UDC 616-006(05)(497.1) CODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUG0SLAVICA ANNO 20 1986 FASC. 3 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radiol. lugosl. 20(3) 217-312 July September. 1986 Blokira dopaminske receptore u predjelu gornjeg gastrointestinalnog trakta i hemoreceptorskoj okidackoj (»trigger«) zoni, ne prelaze6i hematoencefalnu barijeru. Tam eti 1 *,dompecidool digestivni regulator i antiemetlk Indikacije -digestivni poremecaji koji su uzrokovani prepolaganim pražnjenjem želuca ili ezofagealnim refluksom (mucnina, povracanje, žgaravica, podrigivanje, meteorizam, osje6aj napetosti u abdomenu, osjecaj bola u abdomenu) -mucnina i povracanje razlicite geneze Doziranje Digestivni poremecaJI Odrasli: 1 tableta ili 1 ml kapi 3 puta na dan pola sata prije obroka, ev. još jednom prije spavanja (po potrebi doza se može udvostruciti). Ojeca: 1 kap na 1 kg tjelesne težine 3 puta na dan, ev. još jednom prije spavanja (po potrebi doza se može udvostruciti). Mucnina i povracanje Odrasli: 1-2 ampule iv. ili im. (maksimalna dnevna doza: 1 mg na 1 kg tjelesne težine) odnosno 2 tablete ili 2 ml kapi 3 puta na dan prije obroka, ev. još jednom prije spavanja (po potrebi doza se može udvostruciti). Djeca: 2 kapi na 1 kg tjelesne težine 3 puta na dan prije obroka, ev. još jednom prije spavanja. Oprema 30 ili 100 tableta po 10 mg 30 ml kapi (1 ml = 28 kapi = 10 mg) 10 ampula po 2 ml (2 ml = 10 mg) Za detaljne informacije i literaturu obratite se proizvodacu. • zaštlceno Ime 1 KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IJGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 20 1986 FASC. 3 Redakcijski odbor -Edito rial Board: Bajraktari Xh., Priština -Bi9aku E., Priština -Borata R., Novi Sad -Brzakovi6 P., Beograd -Fazarinc F., Celje -Grani6 K., Beograd -Grivceva-Janoševic N., Skopje -lvancevi6 D., Zagreb -Jevtic V., Ljubljana -Karanfilski B., Skopje ­Katunari6 D., Zagreb -Ki6evac-Miljkovi6 A., Beograd -Kosti6 K., Beograd ­Lovrencic M., Zagreb -Miric S., Sarajevo -Mušanovic M., Sarajevo -Nasti6 Z., Novi Sad -Obrez l., Ljubljana -Odavi6 M., Beograd -Plesnicar S., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -Popovi6 S., Zagreb -Škrk J., Ljubljana -Spaventi š., Zagreb -Tabor L., Ljubljana -Varl B., Ljubljana -Velkov K., Skopje Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Plesnicar S., Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: Benulic T., Ljubljana Urednici -Editorial Staff: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Rudolf Z., Ljubljana -Serša G., Ljubljana -Snoj M., Ljubljana Radio'!. lugosl. 20(3) 217-312 July-September, 1986 lzdavacki savet -Advisory Board: Lovrincevic A., Sarajevo (predsednik/president) -Benulic T., Ljubljana -Catic Dž., Sarajevo -Dedic M., Novi Sad -Dujmovic M., Rijeka -Grunevski M., Skopje -Guna F., Ljubljana -Ivkovic T., Niš -Jašovic M., Beograd -Kocic D., Sarajevo -Kovacevic D., Zagreb -Ledic S., Beograd -Lovasic l., R;jeka -Milutinovic P., Beograd -Mitrovic N., Beograd -Obrez l., Ljubljana -Pocajt M., Maribor -Porenta M., Ljubljana -Radojevic M., Skopje -Radovic M., Titograd -Rudolf Z., Ljubljana -Stankovic R., Priština -Šimonovic l., Zagreb -Šimunic S., Zagreb -Tadžer l., Skopje lzdavaci -Publishers: Udruženje za radiologiju Jugoslavije i/and Udruženje za nuklearnu medicinu Jugo­slavije Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana Lektor za engleski jezik -Reader for English language: Olga Shrestha Tajnica redakcije -Secretary: Milica Harisch, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Edito rial Board: Onkološki inštitut, Zaloška c. 2, 61000 Ljubljana Telefon: 061/327 955 -Phone: 061/327 955 UDC i/and Key words: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioteraplju, onkologiju, nuklearnu medlclnu, radio-­fiziku, radiobiologiju I zaštitu od ionizantnog zracenja -The review for radlology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radlation protectlon. lzlazi cetiri puta godlšnje -Publlshed quarterly Pretplata -za ustanove 10.000 din, za pojedince 3.000 din. Subscription rate -for institutions 60 US$, individual 30 US$. Primerak 1500 din -Single issue 20 US$. Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 LB -Gosoodarska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: BIOMEDICINA IUGOSLAVICA, CHEMICAL ABSTRACTS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE ANO BIOLOGY Tiskala -Printed by: Tiskarna Slovenija, Ljubljana lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje ime i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subs;dized by ali Yugoslav Assemblies of the Research Communi­ties through the Assembly of the Research Community of Slovenia Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution on the basis of the self-managing agreements: -Institut za rendgenologiju i onkologiju, UMC Sarajevo -Inštitut za rentgenologijo, UKC Ljubljana -Klinicki bolnicki centar Rijeka -Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana -Onkološki inštitut, Ljubljana -Radiološka služba MC Mostar -Sekcija za radiologiju Zbora lijecnika Hrvatske, Zagreb -Skupnost zavarovanja imovine in oseb »Croatia« n. sol. o. Zagreb, Poslovna enota v Novi Gorici -Zdravstvena skupnost Slovenije, Ljubljana Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: -BAYER PHARMA JUGOSLAVIJA, -MACK, lllertissen -BYK GULDEN, ZRN -MEBLO, Nova Gorica -predstavništvo FABEG, Zagreb -MEDEX, Ljubljana -CILAG-CHEMIE, Schaffhausen, Švica -M. R. LECLERC & Co., Schaffhausen, -predstavništvo Agroprogres, Švica Ljubljana -predstavništvo Replek -Makedo­-ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš nija, Skopje FOTOKEMIKA, Zagreb -NOVA, Ljubljana INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« -SALUS, Ljubljana BORIS KIDRIC, Vinca -SANOLABOR, Ljubljana INTERWERBUNG -ISOCOMMERZ, -SIEMENS, Erlangen, ZRN Berlin, DOR -predstavništvo BANEX, Zagreb -posrednik OZEHA, Zagreb -TISKARNA SLOVENIJA, Ljubljana -KEMOSERVIS-FOTOMATERIAL, -TOSAMA, Domžale Ljubljana -VEB FOTOCHEMISCHE WERKE, Berlin -KRKA, Novo mesto -predstavništvo INTERIMPEX, Skopje UPUTSTVA AUTORIMA Radiologia lugoslavica objavljuje originalne naucne radove, strucne radove, pregledne radove, prikaze slucajeva i varia (recenzije, saopštenja, strucne obavesti i drugo) sa pod­rucja rendgendijagnostike, radioterapije, on­kologije, nuklearne medicine, radiofizike, ra­diobiologije, zaštite od ionizirajucih zracenja i srodnih podrucja. Radove upucivati redakciji preporuceno u 3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Ra­diologia lugoslavica«, Onkološki inštitut, Za­loška c. 2, 61000 Ljubljana. Radovi se objav­ljuju na jednom od jezika naroda i narodno­sti SFRJ i engleskom jeziku. Rukopisi, koji nisu napisani prema uputa­ma bice odmah vraceni autorima radi isprav­ke. Svi primljeni radovi šalju se na recen­ziju. Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune ; izmenu sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne ob­rade rada sa strane redakcije (prevodenje, lektorisanje, dodatna obrada grafickog mate­rijala, posebne želje autora) snosi autor rada. Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije. Autorima se preporucuje upotreba doma­cih izraza, osim za pojmove koji su nepre­vodivi. Skracenice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni pre­ma SI sistemu. Za sve navode u svojim radovima odgova­raju autori. Radovi ne smeju biti duži od 8 mašinom pisanih stranica, sa proredom broj 2 (ukup­no sa grafickim materijalom i literaturom), levi rub mora biti 40 mm, gornji i donji rubovi 40 mm, desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti numerisane arapskim brojevima. Prva strana rukopisa sadrži naziv ustanove i radne jedinice, naslov rada (i na engleskom jeziku}, ime(na) autora, abstract (do 200 reci) i tekuci naslov (running title). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 1 ONKOLOGIJU SEMINOMA -DIJAGNOSTICKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP SEMINOMA -DIAGNOSTIC ANO THERAPEUTIC MANEGEMENT Kosti6-Radovi6 F., Karišik M., 0ordevi6 J. Abstract -U abstractu (na engleskom je­ziku) moraju biti navedeni svi podaci, koii u dovoljnoj meri prikazuju glavne navade rada. Running title (skraceni naslov): Kosti6-Ra­dovi6 F. et al.: Seminoma, dijagnostika, te­rapija. UDC i Key words: odreduje redakcija. Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljucak, Sažetak, Lite­ratura, Adresa autora. Graf,cki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste i kontrastne, tekst u slikama mora biti vidljiv i razumljiv i kod smanjenja na polovinu ve­licine. Na poledini mora biti olovkom ozna­cen arapski broj, prezime prvog autora i pr­ve dve reci naslova rada te strelicom ozna­cen gornji rub. Tabele obavezno kucat; na mašini bez vertikalnih linija. Grafikone i crte­že crtati na belom tehnickom papiru formata A, i jednako kao slike oznaciti na poiedini. Na grafickom materijalu nisu dozvoljene na­knadne popravke. Tekst uz slike i graficki materija! pisati na posebnom listu dvojezic­no, na jeziku rada i na engleskom. Isto tako mora biti dvojezicno ispisan i tekst u grafic­kom materijalu. Tekst mora objasniti prikaza­ne pojedinosti. Sažetak -Je identican abstractu, napisan na jeziku clanaka. Literaturu otkucati na posebnom listu pre­ma abecednom redu (prvog) autora. U tekstu citirati autore sa spiska literature sa arap­skim brojem u zagradi. -Za citat clanaka iz revije: 1. Dent. R. G., Cole P.: In vitro maturation o,f monocytes in squamous carcinoma of the lung. Br. J. Cancer 43 (2) 486-495, 1981. za citat (iz) knjige: 2. Buli J., McKissock W.: An atlas of posi­tive contrast myelography. Gri.ine & Stratton, New York, 1962 (23-41). -za citiranje poglavlja ;z knjige: 3. Evans R., Alexander P.: Mechanisms of extracellular killing of nucleated mammalian cells by macrophages. U: lmmunobiology of macrophage (Nelson D. S., ed.), Academic Press, New York, 1976 (45-74). Referati se ne citiraju. Iz radova koji se odnose na klinicka istra­živanja mora biti razvidno, da su se autori pridržavali Kodeksa etike zdravstvenih radni­ka SFRJ ; Deklaracije Helsinki-Tokio. Poslani radovi ne smeju biti publikovani ili u pripremi za tisk u bilo kojem drugom ca­sopisu. Objavljeni radovi ;n njihovi delovi mogu biti objavljeni u drugim revijama ili knji­gama samo sa pismenom dozvolom redakcije. Rukopisa i graficko,g materijala ne vracamo. Redakcija revije »RADIOLOGIA IUGOSLAVICA« YU ISSN 0485-893X U DC 616-066(05)( 497 .1) GODEN RDIUA 4 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 20 1986 FASC. 3 SADRŽAJ/CONTENTS lntervenciona radiologija -lnterventional Radiology Perkutano odstranjivanje bubrežnih kamenaea Pereutaneous removal of renal stones (orig. se. paper) šurlan M. Pavcnik D., Janež J. 223 Rendgenska dijagnostika -Diagnostic Radiology Tuberozna skleroza, patogeneza i promjene u lubanjskoj šupljini Tuberous selerosis, pathogenesis and ehanges in endoeranium (orig. se. paper) Rukovanjski M., Nutrizio V., lvakovic V., Paladino J., Nutrizio V. Jr. 227 Uloga preangiografske obrade bolesnika s vertebrobazilarnom insufieijen­eijom The role of preangiographie examination in patients with vertebrobasilar insuffieieney (orig. se. paper) Hebrang A., 8aci6 S., Vidakovic z., Nosso D., štrukelj 8., 8astaji6 Lj. 231 Laterale direkte zervikale Myelographie Erfahrungen (orig. se. paper) Starzyk J., Hlaca M. mit Solutrast 250 M -Unsere 237 Ucauren posttraumatski hematom pluca Eneapsulated posttraumatie lung hematoma (profess. paper) Goldner 8. 247 Reteneija mukusa u segmentalnim i subsegmentalnim bronhima Retention of the mueus in segmenta! and subsegmental bronehi (profess. paper) Petrak A., 8oras Z., Gorecan M. 251 Enterokliza -pregled tankog erijeva dvostrukim kontrastom nostiei Crohn-ove bolesti -u dijag­ Enteroelysis -double-eontrast investigation of small bowel nosis of Crohn's disease (profess. paper) Pamucina P., Lovrincevic A., Lineender L., Stevic N. -in diag­ 255 Radiol. lugosl. 20(3) 217-312 July-September, 1986 Kalicealni divertikul u djece -Prilog problemu patogeneze Caliceal diverticulum in children -Review of pathogenesis (review paper) Batini6 D., Vlatkovi6 G., Svoren E. 263 Slijepo završavaju6a duplikacija uretera Blind-ending ureteral duplication (orig. se. paper) Smolkovi6 J., Temmer B. 269 Kompjuterizovana tomografija -Computerized Tomography Kompjuterizovana tomografija metastaza nadbubrežnih žlezda Computerized tomography of adrenal metastases (orig. se. paper) Nadj. G., Drndarski B., Egorov S. 273 Ultrazvuk -Ultrasound Ultrasound appearance of non secreting creas (orig. se. paper) Kauzlari6 D., Pedrinis E., Luscieti P. islet cel! adenoma of the pan­ 277 Nuklearna medicina -Nuclear Medicine Odredivanje nanogramskih kolicina joda u biomedicinskim uzorcima Determination of nanograms content of iodine in biochemical specimes (orig. se. paper) Teofilovski C., Skakun M., Albahari S., Memedovi6 T. 281 Anomalni izstop leve koronarne arterije iz pljucne arterije Anomalous origin of the left coronary artery from the pulmonary (orig. se. paper) Robida A., Fettich J. artery 285 Radioterapija i onkologija -Radiotherapy and Oncology Pelvicna lipomatoza -u povodu jednog slucaja malignog toka Pelvic lipomatosis of malignant course -a case report (case report) Kapidži6 N., Bogavac M., Boljanovi6 T. 289 Radiobiologija -Radiobiology Soluble tumor products inhibit normal mononuclear cells enhance tumor growth (orig. se. paper) Serša G., Krošl G., Batista U., Rudolf Z. properties and 293 UNIVERZITETNI MEDICINSKI CENTER, LJUBLJANA INSTITUT ZA RENTGENOLOGIJO PERKUTANO ODSTRANJIVANJE BUBREŽNIH KAMENACA PERCUTANEOUS REMOVAL OF RENAL STONES šurlan M., Pavcnik D., Janež J. ADstract -The technique results _and com,plications of percutaneous renal stones re­movah are described. During the period of one year 104 patients with renal stones were treated by this technique. The first procedure of the treatment was completely successful for 90 (86.5 °/.,) patients. Five of the 14 (13.5 '°/o) unsuccessful treated patients had classic operations. In two cases the operation was necessary because of the pain attack. In the other three cases patients have made a decision for the second operation. The rest patients were treated again or they stayed asymptomatic with stones in calyces. UDC: 616.61-003.7-089 Key words: kidney calculi, surgery, operative methods Orig. se. paper Radio!. lugosl. 20(3) 223-226, 1986 Uvod -Kamenci u gornjem dijelu uro­poetskog trakta dostupni su za perkutano odstranjivanje i drobljenje kroz dilatiran kanal perkutane nefrostomije (PNS). Prvi izvještaj o odstranjivanju kamenaca kroz kanal PNS objavili su Fernstrom i Johan­sen 1976, g. (4). Velik i uspješan razvoj je ta metoda doživljela tek uvodenjem ultra­zvuka (1, 2) i elektrohidraulike, što je omo­gu6ilo drobljenje kamenaca. Takoder su se pove6ali izbor i kvaliteta endoskopa i osta­le opreme (6, 7, 8). U univerzitetskom klinickom centru u Ljubljani smo prvi bubrežni kamenac per­kutano odstranili pocetkom 1984. g_ Redov­nim lijecenjem smo zapoceli godinu dana kasnije (10). Bolesnici i metoda -Lijecili smo 104 bolesnika s simptomatskim kamencima u pijelonu, rijede u gornjem dijelu uretera ili kaliksima. Medu bolesnicima je bilo 65 mu­škaraca i 39 žena u starosti od 22-78 go­dina. Pri prema bolesnika za zahvat -Zahvat u op6oj ili epiduralnoj anesteziji izvode u suradnji rentgenolog i urolog na Institutu za rentgenologiju. Bolesnik leži na rentgenskom stolu na trbuhu, s podlo­ženim prsnim košem i zdjelicom. Ima retro­gradno uveden ureterski kateter. Ubrizga­vanjem 20-30 '%, kontrastnog sredstva pri­kažemo kanalni sistem bubrega i položaj kamenca. Dobro napunjen kanalni sistem omogucuje lakšu punkciju. Kateter u urete­ru takoder sprecava ulazak u ureter koma­dica kamenca koji nastanu drobljenjem. Perkutana nefrostomija i di­1 a taci j a kan a I a -Obzirom na polo­žaj kamenca izberemo kaliks, smijer punkci­je i dilataciju kanala (slika 1 a). Najcešce je to dorzani kaliks donje skupine (slika 1 b). Za pravilan ulaz u kaliks, punkcijsko mjesto mora biti dovoljno lateralno, medutim kut izmedu igle i vodoravne linije ne smije biti manji od 30 ° (3, 7). Nakon uspješne punkci­je uvedemo u kanalni sistem bubrega vo­decu žicu tipa »J« 0,38 {slika 2 a, b, c i d). Preko vodece žice izvedemo dilataciju ka­nala plasticnim, metalnim (slika 2 d) ili ba­lonskim dilatatorima. U našoj ustanovi upo­trebljavamo plasticne dilatatore po Am- Received: May 20, 1986, -Accepted: June 16, 1986 Slika 1 -Mjesto punkcije i smjer pristupa su ovisni o položaju kamenca u kanalnem sistemu bub rega Fig. 1 -The puncture and entry site depend on position of slone in renal cavity system Slika 2 -Dilatacija kanala: a) kamenac u pije­Ionu i gornjem kaliksu, b) vodece žice tipa »J« uvedene kroz kanilu igle i plasticno vodilo na­kon djelomicne dilatacije, c) metalno vodilo s glavicom, d) postepena dilatacija kanala do 24 F Fig. 2 -Dilatation of the track: a) pelvic stone and stone in the upper calyx group, b) inserting the "J" guide wire throuqh the sheath and can­nula after initial dilatation, c) metal leadin,q rod, d) gradual dilatation of the track to 24 F platz-u velicine do 30 F i teleskopske me­talne dilatatore velicine do 24 F (slika 2 d). Prve upotrebljavamo za instrumentalno od­stranjivanje kamenaca (slika 3 a), a druge za drobljenje ultrazvukom (slika 4). Plastic­ni dilatatori su obuceni u plasticno vodilo (slika 3 a), koje ostane u kanalu sve vrije­me zahvata i omogucuje mijenjanje instru­menata i odstranjivanje kamenaca u cjelini ili po dijelovima bez ostajanja u kanalu. Kod teleskopskih dilatatora na kraju uvede- Slika 3 -Instrumentalno odstranjivanje bubrež­nih kamenaca: a) kamenac u plasticnem vodilu (strelica) dovucen iz uretera Dormijevom koša­ricom, b) kamenac u pijelonu uhvacen trozubom hvataljkom prije odstranjivanja kroz endoskop, c) stanje nakon šlo je odstranjen kamenac, d) kontrastnim sredstvom prikazan kanalni sistem bubrega pokazuje kako se zatvori nefrostomski kanal Fig. 3 -Removal of the stones with the instru­ment: a) a stone in sheath (arrow) was pulled from the ureter by Dormia basket, b) a stone in pyelon is cought by grasping torceps before re­moval through the pyeloscope, c) the kidney after removal of the slone, d) demonstration of the upper urinary tract shows closinq of the percutaneous track Radiol. lugosl. 20(3) 223-226, 1986 šurlan M. et al.: Perkutano odstranjivanje bubrežnih kamenaca_ _ mo vanjski dio endoskopa »Shaft« (slika 3 c), kojega tijesno obuhvaca zid kaliksa. Tokom endoskopiranja neprekidno kruži fi­ziološka otopina kroz endoskop i kanalni sistem bubrega, što omogucuje dobru vid­ljivost i aspiraciju sadržaja kroz ultrazvuc­nu sondu (slika 4). Tijesan kontakt plastic­nog vodila ili endoskopa s zidom kaliksa, sprecava nabiranje tekucine i retroperito­nealnom prostoru i omogucava dobru aspi­raciJu. Zahvat je sigurniji, ako tokom dila­tacije kanala uvedemo dodatnu vodecu žicu {slika 2 b, c, d), koja omogucava ponavlja­nje zahvata u slucaju ispadanja tubusa ili endoskopa iz kanalnog sistema bubrega. Odstranjivanje kamenaca -Kamence promjera manjog od 10 mm od­stranimo iz pijelona instrumentom koji ima trozubu hvataljku (slika 3 b). To izvedemo pod kontrolom oka kroz endoskop (slika Slika 4 -Oprema za perkutano odstranjivanje kamenaca ultrazvukom: a) razne hvataljke, b) endoskop s ultrazvucnom sondom, c) izvor svi­jetla za endoskop, d) izvor ultrazvucne energije (22-27 KHz), e) aspirlitor Fig. 4 -lnstruments for the percutaneous remo­val of stones by ultrasound: a) various forceps, b) pyeloscope with ultrasound probe, c) light source for pyeloscope, d) source of ultrasound ener.gy (22-27 KHZ), e) aspirator 4 a i d). Iz gornjeg dijela uretera odstranju­jemo kamence s Dormijevom košaricom pod kontrolom rentgenske diaskopije (sli­ka 3). Vece kamence drobimo ultrazvukom (slika 4). K on t r a i n d i k a c i j e -Bolesnici koji imaju dodatni razlog za klasicnu operaciju (tumor, stenoze, anomalije koje zahtjevaju korekciju) nisu pogodni za opisani nacin lijecenja. Lokalne kontraindikacije su: ekto­pija bubrega, jako izražena ptoza, spleno­megalija i koraljni kamenci koji ispunjavaju sve kalikse. Kontraindikacije su takoder nekorigirana koagulopatija, nekontrolirana hipertenzija kontraindikacije za anesteziju. Rezultati Jijecenja -Uspjeh lijecenja je vidljiv iz tabele 1. Lokalizacija kamenca je najcešca u pijelonu. Ta lokalizacija je naj­pogodnija za lijecenje tehnologijom koju imamo na raspolaganju (rigidni endoskop, ultrnzvuk i rigidne hvataljke). Ako je kamen implantiran u stjenku ure­tera, odstranjivanje Dormijovom košaram je cesto neuspješno (tabela 1). Kamenci u kaliksima obicno ne uzrokuju izrczitu simptomatiku, a naš tehnicki pri­bor nije idealan za te zahvate. Zbog toga smo te kamence rje1e odstranjivali. Kamenci su bili kod 90 (86,5 °/ry) bolesni­ka u cijelosti odstranjeni. Bolesnika je bilo ukupno 104. Kod dvojice je došlo do dis­lokacije kamenca u kaliks. Ti kamenci su bili za rigidni instrument nedostupni, me­dutim bolesnici su ostali bez simptoma. Kod trojice bolesnika su dijelovi kamenca ostali u odvodnom sistemu. Dva bolesnika nisu imala simptome, treci je imao teškoce jer je komadic ušao u ureter i zbog toga je morao biti operiran. Kod cetvorice bo­lesnika je PNS bila neuspješna. Uzroci za Lokal. Broi Uspijeh Neuspjeh Dislok. Zaost. kam. Neusp, OP kam. bolest. lijecenja lijecenja u kaliksu u kaliksu PNS Pijelon 92 81 11 2 3 3 3 Ureter 8 6 2 2 Kaliks 4 3 1 1 104 90 (86,5 O/o.) 14 2 3 4 Tabela 1 -Rezultati perkutanog odstranjivanja bubrežnih kamenaca Table 1 -Results of percutaneous removal o renal stones Radiol. lugosl. 20(3) 223-226, 1986 šurlan M. et al.: Perkutano odstranjivanje bubrežnih kamenaca neuspjeh su: krvarenje, ispadanje endosko­pa i rezervne žice iz kanalnog sistema, stenoza vrata kaliksa i neuspješna punkci­ja kaliksa u kojem je bio kamenac. Od te cetvorice bolesnika su se trojica drugi put rade odlucila za klasicnu operaciju. K o m p I i k a c i j e -Kod dva bolesnika je bila potrebna transfuzija krvi. Kod prvog je nakon odstranjivanja drenažnog katetra nastupilo opsežnije krvarenje iz PNS kana­la u odvodni sistem bubrega. Drugi boles­nik je tokom zahvata, koji je duže trajao, izgubio vecu kolicinu krvi i zbog toga je morao dobiti transfuziju. Jedan bolesnik je imao tranzitorni pleuralni izliv kod inter­kostalnog pristupa. Manja perforacija pije­Iona nije utjecala na rezultat lijecenja. Zakljuca.k -U novi je vrijeme u svijetu se je potvrdila ekstrakorporalna litotripsija, koja djeluje na principu mehanickog udar­nog valovanja. Ta metoda može izlijeciti približno 80 ľ, bolesnika s bubrežnim ka­mencima (9). Perkutano odstranjivanje bubrežnih ka­menaca je do upotrebe ekstrakorporalne li­totripsije bila dominantna metoda u lijece­nju nefrolitijaze. Ova metoda 6e i dalje biti upotrebljavana u kombinaciji s prvom ili kao samostalan nacin lijecenja. Sažetak Prikazana je tehnika, rezultati i komplikacije perkutanog odstranjivanja bubrežnih kamenaca. U vremenskom periodu od jedne qodine lijeceno je ovom metodam 104 bolesnika s bubrežnim kamencima. Literatura 1. Alken P., Hutschenreiter G, Gunter R., Marberger M.: Percutaneous manipulation. J. Uro!. 125: 463-466, 1981. 2. Alken P.: Percutaneous ultrasonic destruct­ion of renal calculi. Uro!. Ciin. North Am. 9: 145-153, 1982. 3. Barbaric Z!., Wood B. P.: Emergency per­cutaneous nephropyelostomy: Experience with 34 patients and review of the literature. AJR 128: 453-458, 1977. 4. Fernstri:im 1., Johansson B.: Percutaneous pyelolithotomy. A new extraction technique. Scand. J. Uro!. Nephrol. 