Pavao Tekavčic Zagreb
CDU 808.62-22 BIČE : 801.5
SEMANTIKA IMENICE BIČE U PROZNIM DJELIMA ŽELJKE ČORAK
Prilog se bcrvi semantičkim sadržajem navedene imenice u prozi poznate ličnosti suvremene hrvatske kulture, i to u četiri temeljne kategorije (ljudi, životinje, stvari, apstraktni pojmovi), s metaforama, personifikacijama i uvijek prisutnom afektivnošču.
1. O bogatstvu stila i jezika opusa Željke Čorak do sada je dovoljno rečeno1, a semantička je komponenta u tome naravno jedna od glavnih. Tom je dijelu lingvistike posve-cen i ovaj prilog, koji analizira semantički sadržaj imenice biče. I ovdje kao i u pret-hodnim radovima, proučavamo samo autoričinu prozu. Buduči da je semantika usko povezana sa sadržajem tekstova, prije primjera dajemo kratak prikaz korpusa krono-loškim redom. Sva su djela izašla u Zagrebu.
1)	Kaleidoskop, 1970: zbirka kritika i osvrta na izložbe i druge manifestacije, kao i neka urbanistička pitanja: mladenačko a vec zrelo djelo, odlično informirano, s kri-tičkim sudovima i duhovitim poentiranjima. Kratica KAL.
2)	Lanjski snijezi, 1979: zbirka prepjeva francuske lirike (od Guilhema IX, vojvode akvitanskoga, do baroka) i francuskih pjesama R. M. Rilkea, i s time povezanih auto-ričinih eseja, takoder sa bogatim refleksijama i kritičkim zapažanjima. Kratica LS.
3)	U funkciji znaka. Drago Ibler i hrvatska arhitektura izmedu dva rata, 2000 (1. izd. 1981), doktorska disertacija (ohranjena g. 1976), interpretacija arhitekture kao svo-jevrsnoga lingvističkog sustava u semiotičkom ključu, sa širokim pogledima na kulturnu i opču povijest. Kratica UFZ.
4)	Zagrebačka katedrala, 1988 (u suautorstvu s Anom Deanovič i za fotografije Nenadom Gattinom): monografija u kojoj Zeljka Čorak obraduje XIX. stolječe, posebno obnovu katedrale nakon potresa g. 1880, pisana vrlo angažirano i toplo, s pozitivnim sudom o Hermannu Bolleu. Kratica ZK.
5)	Krhotine. Prilog poznavanju hrvatske provincije u devetnaestom stolječu, 1991: najpoznatije i najljepše djelo naše autorice; u osnovi memoari, ali i znanstveno-stručni prikaz kuča, osoba, inventara i svega s time povezanoga, a što je u golemom dijelu uništeno u požaru u Prezidu g. 1942. i kasnije, u reformama i konfiskacijama, od 1945. dalje. Krhotine su apsolutno jedinstveno djelo, kako se točno reklo, brez pret-hodnih uzora i suvremenih paralela2, pisano s erudicijom, filozofskim refleksijama,
1	V. Boškovič 1997, Maroevič 1994, Šafranek 1998, Škunca 1995, Tekavčic 1997, 1998 a-d, 1999.
2	»Kažemo li daje riječ o knjiži koja u našoj literaturi ne poznaje prethodnike i stilske srodnike, dovoljno smo kazali u prilog njezine iznimnosti i nepotkupljive vrijednosti« (Boškovič 1997, str. 59).
335
aluzijama, ali i s vrlo jasnom nostalgijom i nevjerojatnom senzibilnošču, a sve to bez ikakvoga revanšizma, dostojanstveno, uzvišeno i pomalo indirektno. Taj naslov, naveden kao jedini u Hrvatskom opčem leksikonu (HOL, v. bi-bliografiju)3, bez sum-nje če ostati kao autoričin monumentum aere perennius. Kratica KR.
