JUGrO SLAV JANŠKI STENOGRAF. IZDAVATELJ I UREDNIK ANT. J. BEZENŠEK. Izdaje se veaki mesec 20. dne. Redakcija i administracija: v Petrinjskoj ulici br. 211366. Stoji na celo loto 2 for. 60 n., na pol lota 1 for. 30 novč. Rćkopiei se ne vračajo. Da-li je stenografija umjetnost, ili je znanost, ili je samo vještina? (Piše L. V. Kovaf u „Tšsnop. listih“.) (Dalje.) „Da svrha stenografije smjera na gojenje i unapredjivanje liepoga, tomu jedva treba dokaza; isto tako nemože se dvojiti, da se uslied posnimanja liepih oblika i poteza estetička ćut učenika uzbudjuje i goji. Medjutim da se dakle nazorna moć i fino opazivanje stenografijom oštri, izobražuje se podjedno ćut za liepo, smisao za simetriju u obće te se priviknemo na pazljivost i stalnost." (Gr. Lorenz: Stenografija kao naučni predmet na viših učevnih zavodih.) Da stenografija „dobro" i „istinu" pobudjuje, netreba u obće nikakva dokaza; jer za dobrim i istinitim ići nije samo dužnost svakoga u interesu čovječanstva djelujućega, — dakle sigurno i pametno djelujućega čovjeka, nego osobito umjetnika, kojemu prije svega mora biti na srcu gojenje i neprestano umnožavanje duševnoga blaga čovječanstva. — Ako razmatramo sva kriterija pojma stenografije kao umjetnosti, to ćemo onda sigurno isto tako jasno i bistro uviditi protuslovje, koje se nalazi u mnienju svih onih, koji se usudjuju tvrditi, da je stenografija samo spretnost, vještina čisto mekaničke naravi. Svakako je tu i moment tehničke spretnosti od važnosti, dapače od velike važnosti, što već ime dovoljno dokazuje. Nazivi tahigrafija, stenografija, oksigrafija, radiografija (brzo-, tiesno-, hitropis) to jasno pokazuju. A s druge strane pušta se s vida drugi glavni moment stenografije: moment teoretičko-estetički, koji, utemeljen na sasvim logičko-znanstvenom sistemu, stenografiju na umjetnički stepen diže. Po mnienju i konsekvencijah one gospode mogao bi se svaki zanat, koji se s nekom rutinom vrši, istim pravom - 82 - vještinom nazvati, bez obzira na dotičnu, k tomu zanatu potrebitu strukovnu naobrazbu. — Izim ovoga, svakako ekstremnoga mnienja, nadju se žalibože i medju stenografi takovi, koji drže, da stenografija nije umjetnost „par excellence“ pa niti je puka vještina, nego neka umjetnost nižega stepena, po prilici takova, kako se rieč „umjetnost1* u obće u narodu rabi, u kojemu se slučaju onda i magik ili koji plesač na vrvi umjetnik nazvati može. — Ili je stenografija puka vještina (spretnost), kao ona kakvoga zanatlije, ili je umjetnost „par excellence“, — trećega nema. Ili je stenografija za to, da ljude istinito naobraženimi čini, ili da ih na najnižem stepenu svih onih, koji puke mehaničke radnje vrše, ostavlja. Posliednje nestoji; jer kako je bilo dokazano, jeste stenografija naobrazujući predmet „par excel-lence“, sagradjen na logički znanstveno razmišljenom sistemu, te zahtjeva osim toga tehniku, koja na višem stepenu naobraženosti niče. Mora dakle neoborivo ono prvo biti, jer ona pomaže „liepo“, „dobro** i „istinu** pospješivati, koji su 3 pojmovi u bitnosti svake prave umjetnosti