SKULPTURA PARLEROVOG KRUGA U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI A n d e l a H o r v a t, Z a g r e b Preradikalno restaurirana zagrebačka katedrala več decenijim a raz- m jerno malo privlači istraživače povijesti umjetnosti. Nakon restaura­ cije, koja je izvršena posljednjili decenija XIX. stolječa (1880.-—1902. g.), malo je bilo u stručnoj literaturi napisano pozitivnog o torn spomeniku, koji bez sumnje pretstavlja najznačajniju srednjovjekovnu sakralnu arhitekturu sjeverne Hrvatske. O torn objektu, koji se ranije ubrajao m edu najvidenije gotičke spomenike na velikoj površini Austro-Ugarske m onarhije, govorilo se m edu poznavaocim a um jetnosti nakon restauracije ponajviše s omalovažavanjem. Žaljenje za onim skladnim ispreplitanjem vjekova, koje su u zagrebačkoj katedrali ostvarile generacije i generacije, za patinom starih zidina, koju osobito zapažaju stari ji pisci, ucijepilo se u ljubitelje um jetnosti tako snažno, da se nakon toga, što u našoj sredini stoji purificirani spomenik s izm ijenjenim oblikom pročelja i zvonika, ne skreče na nj potrebita objektivna pažnja, koju uza sve to što se s njim desilo ipak zaslužuje. Stav, kojeg je zauzeo prem a tom spomeniku naš istraživač i čuvar starina G juro Szabo uglavnom još i danas im a vidnu ulogu. O n je napisao: »Konservirana stara katedrala privlačila bi i danas brezbroj ljudi iz sviju strana svijeta, ovako restaurirana odbija svakog kulturnog čovjeka, pa mami samo podsm jeh samilosti.« Prošlo je četvrt stolječa otkada su napisane te riječi. To su riječi one generacije, koja je vodila žilavu borbu s predstavnicim a »čistoga stila«. S prvim dijelom Szabove rečenice i danas se potpunom a možemo složiti, a drugi je dio njegove rečenice današnjoj generaciji, koja ima distancu prem a zbivanjim a onog vremena doduše razum ljiv kao ogorčeni protest, ali po mojem m išljenju isto tako preradikalan, kao što je i sama Bolleova restauracija. Prostor naim e te gradevine djeluje i danas snažno, a u sklopu katedrale očuvale su se i vrijedne um jetnine (oltari, propo- vijedaoniea, slike, kipovi, klupe, nadgrobni spomenici), te — kao sastavni dio arhitekture — dragocjene zidne slikarije u sakristiji iz druge polo­ vice X III. stolječa, dok če pažljivije oko zapaziti tu i tamo osobito za- nim ljive pojedine arhitektonsko-plastičke detalje. No s njim a treba nakon sprovedene restauracije biti na oprezu. Neke je Bolle uklonio i nadomje- stio proizvoljnim oblicima (kao u svetištu), od nekih je dao ugraditi vjernu kopiju, a original odbacio (kao u pobočnim kapelam a), neke je uklonio bez nadoknade (pod pjevalištem ), a jedan je dio originalne gotičke arhitektonsko-plastičke skulpture zagrebačke katedrale ostao pošteden. Ne ulazeči u daljnju analizu Bolleovog zahvata, ovdje cu se ograni- čiti na promatranju arliitektonsko-plastičke dekoracije prozora sjeverne lade katedrale, koja se utisnula u zakutke dubokili profilacija izvan- redno visokih prozora ovog dvoranskog prostora, a čini zanimljivu i za- okruženu cjelinu. Sa sjeverne strane katedrala je osvijetljena svijetlom. koje dolazi kroz četiri visoka, uska, dvodjelna prozora. U donjem dijelu prozora (znatno niže od polovice) drugačija je profilacija njihovih okvira od gornjeg veceg dijela, i izvana i iznutra. Na mjestu, gdje se mijenja profilacija tih prozora s prostranim nžljebinama u obliku vertikalnih dubokili niša, smješteni su — kao cezure, koje prekidaju vertikalne, iz- dužene linije, — • profilirani korniži, koji se lome pod tupim kutem. Podno njih u užljebinama u obliku niša smještene su figure o kojima če biti riječ. One dakle zapravo imadu u neku ruku ulogu konzola, što je pri- mjenjeno na originalan način. Od istoka prema zapadu to jest od pobočne kapele sv. Ladislava prema pjevalištu nižu se arliitektonsko-plastičke figure ovim redom: V an j š t i n a Prozor Unutrašnjost G lava m onstrum a (»Majmun«) a sl. 141 . . . , L i s t b sl. 142 Zmaj c—d I. 1 D avlova glava s| 2 List 3 P a s j a g l a v a 4 M aska sl' 134 L i s n a t a g l a v a l a v a a s l . 143 b List b G lava fantastične sl. 144 životinje (»Slon«) c L i š č e d 11. 1—2 M uška glava sl. 135 3—4 P a s s otvorenom gubicom sl. 136 sl. 145 L a v a —b sl. 146 G r i f c—d III. 1—2 Lišče sl. 137 5—4 Pas sa zatvorenom gubicom sl. 138 sl. 14? Zmaj a —b sl. 148 G l a v a lavice c G lava m onstrum a s kljunom d I V . 1—2 Lišče sl. 139 3 List 4 M aska sa čeonim s* - listom 1/1 Daolooa glava (sl. 133) ima jake nadočne rubove valovite linije, koji prelaze u rogove. Celo je obrašteno mekini pramenovima kose, koje sc račvaju u obliku pahnete. Oči oporog i upiljenog pogleda naglašene su obrubima. Iz pravilnog nosa brazdaju se u luku duboke brazgotine oko tankih, čangrizavih ustiju. Umjesto ušiju glava ima raširena šišmišova krila. Sl. 133. Zagreb, katedrala, davolova glava, list 1/2 List (sl. 133) obracten plastično, s označenim žilam a dodiruje soto- nino uho, koje je s ove strane smežurano. 1/3 Pasja gluoa (sl. 134) s poklopljenim kratkim ušima, s ispupčanim k l užnim očima, na kojim a su jam ičasto označene pupile, široke njuške i otvorene gubice, iz koje vire zubi, m odelirana je zbijeno u zaobljenim oblicima bez naglašavanja pojedinosti. 