10: 257-259, 1976. 5. Gunther R., Alken P., Altwin J. E.: Percuta­neous nephropyelostomy usinq a fine needle puncture set. Radiology 132: 228-230, 1979. 6. Knuth Korth: Percutaneous Surgery of Kid­ney Stones. Springer Verlag Berlin, Heidelberg, New York, Tokyo, 1984 (11-23). 7. Clayman R. V., Castaneda-Zuniga W.: Ne­ phrolithotomy: Percutaneous Removal of Rena! Calculi. Uro!. Radio!. 6: 95-112, 1984. 8. LeRoy A. J., Segura J. W.: Percutaneous Ultrasonic Lithotripsy. Uro!. Radio!. 6: 88-94, 1984. 9. Chaussy C., Schmiedt E.: Extracorporal Shocl< Wave Lithoripsy (ESWL) tor Kidney Stonas. An Alternative to Surgery? Uro!. Radio!. 6: 80---87, 1984. 10. šurlan M., Pavcnik D., Klancar J., Obrez 1.: Intervencijska radiologija u urologiji. Interven­cijska radiologija 1986. Adresa autora: Dr. M. šurlan, Institut za rent­genologijo, UKC, 61000 Ljubljana, Zaloška 7. Radio!. lugosl. 20(3) 223-226, 1986 KLINICKI BOLNICKI CENTAR U ZAGREBU NEUROKIRURŠKA KLINIKA I ZAVOD ZA RADIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUCILIŠTA U ZAGREBU TUBEROZNA SKLEROZA, PATOGENEZA I PROMJENE U LUBANJSKOJ šUPLJINI TUBEROUS SCLEROSIS, PATHOGENESIS ANO CHANGES IN ENDOCRANIUM Rukovanjski M., Nutrizio V. Sr., lvakovic V., Paladino J., Nutrizio V. Jr. Abstract -Embryological histological, rentgenological and clinical knowledge about endo­ cranial changes in patients with tuberous sclerosis are ctescribed. In the period between 1975-1995 eleven patients with tuberous sclerosis were recorded by computed tomo­graphy examination. Neurological indications are listed. Because of intraventricular pene­tration of tumor in one patient liquor space occlusion was successfully operated by Pu­denz-operation. UDC: 616.831-006.31-07-08 Key words: tuberous sclerosis-diagnosis, tomography X-ray computed, surgery, operative Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(3) 227-230, 1986 Uvod -Tuberozna skleroza histiogenet­ska je malformacija -blastenomatozna displazija koja se nasleduje autosomno do­minantno uz varijabilnu penetrantnost gena. Nova istraživanja upucuju i na mogucnost intrauterine genske mutacije, osobito u abortivnih oblika tuberozne skleroze (9, 10). Bolest podjednako zahvaca oba spola i sve ljudske rase, a predisponirajuci cinitelji nisu dokazani. Bolest se javlja nakon poroda i u ranom djetinstvu, te vrlo rijetko u pod­makloj životnoj dobi. Najcešci klinicki znaci bolesti su: pro­mjene na koži u obliku sitnih depigmenti­ranih pjega koje se leptirasto javljaju na licu oko nosa i bolje su vidljive nakon iz­laganja ultraljubicastom svjetlu. Naevus se­baceus nalik papuli javlja se takoder na licu u oko 85 ľ, bolesnika u dobi od dvije do pet godina života. Osobito je karakteri­sticna hiperkeratoza kože u lumbasakral­nom podrucju. Rjede se diplasticne bla­stomatozne promjene nalaze u podrucju nokata Koennenovi fibromi, papilomatoza je­zika, rabdomiomi srca i angiofibromi paren­himatoznih organa (1, 7). Mentalnu retarda­ciju nalazimo u oko 56 % bolesnika. Epi­lepsija se javlja u 80 °/o bolesnika i u 44 °/rJ bolesnika je moguce kompjuteriziranom to­mografijom endokranijuma (u daljem tekstu CT) i elektroencefelografijski utvrditi posto­janje blastomatoznih promjena u mozgu koje su žarišnim uzrokom epilepsije. Vrlo rijetko je tumorska okluzija likvorskih pro­stora uzrokom hidrocefalusa (3). Klasicni Vogtov trijas znakova opisan je još 1908. godine i cine ga oligofrenija, epilepsija i adenoma sebaceum te ga nalazimo u 31 °/o bolesnika (1, 10, 4, 3). Prosjecno preživlje­nje bolesnika s izraženim Vogtovim trijasom je oko 15 godina (6). Materija! i metode -Na Zavodu za ra­diologiju Klinickog bolnickog centra od 1975. do 1985. godine iskljucivom primje­nom CT utvrdili smo jedanaest bolesnika s intrakranijalnim promjenama prouzroce­nim tuberoznom sklerozom. U CT nalazima redovito postoje duboke i površne kalcifi­kacije u lubanjskoj šupljini. Duboka ovap­njenja mogu biti pojedinacna ili višestruka. Velicine su oko 1 do 3 cm, a nalaze se sub­ependimalno uz postranicne moždane kli­jetke a i to najcešce oko intraventrikular- Received: March 15, 1985 -Accepted: June 11, 1986 Rukovanjski M. et al.: Tuberozna skleroza, patogeneza i promjene u lubanjskoj šupljini nih otvora, te rjede uz trec':u ili cetvrtu moždanu klijetku. One mogu postojati vec':e obujmom i cesto se izbocuju u trec':u mož­danu klijetku ili postranicne klijetke te za­tvarajuc':i interventrikularne otvore, pa to može biti uzrokom umjerenog ili opsežnog hidrocefalusa. Površne kalcifikacije su okru­glastog izgleda i velicine od 5 do 10 mm, te se mogu udruživati i stvoriti opsežne naku­pine vapna na površini mozga. Histološki u tuberoznoj sklerozi hrskavicne cvoric':e gra­de glija, veliki astrociti, orijaške i degene­rirane ganglijske stanice ali bez upalnih promjena. cvoric':i su nazivani: astrocytoma gigantocelulare, spongioblastoma ili gan­glioma premda nije rijec o neoplasticnim nego o displasticnim tvorbama (3, 2). Na tablici 1 prikazani su klinicki znakovi i na­lazi CT u naših jedanaest bolesnika. U tih bolesnika nije bio zapažen Vogtov trijas. Jedan bolesnik operiran je zbog hidroce­falusa. Promjene kože i CT dokazane pro-mjene prikazane su na slikama od 1 do 5. Na licu oko nosa nalik leptiru vidljivi su mnogobrojni naevi sebacei (slika 1). Oko noktiju na prstima stopala vidljivi su karak- Ukupno Total Spol Sex Dob Age Depigmentirane pjege lica Depigmentated ephelides of the face Naevi sebacei lica Naevus sebaceous of the face Lumbosakralna hiperkeratoza kože Hyperkeratosis of the skin Fibromi noktiju Nail fibromas Mentalna zaostalost Mental retardation Epilepsija Epilepsy Duboke kalcifikacije Deep calcifications Površine kalcifikacije Superficial calcifications Ekspanzivno prodiranje u moždane klijetke Expansive penetration into the cerebral ventricles Hidrocefalus Hydrocephalus Muškarci 5 Men 5 1--10 10-15 8 3 3 5 4 5 2 5 3 6 4 4 4 3 3 4 4 6 Bolesnika 11 Patients 11 žene 6 Women 6 godina 15-25 vears 3 2 4 2 3 4 Tablica 1 -Klinicki znakovi i nalazi kompjuterizirane tomografije endokranijuma po dobnim sku­pinama u bolesnika s tuberoznom sklerozom Table 1 -Clinical signs and computed tomography findings of the enocranium distributed accord­ing to age in patient with tuberous sclerosis Radio!. lugosl. 20(3) 227-230, 1986 Rukovanjski M. et al.: Tuberozna skleroza, patogeneza i promjene u lubanjskoj šupljini Slika 3 -, Kompjuterizovanom tomografijom pri­kazuje se tvorba koja prodire u podrucje intra­ ventrikularnog otvora uz opsežan hidrocefelus Fig. 3 -Computed tomography shows a lesion penetrating in the region of interventricular foramen causing extensive hydrocephalus teristicni Koenenovi fibromi (slika 2). CT prikazuje vec:u tvorbu koja urašta u podruc­je intraventrikularnog otvora i stvara opse­žan hidrocefalus. Rubno uz moždane kli­etke sitna okruglasta ovapnjenja (slika 3). Nakon primjene kontrastnog sredstva nije uslijedila patološka inhibicija prikazane tvor­be. U bolesnika je ucinjena derivacija cere­brospinalne tekuc:ine prema Pudenz-u. U trogodišnjeg dijeteta CT prikazao je neko­liko dugoljastih ovapnjenja u bazalnim dije­lovima. U središnjim dijelovima postranic- Slika 4 a, b i c -U bazalnim dijelovima rubno uz temporalne rogove vidljivo nekoliko dugolja­stih ovapnjenja. U središnjim dijelovima možda­nih klijetki vidi se okruglasta ovapnjenja koja ne prodiru u moždane klijetke. Hidrocefelus svih prikazanih moždanih klijetki Fig.4 a, b and c -In basal parts marginally to temporal horns few longitudinal calcifications are seen. Central parts of cerebral ventricles, are not infiltrated with rounded calcifications. Hydrocephalus of all cerebral ventricles is pre­ sented nih moždanih klijetki nalaze se okruglasta ovapnjenja koja ne uraštaju u moždane klijetke. Uz stražnje dijelove postranicnih moždanih klijetki prema gore postaje sitne okruglaste kalcifikacije i razvijen je opse­žan hidrocefalus (slika 4 a, b i c). Bolesnik star 21 godinu klinicki ima epilepsiju, pro­mjene na koži lica i lumbosakralnog pod­rucja, te fibrome oko noktiju. CT prikazuje mnogobrojna ovapnjenja smještena rubno u srednjim i gornjim dijelovima postranicnih moždanih klijetki (slika 5 a i b). Radiol. !ugasi. 20(3) 227-230, 1986 Rukovanjski M. et al : Tuberozna skleroza, patogeneza i promjene u lubanjskoj šupljini Slika 5 a i b -Postaje mnogobrojna rubna ovapnjenja u srednjim i gornjim dijelovima po­stranicnih moždanih klijetki Fig. 5 a and b -Multiple mar,ginal calcifications in middle and upper parts of lateral ventricles are present Diskusija -U neurokirurškom lijecenju tu­berozne skleroze tri su indikacije za neuro­kirurški zahvat i to najcešce hidrocefalus zbog okluzije likvorskih prostora, gdjekad epilepsija uzrokovana displasticnim tumo­rom, te iznimno ekspanzivno ponašanje tu­mora (8). Godinama se pri tom primenjiva­la samo drenaža cerebrospinalne tekucine. Smatra se da je tuberozna skleroza rijetka bolest i u literaturi navodi se ucestalost 1 : 10.000 oboljelih (1, 10). U domacoj lite­raturi opisano je 6 bolesnika s tuberoznom sklerozom i to su pretežno bili dermatolo­ški prikazi (9). U CT narav bolesti otkrivaju duboke i površne kalcifikacije u lubanjskoj šupljini. Genetski »marker« ili uzrok tube­rozne skleroze do sada nije otkriven (10). Danas se terapijski daje prednost mikro­kirurškoj resekciji displasticne tvorbe bez primjene drenaže cerebrospinalne tekucine. Zakljucak -CT najvredniji je dijagno­ ' sticki postupak u otkrivanju promjena u lu­banjskoj šupljini prouzrocenih tuberoznom s.klerozom. Neurokirurški zahvat indiciran je kod okluzije likvorskih prostora uz postoja­nje opsežnog hidrocefalusa. Sažetak Prikazane su dosadašnje embriološke, histO'­loške, rend,genološke i klinicke spoznaje o pro­mjenama u lubanjskoj šupljini u bolesnika s tu­beroznom sklerozom. Primjenom kompujterizira­ne tomografije u razdoblju od 1975. do 1985. godine imal; smo jedanaest bolesnika s tuberoz­nom sklerozom. Autori su prikazali indikacije za neurokirurški zahvat. Jedan bolesnik je zbog ekspanzivnog uraštanja tumora u moždane kli­jetke s okluzijom likvorskih prostora i hidroce­falusom uspješno operiran primjenom derivacije prema Pudenz-u. Literatura 1. Cassidy S. B., Pagon R. A., Papin M., Blumhagen J. O.: Family studies in tuberous sclerosis (Evaluation of apparently unafacted parents). JAMA 11, 249 (10): 1302-1304, 1983. 2. Franek A., Werner S.: Hirnsonographischer Befund bei tuberoser Sclerose -Ein Vergleich mit rontgenologischer Darstellungsmethoden und dem pathologisch-anatomischen Befund. Monat­ schrift tur Kinderheilkunde 132: 434-538, 1984. 3. Gardeur D., Palmieri A., Mashaly R.: Cra­nial computed tomography in the facomatoses. Neuroradiology 25: 293-304, 1983. 4. Hunt A.: Tuberous sclerosis: A surwey of 97 cases: II. Physical findings. Developmental medicine and child neurology. 25: 350-352, 1983. 5. llgren E. B., Westmoreland D.: Tuberous sclerosis: Unusual associations in four cases. J. Ciin. Pathol. 37, 3: 272-278, 1984. 6. Legge M., Sauerbrai E., Macdonald A.: lntracranial tuberous sclerosis in infancy. Radio­logy 153: 667-668, 1984. 7. Nagib M. G., Haines S. J., Erickson D. l., Mastri A. R.: Tuberous sclerosis: A review tor the neurosurgeon. Neurosurgery 14: 93-98, 1984. 8. Painter M. J., Dachling P., Mamdouha A. B., Bergman 1.: Connatal brain tumours in pati­ent with tuberous sclerosis. Neurosurgery 14, 5: 570-573, 1984. 9. Periš Z., Gligora M.: Morbus Bourneville­Pringle. Med. Jad. Vol. VIII, 3-4: 31-35, 1976. 10. Simons K.: Early diagnosis, genetic mar­ker sought for tuberous sclerosis (News). JAMA 15, 251, 23: 3061-3063. Adresa autora: Dr. Marko Rukovanjski, Neuro­kirurška klinika Medicinskog fakulteta u Zagre­bu, Kišpaticeva 12. Radiol. lugosl. 20(3) 227-230, 1986 MEDICINSKI FAKULTET, KLINICKA BOLNICA »Dr O. NOVOSEL«, ZAGREB ULOGA PREANGIOGRAFSKE OBRADE BOLESNIKA S VERTEBROBAZILARNOM INSUFICIJENCIJOM THE ROLE OF PREANGIOGRAPHIC EXAMINATION IN PATIENTS WITH VERTEBROBASILAR INSUFFICIENCY Hebrang A., Bacic S., Vidakovic Z., Nosso D., štrukelj B., Bastajic Lj. Abstract -Presented is the angiographic analysis of pathological changes of the verte­bral arteries in two groups of patients with vertebral insufficiency. Similar symptoms (vertigo, ataxia) were found in bolh groups. The first group was directed to aortic arch angiography by otorinolaryngologist. The results obtained in this ,group were correlated with the results in the second, control group of patients who were directed to the same diagnostic procedure by neurologist and vascular surgeons. In the studied group stenotic or obliterative changes of one vertebral artery were found twice more often (25.5 %-) than in the control group (14.7 %,). The frequency of pathological changes in bolh vertebral arteries was five tirne higher in the studied than in the control qroup of patients (12.7 % vs. 2.5 °1<>). The frequency of simultaneous appearance of pathological changes in the vertebral as well as in '1;he carotid artery was equal in both groups of patients. The results indicate that otorinolaryngolo,gical examination is of practical value in determining the indications for angiography in patients with vertebro-basilar insufficiency. UDC: 616.134.9-073.75 Key words: vertebrobasilar insufficiency, vertebral artery-radiography Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(3) 231-236, 1986 Uvod -Smetnje arterijalne cirkulacije u vertebrobazilarnom sustavu nemaju uvi­jek jedinstvenu niti karakteristicnu simpto­matologiju. Jedan od razloga su višestruke veze izmedu vertebralnog i karotidnog arte­rijalnog sliva, koje ovise o razvijenosti Vili­sijeva kruga i o brojnim ekstrakranijalnim anastomozama. U mnoštvu simptoma verte­brobazilarne insuficijencije nisu rijetke smet­nje statoakusticnog aparata, kao što su vertigo i tinitus. Cirkulatorne smetnje su, prema današnjim spoznanjima, samo jedan od niza elemenata u složenoj etiopatogene­ zi poremecaja statoakusticnog aparata. za­nimanje za njihov udio danas raste zbog širokih mogucnosti angiografske dijagno­stike kojom se prikazuje cjelokupno verte­brobazilarno· i karotidno podrucje kako u staticnim tako i u dinamickim uvjetima pri­likom rotacije glave. Ovim nacinom mogu se otkriti patološke promjene koje su naj­cešce lokalizirane na ekstrakranijalnim di- Received: July 5, 1985 -Accepted: June 19, 1986 jelovima moždanih arterija. Promjene u po­drucju mikrocirkulacije nisu dostupne an­giografskom prikazu. Razliciti patološki pro­cesi velikih ekstrakranijalnih arterija ove regije, na samim arterijama ili u njihovoj neposrednoj okolini, mogu uzrokovati he­modinamske zapreke protoku krvi. Njihovo otkrivanje omoguciti ce pravilan izbor kon­zervativnog ili operativnog lijecenja kao i postavljanje prognoze bolesti. Zato angio­grafska dijagnostika vertebrobazilarn<2_g po­drucja ima prakticno znacenje za te boles­nike. Spomenute spoznaje dovele su do uske suradnje otorinolaringologa i radiologa u dijagnostici vaskularnih poremecaja stato­akusticnog aparata. Pri torne je angiografi­ja samo jedan i to po redosljedu izvodenja posljednji dijagnosticki postupak. U ovom radu prikazujemo današnje mogucnosti, granice i opasnosti angiografske dijagno­stike vertebrobazilarnih arterija. Takoder 231 Hebrang A. et ar.: Ulaga prean giografske obrade boiesnika s vertebrobazilarnominsuficijencijom _ prikazujemo angiografske rezultate kod bo­lesnika koji su upuceni na angiografiju na­kon otorinolaringološke obrade. Cilj ispitivanja -Usporedivali smo an­giografske nalaze na arterijama vertebro­bazilarnog podrucja kod bolesnika koji su prošli detaljnu otorinolaringološ.u obradu sa angiografskim nalazima kontrolne grupe bolesnika koji su na angiografiju upuceni bez takve obrade. Kontrolnu skupinu bez otorinolaringološke obrade sacinjavali su bolesnici sa simptomima vertebrobazilarne insuficijencije koji su na angiografiju bili upuceni od neurologa ili vaskularnog ki­rurga. Analizirali smo vrstu, ucestalost i lokalizaciju poremecaja cirkulacije u obje skupine bolesnika. Materija! i metode -U periodu od go­dine dana angiografski smo pregledali 197 bolesnika upucenih pod dijagnozom cere­brovaskularne insuficijencije. Kod 76 boles­nika simptomi su upucivali na insuficijenci­ju vertebrobazilarnih arterija, a kod ostalih na kombiniranu ishemiju vertebrobazilarnih arterija i arterija karotis. lspitivali smo uce­stalost i vrstu patoloških promjena obje ar­terije vertebralis te obje a. subklavije pro­ksimalno od polazišta vertebralnih arterija. Ista ispitivanja obavili smo i na angiogra­mima 47 bolesnika koji su na angiografiju upuceni zbog smetnji statoakusticnog apa­rata nakon otorinolaringološke obrade. Kod svih 47 bolesnika bila je postavljena sum- Lokalizacija stenoze Localization of stenosis A. vertebralis jednostrano Vertebral artery one side A. vertebralis obostrano Vertebral artery both sides A. vertebralis i a. karotis Vertebral and carotid artery A. subklavija Subclavian artery Ukupan broj bolesnika Total number of patients nja na vertebrobazilarnu insuficijenciju_ Vo­deci simptomi koji su bolesnike usmjerili otorinolaringologu, bili su vrtoglavica i ataksija. Kod 36 (76,6 %) bolesnika radilo se o vestibulokohlearnom oštecenju, a kod 11 (23,4 %,) bolesnika o vestibularnom ošte­6enju. Kod 28 (59,6 %) bolesnika bio je re­gistriran cervikalni nistagmus. Srednja dob ispitivane grupe bolesnika bila je 56 godina, a kontrolne 58 godina. Od 197 bolesnika bez otorinolaringološke obrade 112 su bili muškarci. Od 47 boles­nika sa otorinolaringoioškom obradom bilo je 36 muškaraca i 11 žena. Kod svih bolesnika primjenili smo istu tehniku prikaza luka aorte s ograncima. Kateter smo Seldingerovom tehnikom uveli u uzlaznu aortu. lnjicirali smo 50 ml. kon­trastnog sredstva Telebrix 380 brzinom od 35 ml. u minuti. Rendgenski smo snimali to­rakalne, vratne i intrakranijalne arterije brzi­nom od 3 snimke u sekundi istovremeno u dvije kose projekcije. Nakon analize ovih angiograma po potrebi smo pristupili selek­tivnoj kateterizaciji jedne ili nekoliko spo­menutih arterija. Pretragu smo završili na­kon što smo sa sigurnošcu potvrdili ili za­kljucili uputnu dijagnozu. Rezultati -U tabeli 1 prikazujemo uspo­redne rezultate angiografske analize boles­nika up,ucenih na angiografiju nakon oto­rinolaringološke obrade sa rezultatima ana­lize angiograma bolesnika bez takve obra­de. Iz rezultata proizlazi da je ucestalost Bolesnici Patients sa ORL obradom bez ORL obrade with ORL treatment without ORL treatment 12 (25,5 %) 29 (14,7 %) 6 (12,7 %) 5 (2,5%) 8 (17,0 %) 31 (15,7 %) 5 (10,6 %) 17 (8,6 %) 47 197 Tabela 1 -Lokalizacija stenoze ili obliteracije kod bolesnika sa i bez obrade otorinolaringologije Table 1 -The localization of stenosis or obliteration in patients with and without otorhinola­ryngologic treatment Radio!. lugosl. 20(3) 231-236, 1986 Hebrang A. et al.: Uloga preangiografske obrade bolesnika s vertebrobazilarnom insuficijencijom Vaskularni uzroci Ekstravaskularni uzroci Vascular causes Extravascular causes 1. Ateroskleroza Atherosclerosis 2. Arteritis Arteritis 3. Anomalije Anomalies -presavinuce (tortuositas) curvature of the artery (tortuous artery) -hipoplazija hypoplasia -anomalije polazišta anomalies of the origin -anomalije luka aorte anomalies of the aortic arch -anomalije a. subklavije anomalies of the subclavian artery 4. Embolije (srcani bolesnici) Embolies (cardiac patients) 5. ldiopatske tromboze ldiopathic thrombosis 1. Kompresija osteofitom Com.pression due to osteophyte 2. Kompresija na mjestu ulaska u cervikalni kanal Compression at the cervical channel entry 3. Kompresija vezivnim trackom Compression due to fibrous band 4. Kompresija tumorom Compression due to tumour 5. Trauma lnjury 6. Reumatoidni artritis atlantookcipitalnih zglobova Rheumatoid arthritis of the atlantooccipital joints 7. Prekomjerne kretnje kralježnice Overmovements of the spine 8. Anomalije kralježaka Anomalies of the spine (spina! anomalies) Tabela 2 -Vaskularni i ekstravaskularni uzroci vertebrobazilarne ishemije Table 2 -Vascular and extravascular causes of vertebrobasilar insufficiency patoloških promjena na vertebralnim arteri­jama kod skupine bolesnika sa otorinola­ringološkom obradom znatno cešce nego u kontrolnoj skupini. Jednostrane ili obo­strane stenoticko-obliterativne promjene vertebralne arterije u ispitivanoj skupini bile su prisutne kod ukupno 38,2 O/o, boles­nika, a u kontrolnoj kod 17,2 °/o bolesnika. Najveca razlika u korist ispitivane skupine nalazi se kod obostranih promjena verte­bralnih arterija, koje su u ispitivanoj sku­pini nadene kod 12,7 % bolesnika prema 2,5 %, u kontrol noj grupi. Ucestalnost pro­mjena na jednoj a. vertebralis je oko 2 puta, a na obje cak oko 5 puta cešca u ispitiva­noj skupini bolesnika (tabl. 1). Suprotno torne, ucestalnost istovremenih promjena vertebralnih arterija i arterije karotis na istom bolesniku nadena je u podjedna­kom postotku kod obje skupine bolesnika (17,0 %, prema 15,7 °/o). Kod stenoticko-obli­terativnih promjena arterije subklavije pro­mjene su takoder podjednako ucestale u obje skupine. Stenoze trunkus brahiocefa­likusa nisu posebno prikazane jer su u ve­6ini slucajeva bile neznatne, odnosno he­modinamski bez znacaja. Samo u jednog bolesnika nadena je stenoza trunkusa ja- ceg stupnja, a taj je rezultat ubrojen medu stenoze arterije subklavije buduci da smet­nje protoka u ovim arterijama imaju vrlo slican hemodinamski ucinak na dotok krvi u arteriju vertebralis. Diskusija -Prikaz arterija veteroba­zalnog podrucja ovisi o odabranoj angio­grafskoj metodi. Cilj nam je odabrati onu metodu pregleda koja daje najcjelovitiji pri­kaz svih arterija koje sudjeluju u opskrbi mozga. Najstarija metoda rendgenskog pri­kaza vertebralnih arterija je direktna per­kutana punkcija. Ovom tehnikom ne prika­zuje se uvijek polazište vertebralne arterije kao niti arterija subklavija. Angiografske analize vecih serija pokazuju da su pato­loške promjene najcešce upravo na tim mjestima (4, 7). Osim toga, punkcija verte­bralne arterije se teško izvodi, a rizik pa­ravazalnog injiciranja je velik (14). Verte­bralne arterije mogu se dobro prikazati re­trogradnim injiciranjem kontrastnog sred­stva punkcijom arterije brahijalis. Metoda je dobra za otkrivanje intrakraninjalnih pa­toloških promjena, ali za prikaz uzroka cerebrovaskularne ishemije nije prikladna jer ne prikazuje sve arterije koje sudjeluju Radiol. lugosl. 