6)	Oproštajno pismo gospodinu Mitterrandu, 1993: nevelika zbirka osam tekstova (od kojih je četvrti eponim cijeloj knjiži) na temu nedavnog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, prožetih oštrom kritikom agresora s jedne, i farizejštine i indolentnosti Zapada s druge strane. Svi su priloži puni ogorčenosti, ironije i sarkazma, ali i ponosa na povijesnu i kulturnu vrijednost vlastitoga naroda. Tom se knjigom Željka Čorak afirmirala i na polju politike, naročito kulturne politike, a mračni i ogorčeni ton svih tekstova ima veze s našom temom, kako čemo kasnije pokazati. Kratica OPGM.
7)	Zagreb, pisani prostor, 1994: zbirka tekstova (objavljenih od 1966. do 1987. g.) o arhitektonskim i urbanističkim problemima Zagreba i povijesti nekih poznatih obje-kata (Muzej Mimara, Obrtna škola i Muzej za umjetnost i obrt, katedrala, krema-torij, zahvati u Jelačičev trg i drugo), sve s potpunim poznavanjem problematike, uobičajenim angažmanom i duhovitim kritičkim stilom. Kratica ZPP.
8)	Predgovor (str. 5) u knjiži Željka Zorice Fantastični bestijarij ili usnuli čuvari grada Zagreba (Zagreb 1996): s mnogo mašte i topline napisan uvod u knjigu koja se bavi opisom zagrebačkih spomenika i njihovim fantastičnim, irealnim tumačenjima. Kratica ŽZ.
9)	Ptica mojega jezika, "Vijenac" 13.11.1997: napis o više aktualnih problema; unatoč tome, tekst pun poetičnosti i osječajnosti, ovaj put s jasnom osudom svega tragično-ga u obitelji, a naročito žalosne sudbine autoričine majke. Po sadržaju i stilu dostojan nastavak Krhotina (koji ne bez razloga nosi nadnaslov Nove Krhotinel). Kratica PMJ.
2. U pregledanom korpusu našli smo 48 primjera s imenicom biče. Dimenzije ovo-ga priloga nalažu dakako selekciju, pa donosimo taj izbor, redom kao u prethodnom paragrafu, s kraticom i stranicom. Primjeri su kontekstualizirani i, koliko je potrebno za razumijevanje, protumačeni.
1)	[O slikarstvu Gabrijela Stupice] Još uvijekzatimpreostaje svijetstvari [...] Savez biča i stvari: mala djevojčica sjedi na stolici ijedino su njih dvije u cijelom svije-tu koji ih okružuje [...] (KAL 34)
2)	[isti kontekst] Savez biča i biča: uho slikara koje sluša nečujan mali glas, ruka u gotovo beznadnoj dubini ipak na domaku drugog biča. (KAL 34-35)
3)	[Osvrt na slikarstvo Nives Kavurič-Kurtovič] Ljudsko biče u odnosu prema drugim ljudskim bičima; ljudsko biče u odnosu prema nespoznatljivoj biti stvari;
U vezi sa Željkom Čorak u tom se leksikonu opaža izvjesna nedosljednost. U tekstu natuknice kaže se, naime, daje ona hrvatska povjesničarka umjetnosti, da se bavi hrvatskom arhitekturom od historicističke do suvre-mene, osobito zagrebačkom katedralom, dok se njezina književna djelatnost spominje samo riječju književni-ca; od tekstova se, pak, navode samo Krhotine kao »glavno književno djelo«. Ako je kao glavni naslov navedeno knj i že vno djelo, onda je u natuknici trebalo reči daje Željka Čorak i kritičarka, esejistica, prevodi-teljica i (g. 1996) potpredsjednica hrvatskoga PEN-a; ako pak praktički cijela natuknica govori o njezinu umjet-ničkom i arhitektonskom radu, valjalo je navesti glavne naslove i iz toga područja: barem UFZ, ZK, ZPP.
