• 
RADIOLOG IA 
IUGOSLAVICA 
Anno 6 Decembar 1972 Fase. 4 
PROPRIETARIUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVAE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
BEOGRAD 
REDACTOR PRINCIP ALIS: 
M. MAGARAŠEVIC 
Radlol. Iugosl. UDK 1115.849 (05) (497.1) 



KONTRASTNA SREDSTVA 
iodamid 300 iodamid 380 
60% urotrast 75% 


l®I ... KRKA 
-tovarna farmacevtskih In kemlCnlh Izdelkov -Novo mesto 
KRKA 

o ­
o 
::C 
m 
s: ­
m 
en 
C, 
(n < ':r' 
< DI 
DI :::: 
-· ':r' 


C... C... J:J J:J en 
o o o o Q) ­
Q. C. < :::s :::s 
-C 
en 
o -¦ 
C C -C -C 
. . '7s" Q) Q) >< ® 
en 
o o Ol 
..., 
Q. C, C, 
Q. .-o 
:::s .-:::s N< 
::::r o ® ® --· o "S. -· o o 
en Q. 
::i 
ro Q. . F1l Ol 3 :::s :::s ..., 
..., 
'7s" C: o ::i ® ® (1) 
o rr 
1 o o ..., o ::i 
en ::i 1 -N Q. 
...... 
Ol ..., o o "O . (O 
o 
Ol o (1) 
"O Q. 
en en N ::i 
::i ...... en (JI (1) ::i CD ...... Ol en 
(O -· o -o( '7s" 
C o o 
::i en < ::::r 
o -o CD o 
< --=: ..=. 
(O en 
..., o o () _< C-. ...... '7s" 
. Q. ..., -o( (1) o 
..., 
. ::i 
(1) ...... F1l '7s" O,) o ...... 
::i o 1 ..., 
C 
-o 
o ::i ::i -en Ol 
o -
Ol en 
3 o en ..., ...... 
C '7s" Ol "O ::i 
..., ..., o en o 
(1) Ol o -CX> ::i 
...... en ::i (O 
..., ...... < o en 
..., 
(O oo < en en (O o (1) 
'7s" 
..., ::i ..., Q. 
..., C o Ol -en 
. N ...... 
3 < 
N Ol 
() 
C o 
C Ol ::i 




lodamide® 
BRACCO 
Najnovije i najbolje podnošljivo kontrastno sretstvo za angiografiju i intravenoznu pielografiju 
1 O DAMI DE-lnfusija 
metilglukaminska so jodamida za i. v. infuzionu urografiju 
IODAMIDE 300 
metilglukaminska so jodamida za i. v. urografiju i angiografiju 
IODAMIDE 380 
metilglukaminska i natrijeva so jodamida za angiografiju i i. v. urografiju 

e 
BRACCO 
INDUSTRIA CHIMICA S. p. A. MILANO ( ITALIA) 
Trgovsko podjetje z larobatorijskim in fotografskim materialom na debelo in drobno 


/t,e,,nt;.tcuil -f,o.to..ae 
uvoz -izvoz 
LJUBLJANA, Trg Revolucije 2 
nudi po konkurencnih cenah in veliki izbiri: 
APARATI, KEMIKALIJE, LABORATORIJSKA STEKLOVINA, LABORATORIJSKI PORCELAN, FILTER PAPIR, TERMOMETRI, AREOMETRI, LABORATORIJSKA PLASTIKA IN OSTALI LABORATORIJSKI MATERIAL FOTOGRAFSKO BLAGO 
KONTR AST NA SRE DSTV A OD SCHERI NGA POJA M U CITAVOM SVETU 
za oralnu holecistangiografiju 


BILOPTIN 
ampule i gotov pribor za infuziju 
za intravenoznu urografiju 
za sve vrste angiografija: 

UROVISON 
niska viskoznost 
koci visokog sadržaja joda 

NOV O: 
cista metilglukaminska so cliatrizoata za bolju poclnošljivost kod angiografija 
AN G I OB RA f IN 
za prikaz gastro-intestinalnog trakta oralnim putem ili pomocu klizme 


GASTRO GRAFI N 
za histerosalpingografiju, fistulografiju i za prikaz šupljina 

ENDOGRAFIN 
i vec poznati preparati 
BILIGRAFIN i U ROGRAFI N 
Za pojeclinosti kao što su sastav preparata, tehnika pregleda, kontra­
indikacije i doziranje stoje na raspoloženju naši prospekti. 

SCHERING AG BERLIN-BERGKAMEN 
... 

Z A G R E B 


RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
PROPRIETARIUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVAE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE 
BEOGRAD 
ANNO 6  DECEMBAR  
RENDGENDIAGNOSTIKA  
FASC. 4  1972  

Collegi um Redactorum 
M. Bašic, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. Curcic, Beograd -M. Dedic Novi Sad -V. Gvozdanovic, Zagreb -S. Hernja, Ljubljana -B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -Z. Merkaš, Beograd -J. Novak, Skopje -F. Petrov­cic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -M. Smokvina, Zagreb -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana 
Redactor principalis 
M. Magaraševic, Beograd 
Redactores 
I. Obrez, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -M. Prodan, Ljubljana -J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana 
Radiol. Iugosl. UDK 615.849 (05) (497.1) 
Lektor za srpskohrvatski jezile Stjepan NINKOVIC, Ljubljana 
Univerzalna decimalna ldasifikacija: prof. Sonja GOREC, Ljubljana 
Tajnica redakcije: Milica HARISCH, Ljubljana 
Izdavanje ovog broj casopisa potpomogle su sledece ustanove, instituti, zavodi, bolnice, preduzeca i organizacije: 
ALKALOID, Skopje BOSNALIJEK, Sarajevo BRACCO INDUSTRIA CHIMICA, Milano CILAG-CHEMIE, Schaffhausen ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš FERIMPORT, Zagreb FOTOKEMIKA, Zagreb GALENIKA, Beograd INTERIMPEX, Skopje (za ORWO, Berlin) KEMOSERVIS-FOTOMATERIAL, Ljubljana KRKA, Novo mesto KOCH & STERZEL, Essen KULTURNA SKUPNOST SLOVENIJE, Ljubljana ONKOLOŠKI INŠTITUT, Ljubljana PHILIPS, Eindhoven PLIVA, Zagreb RAZISKOVALNA SKUPNOST SLOVENIJE, Sklad Borisa Kidrica, Ljubljana 
(zajedno sa ostalim istraživackim zajednicam SFRJ) 
SCHERING A. G., Berlin 
SIEMENS, Erlangen 
VELEBIT, Zagreb 
SADRŽAJ 
Spužvasti bubreg (Petrovic, M.) 
Problem gastritisa (cicin-šain, š. i V. cicin-šain Marinšek) . . . . . . . 
Prilog ispitivanju retroperitonealnih sar­koma selektivnim angiografijama lum­balnih arterija (Ojdanic, Z. i M. Ma­
garaševiC 
Osteopoikilija (Petrovic, M.) . . . 
Iskustva u ispitivanju bilijarnog trakta 
sa n1cgluminskon1 soli jodoksan1idinskc 
kiseline B 10610 (Endobil) (Giintert, W., 
J. Kac! i I. Mihicic) . . . . . . 
Radiološka slika hondrokalcinoze (Pseuclogihta) (Kicevac-Miljkovic, A. 
B. Maksimovic) . . . . . . 

Slucaj luksacije humerusa kod dvogodiš. 
njeg dijeteta (Mates, I.) . . 
Slucaj gastrocluoclenitis pseudopoliposa (Gacina, M.) . . . . . . . . . . 
Osteopoikilija ispitana u jednoj obitclji (Ježek, L., R. Miculinic i P. Fanton) 
Renclgenološka slika f!egmonoznog gastri­tisa i linitis plastica kao reparatorni stadijum istog (Toclorovic, N. i A. Ran-kovic) . . . . 
Obavijcsti 

Erratun1 
TABLE OF CONTENTS 
Medullary sponge kidney (Petrovic, M.) 489 
The problem of gastritis (cicin-šain, š. 
505 ancl V. cicin-šain Marinšek) . . . . 505 
Selective lumbar augiography in evalua­tion of retroperitoneal sarcoma (Ojcla­nic, Z. and M. Magaraševic) 529 
529: ' 
i, 
Osteopoikilosis (Petrovic, M.) . . 543 543 
Our experience in the racliological di­agnosis of the biliary tract with Endo­bil (Giintert, W., J. Kacl and I. Miha­
549 cic) . . . . . . . . . . . . . . 549 
The radiographic characteristics of chon­drocalcinosis (Kicevac-Miljkovic, A. and 555 B. Maksimovic) . . . . . . . . . 555 
Luxation of the humorni heacl in a two 565 year old chilcl: case report (Mates, I.) . 565 
Polypous gastroduodenitis: case report 569 (Gacina, M.) . . . . . . . . . 569 
Osteopoikilosis in a family (Ježek, L., 
573 R. Miculinic and P. Fanton) . . . . 573 
Phlegn1onous gastritis and its reparatory 
phase-plastic lini tis (Toclorovic, N. and 579 
A.Rankovic) . . . . . . . . . . 579 
Announcements 585 
585 
590 Erratum ... 590 
SLUŽBA ZA RADIOLOGIJU MEDICINSKOG CENTRA U PULI 


SPUŽVASTIBUBREG 
Petrovic 1\1. 
UDK 616.61-056.7 
Karakte1°istika spužvasfog bubrega je šupljikava, spužvasta grada bubrežnih piramida. U medularnoj supstanci bubrega nalaze se brojne ma­lene šupljine, koje odgovaraju segmenta}nim pwširenjima sabirnih kana­lica bubrega. U bm šupljinama cesto se nalaze sitni konkrementi. Kora bubrega je normalna, sasvim poštedena promjena ,koje zahvacaju moždinu. 
Male ciste i cisticna proširenja sabirnih ,kanalica bubrega, uzgredno i bez pridavanja vecega znacaja prvi su opisali patološki anatomi; Beitzke 1908, Stammen 1913, Schaefer 1921 i Aschoff 1936. Jedan slucaj »cisticne degeneracije ograniceno skoro samo na bubrežne piramide« opisao je Giuizzetti 1934. Lenarduzzi je prvi opisao radiološku sliku spužvastog bu­brega i dao mu klinicko znacenje (»Reperto pielografico poco comune -dilatazione delle vie urinarie intrarenali« XII Raduno dei Radiologi Trive­neti, Rovigo 1938.). Cacchi i Ricci su 1948. prikazali »multiple cisticne pro­mjene bubrežnih piramida« u pet bolesnika, a u jednog od tih opisali su detaljne patološko-anatomske i histološke promjene. Oni su doveli u vezu radiološku sliku s patološko-anatomskim promjenama bolesti. 
Pored naziva spužvasti bubreg (Lenarduzzi, Cacohi, Ricci i dr.), tu po­sebnu vrstu displazije medularne supstance bubrega nazivaju i medularni spužvaisti bubreg (Di Sieno i Guareschi »Rene a spugna midollare«, Palu­binkas, Lindvall i dr. »Medulla:ry sponge kidney«). Fal'man, Collins, Mul­vaney i Niveau to oboljenje nazivaju cisticna bolest bubrežnih piramida (»Cystic disease of the renal pyramids«), a Vermooten kongentalno cisticno proširenje sabirnih kanalica bubrega (»Congenital cystic dilatation of the collecting tubules«). Pored spomenutih naziva tu malformaciju nazivaju još multiple ciste bubrega (Abeshouse), prekalicealna ektazija bubrežnih kanalica te renalna tubularna ektazija. 
Danas je opcenito prihvacen naziv spužvasti bubreg, ali ima još autora koji tu bolest radije nazivaju medularni spužvasti bubreg i tirne u samom nazivu nag1ašavaju da je patološko-ainatomski supstrat bolesti lokaliziran u medularnoj supstanci bubrega. 
Od 1949. objavljeno je niz vrsnih radova o spužvastem bubregu, medu kojlma .se ;posebno .sticu radovi Lena11duzzija, Cacchija te Ekstroma i sur. 
Radio!. lugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
490 Petrovic. 1\1. 
Zapažene radove s velikim brojem prikazanih bolesnika objavili su Reboul, Pelissier i Beltrando, Cacchi i Ricci, Palubinkas, Legergren i Lindvall, te Ekstrom i drugi. Od jugoslavenskih autora boljem poznavanju te bolesti pridonjeli su svojim radovima Petkovic, Vlatkovic i Ivanušin, Maricic i Oberiter te Boschi. O policisticko spužvastom bubregu, kao zasebnom kli­nickom entitetu izvjestili su Vlatkovic, Gvoz;danoV1ic, Uhlik i Damjanov. 
Patološko-anatomske promjene spužvastog bubrega proucavalo je niz autora medu kojima su se osobito istakli: Giuizzetti, Cacchi i Ricci, Smith i Graham, Gunter, Powell, Mulvaney i Collins, Dalla Bernardina i Rigoli, Dammerman, Alken, Sommer i Kling, Raso i sur., Ekstrom i drugi. 
Etiologija spužvastog bubrega nije razjašnjena, ali postoji nekoli:ko teorija koje pokušavaju objasniti porijeklo te bolesti. 
Prema Sanchez-Lukasu te Cacchi i Ricciju spužvasti bubreg je konge­nitalna malformacija displasticke prirode. Spužvasti bubreg nastaje u kas­nijem stadiju fetalncg razvoja zbog poremecaja organogeneze u podrucju nefragene mase ili u podrucju sabirnih kana:lica WclUovog kanala. Ti autcci ;;u zasnovali postavke na embriološkim radovima Kampmeiera, Mac Kenna i Lamberta. U prilog toj teoriji, koja ima najveci broj pristaša govori nalaz spužvastih bubrega u novorodencadi i sa,
svim male djece. 
Vermooten je postavio opstrukcionu teoriju, prema kojoj spužvasti bubrezi nastaju uslijed intrauterinog zacepljenja sabirnih kanalica krista­lima ura ta. Taloženje ura ta u bubrežnim kanalici<ma iza2iva njihovo sekun­darno proširenje, što se prema tom autoru kasnije u životu manifestira kao spužvasti bubreg. 
Gouygou smatra da je spužvasti bubreg stecena bolest i da nastaje usljed progresivne distrofije sabirnih kanalica bubrega. 
Patofoško-anatomski nalaz 
Spužvasti bubrezi imaju normalni oblik, ali su cesto malo povecam 1 nešto teži. Ponekad su režnjasto gradeni. Površina im je glatka, a cahura tanka i lako se skida. Na presjeku k,,
ortikalna supstanc::i ima n-ormalni iz­gled, a bubrežne piramide su blijede. U piramidama postoji manji ili veci broj šupljina razlicitog oblika i velicine, zbog cega imaju poroznu ili šup­ljikavu gradu. Šupljine u piramidama mogu biti vrlo malene, velicine gla­vice pribadace, te zrna bibera i graška, a samo iznimno vece. Oblik šup­ljina je razlicit, ima ih ovalnih, dugoljastih, vretenastih, okruglih, diverti­kularnih i nepravilnih. Male šupljine su brojnije, dok su vece rijede i cesto imaju nepravilan oblik, zbog toga što nastaju spajanjem više manjih šup­ljina. U šupljinama se cesto nalaze malene vapnene tvorbe (konkrementi kalcijevog trifosfata, urata i oksalata), kalcijev detritus i udn. Broj šup­ljina može biti razlicit. Može ih biti san10 nekoliko u jednoj ili više pira­mida uz samu papilu (parcijalni oblik spužvastog bubrega) ili su brojne i difuzno rasporedene u medularnoj supstanci. Kada sadrže mnogo šupljina bubrežne piramide poprimaju spužvasti izgled. Koru bubrega ne zahvacaju nikada te promjene, ali može biti reducirana. 
Histološki se razlikuju dvije vrste šupljina. Prva vrsta odgovara seg­mentalnim proširenjima sabirnih kanalica bubrega, a druga pravim cista­
Spužvasti bubreg 
Sl. l. i 2. Mikroskopske slike histoloških preparata spužvastih bubrega (prema Raso, M.: Urologija; 32: 22, 1959.). -Na Sl. l. prikazan je dugacki sabirni kanalic (a), koji je u distalnom dijelu proširen u obliku kaplje (c), a nakon toga utice u uvecu šupljinu (b). -Na Sl. 2 lijepo je prikazano veliko pseudo-divertikularno proširenje (d) jednog sabirnog kanalica (a) 
ma ili malim nepravilnim šupljinama, koje su nastale spajanjem nekoliko manjih cisti. 
Najbrojnije su ovalne, dugoljaste, kapljaste ,vretenaste ili pseudodiver­tikularne šupljine, koje pretstavljaju segmentalna proširenja sabirnih ka­nalica bubrega (sl. 1 i 2). Te šupljine su obložene cilindricnim ili mnogo­s1ojnim plocastim epitelom (Cacchi i Ricci), druge oblaže niski kubicni epi­tel (Raso i sur.), odnosno niski jednoslojni cilindricni ili prelazni epitel (Ekstrcim i sur. te Dalla Bernardina i Rigoli). Ta vrsta šupljina je vezana na ekskretorni sistem bubrega, što pri urografiji omogucava radiološku dijagnozu bolesti. Prema Dalla Berna11dina i Rigoliju šupljine u pirami­dama komuniciraju s cašicama samo preko uskog voda. Gunter smatra da postoje široke komunikacije izmedu šupljina smještenih u prepapilarnom 
492 PetroviC. M. 
Sl. 3. Pregledna snunKa bubrega bolesnilrn sa spužvastim bubrezima. U podrucju obaju bubrega vide se brojne anorganske sjenke razlicitog oblika i velicine, a neke od tih su vece od zrna bibera. Te sjenke su smještene u podrucju koje odgovara medularnoj supstanci bubrega, dok ih nema u samoj periferiji (kori) niti u podrucju hilusa 
dijelu bubrežnih piramida i cašica, dok Raso i sur. tvrde da i one šupljine koje su lokalizirane u neposrednoj blizini cašica povezuje duži vod, koji tek nakon vijugavog toka utice u cašicu. 
Druga vrsta šupljina je znatno rijeda. To su male ciste obložene jedno­slojnim plocastim ili niskim cilindricnim epitelom, koji je cesto atrofican. One ,nisu vezane na ekskreto,rni 1sistem bubrega, a nekad se po koja takva cista nade i ukori bubrega. Ispunjene su žuckastom illi hemoragicnom teku­cinom, odnosno nekom homogenom masom. Izmedu šupljina nalazi se rahlo vezivno tkivo, stanicni elementi i upalna žarišta. 
Radiološka dijagnostika spužvastog bubrega osniva se na preglednoj snrmci abdomena, na inrtravenskoj i infuzicnoj urografiji, na tomogramima u toku urografije i retrogradnoj urografiji. U dopunske pretrage spadaju klinicke i laboratorijske pretrage, scintigrafija i biopsija bubrega. 
Nalaz na pregled.noj snimci abdomena ovisan je o t:)me da li po:otoje konkrementi, o njihovoj velicini i broju. Sjene bubrega su normlane veli­cine ili umjetno povecane. U tipicnim slucajevima vide se u podrucju bu­brega anorganske sjenke velicine glavice pr.ibadace, zrna bibera ili ne:§to vece (sl. 3, 4 i 5). Konkrementi mogu bi-ti razlicito rasporodeni, ali se uvijek projiciraju u podrucje bubrežnih piramida, a na.laze se unutar prošireoja sabirnih kanalica bubrega. Konkremenata nema u kori bubrega, ali se ponekad mogu naci u cašicama, nakapnici ili u mokracovodu. Obicno su mali, brojni i obostrano zastupljeni, a nalaze se u piramidama periferno od cašica. Katkada se javljaju u grupicama uz jednu ili više cašica. Samo iznimno su veliki i mnogobrojni. U ekstremno rijetkim slucajevima mogu biti vrlo brojni i toliko veliki da zahvacaju skoro citavi bubreg (»mra­mcrni bubrezi«). 
Spužvasti bubreg 
Sl. 4. Pregledna snimka bubrega. U podrucju obaju bubr26a vid2 se broj:,e anorganske sjenke, koje odgovaraju konkrementima u sabirnim kanalicima bubrega u bolesnika sa spužvastim bubrezima 
Sl. 5 a i b. Snimke desnog bubrega dvaju bolesnika sa spužvastim bubrezima. U oba bole3nika vide se brojne intenzivne anorganske sjenke u podrucju desnog bubrega. Te sjenke su razlicitog oblika i velicine, od kojih neke su velike poput zrna bibera, dok pojedine dostižu velicinu manjeg zrna graška 
Petrovic, M. 
Urografija je metoda izbora u dijagnostici spužvastih bubrega. Vec na prvoj snimci nakan ubrizgavanja kontrastnog sredstva vide ,se blijede kon­trastne sjenke vretenastog, ovalnog, dugoljastog ili nepravilnog oblika u prepapilarnom dijelu bubrežnih piramida. Na kasnijim snimkama te sjen­ke postaju intenzivnije i jasnije pr1kazane. Najbolji prikaz postiže se in­fuzionom urografijom (sl. 6). 
Oblik, velicina i broj kontrastnih sjenki zavisan je o morfološkim pro­mjenama sabirnih kanalica bubrega. U toku urografije ispune se kontra­stom proširenja sabirnih kanalica bubrega, što se na snimci manifestira u obliku kontrastnih sjenki smještenih periferno uz cašice (sl. 6, 7 i 9). Iz­raziti polimorfizam patološko-anatomskog supstrata uvjetuje raznovrsnost rendgensko.g nalaza pri urografiji. 
U proširenjima sabirnih kanalica bubrega nalaze se kontratni urin i konkrementi, koji .kad su dovoljno veliki vitle se kao intenzivnije sjenke okružene kontrastnim sredstvom. Tu pojavu je opisao Gilnter i nazvao ju perifernom ,sjenoim (znak ,,haloa"). Nakan urografije kontrast zao:staje u šupljinama krace ili dulje vrijeme. U jednog našeg bolesnika zaostajao je preko tri sata, a u trojJce drugih bolesnika više od jednog sata po završetku urografije (sl. 8). To zivisi o ,strupnju dHatacije sabirnih kanalica, o sta­nju sfinktera papile, o velicini konkremenata i o komplikacijama koje prate bolest. 
Nalaz je obicno obostran, ali ne mora biti simetrican, a na polovima promjene su cesto izraženije. Na temelju raznolikosti rendgenske slike pri urografiji opisano je više vrsta spužvastog bubrega. Di Sieno i Guareschi naslikuju slj edece oblike: 
l. sliku lepeze, zbog proširenja sabirnih kanalica bubrega; 
2, kite cvijeca, koja nastaje usljed proširenja sabirnih kanalica i pri­sustva pseudocisticnih šupljina; 
3. 
sliku grozda, gdje prevladavaju jednolicne okrugle šupljine i 

4. 
mozaika, koji nastaje zbog prisustva šupljina razlicitog oblika i veli­cine u bubrežnim piramidama. 


Lenarduzzi je opisao spužvasti bubreg koji slici plodu duda, kruni i rozeti, a Lhez je nalaz pri urografiji usporedio s plamenima svijece. Prema tim autorima na urogramima spužvastih bubrega vitle se male kontra:stne sjenke u bubrežnim piramidama, pretežno uz rubove cašica, koje slice dudu, kruni, rozeti ili plamenu svijece. 
Polimorfizam kontrastnih sjena u toku urografije je bitna karakteri­stika spužvastog bubrega. U istog bolesnika mogu se naci sjene raznog oblika (prugaste, mrljaste, dugoljaste i ovalne sjenke). Cisti oblici s isto­vrsnim ili vrlo rsli:cn1m kontrastnim sjenkama u prepapilannom dijelu bu­brežnih piramida su rijetki. Najcešci oblici spužvastih bubrega su sljede­ci (sl. 9 i 10): 
a) 
slika poput kite cvijeca (Cacchi i Ricci), 

b) 
grozda (Cacchi, Di Sieno i Guareschi), 

c) 
slika plamena svijece (Lhez), 

d) 
duda, 

e) 
krune i 

f) 
rozete (Lenarduzzi). 


Spužvasti bubreg 
Sl. 6. Infuzioni urogram u bolesnika sa spužvastim bubrezima. Uz sve cašice obaju bubrega vide se brojne kontrastne sjenke razlicitog oblika i velicine, koje odgovaraju kontrastnom sredstvu u sabirnim kanalicima i njihovim prošire­njima. U kontrastnim sjenama naziru se intenzivnije sjenke (konkrementi), koje okružuje kontrastno sredstvo. Na polovima su promjene izraženije 
Sl. 7. Intravenske urografija. Obostrano oko cašica vide se brojne mrljaste i progaste kontrastne sjenke, koje odgovaraju kontrastnom sredstvu u razno­vrsnim proširenjima sabirnih kanalica bubrega. Kao na Sl. 6 nalaz je tipican 
za razvijeni oblik spužvastih bubrega 
496 Petrovic, M. 
Nekad ,su od znatne ikoristi in nefrofomogrami ·u toku urografije. Vrs­nim slojevnim snimkama :mogu se bolje pr,ikazati i tacmije lokalizirati poje­dinosti, što omogucava potpunije proucavanje bolesti. Tomogrami u toku urografije su važni za utvrdivanje morfoloških i .topografskih promjena te za otkrivanje pocetnih oblilka spužvastih bubrega. To osobito vrijedi za bolesnike koji nisu dobro pripremljeni za pretragu. 
Retrogradna urografija je od sekundarne važnosti u dijagnostici spuž­vastih bubrega. U normalnim uvjetima sfinkteri papilarnih ušca ne dozvo­ljavaju retrogradno punjenje, refluks kontrasta iz cašica u sabirne kana­lic'.:2. Ubrizgavanjem kontra:sta pri nešto vecem tlaku injiciraju se samo neki kanalici i dio šupljina u bubrežnim piramidama. Kada postoji lezija sfinktera ili uzura papile, kao posljedica upalnih komplikacija puni se više sabirnih kanalica i šupljina u njihovom toku. Tako prikazane dilatacije sa­birnih kanalica su intenzivno opacificirane i jasno ocrtane, ali usporedu­juci s intravenskom ili infuzionom urografijom broj prikazanih šupljina je obicno znatno manji. 
Pri aortografiji ili selek,tivnoj renalnoj arteriografiji u bolesnika sa spužvastim bubregom na bubrežnim arterijama i njihovim ograincima ne postoji karakteristicnih promjena za tu bolest. Niti pri scintigrafiji ne na­lazi se tipicnih promjena. Samo kada postoje vece skupine šupljina opažaju se zone hipokaptacije u medularnoj supstanci, što nije patognomonicno za tu bolest. 
Nalaz u bolesnika sa spužvastim bll!bregom može biti i godinama ne­promjenjen, stacionaran. U nekih bolesnika vida se laka pr.
ogresija, koja može ici u skokovima iza komplikacija (upale, litijaze itd.). Treba napo­menuti da je narav bolesti benigna, tok kronican, a progresija spora. 
Kada su opisane promjene lokalizirane na manjem podrucju jednog ili obaju bubrega, a zahvacaju jednu ili nekoliko piramida govori se o parci­jalnom spužvastom bubregu. Šupljine u piramidama mogu sliciti ma koji­ma od opi,
sanih, ali su ogranicene na manje podrucje .sl. 11). 
Na vrsnim urogramima bez kompresije uretera i na tomogramima u toku urografije ponekad se vide nježne prugaste i po koja mrljasta kon­trastna sjenka, koje konvergiraju prema cašici. Te sjenke nisu potpuno iste, vec pored prugastih postoji ,po koja mrljasta, ovalna ili dugoljasta kon­trastna sjenka. Histološki te promjene odgovaraj,u proširenjima sabirnih kanalica bubrega, tj. pocetnim displasti,
cld,m promjenama tubula, što od­govara pocetnom obliku spužvastog bU1brega. Z.bog pot,punijeg prikaza navesti cu razlike .izmedu pocetnog oblika spužvastog bubrega, <tubularne staze i refluksa. 
Pocetni obHk spužvastog bubrega karnkteriziraju nejednolike nježne sjenke u prepapilannom dirjelu bubrežnih piramida, koje se pojavljuju u toku urngrafije bez kompresije uretera. Neke od tih prugastih sjenki su mjestimicno proširene, a uz to postoji i po koja dugoljasta, mrljasta ili ovalna kontrastna ,sjenka. Postavi li se k·ompresij,a te sjenke ,postaju obic­no bolje vidljive, ali se bnoj sjenki ne povecava, a ostaju prikazane i na­kon otpuštanja kompresije. 
Tubularna staza pojavljuje se u toku urografije s komprnsijom u,re­tera. Produženjem kompresije postaje bolje vidljiva. Sjenke tubularne staze lepeze usmjerena prema cašici. Pri otpuštanju kompresije smanji se endo­
Spužvasti bubreg 
Sl. 8 a. Intravenska urografija. Snimka izvršena 30 min. nakon ubrizgavanja kontrastnog sredstva. Nalaz je karakteristican za spužvaste bubrege 
Sl. 8 b. Snimka istog bolesnika izvršena dva sata nakon završetka urografije. Arhitektonika bubrežnih piramida je izrazito promjenjena. Obostrano se vide brojne sjenke razlicitog oblika i velicine, koje odgovaraju proširenjima sabirnih kanalica bubrega, kojima kontrast zaostaje dugo po završetku urografije 
498 Petrovic, M. 
d 
d 