duboko korjen uhvatili. Dakako ima onda, kako je bilo već rečeno, i ovdje, neka razlika. Može se, kako svaka umjetnost, tako takodjer stenografija direktno gojiti, tako da joj se cielim duhom i tielom posvjetimo, — onda je to prava umjetnost; ili pako se goji samo kao jako potrebito naobrazujuće sredstvo bez osobnih svrha, — onda se zove ovakav posao umjetnički diletantizam. To je ona rieč, koja možda onim nedade mira, koji pojam umjetnosti sasvim krivo shvaćaju, tako da dolaze na nesretnu misao, da je stenografija umjetnost ali nekakve niže vrsti. Stenografija pako ostaje u tom obziru umjetnost, i to prava umjetnost, sasvim odgovarajuća zahtjevom, koji se mogu od svake umjetničke struke tražiti. Prije nego se osvrnemo na različite autoritete*), koji se s razlozi uma za stenografiju kao umjetnost pred cielim naobra-ženim svjetom bore, koji dapače to za svakoga naobraženoga čovjeka kao samo po sebi razumljivo predpostavljaju, hoćemo se još obazrieti na veoma važno pitanje, da li se nemože stenografija podjedno znanošću smatrati. Jesu-li u njoj sadržani zahtjevi, koje treba kod pojma „zna-nosti** predpostaviti? Da! Svaka znanost je naobrazovalna struka. Stenografija takodjer. Svaka znanost mora imati jaku, fino razmišljenu i logičko-konsekventnu podlogu i sistem, koji nju kao samostalnu, jedinstvenu i ograničenu cjelinu predstavlja. Stenografija počiva na sistemu, koji se nemože boljim pomisliti, sistem, koji čistim logičkim pravilom najstrože odgovara; jedno pravilo je u savezu sa drugim, jedno nemože bez dragoga nipošto obstajati, sva pravila sačinjavaju jedan jaki lanac, čim je *) Vidi takodjer već u ovom listu se nalazoće „izreke znamenitih muževa o stenografiji11. Uredn. stenografija na temelju logičkih pravila naobrazovalnom strukom postala, nastala je takodjer nemogućnost, da bi se njoj karakter znanosti poricao. Ova izreka čini nam se u obće sasvim jasna, dapače i naravska, jer si takodjer svakoga drugoga umjetnika svakako samo s odgovarajućom znanstvenom naobraženošću pro-vidjena misliti možemo, i to tim više, jer je svaka umjetnost na nekoja logičko uredjena pravila vezana, koja takodjer svakoj umjetnosti biljeg znanstvene naobrazovalne struke podjeljuju. Istina je svakako, da — kako nas izkustvo uči — često puta stenografija niti umjetnošću niti znanošću ni sami oni ne-smatraju, koji se njom služe; i to baš za to, jerbo nisu svi stenografi umjetnici, i jer svi stenografujući ljudi višu svrhu i pravu vriednost stenografije, kao naobrazovalnoga stepena svoje naobraženosti nemogu razpoznati, abstrahirajuć one prije napomenute, koji na višem stepenu naobraženosti stoje, te mjesta doktora, činovnika, učitelja itd. zauzimlju, a koji djeloma iz opozicije, djeloma takodjer iz neznanja nastoje, da pravu vriednost stenografije kao umjetnosti smanje — ili kao sasvim imaginarnu predstave. (Konac ssliedi.) Debatno pismo. (Dalje.) §. 20. Adverbialia. Kaošto se označuje pobliže samostavnik s atributom, tako isto označuje se glagol s prislovom. Najkraći atribut je pridav-nik, a najkraće adverbiale je prislov (adverb). Za pokraćiva-nje glagola i adverbialija valjaju po tom oni isti uvjeti, kaošto za pokraćivanje samostavnika i njegova atributa. §. 