ZUZ - LI - 2015
Slovenski slikar Anton Perko - dvorski marinist s dubrovačkom adresom
SANJA ŽAJA VRBICA
Sjajna karijera mornaričkog oficira, pripadnost dvorskoj sviti prestolonaslednika Rudolfa Habsburgškog i njegove supruge Stephanie, upravitelj Hradčana u Pragu i otoka Lokruma pored Dubrovnika, slikar Viške bitke 1866. g., član dvorske svite Franje Josipa I. pri obilasku Dalmacije 1875., te izlagač na bečkim izložbama Kunstvereina od 1866. g. naveden u večini pregleda austrijske umjetnosti 19. st. - sve to bio je Anton Perko, no čini se da to nije bilo dovoljno da bi se otrgnuo zaboravu. Danas, 110 godina nakon njegove smrti gotovo da je potpuno nepoznat javnosti, znan tek vlasnicima njegovih slika.
Perkova djela nalaze se u fundusima značajnih institucija, u Grafičkoj zbirci Albertina u Beču, Joanneum u Grazu, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Dubrovačkim knjižnicama u Dubrovniku, Pokrajinskom muzeju u Celju i dr., a za slikareva života bile su u zbirci cara i kralja Franja Josipa I., grofa Victora Wimpfe-na, krunske princeze Stephanie, kneza Augusta von Coburg-Gotha, barunice Sina.1
Nedavna donacija Perkovih djela Dubrovačkim knjižnicama potaknula je Knjižnice na organizaciju izložbe te istraživanje njegova opusa.2 Preko 700 djela radenih tehnikama akvarela, pastela, olovke i ugljena pohranjenih u 12 crtačih blokova i 7 numeriranih mapa čine donaciju gospode Hildegard Tetsis-Radimsky Dubrovniku, no, to nisu jedina djela u dubrovačkim zbirkama, ona se mogu nači i u brojnim privatnim kolekcijama.
Novija literatura o Perku iznimno je oskudna, pogotovo kad je usporedimo s količinom članaka objavljenim tijekom 19. stolječa. Nakon nekrologa tiskanih u brojnim bečkim novinama pada u zaborav i tek nekoliko leksikona i enciklope-
1	Friedrich von Boetticher, s. v. Perko, Anton, Malerwerke des Neunzehnten Jahnhunderts. Beitrag zur Kunstgeschichte, Dresden 1898, p. 286.
2	Sanja Žaja Vrbica, Anton Perko (1833.-1905.). Podsuncem i mjesecom juga, Dubrovnik 2014.
101
SANJA ŽAJA VRBICA
dijskih natuknica podsjecaju na značajne uputnice iz njegove biografije.3 Svojevr-stan je kuriozitet da slikar nije priredio niti jednu samostalnu izložbu svojih dje-la, a tijekom nekoliko desetljeca intenzivno izlaže na medunarodnim izložbama i prezentacijama bečkog Kunstvereina. Na žalost, Perko nije napisao autobiogra-fiju, barem prema današnjim saznanjima, a nesretna okolnost bila je i činjenica da jedinu dostupnu biografiju imamo iz pera pokcerke Matilde Bauer, koja je re-konstruirajuci svoje obiteljsko stablo na nekoliko mjesta pisala i o poočimu, ne izdvajajuci ključne momente u njegovu životu, stoga tek posredno, preko takva životopisa možemo pokušati, uz podatke iz leksikona i novinskih članaka rasvi-jetliti njegov životni put.