{.;_ 
e 
. 
r .-
Sl. 9 b. Shematski prikaz najcešcih oblika spužvastih bubrega (prema Cacchi, R.: Il rene a spugna; 123, 1959.). -a) Slika poput cvijeca, b) grozda, c) plamena svijece, d) duda, e) krune i f) rozete 
Sl. 9 b. Shematski prikaz spužvastog bubrega 
su nježne, prugaste i jednolicne, smještene su u vršku piramide i u obliku pelvi:cni pritisa:k i zlbog rtoga nestaju »zrakaste« sjenke t·ubula>rne staze. 
1
Refluks kontrasta nastaje pri retrogradnoj urografiji, kada se kon­trastno sredstv,o ubrizga pod nešto vecim tlakom. Kada tlak retrogradno inj,iciranog kontrasta nadvlada tlak papilarnih sfinktera, dolazi do pi•jelo­tubularnog refluk,sa d. opacifikacije saibirnih kanalica. Sjenke pije[otubu­larnog refluksa su jednolicne, .prugaste, ali dasta intenzivne, a slice cetki (Vespignani), kicici ili p.iramidi ,cija je baza okrenuta prema per.iferiji bubrega. 
Pijelointersticijalni refluks nastaje usljed prodiranja kontra,stnog sredstva u bubrežni internticij kroz laceracije forniksa cašica. Zbog toga nastaju sjene nblika zareza, mrlja ili ,pruga, koje su ponekada zrakasto rasporedene oko cašica. Dode li do vecih laceracija forniksa sjene intersti­cijalnog refluksa su šire, duže, tor,tuozne ili nepravi11Ile. Ponekad se mogu širiti do subkapsularnog prostora. Pijelointersticijalni i pijelotubularni re­fluksi su cesto udruženi. 
Druge vrste refluksa (pijelovenozni 1i ltmfaticni) ne stva:raju c!Mereci­
1j alno dij agnostickih teškoca. Neki autori i piramidalnu cistu ubrajaju u ,posebni oblik spužvastog bubrega. To je okrugla šupljina promjera tri do pet mm, smještena u bu­bi·ežnoj piramidi blizu male, normalno oblikovane cašice, koja se pri,.azuje u toku urografije. Rubovi piramidalne ciste nisu sasvim oštri, zbog toga 
Spužvasti bubreg 
Sl. 11. Pregledna snimka bubrega_ Nefrokalcinoza desnog bubrega. Desni bubreg je malen (promjera 7,8 X 3,4 cm) i gusto prožet kalcijevim solima. Stanje nakon lijevostrane nefrektomije (lrnja je izvršena 1969., kada je utvrdeno da istaložene soli u bubrežnom parenhimu odgovaraju kalcijevom oksalatu). Od tada se bolesnici dva puta tjedno vrši hemodijaliza 
što se na njih pro.11c1raju prošireni sa:bkni kanalici koji sadrže kontrast. Nalazi 1se sama ili uz ostale radiološke karaktedstike spužvastih bubrega. Piramidalnu cistu s cašicom spaja uski vod. Pri retrogradnoj urografiji ne prikazuje se ni cista ni vod koji ju spaja s cašicom. 
Diferencijalna dijagnostika 
Pri postavljanju dijagnoze spužvastog bubrega, treba diferencijalno dijagnosticki uzeti u razmatranje sljedeca obolenja: tuberkulozu bubrega, nekrotizirajuci papilitis, nefrakalcinozu, multiple divertikile cašica, pijelo­gene ciste, tubularnu stazu, pijetubularni i ,pijelointersticijalni refluks te neke oblike kalkuloze. 
Spužvasti bubrezi mogu se zamijeniti s nekim oblicima tuberkuloze bubrega. Diferencijalno dijagnosticke teškoce javljaju se u slucajevima kada postoji više manjih kaverni u bubrežnom parenhimu uz cašice, u kojima se mogu taložiti kalcijeve soli. 
Kod spužvastog bubrega konkrementi su maleni i brojni, smješteni u proširenjima saibirnih kanalica bubrega. Kalciriilrncije ko::l tuberkuloze bu­1brega obicno su vece i nepravilne, lokalizirane uz jednu ili nekoliko cašica. Kalcificirana žarišta milijarne tuberkuloze nalaze se pretežno u kori bu­brega. Zavisno od stadija bolesti i patološko-anatomskih promjena pri in­travenskoj urografiji nalaze se razlicite slike bolesti (uzure, deformacije i amputacija cašica te stvaranje kaverni). U toku urografije kaverne se pune retrogradno iz pijelona. Proširenja sabirnih kanalica u bolesnika sa spuž­vastim bubrezima prikažu se prije od cašica i pijelona. Tuberkulozu bu­brega karakteri2lira promjenjivost procesa, a spužvasti bubreg stacionar­nost. Nalaz mycobacterium tuberculosae u mokraci i pozitivni biološki po­kus su definitivna potvrda dijagnozi. 
2\"' 
500 Petrovic. M. 
Slika 12 a i b 
Nekrotizirajuci papilitis (papiHitis necroticans) može se lahko zamjeniti sa ,sipužvaistim buibregom, pogotovo kaida je lokaliziran u vršcima ibubrežnih piramida. Patološko-anatomski supstrat te bolesti je• ishemicna nekroza, sekvestracija i eliminacija nekroticnog tkiva usljed cega nastaju šupljine. 
Razlikuju se dvije vrste nekrotizirajuceg papilitisa: a) medularna for­ma, koja zahvaca bubrežne piramide a štedi koru i Bertinijeve stupove i 
b) papilarna i1i cinkumskriptna forma koja zahvaca samu papilu. 
U toku bolesti nekroticna zona biva sekvestrirana i odbacena, a na tom mjestu se stvori šupljina. Odbaceno nekroticno tkivo vlada se kao strano tijelo, koje u toku eliminacije može izazvati raznovrsnu klinicku i ra,diološku sliku. 
Kod nekrotizirajuceg papilitisa obicno postaji samo jedna veca, okru­gla iH ovalna šupljina u bubrežnoj piramidi. U njima se mogu taložiti kalcijeve soli i stvarati konkrementi, a u toku urografije se prikažu te 
Spužvasti bubrcg 
Sl. 12 a, b i c. Pregledna snimka, intravenska urografija i slojevna snimka u toku urografije u bolesnika sa spužvastim bubrezima. Na preglednoj snimci vide se brojne anorganske sjenke u podrucju obaju bubrega. Pojedine dostižu velicinu manjeg zrna graška. Na snimci pri intravenskoj urografiji (b), a još bolje na tomogramu u toku urografije (c) su prikazane raznovrsne mrljaste i prugaste kontrastne sjenke periferno od bubrežnih cašica. Nalaz je tipican za razvijeni oblik spužvastih bubrega 
šupljine. U nekrotizirajuceg papilitisa postoje ponekad sitne rubne ulce­racije cašica, što im daje nazubljen izgled. 
Pažljivim promatranjem cijelokupne slike i detalja (oblika, velicine, broja i lokalizacije šupljina, izgleda cašica i evolucije procesa) omogucuje nam postavljanje tacne dijagnoze. 
I neke vrste nefrokalcinoze mogu stvarati izrazite diferencijalno dijag­nosticke teškoce. Pod nefrokalcinozom podrazumijeva se difuzno taloženje kalcijevih soli u bubrežnom parenhimu i u bubrežnim kanalicima, koje je vidljivo na rendgenskoj snimci. 
Nefrokalcinozu mogu izazvati razni etiološki faktori (primarni hiper­paratiroidizam, Lightwood-Albrihtova hi,perkalcemicna acidoza, M. Paget, Milkmannov sindrom, osteoHticke metastaze, multi:pli mijelom, dugotrajne irnobilizacije, sarkoidoza, kronicni pijelonefritisi i glomerulonefrittsi, pri­marna hiperoksalurija, hipervitaminoza D, idiopatske nefrokalcinoze itd.). 
S radiološkog stanovišta razlikuju se tri vrste nefrokalcinoze. Prva u kojoj su taloženja kalcijevih soli ogranicena samo na bubrežne piramide. Druga vrsta je rijeda, a kalcijeve soli se talože difuzno u ci,tavom bubrež­nom parenhimu (Sl. 11). Trecu vrstu karakterizira taloženje kalcijevih soli pretežno u kori bubrega. 
Kod nefrokalcinoze konkrementi najcešce su sitni (sl. 11), izrazito brojni i jednolicno rasporedeni. Pored toga cesto se nalazi i po koja grupa intenzivnijih sjenki i vecih konkremenata. Nekada se i kod nefrokalcino­ze vitle veliki i brojni konkrementi. 
Najvece diferencijalno dijagnosticke teškoce stvara prva forma nefro kalcinoze, kod koje su konkrementi lokalizirani u bubrežnim piramidama, a pogotovo kad su uz konkremente prisutne i šupljine. Te šupljine nastaju 
502 Petrovic, M. 
sekundarno. Konkrementi u tubulima dovode do staze mokrace, koja iza­ziva prošiirenje tubula iznad njih. 
Konkrementi u nefrokalcinoze su vecinom maleni i vrlo brojni te ne poštuju striktno kortiko-medularnu granicu (niti u trece vrste), što je ka­rakteristicno za spužvaste bubrege. Pored radiološke obrade u dijagnosticki nesigurnim slucajevima potrebna je kompletna klinicka i laboratorijska obrada bolesnika (uz poseban osvrt na metabolizam kalcija i fosfora, na vrijednosti tih elemenata u krvi i mokraci ,scintigrafija paratiroidnih žli­jezda, radiološki pregled kostura itd.). 
Divertikli cašica obiicno ne stvaraju ,posebnih dijagnostickih teškoca. To su multLpla divertiikularna ispupcenja jedne ili nekoltko cašica, koja mogu sliciti nekim oblicima spužvastog bubrega. Divertikli cašica su late­ralno oštro ograniceni, a u bubrežnim piramidama ne postoje promjene slicne onima kod spužvastih bubrega. U dijagnosticki dvojbenim slucaje­vima indicirane su kose snimke i tomogrami u toku urografije te retro­gradna urografija. Veca slicnost se nalazi u šematskim prikazima nego li na snimkama pri urografiji. 
Pijelogena cista je okrugla ili suzi slicna šupljina smještena u bubrež­noj piramidi. U nju radijalno uticu sabirni kanalici, a s cašicom ju spaja tanki vod. U toku intravenske, infuzione i retrogradne urografije prikaže se kao oštro ogranicena šupljina lokalizirana blizu cašice s kojom ju pove­zuje uski vod. Obicno je veca od piramidalne ciste, a cašica uz koju prileži je cesto hipoplasticna. 
Diferencijalno dijagnosticki dolaze u obzir i male apscesne šupljine te parazitarne ciste, koje komuniciraju s ekskretornim putovima. Neke vrste kalkulnze takoder mogu stvarati stan.ovite dijagnosticke poteškoce. To oso­bito kada postoji više malenih konkremenata u cašicama uz prisustvo upal­nih komplikacija. 
Tubularna staza, pijelotubularni i pijelointersticijalni refluks su pret­hodno spomenuti. 
Kratki prikaz naših bolesnika 
Od pocetka 1966. do kraja 1970. u Službi za radiologiju Medicinskog centra u Puli i u toku 1971. u Gradskoj bolnici u Luganu (Ospedale Civico di Lugano, Svicarska) obradena su cetrnaestorica bolesnika sa E:ipužvastim bubrezima. Od tih trojica u Luganu su bila prethodno pregledana. Svi naši bolesnici bili su muškarci. U vrijeme dijagnosticiranja dvojica su bila u trecem desetljecu (22. i 26. godina), a svi ostali u cetvrtom i petom. 
Kod jedanaestorice naših bolesnika našli smo konkremente. Kod tro­jice pojedini ,konkrementi bili su veliki poput zrna bibera i nešto veci, a kod svih ostalih manji. Kod dvojice nadeni su sasvim sitni konkrementi (poput glavice pribadace) i malobrojni. Kod svih naših bolesnika konkre­menti su bili obostrano zastupljeni. Kod trojice bolesnika nisu nadeni kon­krementi. 
Pri urografiji kod osmorice bolesnika nadene su izrazite promjene, koje su tipicne za razvijeni difuzni oblik spužvastog bubrega. Kod trnjice bolesnika našli smo srednje izražene dilatacije sabirnih kanalica, s malim ovalnim, dugoljastim i mrljastim sjenkama u bubrežnim piramidama uz 
Spužvasti bubreg 
cašice. Kod preostale trojice bolesni1ka prornjene su bile oskudne, ali su bili prisutni svi elementi tiipicni za pocetni oblik spužvastih bubrega. Dvaput je dijagnosticirana piramidalna cista. 
Najcešci kli,nicki simptomi bile su dizuricne ·tegobe, neodredeni bolovi u slabinama, hematurija, napadi buibrežnih kolika i upale mokracnih pu­teva. Jedan bolesnik je imao ukupno dvanaest napada bubrežnih kolika, a drugi sedam napada. Zbcg nastanka akutne hidronefroze u toku izluci:va­nj a kamenaca izvršena je kod trojice bolesnika ureterolitotomija, a ekstrak­cija karnenaca tri puta. Jedan bolesnik je egzi:tirao u toku 1970. (ad Ca bronha). Od upalnih komplikacija naj•cešce su bile cistitis i pijelonefritis. 


Zakljucak 
Spužvasti bubrezi su rijetka bolest displasticke prirode, koju karak­teriziraju raznovrsna segmentalna proširenja sabirnih kanalica bubrega, što medularnoj supstanci daje spužvast izgled. U takvim šupljinama vrlo cesto se talože kalcijeve soli i stvaraju konkrementi, koji su obicno ma­leni, •brojni i obostrano zastupljeni. 
Kora bubrega je normalna ili malo reducirana. U njoj nema konkre­menata niti šupljina, osim po koja mala cista koja ne komunicira s ekskre­tornim sistemom bubrega. 
ŠU!pljine u .s,pužvastim bUlbrezima, kao sastavni dio ek,skretorn1og si­
,stema Qsegmentaln2 dilatacije saibirnih kanalica bubrega) pokažu se u toku urografije u vidu prugastih, ovalnih i mrljastih sjenki smještenih u bu­brežnim piramidama uz cašice. Urografija je metoda izbora u dijagnostici spužvastih bubrega. Male ciste koje nisu u vezi s ekskretornim sistemom bubrega za ži­vota mogu se dijagnosticirati na osnovu indirektnih rendgenskih znakova ili biopsijom bubrega. Po prirodi bolest je dobro6udna, ucestalost rijetka, a razvoj i progresija spor.i. Funkcija bubrega je ocuvana u koliko nema cestih i težih kompli­kaciija. Najcešce komplikacije su bubrežne kolike, upale (pijelonefritis) i hematurija. U toku eliminacije konkrementi se mogu naci u ma kojem dijelu kanalnog sistema ili u mokracovodima te uz kolike i hematuriju mogu izazvati i druge komplikacije (hidronefrozu itd.). 

Sadržaj 
Ukratko je pr1kazan historijat i neke teorije o nastanku spužvastih bubrega te ,patološko-anatomske i histološke promjene 1bolesti. Obradom i pracenjem naših cetrnaest bolesnika te proucavanjem dostupne literature, a narocita rendgenskih karakteristika priikazana je radiološka slika spuž­vastih bubrega, diferencijalna dijagnostika i spomenute su najcešce kom­plikacije koje prate bolest. 
Summary 
Some theories about the m2chanisms of dcvelopment of the medullary sponge kidney as well as patho-anatomical and histological characteristics of the disease are exposed. Fourteen patients were evaluated radioolgically and 
504 Petrovic. M. 
followed up cliincally. On the basis of own experiences and collected data from the literature, the radiological characteristics of the medullary sponge kidney are described. The differential-diagnostic possibilities and common com­plications of the disease are mentioned. 
Literatura 
l. Abeshouse, B. S. i Abeshouse, G. A.: J. Ural., Baltimore, 84:252, 1950. 
2. 
Alken, G. E., Sommer, F. i Kling: Ztschr. f. Ural., 44:569, 1961. 

3. 
Balestra, G. i Delpina, B.: Rad. Med., 42 :745, 1956. 

4. 
Birarelli, B.: Riv. di Radiol., 1 :2, 1961. 

5. 
Brancadora, P. i Cavallo, F.: Rad. Prat., 16 :551, 1966. 

6. 
Boschi, S.: lij. Vij., 89 :841, 1967. 

7. 
Cacchi, R. i Ricci, V.: J. Urol. Paris, 55 :479, 1949. 

8. 
Cacchi, R.: Il rene a spugna, Capelli, Bologna, 1960. 

9. 
Claus, H. G.: Fortschr. Rontgenstr., 99 :298, 1963. 

10. 
Cirla, A.: Rad. Med., 50 :497, 1964. 

11. 
Dalla Berna,rdina. L. i Rigali, E.: Riv. Ant. Pal. One., 13:5, 1957. 

12. 
Dalla Be1111ardina: L.: Quadr. Radiol., 28:63, 1963. 

13. 
Dammerman, H. T.: Ztschr. f. Ural., 44 :230, 1951. 

14. 
Di Sieno, A. i Guareschi, B.: Rad. Med., 42:167, 1956. 

15. 
Di Sieno, A. i Guareschi, B.: Giorn. Clin. Med., 38 :71, 1957. 

16. 
Ekstrom, T., Engfeld, B., Lagergren, L. i Lindvall, N.: Medullary sponge kidney, Alquist and Wiksell, Stockholm-Uppsala, 1959. 

17. 
Emmeth, L. J.: Clinical Uragraphy, W. B. Saunders Company, 1971. 

18. 
Farman, F.: IX Cystic Disease of the Renal Pyramids, Encyclopedia of Urology, VII/1, Malformations, Springer Verlag, Berlin-Heidelberg-New York, 1968. 

19. 
Fleischner, F., Bellman, S. i Henkler, E. M.: Radiology, 74 :567, 1960. 

20. 
Giuizzetti, P.: Anatomia patologica, Tip. Cooperativa, Parma, 1934. 

21. 
Gilnter, G. W.: Ztschr. f. Urol., 33 :29, 1950. 

22. 
Lenarduzzi, G.: Rad. Med., 26 :346, 1939. i 26 :884, 1939. 

23. 
Lenarduzzi, G.: Rad. Med., 34 :564, 1948. 

24. 
Lenarduzzi, G.: Rad. Med., 35 :992, 1949. 

25. 
Lenarduzzi, G.: An. Med., 2 :31, 1958. 

26. 
Lenarduzzi, G., Dalla Bernardina, L. i Rigali, E.: An. Med., 2 :135, 1958. 

27. 
Lhez, A.: J. Urol., 60 :575, 1954. 

28. 
Lindvall, N.: Acta Radiol., 51 :193, 1959. 

29. 
Lagergren, C. i Lindvall, N.: Am. J. Rontgenol., 8:153, 1952. 

30. 
Maitre, C., Lefebvre, J. i Sauverain, J.: Ann. Radiol., 4:887, 1961. 

31. 
Maricic, ž. i Oberi ter, B.: Anali Bolnice »Dr. M. Stojanovic«, 3 :454, 1964. 

32. 
Murphy, W. K., Palubinkas, A. J. i Smith, D. R.: J. Ural. 85:866, 1961. 

33. 
Mortensen, J. D. i Emmeth, L. J.: Am. J. Urol., 71 :398, 1954. 

34. 
Mulvaney, W. P. i Collins, W. T.: J. Ural., 75 :776, 1956. 

35. 
Neveu, J.: J. Ural., 56:564, 1950. 

36. 
Me. Kenna, C. M. i Kampmeyer, O. F.: J. Ural., 32 :37, 1934. ;37. Palubinkas, A. J.: Radiology, 76 :991, 1961. 


38. 
Petkovic, S.: J. Ural. Paris, 58 :425, 1952. 

39. 
Raso, M., Giarelli, L. i Agostini, B.: Uralogia, 26 :17, 1959. suppl. 9. 

40. 
Reboul, G., Pelissier, M. i Beltraindo, M.: J. Radiol. 39 :795, 1958. 

41. 
Smith, C. H. i Graham, J. B.: Am. J. D. Child. 69:369, 1945. 42. Turano, L.: Strahl., 131 :160, 1966. 


43. 
Vermooten, V.: Yale J. Biol. Med., 23 :450, 1951. 

44. 
Vespignani, L.: An. Rad. Diagn., 31 :276, 1958. 

45. 
Vlatkovic, G. i Ivanušin, J.: Pedijatricka sekcija, 1954. 

46. 
Vlatkovic, G., Gvozdanovic, V., Uhlih, Z. i Damjanov, I.: Lij. Vij., 93 :549, 1971. 


Adresa avtora: Dr. M. Petrovic, Služba za radiologiju, Medicinski centar, Pula. 
ZAVOD ZA RADIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU 

PROBLEM GASTRITISA 
Cicin-Šain, š., V. Cicin-Šain-Marinšek 
UDK 616.3:3-002 
Uvod 
Termin »gastritis« ord kako je po pryii ,put uveden u medicinsku 
,lite­raturu od '1728 godine pa ,do danas, dožiivLo je niz ,promjena kako 
Stahl-a uapitanju etiologije, definicije, klasifikacije, tako i diagnostike.a
Netom šito 'je Broussiais kao glavni kirurg Napoleon..:ove vojske objavioaradove o gastritisu na osnovu promatranja želucane sluznice kod poginulih vojnika ,on je ·doživio oštru kriitiku od Cariswell-a 1koji kaže ,da su ta zarpa­žanja posve kriva, jer su se temeljila na promjenama koje nastaju agonal­nim i post mortalnim procesima. Zbog toga ,razloga termin »gastritis« ne­staje iz medicinske literature kroz nešto više od pola stoljeca, da bi se ponovno pojavio u publikacijama Hayem.a, Faber-a ,i B1och-a 1900 godine. 
,Njima je naime uspjelo sacuvati želucanu sluznicu od post mortalne auto­digestije na taj nacin, što su još za ži"vota bolesnika u želudac uveli likvidni fiksator. U težnji da se dodje do što potpunijih rezultata o gastritisu Kussmaul 1868 godine, a Mikulicz 1881 godi,ne udaraju ·temelje jednoj nuvoj metodi koja je zauzela dominantno mjesto u dijagnositci oboljerrja želuca, a to je nama poznata gastroskopija. Gastroskopija se pocela sistematski provoditi uadoba Elsner-a 1911 go•dine, ddk je sv,vrhunac za vrijemea
oj dostigla Schindler-a 1923 i Gutzeit.a 1929 godi-ne.a
1
Otkricem rendgenskih zraka i pozitivnog kontrastnog sredstva, stvo­rena je nova mogucnost promatranja želucane sluznice, kao i želuca u cije­lini. Zaslugom Elischera, Scwarza, Albr,echta, Forisserl, V,Ren­
'allebone, dicha, Gutzeita, Berga, Prev6ta, Bilckera, Eislera, Felicia, Goldena, Gut­marrna, Frika, i mnogih drugih udaraju se temelji svim ka1snijim rendgeno­loškim studijama o gastritisu na osnovu izgleda »visokog« i »niskog« re­ljefa želuca, pa su tako izdiferencirali najrazlicitije forme gastritisa, kao što su na primer: kataralni gastritis, kronicni h1pertroficni, kronicni hiper­plasticni, kronicni proliferativni, granulami, erozivni i1i varioliformni, pla­sti:cn'
i, stenozirajuci anaJtralni, gredicasti, orja1ških nabora i ikonacno atrofic­ni gastritis. 
Radio!. lugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
Cicin-Sain, S .. V. Cicin-Sain-Marinšel, 
Na tako širokom dijapazonu rendgenoloških slika kronicnog gastritisa 
rendgenolozi su vrlo cesto postavljali ovu dijagnozu :zJbog nama d0,bro po­
znate prednosti rendgenološke obrade pred drugim metodama, a poglavito 
kada kod pregleda želuca nisu našli nekih drugih organskih procesa. Iz 
toga razloga rendgenološka se dijagnoza .gastritisa pojavljuje gotov.o u ce­
tvrtini slucajeva kod ležecih bolesnika, dok se u vanbolni:ckoj službi po­
stavlja cak u jednoj trecini pregledanih. 
Tako cesto izrabljivanoj rendgenološkoj dijagnozi gastritisa pocelo se 
prigovarati tim više, što je njegova simptomatologija nekarakteristicna, a 
on sam nedovoljno podudaran sa laboratorijskim, rendgenološkim, gastro­
skopskim i gastrofotografskim nalazima, pa je to bio povod da su Benedikt 
1948 godine, Wood 1949 godine, Tomenius 1952 godine, Selesniok i Kinsella 
1955 godine, a kod nas Gašparov i sur., Davcev i sur., Burijan i sur. te Peto 
uz ,pomoc slijepe i ciljane biopsije želucane sluznice nastojali utvrditi stu­
panj i forme kronicnog gastritisa. 
Ubrzo nakon toga aspiraciona biopsija želucane sluznice postaje baza moderne dijagnosti,ke u proucavanju kronicnog gastritisa, pa je zbog toga na nizu lijecnickih skupova, u prvom redu gastroenteroloških bilo upuceno niz oštrih prigovora rendgenološkoj dijaginostici, koji su išli cak do te mjere da su zahtjevali da se rendgenološku dijagnostiku u problemu ga­stritisa treba posve napustiti ili kako su to neki htjeli reci »baciti u staro željezo«. 
Da bismo provjerili oprav:danost takovih prigovora mi smo pokušali na velikom broju bolesnika provjeriti i preispitati rendgenološke kriterije koji su nam donedavno 1siužili u prepoznavanju ove bolesti. U tu smo svrhu vršili komparacije izmedju slika maikro-reljefa kod pojedinih forma ga­stitisa, izgleda velike krivine, sekretornih i motornih promjena želuca s biopticko-histološkim nalazima. Istovremeno smo posebnom tehnikom sni­manja proucavali i mikro-reljef želucane sluznice, a dobivene rezultate podje:inako tako usporndjivali s ibiopticko-histološkim rezultabima. 

Etiologija gastritisa 
U etiologiji gastritisa postoji toliko mnogo uzroka, da bi ih teško mo­gli sve nabrojiti. Ponajcešce se ipak spominju alkohol, caj, kava, nikotin, hrana sa ja•kim zacinima, hladna ili vruca jela i pica, pržena ili pecena hrana, apsorpcija medikamenata kroz želucanu sluznicu, razne nokse u savremenoj kemijskoj industriji, neregularna ishrana, a ponekad i socijal­ni položaj bolesnika. Ovome treba pridodati hormonski stres izazvan utje­cajem kortiizona, toksine kod nekih infekcioznih bolesti, endokrina obolje­nja (Lilthi), hormonalne faktore, alergicna stanja (Moutier i Cornet, Che­v,aHier), imuno--'biološke fakture (Witelbsky), cirkiurlaborne ,smetnje u stijenci želuca, poremetnja neurovegetativnog •balansa, procesi hepato-biliarnog sistema (Schlie,phaike i Smets), bilio-pankreaticki refluks (Du Plessis, Rho­des i sur., Lawson), piloricke ili duodenalne opstrukcije i jonizantna zra­cenja tumora abdomena vec nakon doze od cetiri do šest hiljada r. 
Ako sumiramo sve nabrojane uzroke, kao i one koje ovdje još nismo nabrojih, onda lbi o eltio'1ogiji gast>ri1J.sa trebali reci da znamo tohko mnogo da u stvari neznamo ništa. 
Problem gastritisa 

Klinicka simptomatologija gastritisa 
Klinicari nikada nisu napustili želju da klinicke simptome ili pote­škoce bolesnika usporede s pata-anatomskim promjenama oboljelog or­gana. Kako je podudarnost izmedju klinickih simptoma, poteškoca boles­ntka, laboratorij,skih i ostalih nalaza kod kronicnog gastritisa s biopticko­histološkom slikom malena, a ponekad nikakva, to bi trebali postaviti pita­nje: po.stoji li bar jedno sigurno saznanje o toj bolesti k oje bi lijecniku omogucilo da je prepc,zna i da kaže je li to upala ili nije? 
Ovo govorimo iz razloga što se gastritis može utvrditi na osnovu bio­opticko-histoloških nalaza i kod klinicki posve zdravih osoba u 88,2 °/0 (Gašparov i sur., Henning i sur.) kao i kod osoba izmedju tri mjeseca i osamnajest go::lina života i to cak u 33 °/0 (Seda6kova i Bednar). Odgovor na ovo naše postavljeno pitanje može biti razlicit, jer u vecini slucajeva nema sigurnih korelacija. 
Bolest ponajcešce tece asimptomatski ako je njome zahvacen forniks i korpus želuca (Gašparov i sur., Ottenjann, Henning i sur., Edwards i Cog­hill, te mnogi drugi). Drugi se put mogu pojaviti simptomi stenoze ili pa­rapiloricke ulceracije, što je cesti slucaj kada je upala lokalizirana u an­trumu želuca. 
Melene i hematemeze nisu rijetke, poglavito kod bo.lesnika s erozivnim c·blikom gastritisa. 
Bolesnici se tuže na bol u predjelu želuca ili u žlicici. Može se poja­viti naduto3t i flatulencija. Nisu rijel1ki ni žgaravica ni po:lrigivanje, ni mucnim., a ponekad bolesnici jace povracaju. Apetit je smanjen, pa se javlja i izvjesni gubitak tjelesne težine. Žedj, suhoca usta, obloženi jezik i neugodan zadah iz usta mogu takodjer pratiti ovu bolest. Stolica je ne­uredna. Javljaju se poremetnje fizioloških sekreto-motornih funkcija že­luca. Vrijednosti aciditeta želucanog soka nisu znacajke po ko.jima bi se gastritis mogao prepoznati, jer ga po koji .put prati hiperacidni, norma­cidni, a drugi put hipoacidni ili anacidni želucani sok. 

Rendgenološka simptomatologija gastritisa 
Rendgenološka se je simptomatologija želucaniih bolesti go.dinama do­punjavala i usporedjivala s klinickim simptomima, gastroskopskim, kirur­škim i pata-anatomskim nalazima. Tako je bilo i u pitanju gastritisa. Pod­logu za ovakav stav dao je Berg na XV. Internacionalnom kongresu lijec­nika u Karlsbadu 1935 godine, kada je iznio sva.ju poznatu teoriju o raz­lici nivoa sluznickog reljefa želuca, pa je vec tada ukazao da se na osnovu promjena maikro-relijefa može govoriti o gastritisu. Tako.ve promjene u izgl2du makro-reljefa mogli bi nazvati još i morfološkim pod kojim poj­mom podrazumjevamo još izgle:de male i velike krivine. Prema Bergu i nizu drugih autora izgled želucanog reljefa dijelimo na: 
l. grubi relijef 
2. nježni relijef 
Cicin-šain, š., V. Cicin-šain-Marinšek 
Izmedju ova dva klasicna izgleda postaji još i citav niz prelaznih obli­ka. Kad govorimo o grubom reljefu mislimo na visoke, široke, vijugave, podrovane i slabo elasticne nabore, koji su medjusobno odijeljeni bilo uskim a dubokim, bilo širokim i plitkim interplikarnim sulkusima (Berg, Prev6t, Schinz i sur., Teschendorf, Bi.icker, Kenzler, Frik i drugi). 
Velika je krivina tkod tako promijenjenih nabora obicno grubo na­zubljana i izgleda poput grube šumske pile. 
Kod nježnog reljefa nabori su tanki, niski i ispruženi, a sulkusi medju njima bilo uži, bilo široki, ali uvijek plitki. Upravo radi toga velika krivina želuca izgleda samo naznaceno nazubljena, a 1ponekad je pcisve glatka (Laws i Pitman). 
Na osnovu iznjetih razlika makro-reljefa i mi smo donedavno dijelili kronicni gastritis na: L Hipertroficni ili plasticni 
2. 
Hiper:plasticni (granulami, verukozni, nodularni ili folikularni) 