20(3) 231-236, 1986 Hebrang A. et al.: Ulaga preangiografske obrade bolesnika s vertebrobazilarnom insuficijencijom u opskrbi mozga. Prikaz svih arterija ove regije omogucava jedino angiografija Sel­dingerovom tehnikom (15). Prema angiografskim nalazima uzroci ver­tebrobazilarne ishemjie dijele se na vasku­larne, ciji su uzroci patološke promjene sa­mih arterija, i ekstravaskularne koji leže u okolini arterije i kompresijom joj sužavaju lumen (tabela 2). Vaskularni uzroci stenoze ili obliteracija najcešce su arterioskleroticki procesi. Ste­noza trunkus brahiocefalikusa ili arterije subklavije proksimalno od polazišta verte­bralne arterije smanjuje priliv krvi u verte­brobazilarni bazen. Manje, hemodinamski beznacajne stenoze, nemaju takav ucinak. Smanjenje pretoka kroz jednu vertebralnu arteriju ne dovodi uvijek do simptoma ishe­mije. Smatra se da do njih dolazi tek onda kada je smanjen protok krvi i kroz verte­bralnu arteriju suprotne strane (2). Uzrok takvom smanjenju pretoka može biti steno­za ili hipoplazija suprotne arterije (sl. 1 ). U našim rezultatima najvecu razliku izmedu ispitivane i kontrolne skupine našli smo upravo kod bolesnika s takvim obostranim promjenama vertebralnih arterija. To je ujedno skupina kod koje možema sa naj­vecim stupnjem sigurnosti postaviti uzroc­nu vezu angiografskog nalaza i simptoma poremecaja statoakusticnog aparata. Nasuprot vertebralnim arterijama, gdje je jednostrani poremecaj pretoka hemodinam­ski bez veceg znacaja uz uvjet da je su­protna arterija normalno široka, obliteraci­ja samo jedne arterije subklavije dovodi do hemodinamski znacajnog poremecaja ver­tebrobazilarnog sliva (sl. 2). Zbog smanjenja tlaka u vertebralnoj arteriji na strani oblite­rirane arterije subklavije dolazi u njoj do obratnog smjera cirkulacije. Krv iz arterije vertebralis zdrave strane preko bazilarne arterije suprotnim smjerom prelazi kroz ver­tebralnu arteriju bolesne strane, da bi iz nje punila arteriju subklaviju distalno od obliteriranog mjesta. Na taj nacin ruka na strani obliterirane arterije subklavije uzima dio krvi iz intrakranijalne cirkulacije. Ovak­va hemodinamska promjena poznata je pod nazivom _»sindrom krade krvi« (»steal« sin­drom). Našli smo je kod 2 bolesnika u ispi­tivanoj te kod 11 bolesnika u kontrolnoj skupini. Kao rijedak uzrok vertebrobazilarne insu­ficijencije spominje se fibromuskularna hi­perplazija. Angiografski se prepoznaje po izvijuganom toku zahvacene arterije, ili po stenozi na duljem odsjecku. Opisane su bizarne forme poput septuma u lumenu arterije, ali su mnogo cešce na arteriji ka­rotis (13). Vrlo su rijetke i anomalije razvo­ja arterije vertebralis, koje prema nekim mišljenjima takoder mogu uzrokovati ishe­miju (1, 11 ). U našoj ispitivanoj i kontrol noj skupini bolesnika našli smo anomalno po­lazište vertebralne arterije sa luka aorte, ali ih nismo ubrojili u moguce uzroke ishe­mije jer je kod ovih bolesnika arterija ver­tebralis suprotne strane bila normalnog ka­libra. Ostale vaskularne uzroke ishemije iz tablice II nismo našli kod naših boles­nika. Ekstravaskularni uzroci mogu uzrokovati kompresiju arterije bez obzira na položaj ili samo u odredenim položajima glave tako da njihova angiografska dijagnostika nije uvijek jednostavna. Ovakve patološke pro­mjene dijagnosticiraju se najcešce selek­tivnem angiografijom, pri cemu se kon­trastno sredstvo injicira u onom položaju glave u kojem se javljaju simptomi. Po ucestalosti na prvo mjesto dolazi kompre­sija arterije vertebralis osteofitom kralje­ška (sl. 3). Ovakav nalaz imali smo kod dva naša bolesnika, oba u ispitivanoj skupini. Od ostalih mogucih ekstrakranijalnih uzro­ka navedenih u tablici II dijagnosticirali smo kod jednog bolesnika kontrolne skupi­ne posttraumatsku aneurizmu nakon uboda oštrim predmetom (sl. 4). Rjedi ekstrakranijalni uzroci vertebralne ishemije, koje nismo našli kod naših boles­nika, su anomalije kralješka (5), fascijalne vrpce (6) ili kontrakcije muskulature vrata (10, 11). Prilikam rotacije glave nerijetko se ustanovi stenoza suprotne vertebralne arte­rije u visini atlantookcipitalnog zgloba. Ovaj nalaz cest je i kod bolesnika bez simpto­ma (11), ali može biti udružen s pojavom vertiga pri rotaciji glave (3). Arterija verte­bralis je pri torne ukliještena izmedu atlasa i epistropheusa. Za konacnu odluku o zna- Radiol. lugosl. 20(3) 231-236, 1986 Hebrang A. et al.: Uloga preangiografske obrade bolesnika s vertebrobazilarnom insuficijencijom cenju takvog nalaza važan je prikaz su­protne vertebralne arterije. U literaturi se ukazuje na mogucnost su­ženja vertebralne arterije kod bolesnika s reumatoidnom atlanto-okcipitalnom subluk­sacijom (12). Arterija je komprimirana iz­medu ekscentricno položenog procesus odontoideusa i ruba foramen magnuma. Na ovu mogucnost treba misliti kod starijih bolesnika s reumatoidnim artritisom, cija suprotna vertebralna arterija uz to može biti sužena uslijed arterioskleroze i uzroko­vati vertebrobazilarnu ishemiju. Vertebralna insuficijencija može biti uzro­kovana i obliteracijom arterije bazilaris. Di­jagnoza ovog uzroka ishemije bez angio­grafije prakticno je nemoguca. Ucestalost okluzije arterije bazilaris kod bolesnika sa simptomima ishemije mozga prema litera­turi iznosi 1 %1Nismo je našli u našim sku­ • pinama bolesnika. Pri izvodenju angiografija ove skupine bolesnika nismo primjetili nepoželjnih nus­pojava koje se mogu pojaviti u primjeni Seldingerove tehnike (8). Takoder nismo imali niti komplikacije koje mogu pratiti selektivnu kateterizaciju arterije vertebralis. Najcešce se u toj skupini komplikacije na­vodi okluzija arterije vertebralis kateterom, pri cemu krv iz suprotne arterije skrece prema kateterom obliteriranoj arteriji verte­bralis, te nastaje tzv. »kateter steal« (9). Niti u jednoga od 244 u ovom radu prika­zana bolesnika nismo primjetili niti znako­ve toksicnog djelovanja kontrastnog sred­stva na centralni živcani sistem. Zakljucak -Angiografija omogucava ot­krivanje vaskularnih i ekstravaskularnih uz­roka vertebrobazilarne insuficijencije. U analizi je važno utvrditi vrstu i opseg pato­loškog procesa i njegovo ucešce u pore­mecaju hemodinamike. Posebnu važnost ima ovakva obrada kod bolesnika sa po­remecajima statoakusticnog aparata, ako su prethodno iskljuceni ostali poznati uzro­ ci. U takvoj skupini bolesnika, koja je za angiografski zahvat odabrana nakon detalj­ne otorinolaringološke pretrage, znatno smo cešce našli stenoticko-obliterativne promjene na vertebralnim arterijama nego kod bolesnika koji nisu prošli takvu obra- , du. Zbog vrlo brojnih i cesto nesigurnih simptoma nije uvijek moguce razlikovati simptome poremecaja statoakusticnog apa­rata od drugih simptoma vertebrobazilarne insuficijencije. Zato je u obradi ovih boles­nika neophodna uska suradnja radiologa sa strucnjacima drugih specijalnosti, osobito neurologa i otorinolaringologa. Sažetak Prikazujemo rezultate angiografske analize pa­toloških promjena vertebralnih arterija u dvije grupe bolesnika sa simptomima vertebralne in­suficijencije. U obje grupe bolesnika vodeci simptomi bili su slicni (vertigo, ataksija). Prvu grupu bolesnika na angio,grafiju luka aorte upu­tili su otorinolaringolozi. Rezultate ovih angio­grafija usporedujemo s rezultatima druge, kon­trolne grupe bolesnika, koji su bili u,puceni na angiografiju luka aorte od neurologa i vaskular­nih kirurga. U prvoj ispitivanoj grupi bolesnika našli smo stenoticno-obliterativne promjene jed­ne vertebralne arterije dva puta cešce nego u ispitivanoi (25,5 ľ, prema 12,7 %). Ucestalost pa­toloških promjena na obje vertebralne arterije u prvoj skupini bolesnika je oko pet puta veca (12,7 °/o prema 2,5 %). Ucestalost istovremenih promjena na arteriji vertebralis i arteriji karotis podjednaka je u obje !=Jrupe bolesnika. Rezultati ispitivanja pokazuju da kod bolesnika sa simp­tomima poremecaja statoakustickog aparata pre­gled otorinolaringologa ima važan prakticni zna­caj u postavljanju indikacije za an,giografsku obradu. Literatura 1. Andersson R., Carleston R., Nylen O.: Ver­ tebral artery insufficiency and rotation obstruc­tion. Acta Med. Scand. 188: 475-477, 1970. 2. Bakay L., Sweet W.: lntra-arterial pres­sures in the neck and brain. J. Neurosurg. 10: 353-359, 1953. 3. Barton J., Margulis M.: Rotational obstruc­tions of the vertebral artery of the atlantoaxial joint. Neuroradiology 9: 117-120, 1975. 4. Bauer R., Sheenan S., Meyer S.: Arterio­graphic study of cerebrovascular disease. Arch. Neurol. 4: 119-131, 1961. 5. Ford R.: Syncope vertigo and disturbances of vision resulting from intermittent obstructions of vertebral arteries due to defect in odontoid process and excessive mobility of second cervi­cal vertebra. Buli. John Hopkins Hosp. 92: 168-173, 1952. 6. Hardin C., Poser C.: Rotational obstruction of the vertebral artery due to redundancy and extraluminal cervical fasciaf bands. Ann. Surg. 158: 133-137, 1963. Radiol. lugosl. 20(3) 231-236, 1986 Hebrang A. et al.: Uloga preangiografske obrade bolesnika s vertebrobazilarnom insuficijencijom 7. Hebrang A., Zubac Z., Brala Z., Fabijanic H.: Angiografski prikaz obliterativnih promjena luka aorte i njegovih grana. Acta chir. lugosl. 24: 435-438, 1977. 8. Hebrang A., Brala Z., Grga A., Zubac Z.: Analiza nuspojava i komplikacija kod 1300 an­giografija izvedenih Seldin1gerovom tehnikom. Lij. vjes. 101: 198-202, 1979. 9. Howland W., Curry J.: Transient cerebral blindness -a hazard of vertebral artery cathe­terisation. Radiology 83: 428-432, 1965. 10. Husni E., Bell H., Storer J.: Mechanical occlusion of the vertebral artery. J. Am. Med. Asso. 196: 475-478, 1966. 11. Husni E., Storer J.: The syndrome of me­chanical occlusion of vertebral artery. Angio­logy 18: 106-116, 1967. 12. Jones M., Kaufmann J.: Vertebrobasilar artery insufficiency in rheumatoid atlantoaxial subluxation. J. Neurol. Neurosurg. Psych. 39: 122-128, 1976. 13. Obsborn A., Anderson R.: Angiographyc spectrum of cervical and intracranial fibromuscu­lar dysplasia. Stroke 8: 617-626, 1977. 14. Scatliff J., Mishkin M., Hyde l.: Vertebral arteriography: A evaluation of the methods. Ra­diology 385: 14-21, 1965. 15. Seldinger S.: Catheter replacement of ne­edle in percutaneous arteriography: New tech­nique. Acta radiol. 39: 368-376, 1953. Adresa autora: Dr. Hebrang A., Medicinski fa­kultet, Klinicka bolnica »Dr. O. Novosel«, Zagreb. TOSAMA Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ 111 Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke Radiol. lugosl. 20(3) 231-236, 1986 RADIOLOGISCHE KLINIK DER RUHR-UNIVERSITAT BOCHUM AM KNAPPSCHAFT-KRANKENHAUS BOCHUM -LANGENDREER LATERALE DIREKTE ZERVIKALE MYELOGRAPHIE MIT SOLUTRAST 250 M UNSERE ERFAHRUNGEN Starzyh J., Hlaca M. Zusammenfassung -Es wird uber die Vorteile einer Punktionstechnik bei der zervikalen Myelographie berichtet aufgrund von 107 Patienten. Auch die bessere Vertriiglichkeit des nichtionischen Kontrastmittels Solutrast 250 M, wie auch die ausgezeichnete Kontrast­darstellung des Subarachnoidalraumes im zervikalen Bereicht mit diesem Kontrastmittel wird gezeigt. Die Technik wird eingehend beschrieben, wie auch die wichtigsten Merkmale der zervikalen Diagnostik bei diesem direkten lateralen Zugang in der Region der Hals­wirbelsiiule aufgrund einiger Beispiele. UDC: 616.832-073.75 Key words: myelography -methods, contrast media Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(3) 237-245, 1986 Einleitung -Die neuroradiologische Dia­gnostik der HWS (Halswirbelsaule) war bis zur Entdeckung der wasserlc:islichen Kon­trastmittel nur auf die Nativrc:intgendiagnos­tki und Myelographie mit c:iiigem Kontrast­mittel oder Gasmyelographie angewiesen. Dabei werden mit Nativaufnahmen nur 25-37 O/o, der Erkrankungen der HWS ent­deckt und zwar vorwiegend Deformitaten der Wirbelsaule, wie Skoliosen und Kypho­skoliosen, mitunter auch Druckerschein­ungen (9, 24). Dandy (7) und spater Young und Scott (25) haben als Erste die Luftmyelographie zwecks klinischer Diagnostik durchgetuhrt. Aber als Routineverfahren ist diese Me­thode von Lindgren (12) im Jahre 1939 ein­gefi.ihrt werden. Danach sind noch viele Verbesserungen bei dieser Methode mit negativem Kontrastmittel 1950-1970 er­arbeited worden. 0ft hat man mit bestem Erfolg bei dieser Myelographieuntersuchung auch das Tomographieverfahren angewandt (5). Bei der Myelographie mit c:iligem Kon­trastmittel (Pantopaque, Durolyopaque) wird das dickfli.issige Material durch zisternale oder lumbale Punktion instilliert. Wahrend der Durchleuchtung wird der gesamte Su­barachnoidalraum der Wirbelsaule durch »Schaukeln« des Patienten untersucht, und bei entsprechendem Befund werden Auf­nahmen in verschiedenen Positionen ange­fertigt. Die Menge del c:iligen Kontrastmit­tels soli nich unter 5 ml sein. Die Ver­wendung eines c:iihaltigen Kontrastmittels ist mit inhomogener Fi.ilung des Subarach­noidalraumes ohne Darstellung der Wur­zeltaschen verbunden, und somit ist mit eingeschrankter Aussagekraft und Zuver­lassigkeit der Untersuchung zu rechnen. Auf die Schwierigkeiten, das c:ilige Kontrast­mittel, das durch das Foramen magnum in den Schadel gelangt ist, wieder in die Hals­region zuri.ickzubekommen, hat schon Lind­gren hingewiesen (12). Eine aber fi.ir den Operateur zuverlassige radiologische zervi­kale Diagnostik wurde jedoch erst mit An­wendung des wasserlc:islichen Kontrastmit­tels erbracht. Dabei hat die Gruppe von nichtionischen Kontrastmitteln niedriger Os­molalitat (Metrizamid, Solutrast) bei sehr gu­ter Vertraglichkeit die besten diagnostischen Resultate ergeben (1, 2, 8, 18, 21 ). Am An­fang haben auch wir mit Amipaque unsere Received: May 27, 1986, -Accepted: June 10, 1986 Starzyh J., Hlaca M.: Laterale direkte Zervikale Myelographie mit Solutrast 250 M ... zervikale Myelographie durchgefuhrt, je­doch sind wir wegen besserer Vertraglich­keit und leitcher Handhabung ganz auf Solutrast 250m iibergegangen. Die Darstellung des zervikalen Bereiches ist auch nach lumbaler KM-Applikation (Kontrast Mittel) mit entsprechender Lage­rung (17) des Patienten mc:iglich (Kopftief­lage), jedoch ohne optimale Kontrastierung im HWS-Bereich. Dabei ist ein AbfluB des KM in das intrakraniale Ventrikelsystem nich zu vermeiden. Voraussetzung fiir eine optimale Darstellung ist die direkte lnjek­tion des KM in den zervikalen Subarachno­idalraum. Hierfur wurde eine neue Punk­tionstechnik mit dem lateralen Zugang in Hc:ihe C 1 /2 erstmals von Mul lan und Mit. (13) entwickelt. Die geringe Neurotoxizitat von Solutrast (4, 8) wie auch Amipa-que hat aber im wesentlichen dazu gefuhrt, diese nichtionischen Kontrastmittel im Be­reich des gesamten Spinalkanals zu ver­wenden (8, 17, 20, 21, 22). Der laterale Zugang in Hc:ihe C 1 /2 wurde erstmals tur die perkutane Chordotomie und dann in den nachfolgenden Jahren auch fiir die Luftmyelographie und Pantopaque-Myelo­graphie angewandt (21 ). Jedoch ihren Durchbruch hat diese Methode des late­ralen direkten Zugangs durch Verc:iffent­lichung von Amundsen und Skalpe (2) auf­grund der durchgefuhrten Myelographien mit Metrizamid/ Amipaque erzielt. Sie ist bald danach als Routinverfahren auch von anderen Autoren wegen der sehr giinstigen Ergebnisse anerkannt, und als eine spezi­elle neuroradiologische Diagnostikmethode betrieben worden (1, 1 O, 13, 21, 22, 23). Untersuchungstechnik und Material ­ Der Patient liegt in Bauchlage mit leicht retroflektiertem Kopf. Wir haben die Unter­suchung am Mimer Siemens Rc:intgengerat tur neuroradiologische Zwecke durchge­fuhrt. Man kann es aber auch mit jedem Rc:intgengerat mit Fernsehkette und Moni­tor durchfuhren, unter Voraussetzung, daB die Aufnahmen und die Durchleuchtung in Zwei Ebenen erfolgen kann. Noch besser ist die Anwendung einer Rc:intgenapparatur mit C-Bogen. Der Tisch mit dem Patienten wird leicht nach kaudalwiirts gekippt (unge- L P"-R' Abb. 1 -Das Pa-Bilci zeigt Aussparun:,Jen in Hcihe C 4/5; b -der selbe Befund auch auf der Aufnahme rechts schrii.g 25 ° . Operativ: Dor- so-medialer und lateraler Bandscheibenvorfall far 10 bis 15 ° , gemessan mit einer Was­serwaage), der Kopf wird in einer aus Plexiglas angefortigten Zusatzfixierung eine Art Halterung aus Plexiglas) evtl. mit Pflaster ruhiggestelt. Vorher wird hinter dem 0hr rasiert. Eine Priimedikation hiel­ten wir nicht fiir unbedingt erforderlich, jedoch ist eine genaue Aufkliirung und ko­operative Zusammenarbeit des Patienten eine wertvolle Priivention gegen evtl. Kom­plikationen bei der Punktion. Andere Auto­ren priimedizieren 10 mg Valium i. m. (6). Nach vorausgegangener Lokalanasthesie mit 1 %. Novocain erfolgt die Punktion mit einere Lumbalkaniile (Gauge 21, Farbe el- Radiol. lugosl. 20(3) 237-245, 1986 Starzyh J., Hlaca M.: Laterale direkte Zervikale Myelographie mit Solutrast 250 M ... 25 ° tion der Wurzeltaschen in der Etage C 5/6. Ope­rativ: Dorso-laterarer Prolaps des Nucleus pul­posus Abb. 2 -Schrii.gaufnahme rechts: Amputa­ fenbeinweiB) und zwar unter der Durch­leutung im horizontalen Strahlengang. So­mit erscheint die Halswirbelsi:i.ule genau seitlich und die laterale direkte dorsale Punktion erfolgt ungefi:i.hr 1 /2 cm unterhalb der Projektion des dorsalen Subarachno­idalraumes in Hbhe C 1 /2. Die Nadel wird streng horizontal auf dem Monitorschirm erkennbaren 2-3 mm schmallen Subarach­noidalraum gefi.ihrt und nach erfolgreicher Punktion wird Liquor fi.ir laborchemische Untersuchungen entnommen. Der Punkt­ionsstich erfolgt etwas dorsal und 11-13 mm unterhalb von der Spitze des Mastoids sowie immer streng horizontal auf den dor­salen Subarachnoidalstreifen. lm wesent­lichen hangen aber die Punktionsstellen von den Gegebenheiten des Halses des jeweiligen Patienten ab. Dabei meinen die Radiol. lugosl. 20(3) 237-245, 1986 --.­ 71 25 ° Abb. 3 a -Schrii.gaufnahme links: Kom­pression des Subarachnoidalraumes medial und lateral bei C 4/5 links; b -Schrii.gaufnahme 15 ° rechts: Abbruch und Verki.i",rzung der Wur­zeltaschen. Diese Verii.nderungen sind durch Spondylophyten und Randwulstungen verursacht meisten Autoren, den Durchstich der Dura gut mit der Nadelspitze zu fi.ihlen. Diese Erfahrung haben auch wir bei den meisten Fi:i.llen gemacht. Danach wird die Rbhre in die vertikale Lage gebracht und unter der Durch­leuchtung in pa-Richtung werden dan 6. 10 ml Solutrast 250 M langsam intrathekal inji­ziert. Die jewelige Menge des KM richtet sich ausschlieBlich nach dem Bild am Mo­nitor. Bei der Beurteilung der zerviko-tho­rakalen Passage muB man jedoch bis 15 ml Solutrast 250 M verwenden. Auch nach Voli­ Starzyh J., Hlaca M.: Laterale direkte Zervikale Myelographie mit Solutrast 250 M ... endung der lnjektion des KM bleibt die Nadel im Hals wahrend der Anfertigung aller Aufnahmen liegen. Dies ist sehr wich­tig, denn nur durch die Nadellage ist es spater immer wieder mi:iglich, auch bei verschiedenen Richtung die richtige Seite festzustellen. Schon wahrend der lnstallation ist es mi:iglich, das FlieBen des Kontrastmittels genau zu beobachten und durch Anderun­gen der Lage des Tisches gewisse Kor­rekturen in bezug auf die Ausbreitung und das Verhalten des Kontrastes aktiv vorzu­nehmen. Dies gilt besonders bei Darstel­lung des zerviko-thorakalen Oberganges. Danach werden Standard-Aufnahmen an­gefertigt, etwas von den lateralen Seiten eingeblendet und zwar: 1. pa-Aufnahme, 2. Schragaufnahme mit der Ri:ihre nach links um 15 ° geneigt, 3. eine Aufnahme mit Nei­gung der Ri:ihre nach links um :?5 ° . Das selbe wird auch rechts durchgefuhrt bei 15 ° Aufnahmen 4. um und 5. um 25° . Zum SchluB wird eine streng seitliche Aufnahm, 6. gemacht und noch eine mit seitlich nac'1 dorsal angezogenen Armen als 7. Auf­nahme; diese Aufnahme ermi:iplicht einen freien Blick in den zerviko-thorakalen Ober­gan. Nach technischer Beurteilung der Auf­nahmen wird dann die Nadel entfernt, Pfla­ster angelegt und der Patient bleibt im Bett in halbsitzender Lage 6 bis 8 Stunden auf der jeweiligen Station liegen. Einige Beispiele sollen die wichtigsten diagnostischen Merkmale erlautern. Abb. 1 zeigt typische Aussparungen im Sinne enes Bandscheibenvorvalles in Hi:ihe C 4/5. Operativ wurde ein dorso-medialer und dorso-lateraler Vorfall in dieser Etage ge­funden. Auf der Abb. 2 sieht man einen dorso-lateralen Bandscheibenvorfall links bei C 5/6. Abb. 3 ergibt Druckerscheinun­gen in zwei Etagen: rechts bei C 5/6 und links in Hi:ihe C 4/5 und C 5/6. Dies ist noch eindrucksvoller dargestellt auf Abb. 4, wobei sich die Veranderungen liber me­hrere Etagen erstrecken und sowohl auf den schragen wie auch den seitlichen Auf­nahmen zu sehen sind. In beiden Fallen handelt es sich um Kontrastmittelausspa­rungen, verursacht durch Knochenapposi­tionen und Randwulstbildungen Ab. 5 zeigt 240 Abb. 4 a -Schragaufnahme 15 ° rechts: lrregu­lare Konturen des Subarachnoidalraumes mit Abbruch der Wurzeltaschen von C 3 bis 7 rechts; b -Auch der selbe Befund links auf der Schragaufnahme 15 ° . Es handelt sich um schwere degenerative Veranderungen der HWS mit Kompressionen der Nervenwurzel wieder einen groBen Bandscheibenvorfall bei C 5/6 dorso-medial, der auch im CT dargestellt ist und operativ bestatigt wurde. Auch postoperative Kontrollen lassen sich mit der direkten zervikalen Myelogra­phie bein unklaren Symptomen aufschluB­reich durchfuhren. So sieht man auf Abb. 6 ein Bild einer postoperativen Arachno­iditis mit zahlreichen unregelmaBigen Kon­turen und Aussparungen beiderseits im fast gesamten Subarachnoidalraum der Halswirbelsaule. Keine Flillung der Wurzel­taschen als Ausdruck der Narbenbildungen. Abb. 7 zeigt eine Raumforderung links lateral in Hi:ihe C 5 und C 6, durch ein Radiol. lugosl. 20(3) 237-245, 1986 Starzyh J., Hlaca M.: Laterale direkte Zervikale Myelographie mit Solutrast 250 M ... -.e. .:?t.:e. Abb. 5. a -Seitliche Aufnahme: Vorwolbunq des Subarachnoidalraumes bei C 5/6 infolqe eines groBen dorso-medialen Vorfalles; b -CT der Halsregion C 5/6: Auch hier der gleiche Befund im Sinne eines Prolaps Nucleus pulposus. Eine Operation hat diese Diagnosen bestii.tigt Chordomrezidiv verursacht. Einen vollkom­menen Stop der Kontrastmittelsaule in Hc:ihe C 5/6 infolge einer Raumforderung sieht man auf der Abb. 8. Es handelt sich um eine Metastase bei Bronchialcarcinom, Radiol. lugosl. 20(3) 237-245, 1986 Abb. 6. a -Seitliche Aufnahme: Zustand nach Fusions-Operation C 4/5 vor zwei Jahren und bei C 6/7 vor einem Jahr; b -Die Pa-Aufnahme ;::eigt vollkommen irregulii.re Konturen des Sub­2rachnoidalraumes fast der qesamten HWS bds., 1-;eine Fullunq der Wurzeltaschen. Narbenbildun,q nach Operationen. Arachnoiditis wie es sich bei der Entlastungslaminekto­mie herausstellte. Abb. 9 zeigt eine Raum­forderung von C 4 bis C 6, dargestellt so­wohl mit der direkten lateralen zervikalen Myelographie (zur Feststellung der oberen Begrenzung des Prozesses) wie auch mit Hilfe der aszendierenden lumbalen Myelo­graphie (zur Feststellung der unteren Be­grenzung des Prozesses). Der Tumor war bereits schon mit der NMR-(nuclear mag­netic resonance) Untersuchung diagnosti­ziert worden. Der Befund war vollkommen Starzyh J., Hlaca M.: Laterale direkte Zervikale Myelographie mit Solutrast 250 M ... Abb. 7 a -Pa-Aufnahme; b -Schri:igaufnahme 15 ° links: Flachbo,laterale impressions des gige Subarachnoidalraumes von C 4 bis 6 links in- folge eines Osteochond rom-Rezidivs identisch mit der zervikalen Myelographie. Tabelle 1 stellt die statistische Auswer­tung der 107 zervikalen Myelographien dar. Technisch gelangen alle Untersuchungen hundertprozentig und ergaben auswertbare Bilder. Ergebnisse -Wir haben mit der Metho­de der direkten lateralen zervikalen Myelo­graphie 107 Patienten unter Anwendung von Solutrast 250m untersucht. Die lndika­tionen waren von unserer Neurochirurgi­schen Abteilung nach grundlicher neuro­logischer Untersuchung und konventioneller Rcintgendiagnostik gestellt worden. Vorwie­gend waren es praoperative Untersuchun­gen, aber auch Patienten mit unklarer . . p-­ _r-_ ; __ _________. __,_ 25 ° Abb. 8 -Schragaufnahme links Kontrast­mittelstop in Hi:ihe C 5. Operation: Metastase eines Bronchialkarzinoms Symptomatik der Halswirbelsaule und des Myelons. Dabei haben wir uns auch die vorher durchgefUhrte CT-Untersuchung der HWS bezogen. Darliber hinaus haben wir besonders bei unklarem klinischen und CT-Befund die assistierende CT-Untersu­chung mit intrathekalen KM-Resten 8 Stun­den nach der zervikalen Myelographie durchgefuhrt. Die lndikationsbreite erstreckt sich von degenerativen Veranderungen der HWS mit Einbeziehung der der Nervenwurzeln liber Bandscheibenvorfalle bis juxta-bzw. extramedullare Raumforderungen des Rlick­enmarkes und des Wirbelkanals. Auch in­tramedullare Tumoren kommen gut zur Dar­stellung. Weitere lndikationen sind post­operative Kontrollen und Zustande nach traumatischen Verletzungen der Harlswir­belsaule .Nicht durchfuhrbar ist diese di­rekte Methode der lateralen zervikalen My­elographie bei schweren Skoliosen und Radio!. lugosl. 