20. Adverbialia. Kakor se bliže označuje samostavnik z atributom, ravno tako označuje se glagol s prislovom. Najkraći atribut je prilog, a najkrače adverbiale je prislov (adverb). Za pokračevanje glagola i adverbialija veljajo po tem isti pogoji, kakor za pokračevanje samostavnika i njegovega atributa. 1. Adverbiale je kakav prislov. Prislov odnosi se naprama sliedećoj mu rieči, kao predložna slovka ili označujuća ^rieč naprama korjenitoj rieči. Cestoputa je savez tako tjesan, da se obie rieči skupa pišu ili bar kao stalna riečenica služe. (Sravni §. 19. 1. Adverbiale je kakov prislov. Prislov stoji na sproti sle-dečej besedi v takem razmerju, kakor predložna slovka ali označujoča beseda nasproti korenitej. Večkrat je zveza tako tesna, da se obe besede skupaj pišo ali vsaj kot stalna fraza služe. (Pri- * početak.) Način bilježenja ili po-kraćivanja sliedi iz onoga, što je bilo u §. 14. itd. rečeno, te imamo ovdje posla jedino s prislovom i njegovim predikatom. — Od ovih dvajuh će se po napomenutom §. kratiti a) ono koje na drugom mjestu stoji: (Vidi prilog na str. 83.) Prosim te, da se na me dalje nesrdiš. To će se već danas pokazati. On mi je na moj pozdrav prijazno odzdravio. b) prvo se pokraćuje: Učenik piče zadaću na čisto. Mi stojimo tvrdo na temelju ustava. c) oba se pokraćuju, jer je to dozvoljeno po poznatih već pravilih : Dobar tenor pjeva jako visoko, jabuka nepadne daleko od drva. On se je previsoko zaletio. Opazka. U ostalom se već po pravilih I. diela stenografije mnogi prislovi po sustavu debatnoga pisma pokraćuju. 2. Adverbiale je genitiv. Genitivi načina imaju obično kakav atribut pred sobom, te se mogu već poradi toga, ako se ovaj izpiše, pokratiti. On nesmije praznih ruku od mene otići. Djeluj na svom izobraženju veseloga srca. Mora se strogo pravila držati. 3. Adverbiale je kakav god padež s predlogom. V-idi važnu opazku u paragrafu 19., 4. meri §. 19. početek.) Način bilježenja ali pokračevanja sledi iz onega, kar je bilo v §. 14. itd. rečeno, ter imamo tukaj posla samo s prislovom i njegovim predikatom. — Od teh dveh pokra-čuje se po navedenem §. a) ono, ki na drugem mestu stoji: (Glej prilog na str. 83.) Prosim te, da se na me dalje nesrdiš. To če se vže danes pokazati. On mi je na moj pozdrav prijazno odzdravil. b) prvo se pokračuje: Učenik piše zadačo na čisto. Mi stojimo tvrdo na temelju ustave. c) oba se pokračujeta, ker je to dovoljeno po vže znanih pravilih: Dober tenor poje jako visoko. Jabolka ne pade daleko od drevesa. On se je previsoko zaletel. Opazka. V ostalem se vže po pravilih I. dela stenografije mnogi prislovi po sistemu debatnega pisma pokračujo. 2. Adverbiale je genitiv. Gfenetivi načina imado navadno kakov atribut pred seboj, ter se morejo vže zarad tega, ako se ta izpiše, pokratiti. On ne sme praznih rdk od mene oditi. Deluj na svojem izobraženju veselega srca. Mora se strogo pravila držati. 