3. 
Erozivni (ulcerozni ili varioliformni) 

4. 
Antralni ili stenozirajuci 

5. 
Alergicni 

6. 
Orijaških nabora 

7. 
Atroficni 


Osim morfoloških promjena makro-relijefa mi smo do pred kratko vrijeme u pitanju gastritisa uzimali u obzir i funkcionalne i sekretorne promjene želuca. Tako na primjer -tonus i motorika mogu biti smanjeni, a drugi puta izrazito poja,cani, Promjena •sek,recije, manifestira se ili kao stupac polusjene, koj.i se smjestio izmedju zraka u forniksu želuca i na dnu slegnute barijeve kaše, ili kao gusti, sluzavi sadržaj, koji obicno dovodi do toga da se barijeva kaša u želucu lijepi po naborima, u inter,plikarnim sul­kusima u obliku »-pahuljica snjega«. Tada abicno makro-relijef izgleda mutan i nejasan. 
Na osnovu do sada iznjetih promjena makro-reljefa, moto11nih i sekre­tomi'h rporemecaja želuca mi ,smo kod naših pregledanih bo'lesnika s'koro u trecini uocili razlicite forme gastritisa, pa to i iznosimo: hipertroficni ga­stritis u 46 °/o, antralni u 25,09 %, erozivni u 6,97 %, atroficni u 11,2 %, hiperplasticni u 8,645 °/0 , alergicni u 2 {l/0 , a onaj sa orjaškim naborima tek u 0,095 °/0 (tabela 1). 
Tabela 1 
Kod 7429 bolesnika U II' () Brojcano nadjeno je 
Hipertroficni gastritis 46,0 3417 Hiperplasticni gastritis 8,645 
642 Erozivni gastritis 6,97 
889 Antralni gastritis 25,09 1864 Alergicni gastritis 2,0 
149 Gastritis orijaških nabora 0,095 
7 Atroficni gastritis 11,2 832 
Problem gastritisa 
Sl. l. Napadno visoki i preko 1 cm Sl. 2. Makro-reljef sinusa i antru­široki nabori želuca, koji su mje­ma želuca izgleda kao da .ie posut stimicno kvrgavi, jako izvijugani i malenim, razlicito velikim brada­oblika kobasice. Poput grube šum­vicama. Rendgenološka slika hi­ske pile nazubljena je velika kri­perplasticnog gastritisa (Etat ma-vina. Klasicna rendgenološka slika melonne) hipertroficnog gastritisa Bioptic­ko-histološki nalaz. V. Županic ­
preatroficni kronicni gastritis 
l. Hipertroficni gastritis, donedavna enigma za interniste, gastrosko­picare, rendgenologe i kirurge javlja se u rendgenološkim opisima, kao za­sebno Olboljenje ili kao popratna pojava kod pe.ptickog ulkusa želuca ili duodenuma. 
Nabori su jednom difuzno, a drugi puta ograniceno promijenjeni. Ši­rina im je ponajcešce nejednolika. Napadno su visoki, mjestimicno kvr­gavi, oblika kobasice i jace izvijugani (slika 1). Tako promijenjeni nabori se pod pritiskom ne mogu dovesti u razinu intenplikarnih sulkusa. Tada govorimo da su nabori ukoceni. Brazde izmedju nabora su nejednako ši­roke i razlicito duboke. Citav makro-reljef tada izgleda kao »grubo ple­tivo«, pa Felci u takovim prilikama govori o »eretismo plicare«. 
Velika krivina želuca je ponajcešce grubo nazubljena, izgleda šumske pile. Motorika je obicno pojacana. Sekretorne smetnje želuca mogu izgle dati kao povecani sloj rijetke ili guste tekucine, što ovisi o kolicini sluzi. 
2. Hiperplasticni gastritis obicno dovodi do stvaranja sitnih pseudo­poltpoznih izraslina okruglaste forme, od velicine zrna konoplje do velicine zrna lece (slika 2). Prvi puta se u rendgenološkoj literaturi spominje ova fr.oma gastriti>sa pod nazivom Etat mamelonne (Louis). 
Dobrovolski ovako nastale forimacije pripisuje regionarnim limfocitar­nim infiltratima, koji su se posve pri•bližili do pod pokrovni epitel sluz­
Cicin-šain, š .. V. Cicin-šain-Marinšek 
Sl. 3. U antrumu želuca i duž male Sl. 4. Erozivni gastritis antruma krivine korpusa vide se svijetli želuca. Nabori su slicni polipima okruglasti areali s malenim cen­zbog jakog edema oko centralnih tralno smještenim depoima kon­erozija trasta. Takve formacije slicu pup-
lrn. Slika erozivnog gastritisa 
nice, Oveirgaarrd ovak,ovu shku naziva »kiperplaisbrcno:m polipozom«. .Mo­torna je funkcija želuca p:majce.šce sacuvana. 
3.: Erozivni gastritis je forma upale želuca, koja se prvi puta spominje u radiološkoj literaturi 1933 godine (Schatzky). Ova upala izgleda u slici makro-reljefa kao maleni svijetli areali sa centralnim depoima kontrasta (slika 3), pa se zbog toga u taljanskoj literaturi cesto naziva još i »vario­liformni gastritis«. 
Mi smo ponekada uz tockaste .depoe kontrasta unutar svijetlih areala vidjeli i mjestimicno kvrgave, vretenasto proširene nabore (slika 4), koji slice polipima. Kod operacija smo utvrdili da su te pseudopolipozne forma­cije bile erozije, koje su pO!s·ve naltkrite upa1lnLm edemom s'luz,nice, dok je ,naibor bi.o tvrd, a sti.jenka želuca na tom mjestu zadebljana. 
Kada .su ulceracije nablizu smještene, to ZJbog jakog cirkumskriptnog edema može se takova promjena za:mijeniti 1sa pocetnim epiteliornom. Peiri­staltika je obicno sacuvana. Medjutim kada tako nastale promjene dopru iz sluznice do mišicnog sloja želucane sitjenke uzrokuju upalnu infiltraciju pleksus mienteri1kusa, pa se amplitude peristaltickog vala produže i oslabe. 
Sekrecija je jako naglašena, obicno sluzava. 
.dijelu ona brzo dovodi do suženja lumena. U pocetku su nabori napadno debeli, visoki, zdepasti, oblika zareza, kuke ili jastucica (slika 5). Zbog ati­
4. Antralni gastritis je upala ogranicena na završni dio želuca. Na tom 
Problem gastritisa 
Sl. 5. U nešto suženom antrumu nabori su nepravilno rasporedjeni, zadebljani i uzdig­nuti. Pojedini od njih imaju oblik kuke, za­reza ili jastucica 
picnog smjera nabora, a pogotovu kada su poprijeko položeni, antrum ima izgled »rastegnute harmonike« (slika 6). Kod uznapredovalog stadija zbog reaktivne hiJpertrofije mišionog sloja, edema sluznice iJn bujanja vezivnog tkiva ,d.io antruma i vesttbuluma pilorusa jace ,su suženi, pa antrum iz­gleda poput »cuturice«. 
Mi smo kod forme antralnog gastritisa dosta cesto zapazili refluks kon­trasta iz duodenuma što vjerojatno nastaje zbog smanjenja tonusa, moto­rike i tlaka u antrumu, dok je tlak u duodenumu istovremeno povecan. 
Sl. 6. U antrumu želuca nabori su poprijeko položeni. Visina im je nejednaka, a širina razlicita. Zbog toga rubovi i male i velike krivine izgledaju jako i nepra­vilno nazubljeni, pa citav taj dio inace užeg antruma slici raztegnutoj harmonici 
Cicin-šain, š., v: Cicin-šain-Marinšek 
Sl. 7. Slika kod alergicnog gastri­Sl. 8. Izrazito široki, visoki i jako tisa. Nabori su jako uzdignuti, ši­debeli nabori forniksa i korpusa roki, vijugavi, pseudopolipoznog želuca, pretežno uz veliku krivinu. izgleda i slice tumoroznoj izraslini Slika podsjeca na giruse mozga. Na najširem naboru, koji je oštro ogranicen od normalne sluznice antruma vidi se i malena ulcera­cija sa okolnim zvjezdolikim ras­poredom sulkusa. Velika je krivi­na forme grube šumske pile, uz 
brojne spikule 
Evakuacija želuca:nog sadržaja je otežana. Kod ove forme ga,stdtisa trebamo biti narocita na oprezu u diferencijaciji prema malignim proce­sima, što je ponekad vrlo teško i1i nemoguce razlikovati. 
5. Alergicni gastritis obicno nastaje kao popratna ,pojava u sklopu opce aler.gije organizma na nutritivne alergene. Na želucu se promjene obicno javljaju na granici dviju razlicitih zona sluznice. Ponajcešce zbog jakog edema, hiperemije sluznice i submukoze nabori izgledaju široki, vi­jugavi, pseudopolipozni, a ponekad mogu sliciti tumoroznim izraslinama (Crispin, Urbach i Gottlieb, Templeton, Horvat, Marinšek-Broz i Cicin­Šain) (slika 7). Teschendorf napominje da su tako izmijenjeni nabori stalni i nakon nekoliko uzastopnih kontrola u što se mi nismo mogli uvjeriti. Dapace mi smo primjetili .da se nabori mijenjaju cim smo bolesniku dali 1,0 ml 0,1 O/o otopine at-ropina subkutano ili 10,0 ml 10 % otopine kalcium sandrostena in travenoz,no. 
Ovu formu upale cesto prati hipotonija i hipokineza sa povremenim spazmom pilorusa. Sekrecija je pretežno mukozna, pa slika makro-reljefa izgleda zamucena, 
Prol)lem gastritisa 
Sl. 9. Kod slucaja retikulosarkoma su na­bori jako debeli, visoki, vijugavi i proži­maju citav makro-reljef 
6. Gastritis orijaških nabora ima mnogo sinonima: Menetrierova bo­lest, gredicasti gastritis, gastritis poput girusa mozga, gastritis gigantea, pangastritis, gastritis cistika, poliadenomatoza želuca, hipertroficna hiper­sekretorna gastropatija i karcinomu slicni gastritis. 
Da je ova forma upale zaista rijetka proizlazi iz sledecega. Balfour je našao svega jedan slucaj na 8.000 operacija želuca. 
Feldman je vkliio 6 slucaja na 30.000 rendgenskih pr2gleda želuca, dok su Maimon, Bar1Jlett, HU!mphreys i Palmer :promabrali takodjer 6 slucaja pri 5.765 gastroskopija. 
Promjene se mogu manifestirati difuzno ili ograniceno. Kod ove po­sljednje forme, a koje je i nešto cešca, o'bicno su zahvaceni fornik,s, korpus i sinus želuca uz veliku krivinu. Nabori su jako debeli, uzdignuti, presavi­jeni u klupko i1i mogu izgledati kao girusi mozga. Obicno su takve pro­mjene oštro ogranicene od normalnih nabora u antrumu želuca. Velika krivina je napadno, ali posve nepravilno nazubljena (slika 8), uz pojavu broj,rn1h spikula. Sl:icne ,pr;omjene makm-reljefa želuca mogu se naci jed­nako 1tako ,i kod ZoUinger-Ellisonov,og, Brill.Symerovog ,i Gougernt-Sji:ig,ren­ovog sindroma, nadalje kod retikulo i limfosarkoma (slika 9), kronicne leu­kemije (slika 10) a poneikad i kod karcinoma. 
7. Atroficni gastritis ne samo da je ranije, vec još i danas pobudjuje veliki interes u medicinskim krugovima zbog ceste povezanosti s pernicioz­nom anemijom, polipozom i karcinomom želuca. 
Smatrali smo da je za rendgenološku dijagnozu ove forme kronicne upale želuca bilo dovoljno da ima tubularnu formu i da u forniksu sadrži malenu kolicinu zraka, te da je nazubljenost velike krivine forniksa i kor­pU!sa izostala. Nabori su ispruženi (sl1ika 11), malabr,ojni, jedva primjetljivi, 
Cicin-šain, C., V. Cicin-Sain-Ma!'inj2k 
Sl. D. široki, mjestimicno jajoliko obliko­
vani nabori na citavom makro-reljefu že­
luca, kod slucaja kronicne leukemije 
a interplikarni sulkusi napadno plitki i široki (Laws i Pitman). Medjutim mi smo takove nalaze susretali i kod bolesnika sa izrazito labilnim neuro­vegetativnim sistemom, ali i kod histološki utvrdjene normalne sluznice. 
Nakon svega što smo dosad iznjeli, a prisjecajuci se brojnih prigovora redgenološkoj dijagnostici u problemu gastritisa mi smo pokušali razluciti da li su promjene šts ih vidimo na makroreljefu zaista izraz upalnog pro­cesa ili one mogu nastati i iz drugih razloga. 
Premda je sluznica želuca plasticni organ sa vlastitim gibanjem, ona je u stvaranju opce sli'ke makroreljefa u prvom redu podložna stupnju na­slojavanja muskularis mukoze prema muskularis propriji, pa nadalje na­kupljanju tkivne tekucine u submukozi, lokalnim promjenama krvnog optoka (Duval, Rouix, Beclere i Moutier, ,Lotzin, Grettve, Malnasi, Peterffy i Csipkes), stupnju distenzije želucane stijenke, tonusu želuca, amplitu­dama peristaltiokih valova, konstituciji i dobi bolesnika, položaju za vri­jeme pregleda, raznim mehanickim, termijskim i kemijskim podražajima 
inge,s,ta (Kadrnka, Belouwv, Weintraub in Wil11iams),podražaj;ima central,nog nervnog sistema (Westphal i Kuckuck), disbalansu neuro-vegetativnog si­stema (Youmans, Ratk6czy), psihoneurotskim i emocionalnim stanjima, endokrinim holestima (Li.ithi) ,i oiboljenj'ima susjednih abdominalnih ·organa. 
Zbog takvih razloga kao i na osnovu izvršenih komparacija koje smo proveli izmedju rendgenološkth slika makro-reljefa s biopticko histološkim nalazima, prema spolu, dobi i zanimanju bolesnika, vremenu trajanja po­teškoca, te klinickim i laboratorijskim pretragama, tu smo metodu rend­
Problem gastritisa 
Sl. 11. Malobrojni, niski i jedva primjet­ljivi nabori, više tubularnog želuca. Velika je krivina izgubila svoju nazubljenost. Slika je tipicna za atroficne promjene sluznice želuca 
genološke obrade u problemu kronicnog gastritisa skoro posve napustili a istovremeno pritekli prosudjivanj,u mikro-reljefa, koji je anatamski pre­formiran i nije toliko podložan intra i ekstragastricnim faktorima. 

Komparativni nalazi na osnovu promatranja makro-reljefa 
Pošto smo opisali rendgenološke slike raznih forma gastritisa osvrnut cemo se na ucestalost takovih promjena kod pojave ,peptickog ulkusa že­luca ili duodenuma. Iz tabele (tabela 2) proizlazi da ,smo kronicni gastritis pronašli u 67,2 °/o kod ulkusa želuca, a 33,3 °/o 1kod ulkusa duodenuma. 
Tabela 2 
1
Kronicni gastritis k.od ulkusa U 11, 0 kod U 0/0 kod želuca i duodenuma ulkusa želuca ulkusa duodenuma 
Hipertroficni 23,5 18,2 Hiperplasticni 4,0 
Erozivni 
2,1 
Antralni Alergicni Orijaških nabora Atroficni  27,9 2,3  13,0  
3*  

Cicin-šain. š„ V. Cicin-šain-Marinšek 
S obzirom na spol muškarci su bili zastupljeni u 51 °/0 , a žene u 49 °\). Prema dobi bolesnika, rendgenološke slike gastritisa ponajcešce se javljaju u vremenskom razdoblju izmedju 40 i 60 godine života. Vrste zanimanja izgleda da imaju nekih relati<vnih vrijednosti. Mi smo slike kronicnog ga­stritisa cešce zapazili kod radnika, koji su profesionalno eksponirani, rad­nika u nocnoj smjeni, zatim kod onih koji rade u hladnim pogonima, ili svoj posao obavljaju u neprikladnom položaju tijela (tabela 3). Odmah za njima slijede domacice, zemljoradnici, pa službenici i penzioneri. 
Tabela 3 
Zanimanje bolesnika  U u,'d  Brojcano  
Radnici  38,0  2823  
Službenici  8,2  609  
Zemljoradnici  16,8  1248  
Domacice  27,0  2006  
Penzion eri  7,0  520  
Ostali  .  3,0  223  

Medju subjektivnim poteškocama (tabela 4) ustanovili smo bol u epi­gastriju. nepodnošljivost hrane, podrigavanje i žgaravicu. 
Tabela 4 Subjektivne poteškoce U O'o Brojcano 
Bol u epigastrijumu 2194 
Podrigivanje  .  38,0  2823  
Nepodnošljivost hrane  41,0  3045  
žgaravica  32,0  2376  

Od objektivnih nalaza, kao što su: pozitivna rendgenološka slika ma­kro-reljefa, osjetljivost u epigastriju na ,pritisak, normalni, povecani, srna­njeni ili anacidni želucani sok i laka anemija, iznosimo na tabeli (tabela 5). 
Tabela 5 
Objektiv.ni nalazi 
Pozitivna rendgenološka slika Osjetljivost u epigastrijumu Povecani aciditet Normalni aciditet Smainjeni aciditet Anaciditet Laka anemija 
UO/o  Brojcano  
100,0 71,0 18,0 43,5 27,5 11,0 42,0  7429 5275 1337 3232 2042 817 3016  

Razlike izmedju rendgenoloških i endoskopskih nalaza prikazujemo na tabeli (tabela 6). 
QJ·­
Problem gastritisa 
Tabela 6 
Endoskopski nalazi kod 1172 bolesnika s rendgenološkom slikom kronicnog ga:stritisa 
Endoskopski na.lazi  U  o· ,O  Brojcano  
Kronicni superficijalni gastritis  32,5  381  
Kronicni hipertroficni gastritis  33,2  389  
Kronicni hiperplasticni gastritis  7,0  82  

Kronicni atroficni gastritis 5,0 
Atrofija  želuca  0,3  3  
Normalni nalaz želucane sluznice  17,7  207  
Pepticki ulkus želuca  1,7  20  
Karcinom želuca .  1,24  15  
Polipi želuca  1,0  12  
Tumori limfaticnog tkiva  0,36  4  

Najvece razlike su postajale izmedju rendgenoloških slika i biopticko histoloških nalaza (ta-bela 7). Dok je kod 407 bolesnika bio rendgenološki utvrdjen hipertroficni gastritis, biopticko-histološki nalazi su pokazali da se kod 117 radilo o normalnoj sluznici, kod 107 o superficijalnom, kod 83 o prea-troficnom, a kod 62 bolesnika o atroficnom gastritisu. Ništa manje raz­like nisu postajale niti kod rendgenološki utvrdjene slike atroficnog ga­stritisa. 
Zbog takvih razlika kao i zbog mnogobrojnth faktora koji mogu utje­cati na izgled makro-reljefa za nas je rendgenološko promatranje makro­reljefa želuca postalo nesigurno i nepouzdano. Od ovakvog zakljucka mogli bi izdvojiti jedino erozivni gastritis, a samo donekle antralni i onaj s ori­jatškim naborima. Kako želimo rehabilitirati rendgenološku dijagnostiku, kojoj se upucuje toliko opravdanih prigovora, mi smo u posljednje vrijeme prilšli priklazivanju i iproucavanju mikro...,reljefa. 
Tabela 7 
Rendgenološka slika kronicnoi:; gastritisa kod 843 bolesnika 
..C: 
·2 ·2 
Biopticko-histološki nalazi ·2 ·2 ·-C<J o 
1 ·2 1 >O 
..... 
> .. . .... C 
C<J """ 
.... ·­
QJ .; 
>Cll O o. 
;::l 
·;:1 .... 
+-' 

o -c.g 
o. "o 
o. ro o +-' 
.... C 
QJ <1l 
·-..... 
..c: ..., :8. 
C<J ;::l 
oc 
117 Normalna sluznica 15 27 20 -203 
Kronicni superficijalni gast11itis 107 16 32 99 7 -261 
Kronicni difuzni intersticijalni gastritis 38 40 15 48 6 -147 Kronicni preatroficni gastritis 83 16 5 43 1 -148 
Kronicni atroficni gastritis 62 1 -13 ­
1 
Atrofija sluznice -2 -3 --5 Kronicni difuzni, djelomicno cisticni gastritis -----22 
-·-----­
" 
Ukupno 407 
-~ 
67 23335 2 
--·~····-~· . 
Cicin-Sain, S., V. Cicin-Sain-Marinšek 
Prikaz i analize mikro-reljefa želucane sluznice 
Mikro-reljef se sastoji od vrlo sitnih area gastrika i interareolarnih sulkusa. Pod normalnim okolnostima to je anatomski :preformiran i kon­stantan nalaz želucane sluznice (slika 12). One izgledaju kao malena, bra­davicama slicna uzdignuca medjusobno odijeljena brazdama, koje su du­boke do 200 mikrona. 
U rendgenološkoj literaturi mikro-reljef se po prvi puta spominje u radnji »-Di:segno areolare« od Va-lle'bone 1926 godim.e, 1a nakon njega u pu­blikacijama Deyisa l Walka, Rrev•·
ota, Buckera, Fdka ri Zejrdnera. Na vršcima area gastrika nalaze se sitni otvori izvodnih kanala žlijez­da sluznice. Prema Scottu nešto više od 3-4 žlijezde uticu izvodnim kana­lima u te fine otvore i to sa,mo u podrucju forniksa i 1kor:pusa želuca, dok u antrumu svakoj arei gastriki i njenom otvoru odgovara po jedan izvodni kanal žlijezde, (Hamperl). Da -bi se mikro-reljef mogao rendgenološki prikazati, potrebna je ade­kva1ma tehnika snimanja na suvremenoj rendgenološkoj apa.raturi, te pra­vilan izbor kontrasta cija je sposobnost da se veže na želucanu sluznicu u vrlo tankom sloju. Za naš studij o areama gastrikama mi smo promatrali one koje se nalaze na podrucju antruma pošto je taj dio želuca i onako ponajcešce sjed1šte kronicnih upala. Narpominjemo da se aree gastrike u korpusu teško mogu prikazati, a prema torne i detaljno analizirati. Za prikaz area gastrirka služili smo se 6-ventilskim aparatom, koji je opremljen sa Rotalix cijevi. Fokusi ove cijevi su 0,3 i 1,2 mm kvadratna. Preglede smo obavljali uz pomoc elektronskog pojacivaca, a kasnije i TV metljaja. Napon struje kod snimanja kretao se od 125-140 kV. Vrijeme ekspozicije pri snimanju iznosilo je 0,02 do 0,05 sekundi, kod .cega smo snop rendgenskih zraka filtrirali filtrirna od 2 mm aluminijuma ili 1 mm aluminijuma + 0,1 mm bakra. Ovom tehikom, nazvanom još i tehnika tvrdog zracenja, postigli smo vrfo kratJko vrrijeme ekspozicije, sto je od rosobitog znacenja rda ne dodje do nejasnoce slike, pošto se radi o organu u pokretu. Drugo, smanjujemo dozu rendgenskog zracenja u odnosu na one pri konvencionalnom sni­manju, a trece prikazujemo fine detalje sluznice što je od osobitog zna­cenja u našem izt-raživanju. Ciljane snimke istraživanog podrucja izvršili bi u casu kad se taj dio želuca nalazi u fazi dijastole, a komprimirali bi toliko jako da kontrast razporedimo po pov•
ršini sluznice u tankom sloju. Kompresija smije biti toliko jaka da samo nabore sluznice dovede do ra­zine interplikarnih sulkusa. Ako je 1kompresija prejaka to se može izbrisati ne samo slika makro-vec i mikro-reljefa. Za ispravnu primjenu dozirane kompresije potrebno je da bolesnika zamolimo da što manje napinje trbušnu stijenku. 
Kod jednog dijela naših pacijenata koji su imali visoko položen želu­dac i kod kojih nismo mogli primjeniti doziranu kompresiju pregled i sni­manje bi obavili tehnikom dvostrukog kontrasta, ali ne uz pomoc šumeceg praška, kako je to svojedobno radio Vallebona, nego 1bi zrak iz forniksa sakupili u regiju antruma i to tako što bi bolesnika iz vertikalnog položaja 
Problem gastritisa 
Sl. 12. Kirurški preparat antruma želuca. Površina sluz­nice sastoji od niza malenih bradavucastih areala (aree gastrike) koje su omedjene uskim pukotinam (intera­reolarni sulkusi) 
spuštali u horizontalni. Rijetko smo kada u želudac insulflirnli dodatne kolicine zraka preko duoden.alne sonde. Zrak, sakupljen u podrucju an­truma dilatirao je želucanu stijenku, što bi koristili umjesto kompresije izvana. 
Pacijenti sa izrazito neuro-vegetativnim smetnjama, kod kojih su brzo nadolazili peristalticki valovi morali su se podvrci prethodno premedikaciji. Mi smo im davali 0,2 mg An trenila intravenozno, kako bi što prije rporpustio tonus želuca a peristaltika postala plitka i spora. 
Pregledavajuci na taj nacin citav niz bolesnika primjetili smo da su interareo,larni sulkusi u podrucju korpusa gobovo iste dulJjine, dok su u an­trumu i dublji i ški. Ovo u pot,punosti odgovara i histološkom rasporedu žlijezda mukoze želuca. 
Na gran.ici izmedju sinusa i antruma želuca obicno se nadje zona sa 
r
nešto vecim i nepravilnije ras,poredjenim areama i to stoga što se na tone mjestu nalaze i veci limfni folikuli. Ta se 1prelazna zona uvijek vidi izmedju digestivnog i transportnog dijela želuca. 
U seriji od 2700 pregledanih area gastrika iz podrucja antruma želuca našli smo: 
l. Nježne, više izdužene nego li okrugle aree promjera od 0,5 do 1 mm, koje smo smatrali normalnim nalazom (slika 13). 
2: Nešto vece, više okrugle a manje poligonalne aree promjera 1,5 do 3 mm smatrali smo takodjer normalnim nalazom (slika 14). 
3. 
Jednako velike, napadno okrugle i jace prominentne aree u pro­mjeru od 2-3 mm bile su za nas znak kronicnog superficijalnog gastritisa (slika 15). 

4. 
Grube, nepravilne i nejednako visoke aree ciji je promjer bio veci od 3 mm mi smo poistovjetili s kronicnim preatroficnim i1i atroficnim ga­stritisom (slika 16), dok smo 


Cicin-Sain. S .. V. Cicin-Sain-Marinšek 
Sl. 13. Nježne, vise izdužene aree, Sl. 14. Nešto vece aree, više okrug­promjera od 0,5 do 1 mm iz pod­le, a manje poligonalne. One nisu rucja antruma želuca. Rendgeno­vece od 3 mm u promjeru. Rend­loški nalaz upucuje na normalnu genološki nalaz normalne sluznice sluznicu, što je i histološki doka-je i biopticko-histološki dokazan. 
zano. 
5. Aree gastrike koje su mjestimicno izgledale poput malenih polipa 
1 
pripi1 sivali smo promjenama koje nastaju u toku atroficno-hiiiperplasticnog ga,stritisa s prelazom k adenomu (slika 17). 
1Da bi naša izucavanja o mikro-reljefu imala što cvršci oslonac u po­stavkama o kronicnom gastritisu, mi smo kod jednog dijela naših boles­nika primjenjivali ganglioplegik ili antiholinergik pa smo ponovno prekon­trolirali izgled i velicinu vec ranije utvrdjenih area gastr.ka. Mogli smo utvrditi da su aree gastrike zadržale svoju formu i velicinu, što nam je dalo povoda da smatramo kako su promjene u izgledu mikro-reljefa na­stale kao posljedica upalnog procesa, a ne stanja žarišnih kontrakcija muskularis mukoze, kako je to s1vojed01bno tvPdio Hamperl. Mi smo istovremeno izvršili i komparacije izmedju izgleda i ucestalosti pojave area gastrika prema dobi bolesnika, dužini trajanja poteškoca, vri­jendostima aciditeta želucanog soka, gastroskopski i biopticko-histološkim nalazima. 
Sl. 15. Napadno okrugle, prominentne aree promjera od 1,5 do 3 mm, bile su potvrdje­ne kao znak superficijalnog gastritisa 
Problem gastritisa 
Sl. 16. Posve nepravilno oblikovane aree gastrike, razlicite velicine, od kojih su neke bile u promjeru i do 6 mm. Biopticko-histo­loški nalaz govori za uznapredovalu formu kronicnog atroficnog gastritisa 
Aree gastrike mogli smo daleko cešce utvrditi kod bolesnika iznad 40 godina, nego li ispod te dobi. 
Bolesnici iznad 40 godina života ponajcešce su pokazivali onaj tip area gastrika koje smo mi smatrali izrazom kronicnog superficijalnog gastritisa i to u 55,3 %. Nadalje slijedi grupa area gastrika koje predstavljaju rendgenološku sliku preatroficnog ili atroficnog gastritisa i to u 31,8 °/o. Gotov,o u jednakom postotku lbile su zastupljene ,nježne, ili nešto vece aree gastrike, ciji promjer nije nikada bio veci od 3 mm. 
Bolesnici ispod 40 godina života pokazivali su u 29,6 °/0 slucajeva nježne, u 30,6 % pretežno okrugle aree gastrike s promjerom od 0,5 do 3mm. 
U manjem broju (19,9 %) pronašli smo kod takovih bolesnika aree tipa kronicmog super{icijalnog gas'tri1Ji1sa kao ione kioje ,su za na,s predstav­ljale preatroficnu ili atroficnu formu kronicne upale (20,2 °/0). Svega u 0,6 % vidjeli smo aree gastrike u smislu atroficno-hiperplasticnog gastri­tisa. 
U odnosu na dužinu trajanja poteškoca naših bolesnika ustanovili smo da su pacijenti sa ,poteškocama, koje traju najmanje nekoliko mjeseci po­kazivali u 41,8 % onaj oblik area gastrika koji je bio slika kronicnog super­ficijalnog gastritisa. Nadalje slijedi tip area, koje govore za preatroficni gastritis u 34,5 O/o. U 22,4 °!o našli smo aree normalnih nalaza želucane sluz­nice, a 1,3 °/0 mjestimicno nalik na malene polipe. 
Usporedbe izmedju izgleda mi11Jro-reljefa i vrijednosti aciditeta želu­canog soka iznosimo na tabeli 8. Kod najveceg broja pacijenata sa areama 
Sl. 17. Izmedju nepravilnih area gastrika u antrumu, vidi se i nekoliko njih koje su grupirane i slice polipima 
Cicin-šain. š., V. Cicin-šain-Marinšek 
tipa superficijalnog gastritisa ustanovili smo skoro podjednako bilo norma­cidni ili hi,peracidni, bilo subacidni ili anacidni želucani sok (52 % : 48 %). 
Napadna je bila razlika u aciditetu kod onih bolesnika gdje smo utvr­dili tip area gasbrika koje su govorile za preatroficmi i'J<i atroficni gaJ.Stritis. Subacidni ili anacidni želucani sok bio je zaistupljen u 82,2 %, a norma­cidni ili hiperacidni u s v ega 17 ,8 %. 
Tabela 8  
.·-"- 
Bolesnici s norma- Bolesnici  s  sub- 
Forma i velicina area gastrika  cidnim ili hiper­acidnim želucanim sokom  acidnim i1i ana­cidnim želucanim sokom  o C p, ;:s  
u  O/n  brojcano  u  0/n  brojcano  ;:s  

Nježne, više izdužene nego li 21,3 
okrugle, promjera 0,5-1 mm 78,7 214 Nešto vece, pretežno okrugle, a manje po1igonalne, promje­
ra 1,5-3 mm 69,7 186 30,3 81 267 Jednako velike, napadno 
okrugle i jace izbocene, pro-mjera 2-3 mm 52,0 438 48,0 404 842 Grube, nepravilne i razlicito 
17,8 82,2 visoke, vece od 3 mm 
Mjestimicno izgleda poput 
malenih polipa --100,0 
Ukupno 935 1009 1944 
Obrnute vrijednosti pronašli smo kod Upa area gastrika, koje smo smatrali da predstavljaju normalni nalaz. Kod njih je normacidni ili hipe­racidni želucani sok bio u 78,7 %, a subacidni i1i anacidni u 21,3 %. Niti u jednom slucaju kod area, koje su mjestimicno nalicile malenim polipima nismo pronašli normacidni ili hiperacidni želucani sok. 
Kad smo pokušali izvršiti korelaciju izmedju pojave area gastrika i gastroskopskih nalaza mogli smo utvrditi da medju lijecnicima koji se bave gastroskopijam ne postaji jedinstveno mišljenje. 
U vecem broju slucajeva nismo ih zapazili, jer su im brazde, pa i one same bile prekrivene sa sluzi ili su zbog jake distenzije želucane sti­jenke bile posve izraW1ane. 
Usporedjujuci nalaze mikro-reljefa sa biopticko-histološkim (tabela 9) pronašli smo podudarnost u 83,8 % slucajeva i to kod onih tipova area gastrika koje smo smatrali za normalni nalaz. Aree gastdke, koje smo 02macavali kao promjene, koje nastaju kod kronicnog superficijalnog gas­tritisa poklapale su se sa 1biopticko histološkim rezultatima u 70,2 %. Grube i nepravilne aree, razlicite visine, u promjeru vece od 3 mm, a koje su po nama bile izraz kronicnog preatroficnog ili atroficnog gastritisa, slagale su se s biopticko-histološkim nalazima u 71,8 °/o. Ovdje moramo istaknuti da kod takovog tipa area gastrika nije nikada biopticko-histološki bila dokazana normalna sluznica. 
Problem gastritisa 
Tabela 9 
Rendgenološka dijagnoza kro­nicnog gastritisa zasnovana na formi i velicine area gastrika  oC Pa:l .!cG :=>  Biopticko-histološki nalazi  
cd 'C., C ro ..-< u ro.­6 . '-< :lo-' C Ul  ,.... .­-.. ...... ·o U) C.-.­)t.)t;...1 . ·c .E 0 0a Ul :.... ::s ro . <llbJJ  ·2 Z ·2--. ;a.f ·2 :. V) >U...,.1'..;j •-Vl •­;.... C . o <l) .µ :.... . {/l .!cG .5 mi  C ........o'-<. <!),-:, o.'€:; C.. >U .µ 'i:: ·c:o-;;; '-< C1l . bJ)  r.:: ,u ;;::; o :.... ... · -Ul c.­>t) .._-> ·2 o 5til :.... ro .!cG bJ)  t C1lu :lO) >N cd ·. 4-, o:.... .  
- Normalni nalaz  
- Normalni nalaz  
.  Kronicni superficijalni gastritis  
.  Kronicni atroficni gastritis  
D  Kronicni atroficno-hi­perplasticni gastritis  
- N.iežne, više izduženenego li okrugle,promjera 0,5-1 mm  122 1  110 90,2  4 3,3  6 4,9  2 1,6  
- N ešto vece, pretežno okrugle, a manje poli­gonalne, promjera l,5-3mm  110  85 77,3  6. 5,5  17 15,4  2 1,8  
.  J ednako velike, napadno ok.rugle i jace izbocene, promjera 2-:3 mm  ) 352  8 2,3  247 70,2  60 17  26 7,4  11 3,1  
.  Grube, nepravilne i raz­licito visoke. vece od 3mm  252  4 1,6  64 25,4  120 47.6  61 24,2  3 1,1  
D  Mjestimicno izgleda po­put malenih polipa  5  5 100  

Zakljucak 
Kronicni .gastnitis s klinicnog aspekJta ne lbi srnjeli smatrati kao bo­lest u pravom smislu zbog toga što nema karakteristicnih i sigurnih simp­toma po kojima bi se mogao prepoznati. Laboratorijski nalazi kod o•
ve bo­lesti su nepouzdani. Poteškoce koje prate kronicni gastritis mogu se javiti i kod osoba s biopticko-histološkim nalazom normalne sluznice. Kronicna upala želuca može medjutim postajati i kod osoba bez ikakvih probavnih poteškoca pa cak i kod malene djece. 
Istodobno i biopticko-histološki i pata-anatomski nalazi nepobitno go­vore da je to bolest u pravom smislu rijeci, pa je stoga i mi kao takvu shvacamo. 
U izucavanju i postavljanju dijagnoze kronicnog gastritisa do nedavno 
1
su dorni'l1'irale endoskopske a inapo1se rendgen-ofoška metoda cbrade. I jedna i druga su svoje zak1jucke temeljile na promatranju makro-reljefa. Bu­duci je rendgenološka pretraga za bolesnika daleko jednostavnija, a uz to i ugodnija od endoskopske metode to je i najveci broj dijagnoza kronicnog gastritisa upravo dolazio od nas radiologa. 
Z.bog oprecn,ih rendgenoloških i biopticko-histoloških nalaza, te sve cešcih kritika gastro-enterologa na racun rendgenoloških dijagnoza mi smo 
Cicin-Sain, $,, V. Cicin-Sain-Marinšek 
u ovoj radn,ii pokušali preispitati vrijednost donedavnih rendgenoloških simptoma kojima smo se služili u postavl;ianju di,iagnoze ove bolesti. 
Došli smo do zakljucka da se na osnovu promatranja makro-reljefa želucane sluznice može ,iedino sa sigurnošcu utvrditi erozivni gastritis, a da­leko nesigurnije antralni ili gastritis sa orijaškim naborima. Kako je rend­genološka analiza makro-reJ:jefa u ,problemu gastritiisa daleko manje zna­cajna nego li 1Smo to do sada v,ierovali, mi smo u zadnje doba prišli izuca­vanju finih struktura želucane sluznice, koje nisu toliko podložne intra-i ekstragastricnim fiaktorima, kao što je to slucaj kod makro-reljefa. 
Ainalizirajuci antrum želuca kao najicešce i ujedno pocetino mjesto nastanka kronicnog upalnog procesa že1uca, utvrdili smo pet tipova area gastrika: 
l. Nježne, više izdužene, a man,ie okrugle, ci,ii se prom,ier kretao od 0,5 do 1 mm. Takav ttp area gastrika smatrali \Smo normalnim nalazom želucane sluznice. 
2, Nešto vece, pretežno okrugle, a manje poligonalne u promjeru od 1,5 do 3 mm, takodjer normalnim nalazom. 
3. 
J ednako veHke, napadno okrugle i jace i2lbocene aree u promjeru od 2-3 mm, bile su za nas znak kronicnog superficijalnog gastritisa. 