Roden je 3. 7. 1833. g. u Podgradu kod Vranskog u Sloveniji, u obitelji Antona Vinzenza Perka, imucnoj i tradicionalno okrenutoj poljoprivredi.4 U dječačkoj dobi Anton Perko odlazi u pomorsku školu i s trideset godina ima čin linijskog pomor-skog poručnika. Na žalost, nemamo detalje njegova školovanja, tek šture podatke da se s trideset godina oženio s udovicom Mathildom rod. Wasserfall E.v. Rheinbrausen, udanom Bauer u Veneciji, iste 1863. g. završio pomorsku karijeru i stupio u službu grofa Victora Wimpffena u Fahrafeldu, u Donjoj Austriji.5
Paralelno je ušao i u slikarstvo, a vec kao dvadesetogodišnjak, 1853. g. potpisuje svoje prikaze orijentalnih krajeva. Likovne poduke dobivao je u atelijerima dvojice slikara - marinista: Josepha Sellenyja i Henry Durand -Bragera.6 Obojica slika-ra vecinu svog života proveli su na putovanjima, slikajuci egzotične krajeve - Jean Baptiste Henry Durand-Brager (1814.-1879.) bio je francuski marinist, a putovao je u Buenos Aires, Urugvaj i Brazil, bio je član ekspedicije u Tanger i Mogador i boravio je na Krimu za vrijeme rata s Rusijom. Njegove teme su krajolici, pomor-
3	Božena Šurina, s.v. Anton Perko, Enciklopedija likovnih umjetnosti, III, Zagreb 1964, p. 652; Viktor Steska, s. v. Perko, Anton, Slovenski biografski leksikon (edd. France Kidrič, Franc Ksaver Luk-man), II/6, Ljubljana 1935, p. 307; a. e., s. v. Perko, Anton, Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler, XXVI, Leipzig 1932, p. 418.
4	U literaturi se često pojavljuje datum 5. 7. 1833. g., no taj datum je pogrešan što potvrduje dokument iz Dubrovačkih knjižnica, polica osiguranja kojom Antun Perko osigurava egzistenciju svoje pokcerke Mathilde Bauer. Dokument je potpisao Anton Perko, a zasigurno ne bi upisao krivi datum svog rodenja i na taj način kompromitirao izvršenje police (Dubrovačke knjižnice Dubrovnik, Polica osiguranja Antona Perka, Trst, 22. 7. 1881).
5	Felix von Perko Monshoff, Der Marine Maler - Anton Perko (rukopis, Znanstvena knjižnica, Dubrovnik), 7. 2. 1976. g., p. 12. Biografiju sastavljenu prema rukopisu Mathilde Bauer poslao je dr. Hilde Tetsis-Radimsky, i taj je rukopis poklonjen zajedno sa Perkovim djelima Dubrovačkim knjižnicama.
6	Milena Moškon, (Ne)znani slikar Anton Perko, Celjski zbornik, XXVI/1, 1990, p. 221.; Steska 1935, cit, n. 3; a.e. 1932, cit. n. 3, p. 418.
100
ZUZ - LI - 2015
ske bitke i marine.7 Joseph Selleny (1824.-1875.) takoder je bio pejzažist i putnik. Godine 1854./55. boravi u Rimu, a 1857.-1859. austrijskom fregatom Novara od-lazi na put oko svijeta,8 te kad uzmemo u obzir koliko su vremena Perkovi mentori proveli na putovanjima, poduka svakako nije mogla biti ni sistematična ni dugo-trajna, no karakteristični motivi i tendencija faktografskom registriranju ostavili su traga i u Perkovom opusu.
Perkovi najraniji radovi nastali na putovanjima u okviru mornaričkih dužnosti svojevrsni su putopisi, radeni u duhu pejzažnih zapisa njegovih likovnih mentora. Aktualni romantizam i realizam diktirat če izoštrenu optiku Perkovih veduta. Analiziramo li nazive djela, Bejrut, 1853; Libanonski cedar, 1853.; Aleksandrija, 1853.; Velika piramida i sfinga kod Gize, 1853.; Carigrad, 1853.-1857., Jaffa, 1853.-1857., jasno su vidljiva njegova kretanja po Mediteranu. Crteži i akvareli iz dubrovačke zbirke otkrivaju nam dvadesetogodišnjaka iznimnog crtačkog talenta, pogotovo uzmemo li u obzir da se Perko črtanjem i slikanjem bavi u slobodno vrijeme, u predasima svog pomorskog zanimanja, za vrijeme opuštenih obilazaka nepozna-tih krajeva. Ti rani crteži otkrivaju nam več formiranog i iznimnog crtača, sigurne ruke vodene pitoresknim motivom pred kojim se zatekao, te uvjerljive kompozicije. Figure če biti rijetke, a kad se i nadu na Perkovim djelima evidentna je slikareva nezainteresiranost za različite fizionomijske tipove, karakter što se očitava iz crte-ža i reljefa lica. Slikar se koncentrira na orijentalne kostime ili običaje, a figure su najčešče manekeni za svoje živopisne odore s ulica dalekih gradova.