20(3) 237-245, 1986 Starzyh J., Hlaca M.: Laterale direkte Zervik'ale Myelographie mit Solutrast 250 M .. L f>"'-. ,i.._ K. p-•. . ,i.:: :: ·:-.' ..... -:. . . . Fig. 11 A -lleocaecal resection and terminq­terminal anastomosis, 6 months after operation. Normal finding Fig. 11 B -The same patient; A year after Slika 10 -Tuber'.rnloza terminalnoq ileuma operation. Thickened, blunt and irregular mu­Fig. 10 -Tuberculosis of terminal ileum cous folds. Recurrence Radiol. lugosl. 20(3) 255-261, 1986 Pamucina P. et al. · Enterokliza -pregled trankog crijeva dvostrukim kontrastom ... Sažeta'k U periodu od novembra 1982. godine do de­cembra 1985. godine na našem Institutu je kod ·100·1 pacijenta pregledano tanko crijevo. Od toga kod 954 (90 %) je ucinjena konvencional­na pasaža poslije pregleda gastroduodenuma, a kod 107 (10 %) pregled dvostrukim kontra­stom bariumom i metilcelulozom. Broj oboljelih od Crohnove bolesti je 15 ili 1,4 % od ukupnog broja pregledanih. Kod tri su pacijenta pro­mjene istovremeno nadene i na kolonu. Kod 11 (73 %,) slucajeva bolest je primarno otkri­vena enteroklizoma a kod 4 (27 %) ,se prvo konvencionalnom pasažom posumnjalo a Croh­nova bolest je potvrdena enteroklizom. PodJ ednako su zastupljeni ženski i muški pa­cijent1, a najzastupljenija starosna dob je iz­medu 35 i 39 godine (40 %). Najstarij; pacijent je imao 49 a najmladi 12 qodina. Pregled tankog crijeva dvostrukim kontra­stom je rentgenološka metoda izbora u dija­gnostici Crohnove bolesti na tankom crijevu. Postiže se distenzija zida tako da lezije na siuznic·i postaju uocljivije a postiže se i trans­parentnost crijeva tako da više nisu vidljive samo rubne lezije kao kod jednog kontrasta ne::io i one na prednjem i stražnjem zidu. Literatura 1. Antes G., Lisner J.: Die Doppelkontrastdar­steliung des D0nndarms mit Barium und Me­thycellulose. R6Fo 134, 1: 10-15, 1981. 2. Brombart M. M.: Gastrointestinal Radiology. Georq Thieme Stuttgart 1980 (43-48). 3. Crohn B., Ginzburq L., Oppenheimer G. D.: Regional ileitis: a pathological and clinical entity. J. A. M. A. 99: 1323-1328, 1932. 4. Ekber.g O.: Barium air double Contrast Examination of the Small Bowel in Crohn's Di­seaso. R6Fo 140, 4: 379-386, 1984. 5. Gm0nder U., Wirth W.: Dunndarmdoppel­ contrastdarstellung. Schweiz. med. Wsch. 100: 1236-1241, 1970. 6. Herlinger H.: A modified technique for the dou.le-contrast small bowell enema„ Gastrointe­stinal Radiol. 3(2): 201-209, 1978. 7. Laufer l., Costopoulos L.: Early Lesions of Crohn's Disease. AJR 130: 307-311, 1978. S. Marshak H. R., Lindner E. A.: Radiology of the Small lntestine. W. B. Saunders Company, Philadelphia London Toronto 1976 179-245). 9. Miller E. R., Sellink L.: Enteroclysis: The Small Bowel Enema. Gastrointest. Radiol. 4: 269-283, 1979. 10. Moschowitz E., Wilensky A. O.: Non-spe­cific granulomata of the intestine. Amer. J. Med. Sci. 166: 48-66, 1923. 11. Moseley E. J., Marshak H. R., Wolf S. B.: Regional Enterits in Children. AJR 84: 532­539, 1960. 12. Pamucina P., Lovrincevic A., Rili l., Lin­cender L. et al.: Enterokliza -pregled tankog Radiol. lugosl. 20(3) 255-261, 1986 crijeva dvostrukim kontrastom pomocu sonde. Radiol. lugosl. 18 (2): 103-107, 1984. 13. Sellink J. L.: Atlas radiologique des affec­tious courantes de l'intestin grele. Maloine s. A., editeur, Paris 1977 (172-202). 14. Sellink J. L., RosenbL:sch G.: Moderne Untersuchungstechnik des Dunndarms oder Die zehn Gebote des Enteroklysmas. Radiologe 21: 366-376, 1981. 15. Sellink J. L.: Radioiogic examination of the small intestine by duodenal intubation. Acta Radiol. 15: 318-332, 1974. 1G. Tcschendorf W., Wenz W.: Reontgenologi­sc"e Differential diagnostik. Georg Thieme ­Stuttgart, 1978 (243-279). Adresa autora: Pamucina dr Pero. Institut za radiologiju i onkologiju Moše Pijade br. 25. 71000 Sarajevo. Za potrebe medicinskih snimanja proizvodimo: -medicinski rendgen film »SANIX R-90«, za brzu strojnu obradu -medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu -medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M«, za strojnu i rucnu obradu -medicinski rendgen film -zubni »SANIX Super D-10« -medicinski rendgen film za panoramska snimanja celjusti »STATUS« -film za koronarografiju Za potrebe fotomikrografiranja: -mikrofilm NF sa kemikalijama za obradu, podesan za razne sisteme Za potrebe fotolaboratorija: -za snimanja u crno-bijeloj tehnici KB filmove osjetljivosti 14, 17 i 21 DIN -za izradu crno-bijelih fotografija fotografske papire EFKEBROM, EMAKS i EMAKS PE -za snimanja u kolor tehnici kolor-negativ film EFKECOLOR i EFKECHROME ARSOCOLOR i ARSCHROME Za sve detaljne obavijesti i primjenu na raspolaganju vam stoje naši strucnjaci TVORNICA FILMOVA I FOTO-PAPIRA ZAGREB, HONDLOVA 2 MEDICINSKI FAKULTET U ZAGREBU KLINICKI BOLNICKI CENTAR U ZAGREBU ZAVOD ZA BOLESTI BUBREGA I MOKRAGNIH ORGANA 1 ODJEL ZA RADIOLOGIJU KLINIKE ZA DJEcJE BOLESTI KALICEALNI DIVERTIKUL U DJECE -PRILOG PROBLEMU PATOGENEZE CALICEAL DIVERTICULUM IN CHILDREN -REVIEW OF PATHOGENESIS Batinic D., Vlatkovic G., Svoren E. Abstract -Twenty-two children with a rare patholo,gical condition, caliceal diverticulum, are described. Seven of them had vesicoureteral reflux at the same tirne; in four of the latter, caliceal diverticulum developed in course of the disease. It is hypothesized that vesicoureteral reflux is a pathogenetic faator in the development of caliceal diverticulum. UDC: 616.613-007.64-053.2 Key words: kidney diseases, kidney calices, diverticulosis, child Review paper Radiol. lugosl. 20(3) 263-268, 1986 Uvod -Kalicealnim divertikulom se na­ziva (cisticna) šupljina koja sadrži mo­kracu i leži u parenhimu bubrega peri­ferno od male cašice, rijede velike cašice ili pak nakapnice s kojima je povezana uskim kanalom (7, 16). Sama šupljina i ka­nal preko kojeg komunicira s cašicam obloženi su epitelom prelaznog tipa, ali se u nju ne otvaraju renalni tubuli. Mokraca u nju stiže pasivno iz pelvikalicealnog si­stema. U literaturi se susrecu razliciti naz1v1 za ovo patološko stanje. Najstariji »cyste uri­naire«, potjece od Rayer-a (15) iz 1841 godine, koji ga je prvi i opisao. Kasnije se javljaju i drugi nazivi kao pijelogene ciste (6, 18, 20), perikalicealne ciste (7), kalice­alna divertikula (1, 5, 10, 14, 16, 21), ciste kaliksa, pijelorenalne ciste (17), kongeni­talna hidrokalikoza (19), pijelokalicealna divertikula (12). Kalicealni divertikul je rijetko opisivan u djelce. lncidenca se procjenjuje na 3,3/ /1000 urografija s jednakim udjelom spo­lova (16). Velicina divertikula može iznositi pocev od 0,5 cm pa sve do 5 cm u promjeru. Dok su oni manji obicno bez simptoma i ne zahtjevaju nikakvo lijecenje oni veci mogu uzrokovati smetnje bilo zbog same svoje velicine ili pak urinarne staze s infekcijam i/ili stvaranjem kamena u divertikulu. U takvim slucajevima je potrebno lijecenje infekcije ili pak operativno odstranjenje divertikula. Još uvijek je neriješeno pitanje kako nastaje kalicealni divertikul. Vecinom se vjeruje da je posrijedi kongenitalna lezija pri cemu neke od ureteralnih grana mo­kracovodnog pupoljka -koje normalno podliježu degeneraciji -perzistiraju kao slijepi džepovi i tako formiraju šupljinu divertikula (13). Manje je izvještaja koji govore o divertikulu kao stecenoj leziji. Tako se kao uzroci nastanka divertikula spominju ahalazija, disfunkcija ili spazam sfinktera vrata cašice (4) ili pak inflama­torna fibroza specificne ili nespecificne etiologije koja suzuju vrat cašice (3). Na­vodi se da i obicna, solitarna cista bu­brega može rupturirati u pelvikalicealni si­stem i tako formirati divertikularnu šup­ljinu (11). Amar (2) je pak izvjestio o po­vecanoj incidenci kalicealnog divertikula u djece s vezikoureteralnim refluksom. Received: April 17, 1986 -Accepted: May 30, 1986 Batinic D. et al.: Kalicealni divertikul u djece -prilog problemu patogeneze U radu prikazujemo 22 djece s kaliceal­nim divertikulom koje smo imali prilike promatrati u posljednjih 15 godina. U 7 djece je istovremeno bio prisutan veziko­ureteralni refluks, od cega je u njih 4 di­vertikul nastao u toku bolesti. Naše je mišljenje da je nastanak divertikula u ovih bolesnika u uskoj vezi s vezikoureteralnim refluksom i da se može protumaciti loka­liziranem lezijom parenhima bubrega uzro­kovanom refluksom udruženim s infekci­jom. Metode i ispitanici -U periodu od 1970 do 1985. godine u Zavodu za bolesti bu­brega i mokracnih organa Klinike za djec­je bolesti hospitalizirana su 22 bolesnika s kalicealnim divertikulom. Dijagnoza kalicealnog divertikula je po­stavljena ekslcrecijskom urografijom nala­zom okrugle ili ovalne nakupine kontrasta uskim kanalom sr;ojene s kanalnim siste­mom bubrega. U pojedinim slucajevima je za prikaz komunicirajuceg kanala diverti- Ukupan broj djece Total number of children Spol Sex Dob (godi ne) Age (years) Simptomi Symptoms Tabela 1 Table 1 ­ djevojcice girls djecaci boys 0-5 5-10 >10 uroinfekcija urinary infection bolovi u trbuhu i/ili lumbalnim ložama abdominal and/or lumbar pain makrohematurija macrohaematuria -Kalicealni divertikul u Calyceal diverticulum in Nalazi u mokraci leukociturija i/ili bakteriurija Urinary findings leukocyturia and/or bacteriuria eritrocitu rij a erythrocyturia normalni normal l. v. urografija Smještaj divertikula l. v. urography Location of diverticulum -gornja cašica superior calyx -srednja cašica medial calyx -donja cašica inferior calyx -lijeva strana left side -desna strana right side Velicina divertikula Size of diverticulum .1 cm .1 cm Mikcijska cistouretrografija Vezikoureteralni refluks Voiding cystourethrography Vesicoureteral reflux kula bila potrebna još i retrogradna pije­lografija odnosno nefrotomografija. lzmedu 22 naša bolesnika bilo je 20 dje­vojcica i 2 djecaka (tabela 1 ). Najveci broj 22 20 2 5 11 G 16 16 5 djece children 16 5 17 2 3 16 6 13 9 7 Tabela 2 -Kalicealni divertikul u djece -Nalazi Table 2 -Calyceal diverticulum in children -Findings Radiol. lugosl. 20(3) 263-268, 1986 Batinic D. et al.: Kalicealni divertikul u djece -prilog problemu patogeneze djece je bio u dobi izmedu 5 i 10 godine. Kod prijema su u njih 16 bili prisutni znaci uroinfekcije tj. dizurija, polakizurija, mutan urin ružna mirisa, povišena tjelesna tem­peratura. cest simptom bili su bolovi tipa kolika u trbuhu ili u lumbalnim ložama. U dvoje djece su oni bili razlogom hospitali­za::;ije na kirurškom odjelu zbog sumnje na ar;endicitis. U petoro bolesnika je bila prisutna makrohematurija, uz vec navedene simptome. U 16 djece (tabela 2) pretrage mokrace su potvrdile dijagnozu uroinfekcije. U pe­toro bolesnika se našla eritrociturija, u tro­je od njih kao izoliran nalaz. Svega jedan bolesnik je imao uredne nalaze mokrace. U svih bolesnika je višekratno urin bio ne­gativan na B. Koch. U 17 djece je diverti­kul bio lociran uz cašicu gornje, u 3 uz cašicu donje, a 2 uz cašicu srednje sku- Slika 1 -B. l., djecak u dobi od 9 godina. Bolovi u trbuhu i makrohematurija. l. v. urogra­fija: veliki kalicealni divertikul uz malu cašicu Qornje skupine lijeva Fig. 1 -B. l., 9 year old boy. Abdominal pain and macrohaematuria. l. v. urography: biQ caly­ceal diverticulum adjacent to superior calyx minor on left side Radiol. lugosl. 20(3) 263-268, 1986 pine. U svih bolesnika osim jedne djevoj­cice divertikul se nalazio uz malu cašicu. U te djevojcice je divertikul dužim, uskim kanalom bio vezan uz veliku cašicu. ce­šce je bila aficirana lijeva strana. U 13 bo­lesnika divertikul je bio jednak ili manji od 1 cm, a u 9 veci od 1 cm u promjeru (slika 1). U petoro djece je poreci divertikula ca­šice utvrdena anomalija podvostrucenja kanalnog sistema, u dvoje divertikul mo­kracnog mjehura, u jedne bolesnice he­mangiom vulve. U 7 bolesnika je istovremeno uz diverti­kul cašice postojao i vezikoureteralni re­fluks, pri cemu je u njih 4 divertikul nastao u toku bolesti (slika 2, 3, 4, 5). Sve bolesnke osim jednog lijecili smo konzervativno, profilaksom i terapijom uro­infekcije. U tog jednog bolesnika je zbog opetovanih infekcija, bolova i hematurije bilo potrebno izvršiti parcijalnu nefrekto- Batinic D. et al.: Kalicealni divertikul u djece -prilog problemu patogeneze Slika 3 -Ista djevojcica. Mikcijska cistouretro­grafija: vezikoureteralni refluks II stupnja lijeva Fig. 3 -The same girl. Voidinq cystourethro­graphy: vesicoureteral reflux qrade II on the left side miju odnosno resekciju gornjeg pola bu­brega. Rasprava -Dijagnoza kalicealnog diver­tikula se osniva na urografskom nalazu okrugle ili ovalne oštro ogranicene šup­ljine smještene periferno od cašice s ko­jom je spojena uskim kanalom. U 21 našeg bolesnika divertikul se nalazio uz malu, a u 1 uz veliku cašicu. Intenzitet kontrasta u divertikulu je obicno bio slabiji nego u kanalnem sistemu bubrega što se može protumaciti retrogradnim ulaskom kontra­sta iz pelvikalicealnog sistema i njegovim razrijedenjem urinom prisutnim u diverti­kulu. Na kasnim snimcima vidjela se pak retencija kontrasta. U pojedinim slucaje­vima se komunicirajuci kanal divertikula uspjelo prikazati tek retrogradnem pijelo­grafijom ili nefrotomografijom. Svi naši bolesnici osim jednog bili su ženskog spola. Razlog takvog odnosa spo­lova u naših bolesnika vjerojatno treba Slika 4 Ista djevojcica godinu dana kasnije. Mikcijska cistouretrografija: perzistira refluks lijeva Fig. 4 -The same girl one year later. Voiding cy­stouretherography: reflux persist on the left side Slika 5 -Ista djevojcica godinu dana kasnije. l. v. urografija: mali kalicealni divertikul uz malu cašicu gornje skupine lijeva Fig. 5 -The same girl one year later. l. v. uro­graphy: small calyceal diverticulum adjacent to superior calyx minor on the left side Radio!. lugosl. 20(3) 263-268, 1986 Batini6 D. et al.: Kalicealni divertikul u djece -prilog problemu patogeneze tražiti u vecoj ucestalosti uroinfekcije u ženske djece, pa tirne i njihovoj cešcoj hospitalizaciji i vecoj šansi da se otkrije ovo patološko stanje. U sve je djece di­vertikul bio jednostran, u vecine smješten u gornjem polu bubrega. cešce je bila po­godena lijeva strana. U vecine bolesnika je divertikul bio manji od 1 cm u promjeru. Medutim gotovo svi naši bolesnici su bez obzira na velicinu divertikula imali klinicke simptome bilo da se radilo o simptomima uroinfekcije ili pak bolovima u trbuhu i/ili ledima odnosno makrohematuriji. Narocito karakteristican simptom bili su bolovi koji su kod 2 naša bolesnika bili razlogom ne­tocne dijagnoze akutnog kirurškog obolje­nja. Ovi bolovi su vjerojatno bili posljedica infekcije, no mogli su se vidjeti i bez nje što je bio slucaj u 2 naša bolesnika. Može se pretpostaviti da su u to dvoje djece oni bili uzrokovani slabom drenažam diverti­kula i njegovim pritiskom na susjednu ca­šicu. Medu našim bolesnicima nismo imali niti jedan slucaj stvaranja kamena u diver­tikulu. Kod djece je ova komplikacija ri­jetka, dok je kod odraslih relativno cesta i opisuje se u 9,5-50 °/o slucajeva (1, 12, 16). lako je stvaranje kamena u divertikulu rijetko u djece važno je imati na umu ovu mogucnost i pomisliti da se radi o kalice­alnom divertikulu kad god se na nativnoj snimci abdomena kamen vidi na neuobica­jenom mjestu na periferiji bubrega ili pak ukoliko se opazi da je kamen pomican. O uzrocima nastanka kalicealnog diver­tikula postoje brojne postavke. Pored po­remetnje embrionalnog razvoja mokraco­vodnog pupoljka (13) još se najcešce spo­minju ahalazija, disfunkcija ili spazam vra­ta cašice (4) ili pak inflamatorna fibroza vrata cašice (3). Obadva spomenuta pato­loška stanja, disfunkcija sfinktera i infla­matorna fibroza vrata cašice, imaju me­dutim za posljedicu nastanak hidrokaliksa kojeg svakako treba razlikovati od kalice­alnog divertikula. Dok se kod hidrokaliksa radi o proširenju same cašice, dotle je di­vertikul posebna šupljina koja komunicira s normalnom cašicom. Kalicealni divertikul treba nadalje razlikovati od tuberkuloznog pijelonefritisa sa stvaranjem šupljina ili pak papilarne nekroze. Za dijagnozu tuberku­ loznih promjena odlucujuci su karakteri­sticni izgled samog tuberkuloznog kavuma i kultura mokrace na BK, što smo u naših bolesnika iskljucili. Papilarna nekroza ve­zana je pak uz druga patološka stanja primjerice opstruktivnu uropatiju, diabetes mellitus, otrovanje fenacetinom. Pri tom se šupljine nalaze u medularnom podrucju posrijedi su ustvari deformirane cašice. Di­ferencijalno dijagnosticki dolaze u obzir i mikrokaliks, lokaliziran oblik medularnog spužvastog bubrega (8), sekundarno stvo­rena šupljina u tumoru, jednostavna cista bubrega sa sekundarnom rupturom u ka­nalni sistem (11 ). Mi smo u 7 naših bo les­nika utvrdili istovremeno postojanje vezi­koureteralnog refluksa. Pri torne je u njih 4 kalicealni divertikul nastao u toku bolesti što govori u prilog uzrocno posljedicne veze refluksa i divertikula. U djece naime, nakon dojenacke dobi ogromna vecina uroinfekcija nastaje ascedentnim putem pri cemu je vezikoureteralni refluks transport­ni sistem za bakterije iz mjehura u pelvi­kalicealni sistem i parenhim bubrega. Re­fluks inficirane mokrace u parenhim bu­brega može izazvati lokalno oštecenje sa stvaranjem šupljine koja ostaje da komu­nicira s cašicom. Naše nas iskustvo uci da se refluks nakon odredenog vremena može izgubiti a da o njegovom prethod­ nom postojanju svjedoce samo promjene pelvikalicealnog sistema ili parenhima bu­ brega kao posljedice njegova djelovanja. Ukoliko se divertikul otkrije u vrijeme kada se refluks, koji je postojao i doveo do nje­govog nastanka, ne može više dokazati, a to je slucaj u starije djece i pogotovo od­raslih nece se niti pomisliti na njega i nje­govu ulogu u patogenezi kalicealnog diver­tikula. Naši slucajevi svakako govore u prilog torne da je vezikoureteralni refluks jedan od patogenetskih cinilaca u nastan­ku kalicealnog divertikula. Moguce je da je pri torne njegova uloga daleko veca nego što se to u ovom casu može sa si­g urnošcu tvrditi. Zakljucak -Kalicealni divertikul je ri­jetko patološko stanje no na njega treba svakako pomišljati u diferencijalnoj dija­gnozi opetovanih uroinfekcija, bolova u trbuhu ili lumbalnim ložama ili makrohema­turije. Dijagnoza kalicealnog divertikula se Radiol. lugosl. 20(3) 263-268, 1986 Batini6 D. et al.: Kalicealni divertikul u djece -prilog problemu patogeneze postavlja ekskrecijskom urografijom koja pokaže okruglu ili ovalnu, oštro ocrtanu šupljinu periferno od kanalnog sistema bubrega koja je s njim spojena uskim ka­nalom. U nejasnim slucajevima pomoc u tocnoj dijagnozi pretstavljaju retrogradna pijelografija ili nefrotomografija. Etiologija i patogeneza kalicealnog divertikula i na­dalje su diskutabilni. Primjer naših boles­nika pokazuje da u nekim slucajevima pa­togenetski cinilac može biti vezikourete­ralni refluks. Sažetak Opisano je 22 djece s rijetkim patološk;m stanjem, kalicealnim divertikulom. U 7 djece je istovremeno postojao vezikoureteralni refluks, pri cemu je u njih 4 divertikul nastao u toku bolesti. Iznosi se postavka o vezikoureteralnom refluksu kao patogenetskom . faktoru u nastan­ku kalicealnog divertikula. Literatura ceal diverticulum: a repo rt of sixteen cases ceal diverticulum: a repo rt of sexteen cases and review of the literature. Urol. lnt. 15: 329­357, 1963. 2. Amar A. D.: The cl;nical significance of rerial caliceal diverticulum in children: relation to vesicoureteral reflux. J. Urol. 113: 255-257, 1975. 3. Anderson J.: Calyceal diverticulum. U: Textbook of genitourinary surgery (Winsbury­White H. P. 2nd ed.), Edinburgh, Livingstone, 1961. 4. Benvenuti F. A.: Hydrocalyx: its reHef by retro,grade dilatation. Am. J. Surg. 61: 244­247_, 1943. 5. Devine C. J. Jr., Guzman J. A., Devine P. C., Poutasse E. F.: Calyceal diverticulum. J. Uro l. 101: 8-11, 1969. 6. Holm M.: On pyelogenic renal cysts. Acta Rad. 29: 87-91, 1948. 7. Kissane J. M.: The morphology of renal cystic disease. U: Cystic diseases of the kid­ney (Gardner K. O. Jr. ed.), John Wiley & Sons lnc., New York, 1976 (31 ). 8. Kuiper J. J.: Medullary sponge kidney. U: Cystic diseases of the kidney (Gardner K. O. Jr. ed.), John Wiley & Sons lnc., New York, 1976 (151 ). 9. Lister J., Singh H.: Pelvicalyceal cysts in childhood. J. Ped. Surg. 8: 901-905, 1973. 10. Mathieson A. J. M.: Calyceal diverticulum: a case with a discussion and review of the condition. Br. J. Urol. 25: 147-151, 1953. 11. Mclaughlin A. P. III, Pfister R. C.: Spon­taneous rupture of renal cysts into the pelvica­liceal system. J. Urol. 113: 2-5, 1975. 26. 12. Middleton A. W. Jr., Pfister R. C.: Stone­containing pyelocaliceal diverticulum: embryo­genic, anatomic, radiologk and clinical chara­cteristics. J. Urol. 111: 2-6, 1974. 13. Potter E. L.: Normal and abnormal deve­lopment of the kidney (Yearbook medica! pu­blishers ed.), Chicago, 1972 (9). 14. Prather G. C.: Calyceal diverticulum. J. Urol. 45: 55-58, 1941. 15. Rayer P.: Traite des maladies des reins Vol. 3 (Bailliere ed.), Paris, 1941 (507). 16. Timmons J. W. Jr., Malek R. S., Hattery R. R., DeWeerd J. H.: Caliceal diverticulum. J. Urol. 114: 6-9, 1975. 17. Thorsen G.: PyelorenaJ cysts. Acta Chir. Scand. 98: 476-479, 1949. 18. Wahlqvist L.: Cystic disorders of the kid­ney: review of pathogenesis and classification. J. Urol. 97: 1-7, 1967. 19. Weyrauch H. M., Fleminq A. E.: Conge­nital hydrocalycosis: hydrocalycosis of a single renal calyx in a newborn infant with complete destruction of the kidney. J. Urol. 63: 582-586, 1950. 20. Wyrens R. G.: Calyceal diverticula or pye­logenic cysts. J. Urol. 70: 358-362, 1953. 21. Yow R. M., Bunts R. C.: Calyceal diverti­culum. J. Urol. 73: 663-667, 1955. Adresa autora: Batinic doc. dr. se. dr. Dani­ca, Klinika za djecje bolesti, 41000 Zagreb, šalata 4. Radiol. lugosl. 20(3) 263-268, 1986 KLINICKA BOLNICA »DR M. STOJANOVIC:«, ZAGREB ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SLIJEPO ZAVRŠAVAJUCA DUPLIKACIJA URETERA BLIND-ENDING URETERAL DUPLICATION Smolkovi6 J., Temmer B. Abstract -The authors present their own experience in diagnostic of the blind-ending ureteral duplication in four patients in the period from 1970 to 1985. This anomaly is very rare and it is about three times more frequent in women. It is mainly unilateral, and according to our experiences, it is three times more frequent at the left side. The classification of the blind-ending ureteral duplication according to Tessler and Mah­moud, the embrional development, clinical picture, and the possibilities to distinguish it from the ureteral diverticula, are also presented. UDC: 616.617-007.256 Key words: ureter-abnormalities Orig. se. paper Radio!. lugosl. 