336
ljudsko biče pred naletom svoje neznane unutrašnjosti; ljudsko biče koje želi progledati kroz naplavine svakodnevnog. (KAL 41)
4)	[O čuvanju ali i gubitku kulturne baštine] ako se odričemo mjesta koja su nas zadužila, znak je da umire nešto u nama: lišavajuči se svoje povijesti, to jest svog zavičaja, biče se nepopravljivo lišava sebe sama. (KAL 78)
5)	Tema: Gaston Bachelard i svjetiljka] Rasvjetljujuči svjetiljku i ljudsko biče u nje-zinu krugu, stari filozof otvorio je jedan »nadzirani prostor «u kojemu če zadugo svaka svjetiljci upučena misao biti i sječanje na njega.. (KAL 135)
6)	[O Rilkeovim pjesmama, koje se često bave stvarima] One su čitanje stvari kao znakova i kao pisma, pa su i same gotovo simboličan izlazak iz vlastitog jezika ususret govoru drugih biča. (LS 114)
7)	[Isti kontekst] Rilke je secesijski pjesnik [...] upravo po središnjem mjestu koje posrednička biča stvari imaju u njegovu pjesništvu. (LS 121)
8)	[O zgradi Epidemiološkog zavoda u Zagrebu] To se zdanje ne trudi biti strojem nego naprotiv bičem. (UFZ 45)
9)	[Razmatranje o zagrebačkoj katedrali] Katedrala je biče kojemu je jedna od osnovnih zadača da nas s ve nadživljuje. (ZK 295)
10)	[Slučajni susret s ostatkom jednog prezidanskog spomenika] neobično slijeplje-no biče koje je privuklo moju pažnju. Bio je to anâeo s Vjeričina il i Hinkova groba. (KR 85)
11)	[O obiteljskom foto-albumu, s aluzijom na H. Boscoa, koji voli biljke jer umiru tamo gdje su rodile] Nanin modri album s metalnim okovima bio je moj herbarij za biča. (KR 104)
12)	[O lijepoj djedovoj sestri Toti] Tota je bila, što bi se danas reklo, sofisticira.no, estetizirano biče. [...] Tota je bila stilsko biče. (KR 116-117)
13)	[O dva starinska obiteljska džepna sata] Razlika je možda u milimetru. Ali hoče reči da je svako biče biče za sebe. (KR 126)
14)	[O garnituri čašica, s aluzijom na uništenje inventara] Preživjelo je samo šest ovih malih, bojom obilježenih biča. (KR 129)
15)	[Poglavlje o Totinom ogledalu, puno refleksija i gotovo okultnih elemenata.] Zna se koliko su ogledala opasna biča. (KR 134)
16)	[O preostaloj Totinoj garderobi] Ovi komadi čipaka, ostaci njezinih haljina [...] dovoljni su za rekonstrukciju biča. (KR 139)
17)	[Kratki opis jedne štale, koju je autorica rado posječivala] Jer su se u štali obicno nalazili telčiči, zečiči i druga sitna dlakava i strigava biča. (KR 178)
18)	[Autoričina majka je bila zamoljena da za autoričinu kcerku, dakle svoju unuku, sačuva »les très riches heures«4 iz Prezida] godišnja doba s mirisima i okusima, sječanje na betlehemska biča, bezazlene sjene kravica, konja i pasa... (KR 180)
4 To je dio naslova najpoznatijega brevijara izraženoga za vojvodu i velikoga bibliofila Jeana de Berryja (13401416; v. HOL). Podatak zahvaljujemo sveučilišnoj lektorici prof. Blaženki Bubanj.