3. Adverbiale je kakov koli padež s predlogom. Glej važno opazko v paragrafu 19., 4. а) To je nepravda po mom nudenju. Ministar je dobio od svih strana u znak pripoznavanja adrese. On je moju ponudu sa zahvalnošću primio. Mora se sa zadatimi faktori računati. Ta krasota neda se s riečima opisati. Peticija se je u pretres uzela. б) On je položio to mirno k aktom. Na Libanonu rastu cedre. Zemlja se vrti oko svoje osi. C) On je bio u bitci na nogi ble-ziran, sada je na stotnika avanzirao. Stari birokrati jako rado po šablonu djeluju. Gospodo, morate se pitati, da li još s vašim predlogom na temelju zakona stojite? Njemci su stupili 113 ljeta prije Isukrsta na pozorište po-vjesti. Mi ćemo sva sredstva u pomoć uzeti. Vi nebudete svoje mnienjc razširili, pa ako se i na glavu postavite. 4. Adverbiale je stavak. Ovdje treba predikat glavnoga i podredjenoga stavka na nm uzeti. (Vidi §. 19.) Gdje nema tužitelja, tamo nema ni sudca. Predsjednik je htio baš sjednicu zaključiti; čim se je taj govornik prijavio. Bio je tako u neprilici, da je čisto pocrvenio. Ako ima mnogo testa-menata, tada samo posliednji valja. §. 21. Uzporecljene izreke. I predikati dvijub uzpore-djenih izreka mogu medjusobno u tiesnom (naravnom ili običajnom) savezu stajati; onda valjaju za njihovo pok raci vanje oni isti uvjeti, kako smo ih za kračenje dvajuh skupa spadajućih rieči već toliko puta poznavati učili. Takove izreke nadopunjuju se medjusobno u jednu sintaktičku cjelinu, jer jedna od obijuh izreka ipak nije ništo drugo, nego a) To je nepravda po mojem mnenju. Minister je dobil od vsih strani v znak pripoznanja adrese. On jo mojo ponudbo z zabvalnostjo prijel. Mora se z zadatimi faktori računiti. Ta krasota neda se z besedapii opisati. Peticija se je v pretres uzela. b) On je položil to mirno k aktom. Na Libanonu rasto cedre. Zemlja se vrti okoli svoji osi. c) On je bil v bitki na nogi ble-ziran , sedaj je na stotnika avanziral. Stari birokrati jako radi po šablonu delajo. Gospodje, morate se prašati, da-li še z vašim predlogom na temelju zakona stojite? Nemci so stopili 113 let pred Jezusom Kristusom na pozorišče povesti. Mi čemo vsa sredstva v pomoč uzeti. Vi ne bodete svoje mnenje razširili, pa ako se tudi na glavo postavite. 4. Adverbiale je stavek. Tukaj treba predikat glavnega i odvisnega stavka na um uzeti. (Glej §. 19.) Kder nij tožitelja tam nij niti sodca. Predsednik je htel baš sednico zaklučiti, čim se je ta govornik prijavil. Bil je tako v nepriliki, da je čisto porudečil. Ako ima mnogo testamentov, tedaj samo poslednji velja. §. 21. Koordinirani stavki. Tudi predikati dveh koordiniranih stavkov morejo med seboj v tesnej (naravnej ali na-vadnej) zvezi biti; tedaj veljajo za njihovo pokračevanje ravno tisti pogoji, kakor smo jih za pokračevanje dveh skupaj spadajočih besedij vže tolikokrat poznavati učili. Taki stavki popol-njujo se med seboj v jedno sintaktičko celino, ker jeden od obeh stavkov vendar nij nič druga, — 86 - razširjenje jedne fiesti druge izreke, atributa, objekta ili adver bialija, samo biva to u drugom obliku, kojim nenastane