4. 
Grube, nepravilne i razlicno visoke, vece od 3 mm poistovjetili smo s kronicnim ,preatroficni,m ili atroficnim gastritisom. 

5. 
Aree mjestimicno izgleda poput malenih polipa, ,smatramo promje­nama koje nastaju u tok,u atroficno-hiperplasticnog gastritisa s prelazom u adenom. 


U 1komparaciji ,sa 'biopticko-hiistološkim nalaizima, iizracunavajuci arit­meticku sredinu, prva i druga grupa area gastrika podudarale su se s nonmalnim nalazima u 83,8 °/0 , treca grupa s kronicinim superficijalnim gas­tritisom u 70,2 %, cetvrta s preatroficnim ili atroficnim u 71,8 %, a posl,ied­nja grupa s atrnficno-hiperplasticnim gastritisom u 100 O/o slucajeva. 
Tako povoljno dobiveni rezultati bez obzira što kod nekih bolesnika nismo mogli jasno uociti i prikazati aree gastrike uslijed jake želucane 
,sekrecije, dozvoljava nam da možemo ustvrditi kako je promatranje i rasu­djivanje mikro-reljef.a u ovom još uvijek interesantnom problemu jedini 
ispravni put kojim treba da krene rendgenološka dijagnostika. Prema torne rendgenološka di,iagnosUka i kod ove bolesti ima ,ioš uvi­,iek svoju vrijednost, a posebno u suradnji s ostalim klinicnim pretragama. 
Summary 
Etiological factors, clinical picture and the possibilities of clinical investi­gation of chronic gastritis are reviewed and roentgenological symptomatology of certain forms of chronic inflammation of the stomach is presented on the basis of the appearance of the mucosal macro-relief. 
The results obtained are compared with age, occupation, subjective compla­ints of ,patients and with laboratory, endoscopic and ,bioptic-histological findings. 
Since the roentgenological symptomatology of chronic gastritis was found to be at variance with bioptic-histological findingis the authors have concluded that only errosive gastritis and partly also antral and giant-folds gastritis can be established on the ground of macro-relief. 
Problem gastritisa 
The detailed examination of the micro-relief of the stomach (of the area gastrica and the sulcus interareolaris) and the simultaneous comparisons with bioptic-histological findings have lead to the conclusions that judging by micro­relief the normal apperance of gastric mucosa can be established in 83,8 11,'0, chronic superficial gastritis in 70,2 1) 11, preatrophic and atrophic in 71,8 ° 0, and atrophic-hiperplastic in 100 ° 0 of cases. 
Owing to such a high adequacy of the results obtained the authors express the opinion that examination of the gastric micro-relief is the only correct way which should be followed in radiological diagnostics confronted with the problem of chronic gastritis. 
LIT ERATURA 
l. Albrecht, U.: Uder des pathologische Schleimausrelief des Magens im 
Rontgenbild und seine Bedeutung fi.ir die Klinik. Fortschr. Rontgenstr., 39:231, 1929. 
2. 
Balfour·, D. C.: Giant hypertrophy of gastric rugae associated with sever hypoproteinemia rilievede only by total gastrectomy: report of case. Gastroente­rology, 16:773, 1950. 

3. 
Belousov, A. C.: K voprosu o sekretorno-evakuatornoi funkcii želudka u zdorovych ledej s uslovnach obycnogo pitanija. Klin. med. (Moskva) 37 :73, 1959. 

4. 
Benedickt, E. B.: An operating gastroscope. Gastroenterology, 11 :281, 1948. Value gastric biopoy specimens obtained trough flexible operating gastroscope. Arch. Path., 49 :538, 1950. 

5. 
Berg, H. H.: Schleimhautrelief und Gastritis. Referat 6. Tagg d. Ges. f. Stoffwechsel und Verdauung,Berlin Okt. 1926. Rontgenuntersuchungen am Innen­relief des Verdauungskanals. Leipzig, 1930, Georg Thieme. Gastritis. Vortrag XV. Inern. arztl. Fortbildungskurs Karlsba,d, Nov. 1935. Die Gastritiden. Auszug aus dem Bericht vom I. Gastro-Enterologie-Kongress, Bri.issel, 1935. Elementos ana­tomicos que permiten la demonstraci6n de la gastritis y de la ulcera gastrica en la imagen radiologica. Revista de la Policlinica Caracas, 18 :112, 1950. 

6. 
Broussais, F.: Citirano po Singer-u. 

7. 
Bi.icker, J.: Die Pellgragastritis im Ri:intgenbild, Dtsch. Z. Verdau. und Stoggwechselkr., 3 :76, 1940. Die hyperplastische Gastritis im Ri:intgenbild. Fort­scher. Rontgenstr., 71 :246, 1949. Feinreliefstudien bei der Gastritis erosiva. Fort­schr. Ri:intgenstr., 359, 1959. Irrungen und Wirrungen in der Gastritisdiagnostik. Fortschr., Rontgenstr., 94 :149, 1961. Zur Rontgendiagnostik der Gastritis erosiva. Der Radiologe, 3 :78, 1964. Antrumgastritis. Radiologe, 7 :264, 1966. 

8. 
Burijan, J., Glišic, Lj., Rodic, S., Benkovic, S., Simic, P., Brndušic, Z.: Hronicni gastritis. Poseban osvrt na histološku i funkcijonalnu dijagnostiku. VIII. Internisticki dani. Gastroenterologia II. Izvodi. Subotica 1969. GZ »Panonija« -Subotica. 

9. 
Carswell, G.: Citirano po Singer-u. 

10. 
Cheval1ier, R.: L'oedeme en pas de vie des gastrites et des gastrobulbies. Arch. Mal. Appar. Dig., 41 :1254, 1952. 

11. 
Crispin, G.: Collected papers, Mayo Clin., 7 :823, 1915. 

12. 
Davcev, P., Arsov, G., Vanovski, B., Stavric, D. i Bidikov, V.: Hronicni gastritis u našem biopsionom materijalu. VIII. Internisticki dani. Gastroentero­logia II. Izvodi. Subotica 1969. GZ »Panonija« -Subotica. 

13. 
Deys, O.: Das Ri:intgenrelief der Magenschleimhaut. Forschr. Rontgen­str., 43 :33, 1931. 

14. 
Du Plessis, D. J.: Pathogenesis of gastric ulceration. Lancet, 1 :974, 1965. 

15. 
Duval, P., Roux, J. C., Beclere, H., et Moutier, F.: Les plis de la muque­use gastrique. Arch. des. Mal. Appa.r. digest., 22 :1, 1932. 

16. 
Edwards, F. C. and Coghill, N. F.: Clinical manifesta.tions in patients with chronic atrophic gastritis, gastric ulcer, and duodenal ulcer. Quart. J. Med. N. S., 37 :337, 1968. 

17. 
Eisler, F.: Zur Rontgendiagnose der Schleimhautverdickung des Ma;gens. Fortschr. Rontgenstr., 53 :172, 1935. 

18. 
Elischer, J.: Dber eine Methode zur Rontgenuntersuchung des Mage,ns. Fortschr. Rontgenstr., 18 :332, 1911. 

19. 
Elsner, A.: Die Gastroskopie. Thieme Verlag, Leipzig 1911. 

20. 
Faber, K. und Bloch, C. E.: Dber die pathologischen Veranderungen am Digesstionstractus bei der perniciosen Anamie und liber die sogenante Dermatro­phie. Z. klin. Med., 40 :98, 1900. 

21. 
Felci, L.: Gastriti. Instituto per la diffusione di opere scientifiche, Mi­lano 1952. 

22. 
Feldmann, M.: Giant gastric rugae with diffuse hypertrophic gastritis: re:::embling neoplasm on lesser curvature of stomach. Radiology, 41 :181, 1943. 

23. 
Forssell, G.: Dber die Beziehungen der Rontgenbilder des menschlichen Magens zu seinem anatomischen Bau. Fortschr. Rontgenstr. 30 :1, 1913. 

24. 
Frik, W. und Zeidner, A.: Ron,tgenuntersuchungen des Magenfeinreliefs. Fortschr. Rontgenstr., 79 :681, 1954. 

25. 
Frik, W. und Hesse, R.: Dber den Einfluss der Bauchdeckenspannung auf die Magenform. IX. ICR, Mlinchen, 1959. 

26. 
Gašpa,rov, A., Petkov,ic, D., Filipovic-Ristic, B. i Elakovic ,M.: Histološke promjene sluznice kod zdravih mladica. Vojno sanitetski pregled, 78:771, 1960. 

27. 
Gašparov, A., Smircic, P., Filipovic. B., Petrovic, M. i Elakovic, M.: Kon­trola asimptomatskog kronicnog gastritisa izvršena aspiracionom biopsijam. Voj­no sanitetski pregled, 10 :851, 1961. Histološke promjene sluznice želuca u ga,stro­duodenalnog ulkusa u zdravih mladica. Vojno sanitetski pregled, 2 :101, 1962. 

28. 
Golden, R.: Antral gastritis and spasm. J. Amer. Med. Ass., 10:1497, 1937. Roentgen-ray examination of the digestive tract. Nelson, New-York, 1937. 

29. 
Grettve, S.: Morphologische und Tierexperimentelle Studien liber das Schleimhautrelief des Ma,gen-Darmkanals. Acta Radiol. Supplementum XXXI, 1936. 

30. 
Gutmann, R. A.: Le Diagnostic du cancer d'estomac a la periode utile. Doin & Cie. Editeures, Paris, 1956. 

31. 
Gutzeit, K.: Dber die Magenschleimhaut bei chronicscher Gastritis. Ihre endoscopischen, rontgenologischen und pathologische-anatomischen Erscheinun­gen. Dtsch. Arch. klin. Med., 153 :334, 1926. Dber die Magenschleimhaut bei chro­nischer Gastritis. Dtsch. Arch. klin. Med., 153 :334, 1926. Zur Frage des rontgeno­logischen Nachweises gastDitischer Veranderungen. Med. Klin., 1145, 1927. 

32. 
Hamperl, H.: Die grobere und feinere Gestaltung der Schleimhaut des Magendarmkanals in Abhangigkeit von seiner Muskulatur. Virchows Arch. path. Ana t., 305 :432, 1940. 

33. 
Hayem, E. G.: Citirano po Singer-u. 

34. 
Henning, N., Heinkel, K., und Elster, K.: Ergebnisse bioptischer und gastroskopischer Untersuchungen der Magenschleimhaut bei ulcus duodeni. Klin. Wschr., 1088, 1954. 

35. 
Horvat, Z., Marinšek-Broz, V. i Cicin-Šain š.: Gastrointestinalna aler­gija pod slikom tumora. Lij. Vjesnik 85:1117, 1963. 

36. 
Kadrnka, S.: Observations radiologiques de l'automatisme de la forma­tion des plis muqueux du tube digestif. Acta radiol., 16 :311, 1935. 

37. 
Kenzler, W., und Frink, W.: Die Zahnelung der grossen Kurvatur des Magens im Rontgenbild. Fortschr. Rontgenstr. 95:438, 1961. 

38. 
Laws, J. W. and Pitman, R. G.: The radiological features pernicious anaemia. Brit. J. Radiol., 33 :229, 1960. 

39. 
Lawson, H. H.: Effect of duodenal contents on the gastric mucosa under ex,perimental condition. Lancet, 1 :469, 1964. 

40. 
Lotzin, R.: Dber das Faltensystem des Magens und seine Baziehungen zum Gefassystem. Fortsch. Rontgenstr. 51 :329, 1935. Dber das fainere Magen­relief. Dtsch. Z. Chir., 238 :309, 1932/33. 

41. 
Louis, F.: Recherches sur la ma,ladie connue sous les noms de gastroen­terite, fievre putride etc. PaDis, 1937. 

42. 
Llithi, R.: Magengeschwlir und HypQphysenvorderlappen. Experimen­talle Untersuchungen. Gastroenterologia, 82 :162. 1954. 


Cicin-Sain, S., V. Cicin-Sain-Marinšek 

Problem gastritisa 
43. 
Maimon, S. N., Bartlett, J. P. Humphreys, E. M., and Palmer, W. L.: Giant hypertrophic gastritis. Gastroenterology, 8 :397, 1947. 

44. 
Malnasi, G. P., Peterffy, und Csipkes, T.: Mikroradiographische Beitrage zur Autoplastik der Magenschleimhaut. Dtsch. Z. Verdau. -und Stoffwech­selkr., 18 :57, 1958. 

45. 
Mikulcz, J, V.: Dber Gastroskopie und Oesophagoskopie mit Demon­stration am Lebenden. II. Chirurgenkongress 1882. 

46. 
Moutier, F.: Traite de gastroscopie et de pathologie endoscopique de L'estomac Mason, Paris, 1935. 

47. 
Moutier, F., et Cornet, A.: Les gastrites. Vol. I., 403 Masson, Paris, 1955. A quelles affections gastrique peut-on attribuer une origine allergique '/ Acta Gastro-Enterol. Belg., 16 :485, 1953. 

48. 
Ottenjann, R., und Heckel, M.: Gezielte endoskopische Gastrobiopsis bei Riesenfalten der Magenschleimhaut. Dtsch. Med. Wschr., 90:1510, 1965. 

49. 
Overgaard, K.: Polyps of the stomach and duodenum. Acta radiol (Stockh.), 30 :343, 1948. 

50. 
Peto, S.: Zone gastritisa. VIII. Internisticki dani. Gastroenterologia, II. Subotica 1969, GZ »Panonija« -Subotica. 

51. 
Prev6t, R.: Zur rontgenologischen Diagnose des sog. Etat mamelonne. Fortschr. Rontgenstr., 71 :55, 1949. Der kleine Magenkrebs. In: Roentgendiagno­stik, Ergebnisse 1952-1956. Von. Schinz, H. R., Glauner, R., Uehlinger, E. Thieme, Stuttgart, 1957. 

52. 
Ratk6czy, N.: Neuer Grundstein zur funktionellen Rontgendiagnostik de3 Magens. Forstschr. Rontgenstr., 53(3) :343, 1936. 

53. 
Rendich, R. A.: The roentgenographic study of the mucosa in normal and pathological states. Amer. J. Roentgenol. 10:526, 1926. 

54. 
Rhodes, J., Bernardo, D. E., Phillips, S. F., Rovelstad, R. A., and Hof­mann, A. F.: It creased reflux of bile into the stomach in parients with gastric ulcer. Gastroenterology, 57 :241, 1969. 

55. 
Schatzki, R.: vidi Henning, N., und Schatzki, R. 

56. 
Schindler, R.: Die dia,gnostische Bedeutung der Gastroskopie. Munch. med. Wschr., 79 :1268, 1922. Lehrbuch und Atlas der Gastroskopie. Munchen: 


J. F. Lehrmann, 1923. GastrosCO:PY, 2nct edition University of Chicago Press, Chi­cago, 1950. 
57. 
Schinz, H. R., Baensch, W. E., Fromhold, W., Glauner, R., Uehlinger, E. und Wellauer, J.: Lehrbuch der Rontgendiagnostik, Band V. Georg Thieme Ver­lag, Stuttgart, 1965. 

58. 
Schliephake, E., und Smets, R.: Physikalische Therapie und Balneothe­rapie. Munch. med. Wschr., 7:594, 1963. 

59. 
Schwarz, G.: Dber die Erkennbarkeit einer bestimmten Form von chro­nischer Gastritis im Rontgenbilde und deren Bedeutung fiir Ulcusdiagnose. Wien. Klin. Wschr., 1554, 1916. 

60. 
Scott, G. H.: Growth of crypte and glands of the human stomach. Amer. 


J. Dis. Child., 30:147, 1925. The growth in surface area of the human gastric mucosa. Ana t. Rec., 43 :131, 1929. 
61. Selesnick, S., and Kinsella, E. D.: Gastritis and gastroscopic biopsy. New England. J. Med., 248 :842, 195:3. 
63. Sedackov,
a, M., i Bednar, B.: Kronicni gastritis u djetinjstvu VIII. Inter­nisticki dani. Gastroenterologia II. Izvodi. Subotica, 1969. GZ »Panonija« -Su­botica. 
64. 
Singer, Ch.: A short history of anatomy and physiol. from Greeks to Harvey. Dover publications. Inc. New-York, 1948. 

65. 
Stahl, G. E.: Citirano po Singer-u. 

66. 
Templeton, F. E.: X-ray examination of the stomach. The University of Chicago Press. Chicago, 1943. 

67. 
Teschendorf, W.: Lehrbuch der rontgenologischen Differential-diagno­stik. Bd. II Bauchorgane. Thieme, Stuttgart, 1964. 

68. 
Tomenius, J.: A new instrument for gastric biopsies under visuel control. Gastroenterology, 21 :544, 1952. 


Cicin-šain, š., V. Cicin-šain-Marinšek 
528 

69. 
Urbach, E., and Gottlieb, P. H.: Allergy, Grune and Stratton, New-York, 1941. 

70. 
Vallebona, A.: I metodi sipeciali nell'esame radiologico dello stomaco. Radiol. med. (Torino), 13 :241, 1926. Quadri radiologici della gastriti Relazione a.l 


LVII. Congr. della Societa ItaJiana di Medicina Interna. Roma. Luigi Pozzi. 1956. 
71. 
Walk, L.: Dber rcintgenologische, gastroskopische und histologische Be­funde bei Gastritiden. Z. klin. Med., 141 :348, 1942. 142 :557, 1942. 144 :75, 1942. 

72. 
Westphal, K., und Kuckuck, W.: Der Reizmagen. Z. klin med., 124:537, 1933. 

73. 
Witerbsky, E., Rose, N. R., Terplan, K., Paine, J. R. and Egan. R. W.: Chronic thyroiditis and autoimmunization. J. A. M. A., 164:1439, 1958. 

74. 
Wood, T. J., Doig R. K., Moteream, R., and Hughes, A.: Gastric biopsy report of fifty-five biopsies using a new flexible gastric biopy tube. Lancet, 1 :18, 1949. 

75. 
Youmans, W. B.: Neural regulation of gastric and intestinal motility. Amer. J. Med., 13 :209, 1952. 


Adresa: Docent dr. Šime cicin-šain, Radiološki inštitut medicinskog fakul­teta, Klinicka bolnica Rebro, Zagreb. 
lNSTITUT ZA RENDGENOLOGIJU KLINICKE BOLNICE GRADA BEOGRADA 

PRILOG ISPITIV ANJA RETROPERITONEALNIH SARKOMA SELEKTIVNIM ANGIOGRAFIJAMA LUMBALNIH ARTERIJA 
Ojdanic Z. i M. Magaraševic 
UDK (H6.:3Bl-031.24-006.:3.04-07 :616.1:36.1-07:3.75 
Uvod u problem 
Potvrda ili iskljucenje sarkoma retroperitonealnog prostora, kao i dru­ge vrste tumora i patoloških procesa u ovom prostoru, odredivanje njiho­vog bližeg ishodišta, velicine i odnosa, predstavlja težak dijagnosticki pro­blem i na,ivažniji uslov Zct izbor terapije. Klinicko-laboratorijske metode ispitivanja, urografija i pijelografija, pneumoretroperiioneum, aorto-, kavo-i limfografija, nisu dovoljno pouzdane metode ciji bi pojedinacni i skupni nalazi u potpunosti razjasnili pitanje malignosti, porekla tumora i narocita opsega njegove rasprostranjenosti. 
Lumbalne a:terije i njihov bliski odnos sa organima u retroperitoneu­mu pružaju mogucnost da se selektivnim angiografskim ispitivanjem tih arterija l. obuhvati podrucje u oblasti eventualnog tumora (i drugih pro­cesa) 2. da se dobije preglednija slika i u onim slucajevima kad angiogra­fije dJnje šuplje vene-am.te i renalne arterije ne pokazuju znake patolro­ških ipromena. Sa druge strane, same promene na zidovima velikih krvnih sudova u ovom prostoru, ne upucuju nas u precizno diferenciranje pato­loških procesa. 
Sa tog stanovišta mi smo u angiografsko ispitivanje retroperitonealnog prostora ukljucili i selektivne angiografije lumbalnih arterija. Analogno tumacenjima drugih selektivnih angiografija i ovde skupni nalaz: poti­skivanja, promena kalibra, prekid kontinuiteta, neravnine zidova arterija i arteriovenske fistule, smatramo patognomicnim za malignost, a nalaz pa­tološke vaskularizacije specificn.m znakom. Kvantitavna zastupljenost po­jedinih znakova uslovljena je histološkim tipom tumora. Na ovim cinje­nicama zasnovali smo naš poduhvat da selektivnim angiografskim ispiti­vanjem lumbalnih arterija na strani tumora retroperitonealnog prostora razjasnimo nejasne klinicke slike koje daju sarkomi ove oblasti. I dalje, analize vece serije ovih ispitivanja ukazale bi na tipicnost slika i za ostale 
Radio!. Iugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
530 OjdaniC z. i M. MagaraševiC 
pato1oške procese, na pttanje 1širine :indikaoija, kao ,i na usavršavanje teh­nickih uslova izvodenja. 
!zlaganje se odnosi na sarkome retroperitonealnog prostora sa kojimaasmo se sreli u prvim pokušajima primene selektivnih angiografija lum­balnih arterija. Dobiveni rezultati su sasvim opravdali primenjen po­stupak. 

Anatomija 
Aa. lumbales. Kako segmentne cn'terije lice na interkostalne, imaju slicno odvajanje od aorte i razgranjavanje. Cetiri para arterija polazi sa zadnjeg zida aorte otvorima precnika 1,5-2 mm širine, prelaze preko intervertebralnih pro­stora od L1 -L2 do L1,-L5 i brzo se gube u dubini m. psoas maior. Dva gornja para pokrivaju crus mediale i crus laterale dijafragme. Dužina glavnih stabala na desnoj strani je veca; njih pokriva vena cava inferior. Izmedu procesus trans­versus-a, kratko arterijsko stablo deli se na ramus dorsalis i ramus ventralis. 
Ramus dorsalis, kao i istoimena interkostalna grana, ide dorzalno ka mu­skulaturi slabLnskog dela ledja. U njenom pocetnom delu odvaja se ramus spi­nalis, koja se tri grancice (ramus anterior, media et posterior) prodire u verte­bralni kanal. 
Ramus ventralis ide iza m. quadratus lumborum i daje jednu jacu granu koja leži ispred mišica. Pravac obe grane je lateralan. Anastomoziraju se sa gra,nama a. epigastrica inferior dole, intercostalnim gore i sa granama a. ileo­lumbalis i a. circumflexa ilei profunda. Od prednjih grana dva gornja para lumbalnih arterija odvajaju se duge i tanke grane za masnu kapsulu bubrega, kapsulu jetre i peritoneum. 
Varijeteti. Retko postoji jedno kratko zajednicko stablo, koje se odmah po odvajanju od aorte deli na desnu i levu lumbalnu arteriju. Ponekad postoji i peti par ovih arterija -a. lumbalis ima (quinta). 
Vv. lumbalis. Prate ogranke arterija i šireg su kalibra od arterija. Leva lumbalne vene idu pozadi aorte. Izpred i izmedu proc. transv. lumbalnih prš­ljenova obrazuju lanac anastomoza, koji povezuje sve lumbalne vene u v. lum­balis ascedens. Dole se ovo stablo am:stomozuje sa v. iliaca communis, a gore s av. azygos, odnosno hemiazygos. 

Tehnika izvouenja 
Seldinger-ovom tehnikom uvode se u ahdominalnu aortu crveni KIF A kateter sa oštrim vrhom koji je lucno povijen na 2-3 cm ,od vrha. U visi­ni intervertebralnih prostora na strani suspektnog tumora traži se otvor lumbalne arLerije i proverava sa 1--2 ml 50 °/0 -nog kontrasta (»Jodamid« ­300, Bracco, Milano, razblažen sa fiziološkim rastvorom na 50 {l/0). Pri uvo­denju ·vrha katetera u otvor arterije i pri ubrizgavanju kontrasta, bolesnik cesto oseca 1bol ',koji se širi ka odgova1rajucoj ,strani 1umba'1nog predela. Sa TV -proverom dobrog položaja vrha katetera i rucnim ubr,izgavanjem 4-5 ml 60 °/0-nog kontrasta (»Jodamid« -300) snima se u seriji, i to 4asnimka u intervalima od po 0,5 sec. i još 4-5 snimka u razmacima od poajedne sekunde. Vensku fazu ne ocekujemo i ne snimamo.a
Na isti nacin ponovi se sn.manje za još jedno ili .dva arterijska sta­bla. U istom aktu, zamenom katetera nastavlja se selektivna angiografija bubrega na istoj strani, aortografija ili kavografija. 
Opisanom tehnikom obradili smo tri mlada bolesnika, kod kojih nije bilo ni ranih, ni poznih komplrkacija. 
Prilog ispitivanja retroperiionealnih sark:01na selektivnin1 angiograiijan1a . . . 531 
Sl. 1 (prvi slucaj) -Infuziona urografija: donji pol levog bubrega potisnut naviše i ulevo; laka torzija bubrega. U nivou L2 i L:i levi ureter u pravilnom !uku zbocen ulevo i znatno suženog kalibra. Zakljucak: tumor retroperitonealis benignus lat. sin. 