Šezdesete godine 19. st. za Perka su razdoblje aktivnog uključivanja u bečke umjetničke izložbe, prisutan je na mjesečnim izložbama Kunstvereina od 1866. g., a zapaža ga i likovna kritika. U biografskom leksikon objavljenom 1870. g. posvečen mu je poveči tekst, a najavljen je titulom. k. k. pomorskog časnika, te se navode brojni nazivi njegovih djela nastali u Grčkoj, Veneciji, Dalmaciji i Fregata „Novara" na svom putu oko svijeta, što je zanimljivo jer je to motiv njegova slikarskog mentora Sellenyja, a Perko zasigurno nije bio ukrcan na putovanje Novare oko svijeta.9
Vrlo aktivno uključivanje u umjetničku scenu uslijedilo je nakon dobro obavlje-nog zadatka za krunu, naime, Perko je tijekom Viške bitke 20. 7. 1866. g. u svojstvu službenog slikara zabilježio taj sukob izmedu talijanske i austrijske mornarice. Na-
7	Michael Bryan, s. v. Jean Bapriste Henri Durand-Brager, Dictionary of painters and engravers, biographical and critical, Volume I, A-K, London 1886, pp. 439-440.
8	s. v. Selleny, Joseph, Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler, XXX, Leipzig 1936, p. 479.
9	Constant Von Wurzbach, s.v. Perko, Anton, Biographisches Lexicon des Keiserhums Öesterre-ich, Wien 1870, p. 26; Perko Monshoff 1976, cit. n. 5, p. 6.
101
SANJA ŽAJA VRBICA
t
J oJiA-o^,
u
1. Anton Perko, Jaffa, 1853.-57. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
lazio se na brodu Sandium,10 a nakon austrijske pobjede objavio je Lissa-Album s dvanaest scena iz te čuvene kampanje. Nekoliko skica sukoba nalazi se u kolekciji Dubrovačkih knjižnica, a to su najčešce manji crteži izvedeni olovkom ili ugljenom na papiru, brze zabilješke scena sukoba što su se mijenjale pred Perkom, gdje se vertikale jarbola ističu nad zloslutno zamagljenom površinom mora. Drama bitke naslucuje se iz namreškanog mora te mornara u čamcima za spašavanje, povicima mornara s jarbola, a te skice kasnije su Perku poslužile za izvedbu 12 kompozicija i jednu od tih slika, pobjedonosni moment potapanja talijanske oklopnjače objavio je Illustrirte Zeitung 1866. g.11
Na izložbama ga redovito zapaža likovna kritika, ističuci njegov interpretativni dar na medunarodnim i austrijskim skupnim prezentacijama medu ostalim izla-
10	Svein Monnesland, Dalmacija očima stranaca, Zagreb 2011, p. 172.
11	E.H., Der Seeschlacht bei Lissa, Illustrirte Zeitung, X/1208, 1866, p. 125.
100
ZUZ - LI - 2015
2. Anton Perko, Jedrenjak, 1857-66. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
gačima. Na Trecoj medunarodnoj izložbi u Beču komentator izdvaja orijentalnu temu Kineske džunke i U luci Portsmouth, kompozicije »od same svjetlosti i vode« te planinske pejzaže.12 Godinu kasnije kritičar prepoznaje njegovu vještinu izdva-jajuci Ulicu u Alžiru izmedu ostalih izloženih pejzaža i veduta, naglašavajuci sna-gu djela i uspješno izvedenu kompoziciju.13
Tih godina Perko je još uvijek tajnik grofa Wimpffena, s obitelji se preselio u Beč, no 1873. g. je zbog problema s jetrom otišao na liječenje u Karlsbad, potom s obitelji u Fahrafeld u dvorac grofa Wimpffena.14 Vrijeme liječenja i rekonvalescen-cije iskoristit ce i za upoznavanje s novom likovnom tehnikom oslikavanja porcu-lana, a jedan primjerak signiranog tanjura s Perkovim oslikom sačuvan je u pri-vatnoj dubrovačkoj zbirci.