podre-djen, nego uzporedjen stavak. N. pr.: Šuma ova mora se pre-sieći, je pregusta; == ova pre-gusta šuma mora se presieći. (Vidi prilog str. 84.) Guska nam daje meso, a upo-trebljujemo i njezino perje. Svi ljudi grieše, i najpobožniji nije bez grieha. Taj trgovac nebude te prevario, on jo pošten čovjek. Ta šuma mora se presjeći , je pregusta. Nije bila moja krivnja, da je poduzetje slabo izpalo. Nepijte to vino, nije čisto. nego razširjenje jednega dela drugega stavka, atributa, objekta ali adverbialija, samo se zgodi to v drugem obliku, po kojem ne postane subordiniran, nego koordiniran stavek. N. pr.: Ta šuma mora se presekati, je pregosta; == ta pregosta šuma mora se presekati. {Glej prilog str. 84.) Goska nam daje meso, a upo-trebujemo tudi njeno perje. Vsi ljudje greše, tudi najpobožneji nij bez greha. Ta trgovec ne bode te prevaril, on je pošten človek, Ta šuma mora se presekati, je pregćsta. Nij bila moja krivnja, da je poduzetje slabo izpalo. Ne pijte to vino, nij čisto. Izreke znamenitih muževa o stenografiji. (Stenogram nalazi se na str. 62. „priloga**.) Ufieni Englez Gavvtres veli: „Sve ono sjajno i duševno uzhieeno uživanje, koje svakdanji dogadjaji probudjuju i koje nam štampa joste toplo i svojim dubom oživljeno od ustnica govornika sa čudnom brzinom donaša, izgubilo bi se za potomstvo te bi nam razmjerno samo malo poznato bilo, ako se to nebi sbivalo labkim nafiinom, koji nam pruža brzopis da se može sve to sačuvati. Ako bi posao onih, koji tu umjetnost vrše, samo jedan tjedan prestao, to bi u političkoj historiji kaošto i glede sudbenih razprava u našoj zemlji nastao prazan list, manjkalo bi jedno poticalo javnoga mnienja, a narod bi tada tekar osjećao i uvidjao, kako važan upliv ima ta umjetnost na najvažnije okolnosti našega života. “ Duhoviti pišac grof Bontzel-Sternau veli: „Brzopisna umjetnost je sama po sebi veoma zanimivo iznašašće, jer ona brzo tekuće riefii dostigne, safiuva, predaje i razširjuje. Ta umjetnost posreduje jako uspješno medju potrebom slušanja i dužnošću govorenja; ona osjegura govoru, koji prodje, utisak, koji traje; ona daje govorniku najviše sama sebe zaboravljaju-ćega oduševljenja, jerbo mu pruža jamstvo, da bude sav plod njegova oduševljenja sakupljen i sačuvan. Na taj nafiin pruža ona govornikom najplemenitiju plodovitost, a slušateljem pod- - 87 — puno shvaćanje akademičkoga predavanja, prodike, sudbene razprave itd. Kako je dakle važna za školu, crkvu, sudstvo i ustavnost, za državu i narod u obće i u pojedinostih!“ JDr. Hartenbach veli: „Što dva ćutila u dušu utisnu, sačuva duša mnogo bolje, nego što samo jedno utisne. Iladi toga može se preporučiti napisivanje i presivanje stvari , koja se ima naučiti. Već poslovica kaže: jedanput pisati je toliko, kaošto triput čitati. A kako bi se ovo bilježenje bolje vršiti moglo, nego-li pomoćju brzopisne umjetnosti.14 Molyneux pisao je svomu prijatelju slavnomu filozofu Locke-u: „Ја hoću, da moj sin uči stenografovati, ako i ne tako podpuno, da bi mogao najbržega govornika točno pismom sliediti, to barem