izdaje toplotu samo sprovođenjem, nastoji metalna para svetlosnog luka — ne obazirući se na spro-vođenje toplote, koje u njoj nastaje u njenom uzdužnom pravcu, ka katodnom metalu —- u takvim sijalicama sa metalnom perom sa pregradom, da uzme učešća i na prenošenje toplote kroz pregradu na katodni metal u tako velikoj meri, koliko joj dozvoljava količina prisutnog anodnog metala. Ako je, kao kod sijalica sa živinom parom, količina elektrodnog metala velika, onda ne može metalna para svetlosnog luka da proizvede nikakvu dovoljnu veliku razliku nivoa kod količina elektrodnog metala sa obe strane pregrada, da bi moglo njeno zagrevno dejstvo da vrši na putu kroz pregradu, pošto pri tome izjednačenje toplote — koje ograničuje odlaženje elektrodnog metala pomoću isparivanja (na anodi) i kondezovanja (na katodi) — nastaje u glavnom već izdvajanjem toplote sprovođenjem od strane anodnog metala. Naprotiv prema ovome pronalasku nastaje kod zatvorenih sijalica sa metalnom parom sa pregradom prenošenje kroz pregradu na tečni katodni metal (živu ili tome si.) bar većim delom kroz metalnu paru svetlosnog luka. Ovde može stepen punjenja, t. j. razmera količine elektrodnog metala prema zapre-mini sijalice — na anodnoj strani ili na toj i na katodnoj strani — da se uzme tako mali, da je — i kod simetričnog tela Din. 25. sijalic2 — metalna para svetlosnog luka u stanju da prouzrokuje dovoljno veliku razliku u veličini dodirnih površina obeju količina elektrodnog metala, sa pregradom, pa da može na sebe da preuzme bar znatan deo prenošenja toplote, koje nastaje kroz pregradu. Usled napred pomenutih termoenergič-nlh činjenica da se kod ove nove sijalice iako postići, da se prenošenje toplote na katodni metal od strane anodnog metala dovede potpuno u pozadinu, pri upoređe-nju sa prenošenjem toplote, koje nastaje kroz pregradu od sirane metalne pare, koja sačinjava svetiosni luk. jedan radi primera uneti oblik izvođenja ove nove sijalice sa metalnom parom predstavljen je šematski na sl. 1 u izgledu spre-da i osnovi, a na si. 2 u izgledu sa strane sa osnovom. Ova se sijalica sastoji iz jedne preimuć-stveno vertikalne stojeće, cilindrične svetleče cevi, celishodno od belutka, koja je na gornjem kraju stopljena a na donjem je kraju zatvorena dnom, kroz koje strče obe sprovodne žice za elektrode, na pr. od volframa. Te su žice radi zaptivanja sprovedene svaka kroz jednu kapilarnu cev od belutka, koja je zalivena za dno sijalice. Svelleća cev je podeljena jednom pregradom od belutka, koja sa izuzetkom gornjeg kraja prolazi kroz ćelu unutrašnjost sijalice i deli ovu u dve uzdužne polovine, kojima je podređeno po jedna elektroda. Pregrada je sa površinom svetleče cevi i sa dnom slivena sa svih strana, csim njenog gornjeg kraja. Preimućslveno se nalaze, kao što se vidi na slikama, oba sprovodnika za elektrode sa iste strane sijaličine površine blizu iste. Donji deo svake od obe polovine svetleče cevi služi kao polni sud za elektrodni metal, na pr. za živu. Palenje se vrši, kao što pokazuje si. 2, vrtenjem u smislu strele tako, da živa iz oba polna suda teče sa obe strane uzduž pregrade, pa se sjedinjuje na njenoj slobodnoj ivici. Položaj sprovodnih žica sa strane obez-beđuje kontakta pri prevrtanju i kod malog punjenja žive. Kad nastane palenje sijalica se opet u-spravi. Posle nekoliko minuta nastaje sta-cinarno stanje, kod koga se, kao što je označeno na slikama 1 i 2, obrazuje