Prikaz 
l. J. J. radnik, star 21 godinu. Anamnesticki u januaru 1970. godine akutni orhiepididimitis na levoj strani, lecen i za 20 dana izlecen u jednoj provincijskoj bolnici. Pocetkom juna recidiv sa istim simptomima. Hospi­taliziran sa Dg: Orchyepidydimitis chronica recidivans. lat. sin. Zbog sumnje na specificnu etiologiju oboljenja i nejasnog pa1patornog nalaza u predelu levog ,bubrega ureclena je infuziona urografija (sl. 1). Levi bu­breg je u lakoj torziji, donji ,pol pomeren naviše i upolje, a ureter u gor­njoj trec1ni potisnut upolje u pravilnom polkružnom luku, komprimovan, ali pravilnih i oštrih kontura. Nazire se i senka koja pomera ureter. Funk­cije bubrega i ostala morfologija urografski: b. o. Zakljucak: Tu. retroperi­toneahs lat. sin. benignus. 
Svi ostali klinicki i laboratorijski nalazi bili su normalni. Mokraca u više mahova, sem banalne bakterijske flore, nije pokazivala druge pra­mene. SE 2/4 i 3/7 ! Krvna slika, Weltmann i Thymol -probe normalne. 
Program angiografskog ispitivanja retroperitonealnog prostora u obla­sti tumora obuhvatio je selektivnu angiografiju levog bubrega (sl. 2) i se­
4* 
OjdaniC Z. i M. MagarašcviC 
Sl. 2 (isti bolesnik H. J.) -Selektivna angiografija levog bubrega, arterijska faza: glavno stablo bubrežne arterije, njegove grane i hilus potisnuti uvis; donji pol bubrega pomeren ulevo i nagore. Zakljucak: tumor retroperitonealis benig-nus lat. sin. 
lektivne angiografije prve i druge lumbalne arterije (sl. 3 sa skicom i sl. 4). Angiografija levog bubrega je u skladu sa uocenim pomeranjem i torzijam, bez ikakvih znakova patoloških pramena. Angiografija prve leve lumbalne arterije pokazuje laka proširenje glavnog stabla i prednje grane, dok se zadnja grana ne ispunjava. Prednja grana je pomerena naniže i medialno. Na podrucju od kranijalne ploce L1 do kaudalne place L:1, pored kicmenog štuba, viidi se !bogata mreža pomevil!ih, vijugaivih, dezali,brisanih, 
.mastomo-ziranih i mestimiono prekinutih arterija, 1kao i patološka vaskularizacija sa nakupljanjem i zaostajanjem kontrasta u proširenim la­
Prilog ispitivanja retroperitoncalnih sarlrnma selektivnim angiografijama . . . 531 
Sl. 1 (prvi slucaj) -Infuziona urografija: donji pol levog bubrega potisnut naviše i ulevo; laka torzija bubrega. U nivou L2 i L:1 levi ureter u pravilnom luku z bocen ulevo i znatno suženog kalibra. Zakljucak: tumor retroperitonealis benignus lat. sin. 
P1·ikaz 
l. J. J. radnik, stc1r 21 godinu. Anamnesticki u januaru 1970. godine akutni orhiepididimitis na levoj strani, lecen i za 20 dana izlecen u jednoj provincijskoj bolnici. Pocetkom juna recidiv sa istim simptomima. Hospi­taliziran sa Dg: Orchyepidydimitis chronica recidivans. lat. sin. Zbog sumnje na specificnu etiologiju oboljenja i nejasnog pa1patornog nalaza u predelu levog •bubrega uredena je infuziona urografija (sl. 1). Levi bu­breg je u lakoj torziji, donji ,pol pomeren naviše i upolje, a ureter u gor­njoj trecini potisnut upolje u pravilnom polkružnom luku, komprimovan, ali pravilnih i oštrih kontura. Nazire se i senka koja pomera ureter. Funk­cije bubrega i ostala morfologija urografski: b. o. Zakljucak: Tu. retroperi­tonealis lat. si:n. benignus. 
Svi ostali klinicki i laboratorijski nalazi bili su normalni. Mokraca u više mahova, sem banalne bakterijske flore, nije pokazivala druge pro­mene. SE 2/4 i 3/7 ! Krvna slika, Weltmann i Thymol -probe normalne. 
Program angiografskog ispitivanja retroperitonealnog prostora u obla­sti tumora obuhvatio je selektivnu angiografiju levog bubrega (sl. 2) i se­
4* 
OjdaniC Z. i M. MagarašcviC 
Sl. 2 (isti bolesnik H. J.) -Selektivna angiografija levog bubrega, arterijska faza: glavno stablo bubrežne arterije, njegove grane i hilus potisnuti uvis; donji pol bubrega pomeren ulevo i nagore. Zakljucak: tumor retroperitonealis benig-nus lat. sin. 
lektivne angiografije prve i druge lumbalne arterije (sl. 3 sa skicom i sl. 4). A:ngiografija levog bubrega je u skladu sa uocenim pomeranjem i torzijom, bez ikakvih znakova patoloških promena. Angiografija prve leve lumbalne arterije pokazuje lako proširenje glavnog stabla i prednje grane, dok se zadnja gram, ne ispunjava. Prednja grana je pomerena naniže i medialno. Na podrucju od kranijalne ploce L1 do kaudalne ploce L:;, pored kicmenog 
1
štuba, vidi se lbogata mreža pomevrnih, vijugavih, dezalibrisanih, anastomoe:iranih i mestimi6no prekinutih arterija, 1kao i patološka vaskularizacija sa nakupljanjem i zaostajanjem kontrasta u proširenirn. la­
Prilog ispitivanja ret.roperitonealnih sarkonut selektivnin1 angiografijan1a. . . 533 
Sl. :3 (isti bolesnik H. J.) -Selektivna mtcriografija prve leve lumbalne arte­rije. Glavno stablo i prednja grana lako prošireni: zadnja grana se ne ispunjava ! Prednja je pomerc:1a medijalno i naniže. Preko patološke anastomoze ispunjava se i prednja grana prve desne lumbalne arterije. Ulevo od pršljenova L1 -L,1 vrefast izgled razgranatih i anastomziranih sudova, neravnih kontura, sa preki­dom kontinuiteta, fistulama i sinusoidnim tvorevinama. Promene izraženije kre­nijalno. Zakljucak: tumor malignus retroperitonealis lat. sin. (sarcoma); zahva­
cena i perirenalna masna kapsula. Bubreg intaktan 
Ojdanic z. i M. Magaraševic 

Sl. 4 (isti bolesnik H. J.) -Selektivna arterigorafija druge leve lumbalne arte­rije. Glavno stablo i obe grane pomerene medijalno i naniže. Ogranci prednje grane usmereni naviše, izvijugani, nepravilnog tipa i kalibra, sa mestimicnim prekidom kontinuiteta. U pitanju je maligni, bogato vaskularizovan tumor 
Prilog ispitivanja retroperitonealnih sarkoma selel<tivnim angiografijama . . . 535 
Sl. 5 (drugi slucaj F. J.) Selektivna angiografija druge desne lumbalne arte­rije, arterijska faza; širi kali bar glavnog s tabla i vecih grana; lako pomeranje i lucno savijanje ogranaka prednje grane medijalno od kojih jedan prelazi ulevo od sagitalne ravni 
kunama i si,nuisoidne tvorovine nejasnih granica. PrekJ pat.Jloški.h anasto­moza ispunjava se i prednja grana desne lumbalne arterije, kao i podrucje zadnje leve grane. Promene su izraženije u gornjem delu i dopiru iza sred­njeg dela bubrega i pod precagu (sl. 3 i skica). Druga lumbalna arterija je šireg kalibra, pomerena sa granama naniže i medijalno. Od prednje grane odvajaju se naviše tanke i vijugave grancice sa mestimicn.m prekidama ka oblasti koja ,pripada prednjoj grani prve lumbalne arterije (sl. 4). 
Zakljucak angiografsikog ispitivanja nedvosmisleno je ukazivao na bo­gato vaskularizovan maligni tumor retroperitonealnog prostora sa leve strane, najverovatnije sarkom velicine muškog dlana koji potiskuje bubreg i ureter ,zahvatajuci masnu cauru bubrega. Eksplorativna lumbotomija iz­vršena radi biopsije i provere angiografskog nalaza potvrdila je sarkom 
Ojdanic z. i M. Magaraševic 
o 







t1t;t. + :: )-­
,-'! 
_,..:::,--,,_
/4.,,,,r 
f-
Sl. 6 (isti slucaj F. J.) -Angiografija druge desne lumbalne arterije -pozna faza: kontrast se zadržava u nepravilnim lakunama i trakastim tvorevinama; tipicna slika patološke vaskularizacije. (Stain-effect). Zakljucak: sarcoma retro-peritoneale lat. dx. 
koji nije urastao u peritoneum, bubreg i druge organe. Malom površinam zahvatio je adventiciju aorte. Histopatološki nalaz: Lymphosarcoma. » Recidivirajuci orhiepididimi:tis« na levoj strani posle angiografskog ispitivanja protumacen je kompresijom tumora na levu spermaticnu venu. 
2. F. J., autcmehanicar, star 19 godina. Od septembra 1970. godine oseca mukle, nekarakteristicne bolove desno od pupke. :Ubog palpatornog nalaza u dubini abdomena na desnoj strani hospitaliziran sa Dg: Tu abdo­minis. Pri prijemu desno od pupka ,palpira se tvrd, neravan •tumor velicine srednje jabuke, fiiksiran u dubini. Klinicki nalaz na torakalnim organima, ekstremitetima, nervnom sistemu, sluznicama i koži bio je uredan. Od la­boratorijskih nalaza sem lake leukocitoze (9200) i SE 42/87 ostalo u gra­
Prilog ispitivanja retroperitonealnih sarkoma selektivnim angiografijama . . . 537 
Sl. 7 (isti slucaj F. J.) -Kavografija: nalaz normalan! 
nicama normale (Weltmann, Thymol flokulacione probe, elektroforeze i mokraca). Inigmkopija ukazala je samo na lako poliskivanje colcon asce­densa lateralno, dok su ostali pregledi gastrointestinalnog i uro-trakta, to­rakalnih organa i koštanog sistema bili normalni. 
Zbog sumnje na retroperitonealni tumor sa desne strane preuzeto je :
angiografsko ispitivanje i u istom a:ktu nac•injena je aingiografija druge i trece lumbalne arterije desno, a nekoliko dana zatim i <kavografija. Treca lum.balna arterija bila je normalna; glavno stablo druge lumbalne arterije i njene obe grane su šireg kalibra. Nekoliko prednjih grana pomereno je medijalno, a jedna krupnija grana prelazi i na levu stranu kicm.enog stuba (sl. 5). U poznoj fazi nalazi se patološka vaskularizacija velicine ženskog dlana: lakunarno-mrljaste i neprnvilnc isprepletane trakaste tvorevine ne­jednakog kalibra u kojima se kontrast zadržava (staineffect) što poznoj fazi daje mrežast izgled (sl. 6 i skica). Kavografija je normalna (sl. 7). Za­kljucak angiografskog ispitivanja: Sarcoma retroperitoneale lat. dextri. Nema znakova maligne infiltracije donje šuplje vene. 
Oktobra 1970. izvršena je lumbotomija na desnoj strani. Naden je in­operabilni tumor velicine ženske pesnice koji urasta u peritoneum metasta­zarna do velicine zrna graška i koji je m.estim.icno srastao sa adventicijom donje šuplje vene i irn.psulom bubrega Histopatološki nalaz: Sarcom.a glo­bocellulare. 
Ojdanic z. i M. Magaraševic 
Slika 8 a 
Diskusija 
Smatramo da dijagnosticku vrednost selektivnih angiografija lumbal­nih arterija kod sarkoma i drugih tumora retroperitonealnog prostora tre­ba dvojako ocenjivati. 
Prvo: Na angiogirafskom isp.tivanju lumbailnih arterija zasniva se dij,ag­noza i ono predstavlja jedini metod kojim se istovremeno potvrduje ma­Ltgnost, velicina i v,rsta tumoira, u slucajevima kad veliki krvni sudO'vi re­troperitonealnog prostora nisu jace zahvaceni i kad su klinicki i ostali na­lazi negativni ili nejasni. Ovakvu situaciju ilustrovali smo prikazom dva bolesnika sa retroperitonealnim sarkomima. 
Drugo: Selektivne angiografije lumbalnih arterija imaju znacaj do­punskog ispitivanja, kad su pramene na velikim krvnim sudovina dokaza­ne prethodnim arteriografijama, ali priroda procesa nije ni klinicki, ni rendgenološki u potpunosti jasna, narocito u pogledu malignosti, loka­lizacije, raspnostarnjenosti i o(Perabi>lnasti. 
Tehnicko izvodenje ovih angiografija nije u tolikoj meri kompliko­vano da bismo se ustrucavali od njene primene. 
Prilog ispitivanja retroperitonealnih sarkoma selektivnim angiografijama. . . 539 
Slika 8 b 
Ojctanic z. i M.Magaraševic 

Sl. 8 a, b i c prikazu.iu normalne arterijske faze selektivnih angiografija desnog bubrega i trece lumbalne arterije (b i c). Slike su date radi uporedenja sa pret­hodnim slucajevima. Bolesnik D. Radovan, 28 god. Na svim urogranima (8 a) desni ureter lucno povij en u gornjem delu; sumnja na retroperitonealni tumor. Instruktivna je Sl. 8 c sa potpuno normalnim izgledom arterije do najmanjih grana i anastomoza. Klinicni ispitan i otpušten sa DG: Pyelonephritis acuta lat. 
dextrae sanata 
Prilog i!=-ipitivanja retroperitonealnih sarlcorna selektivnin1 angiografijan1a . 541 
Zakljucak 
zlaganje o prvi:m p::>kušajima sa selektivnim an_giografijam1 lum­balnih arterija odnosi se na retroperitonealne sarkome, koje smo kao pri­marno angiografsko ispitivanje preduzeli kod bolesnika sa nejasnim kli111ic­kim nalazima i dopunili angiografijama veliki,h krvnih sudova. Mada smo prikazali samo dva slucaja, rezultati pokazuju vrednost ,postupka, koji je dao naj,potpunije razjašnjenje u p::::gledu malignosti, lokalizacije, velicine i vrste tumora. 
Istovremeno ukazuje se mogucnost da se selektivn.m angiografijama lumbalnih arterija re.še i ona nejasna zbivanja u retroperitonealnom pro­storu, koja nastaju zb.::,g metastaza malignih tumora i tumora bubrega sa ekscentricnim rastom, kao i zbog perirenalnih i pericekalnih zapaljivih pro­
Na§e i-,,
cesa. Naš dalji rad obuhvatic:e proveru ovih mogucnosti i ocenu vrednosti rezultata kod razlicitih patoloških procesa u retroperitoneumu. 
Pregledom obimne literature o angiografijama, nismo naišli na ra­dovc koji ove probleme tretiraju našim postupk::>m. 

Sadržaj 
Autori izlažu iprolbleme indikacija i tehniku ispitivainja n:1tro.perti-o­nealnog prostora selektivnim angiografijama lumbalnil, arterija na strani tumora. Prikazuju prve pokušaje i rezultate na dva mlada bolesnika ciji klinicki i ostali nalazi nisu ukazivali na mogucnost postojanja retroperi­tonealnih sarkoma i koje su dijagnosticirali putem selektivnih angiografija lumbalnih arterija, operativno i histološki potvrclenih. 
P.oseb.nu vrednost ovih a111giogra;filia autori vi:le u onim sluc::ljevima,al.akoji ne pokazuju angiografske promene velikih krvnih sudova u retro­p2ritoneumu, 2. koji se drugim metodama ne mogu uspešno da dijagnosti­ciraju. Nalazi selektivnih lumbalnih arteriografija cini se da pružaju naj­
potpunije razjašnjenje pitanja malignosti, velicine, lokalizacije i vrste tu­mora u retroperitonealnom prostoru.a
Surnmaarya
The authors present the problems of indications and the investigation tech­niques of the retroperitoneal space by means of selective angiographi­e3 of lumbal arteries on the side of the tumor. They present the first attempts made and the results achieved with this method applied on two younger patients whose clinical and other findings had not indicated the possibility of the existence of retroperitoneal sarcomas and whose diagnoses were made through selective angiography of the lumbal arteries and were confirmed both surgically and hystologically. 
The authors see the special value of these angiograiphies in the following ca:c,: 
l.ain those without manifest changes of the large blood vessels in the re­troperitoneum, 
2.ain those that cannot be successfully diagnosed in any other way_a
It would appeai· that selective lumbal arteriography offers the most com­plete answer to the question of the degree of malignancy, size, localisation and kind of tumor in the retroperitoneal space. 
Ojdanic z. i M.Magaraševic 
Li teratura 
l. E. Baudisch und J. Arndt: Atlas angiographischer Befunde bei Nieren­erkrankungen und malignen Blastentumoren. VEB Gustav Fischer Verlag, Jena, 1969. 
2. Robert A. Schobinger and Francis F. Ruzicka: Vascular Roentgenoloiy. 
The Macmillan Company, New York, 1967. 
3. 
Tord Olin: Studies in Angiographic Technique. Hiikan Ohlsson Boktry ckery, Lund, 1963. 

4. 
J. K. Davidson, C. W. H. Harward a.nd R. B. Scott: Radiological demon­stration of enlairged retroperitoneal lymph-nodes. »La.ncet«, 1/1959. 

5. 
Ackerma1n, L. V.: Tumors of the perito,neum and retroperitoneum. In Atlas of tumor patology. Fasc. 23 and 24, Armed Sorses Institute of Pathology, Washington D. C., 1953. 

6. 
La uren V. Ackerman: Surgica.1 Pathology (Chapter: Retroperitoneum) Edition IV, Mosby Company, Saint Louis, 1968. 

7. 
Rauber und Fr. Ko1Psch: Anatomie des Menschen, Abteilung 4, achte Auflage, 354-357 und 422, Verlag von Georg Thieme, Leipzig, 1909. 

8. 
B. Sljivic: Sistema,tska i topografska anatomija. abdomena i ka.rlice. Na­ucna knjiga., Beograd, 1952, str. 37 i 45. 


Adresa: Dr. Z. Ojdanic, Institut za radiologiju klinicke bolnice grada Beo­grada, Beograd. 
SLU2BA ZA RADIOLOGIJU MEDICINSKOG CENTRA U PULI 


OSTEOPOIKILIJA 
Petrovic, M. 
UDK 616.71-003.84 
Osteopoiklija je dobrocudna anomalija koštane strukture, koju kara­kterizira pojava br.ojnih okruglih, ovalnih, a ponekad i dug,oljastih sklero­ticnih endostalnih žarišta u spongiozi ,kostiju šaka i stopala, u metaepifi­zama cjevanica i u kostima zdjelice. 
Osteopoikiliju je prvi opisao A1bers-Schonberg 1915. (»Eine seltene, bisher nicht ibekannte Strukturanomalie des Skelet1Js«). Godinu dana kas­nije, posve neovisno tu rijetku vrstu osteodistrofiije opisali su Ledoux­Lebard, Chambaneix i Dessane (»L'osteopoicilie, forme nouvelle d'osteite condensante generalisee sans sympt6mes cliniques«). Vrlo je rijetka i do danas je opisano svega nešto preko stotinu slucajeva. S.nonim za tu bolest je »Ostitis condensans disseminata«, a u anglosaksonskoj literaturi upo­trebljavaju se nazivi ».Spotted bones« i »Osteopikylosis«. 
Prema Schinzu i Smokvini os,teopoikilija je nasledna poliostotska, poli­topna i sistematizirana dobrocudna anomalija koštane strukture bez kli­nickog znacaja. Brilke ju smatra sistematiziranom politopnom endostaLnom osifikacijom. Zbog nedostatka klinickih simptoma ,otkriva se slucajno na snimkama u toku radiološke obrade bolesnika. To je bolest odraslih. Ce­šce zahvaca muškarce nego li žene, a samo izuzetno se nalazi u dijece ili dojencadi. Od pojave prvih znakova, pojedinih manjih endost,
alnih skler.o­ticnih ,cvorica na predilekcionim mjestima, do potpunog razvoja bolesti može proci i više ,godina. 
Na rendgenskim snimkama vide se ,u spongio.i ,predilekcionih ,podruc­ja intenzivne, skleroticne, ,okrugle ili ovalne, a ponekad i dug.oljaste oštro ogranicene sjenke velike ,poput zrna bi.bera, ili lece (sl. 1, 2 i 3). Te pone­kada dosižu velicinu zrna graška (sl. 4 i 5). Slicne su Stiedinim otocicima kompakte. Gredice spongioze u okolici skleroticnih endostalnih žarišta mogu biti nepromjenjene, ali nekada je pletiv,o spongioze oko takvih žari­šta znatno reducirano, a pojedine koštane lamele ,široke (hipertroficna atrofija). U našeg bolesnika se to osobito lije.po vidi na snimci zdjelice (sl. 5). 
Na presjeku kositi ,cv,orici k!od osteopoikiliije -izgledaju ka,o 1sV1ijetl,osiva oštr,o ogranicena, okrugla i1i ovalna sklemtiicna žarišta. Sastoje se od kon-
Radiol. Iugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
544 Petrovic M. 

Sl. l. Snimka desne šake. U okrajcima svih falanga i metakarpalnih kostiju, u karpalnim kostima te u distalnim meta­epifizama radijusa i ulne vide se brojna okrugla ili ovalna skleroticna endostalna žarišta velicine zrna bibera tipicna za 
osteopikili.iu 
denziranog koštanog tkiva. Morfološki i strukturno slice malim osteomima s gustom koštanom gradom. Prema .Schmorlu ti otocici sastoje se od zbije­nog spleta trabekula spongioze, cija periferiija je kondenziranje od samog centra. 
Skleroticna endostalna žarišta kod osteopoikilije najcešce su lokalizi­rana u spongiozu karpalnih i tarza1nih kostiju, u okrajcima metakarpalnih kostiju te u metaepifizama falanga ,šaika i stopala. Predilekciona mjesta su i okrajci drugih cjevanica (prnksimalne i distalne metaepifize humerusa, 

Sl. 2. Na snimkama lakata vide se obostrano u okrajcima kostiju laktenih zglo­bova okrugle, oštro ogranicene skleroticne sjenke velicine zrna bibera i nešto 
vece 
Os teo poikilij a 545 
Sl. 3. Na lateralnim snimkama stopala vide se brojne skleroticne, oštro ograni­cene sjenke u distalnim metaepifizama tibija i fibula, u tarzalnim kostima te u okrajcima metatarzalnih kostiju i falan­ga obaju stopala 


Sl. 4 a i b. Na snimkama obaju ramena jasno su prikazana brojna ovalna i okrugla endostalna skleroticna žarišta u proksimalnim metaepifizama i u glavi­cama humerusa, u vratu skapula i njemu susjednim djelovima te u akromijo­nima i u akromijalnim dijelovima klavikula. U proksimalnim okrajcima hume­rusa neka od tih žarišta dosižu velicinu zrna graška, a uz njih postoji redukcija 
trabekularne grade spongioze. 
546 Petrovic M. 

Sl. 5. U kostima zdjelice, a narocita u sjednim i stidnim kostima te u proksi­malnim okrajcima bedrenih kostiju vide se mnogobrojne okrugle i ovalne skle­roticne endostalne sjenke. Neke od tih su vece od zrna graška, a pojedine dosižu velicinu ploda manjeg badema (13 X 7 mm). Pletivo spongioze oko vecih sklero­ticnih otocica je reducirano, a neke trabekule su šire i skleroticne (hipertroficna 
atrofija) 
radijusa, ulne, femura, ti,bije i fibule), kosti zdjelice, vrat skapule i akro-­mion te okrajoi kljucnjaca. Rijede se nalaze u sakrumu, sternumu, kra1ješ­cima, rebrima i pateli, ,a samo iznimno ,u kostima lubanje. 
Pored opisanog mrljastog oblika osteopoikilije postaji i prugasta for­ma, koja je ,još rijeda. Nju karakteriziraju brojne uske i gusto p0iredane skleroticne prugaste sjerrke u kos-tirna zdjelice i u metaepifizama cjevanica. 
Prikaz bolesnika 
R.aC. roden 1930. .m. br. 1198/71. Ospedale Oivico, Lugano, Švicarska).a
Obiteljska anamneza je nepotpuna .bolesnik navodi da mu rodHeljianisu živi, a nema brace ni sestara). 
Osobna ,anamneza: U djetinstvu je probolio ospice, šarlah ,i varicele. Od tada je navadno uvijek zdrav. Na pregled •dolazi zbog kontuzije cetvr­tog prsta desne šake. 
Status: Nizak, dobro uhranjen muškarac, vrlo dobre osteomuskularne grade. Osim lakog natuka drugo i treceg clanka cetvrtog prsta desne šake, klinicki status je bez osobitosti. Na koži i vidljivim sluznicama nema vid­ljivih patoloških ,promjena. Pluca i srce su klini,cki i radiološki u grani­cama n,armaile. TnbUJh u na'.ZJini ,grudnog k1oš-a, mek,ain i neOlsjetlj:iv na pal­paciju. Jetra i slezena se ne pipaju. Udovi su b. o. Puls 72/min. RR 140/85 mmHg. 
Laboratorijski nalazi: hemogram u granicama normale. Urin b. o. 
Ca u krvi 9,6 mg%, a P 4 mg %. 
Osteopoikilija 547 
Izvršena je 1scintiigrafija 1sa S1Jroncijem 85. Na koštanom 1Skanu šaka iazdje1ice nije utvrdena akumulacija Stroncija 85, vec je nalaz v granioama normale (dr. D'Orta). 
1
N alaz skleroticnih endostalnih žarišta velicine zrna biibera u okraj­cima falanga cetvrtog prsta desne šake bio je povod da klinicki i radiološki obradimo našeg bolesnika, Kao što se vidi iz prikaza i sa snimaka radi se 
oatipicnom, razvijenom obliku osteapoikilije.a
Obradili smo i jedinicu, devetogodišnju kcerku našeg bolesnika. Kli­nicki s.tatus djevojcice je bez osobitosti. Kosti šaka, ,stopala, ramena i zdje­lice su morfološki ,i strukturno u granicama normale za dob djevocice, bez ikakvih promjena tipicnih za osteopoikiliju. 
Zakljucak 
Osteopoikilija je vrlo rijetka, dobr.ocudna anomalija koštane strukture bez klinicke simptomatologije. Osnovni i bitni maikovi bolesti su brojna ovalna ili okrugla skleroticna endostalna žarišta u spongioe:i karpalnih i tarzalnih kostiju, u okrajcima svih cjevanica te u kostima zdjelice. Prvi ju je opisao Albers.Schi:inbeng 1915. Kao asimptomatska konstitucionalna ainomalija koštane strukt:ure ne mtavlja ozibtiljnih ;posljedtica niti d,olarzi u obzir ma kakva terapija. 

Sadržaj 
Prikazan je bolesnik s tipicnom, razvijenom slikom osteopoikilije, opi­sana rendgenska slika i 1okalizacija te dobrocudne nasledne anomalije ko­štane strukture. Pored -toga ukratko je opisana patološko-anatomska i hi­stološka slika te rijetke i asimptomatske osteodistrofije. ,
Summarya
A patient with typical roentgenographic symptomatology of osteopoikilosis is presented. 
Patho-anatomical and histological aspects of this rare and asymptomatic osteodystrophy are briefly discussed. 
Literaturaa
l.aAlbers-Schon,berg, H. E.: Fortschr. Rontgenstr. 23 :174, 1915/16. 
2.a
Buschke, A. i Ollendorf, H.: Derm. Wschr. 86 :257, 1928.a

3.a
Erbsen, H.: Ergebn. med. Strahlenforsch. 7, 1936.a

4.a
Farbank, T.: J. Bone Jt. Surg. 32 B :117, 1950.a


5.aHammer, G.: Rontgenpraxis, 17 :721, 1948.a
6.a
Martincic, N.: Br. J. Radiol. 25 :299, 1952.a

7.a
Mishelot, J.: Rev. Rhum. 36 :616, 1969.a

8.a
Schai, E.: Schweiz. med. Wschr. 101 :270, 1971.a

9.a
Schinz, H. R., Baensch, W. E., Friedel, E. i Uehhnger, E.: Lehrbuch dera


Rontgendiagnostik, 2:719, 1952. G. Thieme Verlag, Stuttgart. 
10.a
Spanaus, P.: Beitr. ges. Arbeitsber. Orthop. 15 :637, 1968.a

11.a
Smokvina, M.: Kosti i zglobovi, 508, 1959, JAZU, Zagreb.a

12.a
Wolf, H. G. i Pichler, E.: Padiat. Fort. Prax. 6:287, 1967.a


,
Adresa autora: Petrovic dr Milan, spec. radiolog, Medicinski centar Pula 
RENDGEN FILM 
ZA MED ICINSKA SNIM ANJA 










SUPERVIDOX 
FILM VISOKE OSJETLJIVOSTI, SITNOG ZRNA I VELIKOG KONTRASTA NAMIJENJEN ZA RENDGENSKA SNIMANJA SA FLUORESCENTNIM FOLIJAMA ZA POJACAVANJE. 
SUPERVIDOX IMA FOTOGRAFSKU EMULZIJU S OBJE STRANE PLAVE SIGURNOSNE PODLOGE, A VISOKA OSJETLJIVOST OMOGUCAVA SNIMANJE UZ KRACE EKSPOZICIJE. 
PROIZVODNJA PREMA UGOVORU O KOOPERACIJI SA VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN 
"FDTDKE MIK A" -ZAGR EB 
RENDGENSKI INSTITUT, KANTONALNA BOLNICA AARAU, SVAJCARSKA 
ISKUSTV A U ISPITIV ANJU BILIJARNOG TRAKTA 
SA MEGLUMINSKOM SOLI JODOKSAMIDINSKE KISELINE B 10'610 (ENDOBIL) 
Gi.intert, W., J. Kacl, I. Mihicic 
UDK 616.361-073.755.4 
Uvod 
Radiolozima stoje danas na rnspolaganju ,shjedeci preparati za i. v. holangi·ografiju odnosno holecistograif.iju. 
,
Biligrafin B 10'610 
Bilivistan Biligram 
forte Endobil 
Skracena kem. Jodipamid Joglycamid Joglycamid J odoxamidin oznaka 
Mješavina Methylgluc. Natrium / Methylgluc. Methylgluc. soli 100% Methyl gluc. 1000/o 100% 
4:6 Koncentracija 10 g / 20 ml 10 g /20 ml 10,5 g / 30 ml 9,3 g / 30 ml 
i volumen Sadržina 5 g / Ampule 5, 6 g / Amp. 5,3 g / Amp. 5,5 g / Amp. 
joda 
Po .strani smo o:stavi1i preparate za infuzi-onu holecist-o--odnosno holan­gic,grafiju. 
CO OH CO OH 
1 
JJ JOJ 
NH CO -(CH2CH20)1, -CH2CH2 -CO NH 
O 
J 
Radiol. Iugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
GUntert, W., J. Kacl, I. Mihicic 
Kod preparata B 10'610 je samo spojna grupa nešto promjenjena prema ostalim kontiraistnim :sredstvima iz adipi-odon grupe. Zajednicko svojstvo su 6 jodatoma vezani na .svakoj molekuli lkorrtra:stnog sredsbva. Radi se 
1
zapravo o oistoj metil-glru:kamins.oj soli jodoksamidinske k:Lseline, što imaaprednost, što se ti:ce t-o!ksiiciteta i hepatotr-opnosti. 
Vodena r.a:stoipina je prezentiraina u formi ampula od 30 ml k,oje sadrže 9,3 g !kontrastnog sredstva i jedan ekvivalent od 5,5 g joda. 
Toksicitet: LD50 (mg/kg težine) 
(Statisticka signifikanca kod P = 0,05) 
Miš štakor Kunic 
Jodipadim 2380 3500 2450 Joglycamid 3750 5200 3630 
B 10'610 4850 4800 5830 
(Endobil) 
-· 
K;ao što :se vidi iz talbele toksioitet jodoksamidinske !k:1iseline najniži je u usporedlbi sa Jodipamidom (Bili,g,rafon) i J,oglyoamidom (Bilivis1tan).a
1
Transportmaksima: sekrecija Spoj u mol/kg/min-zuci 
Jodipamid 0,45-0,48 Joglycamid 0,65-0,73 B 10'610 (Endobil) 0,91-0,915 
Iz ove talbele vidimo kolika je transport maksLma, št-o rznaci :sekrecija uamikromol n,a kg u 1 min. u :hucl1Joj kesici psa.a
Materijal .i metode 
Na,še ispitivanje preparata Endobil Br,je bilo provedeno 95 'acco na 
,paciJjenata. Kod toga je ,bilo ispitano 91 paoijenata dok su 4 paci<jenta bi'la izpuštena zbog težih oštecenja žucnih vodova i kesice i do prikarzanja nide uopce došlo. 
Brije sivakog pregleda bi-li ·su pnovedeni .sli:jedeci jetreni testovi: 
a)aBromsulfalein prc1ba,a
b)a
SGOT,a

c)a
SGPT,a

d)a
kompletni ibiliruJbin,a

e)a
alkalna fosfataza,aJ') 5-niuldeotidaze.a


Kod ocjene re0ultata postavili ,smo si slijede6a pitanja:a
1
I.aa) Kalkv,o je 'izlruicivanje 'kod normalni:h vrijednosti jetrenih proba?a
b)akod potol,v1rijedinosti jetrenih proba?a
aških 
Patološke vrijednosti jetrenih prdba podijelili smo u 3 tipa: 

!skustva u ispitivanju bili,iarnog trakta ... 
a) oštecenje jebrenog parenhima; 
:b) holestaze (ne definirnno mtra ili ekstmhepata,lne); 
c) nedefinirani sluicajevi sa s.ornim virijedno,stima. 
II. Drugo 1pitanje je bilo promjena hepatalnih testova nakon in'jici­ranja ,kontrastno.g sredstva ,odnosno Enddbila 'kod normalnih i patoloških jetrenih funk!Cirja. 
III. Kaikva je 'koreladja •izmedu paradoksnog i-z1ucivanja .j jetrenih testova? 
IV. Kakve su bile nuspojave? 


Rezultati 
Ocjena materijala dala je sli'_iedece rezultate: 

40 
30 
20 
10 
o 
> 
o 
"O 
o 
> 
>() :::, >N 
'f', 
"L1:'° 
ti/ 
..... 4 • 

Vr:ijednosti jetrenih testova 
I. Normalne 
II. N edeHni:rani patološki nalazi 
III. Oštecenja jetrenog parenhima 
IV. Holestaze 

30' 

GUntert, W .. J. Kile!, I. Mihicic 
Paci!jente smo -podijehli -u slijedece grupe: 
1)ag1rupa sa normalnim vnije.dnostima jetrenih test-ova;a
2)anejasno deflnirani patološki nalazi 'jetrenih testova;a
3)agrupa sa oštecenjima paren:hima;a
4)agrupa holesta1Jski tiip, aili nedefim.irano intra .ili ekstrahepatbski.aKo:! prve grupe je vidljivo da je do :p.ikazanja žucnih vodova došl-oa
nakon 30 min. a žucne :kesice na'k-on 60 min. 
U drrug,oj grupi su se prikazah žucni vodovi ,u najvecem tbroju u 30 mi­
tnuti, a žucne kesice nakon 60 min. Znacajno ,je veca igrupa kod koje je do 
prikazan:ja žucne kesice došlo u vri-še od 90 minuta. 
U 'trec-::>j grupi ,su se razmjerno cesto javi1i slucajevi kod kojih je do­šlo do prikazanja žucnih vod,ova u 60 minuta i žucne kesice u 120 minuta. Isto to n10žemo kazati i za 4. gi,upu. 
,
Naravn::i u toj gr,upi je naj,veci broj ,slucajeva sa dg. Vesicule exclue odnosno kada uopb. nije došlo do pr-ikazan:ja ·žiucne ·kesice. 
Nara,vnCJ grupa pacijenata sa lag,i 111e,def1i1ITimno pr-omjenjen.m 
ano je­trenim nalazima je l!lajveca, jer je i najve6i lbrnj takvih pacijenata od li­jecnika upucivan na pregled. 
Jetreni testovi su lk-od 10 paci'jenata bili kontrolirani 3 dana uzastopce. Kao kod normalnih tako i :lrnd patol-oških vrijednosti jetrenih testova nismo primijetili nikakve pr-omjene. 
Pa,radoksno izluci:vanje kontrastnog sredsbva u ,buibrege jav,se 
ilo kod 20 pacijencrta. 
,testov i. 
Ko:! 18 pacijenata o:! tog braja ibili su patološki ,promje:njeni jetreni 
Samo 2 padjenta imala su sve vrijednosti u granicama normale. 
Paradoksno izlucivanje i jetrena funkcija 
Svi jetreni testovi normalni 2 Patološke vrijednosti 18 Bromsulfalein lR SGP-transaminaze 8 SGO-transaminaze 9 Alkal. fosfataza 7 Bilirubin 3 5-Nukleotidaze 7 
Nuspojave 
Podj-elu nuspojav,a j,zvršil,i smo u 2 grupe: 
Nuspojave sa intervencijam: 
10 pacijenata (10 ml Sandosten-Ca i. v.) 
Jaki osjecaj vrucine 3 Urtikarija 4 Povracanje 4 Mucnina 3 
Kolaps 1 
Iskustva u isp.iiivanju bilijarnog trakta ... 
Nuspojave bez intervencije: 31 pacijenata 
Laki osjecaj vrucine 2::l Lagana mucnina 10 Svrbež 
Gorki okus 4 
Kihanje 3 
Bol u trbuhu 1 
Glavobolja 1 
Lupanje srca 1 
a)a
koje su ,zahtijevale injekciju Sandeisten-Ca 10 ml. To su lbile jakoaznojenje, urtitkar.ija, povracanje, mucni.na. Samo jedan od citave ,grupe od 10 padjenata polkazao je znalkove, koji ·su doi:sta indicira:Li :br.z.o davanje Sandostena, dok su ,ostalii tu injekciju primili da ,bi :bez kompliikacija mngli bibi vraceni na odjel ili k!uci. 

b)a
grupa nuspojava tkoje nisu zahtijevale nikak•vu intervenciju, lakiaosjecaj topline, laika mucnina, svrlbež, ,gorki okus u ustima, kihanje, bol u tr!buhu, glavo.bolja, lupan1je ·,s,rca. Nakan par minuta je došlo do nestanka simpt,oma i pregled je nesmetano nastavljen. 