20(3) 269-272, 1986 Uvod -Duplikacija uretera je najCešCa ureteralna anomalija, koja je u mnogim slucajevima utvrdena kao slucajan nalaz, bez bilo kakvih funkcionalnih smetnji. Op­6enito se ureteralne duplikacije dijele na parcijalne (ureter bifidus) i kompletne kod kojih postoje dva ureteralna ušca. Dvostru­ki ureter obicno drenira dvostruki kanalni sistem bubrega ili izuzetno rijetko normal­ni prekobrojni bubreg. Medutim, ponekad duplikacija uretera ne drenira kanalni sistem bubrega nego zavr­šava slijepo. Ovakve slijepo završavajuce duplikacije uretera su vrlo rijetke kongeni­talne anomalije. U literaturi je opisano pri­bližno oko 100 slucajeva, a samo u jed­nom slucaju je anomalija bila lokalizirana bilateralno (1, 2). Tessler i Mahmoud (3) razlikuju cetiri tipa slijepo završavajuce ureteralne duplikacije (slika 1): a) slijepo završavajuci ureter bifidus. b) slijepo završavajuci ureter dupleks, gdje postoje dva ureteralna ušca. c) inverzna »Y« duplikacija sa distalnom atrezijom. d) dvostrukika slijepo završavajuca urete­ralna duplikacija okružujuci normalni ure­ter. Najcešce ova anomalija zahvaca jednu granu bifidnog uretera, dok je znatno rije- a b c d Slika 1 -šemacki prikaz pojedinih tipova sli­jepo završavaju6e duplikacije uretera prema Tes­sler-u i Mahmoud-u Fig. 1 -Different types of blind-ending urete­ral duplications accordinq to Tessler and Mah­moud Received: February 27, 1986 -Accepted: June 10, 1986 Smolkovic J., Temmer B.: Slijepo završavajuca duplikaclja uretera da kod kompletne duplikacije uretera gdje postoje dva ureteralna ušca (4). Najrijedi oblik je treci i cetvrti tip, koji su opisani samo u jednom slucaju (2, 5). Embriogeneza slijepo završavajuce dupli­kacije uretera je slicna onoj kod duplikaci­je uretera opcenito. Embriološki se ova anomalija kod bifidnog uretera tumaci kao posljedica prerane bifurkacije embrional­nog uretera ili kao posljedica pogreške u grananju ureteralnog pupoljka. U slucajevi­ma gdje postoje dva ureteralna ušca, sma­tra se, da je anomalija posljedica formira­nja multiplih ureteralnih pupoljka na dor­zalnoj površini Wolffovoga kanala, što re­zultira duplim ureterom. Nadalje se pred­postavlja, da u tim slucajevima ne dolazi do spoja jednog ureteralnog pupoljka sa metanefritickim blastemom, što ima za po­sljedicu formiranje slijepo završavajuceg bi­fidnog ili duplog uretera. (2, 4, 6). Histološki slijepo završavajuci ureter sa­drži sve slojeve normalnog uretera i ten­dira bulbiformnom proširenju_ Duljina može znatno varirati, od kratkog svega nekoliko centimetara dugackog bataljka, do onih koji dopiru sve do bubrežne lože. U ne'dm slucajevima je slijepi segment uretera bio okružen rudimentarnim renalnim tkivom, a u nekim slucajevima je bila prisutna i fi­brozna vrpca sve do displasticnog renal­nog segmenta (4). Simptomi su nespecificni, a nerije!ko se anomalija otkriva kao slucajan nalaz bez ikakvih klinickih manifestacija. Najcešce susretani simptomi su bol u abdomenu ili slabinama, znakovi infekcije, hematurija, a vrlo rijetka pojava je formiranje konkreme­nata. Smatra se, da je uzrok boli poreme­caj peristaltike sa pojavom uretero-urete­ralnog refluksa, što ima za posljedicu dila­taciju slijepog bataljka uretera, a u nekim slucajevima navodi se i pojava veziko-ure­teralnog refluksa (4, 7, 8). Dijagnoza se postavlja ekstretornom uro­grafijom kojom se cesto uspije prikazati slijepi bataljak uretera. Zbog toga se pre­poruca snimanje i u Trendelenburgovom položaju, te potrbuške, kao i u polukosim projekcijama. Predpostavlja se, da se vizu­alizacija slijepog bataljka uretera na eks­kretornoj urografiji zbiva zbog uretero-ure­teralnog refluksa (7, 9). Medutim, kako se ova anomalija ne uspije uvijek prikazati ekskretornom urografijom, cesto je za ko­rektnu dijagnozu potrebno uciniti i retro­gradnu ureteropijelografiju. Materija( i metode -U 15 godišnjem periodu od 1970 do 1985. godine, dijagno­sticirali smo kod cetiri bolesnika slijepo završavajucu duplikaciju uretera. Anomali­ja je utvrdena u tri žene i jednog muškar­ca, u dobi od 32 do 47 godina. U svih bo­lesnika izvedena je ekskretorna urografija na osnovu koje je postavljena dijagnoza ili sumnja na slijepo završavajucu duplika­ciju uretera. Retrogradnu ureteropijelogra­fiju izvodili smo u dva slucaja, samo kod hospitaliziranih bolesnika, zbog prethodno slabog prikaza uretera na ekskretornoj urografiji. Rezultati -Slijepo završavajucu dupli­kaciju uretera utvrdili smo, na ekskretornoj urografiji, u dva naša bolesnika kao sluca- Smolkovi6 J., Temmer B.: Slijepo završavajuca duplikacija uretera jan nalaz, bez· prisutnih klinickih simptoma sa strane urotrakta. Kod oba bolesnika eks­kretorna urografija je ucinjena ambulatno i pokazuje slijepi bataljak uretera lijevo, u duljini oko 5 cm u visini srednje trecine uretera (slika 2 i 3). Kanalni sistemi bubre­ga su kod oba bolesnika bili uredne kon­figuracije, bez vidljivih znakova dilatacije ili kronicnih upalnih promjena. U druge dvije bolesnice koje su bile hospitalizirane u našoj ustanovi, postavljena je sumnja na ovu anomaliju na ekskretornoj urografiji, a dijagnoza je potvrdena u oba slucaja do­punskom ureteropijelografijom. Obje boles­nice su se žalile na bolove u abdomenu na doticnoj strani, a pretrage urina nisu pokazivale znakova upale. Kod jedne bo­lesnice anomalija je utvrdena na desnoj strani, gdje se vidi grananje uretera u pod­rucju distalne trecine sa slijepim batalj­kom u duljini oko 10 cm (slika 4). Kod dru­ge bolesnice anomalija je utvrdena lijevo, takoder u podrucju distalne trecine urete­ra, a slijepi bataljak ureterae je lateralno položen sa terminalno izraženem jacom dilatacijom (slika 5). lnace, kanalni sistemi bubrega ni kod ovih bolesnica nisu poka­zivali upalnih promjena kao ni znakova di­latacije, što je bio glavni razlog odlaganja eventualnog operativn·og zahvata. Diskusija -Ucestalost slijepo završava­juce duplikacije uretera je oko tri puta veca Smolkovic J., Temmer 8.: Slijepo završavajuca duplikaciia uretera u žena, a u pogledu lokalizacije, navedi se, ili podjednaka ucestalost na obje stra­ne ili dvostruko cešca lokalizacija desno (2, 4, 7). Mi smo utvrdili ovu anomaliju u tri žene i jednog muškarca, ali je lokali­zacija bila u tri slucaja na lijevoj a samo u jednom slucaju na desnoj strani. Bilate­ralna lokalizacija slijepo završavajuce du­plikacije uretera, kao i pojava kod križane ektopije bubrega navede se samo u jednom slucaju (2, 10). Najcešci oblik ove anomalije zahvaca jednu granu bifidnog uretera, a mjesto bi­furkacije je uglavnom u visini srednje ili distalne trecine uretera (4), što je bio slu­caj i kod naših bolesnika. U pogledu diferencijacije slijepo završa­vajuce duplikacije uretera od ureteralnih divertikla, pored cesto prisutne zabune u literaturi, smatra se, da u nekim slucajevi­ma to može biti i jednostavno stvar termi­nologije. Pored toga što su kongenitalni ureteralni divertikli histološki vrlo slicni sli­jepo završavajucoj duplikaciji uretera i ima­ju istu embriogenezu, oni su baloniranog izgleda, mogu biti velikih dimenzija i ko­municiraju preko posebne stome sa urete­rom. Nasuprot njima, akvirirani divertikli predstavljaju samo hernijaciju mukoze i mogu biti povezani sa nekim patološkim stanjima kao što su strikture, trauma i kon­krementi (4, 6). Zakljucak -Slijepo završavaiuca dupli­kacija uretera je vrlo rijetka kongenitalna anomalija, koja je ocigledno poslijedica ne­uspjele ureteralne duplikacije. Anomalija je oko tri puta cešca u žena, uglavno111 uni­lateralna, a prema našim rezultatima tri puta cešca na lijevoj strani što se ne po­dudara sa navodima u literaturi. Najcešci oblik anomali_ie prema klasifika­ciji Tessler-a i Mahmoud-a, ie onaj. kod bifidnog uretera, a mjesto bifurkaci'e je obicno u visini srednje ili distalne trecine uretera. Duljina slijepog bataljka može znat­no varirati i najcešce pokazuje bulbiform­no proširenje za razliku od ureteralnih di­vertikla koji su u cijelosti baloniranog iz­gleda. Simptomatologija je nespecificna, a naj­cesce u vidu bolova u abdomenu ili slabi­nama, te znakovi upale i hematurija, a ne­rijetko se anomalija otkriva kao slucajan nalaz bez ikakvih klinickih manifestacija. Dijagnoza se postavlja ekstretornom uro­grafijom, a vrlo cesto zbog neadekvatnog prikaza i retrogradnem ureteropijelografi­jom. Sažetak Autori iznose vlastita iskustva u dijagnostici slijepo završavajuce duplikacije uretera u cetiri bo'.esnika, u periodu od 1970. do 1985. godine. Anomalija je izuzetno rijetka, oko tri puta cesca u žena i uglavnom unilateralna, a prema našim rezultatima tri puta ucestalija na lijevoj strani Prikazana je klasifikacija slijepo završavaiuce duplikacije uretera prema Tessler-u i Mah­moud-u, embrionalni razvoj, klinicka slika. te mo1ucnost diferencijacije od ureteralnih diver­tikla. Literatura 1. Wespes E., DeSy W., Thiry A. J., Schul­man C. C.: Blinci ending bifid and double ure­ters. Uro!. 6: 586-589, 1983. 2. Muller S. C., Riedmiller H., Walz P. H., Ho­henfellner R.: Blind-Endinq Bitid Ureter with an lntravesical Ectopic Orifice. Eur. Ural 10: 416­419, 1984. 3. Tessler A. N., Mahmoud P.: Blinci ending duplications of ureter. Ural., 1: 46-50, 1973. 4, Harrsion H. J., Gittes F. R.. Perlmutter D. A., Stamey A. T., Walsh C. P.: Campbell's Uro­loqy. Saunders, Philadelphia, London, Toronto, 1979 (1363-1364, 1374-1375). 5. Britt D. B., Sorten T. A., Woodhead D. M.: lnverted Y ureteral duplication with a blind­endinq branch. J. Ural. 108: 387-388. 1972. 6. Witten D. M., Myers G. H., Utz D. C.: Em­mett's Glinica! Urography: an Atlas and Text­book of Roentgenologic Diagnosis. Saunders, Philadelphia, London, Toronto, 1977 (672-675). 7. Albers D. D., Geyer J. R., Barnes S. D.: Clinical significance of the blind-endinq branch of a bitid ureter: report of 3 additional cases. J. Ural. 105: 634-637, 1971. 8. Marscall F. F., Mcloughlin M. G.: Lang blind-endinq ureteral duplications. J. Ural. 120: 626-628, 1978. 9. Lenaghan D.: Bifid ureters in children: an anatomical and clinical study. J. Ural. 87: 808-817, 1962. 1 O. Dolan L. M., Alford B. A., Bray S. T., Tea­tes C. D., Ro,gol A. D.: Crossed fused ectopia with a blind left ureter in a younq woman with Turner's syndrome: sonographic and radioloqi­cal demonstration of a previously undescribed variant. J. Ural. 132: 1175-1176, 1986. Adresa autora: Dr. Josip Smolkovic, Zavod za radiologiju i onkologiju Klinicke bolnice Dr. M. Stojanovic, Zagreb, Vinogradska 29, 41000 Za­greb. Radiol. lugosl. 20(3) 269-272, 1986 KLINICKI CENTAR MEDICINSKOG FAKULTETA -BEOGRAD INSTITUT ZA ONKOLOGIJU I RADIOLOGIJU KOMPJUTERIZOVANA TOMOGRAFIJA METASTAZA NADBUBREŽNIH žLEZDA COMPUTERIZED TOMOGRAPHY OF ADRENAL METASTASES Nadj G., Drndarski 8., Egorov S. Abstract -Analysing twenty two patients with the diagnosed adrenal metastases by CT, we can see that this sort of hematogenous dissemination is most frequent in carcinoma of the lung, especially of the microcellular type. Malignant melanoma and breast carci­noma are the next malignomas in frequency of the secondary dissemination in adrenals. Adrenal metastases are most frequently dignosed together with the secondary deposits in lymph nodes, !iver and bones. CT of the abdominal re,gion is an important method in the staging of lung carcinoma, in planjng the therapy, establishinq the prognosis and followinq the effects of therapy. UDC: 616.45-006.-033.2-073.756.8 Key words: adrenal gland neoplasms-secondary, tomography X-ray computed Orig. se. paper Radio!. lugosl. 20(3) 273-276, 1986 Uvod -Hematogeno širenje mnogih ma­lignih obolenja u nadbubrežne žlezde (n. ž.) nije retko, najcešce kod karcinoma pluca, zatim dojke i malignog melanoma. N. ž. mogu biti sekundarno zahvacene kod limfo­ma, Hodgkinove bolesti i malignih obole­nja testisa ili širenjem neoplazme iz bu­brega. Kao mesto sekundarnih depozita n. ž. dolaze posle limfnih žlezda, pluca, _ie­tre i kostiju. Klinicki, metastatske pramene u n. ž. su najcešce latetne, vrlo retko u uznapredo­valnim slucajevima mogu dati znake hro­nicne ili akutne insuficijencije, odnosno hi­perfunkcije. Sasvim izuzetno daju bolove. Do pojave kompjuterizovane tomografije ove metastaze su bile uglavnom otkrivene na autopsiji. CT-om se mogu jednostavno i brzo detektovati kod pacijenata sa pozna­tom primarnom neoplazmom u okviru od­redivanja stepena raširenosti oboljenja u evaluaciji pacijenata sa metastatskim pro­menama, a nepoznatim primarnim tumo­rom, ili slucajno na CT pregledu radenom iz drugih indikacija. Materija! i metode -U periodu 1984. 1985. godine, CT-om smo dijagnostikovali metastaze u n. ž. kod 22 pacijenta (tabela 1). Obe n. ž. bile su zahvacene u 10 slucaje­va (slika 1), samo jedna u 12 -leva cešce nego desna -u 9 pacijenata (slika 2) i samo desna kod 3 pacijenata (slika 3). Ni­smo bili u mogucnosti da naše nalaze po­tvrdimo citološki aspi rac ionom biopsijom. U jednom slucaju primarnog bronhogenog mikrocelularnog karcinoma nalaz je potvr­den na autopsiji_ Kod jednog pacijenta sa istom vrstom karcinoma, na kontrolnom CT pregledu videla se regresija tumorske mase u n. ž. posle hemioterapije. Najveci broj metastaza u n. ž. detektovan je kod karci­noma pluca (11 ), kod mikrocelularnog tipa 7, kod adenokarcinoma 3 i anaplasticnog karcinoma 1. Adrenalne metastaze su kod tri pacijenta sa malignim melanomom i kod tri pacijenta sa karcinomom dojke, kod kar­cinoma bubrega dijagnostikovane su dva puta kod m. Hodgkin i kod teratokarcino­ma testisa jedan put i jednom kod primar­nog tumora nepoznate etiologije. Samo u n. ž. nadene s'..l metastaze kod pet pacije­nata. Metastaze i u drugim organima de­tektovane su kod sedamnaest pacijenata. Svi pregledi radeni su na aparatu GE CT /T 8800, debljinom sloja od 1 cm, sa ras- Received: March 3, 1986 -Accepted: June 10, 1986 Nadj G. et al.: Kompjuterizovana tomografija metastaza nadbubrežnih žlezda Primarno maligno obolenje Metastaze Br. sl. Primary malignancy Metastases No. obe n. ž. leva n. ž., glava pankreasa 1 mikrocelularni microcellular obe n. ž., kosti 2 obe n. ž., jetra 1 karcinom pluca obe n. ž., jetra, mozak 1 lung ca desna n. ž. 1 adenokarcinom adenocarcinoma leva n. ž., jetra obe n. ž., kosti anaplasticni obe n. ž., jetra anaplastic ukupno karcinom pluca lung ca -total obe n. ž., jetra, kosti maligni melanom malignant melanoma leva n. ž., retroperit. l. zl. desna n. ž., pelvicne l. žl. leva n. ž. karcinom dojke -breast ca obe n. ž., jetra leva n. ž., jetra leva n. ž. karcinom bubrega -kidney ca desna n. ž., pluca M. Hodgkin -Hodgkin's disease leva n. ž., jetra, slezina terato ca testis -terato ca-testicle leva n. z., retroperit. l. zl. nepoznata etiolo,gija -unknown etiology leva n. ž., jetra Ukupno pacijenata -Total No. of patients Tabela 1 -Pregled metastaza u n. ž. i drugim organima, prema vrsti primarnog obolenja Table 1 -Distribution of the metastases in adrenals and other organs, according to tile primary malignant disease Nadj G. et al.: Kompjuterizovana tomografija metastaza nadbubrežnih žlezda Slika 4 -Metastaza u levoj n. ž. i jetri kod mikrocelularnog karcinoma pluca Fig. 4 -Metastases in the left adrenal and 1-iver in patient with microcellular bronchogenic car­cinoma tajanjem izmedu slojeva 1 cm, od ksifoid­nog nastavka do drugog lumbalnog pršlje­na i preseci na 2 cm od drugog lumbalnog pršljena do grebena ilijacnih kostiju odn. po potrebi do pubicne kosti -posle per­oralnog davanja Gastragrafina i po potrebi iv. Telebrixa. Rezultati -U našoj grupi ispitanika zna­cajan je braj pacijenata sa asimptomat­skim metastazama u n. ž. kod obolelih od Radiol. lugosl. 20(3) 273-276, 1986 karcinoma pluca, posebno kod branhoge­nog mikracelularnog karcinoma 50 Ofo, dija­gnostikovanih metastaza pripada ovoj loka­lizaciji, a 50 °/r, se odnosi na sve ostale. Vi­soka incidenca adrenalnih metastaza kod karcinoma pluca poznata je iz literature. Analizam rezultata autopsije Hansen je do­šao do vrednosti od 39 °/o. U skorije vreme CT-om dobijena je slicna vrednost od 37 % (Venzel i Fleury) odn. 36 % (Dunnick). Po­sle karcinoma pluca, po ucestalosti sekun­darnog širenja u n. ž. su maligni melanom i karcinom dojke. U našoj grupi bilo je pet pacijenata kod kojih su dijagnostikovane meta pramene samo u n. ž. Pared n. ž. koje su predmet naše analize, metastaze su najcešce nadene u jetri, limfnim žlezdama i kostima. Najcešce se sekundarna tumor­ska masa videla u obe n. ž., zatim u levoj i najrede samo u desnoj_ U svim slucajevi­ma videla se tumorska masa denziteta so­lidnog tkiva, homogene ili nehomogene strukture, pravilnih kontura, koja je zahva­tala deo ili n. ž. u celini. Diskusija i zakljucak -Najcešca je poja­ va metastaza u n. ž. kod karcinoma pluca. Kod jedne trecine pacijenata sa ovim obo­lenjem postaje intraabdominalne meta pra­mene -jetra i n. ž. (slika 4). Mikracelularni karcinom se zbog nacina širenja dijagnostikuje kasno, najcešce kada je vec došlo diseminacije obolenja intra­abdominalno u jetru i n. ž., u koštani si­stem, mozak i limfne žlezde. Adenokarci­nom pluca i anaplasticni karcinom šire se limfogeno i hematogeno i takode daju uda­ljene metastaze. Stoga dijagnostikovan;e adrenalnih metastaza ima prognosticki zna­caj i može prameniti terapijski postupak; spreciti radikalnu lokalnu terapiju (hirur­šku i zracnu), kada je indikovana sistem­ska hemioterapija. U operabilnim slucajevi­ma karcinoma pluca važna je mogucnost detektovanja solitarne metastaze n. ž. i nje­nog odstranjivanja pre torakalnog operativ­nog zahvalo.. Postaje podaci o dužcm pre­življavanju kod takvod postupka. Medutim još urn'. nedovoljno znamo o ponašanju adrenalnih metastaza, njihovom razvoju i odgovoru na terapiju. Dalje pra­cenje putem CT-a i aspiracione biopsije dace nam bolja obaveštenja. Zasada CT Nadj G. et al.: Kompjuterizovana tomografija metastaza nadbubrežnih žlezda treba da bude integralni deo preterapijskog postupka kod primarnog karcinoma pluca. Cilj ovog izlaganja je da ukaže na uce­ stalost postojanja pojave metastaza u n. ž., narocito kod karcinoma pluca i na celis­ hodnost CT pregleda kao n9invazivne, brze i pouzdane metode. Sažetak Analizam 22 pacijenta kod kojih su CT-om dijagnostikovane metastaze u n. ž., vidi se da je ova vrsta hematogene diseminacije najcešce kod karcinoma pluca, posebno mikrocelularnog tipa. Maligni melanomi i karcinom dojke su sle­ deci malignomi po ucestalosti sekundarne dise­ minacije u n. ž. Najcešce se adrenalne metasta­ ze dijagnostikuju uz sekundarne depozite u limfnim žlezdama, jetri i kostima. CT abdome­ na je znacajna metoda u okviru odredivanja stepena raširenosti dijagnostikovanoq karcino­ ma pluca, planiranju terapije i prognozi kao i u pracenju efekta preduzete terapije. Literatura 1. Dunnick N. R., lhde D. C., Early A. J.: Ab­dominal CT in the evaluation of small cell car­ .inoma of the lung. A. J. R. 133: 1085-1088, 1979. 2. Glazer H. S., Weyman P. J., Sagel S. S., Le­vitt R. G., McClennan B. L.: Non functional ad­renal masses: incidenta! discovery on computed tomonraohy. A. J. R. 139: 81-85, 1982. 3. Hattery R. Sheedv P., Stephens D. and van Heerden J.: Computed tomooraphy of the adre­nal qland. Seminars in roentgenology, vol. XVI, No. 4, 1981. 4. Heaston D. K., Handel D. B., Ashton P. R., Korobkin M.: Narrow qauqe needle aspiration of solid adrenal masses. A. J. R. 138: 1143-1148, 1982. 5. Khalite K., Claudon M., Feintrenie X.: Ad­renal metastases of bronchoqenic carcinoma ­use of com,outed tomoqraphy. Lettre cancero­loqy No. 33, 1985. 6. Lee J., Saqel S.. Stanley R.: Computed body tomography. New York, Raven press, 379­393, 1983. 7. Pedersen A. C., Hansen M., Kehlet H .. Laur­sen: Adrenocortical function comoared with computed tomoqraphy of the adrenals in small celi carcinoma of the lunq. Acta Radiologica 20: 363-365, 1982. 8. Vas W., Zylak C. J., Mather D., Figueredo A.: The value of abdominal computed tomogra­phy in the pre treatment assessment of small celi carcinoma of the lung. Radiology 136: 417­418, 1981. 9. Yeh H. C.: Sonography of the adrenal Adresa autora: Dr. Gordana Nadj, Institut za glands. Normal glands and small masses. A. J. onkologiju i radiologiju -Pasterova 14, 11000 R. 135: 1167-1177, 1980. Beograd. Radiol. lugosl. 20(3) 273-276, 1986 OSPEDALE «LA CARITA», REPARTO DI RADIOLOGIA, 6600 LOCARNO INSTITUTO CANTONALE DI PATOLOGIA, 6604 LOCARNO UL TRASOUND APPEARANCE OF NON SECRETING ISLET CELL ADENOMA OF THE PANCREAS Kauzlaric D., Pedrinis E., Luscieti P. Absract -A case of non-secreting adenoma of the pancreas studied by ultrasound, angiography and pathology is reported. The rarity of this tumor diagnosed in vivo is em­phasized. The role of ultrasonography in the evaluation of the patient with pancreatic mass is discussed and the ultrasonographic features of this tumor are demonstrated. UDC: 616.379.006.55-073:534-8 Key words: pancreatic neoplasms, islet celi tumor, adenoma, ultrasonic diaqnosis Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(3) 277-180, 1986 lntroduction -Non secreting islet-cell adenoma is a rare neoplasm of the pan­creas composed of tissue similar in struc­ture to that of the islets of Langerhans. This tumor is usually found accidentally due to the lack of systemic and laboratory manifestatitons. In the last decade, only 13 cases have been reported (1, 2, 3, 4, 5, 6). We report the interesting ultrasound ap­pearance of this entity in a case in which the diagnosis was suggested by ultrasound and subsequently proved by angiography and surgery_ A correlation of the sonogra­phic features with the surgical and patho­logic findings is provided. Materials and methods -The ultrasound examination was performed with a commer­cially available B-mode unit using a 3,5 MHz transducer. Ultrasound and angiographic results obtained prior to resection of the lesion were compared with gross photo­graphs of the cut surgical specimen. Case report -K. l. J., an 18-year old woman, presented with a 4-week history of abdominal pain. On examination, she did Received: August 14, 1985 -Accepted: May 30, not appear acutely ill and the only physical sign of note was a large upper abdominal mass. This was hard and smooth but not tender. Laboratory tests including hemoglobin, WBC, ESA, serum and urine diastase, bili­rubin and SGOT were normal. Gray-scale ultrasound examination of the abdomen revealed a 5 X 5 cm solid mass located in the head of the pancreas and impinging upon the inferior vena cava (IVC, fig. 1, 2). The mass appeared solid with small hypo­echoic zones suggesting cystic areas. Plain film X-ray examination of the abdomen re­vealed an air-filled duodenal loop consist­ent with pancreatic pathology (sentinel loop). An upper gastrointestinal series after barium meal demonstrated marked dis­placement of the duodenal loop by a mass within the head of the pancreas (fig .. 3). Selective superior mesentric arteriogra­phy showed displacement of vessels around an avascular mass in the head of the pan­creas (fig. 4). At surgery, a large mass was found in the head of the pancreas, in con­tact with the visceral surface of the liver 1986 277 Kauzlaric D. et al Ultrasound appearance of non secreting islet celi adenoma of the pancreas anteriorly, and compressing the IVC post­eriorly. A modified Whipple operation was performed. Histology proved an islet-cell adenoma. On routine 24-month follow-up examinations there was no evidence of tu­mor recurrence. Pathologic examination of the pancrea­tectomy specimen revealed. grossly, a well circumscribed, fairly firm, 6 X 6-5 X 6 cm mass. On cut section it was white, partly hemorrhagic, with occasional cyst-like areas less than 1 cm in diameter (fig. 5 a). Normal-appearing lobular pancreatic tis­sue was recognizable a long side the tumor. Microscopically the tumor was formed by anastomozing cords of regular medium­sized cells with abundant cytoplasm and round, regular nuclei. The stroma consist­ed of thin connective tissue septa with a moderately abundant capillary network. Mitoses were rare (fig. 5 b). By immunohistochemical methods, no in­suline, glucagon, somatostatin or pancrea­tic polipeptide production could be evi­denced. The reaction for neuron-specific enolase was positive, however. The immu­nohistochemical studies were done in Prof. Dr. Ph. Heitz's laboratory at the Basel Insti­tute of Pathology. On the basis of the above findings, the lesion was interpreted as an endocrine tu­mor lacking signs of hormone production. The 1 cm nodule removed from the sur­ tace of the liver at laparotomy was micro- Fig. 1 -Sagittal scan above the compressed vena cava demonstrates a larqe mass in the head of the pancreas Kauzlaric D. et al.: Uitrasound appearance of non secreting Jslet_cell adenoma of the pancreas Fig. 5 a -Macro-photograph of a cross section of the surgical spec·imen. Notice the prevalently solid pancreatic mass partly surrounded by nor­ mal pancreatic tissue scopicaliy similar to the pancreatic tumor and was thus interpreted as a metastasis. Discussion -There are two main groups of pancreatic islet celi tumors. The first is a wide group of hormone functioning neo­plasms, which includes beta celi insulino­mas (75 °/o,), alpha-cell glucagonoma (10­15 °/o) and delta-celi gastrinomas (5-10 %, 1, 2). The second group includes the non-funct­ionng islet-cell tumors. These are usually discovered late, when they are large, as Fi,g. 5 b -Micro-photoqraph of the tumor show­inq cords and nests of uniform cells separated by thin connective septa (H and E, x 140) an accidental finding either on physical examination, at lapartomy or autopsy, due to the lack of early clinical symptoms or laboratory findings. 