Tanjur s figuralnim prikazom dvojice dječaka zaokupljenih nečim izvan kadra potpisan na poledini »Biskra, april 1892. A. Perko«, reminiscencija je sjever-noafričke ulične scene. Suzdržani kolorit, sveden tek na nekoliko tonova sme-deg okera, sive boje i bijele, korespondira s Perkovim kompozicijama u ulju i
12	Carl Von Lützow, Die dritte international Kunstausstellung in Wien, Zeitschrift für bildende Kunst, 6, 1871, p. 309.
13	Wiener Künstlerhaus, Kunstchronik, 7, 1872, p. 170.
14	Perko Monshoff 1976, cit. n. 5, p. 11.
101
SANJA ŽAJA VRBICA
akvarelima, gdje če boju takoder koristiti deskriptivno, ne posvečujuči joj previse pažnje. U ovom slučaju naprosto porculanski tanjur koristi kao podlogu za svoj motiv, sukladno slikanju na papiru ili platnu, ne radeči pomak od svog uobičajenog kreativnog postupka, no prepoznatljivi, virtuozni crtež ne uspijeva realizirati u novom mediju. Vjernost predlošku je dominantni kriterij, a kruž-ni format koristi za centralno apliciranje simetričnog motiva, ostavljajuči obod kružnice neutralnim.
Istočnjačke tematike njegovih djela svrstavaju ga u malobrojne orijentaliste s područja Austro-Ugarske Monarhije. Medutim, njegov orijentalizam specifičan je jer odlazak na orijent nije bio njegov osobni izbor, več se naprosto nametnuo tije-kom brojnih putovanja poslodavaca. Na isti način u njegovom opusu pronalazimo i brojne pejzaže nizozemske obale, Venecije, istočnojadranske obale. To su za njega slikoviti motivi koje otkriva na svojim putovanjima gdje dolazi ili kao poručnik broda, te je ruta utvrdena itinererom broda, ili sa svojim pokroviteljima, kao tajnik grofa Wimpfenna, a od 1879. u službi Rudolfa i kasnije njegove supruge Stephanie. No, bez obzira na svoje odredište pasionirano bilježi nove vedute te rjede, stanovnike u autohtonim odorama. Njegove scene su najčešče pronadene na ulici, on ne zalazi u kuče, ne otkriva pritajene kutke. Pažnju mu zaokupljaju scene što se izmjenjuju na javnim prostorima, a prenesene su promatrački distancirano, bez kritičkog prizvuka ili superiornog stava nekih zapadnjačkih putnika-slikara, motivirane tek znatiželjom istančana promatrača. Perkov če orijentalizam za razliku od francuskog biti distanciran, kod njega nema ljudskog patosa, nekontroliranih sila i emocionalnih ekstrema, a takoder se ne bavi ni najčeščom žanr-scenom tog pravca - prikazima harema. On se u tu struju slikara uključuje prikazima rutinskih, svakodnevnih aktivnosti, trenutaka opuštanja, pod utjecajem svakodnevnog života krajeva bliskog istoka.15
No, pored orijentalnih pejzaža veliki udio u njegovom opusu zauzimaju talijan-ski i hrvatski krajolici. Iz 1874. g. ostao je sačuvan jedan izniman akvarel naslovljen Chioggia, večeg formata, veduta videna iz niskog očišta, vrlo čestog kod Per-ka, jer najčešče su to pogledi s broda. Potpuno rasvijetljenom pozadinom svijetlo plavih i oker tonova dominiraju gradevine i brodovi sa svojim razapetim jedrima, pojavljujuči se diskretno iz površine mora, u središnjoj zoni kompozicije, u ritmu koji se stišava prema lijevoj strani, fluidnim formama arhitekture što se nazire u drugom planu.
15 Jennifer Meagher, Orientalism in Nineteenth-Century Art, Heilbrunn Timeline of Art History, New York: The Metropolitan Museum of Art, 2000, http://www.metmuseum.org/toah/hd/euor/hd_ euor.htm(17. 3. 2015).