:

Zakljucak 
Is,,preparat End01bil »Bracco« vrlo ;je prikladan za 
pi'ti'varui pri1kazivanje žucne kesice i žucnih vodova. Prikazivanje žucnih puteva i kesice nijea
ldošlo u pitanje ni kod pacijenata sa poremecerrim laboratorijskim nala­
z,ima jetrenih testova. 
Sto 1 je vrijedno naglasiti je da je broj nuspoja:va koje zahtijevaju intervenciju znacajno nizak. ,Smatramo da je uvodjenje ovog novog kon­trastnog ,sredstva znafajan doprinos u što boljoj dijagnostici caiboljenja he­pato'bilija,rno,g trakta. 
U sli1jedecoj etapi na:šeg rada vršit cemo dalja ispititvanja ,i uporediva­nja sa jednim do sada pozna1:iim kon.tr.aistini:m sredstvom. Takode,r u usipo­
1red:bi sa obicnom i ,inf.uzion-om holeci:sto-holangiog,rafijom. 
Saadržaj 
Autori iznose svoja iskustva sa preparatom ENDOBIL »Bracco« kod intra­venske holegrafije u 95 bolesnika. Prikaz bilijarnog sistema bio je adekvatan i kod bolesnika sa patološkim jetrenim testovima, a broj nuspojava, koje zahte­vaju intervenciju, bio je znacajno nizak. Autori smatraju, da je uvodjenje Endobil-a »Bracco« znacajan doprinos boljoj diagnostici oboljenja hepato-bili­jarnog trakta. 
Suammarya
The experiences in intravenous cholegraphy, using a new preparation EN­DOBIL »Bracco«, are reported. In a group of 95 patients, there was an adequate visualization of the biliary system, including the patients in whom the hepatic laboratory tests were abnormal. The number of the untoward reactions, requiring medication, was significantly low. In the authors' oppinion, Endobil »Bracco« contributes to the better diagnostics of the hepato-biliary diseases.a
Adresa autora: Chefarzt dr. Gi..intert Rontgeninstitut Kantonsspittal Aarau, Schweiz. 

REUMATOLOSKI INSTITUT SR SRBIJE U BEOGRADU 
RADIOLOŠKA SLIKA HONDROKALCINOZE 
(Pseudogihta) 
Kicevac-Miljkovic A. i B. Maksimovic 
UDK 616.71-018.3-003.84 
Hondrnkalcinoza je obo1jerrje koga radiološki karakterišu pojave kal­cifikacija u hijalinoj i fiibroznoj hrskavici, a klinicki povremeni napadi artritisa. Oboljenje ima u biti hronicni tok. U sinovijalnoj tecnosti nalaze se kristali ikalcijum pirofosfat dihidrata (CPPD) dospeli u zglobnu šupljinu iz obolele hrskavice (1). 
Me. Carty J.r. i sar su 1962 (2, 3) u sinovijalnoj tecnosti izdvojili kri­stale kalcijum pirofosfat dihidrata (CPPD) i oboljenje nazvali pseudogiht. Po de Seze-u i sar. (4) hondrokalcinoza i ,pseudogiht su dva imena koja se daju istoj bolesti. Hondrokalcinoza je afekcija radiološki definisana i u koje je neophodno prisustvo kalcijumovih inkrustacija radiološki vidljivih. Pseudogiht je sindrom klinicki i mikroskopski definisan pseudogihticnim napadima i prisustvom kristala 0PPD, ali koji mogu postojati i u zglobo­vima, gde se radiološki još ne vide kalcifikacije. 
Naši bolesnici 
U Reumatološkom institutu u periodu od 1967. do 1971. godine imali smo prilike da postavimo dijagn,ozu hondrokalcinoze u 8 bolesnika (cetiri žene i ·cetiri mu.škarca). Najmladi bolesnik je u vreme otkrivanja bolesti 
,bio 56 a najstariji 77 ,godina ,star (prosecno 65 god.). Najmladi bolesnik u vreme po·cetka bolesti bio je 46 godina star. Prema anamnezi, -oboljenje je trajalo od 2-17 godina. Broj zahvacenih zglobova u naših bolesnika pri­kazan je na tabeli I. 
Tabela I 
Broj zahvacenih zglobova 9 8 6 4 2 Broj bolesni:ka 1 3 2 1 1 
Racliol. Iugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
dr Angelina Kicevac-Miljkovic i B. Maksimovic 
Ucestalost radioloških promena na pojedinim zgl,obovima prikazana je na taibeli II. U naših bolesnika najcešce su bila zahvacena kolena (u 7 bolesnika) pa simfiza pubis i rame (u po 5 bolesnika) a promene na stopa­lima nadene su samo u 1 bolesnika. 
Tabela II 
Intervert. . 
Zahvaceni s· f'" SI , 
Kolena 1.. iza Rame diskusi Rucje \0.rn Kuk Stopala 
zglobov'i. pu ,is · zg 0 
kicm. stuba 
Broj bolesnika 7 5 5 4 3 2 2 1 
Raznolikost lokalizacije kalcifikacija na kolenima, ramenu i rucju pri­kazane su na tabeli III. 
Tabela III 
Zahvaceni Broj 
Lokaliza.cija kalcifikacija 
zglob bolesnika 
Fibrozna hrskavica sva cetiri meniskusa 7 KOLENA Hijalina hrskavica kondila femura 1 Patela 1 
Kapsula humero-scap. zgloba 1 
Diskus akromio-klavikularnog zgloba :i 
RAME Glenoidalna labra J 
Tetiva m. supraspinatusa 2 
Subakromialna burza 1 
Kapsula 3 i 5 metakarpofalangealnog zgloba l Triangularni diskus 2 RUCJE Supkortikalne ciste na metakarpofalangealnom zglobu 2 Uzure na metakorpofalangealnom zglobu l 
Diskusija 
Zglo•bna hondrokalcinoza se kliniicJki maniifestuje povremenim, akut­
nim ili subakutnim zapaljenjem jednog ili više zglobova (2, 5, 6, 7). Akutno 
zapaljenje zglo,bova je cesto praceno opštim poremecajima kao što su: po­višena temperatura, anoreksija i gubitak apetita. Nespecificne humoralne reaikcije su obicno direktno proporcionalne intenzitetu zglobnog zapa­ljenja (povišena sedimentacija eritrocita, fibrinogena i alfa 2. globulina) i vracaju se na normalne vrednosti nekoliko nedelja po zav11šetku akutnog ili subaikutnog napada. Vrednosti kalcijuma, fosfora, alkalne fosfataze i 
mokracne kiseline su u granicama normale u serumu bolesnika. Klinicka 
sli!ka se manifestuje od perakutnog artritisa do blagih artralgija. Postoje i asimptomatski oblici koji se slucajno otkrivaju snimanjem. 
U toku zglobnih ataka, mikroskopskim pregledom sinovijalne tecno­sti, nalazi se povecan broj leukocita (posebno polinukleara) u kojima se v:ide fagoc.tovani kristali CPPD (2, 3). Van napada artritisa, broj kristala je manji i vide se vecinom ekstracelularno. Kristali CPPD imaju oblik paralelograma velicine 1-20 mikrona, obicno ispod 5 mikrona. Posmatrani 
Radiološka slika hondrokalcinoze (Pseuctogihta) 

Sl. l. Kalcifikacija u sva cetiri meniskusa kolena 
pod svetlošcu polarizovanog mikrnskopa, kristali CPPD slabo pozitivno dvojno ,prelamaju svetlo (3, 8), a pod elektronskim mikroskopom su tamni, je,r ine propuštaju elektmne (3, 9). 
Radiološka :slika zgtldbne ho,nldrdkalcinoze je patogmoni·cna (1, 2, 4, 5, 6, 10). Kalcifikacije se videau hijalinoj i fibroznoj hrskavici diartro::lijal­nih zgldbova, filbr,o,z,n,oj hrskavici d.skusa i s.nartrnza, atli i u ,s.inovij:i i peri­
iartikulannom tkivu. Kalcifikacije se najcešce nalaze u hrskavicama meni­skusa kolena, simfize pubis, a vidaju se i u velikim zglobovima gornjih i donjih ekstremiteta, malim zglobovima šaka i :stopala i u intervertebralnim diskusima vratne i lumbalne kicme. 
Postaje razlike u radioškom izgledu izmedu kalcifikacija u hijalinoj i fibroznoj hrskavici (6). U hijalinoj hrskavici kalcifikacije se vitle kao uska triaka lrnja de.o:m .i1i potpuno ,sledi ,ep.fize knsti, 0.je je ,od•vo­
,kcinturu od k1jena uskim svetlom zonam širine oko 1 mm. Ova svetla zona odgovara du­bokim slojevima hrskavice koja nije inkrustirana kalcijumovim solima (5, 6, 11). F.brozna hnskavica je cešce napadnuta od hrjaline, a naroci-to su karakteristicne tackaste, granulirane i linearne kalcifikacije u fi!broznoj hrskavici meniskusa kolena. Nalaz jasno v.dljivih kalcifikacija u sva cetiri meniskusa kolena, ,dozvoljava radiološku dijagnozu honidrokalcinoze (slika 1 i 2 -a i b). 
U simfizi pubis se vidi vertikalne linearne kalcifikacije -odvajene od koštanih i-vica uskim svetlim prostorom (10, 11) (slika br. 3). 
U intervertelbrn'1rnim diskus.i:ma vide ,se hori:mntalin-e kalcifikacije, koje se nalaze u anulus fibrozusu i ne zahvataju nukleus pulpo,Ove 
zus. kalcifikacije mogu biti deblje na ivicama ,gde ponekad imaju trouglast oblik (11). Najcešce se nalaze u vratnoj (slika br. 4) i lumbalnoj kicmi (sli­ka br. 5 -a i b). 
dr Angelina Kicevac-Miljkovic i B. Maksirnovic 


Sl. 2. Granulirane i linearne kalcifikacije u fibroznoj hrskavici meniskusa ko­lena: a -snimak s lica, b -profilni snimak 

Sl. 3. Vertikalne linearne kalcifikacije u simfizi pubi. 
Radiološka slika hondrokalcinoze (Pseudogihta) 
Sl. 4. Kalcifikacija u anulus fibrozusu Ca-C7 intervertebralnog diskusa 



Sl. 5. Kalcifikacije u anulus fibrozusu L,,-L., intervertebralnog diskusa: a -
snimak s lica, b -profilni snimak: 
dr Angelina Kicevac-Miljkovic i B. Maksimovic 

Sl. 6. Kalcifikacije u triangularnom diskusu rucja 
U rucju, kalcifik.acije se mogu naci u fibroznom triangularnom disku­su (slika br. 6) i u h.jaNnoj hrskavici raidijiusa, ulne, karpalnih 1lmstiju kao ,
i u kapsuli metakarpofalangealnih zglobova (slika br. 7). Po Martelu i 
sar. (12) može 1se v1idertJi u kostima rucj,a i subhondrn;Ji:rn rarefikacija 1lwja 
1mo.da ;pretstavlj,a degenerauiv;nu cis'tu, a poi,ra,o:salne herm:ija­
sle:Hca je inltcije sinovijalnog tkiva. Ove pramene mogu da ev-oluišu i ka erozijama, 
mada iste nisu karakteristicne za hondrokalcinozu. 
U predelu ramenog zgloba kalcifikacije se nalaze u diskusu aikromio­klavikularno.g zgloba (slika br. 8), sternoklavikularnog zgloba, u zglobnoj hrskavici, zglobno.i kapsuli i na glenoidalnim labrama (12) (slika br. 9). 

Sl. 7. Kalcid'ikacije u kapsuli treceg metakarpofalangealnog zgloba, supkorti­kalne ciste u glavici 5 metakarpalne kosti i proksimalnom zglobnom okrajku 
prve falange na kome se vidi i mala uzura 
Radiološka slika hondrokalcinoze (Pseudogihta) 

Sl. 8. Kalcifikacije u diskusu akromioklavikularnog zgloba 
Kontrolam bolesnika tokom vremena mogu se naci kalcifikacije i u drugim do tada nezahvacenim zglobovima a da su pri torne kalcifikacije koje su vec ranije nadene jace izražene, što govori u prilog progresivnog i hronionog toka bolesti. Spontane regresije kalcifikacija nisu nadene. (6). Ukoliko se !bolest javi u mladih osoba, klini,aki tok je obicnio teži, a broj obolelih zglobova veci. Ako se bolest javi u starijih osoba, obi,
cno ima blag tok i br,oj zahvacenih zgliolbova je manj,i. Ž.i:tnan i 1Sitaj (1, 6) smatraju da je hondrokalcinoza nasledno oboljenje i razlikuju dva fenotipa: prvi, u mladih osoba sa poliartikularnom lokalizacijam i drugi, u starijih osoba sa oligoartikularnom lokalizacijam. 

Sl. 9. Kalcifikacije na labra glenoidalis uz izražene sekundarne degenerativne 
pramene 
dr Angelina Kicevac-Miljkovic i B. Maksimovic 

Sl. 10. Granulirane i tackaste kalcifikacije l.-u tetivi m. supraspinatusa 
Oboljenje može •da se manifestuje napadima artritisa a da se na snim­cima ne nadu kalciHkacije hrskavica, Dijagnozu tada rešava nalaz kri­stala CPPD. 
Pored kalcifiikacija u hrskavicama mogu se videti i kalcifi.kacije pri­poja tetiva (slika br. 10) hgamenata kao i 1burza (11, 12). Zglobni prostor i zglobne površine su u pocetku ocuvane. Kasnije -dola:zi -do stvaranja sekun­darnih degenerativnih promena na ,zglobni površini usled -oštecenja hrska­,vica, tako da radiološkom slikom dominira sekundarna osteoartroza. 

Zakljucak 
Pdka:zana je ra1 diio1o,1slika '.ZJg}obne ho,ška ndnokaikinoze. 
Nalaz kalcifikacija u hijalinoj i fibroznoj hrskavici je patognomonican. Najcešca lokalizacija kalcifikacija je u bbroznoj hrskavici meniskusa kolena. 
Summary 
The radiographic manifestations of chondrocalcinosis of the joint are de­scribed. Calcifications in the hyaline and fibrous cartilages are pathognomonic. The most common is the localisation of calcifications in the menisci of the knee. 
Literatura 
l. žitnan D., Sitaj š.: ceskoslov. roentgenol., 1960, 14 :27. 
2. Me. Carty D. J. Jr., Kohn N. N. a:nd Faires J. S.: Ann. intern. med., 
1962, 56 :711. 
Radiološka slika hondrokalcinoze (Pseudogihta) 56.3 
3. 
Kchn N. N., Hughes R. E., Me. Carty D. J. Jr. and Faires J. S.: Ann intern. Med., 1962, 56 :738. 

4. 
Seze S. de., Ryckwaert A., Hubault A., Kahn F. M., Mitrovic D., et Sol-nica J.: Sem. Hop. Pari,s, 1966, 42 :2461. 

5. 
Twigg H. L., Zvaifler N. J., Nelson Ch. W.: Ra,diology, 1964, 82 :655. 

6. 
Žitnan D., Sitaj š.: Ann. Rheum. Dis., 1963, 22 :142. 

7. 
Currey H. L. F., Key J. J., Mason R. M. and Swettenham K. V.: Ann. 


Tiheum. Dis., 1966, 25 :295. 
8. 
Mitrovic D., Solnica J., De Seze S.: Reumatizam 1969, 16 :51. 

9. 
Hilttl S.: Acta Pistiniana, 1970, 5 :57. 

10. 
Me. Carty D. J. Jr., and Bask.in M.: Amer. J. Roentgenol, 1963, 90 :1248. 

11. 
Serre H., Simon L. et Sany J.: J. de radiol. et d'electro., 1966, 47 :576. 

12. 
Martel W., Kohler C. Champion, Thompson R. G. and Carter L. T.: 


Amer. J. Roentgenol., 1970, 109:587. 
Adresa avtora: Dr. Kicevac-Miljkovic, Revmatološki Institut SR Srbije, 11000 Beograd, SR Srbija. 
6* 

SLUŽBA ZA RADIOLOGIJU, MEDICINSKI CENTAR KARLOVAC 




SLUCAJ LUKSACIJE HUMERUSA KOD DVOGODIŠNJEG DIJETETA 
Mates I. 
UDK 616.717.4-001.6-053.3 
Daleko najcešca traumatska lukJsacija kod odraslih je svakako luksa­cija humerusa koja dolazi u više od 50 % •svli.h ,lukisacija. Koda dijece je ,ona naprotiv veoma ,
rijetka, jer kod traume dola:zii do loma klavikule ili epi­fiziolize humerusa bez luksacije. 
Razlog taiko visakog postotka luks,
acija humerusa leži zapravo u ana­tomskim -o::l.n,osi:ma izmedu ,sra·:zimje:r,no veliki-gtlave humerusa i 1Jri do cetiri puta manje glenoidalne ,
cašice na scaipuli. .slabije mjesto zglobne cahu­re je sprijeda i zbog toga su baš na torne mjestu i najcešce luksacije. Na­protiv, luksacije prema gore i nazad su veoma -rijetke, jer je na torne mje­stu zglobna cahura deblja i cvir,
šca, a stražnji rub glenoidal:ne cašice je nešto viši. 
Ra:ziHkujemo slijedece luksacije: 
l. Luxatio praeglenoidalis, na koju otpada 97,5 % svih luksacija a može biti kao 
a) 
luxatio subcoracoidea, opet kao najcešca i 

b) 
luxatio axillari,s 


2. Luxatio retrnglenoidalis, koja može biti kao 
a) 
luxatio infraspinata, i 

b) 
luxatio subacromialis. 


Rentgenogram ramena u posteroanterionnom smjeru pokazuje odmah dislokaciju glave humerusa po kojoj možemo -odrediti o kojoj se iuksaciji radi. Izuzeto 'l"ijetko može se dogoditi da se glava humerusa zaustavi u vi­sini glenoi:dalne cašice. T·ada niiti klinioki niti rentgenološki nalaz ne go­vori za lu,k,saciju. Radi se o neobionoj luksaciji koja se javlja k,od onih pa­cijenata koj,i su bili u konta-kitu sa elektricnom žicam i pretrpiH grcevitu ,kontrakturu muskulature cijelog ,gornjeg ekstremiteta, ili se radi ,o pacije­tima sa epilepbcnim napadima. Luksacija se u tim slucajevima dokazuje pr.ostorno geometrijskim zapažanjem. Kod norimalnih anatomskih odnosa ramenog zgloba na -rentgenogmmu se vidi glenoidalna oa-šica potpuno odi­
,jeljena od konture glave humerusa. Ako se sada profil glenoidalne cašice 
Radio!. fugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
566 I. Mates 

Sl. l. Rentgenogram lijevog ramena: retroglenoidalna luksacija humerusa bez loma bilo kojega dijela ramenog obruca 
okrece prema naprijed, kontura glave humerusa nalazi uvijek samo jedan rub cašice. U slucaju da glava prelazi preko obiju kontura cašice, u profilu ili u polupr,ofilu, radi se o luksacirji u·sagitalnom smjeru. 
K1inicka slika luksacije humerusa je tipicna. Imamo promjenu obrisa ramena koja je bez karakiter1srticne obline, jer je glenoid.alina cašica na 
,skapuli prazna, a glava humerusa se palpira na nenormalin,
om mjestu. Rame je bolno osjetljivo, oteceno, a kod akrtivnih in pasivnih kretnj,i javlja se »elasticni otpar«. P,acijent obicno drži bolesnu ruku sa zdravom. Luksacija može biti kombinirana sa prelomom bilo kojega dijela ramenog obruca kao i oštecenjem ,krvnih sudova i živaca. Repozicija se vrši u 1aganoj nar1k,
ozi ili lokalnoj anesteziji sa zahvatima po Kocheru, Iselinu, Bohleru, Hipokra­tu, Montheu. Poslije .repozicije, radi z·acijeljenja zglobne cahure, ruka se fiksira na 3-4 dana uz.girudni koš. UkoLiko ,se radi o vecem r.azdoru ca­
,hure, cesto ne dolazi dn mcijeljenja iste, što može biti uzrok »habitualne luksacije«. U tim, kao i nekim drugim slucajevima, potreban je operativni zahvat radi pojacanja zglobne cahure. 
Slucaj luksacije humerusa kod dvogodišnjeg deteta 

Sl. 2. Rentgenogram lijevoga ramena (nakan repozicije): uredan nalaz 
Naš slucaj 
Dijete K. K., dvije g,staro, dovedeno je u kiruršku 
odine ambulantu nakan .pada na lijev-o rame radi bolova, teške pokretljivosti lijeve nadlak­tice, otoka i lagane deformaoije ramena. Na tipicnom rentgenogramu lije­voga ramena u pos,
ter,o.anteriorn-om smjeru (sl. 1) vidi se prazna glenoidal­na cašica -skapule, a glava humerusa leži straga i dolje, što govori za retro­glenoidalnu luksaciju. Svi koštani dijelovi su -oštro konturir-ani bez rentge­nološki v.idljivih .znalrnva rprekida kontinuiteta u smislu bi1o infrakcije bilo fraktUJre. Epifizna pukotina je uredna. Mineralizacija ,pr.ikazanih koštanih dijelov-a je ta:kode uredna. Nakon repozicije ucinjen je kontrolni rentge­nogram (sl. 2) koji pakazuje uredan nal-az lijevog ramena. 
Zakljucak 
Iznesen je slucaj izolirane luksacije humerusa kod dvogodišnjeg dije­teta bez loma bilo kojega dijel-a r-amenog obruca kao izuzetn,o rijetka po­java. Radiološka služba Medicinskog Centra Karl.ovac imala je u periodu 
568 I. Mates 
od pet g,odina 1396 snimaka ramenog zgloba. Od toga bro_ja na dijecu do 12 godina otpada 147 snimaika nakon traume sa samo jednim slucajem luksacije. Kod svih ostalih slucajeva radilo se ili o frakturi ili o urednom nalazu. (Vidi tablicu 1 i 2.) 
Tablica 1 
Broj ucinjenih rentgenograma ramenog zgloba kroz 5 godina po dobnim skupinama 
Godiine 1967 1968 1969 1970 1971 
1-6 12 14 24 19 27 
7-12 5 7 13 8 18 13-18a17 9 18 21 27 
19-251 195 228 214 269 Ukupno 285 225 283 262 341 
Tablica 2 
Analiza rentgenograma ramenog zgloba dijece do 12 godina 
1967 196:} 1969 1970 1971 
BO L F BO L F BO L F BO L F BO L F 
-· -­
-
1-6a84a10 1 3 19 -5a13 -6a20 -7 
7-12a3a-26a-17 -65a-3a12 -6 
Legenda: BO= uredan nalaz, L = luksacija, F = fraktura. 
Sadržaj 
Autor opisuje veorna rijedak slucaj luksaci_je humerusa kod dvo­godišn_jeg dijeteta bez loma bilo kojega di_jela ramenog obruca. U razdoblju od pet godina na 147 snimaka ramena dijece do 12 godina zbog traume, bio je samo _jedan slucaj izolirane luksacije što potvrdu_je izuzetnu rijeukost. 
Summarya
A rare case of isolated dislocation of the humeral head in a two-year-old child without fracture of any part of the shoulder is presented. In a five-year period, only one such case was found in a group of 147 children up to 12years of age, admitted bewuse of traumatic lesions of the shoulder. 
Literatura 
l.aGarre-Borchc:rd-Stich-Bauer: Kirurgija II dio, Nakladni Zavod Hrvat­ske, 1949. 
2.a
Gjankovic H.: Kirurška propedeutika -spec. dio, Školska knjiga, 1953.a

3. 
Medicinska enciklo,pedija. Izdanje i naklada Leksikografskog zavodaaFNRJ, Zagreb. 

4.a
Revnberg S. A.: Rentgendiagnostilrn zabolevanii kostei i sustavov, Izda­teljstvo »Medidna«, Moskva, 1964. 

5.a
Smokvina M.: Klinicka rentgenologija -kosti i zglobovi, Jugoslovenskaa


akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1959.  
6.aSutton  D.: Textbook  of  Radiology,  E  &  S  Livingston,  Edinburgh  a:ida 
London,  1971.  
7.aS.hinz H.  R., Baench  W. E., Frommhold  W., Glauner  R., Uehlinger  E.,a 

Wellauer J.: Lehrbuch der Rbntgendiagnostik ,6. neubearbeitete Auflage, Georg Thieme Verlag, Stuttgart. 
Dr Ivo Mates, radiolog, Služba za radiologiju, Medicinski Centar Karlovac 
RADIOLOŠKI ODJEL OPCE BOLNICE SPLIT 



SLUCAJ GASTRODUODENITIS PSEUDOPOLIPOSA 
Gacina M. 
UDK 616.33-022 + 616.342-022 
Pacijent star 42 godine osjetio je prije 18 godina bolove i pecenje u žhcici i pod desnim rebmnim lukom. N,akon 3 godine rtg. je utvrden ulkus bulbi duodeni. Lijecen je konzervativno. Dobro se je osjecao sve do prije 7 mjeseci. Tada je ponovo osjetio smetnje u vidu bolova pod desnim re­branim lukom, narocito no<'.:u, sa mucninom, gadenjem i povracanjem. Jav­lja se lijecniku i obavlja se citav niz pretraga (urin, kompletna krvna slika sa SE i jetrene probe. Svi nalazi su u fiziološkim granicama.). U isto vri­j0me obavlja se ,rtg. pregled koji ukazuje na poly,posis cistica, ulcus bulbi duodeni chr. ,ga1strn1ptosis graduas mai-ori,s, gastritis. (Slika bt'Jj 1 i 2.) 

Sl. l. Rentgenski snimak želuca koji uka­zuje na gastroptozo in gastriticne promjene 
Racliol. Iugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
570 M. Gacina 

Sl. 2. Ulcus bulbi duodeni chronicum 
Nakan 25 dana ponovni rtg. pregled gaistroduodenuma je nei,z,mjenjen. 
Pasaža jednjaka, crijeva i irig,oradd.,ografaja je u ,granici normail.e. (Slika br.oj 3 i 4.) 
Smetnje se ne smanjuju, tako da je hospitaliziran pod diagnozam poly­posis cistica ventriculi, ulcus bulbi duodeni chr. 
Kontrola gastroduodenuma u bolnici, izvršena nepuna 2 mjeseca na­kan zadnjeg rtg. pregleda, .pokazuje ulcus bulbi duodeni chr. exacerba-

Sl. 3. Nakan 25 dana ponovljen snimak koji ukazuje neizmenjen nalaz 
Slucaj gastroduodenitis pseudopoliposa 

Sl. 4. Isti nalaz i na duodenumu 
tum, gastroptosis grndus ma1oris. Promjena u prilog polyposis cistica na slUJznici gaistroduodenuma se ne vidi. (Slika ,broj 5 i 6.) 
Uslijedio je operaitivni zahvat 5 dana nakon posljednjeg r,tg. ,pregleda. 
U tijeku istoga pre,tražila se jetra, žucnjak, tanko in debelo crijev,o, i na­cleno je sve brez promjena. Ispalpirao se želudac, nalaze se zadebljani na­bori, a na strnžnjem zidu bulbusa ulcus velicine badema k,oji penetrira u gušteracu. 