25 °/o of these tumors are malignant and surgical treatment is mandatory (1, 2, 5). In our case, the patient was first evaluat­ed by ultrasound, when the mass was pro­ducing symptoms related to its size, with com::ression of adjacent organs. A:!giography verified a non-vascular mass caL:sing arterial displacement with no tu­mor stain. We report an unusual and rare case of non­functioning islet-celi adenoma of the pan­creas which was first demonstrated by ul­trasound. Ultrasound is the ideal means of investigation of large pancreatic masses, being non-invasive and easy to perform. Li terature 1. Frija J., Schmit P., Vardot D., Katz M., La­val-Jeantet M.: Non-Secreting islet celi adeno­ma of the pancreas evaluated by computed tomography and sonography. Europ. J. Radio!. 2: 160-161, 1982. 2. Gold J. A., Rosenfield A. T., Sostman H. D., Burrell M., Kenneth J. W. T.: Non functioning islet celi tumors of the pancreas: radiographic Radiol. lugosl. 20(3) 277-280, 1986 Kauzlaric D. et al.: Ultrasound appearance of non secreting islet celi adenoma of the pancreas and ultrasonographic appearance in two cases. Am. J. Roentgenol. 131: 715-717, 1978. 3. Aderl O., Kaftori J. K., Rosenberger A., Ben Arieh J.: Non-functioning islet celi tumors of the pancreas. A review of radiological literature and report on two cases. Fortschr. Geb. Roentgen­str. Nuclearmed. 127: 559-563, 1977. 4. Baghery S., Alfidi R. J., Zeleh M. G.: Angio­graphy of non-functionin. islet celi tumors of the pancreas. Radiology 120: 57-59, 1976. 5. Gaboury J., Daloze P., Emonci M., Vau­clair R.: Tumeur ;nsulaire non secretante du pancreas. Union Medicale du Canada 100: 1767 -1770, 1971. 6. Gillet M., Chorvat Y., Kieffer Y., Rozenbaum A., Weill F., Camelot G.: Les adenomes langer­hansiens volumineux non secretants. Revue de la literature. J. Chir. 112: 347-356, 1976. Author's adress: Dr. med. Drazen Kauzlaric, Ospedale Disrettuale LA CARITA', reparto di radiologia, CH -6600 Locarno. SANOLABOR Delovna organizacija za promet z medicinskimi instrumenti, aparati, opremo za bolnišnice, laboratorije in lekarne Ljubljana, Cigaletova 9; telefon 317-355; telex 31 668 Yu Sanlab Nudi široko izbiro blaga domacega in inozemskega izvora: medicinske, znanstvene, opticne, farmacevtske in druge aparate ter opremo, medicinske instrumente in specialno medicinsko potrošno blago za enkratno uporabo, rentgen aparate, filme in kemikalije, bolniško opremo, tekstil, konfekcijo in obutev za potrebe bolnišnic in drugih ustanov, zobozdravstvene aparate, instrumente, potrošno blago, laboratorijske aparate, opremo, laboratorijsko steklo, reagente, kemikalije in pribor, aparate, instrumente za medicino dela in varstvo okolja, -lekarniško opremo, embalažo, obvezilni material, sanitetno gumi blago, opremljamo zdravstvene in druge organizacije z najsodobnejšo medicinsko in drugo opremo, preko poslovne skupnosti IRIS uvažamo za lastno skladišce ter na željo in racun naših kupcev. blago dostavljamo kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. Organizacija združenega dela s 35-letnimi izkušnjami! C!anica: Poslovna skupnost proizvodnih in blagovno prometnih IRIS delovnih organizacij, n. sol. o. Ljubljana, Cigaletova 9 clanica: Poslovne skupnosti proizvajalcev in prometa proizvodov za zdravstvo SFRJ, Beograd Radio!. lugosl. 20(3) 277-280, 1986 RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« ODREDIVANJE NANOGRAMSKIH KOLICINA JODA U BIOMEDICINSKIM UZORCIMA DETERMINATION OF NONOGRAMS CONTENT OF IODINE IN BIOCHEMICAL SPECIMENS Teofilovski C., Skakun M., Albahari S., Memedovic T. Abstract -The procedures tor the determination of nonograms of iodine content in reagents, water and biological systems, have been developed. The liquid sample irradia­tion on reactor RA at Vinca has been realized succesfully. The tirne irradiation varied from 20 do 60 minutes at neutron flux of 1.5-2.3 X 1013 n/cm2. The content 128J, obtained in nuclear reaction of 127 J (n, y) 128J, might have been determined also by gamma-spectro­metric measurements at Li (Ge) detector. For the separation of triiodothyronine (T3 ) from thyroxine (T4) and other iodo compounds (thyroide metabolites) the method by D. Albert et al. (2) was modified. For this modifica­tion the 13 1J and 125J tracers tor T3 and T4 respectively, as convenient indicators tor determing the separation limits were used. UDC: 61 :543.52:546.15 Key words: iodine radiometry, iodine radioisotopes, biomedical materials Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(3) 281-284, 1986 Uvod -Odredivanje malih kolicina joda reda 10-9 g u reagensima, vodi i organskim sistemima kao što je trijodtironin (T3) u hu­manom serumu, neophodna su danas u na­šoj zemlji kako za razvoj i pracenje tehno­loških postupaka u proizvodnji radionuklida joda visoke specificne aktivnosti 123J, 125J i 13 1J , tako isto u njihovoj primeni u svako­dnevnoj medicinskoj praksi i u biomedicin­skim istraživanjima (3, 6, 11, 12). Za tu svrhu mnogi autori koriste Y-spektrometrij­ska merenja kratkoživeceg radionuklida 128J (T 11, -25 min.) na osnovu njegove Y ener­gije od 0,45 MeV-a a koji nastaje u nuklear­ 127 J 128 J nom reaktoru reakcijom (n, Y) sa efikasnim presekom od 7 barna (4, 8, 9). Navedena Y-spektrometrijska merenja iz­vodili su Schm6Izer i saradnici (9) na 400­kanalnom Y-spektrometru sa NaJ (TI) de­tektorom, što je prirodno zahtevalo radio­hemijsku obradu ozracenih uzoraka radi uklanjanja nekih pratecih nuklida koji sme­taju, dok su Goldschmid i saradnici (4) isto izveli na 1024-kanalnom analizatoru sa Li (Ge) detektorom, ali ipak posle niza opera­cija koje se izvode sa ciljem da se najpre koncentriše uzorak T3 pre ozracivanja, po­sle njegovog izdvajanja iz humanog seru­ma od ostalih jodnih sastojaka, kao što je T4, a zatim i posle ozracivanja podvrgava radiohemijskim separacijama, koja dosta dugo traju. Primenom pomenutih postupaka za odre­divanje malih kolicina joda bio je otežan naš rad na razvoju pogodnog postupka za redovnu proizvodnju 125J visoke specificne aktivnosti i njegovu upotrebu za obeležava­nje T3 i T4 u radioimunološke svrhe (1, 3, 7, 12). U tom smislu pokušali smo da naša Y-spektrometrijska merenja 128J izvodimo bez ikakve obrade ozracenih uzoraka, dok smo za koncentrovanje uzoraka T3, pre ozracivanja, modifikovali metod Albert-a i saradnika pri cemu se T3 odvaja od T4 i drugih jodnih jedinjenja na gelfiltracionoj koloni Sephadex-a LH-20 i zatim uklanjaju organski rastvaraci destilacijom u vakuumu (2). Efikasnost navedene separacije ispitali smo obeležavanjem TJ sa 13 1J i T4 sa 125J i propuštanjem njihove smeše kroz kolonu Sephadex-a LH-20 u koncentracijama nji­hovog sadržaja u serumu (4). Received: January 21, 1986 -Accepted: June 10, 1986 Teo/ilovski C. et al.: Odredivanje nanogramskih kolicina joda u biomedicinskim uzorcima Materija! i metode -Postupak odredi­vanja mikrokolicina joda sadrži. a) pripremanje uzoraka za ozracivanje u nuklearnom reaktoru; b) ozracivanje uzoraka i Y-spektrometrij­ska merenja 128J; c) odredivanje efikasnosti izdvajanja T3 od T4 gelfiltracijom uz pracenje procesa obeleživacima 131J i 125J. Uzorci za ozracivanje uzimani su od ras­tvora, koji su korišceni za razvoj napred po­menutih postupaka, a pripremani su radi oslobadanja od joda, na sledeci nacin: Voda iz vodovoda Instituta »Boris Kidric« u Vinci dvostruko je destilovana u destila­toru od hemijskog stakla i zatim ponovo u kvarcnom destilatoru, po preporuci Gi.in­ter-a i saradnika, uz dodatak K2CO3 (5). Alkalni rastvori propušteni su kroz kolo­nu QAE Sephadex-a A-25 po uputstvu Gold­schemid-a i saradnika (4). Rastvori T3 i T4, koji su pripremani od reagensa firme Calbiochem, precišceni su propuštanjem kroz kolonu Sephadex-a G-25 po postupku Thygea (13). Ozracivanje uzoraka vode, alkalnih ras­tvora i amonijacnoalkalnih rastvora T3 sa odgovarajucim standardima vršene su u vertikalnim teškovodnim kanalima nuklear­nog reaktora »RA« u Vinci u kvarcnim am­pulama na fluksevima sporih neutrona 2,3 X 1013 n/cm2.s. u toku 60 min. Ozraceni uzorci prerucivani su neposredno posle va­denja iz reaktora u neaktivne sudice uz dodatak nosaca i merena na: -NaJ (TI) detektoru 3 X 3 inca, osetlji­vosti 8,6 % i 800-kanalnom analizatoru fir­me »Seina«, koji ima moc razlaganja 35 do 40 KeV; Li (Ge) detektoru od 0,5-1 cm3 sa 4096­kanalnim analizatorom Canberra, koji ima moc razlaganja od 1 KeV-a. Vreme za navedene operacije od trenut­ka vadenja uzoraka iz kanala reaktora do završetka merenja iznosilo je 64 minuta ili -128J. 2,56 T ˝ Za odredivanje efikasnosti razdvajanja T3 od T4 gelfiltracijom najpre je izvršeno obe­ležavanje T3 radionuklidom 131J supstituci­jom joda na dijodtironinu (T2) hloramin T metodom u fosfatnom puferu PH-9 (10), kao i obeležavanje T4 nuklidom 125J po postup­ku iz redovne proizvodnje radioimunolo­škog pribora (1). Zatim smeša alkalnih ras­tvora obeleženih T3 i T4 propuštana je kroz staklenu kolonu (1 X 30 cm) koja je pret­hodno punjena gravitacionim putem Sepha­dex-om LH-20 (velicine zrna 25-100 !.trn) suspendovanog u smeši za eluiranje: etil­acetat: metanol : 2N-NH4OH (400: 100 : 40). Eluiranje je izvodeno navedenim rastvara­cem brzinom 0,5 ml/min. Aktivnost je Y­spektrometrijski merena u frakcijama od 4 ml. Rezultati -Pri napred opisanim uslovi­ma rada nismo dokazali prisustvo joda u destilovanoj vodi, alkalnim rastvorima i dru­gim rastvorima dobijenih simuliranjem, »na hladno«, operacija tehnoloških postupka za 125J proizvodnju koji su u literaturi opisa­ni (12). Naši eksperimenti su pokazali da je mo­guce odredivanje nanogramskih kolicina joda direktnim Y-spektrometrijskim mere­njem 128J preko njegove energije od 0,45 MeV u sistemima kao što· je T3. Na dijagra­mu sl. 1 ova energija, evidentirana na 668 kanalu, jasno je izdvojena od mnoštva dru­gih Y-energija ostalih nuklida koji u ozra­cenom T3 prate 128J. Na dijagramu sl. 2 prikazana je efikasnost separacije T3 i T4 na gelfiltracionoj koloni Sephadex-a LH-20. Pri torne T3, za navede­ne uslove rada nalazi se u frakcijama elu­ata izmedu 60 i 72 ml a T4 izmedu 168 i 180 ml. Diskusija -Eksperimenti su pokazali da je i u otežanim uslovima rada, moguce kod nas organizovati odredivanje mikrokolicina joda u raznim sistemima Y-spektrometrij­skim merenjima 128J generisanog neutron­skim zracenjem. U tom pogledu istraživa­nja treba usmeriti ka daljoj razradi postu­paka kako bi se stvorili uslovi rada, kakve zahtevaju kratkoživeci nuklidi. U ovom slu­caju za normalan rad neophodno je da se za sve operacije od trenutka vadenja uzo­raka iz reaktora do kraja Y-spektrometrij­skih merenja ne utroši više od jednog vre­mena poluraspada 128J. Zakljucak -U zakljucku može se na­glasiti da naše nuklearne mašne mogu Radiol. lugosl. 20(3) 281-284, 1986 Teo/ilovski C. et al.: OdredivanJe nanogramskih kolicina joda u biomedicinskim uzorcima ; ; ;!! ! !l ° § $ f !l ,;l §i:l \..,,J..'-""--- Slika 1 -y-spektar jedne neutronima ozracene probe trijodtironina (T3) Fig. 1 -y-spectrum one neutron irradiated tri­iodthyronine (T3) sample ,.. l i00•10 so-10"1 T, 50 100 150 . 20( Zopr.-mino(ml) Slika 2 -Razdvajanje T 3 i T 4 na gelfiltracionoj koloni Sephadex-a LH-20 Fig. 2 -Separation of triiodthyronine (T3) from tetraiodthyronine (T 4) on a gelfiltration column Sephadex LH-20 stvoriti radne uslove za ozrac1vanje uzora­ka i Y-spektrometrijska merenja 128J u cilju odredivanja mikrokolicina joda u raznim sistemima, što je od interesa za razvoj naucnoistraživackog rada. Zahvalnost -Zahvaljujemo Dr A. Kuko­cu, koji je izvršio Y-spektrometrijska mere­nja i dao dragocene sugestije. Sažetak Razvijeni su postupci za odredivanje nanogram­skih kolicina joda u reagensima, vodi i organ­skim sistemima. Rešeno je pitanje ozracivanja tecnih uzoraka na reaktoru RA-Vinca. Dužina ozracivanja kretala se od 20 do 60 minuta na Radiol. lugosl. 20{3) 281-284, 1986 !luksu neutrona od 1,5 do 2,3 X 1013 n/cm2.s. Dobijene kolicine 128J, na osnovu nuklearne re­akcije 127J (n, y) 128J, mogle su biti odredene y­spektrometrijskim merenjima na Li (Ge) detek­toru. Za odvajanje trijodtironina (T3) od tiroksina (T4) i drugih jodnih jedinjenja, metabolita štit­njace, modifikovana je metoda D. Albert-a i sa­radnika (2). U toku razvoja metode korišceni su obeleživaci 13 1J i 125J za T3 i T4 kao pogodni indikatori za odredivanje granice razdvajanja. Literatura 1. Alabahari s., Pavlovic Z., Skaun-Todorovic M.: Pribor za radioimunološko odredivanje ukup­nog tiroksina (T 4) u serumu proizveden u Insti­tutu »Boris Kidric« Vinca. XVIII jugoslovenski sastanak za nuklearnu medicinu Donji Milano­vac 21-24. 9. 1983. 2. Albert D. W., Donna E. F., Werner H. F.: Sephadex LH-20 column separation of thyroidal iodamino acids. Chromat. 45: 371-380, 1969. 3. Anovski T., Memedovic T., Ristovac M.: Determination of certain elements in human se­rum albumin by neutron adivation analysis. Ra­dioanal. Chem. 12: 483-489, 1972. 4. Goldschmid H. M., Van Den Hamer C. A., De Gocil M., Hontman P. W., Zegers C.: lsola­tion of triiodothyronine from human serum and subsequent Determination by neutron activation analysis. lnt. Appl. Radiot. lsotopes 30: 496­498, 1979. 5. Gunter K., Stytzx H.: Ein nenes system zur automatischem PBI -Bestimmung. Ciin. chim. Acta 30: 119-128, 1970. 6. Horvat L., Vlatkovic M., Vekic B., Atkovic J.: Priprava 1 23J-hipurana i prva iskustva u pri­premanju. XV jugoslovenski sastanak za nukl. medicinu, Banja Luka 26-29. 9. 1979. 7. Skakun-Todorovic M., Pavlovic Z., Alaba­hari S.: Pribor za radioimunološko odredivanje trijodtironina (T3) u serumu proizveden u Insti­tutu »Boris Kidric« Vinca. XVIII jugoslovenski sastanak za nuklearnu medicinu, Donji Milano­vac 21-24. 9. 1983. 8. Schmi:ilzer G., Muller K.: Bestimmung von Trijodthyronin und Thyroxin im Blutserum durah Aktivierungsanalise. lnt. Appl. Radiat. lsotopes 22: 509-910, 1971. 9. Scmi:ilzer G., Muller K., Spetzy H.: Bestim­mung des Schildrusenhormonsjods im Blutse­rums durch Aktivierungsanalyse. lnt. Appl. Ra­diat. lsotopes 21: 671-701, 1970. 10. Šestakov G.: Medicinski fakultet, Skoplje, Institut za patofiziologiju i nuklearnu medicinu. Privatno saopštenje. 11. Teofilovski c.: Preparation of iodine ­131 from the ,Pile..,jrradiated dehydrated telluric acid. Chem. lnd. 92: 377-380, 1964; Radioiso­tope production and quality control (Technical report series No. 128). IAEA, Vienna, 1971 (283­286). Teofilovski C. et al.: Odredivanje nanogramskih kolicina joda u biomedicinskim uzorcima 12. Teo/ilovski c., Memedovic T., Martinc R., Adresa autora: Dr inž. Cedomir Teofilovsk;, Raickovic M.: Odredivanje radionuklidnih karak­ Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« - teristika J-125 u procesu njegove proizvodnje Vinca, 11000 Beograd, p.p.522. u nuklearnom reaktoru »RA« u Vinci. XIX jugo­ slovenski sastanak za nuklearnu medicinu, Za­ dar 25-28. 9. 1984. 13. Thyge F.: Preparation of thyroxine and tri­ iodthyronine for radioassay with sephadex. Ciin. Chim. Acta 66: 137-139 ,1976. VII. Kongres kancerologa Jugoslavije Novi Sad, oktobar 1987 TEME KONGRESA: 1 -Karcinom dojke i karcinom genitalnih organa žene II -Maligne neoplazme gastrointestinalnog trakta III -Slobodna saopštenja Adresa organizacionog odbora: Organizacioni odbor VII. Kongresa kancerologa Jugoslavije, 21204 Sremska Ka­menica, lnstitutski put br. 3 -Institut za onkologiju. Radio!. lugosl. 20(3) 281-284, 1986 UNIVERZITETNA PEDIATRICNA KLINIKA IN UNIVERZITETNA NUKLEARNA KLINIKA, LJUBLJANA ANOMALNI IZSTOP LEVE KORONARNE ARTERIJE IZ PLJUCNE ARTERIJE ANOMALOUS ORIGIN OF THE LEFT CORONARY ARTERY FROM THE PULMONARY ARTERY Robida A., Fettich J. Abstract -We present some noninvasive tests in seven months old infant with anoma­lous ori1gin of the left coronary artery from the pulmonary artery. Rentgenogram of the chest showed cardiomegaly, electrocardiogram evidence of anterolateral infarction, M-mode echocardiogram signs of congestive cardiomyopathy, and myocardial scintigram reduced and absent perfusion of anterolateral left ventricular wall. UDC: 616.132.2-007.4-053.1 Key words: coronary vessel anomalies -diagnosis, coronary artery, infant Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(3) 285-288, 1986 Uvod -Izstop leve koronarne arterije iz pljucne arterije je redka prirojena anoma­lija z incidenco približno 1/300 000 rojstev (4). Umrljivost je velika saj kar 93 °/QJ otrok umre v prvem letu starosti (10). V clanku želiva opisati dojencka s to anomalijo in prikazati nekatere neinvazivne diagnosticne postopke. Prikaz bolnika -Sedemmesecnega dec­ka smo sprejeli v bolnišnico zaradi odpove­di srca. Pri fizikalnem pregledu srca razen znakov srcne odpovedi nismo našli drugih nenormalnosti. Po zdravljenju z digoksi­nom in furosemidom je srcna odpoved iz­zvenela. Rentgenogram prsnih organov je pokazal mocno povecano srce (slika 1), elektrokardiogram pa znake anterolateral­nega infarkta (slika 2). Na enodimenzional­nem ehokardiogramu smo opazili poveca­no votlino levega prekata in zmanjšano gi­banje prekatnega pretina in zadnje stene (slika 3). Scintigram miokarda s talijem 201 je prikazal mocno znižano in odsotno ra­dioaktivnost v anterolateralni steni levega prekata, povecano votlino in stanjšano ste­no (slika 4). Preiskave so govorile v prid anomalnemu izstopu leve koronarne arterije iz pljucne arterije. Otroka smo iz bolnišnice odpustili brez znakov srcne odpovedi. Pred predvi­deno operacijo smo nactrovali še angio­kardiografijo. cez mesec dni je otrok umrl zaradi odpovedi srca ob prebolevanju obo­jestranske pljucnice. Pri obdukciji srca je bila votlina levega prekata povecana, ste­na je bila tanka z brazgotino anterolate­ra!ne stene. Iz aorte je izhajala samo des­na koronarna arterija, leva koronarna arte­rija pa je izstopala iz pljucne arterije (sliki 5 in 6). Razprava -Srcna odpoved je kar v 75 odstotkih prvi znak anomalnega izstopa leve koronarne arterije iz pljucne arterije (7). Vcasih so prisotni tudi klinicni znaki mitralne regurgitacije, ki nastopi vecinoma zaradi infarkta anterolateralne papilarne mišice (6). Mocno povecano srce na rent­genogramu prsnih organov in elektrokar­diografski znaki anterolateralnega srcnega infarkta nas opozore na možnost te anoma­lije_ Enodimenzionalni ehokardiografski po­snetek je podoben posnetku pri kongestiv- Received: January 21, 1986 -Accepted: June 10, 1986 Robida A., Fettich J.: Anomalni izstop leve koronarne arterije iz pljucne arterije ni kardiomiopatiji in nas lahko zavede. Z dvodimenzionalnim ehokardiografskim po­snetkom lahko opazimo izstop leve koro­narne arterije iz pljucne arterije, odsotnost izstopa le-te iz aorte in razširjeno desno koronarno arterijo (1 ). V casu, ko smo pre­iskovali našega bolnika, nismo imeli mož­nosti za dvodimenzionalno ehokardiograf­sko preiskavo. Prav tako nismo mogli otro­ka preiskati z Dopplerjem, ceprav lahko z njim diagnozo potrdimo (5). Scintigrafija miokarda s talijem 201 najveckrat lahko loci med to anomalijo in kongestivno kar­diomiopatijo. Pri kongestivni kardiomiopa­tiji je razporeditev talija v miokardu normal­na ali v redkih primerih difuzno nenormal­na. Gutgessel in sodelavci (3) opisujejo Robida A., Fettich J. · Anomalni izstop leve koronarne arterije iz pljucne arterije samo pri enem bolniku od devetih s kon­gestivno kardiomiopatijo odsotnost nabira­nja talija v lateralnih in posterobazalnih de­lih levega prekata. Odsotno radioaktivnost lahko dobimo tudi pri nekaterih še red­ · ·• ' .•:t., 1,s sict n ,--­ -. .·.·. .. . ·::·. •. ·:·.·:"." f ),_IBTl'.I·. >. Slika 4 -Na scintigramu miokarda s talijem 201 opazimo zmanjšano in odsotno perfuzijo antero­lateralne stene leveqa prekata. AP = anteropo­steriorna projekcija, LAO 45 ° = leva polstranska projekcija s kotom 45 stopinj, LAO 75 ° = leva polstranska projekcija s kotom 75 stopinj Fig. 4 -Reduction and absence of the perfu­sion of anterolateral left ventricular wall is seen on thalium 201 myocardial scintigram. AP = an­terolateral projection, LAO 45 ° = 45 degree left anterior oblique view, LAO 75 ° = 75 degree lefl anterior oblique view Slika 5 -Na anatomskem preparatu vidimo po­vecano votlino levega prekata (Iv} in samo ustje desne koronarne arterije (pušcica). ao = aorta. Fig. 5 -Heart specimen shows enlarged left ventricular cavity (Iv} and only right coronary artery ostium (arrow). ao = aorta kejših nenormalnostih koronarnih arterij, zato je metoda le zmerno specificna. Pri­merna je zlasti za prikaz obsega ishemije oziroma infarkta miokarda in sledenje nju­nega napredovanja (3, 8). Sam izstop koro­narnih arterij nam dobro prikaže dvodimen­zionalna ehokardiografija. Meniva, da sta umestni uporabi obeh preiskovalnih tehnik -dvodimenzionalne ehokardiografije in miokardne scintigrafije pri neinvazivni dia­gnostiki te redke prirojene anomalije koro­narnih arterij. Pred kirurškim posegom je potreben še selektiven angiografski prikaz koronarnih arterij. Slika 6 -Anatomski preparat prikazuje izstop leve koronarne arterije (pušcica) iz pljucne ar­terije (pa). Sonda je uvedena skozi ustje leve koronarne arterije. ao = aorta, d = desna veja pljucne arterije, 1 = leva veja pljucne arterije Fig. 6 -Origin of the left coronary artery (ar­row) from the pulmonary artery (pa). Probe is in­serted through the ostium of the left coronary ar­tery. ao = aorta, d = right branch of pulmonary artery, 1 = left branch of pulmonary artery Radio!. lugosl. 20(3) 285-288, 1986 Robida A., Fettich J.: Anomalni izstop leve koronarne arterije iz pljucne arterije To anomalijo je možno kirurško zdraviti. Cilj zdravljenja je vzpostavitev dveh koronarnih sistemov (9). Ker je operativna umrljivost pri dojenckih okrog 75 0/r,, priporocajo ope­racijo vsaj po 18. mesecu starosti, do te­daj pa zdravljenje z zdravili (2). Tudi pri našem bolniku smo želeli operativni poseg odložiti in napraviti angiografijo pred ope­racijo vendar je otrok umrl zaradi srcne odpovedi. Izvlecek Opisujeva nekatere neivazivne preiskave pri sedemmesecnem dojencku z anomalnim izsto­pom leve koronarne arterije iz pljucne arterije. Rentgenogram prsnih organov je pokazal pove­cano srce, elektrokardiogram znake anterolate­ralnega infarkta, enodimenzionalni ehokardiogram znake kongestivne kardiomiopatije in scintigram miokarda znižano oziroma odsotno radiokativ­nost anterolateralne stene levega prekata. Literatura 1. Caldwell R. l., Hurwitz R. A., Girod D. A., Weymaman A. F., Feinqenbaum H.: Two-dimen­sional echocardiographic differentiation of ano­malous left coronarv artery from congestive car­diomyopathy. Am. Heart J. 106: 710---716, 1983. 