između anode i katode razlika u nivou tako, đa svetiosni luk, koji izlazi iz anode (predstavljen tačkasto-crtastom linijom) prolazi u razmaku a—b uz samu katodnu živu, pa je tako zagreva. Stacionarno radno stanje ove nove sijalice može da se postigne vrlo brzo, kad se podesnim aksialnim okretanjem sijalice pri preturanju ili odgovarajućim obrazovanjem pregrade, vodi računa o tome, da već pri jednom preturanju nastane razlika u nivou. Kao što se vidi na slikama, u normalnom radnom stanju sijalice, sa obe strane uz samu pregradu; usled toga se spo-ljašnji zidovi sijalice ne zagrevaju ili se pak zagrevaju samo u toliko meri, da se o tome ne mora voditi "računa, protivno od poznatih ovakvih sijalica, kod kojih se spoljašnji zidovi zagrevaju iako jako, da njihovo dovoljno hlađenje pravi teškoće. Na zavijutku svetlosnog luka može se ivica inače tanke pregrade zaštititi od nedozvoljenog pregrevanja time, što se ta ivica pojačava ili joj se daje naročita zaštita obloga od teško topljivog metala, na pr. od volframa. Ova sijalica može da radi ne samo u ispravnom položaju, nego isto tako i u nagnutom položaju. Ona može da ima umesto žive i neki drugi metal ili neko od poznatih gasnih punjenja. Da bi bila dovoljna najmanja količina elektrodnog metala, može se poprečni presek katodnog prostora u području nivoa katodnog metala napravi najmanji od poprečnog preseka anodnog prostora u području nivoa anodnog metala ili pak da se zapremina katodnog prostora održi mala time, što se njemufda oblik, koji se prema dole sužava, otprilike kosim vođenjem pregrade na njenom donjem kraju ka katodnom prostoru. Pri tome je bitno, da je presek katodnog prostora, paralelan nivou katodnog metala, u području visina nivoa koje dostiže nivo katodnog metala za vreme rada sijalice, manji od preseka anodnog prostora, koji je paralelan nivou anodnog metala za vreme rada sijalice. Ovoj sijalici nije potrebna nikakva naročita naprava za hlađenje i može da radi za neograničeno vreme. Ipak je moguće vrlo lako, da se ova sijalica snabde hlađenjem pomoću neke tečnosti, zašta je naročito podesan običan oblik svetleče cevi. Onda će se sredstvo za hlađenje celishodno najpre sprovodiii oko obe kapilarne cevi za elektrodne sprevodnike ka dnu svetleče cevi, pa onda kroz jedan omotač za hlađenje koji obuhvata svetleću cev, a izrađen je od proizvoljnog materijala. Ovde treba da se vodi računa o tome, da ne nastane nepovoljna kondenzacija metalne pare na unutrašnjoj strani svetleče cevi. Ova sijalica je podesna za sve celji, kod kojih treba da se iskoriste fizička, kemijska ili terapeufska dejstvovanja zrakova koji odlaze iz metalnog svetlosnog luka, na pr. za zračenje tečnosti radi sterilizira- nja ili vitaminiziranja, gde te tečnosti mogu istovremeno da posluže kao sredstvo za hlađenje, zatim za ozoniranje kao izvor za ultravioletnu svetlost, gde se vidljivi zraci na poznat način mogu zadržavati podesnim filtarskim stalima ili omotačima za tečnost, koji su na pr. cilindrični i koaksialni sa svetlečem cevi i za proizvodnju fluorescentnih pojava. Ova nova sijalica može, kao što su o-piti potvrdili, da radi dugo vremena (više hiljada časova) neprokidno, a da se ne menjaju primetno ni njeni električni uslovi rada, ni njeno izdvajanje zrakova. Ova nova sijalica ima pored toga sledeča preimućstva: Njena konstrukcija je prosta i jeftina, a potrebna količina elektrodnog metala je tako mala, da se sijalica, gotova