u toliko, da se može u svakdanjih poslovih stenografijom služiti. Vjeruj mi, moj prijatelju, stenografija ti je tako koristna, kaošto koji god ini predmet, kojim se učenjak ili trgovac baviti može. Dosta mi je žao, da toj umjetnosti nisam vješt, jer čestoput imao sam priliku opažati, kako veliku korist ona drugim donaša.44 Humbolt veli o stenografiji: „Jako zaslužno je,, da se važna stenografska umjetnost — jer vrieme je novac, koji s kulturom naroda u vriednosti raste — ne samo razširjuje, nego i u svojih elementih razglaba.41 Dopis. Iz Zagreba, mjeseca studena. Vješt, koju smo čitali u posliednjem broju glede stenografije na našem sveučilištu dojmila se je s jedne strane ugodno, a s druge strane opet neugodno našega občinstva, a naročito učeće se mladeži i njezinih prijatelja; ugodno u toliko, što se je ipak jednom uzbudiia ta vrla i koristna misao, da se uvede i stenografija u red predavanja na hrv. sveučilištu; a neugodno u toliko, što se nemože pojmiti, kako može vis. vlada tu još kakvih zaprieka staviti, mjesto da stvar ne samo obieručke u principu prihvati, nego ju i odmah izvesti dade, imenovav predloženu joj po profesorskom sboru učiteljsku silu kao docenta za taj predmet. — Istina da tomu žalibože u sveučilištnom zakonu nije predvidjeno, ali zakon se dade u toliko nadopuniti. Kad se je mogao ići jedan paragraf sveučil. zakona mienjati poradi nekoliko forinti, koji se iinadu iz raznih ^nepredvidjenih okolnosti44 pridodati prvobitno ustanovljenoj placi kvestora, to bi bilo tim više uzroka, da se promjeni §. 7. zakona od б. siečnja 1874., u smislu kojega su sistemizirani učitelji u užem smislu samo za žive jezike. — Nadamo se, da će slavni sbor filosofičkoga fakulteta tu stvar, koju je tako liepo potaknuo, i svojim načinom sretno k cilju dovesti. Na koncu neka mi bude dozvoljeno navesti, što pišu o tom predmetu javna hrvatska glasila. „Obzoru u br. 251. dne 31. listop. piše sliedeće: „Stenografija na sveučilištu. Kako J. St. javlja, profesorski sbor filozofičkoga fakulteta zaključio je dne 10. srpnja t. g., da se na hrv. sveučilištu predaje stenografija, te je vladi preporučio, da imenuje učiteljem stenografije g. A. Bezenseka. Riešenjem od 15. rujna vlada, uvidjajuč korist predavanja stenografije, prihvaća u principu predlog prof. sbora, ali želi, da g. Bezenšek pristane uz neke formalnosti, uz koje on neće da pristane, jer da se hoće stenografiji dati premalo dostojno mjesto. Predavanja stenografije svakako hi dobro došla našemu sveučilištu, za to bi željeli, da se opet i ovdje nezavlači stvar.11 Vladin list „Agramer Zeitung“ piše u br. 252. dne 2. nov.: „Stenografska predavanja imadu se i na ovdješnjem sveučilištu uvesti. Profesorski sbor filozofičkoga fakulteta je u svoje vrieme odnosan predlog kr. zein. vladi podastro i g. A. Bezenšeka kao učitelja stenografije predložio. Kr. zem. vlada uvidjajuč korist stenografije, odobrila je u principu predlog, nu postoje još nekoje male diferencije medju njom i prof. Bezenšekom, koje će se ipak, kako se nadamo, skoro odstraniti.41 —ć. Glasnik. Stenogrufija