1/4 Maska (sl. 134) antropom orfnoga značaja, široka lica, tupasta nosa, s kosim, obrubijenim očima, niška čela, sa srcoliko naglašenim liad- očnim rubom, s gore začešljanim grupnim pram enovim a kose im a jake brazde na licu povrh groteskno razvučene labrnje. Umjesto ušesa glava im a šišmišova krila. Uz plastično naglašene p artije zapaža se i mekoča u izvedbi kose. I I /l —2 Muska glava (sl. 135) čovjeka sedam desetih godina m arkant­ nih, individualnih črta lica. Fino rezane linije nosa pravilne, oči s p la­ stično ispupčenim bjeloočnicam a širom otvorne, jak i nadočni rubovi načvorani na goloj, čelavoj oblini čela gotovo nervozno. Bujni i široki brkovi stapaju se s kratkoin bradom , otvorena usta s vidljivim zubim a kao da govore. Kose u finim, širokim , kao svilenim pram enovim a, izm edu kojih proviruju uha, nesim etrično su rastresene. Uzvijorenom kosom, koju kao da propuhuje vjetar ova glava s bogatom modelacijom lica is- pu n ja oba polja u užljebinam a prozora. II/3—4 Pas izduljene, poluotvorene gubice (sl. 136), kojom se livata podvijene noge, opružio se u obratnom snijeru od glave prednjim no­ gama, kojim a se livata vanjskog okvira prozora. Svilenastim prameno- vima dlaka um ekšani su obrisi životinje osobito na dijelovim a glave, kao i na stražnjem dijelu tijela. Ulio, usmjereno horizontalno oblikovano je realno. Oko širom otvoreno. Izduljena figura popunja obe užljebine prozora. I1I/1—2 Lisce (sl. 137) na grančici, plastično, s urezanim plojkam a, s označenim žilam a, s plodovima, ispunja obe užljebine do prozora. III/3 —4 Pas (sl. 138) s izrazitom i karakterističnom glavom zvijeri škilji pritvorenim okom prem a snažnoj izduženoj gubici (koja je u pro­ filu oblikovana klinasto, što potsječa na svinjsku njušku). Na tjem enu kratki, meki pram enovi dlaka. Veliko uho naglašava liorizontalnost kompozicije ove životinje, koja se prednjim nabreklim šapam a proteg- nula da hvata u n u tarn ji rub prozora. Stav glave, koja je usm jerena prem a plam teči uzviorenim mekim pram enovim a dlaka stražnjeg dijela tijela, koji i izražajem predočuje kunjajuči odmor, u suprotnosti je s akcijom nogu, koje vrše ulogu podupiranja. Mirno oblikovane plohe bez naglašenih detalja izm ijenjuju se s bujno izvajanim a kao i kod figure II/3—4. Izduženom kompozicijom plastika popunjuje obe užljebine pro­ zora. IV/1—2 Lišče (sl. 139) plastično i prirodno oblikovano, s duboko ure­ zanim plojkam a kao u loze, s tu i tamo označenim žilama, s plodovima, popunjuje obe užljebine prozora. Sl. 135. Zagreb, katedrala, m uška glava 1V/3 List (sl. 140) plastično izvajan, s nem irnim obodom hrastove plojke, te s žilam a i plodovima, popunjuje vanjsku užljebinu prozora. IV/4 Maska (sl. 140) antropom orfnog značaja, s duboko usadenim očima, koje upiljenim teškim pogledom gledaju ispod bnjno i potpnno obraslog čela. Iz korjena nosa raste uspravni list, a pram enovi se kose odvajaju valovito u oba suprotna sm jera, a savršavaju kovrčasto, kao i jaki brkovi, koji rastu iz jakog, izbrazdanog, povijenog nosa. Iz gro­ teskno razvučenili ustiju povrh zakržljale brade, koja su oblikovana kao otvor vreče vire u sredini znbi tako, da po strani nastaju dvije Škulje, koje potsjecaju na karikiranu, izduženu svinjsku njušku. Plastika maske tako je isprekidana bujnim , slikovitim oblikovanjem, da jedvii im a m ir­ nih ploha. I/a Glaoa monstruma (sl. 141) širokog i plošnog lica. Kružne m aj- munske oči duboko su usadene pod plošniin čelom iz kojeg rastu škrti pram enovi dlaka. Velika ušesa, koja rastu iz nadočnih rubova prem a dolje, uzdižu se svojim rastom kao rogovi. Niže prčastog nosiča otvara se povrh m ajm unske gubice ravnih linija plosnata njuška s dvije duboke Škulje, obrabljene plastično naglašenim rubom. I/b List (sl. 141) plastičan, duboko izbrazdan, s označenim žilama, valovite je površine s dubokim sjenama. I/c—d Z maj (sl. 142) plošne glave, s duboko usadenim kružnim očima pod nabreklim čelom valovite linije. Iz niskog čela okomito rastu rijetki pram enovi kose. Ljudski oblikovani plosnati nos ima negroidne forme. Č etverouglata, iscerena usta otvorena su s vidljivim zubim a u obim vilicama. Iz zalisaka se kovitlaju grive, koje svršavaju kovrčama. F an ta­ stična se životinja odupire o zid s obe strane prozora nogama s pandžam a, odnosno rašireniin šišmišovim krilom i ispunja obe užljebine prozora. Il/a Glava monsiruma (sl. 143) s kružnim očima i njuškom te lavljom gubicom, koja je ponešto k arik iran a uglatim forniama, s vidljivim zu- bima. Iz bikova životinje raste vegetabilni m otiv u obliku bršljanovog lišča, ukrašen bobicama, koji se stapa s uzviorenim kovrčam a dlaka. Il/b List (sl. 143), izvanredno plastičan, naboran, s označenim žilama. 11/c Glava monsiruma (sl. 144) glatkog, nabuhlog i oblo oblikovanog čela, s otvorenim očima ispod zavjesastih čeonih rubova, koji prelaze n zaliske, no motiv ušesa nije razvijen. O blik kalote i navorana njuška evociraju lik slona. Niže njuške s dva otvora rastu kovrčavi l)rkovi. 11/d Lišče (sl. 144) na oštecenoj konzoli. I ll/a —b Lav (sl. 145) s razbarušenom grivom, koje se m ekani pra- menovi pri vrhu kovrčaju, opletena tijela vlastitim , kitnjastim repom, klesan u skvrčenom stavu u času, kad je razjapio gubicu na plijen, koji je prikazan butoni jednog dvopapkara. Plastično i podatno oblikovani lik životinje ispunja obe užljebine prozora. III/c—d Grif (sl. 146) s orlovskom glavom, otvorenim (oštečenim) kljunom, u kojem je vidljiv jezičac, s malim ušesim a na glavi, snažnim vratom podupire nnutrašnji zid prozorskog okvira, a vanjsku stranu stražnjim dijelom tijela i nogama, od kojili je jedna s ptičjim , a druga s prstim a i pandžam a zvijeri. P rednja p tičja (oštečena) noga raste iz Sl. 137. Zagreb, katedrala, lišee jakog i stiliziranog krila, koje je naglašeno horizontalnim linijam a, a tek djelom ično detaljnije razracteno perje potsjeea na ljuske češera. G lava je okrenuta gotovo en face. F igura ispunja obe užljebine prozora. IV /a—b Zmaj (sl. 147) s glavom antropom orfnog značaja, srodan zm aju s negroidnim nosom (sl. 142). Plošna glava s kružno oblikovanim, zabezeknutim očima, pod obraštenim niškim čelom. Iz korjena pravil- nog, tubastog nosa rastu pram enovi kose, koji sa strane svršavaju viju­ gavim kovrčam a, kao i griva, koja raste iz zalisaka i uglova otvorenih