Sl. 5. Kontrola nakon dva meseca, prikazuje da nema promjena u smislu poly­
posis cystica 
.;. 
572 M. Gacina 

Sl. 6. Ulcus bul bi duod eni exac erbatum 
Izvrši'la 1se resekcija po metodi B1Uroth II, 11110.diflciran po Hoffmeisteru. 
Histopatološki nalaz: Ulcus bul bi duodeni chr. 
Rtg. kontrola poslije operacije pokazuje uredan prolaz kontrasta kroz stomu u odv.odnu i dovodnu vijugu 
Obzirom na prvi i drugi ambulantni rtg. nalaz, tj. na brojne cvorica­ste transparencije u toku nabora želuca i bulbusa velicine zrna lece, po­mislilo se na cisticnu polipozu gastroduodenuma. Kako se iste ·promjene nepuna dva mjeseca kasnije kod slijedeceg rtg. pregleda, odnosno opera­tivnog zahvata, kao ni kod histopatološkog pregleda nisu našle, pretpo­staviibi je, kao što je receno u naslovu, gastroduodenitis pseudo,p-ohpo1sa, i to najvjerojatnije alergicne pri·
rode. Napomenuti je da pacijent prije rtg. pregleda, odnosno u toku bolesti nije uzimao medikamente kao ni nešfo slicno, što bi mc,glo izazvati spomenute p.romjene na gastroduodenumu. 
Diferencija1no dijagnosticki dolaze u obzir ostaci hrane, mjehuri zra­
,ka, gas,tritis polyposa, gas-tr1tis ve11ucosa, gastritis granulosa, promjene šito izaziVla morfij i fizostigmin. 
Literatura 
l. Schinz., H. R. Beansch, W. E., Fri edl, E. UehUng ei-. E.: Tra-ttato di ro ent­gendiagnostica; volume VII. Abruzzini editore, Roma, 1954. 
2. Tesch endorf, W.: Trattato di diagnostica diferenzial e radiologica; vo­lu me III, Bruzzini editor e, Rome, 1956. 
Adresa autora: Dr Mat e Gacina, Opca bolnica Split, Radiološki odjel 58000 Split. 
IZ SLUZBE ZA RADIOLOGIJU I SLUŽBE ZA INTERNE BOLESTI MEDICINSKOG CENTRA »DR EMILIJA HOLIK« BJELOVAR 
OSTEOPOIKILIA !SPITANA U JEDNOJ OBITELJI 
Ježek L., R. Miculinic i P. Fanton 
UDK 616.71-003.84 
Osteo1po.kiHija pripada grupi k-0111geniita,ostelO'distrioftija. U uipotrebi 
1nih .su sinonimi: •01Stiti.s 00[111deDJsarns disseminata, osti tis ,candensaDJs generalisata multiplex, .•spotted ibonis«. Pr,vi put je ,1905. 0S1bied), a nešto 
opisana giodine kasinije ,pcmovo ,ju je opi:sao Ai]bens Schoinlberg 1915. godine. 
Misli se, da je na,sljedna poli,ostotiska, polit.pna 0s1teod.strnfi.ia bez kli­ni•cke s:imptomatol,oigije .i znacenja. Kod nosilaca ni,su se mogla utvrditi po­remecenja funkcije enidokrinog ·sistema, kao niti .promjene u prometu rne­neralnih promjena u krvnoj slici. 
Rljetlka je it::> 1pojava, ,a podjednako se utvrdju,je kod oba spola. U našo.i literaturi •O'bj,avio je Mai-tincic (6), jeda;n slucaj (muški) 1954. godi.ne. Tepcev 
(3)ecetiri 1slucaja (žene) 1964. ,g.odine, Gicev (4) jedan slucaj (muški) 1967.ego:ii1ne i Smokvina i Simunic (2) jedan slucaj (muški) 1969. godine.e
,
Uzro.k i nacin nastanka n1su do kiraja ra,zja,šnjeni. Anoma'lija je :na­sljednog lk:araktena, a i·zg,leda da se recesivno 111a:-:ileduje:. 
Utvrdjuje :se ,IBkljucivo radiološkim pregledom ,skeleta, a u pravilu predstavlja slucajan na,Ia,z. Suisrece se na ko,stima 1šake 1i :sil·o:pala, ,0krajd1ma drugi'h ko:stiju, kiosti:ma zdjelice i iramenog ,,rj-ede na kralježnici 
•pojasa, i rebrima, a •nijet'kost je na kostima lubanje. P.osledinja lokaliz,acija promjena j . ,naj reda, a •op.sala su je Funslte.in i Kotschiew 1936. godine. 
Na rentge:nog,ramima manifestim •se u obliku ova1lnih žarišta kom.pakte velicine •o.d .ma konoplje pa do lece u spo.ngio,zi pretežno <lugih kostiju. Ovakav opis -adg,ovara lenitikularniom bipu, a ako ,su žarišca u forrmi pruga i 
,paraleLn:o poreda:na, tada :se govori ,,
o prUJgastorn tipu oboljenja. 
Konacno pmt•o.ie 1wm1binacije obiju navedenih fo,rrnl. žarišta ikompakte mogu ·biti raS1po•redjena prema linijama vlaka i pri1t1S1ka, ce.sto ,simetni•Clno poredana. Vrari'jac1ija ,skeleta, po;znata pod imenom inisulae oo:mpactae, u s:pongiozi prema nekim autor,ima (1) .s:matra ·se morfološkom varijadj,om os'teopoikilij e. 
Vrijeme razvitka košta;nih promjena je ,dugo,, prema nekim i do deset g,Formirana žarišca perzistiraju. 
odi:na. 
Radio!. Iugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 
L. Ježek, R. Miculinic i P. Fanton 
RODOSLOVLJE OBITELJI B A B I C 
:1 
;:1 
-,,' .···, 



:+·: >< i+:
\_.., ...... <f ><O 
1
.90 
n 1 1 1 ,., .... 1 -,, v•'-' 
(+)f/1.,. x O O O t±! 
+1 1osop 
l / 
Z T 
.l 
1 
r---r-
l
. 25 () . C) C) C) C) 1 --.cj 
o 
+ 
+ + malo I J duro 9 9 + 
j 1,,,, , l .,., 
0 0 0 
,,,, 1 1 
+ 



oo o 
+ + 
Slika 1 
U jed:nom slucaju, ,angiografaki (Funstei:n i 
is1pitanom Kotschiew), nadeno je opsežn:ije sužemje krvnih žila 21djelice i ,d.o,njih eks-tremilteta. 
1
Patološko-anatcmski ,(6) na prerezu ·kosti vide se sivkaista žarišta s ,
kondenziranom koš'tanom strukturnm, ,koja ,g.radj.om i,de:nticna osteo1mima. Susjedina s1poingi,oza je !brez pirnmjena. 
HnS1ka•vicno 1tkivo u ža1ri1š1Jima nije se mo.g,lio utvr-diti (Sahmorl). Imade mišljenje da 1su cvori1ci rezuUat ,oštecenja enhond:raline -osifikacije (Fustein, Kotschiew). 
U primjeriima hpiono izraženih prnmjena dijagnoza nije teška. 
U rdiforencijal1noj ,dija-gnostici treba :misliti na stanje .sa loka1iziranorn osrteo.S:klero,z-om, prvenstiveno na tuJberkulozu i .
,asteo;pl,a,sticne meta1staze ka,r­cinoma. U literatur.i (5) na,šli smo, da je oso:ba 1s •o.steopoikihjom (žena) bilaa
1tretirana citostaticima jer se pogrešno smatiralo, •da koštane .prnmje:ne odg,o­varaju O!steopla,sticnim meta'3taz,ama karcino,ma. 
U inašem prikazu k-J1d ,obitelji 1slucaj:no smo atknilli osteopoiki1'iju. Bo­
,le:mik 1sltar 25 godin.a ,2lbog povrede palca lijeve šake ibi,o je upucen iz am­
bulante na Radtdl,oški odjel ,i :kao nezgredni inalaiz 1dijagno.sticimna je osteo­
poi,ld'li'ja. 
Pregledali smo vecinu ,clanova te dbiitelji, i našli Ida je bolest vezana uz muški spol, te je dijagnosticiirana 1kod oca, oceva birat,a in kod dva sina. 
Osteopoilkilia ispitana u jednoj obitelji 
Sl. 2. Ovalna žarišta u kostima šake 

Diskusija 
U jednotm -dijelu literntur-e spom1in.1u 1Se uicestalos1t 1oboljenja kod žein­slwg rspola, diok smo mi našli ,oboljenje vezano iskluciv,o za muški cS!pol. Promjeine na kostima izra,žene su više u mladj,oj geinera,ciji, št-o smo i mi 
,opazili zajedno IS Tevcev-om, 1a :supt101tno je opažanj.
;ima Melni.ka. U anamnezi naših mladjih boles,nilka ,spominu ,se bolO'vi u ko•:3ti,ma, zg1olboviima iin miši­cima, iruku i nog,u i brzo umaranje, što su za1pa?.JHi i drugi autori. U klinic­,ko,m statUJsu nismo našli nikalwih promjenda koje bi srno mogili .dovesti u 
,vezu s -osteopoikil:ij-om. Kod tri !bolesnika ,izraženi su pruga,sti defekti zubne ,cakline, ,a kod cetvrtoig 1bolesnika ·zbog totalnog ,defekta -zubala, ispo­menUJta pojava nije ,se ,mogla utvrditi. Ne ,mamo daali d-oti.cna pojava spada uapr-omjenu kod osteop·oiikillije.a
Svi laboratorijski nalazi, a ,poselbice mitnerali, alkalna fosfatoza, bsela fosfatoza :i elektr,oforreza, ne pO'kazuju •01stupanja ,o.d normalnih vrijedinosbi. 

Sl. 3. Prugaste promjene kod našeg slucaja oste­opoikilije na okrajcima 
dugih kosti 
L. Ježek, R. Miculinic i P. Fanton 

Na temelju naš.
ih zapaža,nj,a, nasledivanje -k,od ;na,ših ,balesnika recesivno 
je vezano uz muški spol, što se vdo lijepo može uociti iz r,odio,slovlja 
(,slika 1). 
K,o.d še,stero ispi-ta:ne djece u dolbi od tri mjeseca do 'trJnaest .godi,a 
na, od kojih su t1r,oje direktno ipo1Joimci jednog od naših bolesn.ka, nvsmo našli nitkakvih radiol,oški'h promjena na skeletu u smIBlu osteopoilkilije. 
To ibi se poduc:Laralo s iskUJstvom drug.ih autora, da se osrteopo1ikvlija jcl'vlja u dobi od petnaj,st do še:?Jdeset g,oidi:na. 
Na temelju -oibrade kod naših boles­
detaljne kilin.icke i laboratorijske 1'
nika n,isrno rno,gLi naci niikakvu bolest endokirin-og 1s1istema, niti druge bolesti, 
:
k,oje bii mogle biti ivezane uz OGteopoiki:liju. 

Sl. 5. Ovalna žarišta u kostima sto­pala 
Osteopoilkilia ispitana u jednoj obitelji 
Sl. 6. Prugaste promjene u humerusu 

1
Kod dva bolesnilka (iotac i 1sin) dokazali sm::i ,sem poz:itiv111i lue3, ah gia ne diov,oidimo u •vezu s osteqpoik:ilij-ocrn, jer 1c:Ju,uga dva >bolesnika rs o,steo­po.kiilijiom, jer druga dva ibolesinika s oisteo,poikilij,om nii,su reaktii vni na lues (ITP!). 
Zakljucak 
Prikazana su cetir.i slucaja osteo:poi'kilije, svi iz jedne oibite.ji. Obitelj je ispi1Jana u trii generacije. Bolesnici ni-su imali nikakvih paltrnl.:oiških ni laboratorrijskih nalaza, ikioje ib.smo mogli -dovesti u vezu ,s ioste-:rpoikilijo:m, osim šit-o 'je kod dva bolesnika dioka,za111 sero,pozitivan lue,s. 
Svi bolesnici su muškarci, a na.sljeclivanje je recesivno ·vezano za mu­škii spol. 

Sl. 7. Rentgenogram šaka sa brojnim promjenama ovalnog tipa kod sluca ja 
osteopoikilije 
L . .:ežek, R. Miculinic i P. Fanton 
Summary 
Four cases with Osteopoikilosis in one family are presented. The family had been studied in three generations. The parents had neither pathologic clinical nor laboratory findings, which could be connected with Osteopoikilosis, exeept two where positive syphlitic serological test were demonstrated. 
All the parents were male and showed recessive inheritance, connected with male-sex. 
Literatura 
l. Schinz, H. R., W. E. Baensch, E. Uehlinger: Lehrbuch der Rontgendiagno­stik. Skelett. Sv. I, Stuttgart, Georg Thieme Verlag, 1952. 
2. 
Smokvina, M.: Klinicka rendgenologija. Kosti i zglobovi. Zagreb, JAZU, 1959. 

3. 
Tevcev, D., M. Grunevski: Familjarno ispitani slucajevi osteopoikilije. 


Radiol. Iugosl. 1:1, 114-126, 1964. 
4. 
Gicev, T.: Osteopoikilia. Radiol. Iugosl. 2 :1, 153-155, 1967 . 

5. 
Neumann, J. G.: Ausgepragte Osteopoikilie bei zwei Geschwistern. Arztl. 


Fortbild. 61, l. Jul., 683-685, 1967. 
6. 
Martincic, N.: Osteopoiklilie (Spotted bones). Br. J. Radiol., 25 :299, 612-614, 1952. 

7. 
Kneževic, M.: Patologija kosti. Medicinska enciklopedija, sv. 6, str. 100, Zagreb, Leksikografski zavod, 1962. 


Adresa autora: Dr Luka Ježek, Služba za radiologiju, Medicinski centar »Dr Emilije Holik«, Bjelovar. 
RENDGENOLOŠKO ODELJENJE MEDICINSKOG CENTRA SREMSKA MITROVICA 


RENDGENOLOŠKA SLIKA FLEGMONOZNOG GASTRITISA I LINITIS PLASTICA KAO REPARATORNI STADJUM ISTOG 
Todorovic N. i A. Rankovic 
UDK 616.33-002.36-06 :616.33-006.663 
Flegmonozni gastriitis je vrlo retk-o i teško oboljenje koje je cešce kod muškaraca nego žena ,i to cešcekod frzickih r,adnika. Javlja se infekcijom hematogenim putem u toku opšte sepse ili limfnim putem iz abdominalnih i torakalnih org,ana, kao i iz ulcera na sluzokoži želuca. Najcešci prouzro­kovaci bolesti su streptokoki, stafilokoki, pneumokoki i anaerobne bakte­rije. 
Bolest pocinje naglo sa visokom temperatur,om, grozmicom, bolom u epigas1t:r,ijumu . ,povrafanjem. U ovom stadijumu bolesti dolazi u obzir .di­ferencijalno dijagnosticki akutni pankreatiitis ili neka druga septikopije­mija. 
Posle prodromalnih simptoma može .doci do teš!kog septililmg stanja ili perforaoij.e, što je cesto uzrok letalnog završetka. 
Bolest takode može preci u subakutni i hronicni stadijum sa fibrozi­ranjem želuca i stvaranjem Li:niitis plas.tica, 
Rendgenološka slika 
Glavna karakter.istika flagmonozno,g gastritiisa su široki i edematozni nabori sluzokože, koji su utoliko širi ukohko je flegmona 1jace izražena, tako da cak dolazi do defekata u punjenju barijumom. Mogu se formirati i apscesi, koji rendgenološki nisu posebno ikarakteristtcni. Medurtim, do­voljna je klinicka sumnja na formiranje apscesa, da bi se preporuci,la hi­rurška intervencija. 
Dijagnoza se postavlja i na propratnom emfrzemu zida želuca u vidu rasvertljenja na velitkoj i maloj krivini .ka-
o o hipersekreciji. Istovremeno se nalazi i meteorizam u g,
ornjem delu t-rbuha. 
7'' Radio!. Iugosl., Vol. 6, Fasc. 4, Dec. 1972 

Sl. l. Prvi pregled u uspravnom položaju bolesnika. Jako grubi, edematozni nabori sluzokože i la­ko sužen prepiloricni deo želuca. 
Sl. 2. U Trendelenburgovom polo­žaju Hiatus hernia. 

Sl. 3. Kontrolni pregled posle dva Sl. 4. U Trendelenburgovom polo­meseca. U uspravnom položaju -žaju fibrozirani želudac ne menja Linitis plastica. oblile Ne vidi se hiatus hernia. 
Rendgenološka slika negmonoznog gastritisa i linitis plastica . . 
Diferencijalno dijagnosticki dolazi u ob21ir gas u zidu želuca kod ste­nozirajuceg tumora pilorusa sa prodiranjem anaerobnih bakterija. 
T,akode kod pneumatosis cystoi,desa nalaze se mnogobrojne cisticne formacije u zidu želuca. Groznica i tok bolesti govore za fle,gmonu. 
M,ora 1se misliti •i na -stva1rarr1je apGcesa na .k1o.ži a1bdomerr1a. Pojava gasa 
,uaželucu a nerazvijanje -apscesa na povDšini govori za flegmonu.a
Diferencijalno dija,gnosticki dolaze u obzir i hipertroficne forme ga­stritisa i induracija zida želuca kod luesa i tuberkuloze. Odlucujucu dijag­nozu daje klini6ka slilka i histolo.,.ka po1tvrda. 
Reparntorn,i stadijum flegmonoznog gastritisa može se javtti u obliku linitis plastika. 
Linitis pla1stica je .anatomski bujanje veziva i infiltraciija sluzokože eozinofalima, limfocitima i fibroblastima. Jakobson naziva ovu bolest hiper­troficnom sklerozom želuca za,geneze. 
paljive 
Neki autori smatraju da je to sklerozirajuci karcinom dok drugi sma­traju da se radi ,o larviran,o,m luesu i tuberkulozi želuca. RendgenoLoški želudac je usled induracije zida u celini smanjen sa sužavanjem lumena, koje može zahvatiti deo ili želudac u celini. 
Prikaz slucaja 
P.aD. star 49 godi.na zemljoradnik dolazi u bolnicu radi visoke tempe­rature, groznice, malaksalosti, bolova i napetosti u epigastrijumu. 
Po prijemu slilm •septicnog stanja se nastavlja sa septicnim temperatu­do 3911, 
rama koje se krecu leukocitozom 25.000. Iz br-isa grla izolovan je stafilokok. BK i WR nega.tivni. 
Nekoliko dana po prijemu obavljen je rendgenološki pregled pri cemu je nalaz sledeci: 
Želudac je u celini neš-to izdužen, jako grubih nabora sluzokože usled cega su konture neoštre naro6to na velikoj krivini. PrepiloTicni deo želuca lako sužen u dužini oko 3 cm. Peristaltika plitka a u prepiloricnom delu skoro nedostaje. Duo.denum b. o. Evaduacija bacrijuma se normalno obavlja. 
U trendele111burgovom polo:žJaju konstatovana je Hiatus hern.a. Skoro ceo fundus želuca ,kroz liatus ide na više u grudni koš. Pod anti'bioticima ,široko,g spektra opšte stanje bolesnika se popravlja i otpušta se k,u6i kao oporavljen. 
2 meseca posle prvog rendgenološkog pregleda, javlja se na ponovni pregled i rendgenološki nalaz je sledeci: 
Želudac je u celini smanjen usled induraoije zida, sa kanalikularno suženim i rigidnim antralnim kao i horizontalnim delom korpusa u du­žini oko 7 cm. 
Peristaltika u tom delu nedostaje. Stvorena ,je slika Lin11Jis plastica. U Trendelenburgovom položaju ne dolazi do širenja želuca a ne vitle se ni znaci Hiatus hernije. 
10 meseci posle drugog pregleda rendgenološki nalaz nepromenjen. 
Todorovic N. i A. Rankovic 

Zakljucak 
S obzkom na klinicku sliku i opšte dobrio stanje boleS[1iika, može se zakljuciti da je Linitis plastica rnparatorni stadium flegmonozmog gastri­tisa. 
Adresa autora: Dr. N. Todorovic, Medicinski centar, Rendgenska služba, Sremska Mitrovica. 
ZAKLJUCCI 

JUGOSLOVENSKOG DRUŠTVA ZA ZAŠTITU OD ZRACENJA O REGULISANJU ZAŠTITE OD JONIZUJUCIH ZRACENJA U N AŠOJ ZEMLJI 
Za:kljucke je u:svojio Izvrišn:i odibor Društva na svojoj sednici 15. maja 1972. godine na bazi referata i dis!kusij,a na VI. Simpoz,ijumu i na Skup­štini Druš1Jva, održanih u Ohridu ,od 24. do 28. a,prila 1972. 1godine. 
l.• Materija 1za:š'1Jite od joniizrujuciih zraicenja je specifricna u ,odnosu na zaštitu od o:stalih izvora ,,štetnih agenasa i dej-stava. Zibog toga se Teguli­sanje ,z,od joniz,ujucih z1rncenja ne može potpuno olbuhvatiti 
ašcite k-roze
1
1
reguhsanje .zašiJite životne ,sredine, zaišcite rada, kao Tili ikroz regulisanjeeodgovarajucih pitanj,a narodne oclibrane i sl. To je i razlog ·što je u driu,gim zem}jama ,ova mater,ija regulisana poselbnim za•konodav,
s1Jvom. 
2! Regulisanje zaštite od jonizujucih 'zracenja u naišoj .zemljd treba ii ,principima celue
da bude zasnovano na jedinstvenim kriterijumima .iza zemilju, u ,skladu .sa medjuna111odnim 1preporukama (ICRP, WHO, IAEA, ILO, F.AiO ti. sl.) i konvencij,ama (RID, CIM, AiDR, ADN, IMCO, SOLAIS, »Be6ka 
ikonvenoija« itd.), a na baizi koncepci•je jedimstvene ,s-lužbe zašti'te i miiru 
•i ,ratu, koja lbi d.zgradjivana u miru mogla da 1zad,orvolji i posebne zadatke uevanrednim o:koln,
o:stima.e
3.eRešenja se morajru nalazilt,i u duhu diruš!Jvenog sistema i Us1tava,eprema kojima je \briga o zaštiti od jon:rzujucih ,zracenja od po:sebnog interesa .za Federraciju. Osnovno 1je da regula-tiva bude u ,slkladu sa potre­bama ,i zah'tevima svih rnpruiblika i po!krajina, kao i susednih zemalja, pri cemu treba vodi:hi raicuna o -zaštiti od m01gucih z,agaddenja vaz,duha, v,
,ode i životme ,od i!1'Ulklearniih iinstalacija i ,radioaktivnih otpada!ka, bilo 
sredine da inas1taju na našoj teritodji, ibilro van našth ,gra1Dica, a mogu da ugrnze 
,širu teritoriju. Povodom .ovoga trelba istaci da opasno,sti od .zracenja ne poznaju grarnice i da de1uju pojednako štetno na ,svim teritorijama. 
4.eZalkonodavstvo u dblasti zaš1lite od zrncenja treba da dbe.bedi po­stajanje i funkcionrisa:nje službe ,potrebnom nivou, ,od radne orrga­
zašti'te na niza,u,goslovenslko društvo za 1zaštitu od zracenja u tom 
cije d'o federacije. J,smis-lu preporucuje prihvatanje jedinstven:ih lkr,iterrjuma i prinioipa na ko­jima :bi bila zasnovana ri ori:•služba. 1Smatrajuci da ce 1se ovo 
ganizovana na'jlboJrje postici ,jedinstvenim 1i posebnim •zalkonodavstvom, Društvo ne 
.
vidi po:selbne smetn1je .za nalaženje .i drugacijih rešenja pod uslovom da ona obezbedj,uju potpunost propisa, frun1.cion1sanje ,služrbe i ,pI'limenu je­d'instven1h krite.·ijuma. 
5.aJDZZ pmebno ukazuje da :su u nekim reg1onima vec na,stale ne­opravdane razlike u tuma1cenju i primeni postojecih propisa, npr. u ostva­rivanju posebnih prava radnika sa iz,vorima j,onizujuceg ·:orac,enja, jer zra­cenja na sve deluoe pojedn,alko štetno, u ,pogledu kriterijuma i usl,ova za rad sa '1k<vaLif1kacija 1koje se zahtevaju i 
izvorima zracenja, u pogledu škors'kih nacina na koji se postižu za pojedine kategorije r-adnika, i sl. Ovaikav stav 
,
može u pojedinim regionima dovesti do pojaca:nog i neopravdanog izlaga­
1
nja stanovništva štetnom dejstvu j-oni::oujucih izrncenj-a i svesti mere zaštite Lspod potrebnog minimuma. 
6.aMere ,za,štite od zracenja, tj. njihov minimum mora biti zakonskia
01
regulisan, zašta se mo,raju zaikonom be:zJbediti neophodna sredstva. To bi ujedno bio i neophodni uslov za jediinstvenost krite1rijuma i mera zaštite, dok bi obim za1štite zaivi,sio od 'konkretnih potre1ba. Takodje treba podvuci 
,
da nejedna:ke mere zaštite :zJbog nejednak.h materijalni'h ulaganja može uapoj edinim slucajevima gde se radi sa dzvorima zracenja dovesti do nejed­naikih uslova pr-oizvodnje i rnda.a
7.aJugo:slovensiko društvo za zaštitu od zracenja .ukazuje da je i doasada aktivno ucestvovalo u formulisanju dosadašnji1h propisa i da je izra­:dilo teze za novo za:konodav,stv,o o -,zaštiti od jonii:zUJj,ucih zrncenja. DJ:'uštvo uato-m smislu može :s1vim zainte-resovanim i nadležnim organima pruž.itia
,svoju pomoc i usluge. Clanovi Drušbva na .sv-IV.a
ojoj Skupštini (Ohrid, 27. -
1972. g-odine) ,i.sticu p0trebu na ibudu bolje informisan,i ,o radu na stva­ranjiu novog zatkono:lavstva ,i
u olblasti zaštite od jonizujucih zracenja. 
8.aJDZZ i ovom prHi.lmm podvfaci da je po i,stim pitanjima doneloazakljucke oktobra 1970. godine :i da i dalje stoji iza njih. 


Obavjesti 
OBA VEST SARADNICIMA »RADIOLOGIA IUGOSLA VICA« 
U cilju daljeg razvijanja cas,o,pisa »Radi-ologia Iugo.slavica«, redakcija ,1
je Q'as1priavljaila o prnlblemu izd,avanja ·separatnih lbvojeva rpo jednoj tema­tiki, k,a,o G·u,plemeoata. 
Da lbi ise ,omo.guici,1,o radi•ol-og.om i specij•ali:st,drugih sr-odnih ,struka 
om da o'b1javljlivaju neke svoje II'adove u :to:m. ca.mpiisu, redakcija je bila mišlje­nja, da bi u 1973. g,odiini pristupili lm tizdava,rrju 1suplemenata pored veca
'ar2,dovnih cetiri broja revije gocli!šnje. 
aH 'bi zJbi,clainaka k.race ,monografije, teze i drugiih stepena, k,
U 1suplementima dbjavljiv,rike po jednoj samoj temi, 
nadalje d,oktura'ta oje postižu naši -C.•anovi i koji imaju šire zna,cen,je. Redaikcija je mišljenja, ida ibi na taj .nacin bHa našim radiolozima pružena nova mogu6nost za pulbiliciranje on:ilh 1raido-v,a, kojli do:sad cno našli ,puta •citaociima. 
,01::i.i1nisu 1sv,ojeg medju Lstovremeno predstavlja to pr-oširenje delatnosti našeg ca'Sopisa, to jesta
1delatnosti .ne uspeli uk'ljuci'ti ,redovnog izlaženja 
1sadaršnjih cetiri ;br-oja. Z.boig toga .je »Radiol<og.ia Iugoslavica« na s,vom s•a­stanku, održan-om 28. ,novembra 1972 . .godtne, zaikljuciLa, da postoj,i mo­gu6nost da lbi u 1973. gioid:ini priistupili k1a izdavanju suplemenata, da bi 
koju nikak•o lbih u okvir 
ti 1sU1plementi izlazili najvilše dvaput godišnje, dalje da se ti -suplemen:ti 
publidraju ,samo u slu1 caju da je na 'I18Jspol-oženju potreban materijal, i da ti suplementi ne b1h predstavljali redovne ,pu!bl'ikacije našeg caa1sop:i.sa. Lsto­tako je redakcija zakljucila da ce se fadavati ako 
,s.plementi samo lbice pretlhodino z,aga:rantoy;ana ,.pcltre.bna finanisij1ska sredstva.a
Upnava Udru:ženj·a za radidogiju i nukleamu medicinu SFRJ zbog bog;a <dbaveštava svoje clanove o ,g,ornjem zakljucku redakcije casopisa »Ra­di,ol,ogia Iu,goslavi-ca,,, <te poziva sve -one naše ,strucnjake koji poseduju ma­teri;a:l 1p0;go::l.8Jll za iizdav,anje ,suplemenata, da 1stupe u vezu sa redakci,j,om zbc-g dogovora o eventuai1nom publiko,vanj,u. 
Redakcija casopisa »Radiologia lugoslavica« 
NACRT ZAKLJUCKA SA ODRŽANOG SAVETOVANJA U SARAJEVU PO PITANJU OZRACIVANJA STANOVNIŠTVA'' 
Na ',Jug'OdrUJštva zaštitu od zracenja 23. 
i-nicijativu sJovens:kog za ,no­vembra 1972 . .godine u Sarajevu održano je savetovanje sa referatima: 
,
l.aKriteriju,mi, !Parametri i noirme ozracivanja stanovništva (Dr. P.a
Ma1·k,ovic i Dr. M. Ntinkovic, Institut »Bor.s Kiddc« -V:inca). 
2.aŽivdtna sredina 'i kontaminacija s·tanovništva (mr. R. Radovanovic,aInstitut za medicinu rada i radi-ološku zaštitu -Beograd). 
,
3_, Ozraicivanje 1sta1I1ovni.štva 1pri medidrn:skoj pnimeni X zm1cenja u di­jaginosticke svirhe (Dr. J. Jokic, Lnstitut za higije.nu i socij.alnu medkinu -
Samjevo). 
Onganizacij,a savetO'Vlanja ·bila je pO'Verena I'Illstitu'tu ja higijenu i s,oci­jaLnu medicinu u Sarajevu. 
1
s,avetova.nju ovali ,
,su prisUJstv,strucnjaci iz ,svih repulblika k,oji r.ade naapc,s,lovima zašbite od zracenja: radi•o1ogije, in-speko.je, JNA .i .drugi. 
,
U diskUJsiji povodom referata .i postavljanje p11able:rnatike uce3tvovalo je 12 ucesnika. 
Na 0S111ovu referata i di,skusije Sa:vetovanje je donelo sledece zakljucke: 
I. 
Ozrnciv.anje sitano·V1ništva Jugoslavije u po,slednj,oj deceniji ra,ste ,brnim 1
tempom. Na osnovu parci:jalnih ispitiva.nje lmj,a ,su v1•šena u Jugosilavij.i, ovo oz1r.acivamje je 1vece ne.go u nizu razvijenih izemalj.a u svetu.a
Konstatovano je da se oko 13,000.000 ,rentgenskih ;pregleda izvrši u 
osla:V1iji u jeidnoj godini, a oko 20 % ,
Jug,,stanoV1ništva 1izlaže se rentgenskim pregledima u sftomatol-ošk,oj praksi. 
·
KO'!llstatovano je da se rentgeniskom ·0z1ra·civamju p.odivrgava i znatan broj lica u repro:l.uktivno doba do 30. god. živ,otne starosti i da se neo­pravdano ,šir•oko kc-ri-ste 1d.ij,as'koipski pregledi umesto radtografsk,
ih. 
*aNacrti zakljucaka sa savetovanja održanog u Sarajevu po pitanju ozra­civanja stanovništva objavljeni su u Biltenu Jugoslovanskog Društva za zaštitu od zracenja. (Godina VII, Novembaar-decembar 1972, broj 5). Redakcija je mišljenja da materija! kojeg obuhvataju zakljucci su bitne važnosti i za radio­loge pa zbog toga jih objavljuje u potpunosti. Istovremeno Redakcija poziva naše clane, da iznose u vidu clanaka ili pisme redakciji svoja mišljenja, isku­stva i stavove u vezi za zaštitom bilo stanovništva kao i personala koji radi sa izvorima jonizantnog zracenja. 
.onstatovaije da se nedov;oljno lwriste zaštitna sredis,tva -za no zaštitu 
pactijenata i !JJII'lica. 
Ofosionalno i:zJLoženih 
Lsto tako je ko[)Jstatovano da ,se proltiv2Jak<onito primenjuje siistemaltls!ko ra-dii,
ogr.afrsko snimanje karlice, odojcadi i male dece radi rutvrdjivanja kon­ge!l1itamoig izfašeinja kuk,a. 
Porstroje neujedna1ceni kriterij-umi za mas-Huor,og1 rafi:ju stanov­
ovnu ništva. 
Ana!tize 1su :pokazaile da se neoprarvidano pO'llavljaju rentge111Slki pre­gledi, ne ·vodi •ev.idencija radi-o.skopskih i rad1ogmfokih pregleda ipacije­
lnrata, ·a pOisttojeca Rontgen .dokumentaoija koristi se 1slaibo ili nitkako. 
Zaistarelost -opreme rpredstavlja jedain od važnih uzrioka po1vecanog ozrncivanja 1stanoviniJštva. UcElSIJ:1iici 1savetovanja ,smatr:aju -je :potrebno 
'da ii21baciti iz upotrebe ,polutalasrne Rontgen aparate, a f.lum·osc•entne ekir.ane pcs1 tupno zamenjivati poj•aciv:acima slike i'1i TV ekranima. 
U referatima i diskUIS!iji :posebna pažnj,a je posvecena ško1ovanju ka­,drova kojli rade sa imvorima zriacenja. 
:
Koinstatovano je da ne postaje jediJnstveni iprogrami 1šk1010'vanja ovih kadrova {fo„kult-eti, pas1Jdip1omske stuclije, srednje i više štko[e). Ucesruci savetov,anja •smartraju da isva lioa, koja a:-aide .sa ·i!zv,orima j,olilri.zujucih ·zrace­nj1a treba da prodju ikrn-z 1specijalnu obuku za riad 1sa izvor'ima jonizuju6ih zracenja i zaištite i t,'·celu 
o po ujednaicenim kriterijumima za zemlju. 
Ukazano je na nepoznavanje tehrniike 'l'.lada :sa rentgen apar.ati'ma 'kao pravilno,g ,iz.bor•a širiine ,polj,što sve dovodi 
a, dtstance, ,metode pregleda, do 
povecanro.g ozracivanja stanormi1štva. 
Savetovarnje je raizmaltrialo i za:k,onodavnu regulativu i koinstart-ovalo da posto,ji zarstare1ost odrredjenih prnp.Lsa te je potreibino iiste što ip;re mernjrati i usag1l.aisiti 1sa :savremerum za:htev:iJma ·zarštite i u1ivrdriti jedill1!stvene norme za celu teritorriju zemlje. 
Savebovanje j·e konstatova1o da za pavecano o-zraci'v;anje sbanoviništva nrajvecu odgo'Vlornost imajru 2idraV1stveni iradnici te ,se zahteva da u p-rv,om redu treba šire upozna1 ti ove radnike sa zn1acenjem ovog problema. 
II. 
Prirodino ,o:z,rarc1vanje stanovništva SFRJ u život:noj s.·ediJni rrije do­V'Oljrno rprouceno. JediJni parn:metar U<Joji je nešto :boLje prourcen •
na celoj teni­
toriji ,SFRJ j-e jaciJna eki.pozici,o:ne doze prirodnog gama -zracernja ikoj,a .se na 
razn'im lokacijama krece od 1-35 mikro R/h, ih u pmselku za rSFRJ 13/u R/h. 
Savetovanj,e ismatra da je nužno •isrpitiivanje regionalne raspodele .sa.dr­faja ;pniir,:rad!1ornuklida, .kartograrfije ite raispodele, Li.rspitivanje 
ddnilh osnov­ni:h rndi,oeko1aških ,karaikterisltilm i posebno ·ocenj.iv.anje nivoa ozracivanja stanovnir
štva lirz ovih izvora. 
Na o,snovu izvršenih liis'traživainja na pojedi,niim ,Lokacijama u SFRJ 
pofoa'Zano je rda ,irnterna lwrntaminadj,a ljudi putem unašenj-a rprirodnih ira­
di,1lmme 1su u isve'tu lmnsta­
onurkil1da ,sa vodom i hrianom rima talmv nivo pri tovana odr.djena oštecernja kod ljudi, 
rSave'tovanje uka1zuje da 12nabne teškoce pri evaluaciji •ozra,cenja s1Ja­
novniištva iz rpri1riodin!ih ,izvor.a zmcenja u živ,otnoj sredini rcine rnedorvoljrno 
poznata Q·egio111alna struktura ishmne, i podaci o tvz. »Standardnom c-o­
veku« u SFRJ. 
Kontaminacija teritor.ije SFRJ hsi-:::mim prnduktima koji poticu ,od 111.u­klearn.h eksip1ozij,a prati se nia teritorijama svih socijalistickih republika. Savetovanje 1-,da je ova lkontrnla od jedinstveno,g initeresa za SFRJ 
'istilc2 ka-o celinu, te regulisana i ,obeZJbedjena ,od stra-111e federacije. 
da :rnorn !biti ,
Geograf,ski 1:polož,a:j i struktura iishm111e ,stanovništv,,a SFRJ usl,cvljavajuida je iz·-radijacionoj opasnosti sbanoVlništva SFRJ od sitratofaer­
Ložencist skih rn::l:i:oakti-vnih pada'vina lkoje ,poti1cu od nuklearnih e1k!splozija, .i'1.i bil,oi-,1
kakv-og drugog ra:stumnja radioak'tivnog materijala u ·stratos,feri, reda naj­ugroženi}ih zemalja na svetu. 
Savetova,,kontami111acije teri­nje kornstatuje da kon'tr,ofa radioaktivne 
to.dje SFRJ 1fisi:on:im pr,ruktima nije razvijena u toim step2nu da bi oibez­
od.
avajuci nivo radij acione siguru1osti. 
bedj'ivailia zadovolj,,,
Savetovanje uk,azuje da ,se u živ­
otnoj ,sre:bni u SFRJ ,sve ·vi1še pojav­ljuju uredjaji sa ra-di,o,a'k1tivnim materij,ama, i stvaraju ,otpadne ra id!ioaktiv­ne malterije. 
Prnlednj,go:lin,a intenzivnu u :su grn­
iih naPo'Cito primenu SFRJ našli mclbrani sa radioa.kti"Vlnim materijalom. Ovi uredjaj1i ,moraju biti ;pod 1kon­trdom koja ce :se na jedinstv,en nacrn odvij•ati na terit,oriji cele -SFRJ št-J mora biti [·egulis,ano i cd,redjenim pr,Jpisima. 
,
Na Savetovanj,u je :konsta1tovano 1dra otpadne mater,ije ne ,samo i:z uran­na -•
skih nego i iz nekih neumn,skih rudntka bitno uticu ,radi:;-aktivnu ko-n­baminaciju ži•votne sredine u njihovoj okolini. 
Savetovanje z::i.kljucu,je da se u -SFRJ 111e bi ,smeJ graditi n:i jedan objekt niti izv,oditi b.Lo kakav postupak sa rndi,oaktivnim malterijalom dok ni-su pre:luze'te -sve m2re ·za cilj da zaštitu ljude i njihiJvu 
-koje imaju ,ži­v-otrn1 sirediinu. 
Savetovanje konstatuje da je naucno i,stražiVlacki rad iz oblasti zaštilte 
•<?dravlja ljudi 'i -njihove živ,otne •·,
sredine od radionuklida i njihovih zrace.:i.ja ui1svim socijaHsti-ckiim ,republikama zapostavljen, što može u buducnostiiimati veoma teške posledice i znacajno ,c111emogu6avati efika·mu zaštit,u ži­v,otne ,s,
redine.iSavetovanje smatra da je neopholdn,o na nivou f-e:l.er.acije oformiti ko­,,·
mitet za zaištitu ,od zracenja ;koji hi prikupljao informacije o ozr,aciva,nju sta,novniištVia i dava-o odredjene ipreporuke na po1ju ,,za-štilte od zraicenja. 
Obj,a·nacrt 1,sa o •civ-anju stanGv­
vljujuci zaklju6aka Savetovanja .oz.rn·ni,Društva da nam dostave .sv,oje primedbe i doirrnne, 
štva :molimo clanove kako :bi kompletni izakljucci ,mogli da se štampaju :sa o,talim rnater.ijrali:ma 
·sa s1avetovanja i dostave sVlim zai,nlteresi:wanim. 
·,