predavala se je na nlieđeeih univerzah u Ii. polječu g. 1878.: U Berlinu, prof. Miehaelis: Njemačka stenografija spojena sa praktičnimi vježbami; nadalje englozka, italijanska, francuska, španjolska i portugalska stenografija. — U Beču, prof. Sehreiber: Gabelsbcrgerova stenografija u 2 tečajih; prof. Faulman: o povjesti stenografije i o postanku običnog pisma. — U Oer-novieu, prof. Janoviez: stenografija. — Г1 Gradcu, prof. \Volf: praktički stenografski vježbaoni tečaji. — U Konigsborgu, prof. Heinrich: stenografija. — U Lavovu, 01ewinski: stenografija u poljskom i rutenskom jeziku. — U Pragu, prof. Krouski: stenografija izmjoniee njemački i češki. -- U Stutgartu (na politehnici), Beyerle: stenografija. Pri 70-godišnjiei dra. Blehveisa, koja se je slavila dne 19. o. mj. u Ljubljani, bila je zastupana i stenografija tim načinom, stoje urednikovoga lista sve, što se ovom prilikom govorilo i sbilo, stenografički zabilježio, da si tim načinom znamenitu ovu slavnost u svili potankostih i neprisutni predočiti mogu, a našim potomkom da se ona točno sačuva, kako i zbilja zaslužuje. S budućim 12. brojem ćemo mi izpuniti našu dužnost za ovaj tečaj. Nu ima još dosta p. n. ycj. predbrojnika, koji napram nam još nisu učinili svoju dužnost. Zato molimo liepo po zadnji put, da svojoj dužnosti svaki zadovolji, da nebude ni jednoj ni drugoj stranki nikakove neprilike! Administracija. Tiska C. Albrecht u Zagrebu. Prilog listu. <. ? -2 C ' O Jr/b x гг/,y / tfU/*- y/-w- >t“ O Ć'ĆL/ /iy /Г Л у Ох i‘‘ jT\ x( ' fl5L // Л- Vw_x6 6 —y7- -x« '~£-y.^£, j. i ^ ■ •*• ‘/j • Sl. /Ls -z 'Z 6~2- ^ J Z O ^ j e v. v* o e A ■' (/; F ■s tf 'Z /-<£.. ( г> >j*/^ C~-— <* ~ /v / *> ^ - У V ' '\—v Cf 4? *j/-J\-~- -V— --v/ ^ ^ t-/ // tf~ cVC ^ 4r cr *2 /** 4' V*'' a '2- ' /2?, € '"'? Ctr Z Uav (/) ~Jtiy Grlice. (Stanko Vraz.) h~ £/ % ht~lT, e s-' 6^ jJL * V- г 9? t/~-/c* A' t A, 9Г %,*'* jr e,tcyt f/c Л ј/ ptr> -z £- *'{'г&/?./цг's e/ _ Из —" / /* ?• & ^ ^ 9 < ŽU '( ) e^ ?e +c f— / ' - v/ / /. Safir. fJ. Krejčy.) <2 у лгУ-^#е тС _ ^c • J >£- -v,—У//^ /7. - ZA~ С.У wO У ' y/'V /i ' 0-^ >Ž? r/^ V - ' У 'Л ' 6/ r £ , J с/ *- //U* ^Лу/ /7 ^ - ^ о- > - /у> / 7” Л- cL ■^б 4 У* \.о t X- 6 /Ц с, - S /' 0 /L*~^ / fć- У/ /? (?У čjjj^ Jćlyr с. >^ЛР v'fć*/- '■—' /^л /z&f о '-U 4 ^ ž у VV ^ ^ ^ ^C-J^C.C^r’ č/?&?6 <~у / S V .. /7 // ' / «7 c/7 / /^А/ ^ ^У&~' '/£- -- ^ 1S ^V- /-d_ (/-<> o C''' 'P c? / C-u» *—<7 ** jLc^ J. лг^ 32^7 a/'V л/ A. ._ o- \ 7č!— .'VtT еУ7° ^ /V~ ^ A/ f O*- '' ^ /<2^ / /O J’ £ / У * ^ ^<5 '' ' -<- 9-° - e .✓/£/*. e zl -v-5 ' V5 ✓ />V '^-/£ S / Сч - ч_ A/ ^ 77^ Cl- /-W č> ^ a 2 ->^7/ Ć /»7 s ^ W J/^/ - Slovenske narodne poslovice. 'Sf Č> \/7 /'"*9.0 <-4" ^ - У ... ti —s A. °.jcy, y /• / C —J*1 y-9 \S O 'v_^ П V / г 4 cu- ^ _ ^-~o ^ег , /«✓* , ^ ) rl /c. / u - -v /7 '#• »-• 6.7- .A A j?, e A t-' O*/9 s A j ^ £y z ^ - z CVĆ... /V ^ / , y O f vtVr W" -OL^ чХ- 7 T-^<5 ~S ч^Т> — / 0 /* , /y ^— i' i/ {/ yi/ J* Jđ'. Kulturno-historične stvari • ;•? < f ,/ / ^ / л? ć\> Ms ЛУ s « .. i'L' гбс ^ j гу ^ n e 'KS в r?.. . -■> AA. (U/1 -