ustiju, s vidljivim , iscerenim zubim a. Težina trbulia pada u luku izmedu kratkili nogu sa šapam a, kojim se s obe strane odupire o zid. Stražnji dio tijela lepezasto je pokriven sklopljenim šišmišovim krilom . Figura ispunja obe užljebine prozora. IV/c Glava laoice (ili laviča) (sl. 148) oblim form am a p rikazana re­ alno, s načulenim ušim a, otvorenim pogledom. U rasteguntoj gubici vidiji vi zubi. Uz glavu čuperci grive. Ispod brade vidljive šape sa sta- vom. koji je svojstven rodu m ačaka u stavu odmora. IV/d Glaoa monstruma (sl. 148) s duboko usadenim očima, koje su oble kao puceta. Iz korjena kljuna okomito rastu pram enovi, koji se sa strane kovrčaju. Poklopljena uška uokviruje lice nakaze, na kojem su s obe strane povijenog kljuna otvorene rupe povrh labrnje razvučenog oblika kao i dišne rupice. Uz ta četiri prozora nalazimo, dakle, sedam vegetabilnili ukrasa, devet monstrum a, odnosno fantastičnih životinja, pet realnih životinja i jednu m arkantnu ljudsku glavu, koja vjerojatno pretstavlja majstora. S kulpture u zaobljeno izrezanim udubinam a klesane su od prlikog vap- nenca. Negdje s jedne strane prozora dolaze po dvije figure, a negdje opet tek jedna, koja ispunja podjednakom visinom, ali izduljenom hori- zontalnom kompozicijom obe užljebine prozorskih profilacija. Ove po- sljednje im adu otprilike 40 X 25 cm. Prem a torne ljudska glava nešto je veča od prirodne veličine. Ovu arhitektonsko-plastičku dekoraciju zagrebačke katedrale ne spom inju ni izvori ni literatu ra.1 O značena je tek na arhitektonsko) snimci arh. J. L ipperta, koju je on načinio za »C entralnu komisiju« u Beču 1858. g.2 Sakrivena po m račnim , teško pristupačnim zakutcim a na višini od kojih 12 m djeluje sitno. Nema sum nje da ovakav svijet, koji je prikazan u deskripciji p rip ad a i izborom motiva i obradbom gotičkoj um jetnosti. Kojim kulturnim dodirim a i kada su mogle nastati ove skulpture? Kad izvori o njim a šute, potrebno je saslušati govor ikonog rafije i stila. Opče je poznata stvar u stručnoj literaturi, da je najmnogobroj- nija galerija s likovim a fantastičnih monstrum a, realnih životinja i por­ treta suvremenih ljudi ostvarena u n u tar praške »Bauliiitte« Petra Par- lera na praškoj katedrali i na tornju mosta K arla IV.3 D a li u glasovitim Sl. 139. Zagreb, katedrala, lišee praškim plastikam a moženio nači srodnosti sa skulpturam a zagrebačke katedrale? Izbor motiva bez sumnjc je takav kakav iradira Prag, u kojem se izgradio takav svijet, koji je prem a K. M. Swobodi karakterističan za Parlerovu radionicu.4 A stilske osobine? Več kod deskripcije zagrebačkih figura moglo se zapaziti, da ima skulptura, kojim a je plastična forma glatko oblikovana bez detalja (1/3, sl. 134, N/c, sl. 144. IV/c, sl. 148). da ih ima, kojim a je plastična masa kao natopljena dubokim sjenam a (1/1, sl. 133, IV/4. sl. 140. l/a, sl. 141, IV/d, sl. 148), te da ima realistično klesanih skulptura, na kojim a se nagovje- šta t. z. ineki stil (TI/1—2, sl. 135. IT/3—4, sl. 136, 1II/3—4. sl. 138, I ll/a —b. sl. 145). Sve ovc osobine stila moženio nači i na arhitektonsko-plastičnoj de­ koraciji Parlerovog k ruga u Pragu. Zgusnutost forme, glatku oblinn mase bez naglašavanja detalja, kakove zapažam o na zagrebačkoj »Pasjoj glavi« (sl. 134). ili »Slonu« (sl. 144), ili pak na glavi »Lavice« (sl. 148) za­ pažamo i na psu na tum bi Petrarkinog p rijatelja Vlašim a-Očka, ili na plastičnim oblinam a glava Karla IV. i Vaclava IV. na Karlovom mostu." Plastično m odelirane skulpture sa slikovitim učinkom dubokih sjena vidimo na glavi »Davla« (sl. 133), na lišcu (sl. 133,137,139, 140,141,143, 144). na »Maskeronu« (slika 140). na »Grifu« (slika (46) i glavama monstruma (sl. 141. 142, 143, 147, 148).° D ekorativno obilje kao predznak da nadolazi meki stil prim jecuje se djelomično u pram enovim a kose »Davla« (sl. 133), »Maske« 1/4 (sl. 134) i »Maske« s čeonim listom (sl. 140). kod obih »Zmajeva« (sl. 142, 147), te na glavi »Monstruma s kljunom« (sl. 148). Realistične pak figure: »Muška glava« (sl. 135), izduženi ..»Psi« (sl. 136, 138) i lik »Lava« (sl. 145) prim jeri su stila, kojeg karakterizira, bujna, meka obrada s igrom sjena na površini, na kojeg unu tar Parlerove radionice nailazim o osobito na Karlovom mostu.7 Ikonografski izbor motiva takoder se podudara s onim repertoirom , koji je ostvaren unu tar Parlerove radionice. Zastupan je vegetabilni motiv, ali i ovdje ■ — kao i u Pragu — u m anjoj m jeri8 nego inače, p ri­ kazan je fantastični životinjski svijet s četiri fantastične životiuje, ko- jim a je teško odrediti ime, pa ga dobivaju tek zbog lakšeg snalaženja pri opisivanju, tu vidimo dva zm aja, heraldičku životinju grifa, d vije maske, zatim realne životinje, od kojili je pas prikazan tri puta, lavovi tri puta, zastupan je davao, te konačno i čovjek, koji d j el n je živo i neposredno kao portret. Izbor m otiva, koje zapažam o na zagrebačkim skulpturam a poklapa se čak i u detaljim a s onima u Pragu. O ni su doduše gdjekada drugačije primi jenjcni, 110 to je samo dokaz, da se uzori ne prenašaju u c i j e 1 os t i. nego da se razrad u ju uvijek s novom invencijom. Evo nekoliko prim jera: rast kose kao u plam enim stručkovim a iz niskog čela (sl. 133. 134, 141. 145)," pram enovi vlasi ili griva koji svršavaju sitnim kovrčam a (sl. 140. 142, 143, 147),1 0 obradba p erja na kreljutim a, koje su naglašene gotovo ornam entalno snažnim paralelnim linijam a (sl. 146),1 1 list, koji raste iz korjena nosa (sl. 140),1 2 jaki nadočni rubovi (sl. 133, 134),,:! lica s dubokim brazgotinam a (sl. 133. 154, 141),1 4 motiv ušesa u obliku šišmišovili krila, koji osim kod vraga ovdjc nalazimo i na glavi jedne maske (sl. 133. 134). jako naznačeni rubovi oko očiju (sl. 133, 134, 140),1 “ oči 11 obliku oblili puceta (sl. 148).1 7 groteskne labrnje (sl. 134. 