337
19)	[Autorica je u mladosti voljela citati u prezidanskom vrtu, a] Kaopojačanje, neko je dežurno krpeno biče ležalo kraj mene [...] (KR 192) [bila je to dakako lutka na stalku starog glačala kao »krevetiču«]
20)	[Autorica se s ganučem sječa krasnih naušnica svoje majke] Svrha tih naušnica na svijetu [...] bila je da mipokažu neizmjerljivu veličinu bliskog biča. (KR 203)
21)	[U vezi s rušenjem starih kuča na početku Tkalčiceve] Gradove, kao i biča, volimo jer se razlikuju. (ZPP 35)
22)	[U vezi sa vlastitim proučavanjem zagrebačke katedrale] željela sam [...] vidjeti jasno razloge i dosege svojih sklonosti. Na vagi su dakle bila dva biča istodobno: biče katedrale i moje [... ] (ZPP 161)
23)	[Hermann Bollé i zagrebačka katedrala] Hermann Bollé nije zbrisao niti idea-lizirao prošlost na licu »svoje« katedrale. [...] Zagrebačka katedrala ostala je osobna, biče prepoznatIjivog, očuvanog identiteta. (ZPP 166)
24)	[Simbolika ukrasa na zagrebačkim zgradama i si.] Kako ne zavidjeti na pretvaranju biča u biče-uspomenu koje je trajnije /[...] »fizičnije« od tjelesnog stvora [...] (ZZ)
25)	[Odlomak o obiteljskim problemima i teškoj bolesti autoričine majke] Mila Totka [...] suautorica Krhotina, našla se iz čovjekapretvorena u nepomično biče, bez riječi, bez raspolaganja sobom. (PMJ)
3. Semantička analiza
3.1 Iz primjerá se vidi da imenica biče dolazi u četiri semantičke kategorije, koje se prema komponencijalnoj analizi mogu formulirati kao tri binarne alternative, s tim da se druga i treča primjenjuju na pozitivni odgovor na prvu odnosnu dragu:
1)	[konkretno/apstraktno]
2)	[živo/neživo]
3)	[čovjek/životinje]
Te četiri kategorije mogu se dakle formulirati kao 1) [čovjek], 2) [životinje], 3) [stvari], 4) [apstrakti].
Po kognitivnom gledanju unutar svake od kategorija moguče su distinkcije ska-larnog tipa: Tota (12) je sigurno više prototipična u prvoj kategoriji nego nepomično biče (25), telčiči i zečiči (17) bolji su prototip u drugoj kategoriji nego betlehemske kravice itd. (18), kao što su čašice (14) prototipičnije u trecoj kategoriji nego gradovi (21) ili katedrala (9, 23) itd. U to medutim ovdje ne možemo dublje ulaziti.
3.2. Naše se binarne semantičke alternative mogu prikazati obliku »stabla« i kao binarne formule s odgovorima +/- (brojevi se odnose na primjere, od kojih je 22 dva puta brojen, jer sadrži biče u kategorijama 1 i 3):
j£-(3)----
[čovjek]	[životinje]	[stvari]	[apstrakti]
338
1)	[1+2+3+] = [čovjek]: 1,2,3,5,11,12,16,22,25;
2)	[1+2+3-] = [životinje]: 17,18;
3)	[1+2-] = [stvari]: 6,7,8,9,10,14,15,19,20,22,23;
4)	[1-] = [apstrakti]: 4,13,21,24
3.3.	Značenje može biti izrečeno eksplicitno ili se može razabrati iz konteksta: usp. npr. za kategoriju [čovjek] primjere 1 i 12.
3.4.	Od značenja koja nalazimo u suvremenim iječnicima hrvatskog jezika (Benešič 1985 i.d.: »stvorenje, narav, postajanje«; Anic 1998: »ono što živi, stvorenje; unutraš-nja priroda čovjeka; život, postajanje; bit, suština«) u našim primjerima ostvaruju se gotovo isključivo prva značenja, a samo u nekim druga, npr. u sintagmi biče grada, ZPP str. 59. i 62.
3.5.	Sve kategorije osim [čovjek] sadrže dakako personifikaciju, a o bogatoj meta-forici ne treba ni govoriti.
3.6.	U svim se primjerima osječa autoričina simpatija, osječajnost, toplina i srodne konotacije. To je naročita jasno u autoričinu obračanju katedrali u 2. licu, kao živoj osobi (ZK: Ante scriptum i Post scriptum), a i u primjeru 25, koji striktno logički ne bi mogao uči u kategoriju [čovjek] (opozicija čovjek/nepomično biče), ali afektivna kono-tacija to ne samo dopusta nego upravo nalaže.