100
ZUZ - LI 
- 2015
3. Anton Perko, Viška bitka, 1866. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
Uskoro se zbog bolesti ponovo našao u Fahrafeldu, a izolacija i dani liječenja donijeli su nove teme, intimističnog naboja. Za razliku od prethodnih orijental-nih pejzaža, dalekih zemalja oživljenih velom mistike nepoznatog, sada se Perko okrece mikrosvijetu uočenom u najbližoj okolici. U dvije mape s crtežima označenim 1877. g. i brojevima II i III, te datumom 15. 7. 1877. g., Fahrafeld otkrivamo slikara predanog proučavanju svijeta kukaca austrijskog podneblja što se strašcu entomologa prepustio doslovnom prenošenju anatomije tih sicušnih bica. Gotovo fotografskom preciznošcu slikar nam akvareliranim minijaturama na listovima bloka donosi iznimno obilje kukaca i biljaka koje uočava u neposrednoj okolini. In-spiraciju pronalazi i u svom slikarskom materijalu, te i njegov blok, kistovi, i kukci fiksirani pribadačama postaju motivi dostojni bilježenja, paralelno nam otkrivajuci slikarevu metodu. Opsesivni crtač zaokuplja se i predmetima iz svog okruženja pa ce se na njegovim mrtvim prirodama naci i cipele sa sredstvima za čišcenje, a čak i na tim trivijalnim temama njegova je koncentracija jednaka, a iznimno crtačka vještina očituje se u svim segmentima.
Sljedece desetljece donosi nove profesionalne zadatke, 1879. g. stupa u službu prijestolonasljednika Rudolfa i postaje upraviteljem otoka Lokruma pored Dubrov-
101
SANJA ŽAJA VRBICA
m
4. Anton Perko, Karavana, 1853. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
nika. Otok je krajem 18. stolječa Dubrovačka Republika oduzela benediktincima koji su tu imali svoj samostan i od tada je bio francuski, a zatim austrijski posjed. Maksimilijan Habsburški prvi put dolazi na Lokrum 1850. g., a kupio ga je 1859. g., no boravio je na Lokrumu sa svojom suprugom Charlottom povremeno do 1863. g. Nakon Maksimilijanove smrti izmjenjuju se različiti vlasnici otoka, a u sklopu svoje turneje po Dalmaciji 1875. g. Franjo Josip I. posjecuje ga i prema njegovim sugestijama kupuje ga kraljevič Rudolf. Tu boravi sa svojom suprugom Stephani-jom i inicira preinake samostana i uredenje vrtova. Nakon njegove smrti u Mayer-lingu 1889. g., mijenjali su se mnogi vlasnici, dok konačno Elizabeta, Rudolfova kči ne prodaje otok 1919. g. jugoslavenskoj vladi.16
Anton Perko od siječnja 1879. g. boravi na Lokrumu s prekidima do početka 1881., kad je postao tajnik buduče krunske princeze Stephanie i preselio se u Prag, a iste godine prijestolonasljednik Rudolf i princeza Stephanie od Belgije vjenčali su se u Beču. Godine 1882. Perko je ponovo boravio čitavu zimu na Lokrumu, a zatim se nakon preseljenja krunskog para u Beč i on preselio sa svojom obitelji u austrij-sku prijestolnicu, na adresu Mozartstr. 7, 1883. g. Dramom u Mayerlingu gdje su
16 Miljenko Foretic, Dubrovnik upovijesnim i kulturnim mijenama, Dubrovnik 2007, pp. 344-360.
100
ZUZ - LI - 2015
5. Anton Perko, Chioggia, 1874. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
pod nejasnim okolnostima smrtno stradali Rudolf i njegova mlada ljubavnica Marija Vetsera završena je jedna životna faza i za Perka, no ostao je u službi krunske princeze Stephanie, do 1896. g. kad je otišao u mirovinu.17
Nenaseljeni Lokrum nadomak Dubrovnika svojim je vizurama, čini se, bio izni-mno zanimljiv Perku, a nekoliko sačuvanih blokova crteža s lokrumskim temama, autentičan su iskaz te fascinacije. Blokovi iz Dubrovačkih knjižnica donose brojne iznimne crteže stijena, špilja i čitavog otoka videnog iz ptičje perspektive, te samostana prvobitno pretvorenog u ljetnikovac Maksimilijana Habsburškog, a za-tim Rudolfa i Stephanie. Ti su nam crteži ujedno i jedini uvid u nekadašnji izgled tih interijera, a Perko ih je objavio u djelu Lacroma, uz tekstove udovice krunske princeze Stephanie, 1892. g.18
Nekoliko manjih mapa signiranih La Croma otkrivaju nam i slikarev način pre-nošenja motiva u gotove kompozicije: skice je radio u prirodi pred motivom, pre-puštajuci se realističkoj tendenciji fiksiranja stijena, pučine ili arhitekture otočnih