140. 14l).,s razjapljene gubice s vidljivim zubima (sl. 142, 143. 14?).1 ! > koji se motiv kod »Muske glave« Sl. 141. Zagreb, katedrala, m aska, list p retv ara u živost govora otvorenih ustiju (sl. 135). krilati zmajevi iscere- nili zubi s šišmišovim krilim a (sl. 142, 147),2 0 i. — da ne liabrajam dalje - hvatanje pandžania za profilirani obod (sl. 156, 138, 142, 147).2 1 Sve ovo govori za bliski dodir s Parlerovom radionicom u Pragu. D a li je posrednim ili neposrednim putem došlo do ostvarenja ove značajne arhitektonsko-plastičke gotičke dekoracije, u zagrebačkoj kate­ drali? Nehomogenost stila nalazimo i u sam oj praškoj grupi, koju je vodio P etar Parier, što zapažaju svi autori, koji su pisali o tom radu. No uza sve ikonografske i stilske srodnosti postoje i razlike m edu praškim i zagrebačkim skulpturam a o kojim a je riječ. U zagrebačkim figuram a u vecoj m jeri možeino zapaziti realizam , koji se bliži naturalizm u, zatim nagovještaj mekoga stila, a niz likova prelazi u akciju. Tako n. pr. pas razjapljenom gubicom češe nogu, ili se p ak proteze da podupre rub prozora (sl. 136,138), lepršavi zmajevi i snažni gr i f takoder snagom svog tijela podupiru zidove (sl. 142, 146, 147).2 2 Moglo bi se reči da dvije figure u Zagrebu svojom zaokruženoin živosti čak otskaču od onoga što je ostva- reno u praškoj katedrali, a to su »Lav« (sl. 145) i »Muška glava« (sl. 135). Lav je češča pojava u praškom Parlerovom krugu, ali prikazan na takav način, — u času kad je razjapio ralje na plijen —, s toliko zna- čajka osebujnosti prirode ove životinje jedva da čemo nači u djelima m ajstora u praškoj katedrali. Radio ga je m ajstor bliz naturalističkom prikazivanju. Gotovo bisino mogli reči da ovoj plastici nije potrebna arhitektura. Zar moramo sm atrati da nema veze s ostalim figuram a ove grupe? U istoj m jeri nalazimo plastični i meki način — samo s m anje uvjerljivosti n stavn — i kod opruženili »Pasa«, koji opet svilorunim pram enovim a i realističkom obradom glava im adu srodiiost s »Muškom glavom«. Sve ove skulpture, koje očito nastaju istovremeno s ostalima nastale su pod rukom m ajstora kojem je bliži nadolazeci meki stil.2 3 Da li je to u Zagrebu nastalo posredovanjem koje druge radionice koja je pod utjecajem Parlerove? U posljednje vrijem e prim jeceno je iradiranje Parlerovog kruga u B udim pešti i u okolici Ptuja. L. Gerevich je nedavno podrobnom analizom utvrdio da su arhitektonsko-plastičke glave iz M arijine crkve i iz palače u budim skome burgu tako srodne s praškim a, da sm atra nedvojbenom činjenicom direktnu vezu. On drži da je nakon dovršenog posla u Pragu iz Parlerove radionice došao m ajstor. ili što je vjerojatnije u p ra tn ji svojih drugova, na rad u Budim.2 4 Prem a Gereviclm to se zbilo iza 12. ju n a 1385. g., nakon što je dovršen kor k a­ tedrale u Pragu.2 5 Iako stilski srodan, taj m aterijal im a m anje veze sa zagrebačkim skulpturam a od praških. Kod tih glava nakaza, m aski i bacača vode zapažam o deform iranje i pretjerivanje izraza jače nagla- šeno, nego što je to kod zagrebačkih figura.2 “ Sudeči prem a ovom inate- rijalu, kojeg donosi Gerevich, zagrebačke skulpture nisu ostvarene po­ sredovanjem Budima, jer su neke m edu njim a u Zagrebu u smislu stilskog razvoja naprednije. Nedavno je pak E. Cevc upozorio na zanim ljivu pojavu utjecaja Parlerovog kruga u Štajerskoj, u ptujskom e k raju .2 7 Tom je prilikom uočio, da taj ut jecaj seže i do Zagreba, te usput spomenuo i ovu skupinu, koju ovdje obradujem upravo na temelju pobude njegove radnje. Jedro, slikovito-plastično oblikovane maske u H ajdini i Ptuju, koje obraduje Sl. 143. Zagreb, katedrala, glava monstruma, list Cevc, stilski su i po ikonografskome izboru bliže praškim , nego zagre- bačkim plastikam a; radi se o m askam a kod kojih se više polaže važnost na sugestivno djelovanje, nego na estetski dojam. Zbog pretežne sklonosti k arikiranju, kod njih ne dolazi do izražaja u tolikoj mjeri onaj smjer. koji stvarna biča želi prikazati što prirodnije, za čim je išao jnajstor »Pasje glave«, »Muške glave«, »Pasa«, »Lava« i »Lavičine glave« u Zagrebu. A takova pretežna sklonost karik iran ju očita je i na konzolama s fantastičnim nakazam a, koje su u vezi s praškim djelim a nastale u Beču (katedrala sv. Stjepana i M aria am Gestade).2 7 3 I Budim i ptujska skupina i Beč pokazuju nam, na kako različite načine struje pobude iz visoko kvalitetne Parlerove radionice, s uvijek novim invencijam a. Zato usprkos razlika, koje su uočene medu arliitek- tonsko-plastičkim djelima zagrebačke i praške katedrale ipak sm atram , da je jedan od vodečih m ajstora s pratnjom morao doci iz Parlerove radionice u Zagreb, ali tek nakon radova na tornju Karlovog mosta. Na tom su naim e objektu nastala djela, koja se bliže naturalizm u, što ne potjece iz djela samoga P arlera,2 8 nego iz djela, koja nadalje nastaju u n u tar internacionaliziranog njegovog kruga. Mogučnosti za razvoj u tom sm jeru nosi u sebi plastika sv. Sigism unda,2 0 no i lava podno nje­ govih nogu, što je prem a Stixu nastalo u prvoj polovini posljednjeg decenija XIV. stolječa. Plastično m odelirano tijelo lava na Karlovom mostu, kao i meko rastresene grive dopuštaju mogučnost da zagrebački »Lav«, kao i njem u stilski srodne figure, vuku lozu od plastike s praškoga mosta, koje tum ače daljnji razvoj rada Parlerove radionice. U pravo na ovim djeliina javlja se novi momenat u nutar ove grupe, a to je prem a Stixu dram atsko psihologiziranje.3 0 A taj momenat zapažam o osobito na »Muškoj glavi«. N ju bismo mogli povezati s ranijim djelim a Parlerove radionice više po pojedinim detaljim a, n. pr. kao od vjetra nošene kose,3 1 nego po izražaju lica. Isklesana podatno, kao