VIŠA ŠKOLA ZA RENT-GEN TEHNICARE U SKOPLJU 
Medi-cinski fakultet Univerziteta -»Kiril i Metodi« u Skopju otvori,o je višu fkolu za ;rentgen tehnicare. S·k,n,je ,tmje •cetiri semerstra. 
olova,
Pravo na upis ,su imali kandidati 1sa završen1im srednjim -oibrazovanje.m. 
Na ko,n1kurs za redovne s1Jude111ite ,se javtlo 29 kandidaba. Prijemni ispit iz 
hemije ,fiizike i biologiije su rpoložila dvadesetorica. 
Za vanredne slušaoce se javiilo 39 kanchda1 ta, od koj.
i,h su 33 ispunjavala 
uslove ikonkur:sa. 
Niastavnia baza je R,adioil,Olški ,institut, koji je :sbavio školi na ra:srp,::i1Laga­nje amfiteatar, prnstorije za simešta_j, vežbe, a1paraturu itd. 
Nastavni predmeti su sledeci: Opšta fizika, Radiadona fizik,a, Ana­tomija i fizi,::ilogija, Aparatura i prilbor, Radiogriafoka tehnika, Opšta foto­grafija, Rentgenografski Rentgen Radi,::iloška ,
,,pr,oce.3, anatomija, zaštita, Patologija .sa patološk,fiziologijom, hig.ijena ,sa ·socijalnom me<lici111,om i 
om ,zJ:!ravstvenom startistikom, ,PsihO'logija ,sa imedicinskom psihohg.i'j,om ,i eti­
,kom, Sociologija, Ra-dioterapij,Eng'leski jez:Osnovi narndne odbrane, 
a, ik, Ekonomske -osnove i fi1nanisiranje •zj,1slu2Jbe, Ra-diJoizo1topna dijag­
ravstvene ,nOl3tik,a i terapija, Reanlimacija, Dak'tilog.raifija. ,
Na.stavnici ,su profesor:i i docenti rnznih fakulteta Unive,rziteta u Skqp­ju, ,od strane Nastavnickcg mvjeta Medicinskog fakulteta u Sko­
izabr.ani ,·,pju. U nas1tavi 1pomažu i redovini i vanrednli asi1stenti Medi6nsk,og fakuHeba. s,vecano -otva,r,anje škole je bilo na dan 16 .. oktobra 1972. god. a i!stoga,
:da:n:1 je zaipo2ela i redovna n,a,stava. Na taj na6n, uz redovnu školu za više rentgen tehnicare u Ljubljarni i Zagrebu, ,sada radiai šk,o!la u Skopju. 
VII. JUGOSLAVENSKI SIMPOZIJUM ZAŠTITA OD ZRACENJA 

(Prvo obaveštenje) 
VII.aJugos1avenski S1impo,zij zaštita od 1zra-cenja održat ,ce se u Splitu,a22., 23., 24., 25. i 26. liistQ\pada (X.) 1973. 
Tematik,Zaštita od 1Zracenja ,(Pwblemi kojima ,se ,o bavi ua
a: društvsvom radu uklju-:.ujuci i neiorni1zirajuce zracenje). 
Rok prijave do, 31. III. 1972. Radove dostaviti do 31. VII. 1973. Koti­zacija 300.-din po ,osobi. Adresa: Sekretarija:t Simpo1Zijuma,, fo1s,titut zaa
,aMedicinska Istraž.iva:nja, 41000 Zag:reb, Moše tPija,de 158. 



Erratum 
U clanku : Ledic, S. i sar.: »VREDNOST RADIORENOGRAFIJE U PROCENI INDIKACIJA ZA INFUZIJONU UROGRAFIJU U URETEROHIDRONEFROZA«, Radiol. Iugosl., 5/ 3-4, str. 231, Sept./Dec. 1971, potkralo se nekoliko nemilih gre­šaka zbog kojih redakcija moli citaoce da uzmu u obzir dole navedene korekcije: 
Strana 231, red 9: umesto »bilo« treba »bio«; red 10: umesto radioizotopa« treba »radioizitopna«. 
Strana 232, tabela I: umesto »jednostavno« treba »jednostrano«. 
Strana 233, tabela II: umesto »sni« treba »snižena«. 
Strana 234, red 8: umesto »stepen« treba »stepena«. 
Strana 235, red 8: recenica koja pocinje sa »Normalna eliminacija ... «, treba »Normalna eliminacijona faza podrazumeva potpunu eliminaciju radioaktivno obeleženog hipurana u roku od 20 minuta«; 
red 14: umesto »pruženja« treba »produženja«; 
red 16: umesto »stanju« treba »stepenu«. 
Strana 237, red 5: umesto »sekrecijom« treba »sekrecijonu«. 
Tekst pod slikama 1 a i 1 b glasi: Hidronefroza desno zbog smetnji oticanju 
u visini ureteropieliticnog vrata (U1 ) -prikaz klasicnom urografijom. 
Tekst pod slikama 2 a i 2 b: umesto (b3) treba (U3). 
Tekst pod slikama 4 a i 4 b treba: Opstrukcijona nefropatija z bog hidrone­froze desno -prikaz infuzijonom urografijom. 
U clanku: Gvozdanovic, V.: »DANAŠNJE STANJE NASTAVE IZ RADIOLO­GIJE I ONKOLOGIJE ZA STUDENTE MEDICINE U SFRJ«, Radiol. Iugosl. 6/2 , str. 241, Jun 1972. 
molimo za sledecu ispravku: 
Strana 241, red 2: umesto »VI« treba »IV«. 

Upulstvo aulorima 
cas.opis »Radiologia ,Iugoslav;ica« ,O'bjavljuje ,originalne ekspe:nimen­ta,i kilinicke r.adove sa podrucj,a irendgE:1ndiijagnostike, 
1:ne :radioterapije, nuklearne medicine, ra,zaštite od zracenja, rad1ob:i!o1ogije 
diiofizike, 1,i srnd­nih Olb1cllsti. Cc11S·op1s -objaJvljuje r.adove, k,oj•i nisu ,bili štampani odnosno po­
l
slani drugim ,casop.sima za objavu. 1Pored toga Olbjavijruje referate isa kon­
,,gresa, ,s:impozijuma :i sa,stanaka, koji nece izaci »i!n e:xlteinso« v zlbirkama 
,te strucnim manoif-estacij.ama. 
Autor,e ,pozivamo da u nejasnim sluoajevima ,kolillsultiraju redakciju, bilo da se radi o ,cilju clan1kia, sadiržaju ili 1fotografrr.anom :matedjalu, kojie
1
bi ,1Jreba1o ,obj,aviti. Objavljene ,clanke ne honorrtšemo. lSaradnike molimo clcllilaka sledeca up,
da 1kod p:iJsa:nja poštuju utsitva: 
l.eceo clana.k ne sme biti duži ,o1d 15 1st11ana A1, kan,celarijskog formataez,ajed:no ,sa tekisltom, dijagramima, tabelama, gratfilwnima, S'a,držaj-em .i lite­
,ratur,om. 
2.eU zaglavlju clanak,a neka bude navedena ·adres,a ustanove u koj•ojeau,to,r radi, posle 'boga n.aisl,01v clanaka. Pod tim puno prezime .i iniicijal ime­na jedno ili više autora. .od iprvog autora je i!noijal imena za ip1rez1i!me­
,nom, a kod ostaihh pred prezimernom. Posle 11Jih podata:ka u ,sledecem redu 
r,je decimalna klaisifakaci,ja -UDK ,clanka. 
3 .,neka ,uvod, mater1ijal i :metode, rrezulbate, 
. Clanrak sadrž.i: 1sad:ržaj (uemalter.inom i engleslmm jeziku), literaturu i tacnu prvog 
,adresu ,autora. ·Akio je clana/k 1vezan ,za ·•,nave­
prikazivcllnje ka:zui!stike iH kazu:s,a, onda di,te umesto ma1terija1a :i :metode te rezultata, posle uvoda, pr:imer :sa potreb­nim podacima; pos[e toga treba da sled:i dirs.UJsija, 1s,adr.žaj .i osta1o. 
,
Kada u tekstu navadite .aut,ore, koji su dtirani ,u Hteraturi, navedite u 
,zagradi prezi!me prwog aut,,rada. Na primer (Edsmyr et 
ma te godinu objave col., 1963). 
1taki0 ,rezultati. 
Sadd\aj neka lbude napisan, da se •iz njega vidi namera rada i 
Clanak može hiti napiis-an na svakom nadonalrnom (mater111jem) jeziku SFRJ. Tekst mora .
biti lektorirnn .sto tako ,i engleski 1sadiržaj. Strane tekstae!1
mciraju ib1ti oznacene anap:sk.m brojevima.e
1
4.eClania!k neka lbude 111apisan u idupl.irkatu (u ,origi!nalu i kopiji) na ne­providnom pap:iru k.a:ncelarijrformata A1, sa 11Jim -ie
s.og trodiU1prazmakiOm 26 redova na jed.noj istTani. Ivica na ,lev,2 cm. 
oj ,strani je 4 cm na desnoj 
5.eU -clanak treba .
unositi slike koje 1su važne za naizumevanje problema,epri torne 111eka lbude broj 1sl'ika 'Prilag,o,dj,e;n ,dužini tek!sta. Redakcija Vas mo1ie
1,da te:lrnlt ka sliikama, gmfikonima, ta,belama i os1Ja:1om mater,ijalu nap.šete 
na :pOGeiban Est. Slike bez iteksta redak<Cija 111e 1n.aimerava dbja-viti. 
Na ,s,vaku sliku naipi,šite, n1 a poled,ini o10V1k,om, prezime prvog autora te pirve dve reci naslova 1clian>ka, dalje redni br,oj .stike, .sa :strehoom ,obeležite k,ak{) is1iku treba rpo,s,taviti za štampanje . .Slike neka ,budu ,dolbrog k,valiteta, bez nepotrebnih 1praznih iv·ica :sa 1strane te ,dc,s1ta ve1i'ke tako da :se ,Lz njih može napraVliti doiba•r kHše. Gra,.nelka !hude ,
ficna obra ida slike ,stru6na. Re­dakcija ne štampa .slike koje su ipresLika;ne iz drug.h tek!st01via. Slike ne lerpite :na posebne rilsbove 1ili na 1i:s1 tove gde je štampan tekGt clanka. 
6.eKod citiranja li'terature upotrelhljav.ajte internado111alne s:kraceniceez;a naslove revija ili casop.sa. 1S>krace:nice su bile dbja·vljene u Index Medicus, v,ol. 12, N11 1, Part I Janua-ry 1971. 
,
Kod c-iitiranja •clanak,a na1V-edite prvo prez,ime i prvo ime autora, zatJim nasl-ov 1clanka, v.o,lume111, prvu :s'tranu li 1g,odinu štampmrja. Primer: 
,
Edsmyr F. and R. Wa1s.tam: Gomplicationis .in 1postoperati·ve inra1diabion cd' :mammary oarcinoma. Acta rad.ol. 1, 397, 1963. Kod citiranja .k!nji.ge sledi pr,
ez'Lme i po1ce.na ,s1ova imena autorra, naslov glave knjige -odakle je citirnn podata:k. Z.ahm ,sledi'1na1
slov knj1i:ge, iz;davac i mesto izlaženj,a, 1te g,od:ina. Na primer: 
LeLssner H. and C. Nys>trom: Cancer of the cervix uteri anid .aiging, .V: 
Canceir anld aging, Norid.i,sik1a Bokhandels Forl-a,g, 1Stodkholm, 1968. 
ema pocetnom slo:vu prez1imena autora. 
Clanci neka budu 1riais,poredjeni po a!becedinom redu pr,.
Redakcija uljudno 'l.llmoljava auto:re, -da ·se tilh uputs,tava .stdlktno pridir­žavaju, jer ce ,na taj nacin reda!kcija ,biti u ,stanju da ,garantuje re­
samo 'dovno izlaženje revija i odgovarajuci ,strucni ni,vo. 
Redakcija casopisa •»Ra,
dii,ologia Ju.gosLavica« 




····.······.·················••· 
Spitzenmodelle aus unserem Programm 
STRATOMATIC FUTURALIX 

Prazisionsshicichtaufnahmegerat Fet·ndebienungsuntersuchungsgerate 
TITANOS SENOGRAPH 

Hochleistungs-Drehstromgeneratoren Mammographie-Rontgeneirichtung 
f(RIMPORT 
BOŠKOVICEV A 32 II 

GENERALVERTRETUNG: ZAGREB 


·••···························••· 
Reglan 
ampule, tablete, sirup 
ZNACAJNO DOSTIGNUCE U RTG DIJAGNOSTICI GASTROINTESTINALNOG TRAKTA 
-omogucav,a dobijanje reljefnijih i preci:zmij,ih snimaka 
-izrazito skracuje uobicajeno vreme digestivne dij agnostike 


Solcoseryl 
ampule, žele, mast 
ORGANOTERAPEUTIK VELIKIH TERAPIJSKIH MOGUCNOSTI 
U RADIOLOGIJI SA USPJEHOM SE PRLMJENJUJE KDD: 
-trofickih lezija zbog poremecaja periferne 
cirkulacije 
-radij,acionih kožnih lezija 
-radijadonih ulkusa 
-dermatitis zbog X-zraka (profiilaksa i 
terapija). 
Proizvodi 
ALKALOID Farmaceutska hemijska industrija -Skopje 
M 
X 
o 
B 
A 
R 
MIXOBAR 
je kontrastno sredstvo za radiološku dijagnostiku. 
SASTAV: 
l 00 ml suspenzi je sad rži 
Barii sulfas l 00 g 
Corigentia i destil. voda od 100 ml 
OSOBINE: 
Stabilna homogena suspenzija barijum-sulfata Viskoznost na 25 c oko 15 000 cps 
Osigurava dijagnostiku visokog stepena zbog savršene slike koja se njime postiže. 
lzbjegava se loša disperzija, vece cestice i mjehurici zraka, koji prate sliku kod korišcenja suvog barija. 
Ne dolazi do sedimentiranja. 
Ne mora da otstoji, niti da bubri, pa se postiže ušteda u vremenu. 
Na Mixobar ne utice razlicita Ph sredina želudca i crijeva. 
CUVANJE: 
Suspenziju treba cuvati od zamrzavanja. 
PAKOVANJE: 
Plasticna boca od 5 l. 
Proizvodi: BOSNALIJEK -Sarajevo u saradnji sa: ASTRA -Sodertalje (Švedska) 
NOVO! NOVO! 
GVOŽDJE 1 X DNEVNO PRE DORUCKA! 
Novina i napredak u terapiji sidernpenijskih anemija 


FERRO GRADUMET 
Filmom obložene tablete u obliku koji obezbedjuje po­stupno, regulisano oslobadjanje gvoždj.a. 
Pa ko vanje: 
Bocica sa 30 i 100 tableta. 

GALE NIK(\ 
F ARMACEUTSKO-HEMIJSKA INDUSTRIJA BEOGRAD 
U SARADNJI SA 
ABBOTT LABORATORIES, NORTH CHICAGO, U. S. A. 
300 
380 
• 
intravenozna urografija 

• 
pulmonalna angiografija 

• 
cerebralna angiografija 

• 
periferna arteriografija 

• 
kavograf ija 

• 
artrograf ija 



. KRKA -tovarna farmacevtskih In kemicnih Izdelkov -Novo mesto 
·····························••. 
(® 
KncH Et 5TERZEI rG R 
Rt5NTGENWERK ESSEN 
WIR BIETEN EIN UNIVERSALLES, 
ZUKUNFTSWEISENDES 
HERSTELLUNGSPROGRAMM 
FUR DIAGNOSTIK-UND THERAPIE-Rc>NTGEN-EINRICHTUNGEN. 
Rc>NTGENAPPARATE 
ALLER LEISTUNGSKLASSEN 
Rc>NTGENGERATE, AUCH MIT 
FERNBEDIENUNG UND 
BELICHTUNGSA UTO MA TIK 
Rc>NTG ENBILDVERST ARKER, 
FERNSEHEINRNCHTUNGEN, 
KINO-UND PHOTOKAMERAS 
··························.···•. 



Antibiotici 
BEMYCIN 
kapsule, dražeje, sirup, kapi 
GEOMYCIN 
kapsule, sirup, kapi, injekcije, mast 
GEOKORTON 
kapi za oko i uho, mast, spray 
NISTATIN 
dražeje, kapi, mast, posip 
CEPORIN 
injekcije 
ORBENIN 
kapsule, injekcije 
PENBRITIN 
kapsule, sirup, injekcije 
PYOPEN 
injekcije 
RIMACTAN 
kapsule 
METACIKLIN 
kapsule 
PLIVA -Zagreb 
LOCACORTEN N 
KREMA I MAST 
kortikosteroidni dermatik s neomicinom 
kod ekcema, rentgen i radium dermatitisa i dermatitisa bilo koje etiologije 
Oprema: 15 g kreme 15 g masti 
PLIVA i CIBA-GEIGY u suradnji PLIVA Zagreb 
GEOKORTON spray 
antibiotik širokog spektra s kortikosteroidom 
kod primarno i sekundarno inficiranih alergicnih i ne­alergicnih dermatoza, opeklina, kontaktnog dermatitisa kao i rentgen i radium dermatitisa 
Oprema: bocica sa 50 ml 
P L I V A ZAGREB 
Vec preko 16 godina 
naša moderna trijodirana rendgenska kontrastna sredstva u rukama dijagnosticara postizavaju uspeh. 
Kod današnjeg brzog razvitka nauke na svim podrucjima to je veoma dugi period. 
Poverenje rendgenologa i svetsko priznanje jesu za nas obaveza za da I ji još intenzivniji naucno-istraživacki rad u sedamdesetdrugoj godini. 
SEIT OBER 16 JAHRl:N 
haben sich unsere rnodernen trijodierten 
Rontgenkontrastmittel in der Hanci des Diagnostikers bewahrt. 
Bei der heutigen schnellen Entwicklung auf fast allen Gebieten der 'Wissenschaft ist dies eine sehr lange Zeit. 
Das Vertrauen der Rontgenologen und die weltweite Anerkennung sind uns eine 
Verpflichtung fur weitere intensive 
Forschungsarbeit in den 72er Jahren. 
SCHERING AG 

B ER LI N-8 E G KAMEN 
Thema: Radiologische Diagnostik 
Damit Sie sich ganz 
auf lhren Herz-Patienten konzentrieren konnen ... 
Herzuntersuchungen erfordern die vol le Konzentration auf den Patienten. Ob bei der Untersuchung erkrankter Herzkranzgefa/3e oder zur praoperativen Diagnostik: von Herzfehlern: Der Koronararbeitsplatz von Siemens liefert lhnen so­wohl das angiographische Rontgenbild als auch die dazugehorenden physiologischen Me/3daten. Und zwar halt unsere Protokolliereinrichtung samtliche Werte automatisch fesi. Dabei sind lrrtUmer praktisch ausgeschlossen. Das hei/31: 
Sie brauchen sich jetzt nicht mehr da rum zu kummern, da/3 die Daten richtig aufgenommen und korrekt notiert werden, sondern konnen sich ganz auf die 
Untersuchung lhres Herzpatienten konzentrieren. Hier die Stichworte fur lhre Anfrage an unsere nach­ste Geschaftsstelle: KOORDINAT-Kombi mit moto­rischer Kard-Drehmulde und BV-FS-Einrichtung fur 35-mm-Kinotechnik und 70-mm-Aufnahmetechnik mit der Rollfilmkamera SI RCAM 70; Herzkatheterme/3platz mit automatischer Protokolliereinrichtung. SIEMENS AKTIENGESELLSCHAFT 
Bereich Medizinische Technik • Erlangen 
. ,,. ., 
' ..... • 
. .. . · 
-L-.. ; . 
• ·o; ' ..... ... . . 
' •• -.. •·• ,. . . 
. , .. 
. 
.. . r r [ . c ....," -. 
• .J1}c c cl 



, ...o ' 
-----·.: 
. C C CI C 



.--.: 
4-,I> . # .. ;..,,·' ' 
Q.• . . •·· . •··' .. 
-,_....._ 
., ..... .."":""'-· ......... 

. ·.. 
, -• ! 
"' 
"' 
Automatisches Protokoll (/) 
aller physiologischen Herz-Daten am Koronar-Arbeitsplatz von Siemens 
t 
Thema: Radiologische Diagnostik SIEMENS 
GroBte Sicherheit in der Diagnose? 
Ja -mit dem ORBISKOP von Siemens. Denn mit die­sem Diagnosti_kgerat kiinnen Sie -bei gleichzeitiger Anwendung der BV-FS-Technik -rund um den Kiir­perstamm riintgenologisch untersuchen. Und zwar speziell auch die Organe, die je nach Lage des Patienten Form und Ausdehnung andern -wie z. B. Magen und Darm. 
Auch bei vielen anderen Untersuchungen -mit oder ohne Kontrastmittel -bringt die vielseitige und frei­zugige Projektion entscheidende Vorteile. Sie wird erstmals erreicht durch die Kombination folgender Geratebewegungen: 
• Drehen des Patienten um seine Langsachse 
° 
bis zu + 90 
• Kippen des Patienten aus der Senkrechten bis zu 
° 
20 Kopftieflage 
• Schwenken des Systems Riintgenstrahler/BV-FS­
° 
Einheit bis zu + 125 ° 1-45 um die Patienten­
Langsachse 
Die BV-FS-Einheit ist also Teil des Gerats. Das be­deutet: Sie kiinnen neben der Direktaufnahme selbst­verstandlich auch Kino-, Rollfilm-und Blattfilmauf­nahmen machen. 
SIEMENS AKTIENGESELLSCHAFT Bereich Medizinische Technik • Erlangen 


Rundum durchleuchten 
!f> 

mit dem ORBISKOP von Siemens 
(/) 
____ .,..,....,....-------.-.,....,....------.,..,......,....--------.,..,....,... .. ­



VELEBIT 
ZASTUPSTVO INOZEMNIH FIRMI -ZAGREB, BABUKICEVA 8A 
izlaže u hali A Gospodarskog razstavišca, štand br. 13 najsuvremenije proizvode tvornica: 
LEDICAL, LONCIN-LIEGE 
GENERAL. ELECTRIC BELGIJA 
RENTGEN APARATI: 
TELEVIX sistem koji se sastoji od: 
Televix stola -najsuvremeniji univerzalni rentgenski stol 
Telefluor 6100 10" pojacivac slike 
TV lanac 
12 ventilni generator 100 mA 
POLARIX kirurško-ortopedski rentgenski aparat s pojacanjem 7000 X 
MOBILE 225 najsuvremeniji pokretni rentgenski aparat 
MCX snažni baterijski pokretni rentgenski aparat, koji radi nezavisno o napajanju iz mreže 
GE 3000 -dentalni rentgen -panorama sistem 
MAXITOME uredaj za tomografiju 
»3 M ITALIA S.P.A.« Milano, Italija 
AUTOMATSKI I POLUAUTOMATSKI STROJ za razvijanje rentgen filmova AUTOMATSKI SUSIONIK za rentgen filmove 
»NUCLEAR CHICAGO CORPORATION« Des Plaines, USA 
PHO/DOT Scanner 
AUTOMATIC GAMMA SCINTILLATION SYSTEM 
MEDICIA DOSE CALIBRATOR -automatski mjerac radioizotopnih doza 
VISEKANALNI ANALIZATOR S PRIBOROM 
NUCLEAR CHICAGO CORPORATION je najpoznatiji proizvodac radioizotop­nog instrumentaria, a posebno specijalnog medicinskog-laboratorijskog 
Za sve proizvocle tvornica koje zastupa »VELEBIT« osiguran je kvalitetan ser­vis s rezervnim clelovima. 
Sve informacije i prospekte možete clobiti na štanclu br. 13 kao i u poslovnim prostorijama poclužeca » VELEBIT« 


RONTGENFILM 

­
1----(f) 




wo::: 

LL LL 
»Safety first« 
»Sigurnost na prvom mjestu« 
Prednost za primjenu 
»Safety first« 
zahtjev je medicine 
. za bolesnika· 
za lijecnika 
za medicinsko osoblje 
»Safety first« 
pružaju vam ORWO rentgen filmovi 
putem: 
-neznatnog· izlaganja pacijenata 
· 
zbog velike osjelljivosti filma 
-najbolje zaštite protiv zracenja za lijecnika i pomocnike 
uslijed kratkog vremena ukljuci­vanja i korištenja neznatnih doza najveceg broja podataka zajamcenog najboljim kontrastom filma i neznatn.im zamagljiva­njem 
-· suvremenog razvijanja filma 
u suvremenim automatima za raz­vijanje (vrijeme obrade 3,5 min) ujednacene kvalitete slike 
uslijed ujednacenog parametra 
lilma 
VEB Filmfabrik Wolfen 
Folochemisches Kombinat FOTOCI-IEMISCHE WERKE BERLIN Njemacka Demokratska RepL1blika 
u kooperaciji sa 
F'OTOKEMIKOM, Zagreb 
GENERALNI ZASTUPNIK ZA SFRJ INTERIMPEX, SKOPJE, POB 204 
e 
Bausteine der Rontgentechnik, Nuklearmedizin und Medizinelektronik 


PHILIPS 

SNIMAJTE KOLOROM I KORISTITE GA ZA RAZONODU STRUcNU DOKUMENTACIJU! 
FK 
COLOR FILM NM 19 

NEGATIV MASK 
ZA SLIKE U BOJI 
smotani film 6 X 9 
35 mm film (20 ekspozicija) Razvijanje filma i dostava ukljuceni u cijenu filma. 

FOTOGRAFIJE U BOJI NA COLOR FOTO-PAPIRU VELICINE 
9'X 9 i 9 X 12 cm (samo sa FK color negativa) 
FK 

COLOR FILM RD 17 REVERSAL 
ZA DIAPOZITIVE 
35 mm ( 36 ekspozicija) 
U cijenu filma ukljuceno je razvijanje, uramljivanje i dostava u prakticno; kuti ji. 
6 X 9cm 
U cijenu filma ukljuceno je razvijanje i dostava. 
FOTOKEMIKA -ZAGREB 
RADIOLOGIA IUGOSLA VICA 
Casopis za rendgendiagnostiku, radioterapiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Izlazi cetiri puta godišnje 
Pretplata za ustanove 240 din, za ostale 120 din 
Izdavac 
Uprava udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Ljubljana, Vrazov trg br. 4 Broj cekovnog racuna: 50101-678-48454 
SDK -služba družbenega knjigovodstva -Ljubljana 
Odgovorni urednik: prof dr. M. Magaraševic 
Tiskarna Ucnih delavnic Zavoda za slušno in govorno prizadete v Ljubljani 
120 rendgen filmova razviti, fiksirati, 
isprati i osušiti u 
To može lako postici aparatom za razvija.nje PENTACON EAR. Ovaj automat, koji zahtijeva tek ne­što više od ˝ m2 prostora stoji u osvjetljenoj prostoriji, a vsi elementi za rukovanje smješteni su na pred­njoj placi. Samo stražnji dio, za ula­ganje, mora biti u tamnom prostoru. Redosled ulaganja je po želji tj. nije ovisan o velicini filma. Prednosti pot­puno automatske obrade više su nego ocite: veliki ucinak po satu, rukova­nje od strane jedne osobe, uvijek ujednacno dobri rezultati, potrebno 
malo prostora. 

roku jednog sata 
Rendgen automat za razvijanje PEN­TACON EAR za potpuno automatsku obradu mehanicki cvrstih rendgen fil­mova u listovima -maksimalna ši­rina filma 432, minimalna dužina 100 mm -automatsko zagrijavanje regeneriranje kupk i -dovod vode 
putem cijevnog prikljucka na kucni 
vod -elektricni prikljucak 3 X 380 
V/50 Hz. 
Nagradeno zlatnom medaljam na Leipziškem sejmu. 



PENTACON EAR 

Kombinat VEB PENTAGON DRESDEN. 
DEUTSCHE DEMOkRATISCHE REl"UBLIK 
Zastopnik za SFRJ: UNIVERZAL, Beograd, Majke Jevrosime 51