2. Driscoll D. J., Nihill M. R.. Mullins C. E., Coolev A. D., Me Namara D. G.: Meneqement of symptomatic infants with anomalous origin of the left coronary arterv from the pulmonary ar­tery. Am. J. Cardiol. 47: 642-648, 1981. 3. Gutgesell H. P., Pinsky W. W., De Puey E. G.: Thallium-201 myocardial perfusion imaqing in infants and children. Circulation 61: 596-599, 1980. 4. Keith J. D., Rowe R. D., Vlad P.: Heart di­sease in infancy and childhood. Macmillan Pub­lishing Co. New York, 1978 (1014). 5. Kinq D. H., Danford D. A„ Huhta J. C., Gut­gesell H. P.: Noninvasive detection of anomalous origin of the left main coronarv artery from the pulmonary trunk by pulsed Doooler echocardio­graphy. Am. J. Cardiol. 55: 608-609, 1985. 6. Laborde F., Marchand M„ Leca F„ Jarrea1J M. M. , Dequirot A., Hazan E.: Surgical treatment of anomalous oriqin of he left coronary artery in infancy and childhood. J. Thorac. Cardiovasc. Sura. 82: 423-428, 1981. 7. Levin D. C., Fellows K. E., Abrams H. L.: Hemodinamically significant primary anomalies of the coronary arteries. Circulation 58: 25-34, 1978. 8. Rabinovitch M., Rowland T. W., Castaneda A. R., Treves S.: Thallium 201 scintigraphy in patients with anomalous origin of the left coro­ nary artery from the main pulmonary artery. J. Pediatrics 94: 244-247, 1979. 9. Solana L. G., Massumi A., Mathur S. V., de Castro C. M., Garcia E., Hall R. J., Cooley D. A.: Aortic implantation of the anomalous left coro­nary artery from the pulmonary artery. Cath Car­diovasc. Diag. 8: 63-69, 1982. 10. Wesselhoeft H., Fawcet J., Johnson A.: Anomalous origin of the left coronary artery from the pulmonary trunk. Circulation 38: 403­425, 1968. Naslov avtorja: Dr. Andrej Robida, Kardiološki oddelek, UniverzHetna pediatricna klinika, Vra­zov trg 1, 61000 Ljubljana. Radiol. lugosl. 20(3) 285-288, 1986 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU pELVlcNA LIPOMATOZA -U POVODU JEDNOG SLUCAJA MALIGNOG TOKA PELVIC LIPOMATOSIS OF MALIGNANT COURSE -A CASE REPORT Kapidžic N., Bogavac M., Boljanovic T. Abstract -This report presents a case of pelvic lipomatosis, and it is different from those previously reported in literature. The presence of fatty infiltration of the liver and clinical malignancy of obstructive uropathy have not been reported till now. The fatal deat.h after surgery is a sur,prise. The diagnosis of pelvic lipomatosis (lipomatosis with lot of connective tissue) has been confirmed pathohistologically. The radiologic diagnosis was made by computed tomography, and a suspicion was expresed after excretory uro­graphy and irigography. UDC: 616.33/.38-006.326 Key words: lipomatosis, pelvic neaplasms Case report Radio!. lugosl. 20(3) 289-292, 1986 Uvod -Pelvicna liptomatoza je rijedak benigni klinicki entitet i njena rendgenska dijagnostika je do pojave kompujterizirane tomografije bila dasta teška. Prvi put su je opisali Engels i saradnici 1959. godine (6), ali su oni samo opisali ti­pican izgled mokracnog mjehura u formi suze, a oboljenje nisu doveli u vezu sa ab­normalno velikom kolicinam masti u maloj zdjelici. Tek Fogg i Smith 1968. godine (8) primjecuju prekomjeran rast masnog tkiva kod svojih slucajeva i uvode termin pelvic­na lipomatoza koji možda i nije najsrecnije odabran zbog mogucnosti zcimjene sa re­nalnom sinusnom lipomatozom. Do 1981. godine u literaturi je objavljeno 26 slucaje­va (15), više kod muškaraca nego kod žena i pretežno kod ljudi srednje životne dobi. Pretpostavka da je bolest cešca kod crna­ca izgleda da nije tacna. Etiologija bolesti je potpuno nepoznata a vecina autora govori o prakticno benig­nom oboljenju. Samo je Carpanter opisao 2 slucaja pel­vicne lipomatoze koji su umrli od uremije (4). Klinicka slika je razlicita od slucaja do slucaja i uglavnom je nekarakteristicna. Ma­nje dizuricne smetnje, oskudan nalaz u uri-nu, bolovi u ledima i donjem abdomenu i hipertenzija su bile najceš'.'.:0 srnetnje zbog kojih se pacijent javljao ljekaru. Dijagnoza bolesti se postavljala na osnovu irigosko­pije i irigografije, ali je bila dosta diskuta­bilna zbog široke diferencijalne dijagnosti­ke (11, 13). Tek kompujterizovana tomografija sa do­kazom postajanja mase gustoce masnog tkiva u maloj zdjelici, koja ima tendenciju istiskivanja zdjelicnih organa prema gore predstavlja pouzdanu dijagnosticku proce­duru. Metode dijagnosticiranja i naš slucaj -Radiološka slika kod intravenozne urogra­fije cesto je karakteristicna. Nativni snimak podrucja male zdjelice može pokazati rela­tivno vecu prozracnost (9) sa boljim uoca­vanjem, ali taj znak svi autori ne spominju. Niska lumbopelvicna obstrukcija uretera veceg ili manjeg stepena (2), bez ili sa po­makom uretera su dasta cesti nalazi. Kruškoliko formiran mokracni mjehur for­me suze ili obrnute kapi vode sa izduženim i nategnutim vratom (1, 3, 5, 7) predstavlja­ju najkarakteristicniji nalaz. Osim prema gore mokracni mjehur je potisnut i prema naprijed (14, 16). Received: February 27, 1983 -Accepted: October 14, 1985 Kapidži6 et al. · Pelvicna lipomatoza -u povodu jednog slucaja malignog toka Kod irigoskopije i irigografije rektum je simetricno pritisnut i odmaknut od sakru­ma i mokracnog mjehura. Rektosigmoid je ispravljen, elongiran i potisnut prema gore (1 ). Nema znakova fiksacije ni rigiditeta tog dijela debelog crijeva. Kompjuterizirana tomografija ukazuje na prisustvo masnog tkiva u maloj zdjelici gu­stoce od -70 do -100 HU, koje se nalazi oko rektuma i mokracnog mjehura i prema gore istiskuje zdjelicne organe. Opisano je masno tkivo sve do visine umbilikusa. Arteriografija male zdjelice nema veceg dijagnostickog znacenja, a opisana je i okluzija vene kave inferior (12) dijagnosti­cirana kavografijom. Radiološka dijagnoza je obicno dokaziva­na i potvrdivana biopsijom. Histološki veri­ficirano masno tkivo u sebi je imalo više ili manje -/ibroznog. Masna infiltracija jetre uz pelvicnu lipo­matozu nije opisana. Lucey i Smith (11) 3'J predlagali lizu masnog tkiva oko mokrac­nog mjehura. U našem slucaju radilo se o muškarcu, srednjih godina (51 godina). Pacijent je adipozan sa hipertenzijom, bolovima u bu­brežnim ložama i donjem abdomenu, te otežanim i produženim mokrenjem. Alkoho­licar je i radnik u pivari. U laboratorijskim nalazima dominira patološki sediment uri­na (bjelancevine pozitivne, uvecan broj leu­kocita i eritrocita, šecer i aceton pozitivni), povecane masN u krvi (ukupni holesterol, lapidi i fosfolipidi), povecane vrijednosti glukoze, bilirubina, a vrijednosti uree i kre­atinina su na gornjoj granici normale. Nativni snimak male zdjelice pokazuje vecu prozracnost iste (zakljucak napravljen naknadnem analizom). Kod intravenozne urografije obostrano se vide hidroureteri sa pocetnom hidronefrozom. Nivo obstruk­cije uretera je u donjem lumbalnom dijelu (slike 1 i 2). Slika 2 -Hidroureteri sa pocetnom hidronefro­ zom obstrukcije u donjem lumbalnom dijelu Fig. 2 -Hydroureters with initial hydronephro­sis obstructions in lower lumbal part Rad iol. 1 ugosl. 20(3) 289-292, 1986 Kapidžic et al.: Pelvicna lipomatoza -u povodu jed nog slucaja malignog toka Nema znakova pomaka uretera. Mokracni mjehur se puni kasnije ima formu obrnute simetricne kruške suze ili kapi vode, podig­nut je prema gore, potisnut prema naprijed i istengnutog je vrata. Kod irigoskopije vidi se centroponiran i simetricno pritisnut rektum, te eleviran i is­pravljen rektosigmoid (slike 3 i 4). Nalaz kompjuterizirane tomografije je po­kazao jako umnoženo perivezikalno i peri­rektalno masno tkivo gustoce od -20 do -110 HU, koje seže i izvan male zdjelice. Povecan je razmak izmedu rektuma i sakru­ma (5 cm), te rektuma i mokracnog mjehu­ra (slike 5 i 6). Razmak izmedu sjemenih kanalica takoder je uvecan. Na slojevima u visini jetre vidi se da po­stoji masna infiltracija iste sa gustocom od +20 do +30 HU (slika 7). Na taj nacin postavljena je dijagnoza pel­vicne lipomatoze sa uznapredovalom hidro­nefrozom obostrano. Kod pacijenta je po­kušan operativni zahvat oslobadanja urete-ra, ali isti nije uspio te je pacijent kratko nakan operacije umro od uremije. Obduk­cioni patohistološki nalaz je pokazao po­stojanje masnog tkiva sa jace izraženom fibroznom komponentom narocito oko ure­tera. Kapidžic et al.: Pelvicna lipomatoza -u povodu jed nog slucaja malignog toka Slika 7 -CT jetre ukazuje na masnu infiltraci­ju (absorpcione vrijednosti +20 do +30 HU Fig. 7 -CT of the !iver suggests a tat insiltra­tion (absorption values from +2 to +30 HU Zakljucak -Naš slucaj pelvicne lipoma­toze je dijagnosticiran kompjuteriziranom tomografijam a potvrden operativnim zahva­tom. Dijagnostika je zapoceta intravenoz­nom urografijom i irigografijom. Postajala je tipicna radiološka slika pelvicne lipoma­toze sa kruškolikim mokracnim mjehurom, koji je odmaknut od rektuma, a odmaknut je i rektum od sakruma. Umnoženo masno tkivo u zdjelici potisnulo je i djelimicno is­tisnulo zdjelicne organe prema gore. Slucaj je atipican, jer je imao maligni klinicki tok u odnosu na ureteralne ob­strukcije. Pacijent je imao masnu infiltraci­ju jetre, a bio je i hronicni potator, što kod drugih slucajeva nije opisano, ali bi moglo, bar djelimicno, imati ulogu u na­stanku oboljenja. Sažetak Rad predstavlja prikaz slucaja pelvicne lipo­ matoze koji donekle odstupa od do sada objav­ljenih. Postajanje masne infiltracije jetre i kli­nicki malignitet obstruktivne uropatije do sada nisu objavljeni. Fatalni završetak pacijenta na­kan operativnoq zahvala takoder je iznenade­nje. Patohistološki je potvrdena dijagnoza pel­vicne lipomatoze, u stvari lipomatoze sa dasta vezivnog tkiva. Radiološka dijagnoza je postav­ljena kompjuteriziranom tomografijam a sumnja je izražena nakan intravenozne urogratije i iri­gogratije. Literatura 1. Barry J. M. et al.: Pelvic Lipomatosis: a Roentgenographic diagnosis. J. Urol. 109: 592­594, 1973. 2. Becker J. A. et al.: Pelvic Lipomatosis. Arch. Surg. 100: 94-96, 1970. 3. Blau et al.: Pelvic Lipomatosis. Considera­tion ot the Urinary Tract Complications. Arch. Surg. 105: 498-500, 1972. 4. Carpanter A. A.: Pelvic Lipomatosis: Suc­cessful Surgical Treatment. J. Urol. 110: 397­399, 1973. 5. Cook et al.: Pelvic Lipomatosis. Clevl. Ciin. 40: 35-39, 1973. 6. Engels E. P.: Sigmoid Col on and Urinary mulatinq Pelvic Tumor. Radioloqy 72: 419, 1959. Bladder in High Fixation: Roentqen Changes Si­ 7. Farman et al.: Pelvic Lioomatosis. Am. J. Gastroenterol. 60: 640-648, 1973. 8. Foog L. B., Smith J. W.: Pelvic Lipomato­sis. A Conditional Simulating Pelvic Neoplasm. Radiology 90: 558, 1968. 9. Golding P. L. et al.: Bilateral Ureteric Ob­struction Caused by Benign Pelvic Lipomatosis. J. Suro. 59 :69, 1972. , 1 O. Goldstein et al.: Pelvic Lipomatosis in Fe­males. Assoc. Radiol. 25: 65-67, 1974. 11. Lucey D. T., Smith M. J. V.: Pelvic Lipoma­tosis. J. Urol. 105: 341, 1971. 12. Marjorie A. et al.: The Pear -Shaped Blader: Pelvic Lipomatosis. Radiology 122: 86­88, 1977. 13. Morettin et al.: Pelvic Lipomatosis. J. Urol. 105: 341-345, 1971. 14. Moss A. A. et al.: Pelvic Lipomatosis. A Roentgenographic Diagnosis. AJR 115: 411, 1972. 15. Nedden D., Jakse G.: CT Scan: A Dia­gnostic Proot tor Pelvic Lipomatosis. Eur. Radio!. 2: 128-129, 1982. 16. Radinsky et al.: Pelvic Lipomatosis. Uro­logy 7: 108-111, 1976. Adresa autora: Kapidžic dr Nedžib, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, UI. Moše Pijade br. 25. Radio!. lugosl. 20(3) 289-292, 1986 INSTITUTE OF ONCOLOGY, LJUBLJANA, YUGOSLAVIA SOLUBLE TUMOR PRODUCTS INHIBIT NORMAL MONONUCLEAR CELLS PROPERTIES ANO ENHANCE TUMOR GROWTH* Serša G., Krošl G., Batista U., Rudolf Z. Abstract -Conditioned media (CM) containing soluble tumor products were prepared from confluent celi cultures, growing in serum free media. In vitro closely related mononuclear cells (MNC) properties (adherence, migration and spreading) were influenced by CM from three different mu rine tumor celi lines. Autologous sarcoma (Sa 1) CM and also hetero­logous melanoma B 16 and Lewis lung ca (LLC) CM influenced the normal MNC properties from A/J mice. Minimal effect was observed with B 16 melanoma CM compared to Sa 1 and LLC CM. In vivo, tumor products applied systemically, either intravenously or intraperito­neally, enhanced autologous tumor growth rate. The nonspecifity of tumor factors on tumor­-growth-promoting properties was observed also across the strain barrier. Growth promoting effects was observed with LLC CM on subcutaneous Sa 1 tumor bearing mice, after intra­venous injection of CM. On the contrary, the LLC CM applied intraperitoneally continuosly every second day, in intramuscular B 16 melanoma bearing mice, was minimal. UDC: 616-006.6-092.19:616.155.33-007.41 Key words: celi line, tumor products, monocytes, tumor growth, mice Orig. se. paper Radio!. lugosl. 20(3) 293-299, 1986 lntroduction -Suppression of host immune functions occurs concomitantly with tumor growth, however the mecha­nisms mediating the tumor associated immunosuppression remain unknown. It is well established that mononuclear cells (MNC) play an important role in host de­fense mechanisms alone or in cooperation with specific lymphocyte-mediated mecha­nisms (7, 12). Various murine and human tumor-cell-derived factors have been de­scribed that suppress immune MNC func­tions as assessed by variety of technics (3, 4, 9, 10). The influence of tumor factors has been determined by impaired chemo­tactic responsiveness, enhanced migration, inhibition of phagocytosis, spreading, ma­crophage mediated cytotoxicity and inhibi­tion of normal celi proliferation (1, 2, 6, 8, 13, 14, 15). On the basis of these experiments it was postulated that the escape of tumor cells from immunotherapeutic effector me­chanisms and survival of disseminated cells • This work was supported by the Research Community of Slovenia, Grant No. C3-0563-302-86. may be partly due to direct and indirect effects of these tumor derived immunosup­pressive factors (12, 16). In the experiments investigating the enhanced tumor out­growth, associated with tumor blocking factors, specific and nonspecific compo­nents in tumor fluids were determined. The enhancement was best demonstrated when tumor fluids were inoculated together with tumor cells, while less pronounced en­hancement was observed at systemical ap­plication (5). Therefore, we tried to compare the in­fluence of various conditioned media (CM) derived from tumor celi cultures on in vitro MNC function, and the influence of syste­mic CM appi'ication on subcutaneous and intramuscular tumor growth rate in vivo. We tried to compare the influence of CM from different tumor celi lines no in vitro properties of normal MNC and on tumor growth rate, especially concerning the in­fluence of heterologous CM on tumor growth with regard to existence of non­specific factors in CM. As demonstrated, blocking of in vitro MNC properties and enhancement of tumor growth were ob- Received: May 5, 1986 -Accepted: June 10, 1986 Serša G. et al. :Soluble tumor products inhibit normal mononuclear cells ... served with either autologous or hetero­logous CM. Material and methods -C e 1 1 1 i n e s : In the experiments nonmalignant diploid lung fibroblasts of Chinese hamster (V-79 379 A), Baby hamster kidney fibroblasts (BHK) and primary culture of A/J mice kidney fibroblasts were used. The malig­nant celi lines were melanoma B 16, sar­coma (Sa 1) and Lewis lung carcinoma (LLC). Conditioned media prepara­ti o n : Celi cultures were grown in Eagle minimal assential medium (EMEM) supple­mented with 10 % fetal calf serum (FCS), penicillin (100 units per ml) and strepto­mycin (100 µg/ml) at 37e° C in C02 incuba­tor. Confluent cultures were washed and further grown in serum free media. After 24h the celi culture media were collected, centrifuged 30 min at 3000 g and stored at -30e° C. Protein concentration in condition­ed media (CM) was adjusted in the rangee500-700 µg/ml, calcium concentration wasein the range 3.2-4.4 m mole/1.e Assay of peritoneal MNC ad­ h ere n c e i n h i biti o n : MNC were ob­ tained by washing the peritoneal cavity of healthy A/J mice with EMEM. Pooled cells from severa! mice were washed twice in serum free medium and their concentration adjused. 1 X 106 MNC cells and different vo­ lumes of CM were mixed ·in 1 ml volume. The celi suspension was thereafter incu­ bated in hemocytometer for two hours, atfer that coverslips were gently floated away in phosphate buffer and the adhered cells rin­ sed several times. The adhered cells were counted and the percentage of adherence calculated. Also the MNC adherence inhibi­ tion was determined as follows: % adhered cells in CM ------X 100e % MAi = 100 ---­ % adhered cells in EMEMe A s s a y o f M N C s p r e a d i n g : Peri­toneal exudate cells were collected from A/J mice and washed twice in EMEM. 2 X 106 MNC were seeded in Petri dishes (30 mm in triplicate and 50 % of different CM added to the celi cultures. After 24 hours nonadherent cells were washed away, the remaining adhered cells fixed with methanol and stained with May­-Grunwald Giemsa. The spread cells with .longated processes and rounded cells with minimal to non elongated processes were scored. A s s a y o f M N C m i g r a t i o n : The migration assay was performed by perito­neal exudate cells from A/ J mice. Approxi­mately 1 X 106 MNC were drawn into sterile glass capillary tube (15X100 mm) and seal­ed at one end with paraffin and vaseline. The capillaries were centrifugated (200 g for 6 min) and cut at the celi fluid interface. Three tubes were placed in each well filled with CM, covered with sterile coverslips and plates incubated for 24h at 37e° C inehumid atmosphere. The migration area was projected onto the paper and measured. Results were expressed as migration index (i O/o,). 100 X MNC migration in CM i% = -100e MNC migration in EMEM Tumor transplantation and determination of tumor volu­ m e s : Tumor celi suspensions were pre­ pared from viable tumor pieces by mecha­ nical disaggregation through the steel mesh. Tumors were im planted subcutaneo­ usly (Se) or intramuscularly (lm) with 2 X 106 viable cells determined by Trypan Blue ex­ clusion. Se growing tumors were measured by determining 3 perpendicular tumor dia­ meters with caliper. lm tumors were mea­ sured in the same way as Se tumors, sub­ stracting the thickness of the contralateral leg. Tumor volumes were calculated from the formula for rotating ellipsoid.: 7t V=-x 6 X length X width X height of the tumor (mm3) Results -Conditioned media (CM) from three malignant celi lines (Sa 1, B 16, LLC) were tested for their influence on the ad­herence of normal non-stimulated perito­neal exudate MNC. The effect was compar­ed to the influence of three CM, derived from non malignant celi lines (BHK, V-79, Radiol. lugosl. 20(3) 293-299, 1986 Serša G. et al.:Soluble tumor products inhibit normal mononuclear cells ... kidney fibroblasts). Soluble tumor factors in the three CM from non malignant celi lines did not influence the adherence of MNC in the concentration range from O 0/o to 80 °/o; CM added to the celi suspension (Fig. 1 ). When compared to nonmalignant CM, CM from Sa 1 and LLC celi lines in­hibited the adherence of the MNC. Adhe­rence inhibition was concentration depend­ent and was observed in concentration 40 to 80 O/o. CM. The B-16 cell-line-derived tu­mor products had minor influence on the 90 80 . 70 z w ll:. 60 .90 80 70 60 Sa 1 LLC B 16 o KIDNEY 6 BHK o V-79 20 40 60 80 20 40 60 80 ľCM Fig. 1 -Adherence inhibition of peritoneal ex­udate MNC cells incubated tor two hours in dif­ferent concentrations of CM. CM were prepared from confluently growinq celi cultures after 24 hours in serum free medium. Presented are re­sults from four experiments in threeplicate as AM SD Conditioned %MAi media (CM5) AM ± SE Sa 1 11.4 ± 3.3 LLC 13.3 ± 3.4 B16 6.0 ± 3.5 BHK 0.2 ± 2.9 V-79 0.2 ± 2.5 Kidney fib. 0.6± 2.1 Table 1 -Influence of different CM on % ma­crophage inhibition (% MAi). Macrophages were incubated in 80% CM and the adherence inhibi­tion calculated in relation to number of cells adhered in Eagle medium without CM. The re­sults are presented as AM ± SE of four expe­ riments in threeplicate MNC adherence, its inhibition being in the range of CM derived from nonmalignant celi lines. Difference in the influence of CM from Sa 1 od LLC celi lines and B 16 derived CM was observed, the ad­hei"ence inhibition of Sa 1 or LLC CM was significant (p < 0.05), whereas the B 16 CM was not. Also the percent of macrophage adherence inhibition (ľi MAi) was determined tor the above mentioned CM at 80 O/o, CM concentration. The present­ed results in Table 1 indicate that the strongest inhibition was observed with LLC derived CM, while the B 16 CM inhibited the adherence only to 6 °/o. Since spreading of MNC and their migra­tion are properties related to adherence, we investigated also the influence of CM on them. CM were tested tor the influence on migration of normal MNC from glass capillary. Tumor factors of Sa 1, B 16 and LLC c· e11 lines strongly enhanced the mi­gration of MNC (expressed as migration in­dex) compared to BHK and V-79 derived factors that inhibited the migration of cells. Surprisingly, CM from primary culture of kidney fibroblasts enhanced migration of MNC. Also in this experiment differences in the amount of enhancement between the malignant celi lines CM were noticeable, the strongest being Sa 1 CM (Fig. 2). Enhancement of MNC migration caused by tumor derived factors was associated by spreading inhibition of these cells. MNC from healthy A/ J mice were incubated for thre hours in celi culture conditions, non­-adherent cells were washed away and the remaining celi culture incubated in 50 % CM. After 24h the cells with elongated pro­cesses and rounded cells were scored. The tumor-cell-derived CM strongly inhibited spreading of macrophages, but no dif­ference in spreading between the three malignant celi CM was observed (Fig. 3). In vivo CM were tested tor the influence on subcutaneously and intramuscularly growing tumors. CM were injected intraven­osluy in order to test systemic effect of tu­mor factors on growth rate of autologous tumor. When CM were injected on the first and the second day after tumor transplan­tation, enhanced tumor growth rate was recorded (Fig. 4). The same effect was test- Radio!. lugosl. 20(3) 293-299, 1986 Serša G. et al.:Soluble tumor products inhibit normal mononuclear cells .. .i% 60 40 GS 20e o o . 20 o:: ('.) . 40 60 CONDITIONED MEDIA Fig. 2 -Migration index (i %) of peritoneal ex­udate MNC in different CM. The results are ex­pressed as migration area of MNC in CM in relation to MNC incubated in EMEM. The co­lumns represent arithmetic mean and the bars SO of two experiments in threeplicate .m w o:: B5 80 . 