da pod ovoin puti kola krv, SI. 145. Zagreb, katedrala, lav glava je prikazana n trenutku kad progovara. O na po svoj prilici p ri­ kazuje svojim individualnim , m arkantnim črtam a lica samog m ajstora.3 2 Nije li upravo ta glava iskusnog i neosporno u smislu likovnog razvoja naprednog m ajstora domet, koji se mogao postici unu tar razvoja Par- lerove škole s istovremenom pojavom Clausa Slutera, koji na Zapadu dolazi na prijelazu iz XIY. u XV. stolječe do srodnih realizacija? Zbog visoke kvalitete um jetnina u zagrebačkoj katedrali vrlo je vje- rojatno, da su direktni sudionici Parlerove radionice znanje svoje »Bau­ hütte« prenijeli u Zagreb, gdje je m ajstor dinam ičnih figura ostvario na najsuvrem eniji način one mogučnosti, koje je ova grupa nosila u sebi. A to se moglo desiti na prijelazu iz XIV. u XV. st. O blikovanje tog vre­ mena očituje se na zagrebačkim skulpturam a i u nesimetričnom kom po­ niranju široko zasnovane mase s naglašenom horizontalnosti, koja se javlja upravo oko g. 1400. kao protuteža jako naglašenoj vertikali.3 3 D a li ima historijskih preduvjeta za neposredni kontakt izm edu Za­ greba i Praga u to vrijeme? Ono što je Gerevich zapazio za Ugarsku, vrijedi koncem XIV. st. i za H rvatsku, koju u to vrijem e veže ista k ra­ ljeva ličnost: za k ralja Sigism unda jačaju veze s Češkom.3 4 Gerevich pripisuje ličnoj ulozi kralja, da su praški m ajstori došli u Budim, koji je za Sigism unda imao postati P rag na D unavu. E. Cevc p ak s vjero- jatnošču upozorava na mogučnost posredovanja Ptujskih, te Celjskih grofova, ali je više sklon \izeti da se odraz Parlerove um jetnosti u ptuj- skome kraju ima uzeti kao opči pritok češkog um jetničkog sm jera.3 5 Pisani izvori ne daju za sada objašnjenje na koji način se 11 Zagrebu našao tako čisti govor Parlerove radionice, ali u ovom slučaju može po­ moči heraldika. N a šest vitkih stupova u ladam a ovog dvoranskog pro­ stora nalazili su se prije Bolleove restauracije grbovi s unu tra nazub- ljenim obodom, te s krunjenim lavom, koji se opetuju i na kontraforim a sjeverne lade, ali s lavom u obrnutom smjeru, gdje stoje i danas. To su grbovi zagrebačkog biskupa E berharda, koji je u dva navrata sjedio na zagrebačkoj biskupskoj stolici: 1397—1406, te 1410.—1419. g.3 S Ovi grbovi dokazuju, da se u njegovo doba nastavlja uz svetište biskupa Timoteja (1264—1287) izgradnja lad a dvoranskog tipa, te da su istovremeno n a­ stale i skulpture o kojim a je riječ. Biskup E berhard nije bio samo ne- pokolebivo vjeran pristaša k ralja Sigismunda, nego ga je kao »supremus cancelarius Aulae regiae« za čestili izbivanja zastupao u zemlji.3 7 E ber­ hard je^dakle podrškom Sigism unda Luksenburškog bio jedna od naj- uglednijih ličnosti svog vrem ena ti H rvatskoj. Vrlo je dakle vjerojatno, da je putein rili najvišili ličnosti došlo do kulturnih dodira izm edu Za­ greba i Praga, što u zagrebačkoj katedrali ne dokazuju samo opisane skulpture, nego i njihov sm eštaj. kao i oblik kapitela, na visokim stupo- vim a u ladi, kakove nalazim o i u Pragu.3 8 Sm ještaj je pak ove arhitek­ tonsko plastičke dekoracije osebujan. Ove plastike djeluju u n utarduboke profilacije visokih prozorskih linija pod lomljenim kornižom kao ce­ zure.3 9 Rijetko i neuobičajeno sm ještanje figura na m jestu gdje se mi- Sl. 147. Zagreb, katedrala, zmaj jenja oblik profilacije možemo nači, iako nešto drugačije situirano, i na koru praške katedrale.4 0 Gotičke skulpture unutar prozora u sjevernoj ladi zagrebačke kate­ drale nemaju direktne veze svojim ikonografskim izborom s duhovnim životom crkve. One su izraz smisla za ovozemske stvari, koji u vrijeme kad su ostvarene sve to više jača. Virtuozno klesane i pomno obradene s istim poštenjem, kao i djela, koja su pristupačnija oku proinatrača, imadu ulogu konzola i dekoracije, te u tom vidu osobito glava, koja najvjerojatnije pretstavlja samosvjesnog majstora upravo začuduje svo­ jim naprednim shvacanjem plastike, koja djeluje kao preteča sjeverno- renesansnih portreta XV. stolječa. Do nedavna iradiranje Parlerove radioniee nije bilo registrirano u jugoistočnome smjeru. L posljednje su vrijeme istraživanja potvrdila, da je neposredna snaga nadnacionalne umjetnosti ovog utjecajnog kruga ostavila trag u ptujskome kraju i u Budimu. U Zagrebu pak. na točki, koja u umjetničkoj geografiji za sada pretstavlja najjužniju granica po­ jave tog strujanja u ovom dijelu Evrope, odrazi su rada ove znamenite umjetničke skupine ostvareni u tada najsuvremenijem duhu. B I L J E Š K E 1 K u k u l j e v i č I . . P r v o s t o l n a c r k v a z a g r e b a č k a , Z a g r e b 1856. — W e is s K , . D e r D o m z u A g r a m . W i e n I860 (i I V . g o d i š t e M i t t h . d . C . C . ) . — P r o g r a m d e s A r c h i t e k t e n u . D o m b a u m e i s t e r s H . B o l l e ü b e r d e n w e i t e r e n A u s b a u d e r A g r a - m e r M e t r o p o l i t a n D o m k i r c l i e , A g r a m 1884. — P r o g r a m H e r m a n a B o l l e a . g r a d i ­ t e l j a p r v o s t o l n e c r k v e z a g r e b a č k e , K a t o l i č k i l i s t 1884—1887. — T k a l č i č I . K r s t . , P r v o s t o l n a c r k v a z a g r e b a č k a n e k o č i s a d a , Z a g r e b 1885. — T k a l č i č I . K r s t . , S p o m e n i c i g r a d a Z a g r e b a , s v . I . i I I . , Z a g r e b 1889, 1894. — S z a b o G j . , P r i l o ž i z a g r a d e v n u p o v i j e s t z a g r e b a č k e k a t e d r a l e , N a r o d n a S t a r i n a . Z a g r e b 1929., s v . 19. — F r a n i č I . . S t a r a k a t e d r a l a u Z a g r e b u , Z a g r e b g o d . I I . I I I . Z a g r e b 1934.— 35. — H o r v a t d r . U.. P r v o s t o l n a c r k v a u Z a g r e b u . Z a g r e b 1941. — K a r a m a n d r . L j . . O u m j e t n o s t i s r e d n j e g v i j e k a u H r v a t s k o j i S l a v o n i j i , H i s t o r i j s k i z b o r n i k , Z a g r e b , g . I . 