17	Perko Monshoff 1976, cit. n. 5, p. 11.
18	Stephanie, Lacroma, Wien 1892.
101
SANJA ŽAJA VRBICA
6. Anton Perko, Fahrafeld, 1877. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
100
ZUZ - LI - 2015
7. Anton Perko, Cipele, 1877. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
gradevina, a kasnije je te motive prenosio u vece kompozicije. Najbolja ilustracija tog procesa crtež je na dvije strane mape La Croma 1879/II, nastao 23. 10. 1879. g., pogled prema moru u sumrak, sa slikarevim bilješkama na njemačkom jeziku, što je njegova uobičajena praksa uz poneku bilješku na talijanskom, s opisima boja pojedinih segmenata krajolika. Naknadno je iz tih skica radio vece kompozicije, akvarelirane pejzaže ili ulja na platnu, no ta djela kvalitetom redovito zaostaju za crtežima radenim neposredno pred motivom, brzim i minucioznim potezima. Impresionizam i plenerizam, te neposredno fiksiranje senzacije videnog nisu bili Perkova likovna opcija, kod njega ce uvijek ostati dominantan precizan i naglaše-ni crtež, njegov interpretativni pečat, te podredeni kolorit. Jedine varijacije u nje-govom opusu biti ce tematske, no i tu se kretao unutar odredenog registra; ostaje vjeran pejzažima, s unutar te grupe tema važne su mu vedute i marine. U manjem segmentu zastupljene su biljne i entomološke vrste, mrtve prirode dok ce figure biti najčešce slučajni prolaznici na prikazima krajolika, a tek rijetko ce figuralne scene biti afirmirane do samostalne teme. Naprosto nema tendenciju ogledanja u nekim žanrovima, tako da religiozne ili historijske teme, te zadaci što iziskuju veci kreativni udio potpuno izostaju u njegovom opusu.
101
SANJA ŽAJA VRBICA
8. Anton Perko, Lokrum, 1879. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
Godine 1896. Anton Perko umirovljen je, kupio je kucu u istočnom dijelu Dubrovnika, orijentiranu na jug s pogledom na Stari grad, u predjelu Sv. Jakov i tu se doselio sa svojom obitelji.19 No, mirovinu provodi aktivno; slika dubrovačke ulice, okolicu i radi predloške za razglednice, kasnije tiskane i puštene u prodaju.20 U tom razdoblju nije izložbeno aktivan, a zanimljivo je da se uspomena na njega sačuvala u autografu Marka Rašice, dubrovačkog slikara, koji kao dijete sa svojim učiteljem dolazi u Perkov atelijer, ali to je bio i jedini posjet, jer ostarjeli Perko očito nije imao afiniteta podučavati dječaka slikarstvu, no svejedno svjedoči o slikarevu ugledu u Dubrovniku.21 Njegovi motivi tada su vezani uz dubrovačke ulice, okolicu i vegetaciju, a tek akvarel Ajaccio iz 1904. g., otkriva još jedno Per-kovo putovanje, jedno od posljednjih.
Dana 5. ožujka 1905. umro je i uskoro su tu vijest prenijele brojne bečke dnevne novine, naglašavajuci da je preminuo dvorski slikar marina, ističuci i njegovo mjesto u sviti prijestolonasljednika Rudolfa, a potom i njegove udovice, princeze Stephanie. Istaknuta je i princezina gesta, slanje vijenca s natpisom »Sa zahvalno-šcu - Stephanie«, te srdačno pismo sucuti upuceno Perkovoj udovici, sa željom za
19	Perko Monshoff 1976, cit. n. 5, p. 11.
20	Skice za razglednice takoder se nalaze u zbirci Dubrovačkih knjižnica, a primjerci s Perkovim motivima čuvaju se u dubrovačkim privatnim zbirkama.
21	Slikarski talent kod dječaka zamijetio je Rašičin profesor Vicko Adamovic, te je znajuci da je za razvoj slikara presudna dobra edukacija vodio ga je u atelijere raznih slikara nastanjenih u Dubrovniku, a tako ga je jednom odveo i u atelijer Antona Perka. No, Rašica se kasnije pišuci autobiografiju sjecao da je jedva čekao izici iz njegova atelijera jer je bio vrlo nepristupačan i mrzovoljan. Marko Rašica, Sjecanja (rukopis, Arhiva Ivana Boškovica) Split 1959, pp. 35-36.