za rad, može transportovati bez opasnosti od lomljenja, dok je u drugom pogledu evakuisa-nje znatno olakšano usled malog prostora, koji treba da se evakuiše. Stepen dejstva je povoljan usled izbegavanja velikih količina metala i time skopčanih gubitaka u toploti. Trajanje palenje. t.j. vreme, koje protekne od trenutka paljenja sijalice sa živinom parom do postizanja stacionarnog stanja rada sijalice sa živinom parom, može se menjati u širokim granicama, koje znatno prekoračuju one od poznatih sijalica sa metalnom parom. Ova nova sijalica gori mirno i pouzdano kako pri niskom pritisku tako i pri visokom pritisku, pa je ne-osetljiva prema promenama u opterećenju Njen sužen oblik, naročito oblik cevi, omogućuje veliku intenzivnost zračenja na sve strane bez škodljivog obrazovanja senke. Svetleča cev može da ima proizvoljan oblik, mada je cevast oblik preimućstven. Mogu se upotrebiti i cevi proizvoljno savijenog oblika. Pri upotrebi hlađenja tečno-šću, može se hladeči omotač svetleče cevi tako načiniti, da se na određenom mestu zida svetleče cevi, koji se nalazi iznad a-node, preimućstveno blizu temena, svetleča tako jako hladi, da se elektrodni metal na tome mestu isto toliko kondenzuje i natrag teče ka anodi, kao što teži da ide ka katodi usled isparavanja na anodi. Patentni zahtevi: 1. Zatvorena sijalica sa metalnom parom i sa uzdužnom pregradom naznačena lime, što metalna para, koja obrazuje svetlosni luk, preuzima znatan deo prenošenja toplote na tečni katodni metal (živu ili tome si.) koje se vrši kroz pregradu, pri čem znatno prenošenje toplote metalne pare naslaje usled odgovarajućeg stepena punjenja unutrašnjeg prostora sijalice, ili odgovarajućim davanjem oblika polnim sudovima ili kako malim stepenom punjenja, tako i davanjem oblika polnim sudovima. 2. Sijalica sa metalnom parom po zahte-vu 1, naznačena time, što je ista cevastog oblika i što polni sudovi leže na jednom kraju cevi. 3. Sijalica sa metalnom parom po za-htevu 1 ili 2 naznačena time, što je poprečni presek katodnog prostora koji je paralelan se nivoom katodnog metala, u području visini nivoa koje može postići katodni metal za vreme rada sijalice, manji od poprečnog preseka anodnog prostora koji je paralelan sa nivoom katodnog metala u području visina, koje može postići nivo anodnog metala za vreme rada sijalice. 4. Sijalica sa metalnom parom po za-htevu 1 do 3 naznačena time, što katodni prostor ima oblik, koji je prema dole sužen. 5. Siialica sa metalnom parom po za-htevu 4 naznačena kosim vođenjem pregrade na njenom donjem kraju ka katodnom prostoru. 6. Sijalica sa metalnom parom po za-htevu 1—5 naznačena time, što je pregrada na njenom slobodnom kraju zadebljana ili snabdevena zaštitnim slojem (od neke teško topljive metalne obloge ili tome si.). 7. Sijalica sa metalnom parom po za-htevu 1—6 za paljenje prevrtanjem, naznačena time, što sprovodnici za elektrode ulaze sa obe strane pregrade i to blizu onog mesta, gde se pregrada na onoj strani, na koju se prevrće, nastavlja na spo-Ijašnji zid svetleče cevi. 8. Sijalica sa metalnom parom po za-htevu 1 do 7 naznačena time, što se jedno mesto dela svetleče cevi, koja se nalazi iznad anode, koje se nalazi otprilike u blizini temena (hladi tako jako, da se elektrodni metal na tom mestu kondenzuje tač-no u istoj meri i teče natrag ka anodi, kao što teži da ide ka katodi usled isparavanja na anodi. ' + Fig. 2. Adpatent broj 8322 + . . . ■