1948. i k n j . I I I . 1950. K u k u l j e v i č , o.e.. p. 16 zapaža tek dugačke i šiljaste prozore. koji su >krasno izdjelani, te nakitim urešeni i popunjeni*. Bil ježi ono, što bijaše pri- stupačnije, te spom inje kapitele u atriju s »cvietjem, listjem , ljudskim i glavami i zvierskim i glavam i i t. d.«, što više ne postoji in situ, a zapazio je (o.e., p. 18)) i kapitele stupova uz niše u svetištu »od kojih glavice nakitjene su listjem, granjem , zvierskim i i ljudskim i glavami«. Sačuvane su u svetištu dvije oblo izvajane glave na stupovlju, koje u ovom razm atranju ne uzim ljem u obzir, kao ni u krasnu glavu na zapadnom pročelju sakristije. — W e is s se pak (o.e., p. 24) osvrče na m aske pod pjevalištem . koje usporeduje s onima u župnoj crkvi u Leutschau (sj.-zap. od K o š i č a ) . — Bilo bi vrijedno da se kritički obrade arhitek- tonsko-plastički detalji zagrebačke katedrale, koii su nakon restauraciie razasuti po različitim ustanovam a u Zagrebu (Gradski, Povijcsni i Diecezanski muzej). 2 W e iss , o . e . , t a b l a A . 3 O bilnu literaturi! donosi o toni pitanju S t i x A . , Die m onum entale Plastik der P rager D om bauluitte um die W ende des X I V . und X V . Jahrhunderts, K unst­ geschichtliches Jahrbuch Z. K.. Bd. I I . . Wien 1908. p. 69—132. i P in d e r dr. W., Die deutsche Plastik, I. Teil, W ildpark-Potsdam 1924, p.119—129, O p i t z J., So- charstvi v Cechach za doby Lucem burku. dil prvni, P rah a 1935. 4 K a r l M . S w o b o d a . P e t e r P a r i e r d e r B a u k ü n s t l e r u . B i l d h a u e r , W i e n 1942, p.42. 5 O. e., sl. 84, 78. 79 ili »Hlava«, vidi O pitz, o. c. p. 32. 6 S w o b o d a , o.e., sl. 97, 99, 101, 106. 7 O .e., sl. 80 (sv. Sigismund, m aske i lav), 81, 106, 107, i O tto K l e t z l , Peter P arier der D om baum eister von Prag, Leipzig 1940, p. 51 (lav). 8 S w o b o d a , o.e., p .41. 9 O .e., sl. 107, 108, 111. 1 0 O .e., s l.42, 43, 85, 102. 1 1 O .e., sl. 91, 92, 93. 1 2 O. e., sl. 106. 1 3 O .e., sl. 98, 99, 111, ili O pitz, o. c. p. 33, 35. 1 4 S w o b o d a , o. c., sl. 98, 99. 1 5 O. c., sl. 99. V . O p i t z , o.e. p. 35 i tabla 27. 1 , 1 Swoboda, o.e., s l.98, 99, 100, 111. 1 7 O. c., sl. 109. 1 8 O .e., sl. 100, 106. V. Opitz, o.e.. p. 46. 'n Swoboda, o.e., sl. 107, 109. V . Opitz. o.e., tabla 87. 2 0 Swoboda, o.e., sl. 107, ili 109 (davo s Judom). 2 1 O. c., sl. 95 ili 109. 2 2 U smislu različitih aktivnosti figura vidi Swoboda, o.e., sl. 86, 87, 88, 89, 96, 103, 109. 2 3 Pinder. o.e., p. 126—127. 2 4 Gerevich L., P rager Einflüsse auf die B ildhauerkunst der O fner Burg. Acta liistoriae artium , Tomus II. fasciculi 1—2, Budapest 1954, p. 54. 2 5 O. c., p. 58. 2 6 Tek »Maska« (sl. 3 kod Gerevicha), horizontalno zasnovana, s otvorenim ustim a i vidljivim zubim a, s uzviorenim brkovim a i kosom im a stilske srodnosti razvedenom horizontalnošcu s >Muškom glavom« u Zagrebu, no njezin je izraz konvencionalan. bez individualnih poteza lica. 2 7 Em ilijan Cevc, P arlerjanske maske v P tuju in okolici, P tujski zbornik 1953, p. 49—55. 2 7 :1 Vidi Tietze II.. ö . K. T. Bd. XXIII., p. 20 i Z v k a n J., D er Stephans- turm — zu den Problem en der Instandsetzung und zur Frage der Ba-ugeschichte, österreichische Zeitschrift für K unst und D enkm alpflege 1955, H eft 3, p. 112 bis 121. 2 8 S t i x , o. e., p. 97. 2 0 O tom Pinder, o. c., p. 127, Stix, o. c„ p. 101. — Swoboda, o . C ., sl. 8 0 . 81, i Kletzl, o.e., sl. lava na str. 51, te Opitz, o.e., p. 84. 5 0 Stix, o. c., p. 126. 3 1 Swoboda, o.e. sl. 102 (»Muška maska«), ili Gerevich, o.e., sl. 3. 3 2 To nije isključeno, jer je u vezi s radionicom , gdje je u P ragu i m ajstor P etar sebe samosvjesno ovjekovječio, aStix spominje, da je taj običaj bio češči u krugu iz kojeg je došao P etar P arier. (O. c., p. 83.) — O autoportretim a go- tičkih m ajstora vidi Pindler, o.e., p. 124, a o m otivu otvorenih ustiju kao »Appel an den Beschauer« vidi Pinder, o.e., p. 40. 3 3 O tom Lili G., D eutsche Plastik, Berlin 1925, p. 78—79. 3 4 Gerevich, o.e.. p. 51. 60—61. 3 5 Cevc, o. c., p. 54. 3 0 Bartol Zmajič, Grbovi zagrebačkih biskupa i nadbiskupa. Zbornik za- grebačke nadbiskupije I., Zagreb 1944, p .476; Bojničic Dr. I., Der Adel von Kroatien und Slawonien, N ürnberg 1899. p. 3: Brunšmid clr. J.. Kameni spo­ menici lirv. nar. m uzeja u Zagrebu, Vjesnik HAD, N. S. XII., Zagreb 1912, p. 164 i 165, vidi sl. 867; Szabo Gj., o.e., p. 72—73. — P rem a usmenoin zaopčenju B. Zm ajiča nem a zapreke, da se Eberhardovi grbovi s lavovim a prikazanim u oba sm jera ne bi mogli pripisivati istoj osobi. U tom se pogledu ranije opaža ko­ lebanje. Brunšmid je ranije bio eak sklon uzeti zbog slučajnog pom anjkanja pisanih izvora da se biskupu E berhardu ima pripisati m anji udio kod gradnje katedrale, nego biskupu Ivanu Albenu (1321—1433), kojega je sm atrao njegovim bratom . 37 K la ič V . , P o v j e s t H r v a t a , s v . I I . , d i o 1 ., Z a g r e b 1900, p . 296, 501, 306. 309, 324; T k a l č ič I . K r s t . , P o v j e s t n i s p o m e n i c i s l . k r . g r . Z a g r e b a , s v . I I . , 1894., g . 1405., i s p r a v a b r . 9; K la ič , o . e . , s v . II., d i o 2., p . 82; B u t u r a c dr. J . , Z a g r e b a č k i b i s k u p i i n a d b i s k u p i 1094—1944, Z b o r n i k z a g r e b . n a d b i s k . , Z a g r e b 1944. p . 58. 3 8 Usporedi slične kapitele u obliku gljiva u praškoj katedrali u; Kletzl. o . c.., p. 27. — H rvatska ima veze s Češkom i prije Sigism unda i E berharda. Tako n. pr. od 1586. g. sjedi na zagrebačkoj biskupskoj stolici biskup Ivan II. Smilo. nazvan »Boheinus«, no postanak zagrebačkili plastika o kojim a je riječ ne bismo iz stilskih razloga mogli povezivati s njim. (O njem u vidi Buturac, o.e., p. 57 i 58). 