100
ZUZ - LI 
- 2015
9. Anton Perko, Lokrum, 1880. Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice
otkupom svih Perkovih radova povezanih s njom.22 Novine takoder prenose da je pokopan u Dubrovniku uz vojne počasti jer je bio pomorski oficir, uz veliki broj dubrovačkih uglednika, te da je i grofica Elisabeth Windisch-Graetz, kči Stephanie, poslala pismo sučuti i vijenac koji su na sprovodu nosila četiri muškarca u narodnim nošnjama.23 Brojne pismene reakcije na njegovu smrt ilustriraju nam da je za vrijeme svog života bio poznat i cijenjen.
Opus Antona Perka zasigurno ne zaslužuje zaborav, več radi zastupljenosti djela u istaknutim zbirkama u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj, te nesumnjive umjetničke vrijednosti dosegnute u dijelu opusa. Premda nije bio slikar suvremenih likovnih struja, jer čitavo vrijeme svog stvaralačkog razdoblja dugog pet desetlječa stvara unutar okvira pronadenih na početku svog slikarskog puta, u duhu romantizma i realizma, a impresionizam, postimpresionizam i secesija nisu ostavili nikakav trag u njegovom opusu, njegovim djelima ne možemo poreči likovne kvalitete. Pogotovo crtežima, autentičnim izrazima izvedenim na manjim formatima crtačih blokova, krokijevski evidentiranim pejzažima i vedutama, gdje je njegovo crtačko umiječe nesputano demonstrirano. Ta racionalna karakteristika njegovih djela potpuno dominira kompozicijama, subordinirane boje, kojoj če rijetko dopustiti koloristič-ki svježije proplamsaje.
Jedan je od rijetkih predstavnika orijentalizma s područja Austro-Ugarsko Monarhije, a takoder i Slovenije medu umjetnicima 19. st, u usporedbi s brojem francuskih pripadnika tog pravca. Njegova orijentalna djela nadahnuta egzotič-nim scenama s ulica i vedutama popračena su znatnim priznanjem suvremenika.
22	Maler Perko, Neue Freie Presse, XLII /14576, 1905, p. 8.
23	Kammermarinemaler Anton Perko, Neues Wiener Journal, XIII/4087, 1905, p. 6.
101
SANJA ŽAJA VRBICA
100
ZUZ - LI - 2015
Slikar-putnik ostavio je iznimno veliki broj radova, tek djelomično detektiranih, kontinuirano stvarajuči gotovo do kraja svog života. Ušao je u krug umjetnika koji povremeno dolaze u Dubrovnik ili tu pronalaze svoj dom obogačujuči du-brovačku baštinu svojim djelima, istodobno obogačujuči i fundus djela svog is-hodišta, te zasigurno zaslužuje veču pažnju u godini kad obilježavamo 110. go-dišnjicu njegove smrti.
101
SANJA ŽAJA VRBICA
Slovenski slikar Anton Perko - dvorni marinist z dubrovniškim naslovom
POVZETEK
Anton Perko (1833-1905) je bil slovenski orientalist, pomorski poročnik, dvorni slikar marin, član spremstva prestolonaslednika Rudolfa Habsburškega in tajnik kronske princese Stephanie. S slikarstvom se je začel ukvarjati pri dvajsetih letih, osnovno znanje pa je pridobil v ateljejih dveh marinistov - Avstrijca Josepha Sellenyja in Francoza Henrija Durand-Bragerja. Tako kot njegova slikarska mentorja, ga zanimajo marine in vedute neznanih pokrajin. Od leta 1866 redno razstavlja na razstavah dunajskega Kunstvereina, istega leta pa je tudi priča spopadu avstrijske in italijanske mornarice v slavni bitki pri Visu, 20. julija 1866, kot službeni avstrijski slikar. Skice 12 kompozicij omenjene bitke je takoj zatem objavil v knjigi Lissa-Album. Zavoljo svoje pomorske kariere in svojih kronskih pokroviteljev, je vse svoje življenje potoval po Mediteranu, bližnjem Vzhodu in severni Evropi, njegova dela, nastala v tem času pa zrcalijo ostro opazovanje, izjemno risbo ter avtentičen izraz. Po upokojitvi se je preselil v Dubrovnik, kjer je tudi umrl in bil pokopan z visokimi častmi, kot so poročali številni dunajski časniki. V svojem petdesetletnem delovanju je ustvaril niz pomembnih del, ki so ostajala znotraj stilnih okvirjev romantike in realizma, impresionizem in kasnejše smeri pa v njegovem delu niso pustili vidnejših sledi.