60 _J w ue40 I­ z 1:5 a:: 20ew n... EMEM Sa1 LLC B16 BHK V79 KIDNEY CONDITIONED MEDIA Fig. 3 -Percent of spread peritoneal macro­phaqes was scored after 24 hours incubation in 50 %, different CM. Spread cells with elonqated processed were counted after staining with May­-Grunwald Giemsa. Results from two experiments are presented as AM ± SO ed on already growing tumors, which re­ached the volume of 7 mm3 . Tumor growth rate was accelerated after the first and the second day following intravenous CM in­jection (Fig. 5). Further, the growth promot­ing potential of Sa 1, LLC, BHK CM in com­ _.. CONT 10000 J o BHK 0 Sa1 o LLCe 1000 J M E r ,z . w ::;: E 100 ,:;{/// ::::) __J o > 10 o:: o 1/ ::;: ::::) ­ ll 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 TIME (days) Fig. 4 -Growth curves of Sa 1 tumor after in­travenous injection (arrows) of baby hamster kidney (BHK), sarcoma (Sa 1) and Lewis lun,g carcinoma (LLC) CM. In the control qroup celi culture medium was injected. The best fit curves were calculated from data by the least square method, each group of mice was comprisinq 8-10 A/J mice • CONT (n=20) • CM-So 1 (n =10)e 1000 M E E 100 w 2 ::::J _J o >e a::10 o f 2 ::::J ­ i 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 TIME (days) Fig. 5 -Growth curves of Sa 1 subcutaneous tumors after intravenous injection (arrows) of 0.2 ml Sa 1 CM. The tumor volumes are present­ ed as AM ±· 1 SO of the measurements parison to medium control on subcutaneo­usly growing Sa 1 tumor was tested (Fig. 4). Nonomalignant BHK CM promoted the tu­mor growth to almost the same extent Radiol. lugosl. 20(3) 293-299, 1986 Serša G. et al.:Soluble tumor products inhibit normal mononuclear cells ... AI F, . 18 - . 14 . 10 ':'\ o:: o 6 rt ::,: 1' ' >--2 molecular weight proteins. In our experi­ments we demonstrated that CM prepared B 1400 from various tumor celi lines contain fac­ 1200 tors that inhibit MNC adherence, stimulate 1000 their migration and reduce spreading These results are in accordance with th8 results of Cheung H. T. et al. (3) who has 800 600 characterized a small molecular weight tac­ 400 tor from murine tumors. Tumor factors from 200 different tumor celi lines had influence on 1:,:,:1 i:::1 : I• 1 the adherence of MNC to various extent. EMEM BHK B16 LLC EMEM BHK B16 LLC CONDITIONED MEDIA Fig. 6 -Volume of intramuscularly qrowing me­lanoma B 16 in C 57 B 1 mice 7 days {A) and 14 days {B) following tumor celi injection. The CM were injected intraperitoneally every second day after tumor transplantation. Each qroup compris­ed 10 mice, columns represent arithmetic mean, the bars standard deviation of the measure­ ments the autologous Sa 1 CM, whereas the LLC CM, a very aggresively growing tumor in vivo, promoted the growth to greater ex­tent than Sa 1 CM. CM also influenced the survival of animals. The mice injected with control medium survived approximately 20 ± 3 days (AM ± SD), CM from malignant celi lines moderately shortened survivaJ of the animals Sa 1 16 ± 2 days and LLC CM 16 ± 5 days, while the BHK CM prolonged mice survival to more than 25 days. When CM were injected intraperitoneally into intramuscular melanoma B 16 bearing mice, similar effects as by Sa 1 subcutane­ous tumor growth promotion was observed. Continuous application of (0.2 ml) B 16 CM intraperitoneally every second day promot­ ed the tumor growth in the early phase, while in the late phase, when the tumor mass was big, no difference in tumor volu­ me was observed. The LLC CM slightly pro­ moted the B 16 tumor growth, however only in the early phase after tumor transplantat­ ion (Fig. 6). Discussion -In the experiments CM containing tumor factors were prepared from tumor celi cultures in serum free me­dia. It is known that specific and non-spe­cific blocking factors have been identified, the specific ones comprising tumor anti­gens and antigen-antibody complexes, the non-specific ones comprising mainly small The B 16 tumor products had minimal effect on adherence inhibition, while the Sa 1 and LLC CM reduced the adherence to much greater extent. This difference was observ­ed also with migration stimulation of MNC, where the biggest influence was with Sa 1 CM, thought the spreading ability was re­duced to almost the same extent with all three CM. These results might indicate that different tumor celi lines shed in CM non­specific factors to various extent and that this may be a specific property of celi line. The tumor factors in vivo may influence the MNC properties either in the tumor it­self or may be shed into the bloodstream and cause general immunosuppression, as determined by various authors. The nonspecifity of these tumor factors has been tested also in vivo on subcutane­ously growing sa 1 tumors. The Sa 1 and LLC CM both stimulated the tumor growth and shortened the survival of animals. When CM were applied systemically (intravenous­ly) in small quantities, their action might be on the whole organism, and locally, in the site of the tumor growth. The promotion of tumor growth was observed also at the late phase of tumor growth resulting in the promotion already on the second day after CM application. The action of tumor fac­ tors may not be restricted only to the in­ fluence on MNC functions, but may be the result of multifaced interactions with immu­ ne cells and also influence on tumor and normal cells replication in tumor mass. When CM were applied continuosly every second day into the abdominal cavity of the animal, the B 16 tumor growth stimula­tion was smaller. This might also be result of more difficult tumor diameter measure­ments and of more diffuse and less solid Radio!. lugosl. 20(3) 293-299, 1986 Serša G. et al.:Soluble tumor products inhibit normal mononuclear cells ... tumor shape. Though the tumor growth was promoted with autologous B 16 CM in the early phase till the 7th day, the effect vanished on the 14th day after tumor in­oculation. CM of heterologous LLC celi line had no measurable effect on the tumor growth promotion and in this case it could be speculated that either the route of appli­cation was not convinient or the growth promoting effect was not expressed on the other type of tumor as Sa 1. In conclusion, we presume that tumor celi lines shed factors in culture media that nonspecifically influence in vitro pro­perties of MNC to various extent, proposing that this is a celi line related property. On the other hand, these factors applied in vivo systemically promote the tumor growth. Enhancement of tumor growth was ob­servede with either autologous or hetero­logous CM. The effect might be related to the tumor type observed, considering that LLC CM very expressively promoted sub­cutaneous Sa 1 tumor growth, but not intra­muscularly growing B 16 melanoma. Izvlecek Iz strnjeno rastocih celicnih kultur v mediju brez seruma smo pripravili kondicionirane medi­je (CM), ki vsebujejo topne tumorske produkte. CM treh razlicnih tumorskih linij so vplivali na tri sorodne lastnosti mononuklearnih celic (MNC): adherenco, migracijo in razširjanje. Avtologni CM Sa 1 in tudi heterologna CM melanoma B 16 in Lewis lung carcinoma (LLC) so zmanjšali imunske sposobnosti normalnih MNC A/J miši. Najmanjši vpliv je imel CM melanoma B 16 v pri­merjavi s CM Sa 1 in LLC. CM vbrizgani intra­venozno ali intraperitonealno v živali so· pospe­ševali rast avtolognih tumorjev. Nespecificnost tumorskih faktorjev se je izrazila s pospeševa­njem rasti heterolognih tumorjev. LLC CM so pospeševali rast sarkomskega tumorja po intra­venoznem vbrizganju CM, docim intraperitoneal­na apilkacija CM LLC ni imela tako velikega vpliva na rast mehanoma B 16 v nogi živali. References: 1. Balm F. J., Blomberg van de Flier B. M. E., Drexhage H. A., Haan Meulmam M., Snow G. B.: Mononuclear phagocyte function in head and neck cancer: Depression of murine macrophage accumulation by low molecular weight factors derived from head and neck carcinomas. Laryn­goscope 94: 223-227, 1984. 2. Botazzi B., Polentarutti N., Balsari A., Bo­raschi D., Ghezzi P., Salmona M., Mantovani A.: Chemotactic activity for mononuclear phagocytes of culture supernatants from murine and human tumor cells: Evidence for a role in the regula­tion of the macrophage content of neoplastic Nssues. lnt. J. Cancer 31: 55-63, 1983. 3. Cheung H. T., Cantarov W. D., Sundhara­das G.: Characteristics of a low-molecular-weight factor extracted from mouse tumors that affect in vitro properties of macrophages. lnt. J. Can­cer 23: 344-352, 1979. 4. Gautam S. C.: Production of immunosup­pressive factor(s) by a weakly immunogenic fi­brosarcoma T 241. Anticancer Res. 3: 263-268, 1983. 5. Hellstrcm K. E., Hellstrcm l.: Enhancement of tumor outgrowth by tumor associated block­ing factors. lnt. J. Cancer 23: 366--373, 1979. 6. Hiragun A., Yoshida Y., Sato M., Tominaga T., Mitsul H.: lsolation of two syngeneic celi lines from a rat mammary carcinoma: · Growth factor production by neoplastic epithelial cells. JNCI 75: 471-482, 1985. 7. lanello D., Bonina L., Delfina D., Berlin­ghieri M. C., Mastroen; P.: lnhibition of normal rat macro,phage tunction by soluble tumor pro­ducts. Effects of systemic treatment with bacte­rial immunomodulators. Cancer lmmunol. lm­munother. i7: 38-41, 1984. 8. Kumary B. P., Vasudevan D. M.: Leucocyte adherence inhibition assay (LAI) in caner of the oral cavity. Eur. J. Cancer Ciin. Oncol. 20: 891­897, 1984. 9. Pellis N. R., Yamagishi H., Shulan D. J., Ka­han B. D.: Use of preparative isoelectric focus­ing in a sephadex gel slab to separate immunis­ing and growth facilitating moieties in crude 3 M KCI exctracts of murine fibrosarcoma. Can­cer lmmunol. lmmunother. 11: 53-58, 1981. 1 O. Putman J. B., Roth J. A.: ldentification and characterization of tumor derived immunosup­pressive glycoprotein from murine melanoma K-1735. Cancer lmmunol. lmmunother. 19: 90­100, 1985. 11. Rhodes J.: Resistance of tumour cells to macrophages. Cancer lmmunol. lmmunother. 7: 211-215, 1980. 12. Rogan Grgas J., Milas L.: Effect of tumor celi culture media and sera from tumor host on spreading, phagocytosis, and antitumor cytoxi­city of C. Parvum-activated murine macrophages. Cancer lmmunol. lmmunother. 6: 169-173, 1979. 13. Saito H., Tomioka H.: Suppressive factor of tumor ori, gin against macrophage phagocyto­sis of Staphylococcus aureus. Br. J. Cancer 41: 259-267, 1980. Radio!. lugosl. 20(3) 293-299, 1986 Serša G. et al. :Soluble tumor products inhibit normal mononuclear cells ... 14. Serša G., Krošl G., Rudolf Z.: The influ­ence of different sera on the adherence and phagocytosis of mononuclear cells. Zdrav. vestn. 54: 49-53, 1985. 15. Serša G., Batista U., Krošl G., Rudolf Z.: Influence of soluble tumor products on qrowth of V-79 cells and methylcholanthrene carnino­genesis in mice. Period. Biolog. (in press., 1986). Author's address: Gregor Serša, M. Se., The Institute of Oncology, Zaloška 2, 61000 Ljublja­na, Yugoslavia. SIEMENS Pruža vam jedinstvenu nezavisnost kod planiranja MR-uredaja ... MAGNETOM-Siemens -sa sopstvenom zaštitom. Rezultat ovih pionirskih istraživanja je novi Siemens-MR-sistem ... MAGNETOM sa sopstvenom zaštitom. Sada, prvi put, smanjuje Siemens-ova sopstvena zaštita kriticno rastojanje izmedu MR-sistema i drugim magnetno osetljivih dijagnostickih uredaja za više od 50 °/o. Kompletno, bez inace neophodne zaštite prostorija ... vezane sa komplikovanim i skupim gradevinskim radovima koji cesto vode do velikih troškova kod postavljanja MR-uredaja. Siemens AG Banex Banex-Medltehna Medica! Engineering Group Trg. Sportova 11, Poštanski fah 4 8 Novi Skopski Sajam, HenkestraBe 127, YU-41000 Zc3igreb Belasica bb, Rayon 40 D-8520 Erlangen Tel. (041) 31 33 34 YU-91000 Skopje Jurija Gagarina 216, Blok 61 Tel. (091) 20 30 73 YU-11070 Beograd Tel. (011) 15 00 65 Radiol. lugosl. 20(3) 293-299, 1986 krka, tovarna zdravil n. sol. o. novo mesto pharmaceutical and chemical works KRKA yugoslavia Sekcija za znanstveno farmacijo Zveze farmacevtskih dructev jugoslavije Sekcija za klinicno farmakologijo Zveze društev farmakologov Jugoslavije organizrata II. JUGOSLOVANSKI SIMPOZIJ INTERAKCIJE ZDRAVIL Portorož, 14. in 15. maja 1987 Preliminarni program: Plenarni del Povabljeni so najvidnejši jugoslovanski strokovnjaki, ki bodo porocali o novejših spoznanj'ih o: -mehanizmu medsebojnega delovanja zdravil, -pomenu medsebojnega delovanja zdravil v sodobni farmakoterapiji na podrocju interne medicine, infekcijsk,ih bolezni, psihiatrije itd., -spremljanju interakcij. Proste teme Udeleženci lahko sodelujejo s kratkimi ustnimi porocili ali posterji. Povzetke sprejemamo do 28. marca 1987. Kotizacijo: 15.000.-din do 28. 2.1987 18.000.-din po 28. 2. 1987 poslati na žiro-racun organizatorjev: 50100-678-48823. Vse nadaljnje informacije dobite pri organizatorju: Slovensko farmacevtsko društvo Dalmatinova 10/11 61000 Ljubljana Telefon (061) 322-408 Ovije doze po 120 mg na dan Garamycin* gentamicin injekcije 120 mg/1,5 ml Kada je otežana trokratna primjena, Garamycin se može dati u dvije doze po 120 mg na dan (na 12 sati). Lijecenje Garamycinom svakih 12 sati: -smanjuje rizik za bolesnika pri iv. primjeni jer je srna­njen broj injekcija u jednom danu -za trecinu smanjuje posao medicinskog osoblja -za trecinu smanjuje potrošnju šprica i igala za injiciranje • Visoko djelotvoran u lijecenju sistemskih i lokaliziranih infekcija • Sigurnost lijecenja uz pravilnu primjenu • 20-godišnje klinicko iskustvo • 30 medunarodnih simpozija • 10 tisuca i više publiciranih klinickih izvještaja • 40 miliona i više lijecenih bolesnika Oprema 10 ampula po 20 mg/2 ml 10 ampula po 80 mg/2 ml 10 ampula po 120 mg/1,5 ml Za detaljnije informacije i literaturu obratite se proizvo­dacu. • zašticeno Ime . KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., M Novo mesto AMIPAQUE® METRIZAMID RENTGENSKO KONTRASTNO SREDSTVO ZA SUBARAHNOIDALNO PODRUcJE lndikacijsko podrucje LUMBALNA MIJELOGRAFIJA TORAKALNA MIJELOGRAFIJA CERVIKALNA MIJELOCiR,t,,r:IJJ\ VENTRIKULOGRAFIJA Pakovanje kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 3,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natriumbikarbonat otopina 50 ppm) Kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 6,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natrium bikarbonat otopina 50 ppm) . clLAG-CHEMIE AG · 8201 Schaffhausen/Schweiz Zastupništvo za Jugoslaviju: AGROPROGRES -Ljubljana, Kardeljeva cesta 16 Telefon: 061/219122 api1ecitiri kombinacijo sojinega lecitina, cvetnega prahu, vitamina E in medu · CI ___ JE KONCENTRACIJO PRI NAPORIH• URAVNAVA HOLESTEROLA ..., Navodilo za uporabo priloženo. medexp„ Hranite v temnem prostoru pri llvllak¦ lndu,trlJe sobni \emperaturi. -ljubljeno, Jugotlovljo Apilecitin priporocamo: ljudem vseh starosti, ki imajo porušeno ravnotežje med holesterolom in lecitinom v organizmu ali moteno presnovo mašcob in beljakovin -za povecanje koncentracije pri umskih naporih -vsem, ki so preobremenjeni s telesnimi napori .(l.•·· medexp.o. r" . f:lvllaka induatrija ··· ljubljana, jugoalavija , Rezultat vlastite sinteze -Krkini benzodiazepinski preparati: A PA URI N*(diazepam) dražeje, tablete, injekcije • benzodiazepinski preparat širokog spektra ME DAU R IN *(medazepam) kapsule • anksiolitik izbora za lijecenje somatizirane anksioznosti LEXAU R IN *(bromazepam) tablete • siguran dnevni anksiolitik ODI PA M *(klobazam) tablete • suvremeni dnevni anksiolitik F L U Z EPA M *(flurazepam) kapsule 8 benzodiazepinski hipnotik Detaljnije informacije i literaturu možete dobiti od proizvodaca. • zaštiCeno ime . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto 1§ Eis::ILUEi DELOVNA ORGANIZACIJA ZA PROMET S FARMACEVTSKIMI, MEDICINSKIMI, VETERINARSKIMI IN DRUGIMI PROIZVODI Sedež: Ljubljana, Kamniška c. 20 Osnovna dejavnost »SALUSA« je: oskrba lekarn, bolnišnic, zdravstvenih domov in drugih delovnih organizacij s farmacevtskimi, medicinskimi, veterinarskimi in drugimi proizvodi tako domacih kot tujih proizvajalcev. Prodajna in dosta(ma služba posluje vsak dan neprekinjeno od 7. do 17. ure, razen sobote. P. O. B. 01-278 TELEGRAM: SALUS-LJUBLJANA TELEFON: (061) 312 743, 311 942, 320 751, 320 753, 320 791, 322 497, 311 933, 322 876, 312 524 TELEX: 31-336 YU SALUS TEKOCI RACUN PRI SDK LJUBLJANA 50102-601-20860 BAKTERICIDNI KEMOTERAPEUTIK SA SNAŽNIM DJELOVANJEM NA OBLIGATNE ANAEROBE I PROTOZOE EFLORAN ® (metronidazol) iv. infuzija 500 mg tablete 400 mg -široki spektar djelovanja koji obuhvaca obligatne anaerobe i protozoe -brzo baktericidno djelovanje -djelotvoran prema anaerobima koji su rezistentni na antibiotike -ne dovodi do rezistencije bakterija -dobra distribucija u tkiva i tjelesne tekucine, osobito u CCZ -u terapijskim dozama netoksican i gotovo bez popratnih pojava -mogucnost lijecenja trihomonijaze samo jednokratnom dozom -Krkina sinteza i tehnologija Indikacije -lijecenje i sprecavanje anaerobnih infekcija -ulcerozni gingivitis -infekcije izazvane Trichomonasom u oba s;:ola -amebijaza -lamblijaza Terapiju anaerobnih infekcija obicno zapocinjemo intravenskom aplikacijom Eflo­rana kao polaganom intravenskom infuzijom. Parenteralnu terapiju treba promije­niti u oralnu cim je moguce. Osobito želimo naglasiti mogucnost jednostavnog i pouzdanog lijecenja trihomo­nijaze samo jednokratnom dozom: 5 tableta u jednokratnoj dozi ili 2 tablete ujutro i 3 tablete uvecer. Neophodno je istodobno lijeciti oba partnera. Oprema 10 tableta po 400 mg metronidazola bocica od 100 ml (500 mg) metronidazola za iv. infuziju. Za detaljne informacije i literaturu obratiti se proizvodacu! . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto ..., DIJAGNOSTICKI RENDGEN STATIV UNDISTAT 3 UNDISTAT 3 sa automatskim uredajem za ciljano snimanje je ekonomican dijagnosticki rendgen uredaj sa mnogostranim mogucnostima primene. Undistat 3 je narocito pogodan za opremanje ordinacija radiologa i internista. Uredaj ca ciljano snimanje može da bude po želji lsporucen sa ekranom ili sa rendgenskim pojacavacem slike i TV lancem. Takode je predvidena mogucnost montaže i korišcenja kamera pojacavaca slike sistema SIRCAM 70 ili SIRCAM 100 za tehniku indirektnog snimanja. Mnogobrojne mogucnosti kombinacije ; nadgradnje, kao npr. za tele-snimanja i snimanja iznad stola pomocu rastera, proširuje opseg primene ovog uredaja. Pomocu motornog pogona, zadnji zid Undistata 3 može da se dovode u položaj do 15 ste­peni trendelenburg. Pokretna ploca za pacijenta se, pomocu motornog pogona, može po­kretati podužno za ±40 cm i poprecno za ±10 cm. UNDISTAT 3 se može isporuciti i kao tele-stativ sa jednim ili dva rendgen zracnika, sa stub­nim ili platonskim stativom za nošenje rendgen zracnika. ELEKTRONSKA INDUSTRIJA FABRIKA RENDGEN APARATA -Niš JUGOSLAVIJA Bayperi mezlocillin ACILUREIDO PENICILIN koji se odlikuje: visokom djelotvornošcu i proširenim spektrom djelovanja osobito dobrim djelovanjem na anaerobe i na tzv. problematicne klice (klebsiela­ enterobakter-seracija) odlicnim odnosom doza/djelovanje dobrom podnošljivošcu sinergistickim efektom u kombinaciji s visokim klinickim uspjehom. SASTAV: ·1,074 g mezlocilin-natrija. 1 H2 0 kao suha supstancija sadrži 1,0 g mezlocilina. INDIKACIJE: sistemske i/ili lokalne infekcije, ukljucivo miješane infekc,ije koje su izazvane gram-negalivn.im ili gram-pozitivnim aerobnim· ili anaerobnim uzrocnicima. KONTRAINDIKACIJE: Preosjetljivost na penici­lin. Kod preosjetljivosti na druge beta-laktam­ske antibiotike, npr. na cefalosponine, treba pa­ziti na mogucu unakrštenu alergiju. Bayer AG Leverkusen Zastupništvo za SFRJ aminoglikozidnim antibioticima OGRANlcENJA U PRIMJENI: U bolesnika s aler­gijskom dijatezom opcenito je potreban oprez pri parenteralnoj primjeni penicilina, jer u njih valja racunati sa cešcim reakcijama preosetlji­vosti. U skladu s opcim smjernicama za pri­mjenu lijekova u trudnoci trebalo bi radi opreza postavljati indikaciju za primjenu vrlo pažljivo, pogotovo u prvom trimenonu. NUSPOJAVE: Mogu nastali: dijareja ili mekane stolice, kožne promjene (egzantem, eritem) iri­taoije okusa za vrijeme primjene. prolazni po­rast transaminaza i/ili alkalne fosfataze, nauzeja, eozinofilija, vrucica i tresavica, leukopenija. BAYER PHARMA JUGOSLAVIJA Ljubljana Byk Gulden Pharmazeutika Konstanz/SR Nemacka @y3 RENTGENSKA KONTRASTNA SREDSTVA: HEXABRIX -kontrastno sredstvo niskog osmoaliteta, smanjene toksicnosti i gotovo bez­bolan u primeni. INDIKACIJE: Sva arteriografska ispitivanja, zatim cerebralna angiografija, inflebografija, kao i selektivna koronarografija. PAKOVANJA: Hexabrix amp. (5 amp. X 10 ml) Hexabrix amp. (20 amp. X 20 ml) Hexabrix boc. (2 boc. X 50 ml) Hexabrix boc. (1 boc. X 100 ml) Hexabrix inf. (1 boc. X 200 ml bez pribora za infuziju) DIMER X ampule 5 X 5 ml -kontrast za lumbosakralnu mielografiju TELEBRIX -kontrast za urografije, angiografije, periferne i selektivne arteriografije. PAKOVANJA: Telebrix 300 amp. (20 amp. X 30 ml sa špricom) Telebrix 300 amp. (20 amp. X 30 ml bez šprica) Telebrix 380 amp. (20 amp. X 30 ml sa špricom) Telebrix 380 amp. (20 amp. X 30 ml bez šprica) Telebrix 380 za inf. (2 boc. X 50 ml) Telebrix 300 za inf. (2 boc. X 50 ml) Telebrix 30 za inf. (1 boca X 100 ml) Telebrix 45 za inf. (1 boca X 250 ml) @) FABEG BykGulden 8 lnostrana zastupstva Predstavništvo: Pharmazeutika Beograd Kosovska 17/Vl Zagreb, Savska cesta 41/Vl Konstanz/SR Nemacka telefoni: 321-440 i 321-791 telefoni: 539-355 i 539-476 RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC«, VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« 1100·1 Beograd, p. p. 522 Telefon: (011) 438-134 Telex: YU·11563 Telegrc.m: VINCA INSTITUT PROIZVODI, SNABDEVA I VRŠI USLUGE za nuklearno medicinske centre u zemlji i inostranstvu: RADIOFARMACEUTICI: bazirani na radioaktivnim izotopima: Jod-131, Jod-125, H:-om-51, Zlato-198, Fosfor-32 i Sumpor-35 Te 99m GENERATOR!: radioaktivnosti: od 3,7 GBq (100 mCi) do 29,6 GBq (800 mCi) PRIBOR ZA IN VIVO ISPITIVANJA: 18 raznih preparata PRIBOR ZA IN VITRO ISPITIVANJA: T3-RIA, T4-RIA, insulin-RIA i HR-RIA USLUŽNE DELATNOSTI: kontrola radiofarmaceutskih preparata, aktivacione analize i strucne konsultacije Citozin-Arabinozin (Citarabin, INN) Antimetabolit za cistostatsku terapiju hemoblastoza i malignih limfama 1 ! #. j exan Indikacije Akutne nelimfoblasticne i limfoblasticne leukemije, akutne egzacerbacije kronicne leukemije; maligni. limfomi tipa nehodgkivnog limfoma. Na zahtjev šaljemo literaturu. Potpune informacije sadržava strucni prospekt II Heinrich Mack Nachf. Chem.-pharm. Fabrik 7918 Jllertissen/Bayern B. R. Deutschland • NYEGAARD Contrast Media Periferna i visceralna arteriografija OMNIPAQUETM joheksol neionsko kontrastno sredstvo gotovo za upotrebu GLAVNE PREDNOSTI OMNIPAQUEA U PERIFERNOJ I VISCERALNOJ ARTERIOGRAFIJI dobra opca podnošljivost nikakvi ili klinicki beznacajni ucinci na hemodinamicke i kardiovaskularne parametre znacajno smanjena ucestalost i težina subjektivnih reakcija bolesnika u usporedbi s konvencionalnim ionskim kontrastnim sredstvima nikakav ucinak na enzime jetre i gušterace izuzetno rijetka pojava alergijskih reakcija visokokvalitetni angiogrami IZ NYEGAARDA -INOVATORA U PODRUCJU KONTRASTNIH SREDSTAVA Omnipaque je zašticeno ime. SIGURNIJE KONTRASTNO SREDSTVO U RADIOLOŠKOJ DIJAGNOSTICI Proizvodac Nyegaard & Co. A/S Oslo, Norveška !skljuciva prava prodaje u Jugoslaviji ima firma M. R. LECLERC & CO. Schaffhausen/Švicarska. Zastupstvo za Jugoslaviju ima: REP LEK-MAKEDONIJA, 91000 Skopje, Jurij Gagarin b.b., 091 /237-266, 237-272. as Rcntgenfilm HS 90 Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. Razvija se zajedno sa folijom za pojacanje. Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova i za rucnu obradu. Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Konstantni parimetri kvaliteta Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike Generalni zastupnik za SFRJ lnterimpex-promet, Skopje Za vreme Lajpciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) poselite nas u sajamskoj zgradi »Bugra«-Gutenbergplatz gde cete dobiti kompletne informacije. VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN ORWO-EXPORT-IMPORT Preduzece u VEB Narodno preduzece za spoljnu trgovinu Fotohemijskom kombinatu Wolfen . Nemacke Demokratske Republike