3 9 Smisao za takovo ublažavanje i prekidanje vertikala nalazim o tu i taino s različitim prim jenam a. Vidi n. pr. Glasen K. H.. Die gotische Baukunst. W ildpark-Potsdam 1950, p. 117, sl. 117 (Heiligenkreuz), ili Deutsche K unst und D enkm alpflege, 1957, 5, p. Ill, sl. 115 (Aachen, o. 1414.). 40 U s p o r e d i K le tzl, o . e . , s l . 27 ( p r o z o r i p o v r h t r i f o r i j a ) i s l . 15 ( k o n z o l a u n u t a r p r o z o r a u l i j e v o m u g l u d o l j e ) . — K o n a č n o i č u v e n a g a l e r i j a p o p r s j a l i č ­ n o s t i u p r a š k o j k a t e d r a l i s i t u i r a n a j e u p l o š n i m , z a o b l j e n i m n i š a m a k r a j p r o z o r a t r i f o r i u m a , š t o d o n e k l e p o t s j e č a n a s i t u i r a n j e z a g r e b a č k e s k u l p t u r e . V i d i Stix. o . e . , s l . 52—54 i t a b l u X a i b . J o š j e d n o m j a v l j a j u s e u H r v a t s k o j a r h i t e k t o n s k o - p l a s t i č k e g o t i č k e u k r a s n e f i g u r e , n a k o j i m a s e z a p a ž a o d j e k P a r l e r o v e r a d i o n i c e . T o s u » M a s k e « , > M u š k a g l a v a « , > D i v l j a ž e n a « , » K o z o r o g « , > J e ž « , n a v a n j s k o j s t r a n i s v e t i š t a ž u p n e c r k v e u N e d e l i š č u u M e d m u r j u . I o n e s u n e u o b i č a j e n o s i n j e š t e n e u p o t k r o v l j u , k a o i i s p o d p r o f i l a c i j e k o d p o d n o ž j a , t e n i j e i s k l j u č e n o d a j e Z a g r e b i n o g a o i n s p i r i r a t i s m j e š t a j i i k o n o g r a f s k i i z b o r o v i l i p l a s t i k a . ( U b o g a t s t v o i k o n o g r a f s k o g i z b o r a u Z a g r e b u n e m a r n o n a k o n p r o v e d e n e r e s t a u r a c i j e p o t p u n i u v i d . ) O n e s u u p r o - v i n c i j a l i z i r a n o j o b r a d b i m o g l e n a s t a t i u d r u g o j p o l o v i n i X V . s t . , p a p r e t s t a v - ljaju d o s a d p o z n a t i n a j k a s n i j i o d r a z P a r l e r o v e š k o l e . n a š t o s a m s e o s v r n u l a u k n j i ž i » S p o m e n i c i a r h i t e k t u r e i l i k o v n i h u m j e t n o s t i u M e d u m u r j u . Z a g r e b 1956. p . 68 i s l . 59. R e s u m e SKULPTUR DES PARLERKREISES AN DER KATHEDRALE IN ZAGREB A n d e r z w i s c h e n d e r 2 . H ä l f t e d e s X I I I . u n d d e m X V . J h r h . e r b a u t e n K a ­ t h e d r a l e i n Z a g r e b , d i e d a s b e d e u t e n d s t e D e n k m a l d e r G o t i k i n N o r d k r o a t i e n d a r s t e l l t , b e f i n d e t s i c h e i n e r e c h t i n t e r e s s a n t e s e h r q u a l i t ä t v o l l e a r c h i t e k t u r ­ p l a s t i s c h e D e k o r a t i o n . B e i i h r e r B e u r t e i l u n g i s t m a n n a c h d e r z w i s c h e n 1880 b i s 1902 d u r c h g e f ü h r t e n R e s t a u r a t i o n g e z w u n g e n V o r s i c h t z u ü b e n , d a a n d e m a r c h i t e k t o n i s c h - p l a s t i s c h e n D e k o r d i e s e s H a l l e n b a u e s m a n c h e s a u s g e w e c h s e l t u n d m i t p s e u d o g o t i s c h e n E r z e u g n i s s e n e r s e t z t w o r d e n i s t . D i e u r s p r ü n g l i c h e a r c h i t e k t o n i s c h - p l a s t i s c h e D e k o r a t i o n h a t s i c h a b e r t r o t z d e m a n d e n L a i b u n g e n d e r h o h e n g o t i s c h e n F e n s t e r d e s N o r d s c h i f f e s e r h a l t e n . I n t i e f e n h o c h g e z o ­ g e n e n N i s c h e n d e r u n t e r e n P a r t i e d e r L a i b u n g e n d e r v i e r F e n s t e r k a n n m a n v o n O s t e n , d a s h e i s s t v o n d e r L a d i s l a u s k a p e l l e a n f o l g e n d e F i g u r e n k o n s t a t i e r e n ; Aussenseite Fen­ ster Innenseite Kopf eines Mon- \b b 141 strums (»Affe«) a Blatt b Abb. 142 D rache c—d I. 1 T eufelskopf Abb. 133 2 Blatt 3 H undskopf Abb. 134 L öwenblattm aske a Abb. 143 Blatt b Phantastischer T ierkopf (»Ele­ phant«) c Abb. 144 Blattwerk d II. 1 —2 M ännerkopf Abb. 135 3—4 Hund mit ge­ öffnetem Rachen Abb. 136 Abb. 145 Löwe a—b Abb. 146 Greif c—d III. 1 —2 Blattw erk Abb. 137 3—4 Hund m it ge­ schlossenem Rachen Abb. 138 Abb. 147 D rache a—b Abb. 148 K opf der Löwin c Monstruöser Schnabelkopf d IV. 1 —2 Blattw erk Abb. 139 3 Blatt 4 Maske mit Stirnblatt Abb. 140 Wie aus der Tabelle ersichtlich ist befinden sich in den 25 mal 40 cm grossen Laibungsnischen dieser Fenster 7 vegetabile Motive, 9 »Monstra«, 5 reale Tiere und ein M enschenkopf. Alle sind aus K alkstein gehauen; grössere Be­ schädigungen sind nur an den Figuren II d und III c—d zu beobachten. Die W ahl der Motive sowie ihre Behandlung erinnert uns an die berühm ten Werke der P arierw erkstatt an der K athedrale und an der Brücke in Prag. Auch hier wie bei den W erken der internationalbedeutenden P arierw erkstatt in Prag können w ir verschiedene Stileigenschaften beobachten. Teilweise sind das p la­ stisch em pfundene W erke ohne viel D etails (I 3, Abb. 134, II c, Abb. 144, IV c, Abb. 148) wie z.B. der Kopf K arls IV. und Wenzels IV. au f der K arlsbrücke oder der H und Vlašim-Očkos in der K athedrale zu Prag. Bei anderen ist die plastische Masse aufgelöst durch tiefe Schatten (z. B. I 1, Abb. 133, IV 4, Abb. 140, I a, Abb. 141, IV d, Abb. 148; vergleiche sie m it den Pragerw erken unter Anm. 6). An einigen realistisch bearbeiteten Skulpturen kann man eine m ehr »weiche« Stilem pfindung beobachten (z. B. II 1—2, Abb. 135, II 3—4, Abb. 136, III 3—4, Abb. 138, III a—b, Abb. 145; vergleiche Anm. 7). Das Uber­ einstim m en der zagreber Plastik m it der prager kann m an auch an verschie­ denen D etails beobachten. Z. B.: Das W achsen der H aare Flam m enzungen ähnlich aus der niederen Stirne (Abb. 133, 134, 141, 142, 147; vergleiche die Anm. 9); H aarbüschel, die in kleinen Locken enden (Abb. 140, 142, 143, 147; ver­ gleiche die Anm. 10), die Behandlung des Gefieders an den Flügeln, das mit kräftigen parallelen Linien betont ist (Abb. 146; vergleiche die Anm. 11), das Blatt, das aus der Nasenwurzel w ächst (Abb. 140; Anm. 12), starke Betonung der A ugenbrauen (Abb. 133, 134; Anm. 13), W angen m it tiefen Furchen (Abb. 133, 134, 141; Anm. 14), O hrenm otiv in Form von Flederm ausflügeln (Abb. 133, 134; Anm. 15), sehr betonte Linien um die Augen (Abb. 133, 134, 140; Anm. 16), Augen in Form von Beeren (Abb. 148; Anm. 17), groteske Schnauzen (Abb. 134, 140, 141; Anm. 18), geöffnete Lippen m it sichtbaren Zähnen (Abb. 142, 143, 147; Anm. 19), dieses Motiv verw andelt sich beim »Mannskopf« in den Eindruck des Sprechens m it offenem Munde (Abb. 135). geflügelte D rachen m it Flederm aus­ flügeln und grinsenden Zähnen (Abb. 142, 147; Anm. 20) und das G reifen m it den K rallen an den profilierten R and (Abb. 136, 138, 142, 146, 147; Anm. 21). Es fragt sich nun ob es zu dieser architektonisch-plastischen D ekoration in Zagreb auf einem direkten oder indirekten Wege gekommen ist? In letzter Zeit hat m an das A usstrahlen der P arlerplastik in Budapest (L. Gerevics) und in Slowenien in der Gegend von Ptuj. wobei auch auf das zagreber M aterial hingewiesen wurde, beobachtet (E. Cevc). Sowohl in Budapest als in der Gegend von P tu j verm utete m an direkte Verbindungen m it Prag. Obgleich aber die beiden O rte näher an Zagreb als an P rag liegen, denke ich, dass die zagreber Skulpturen nicht durch den Einfluss dieser beiden zu erklären sind, und zw ar aus zwei G ründen: die zagreber Parlerschen Plastiken zeigen, soweit bis jetzt bekannt ist, eine ikonograpliische M annigfaltigkeit, die in diesem Teile Europas die reichste ist, in stilistischer H insicht sind aber einzelne von ihnen sogar fortschrittlicher als jene in Prag. Bei aller stilistischer V erw andschaft unter­ scheiden sich einige zagreber S kulpturen von jenen in P rag auch dadurch, dass ihnen m ehr Realismus, der sich dem N aturalism us nähert, eigen ist. und sie m ehr dem weichen Stil entsprechen und eine lebendigere A ktion darstellen. So k ratzt sich z.B. der H und m it dem offenen Maul die Pratze (Abb. 136), eine Reihe der Tiere stützt m it der Kraft ihrer Leiber oder ihren Gliedern die W and, der Löwe aber (Abb. 145) h at sein M aul aufgerissen au f seine Beute, den Oberschenkel eines Zweiklauentieres. Recht naturalistisch ist der »Männliche Kopf« gebildet (II 1—2, Abb. 135), der m it seinen m arkanten individuellen Zügen möglicher Weise den Meister selbst m it redendem Munde darstellt (nach Pinder »Appell an den Beschauer«; siehe Anm. 32). An den W erken der P arierbauhütte im Inneren der K athedrale sind zw ar alle diese Züge nicht vertreten, nach Stix und Pinder ist aber eine ähnliche N äherung dem N aturalism us lind dem dram atischen Psychologisieren. das w ir in Zagreb beobachten, für die W erke der P arierw erk­ stätte au f der V ltavabrücke charakteristisch. Die M öglichkeit einer n atu ralisti­ schen E ntw icklung und des weichen Stiles ist m it den P lastikendes hl.Sigism und und des Löwen unter seinen Füssen eröffnet. Diese Plastiken sind, wie ange­ nommen wird, in der ersten H älfte des letzten Dezeniuins des XIV. Jahrhunderts entstanden. Deswegen bin ich der Meinung, dass direkte P arierm itarbeiter diesen »Bauhütten-Stil« nach Zagreb übertragen haben, doch erst als die Skulpturen der K arlsbrücke bereits fertig waren. »Der m ännliche Kopf« als das W erk eines erfahrenen und im Sinne der Stilentw icklung fortschrittlichen Meisters kann nach dem Gesagten als ein Erfolg beurteilt werden, den die Parierschule gleich­ zeitig m it ähnlichen E rrungenschaften des Claus Sluter im W esten um die Wende des XIV. zum XV. Jahrh. errungen hat. Geschichtliche Q uellen geben uns bis jetzt keine Aufklärung darüber, wie der reine P arlerstil nach Zagreb kommen konnte. Die W appen an den S tütz­ pfeilern dieser Fenster beweisen, dass dieser Teil der K athedrale unter dem Bischof E berhard (1397—1406, 1410—1419) erbaut w orden ist. Dieser Eberhard, eine der hervorragendsten Persönlichkeiten jener Zeit in Kroatien, ist ein treuer A nhänger des Königs Sigismund von Luxenburg gewesen. Bei verschiedenen Abwesenheiten h at ihn E berhard als »su prem us cancelarius Aulae regiae« ver­ treten. Es ist also sehr w ahrscheinlich, dass gerade durch diese zwei Persönlich­ keiten direkte K ulturverbindungen zwischen P rag und Zagreb angebunden wurden. An P rag lassen nicht n ur die Ikonographie und der Stil der zagreber Figuren denken, sondern auch der ungew öhnliche Platz, an dem sie angebracht sind. In ähnlicher Funktion einer Zäsur können w ir auch in P rag die Figuren angebracht finden, w ährend die berühm ten P orträts ähnlich wie hier in Nischen untergebracht sind. Auch die pilzähnlichen K apitale an den Pfeilern der zagre­ ber K athedrale erinnern an jene in der prager K athedrale. Die hier behandelten gotischen S kidpturen haben keinen direkten Zusam­ m enhang m it dem Geistesleben der Kirche. Sie drücken das V erständnis für w eltliche Dinge aus, welches an jener Jahrhundertw ende im W achsen begriffen war. Bis vor kurzem h at m an die W irkung der Pragerw erkstätte in der südöst­ lichen Richtung noch nicht konstatiert gehabt. Die Beobachtungen der letzten Zeit haben aber bewiesen, dass die übernationale W irkung der Parlerschen K unst auch in Budapest und in der Gegend von P tuj Spuren zurückgelassen hat. Zagreb stellt in dieser Kunstgeographie vorläufig den südlichsten P unkt vor.