Njegova dela se nahajajo v zasebnih zbirkah v Avstriji, Sloveniji in na Hrvaškem, a je kljub vsemu ostal v veliki meri nepoznan, čeprav se je konec 19. stoletja redno uvrščal v avstrijske preglede umetnosti. S svojim opusom je obogatil fond slovenske umetnosti kot tudi fond priseljenih ustvarjalcev v Dubrovniku, zato si v jubilejnem letu, svoji 110. obletnici smrti, zasluži večjo pozornost.
100
since he exhibited both sets of illustrations in their entirety in 1950 and 1951, before the books were published in 1951. Compared to painting, illustration was considered a utilitarian art in the years following WW 2 (which were saturated with the political ideology of socialistic triumph) and was thus expelled from the field of 'high art' and therefore was less in the firing line of orthodox critics, a situation which Marij Pregelj used to his advantage. He exercised his artistic freedom and depicted The Iliad in gouache, interpreting the story with an expressive and picturesque brutalism, while The Odyssey was interpreted in the spirit of Picassian classicism, both far from the classicist ideals of drawing. Fine-art criticism extolled the illustrations as first-rate artistic achievements, while literary criticism by classical philologists rejected their modern style. Thus, although the illustrations were remarkable, the first print run was also the only one.
1.01 IZVIRNI ZNANSTVENI ČLANEK
Sanja ŽAJA VRBICA, Slovenski slikar Anton Perko - dvorni marinist z dubrovniškim naslovom
Ključne besede: Anton Perko, marinist, Dubrovnik, romantika, realizem, 19. stoletje
Anton Perko (1833-1905) je bil slovenski orientalist, pomorski poročnik, dvorni slikar marin, del spremstva prestolonaslednika Rudolfa Habsburškega in tajnik kronske princese Stephanie. S slikarstvom se je začel ukvarjati pri dvajsetih letih, osnovno znanje pa je pridobil v ateljejih dveh marinistov - Avstrijca Josepha Sellenyja in Francoza He-nrija Durand-Bragerja. Po upokojitvi se je preselil v Dubrovnik, kjer je tudi umrl in bil pokopan z visokimi častmi, kot so poročali številni dunajski časniki. V svojem petdesetletnem delovanju je ustvaril niz pomembnih del, ki so ostajala znotraj stilnih okvirjev romantike in realizma, impresionizem in kasnejše smeri pa v njegovem delu niso pustili vidnejših sledi. S svojim opusom je obogatil fond slovenske umetnosti kot tudi fond priseljenih ustvarjalcev v Dubrovniku, zato si v jubilejnem letu, svoji 110. obletnici smrti, zasluži večjo pozornost.
1.01 ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER
Sanja ŽAJA VRBICA, Slovenian Painter Anton Perko: Court Marine Painter in Dubrovnik
Keywords: Anton Perko, marine painter, Dubrovnik, romanticism, realism, 19th century
Anton Perko (1833-1905) was a Slovenian orientalist, naval officer, court painter of seascapes, member of crown prince Rudolph of Habsburg's royal entourage and secretary to Crown Princess Stephanie. He started to paint in his twenties, and received basic training in painting in the workshops of two marine artists, the Austrian Joseph Selleny and the French painter Henry Durand-Brager. After retiring, he moved to Dubrovnik, where he died. According to a number of Viennese newspapers, he was buried with military honours. In almost fifty years, he created a number of significant works, which remain within the stylistic frameworks of romantic, realist and Impressionist painting, while no traces of later painting styles can be seen in his oeuvre. His works significantly influenced Slovenian art as well as immigrant art in Dubrovnik, which is why he deserves greater attention on the 110th anniversary of his death.
250