3.7.	Na kraju, valja istaknuti još nešto. Svi primjeri imenice biče u istraženom su. korpusu konotirani kao subjektivno pozitivni, tj. svi izriču, u vrlo različitoj mjeri - što če reči da i tu nalazi primjenu kognitivni pristup i skalarne pod-distinkcije - autoričinu simpatiju, sklonost, prijateljski stav (pa naravno i ljubav). To vrijedi i za primjer 15, jer ni tu subjektivni stav nije negativan, nego uslijed spomenute »okultne« komponente možda samo malo simpatično »naježen«. Samo u jednom od pregledanih djela nema nijednoga primjera imenice biče, a to je OPGM. Kako smo rekli u uvodu, cijela je ta knjiga prožeta ironijom, sarkazmom, ogorčenošču i prkosom, pa se riječ biče sa svojom temeljnom pozitivnom subjektivnom konotacijom u tu atmosfera nika-ko ne uklapa (a onih nekoliko vedrijih pasusa u OPGM nije dovoljno da tu atmosfera razbije). I taj je detalj dokaz istančanosti sadržaja i njemu primjerenog jezika.
4. Semantička raznolikost i dodatne afektivne konotacije odraz su bogata duševnog i duhovnog života Željke Čorak, a jednako tako i bogatstva stila i jezika. Uvjereni smo da njezina djela pružaju neiscrpivo gradivo i za drage slične študije i da če se struč-njaci za to pozvaniji od potpisanoga autora latiti toga zlatnog rudnika suvremene hrvatske pisane riječi.
339
Navedena djela
Anic 1998: V. Anič, Rječnik hrvatskega jezika, Zagreb.
Benešič 1985 i d.: J. Benešič, Rječnik hrvatskega književnog jezika od Preporoda do Ivana Gorana Kovačiča, Zagreb.
Boškovič 1997:1. J. Boškovič, Prozna vremena, osobni abecedary, Zagreb.
HOL: Hrvatski opči leksikon, ur. A. Kovačec, Zagreb 1996.
Maroevič 1994: T. Maroevič, What a Kaleidoscope - Željka Čorak Krhotine (»Fragments«), The Bridge 3, str. 74-75.
Safranek 1998:1. Šafranek, Lichen de ruines (A propos du livre de Željka Corak Débris), Most - Le pont 3-4, str. 222-227.
Škunca 1995: A Tender Book of Hard Resistance: Željka Čorak interviewed by Andriana Škunca, The Bridge 9-10, str. 131 - 132.
Tekavčič 1997: P. Tekavčič, O nekim problemima u jeziku suvremenih hrvatskih nefikčionalnih pisaca (na tek-stovima Željke Čorak), Filologija 28, str. 35-45.
Tekavčič 1998a: P. Tekavčič, ltalianismi nella prosa non narrativa croata contemporánea (sulle opere di Željka Čorak), Lingüistica 38/2, str. 149-155.
Tekavčič 1998b: P. Tekavčič, Tvorba riječi u jednom zanimljivom korpusu, ib., str. 157-166.
Tekavčič 1998c: P. Tekavčič, Plurilinguismo nelle opere di una eminente personalità della cultura croata contemporánea (Željka Čorak), Incontri linguistici 21, str. 173-180.
Tekavčič 1998d: P. Tekavčič, O jednoj posebnoj vrsti zavisnih rečenica, na jednom zanimljivom korpusu, Suvre-mena Iingvistika 45-46, str. 65-70.
Tekavčič 1999: P. Tekavčič, Latinizmi u djelima Željke Čorak, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslov-lje 25, str. 345-357.
Ključne riječi: Hrvatsko biče, semantika, metafora, personifikacija, afektivnost.
Parole chiave: Croato biče, semantica, metafora, personificazione, affettività.
Key words: Croatian biče, semantics, metaphor, personification, affectivity.
Povzetek
SEMANTIKA SAMOSTALNIKA BIČE V PROZI ŽELJKE ČORAK Prispevek obravnava pomene hrvaške besede biče 'bitje' v proznih besedilih znane sodobne hrvaške umetnostne zgodovinarke in pisateljice. Beseda 'bitje' je konotirana vedno pozitivno in sicer v štirih osnovnih semantičnih kategorijah: osebe, živali, materialni svet, abstraktni pojmi, ima pa tudi različne figurativne pomene, v metaforah, personifikacijah in seveda jasno afektivno komponento.
340