Ivo Tartaglia priređio je u »Matic« na Bačvacima svečani Pošiarina plačena u golovu SOKOLSKI GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni prilog »Sokolslta Prosveta« Ljubljana, 2. juta 1931. Izlazi svakog čelvrlka • Godišnja prelplala 50 Din • Uredništvo i uprava u Ljubljani (Narodni dom) Telefon br. 2543 o Račun kod poslanske štedionice br. 12.943 o Oglasi po ceniku « Rukopisi se ne vračaju VellčanstvenI uspeh sleta Sokolstva na Jadranu Dosada najveća sokolska smotra na Jadranu — Preko 15.000 Sokola iz cele države, delegacije čehoslovačkog 1 poljskog sokolstva te lisuce gradanslva priredili su nezapamćene manifestacije sokolskoj misB, NJ. Vel. Kralju, Jugoslaviji i slovenskem sosi«s.skom bratstvo Javne vežbe Sjajna povorka — Predaja zemlje i božura s Kosova i Kumanova Sokolstvu na Jadranu — Značajni govori — SIet u Splitu bio Je ove godine najveća priredba u Savezu Sokola kraljevine Jugoslavije Vidovdan i 29. juni bili su dva giavna i ujedno zaključna dana veli-čanstvcnoga sleta Sokolstva na Jadranu. Još nikada Split nije video tako mnoštvo gostiju iz- raznih krajeva Ju* goslavije i drugih slovenskih zemalja kac prilikom ovoga sleta. I nikada još nije naše jadransko primorje doživelo tako velike manifestacije nacionalnih snaga, vezanih čvrstom sokolskom di* sciplinom. Uopče se računa, da je bilo u Splitu u nedelju 28. i u ponedeljak - • juna preko 15.000 gostiju iz cele Jugoslavije. Prvi vesnici glavnih sletskih dana počeli su stizati več u petak 26. juna, a to pre svega brača i sestre takmičari, koji su sledečeg dana rano izjutra imali zupska takmičenja, kojima je ucestvovalo 157 članova i članica te muskog i zenskog naraštaja. Takmiče* njima se prijavilo članstvo župa Split p.^henik-Zadar, dok je župa Sušak* vijeka provela takmičenja več pre na svojem području. Takmičenje je vodio zupski načelnik br. Lhotsky. subotu ceo dan dovažali su prenatrpani posebni vozovi i parobro* ui tisuce i tisuce Sokola i gostiju. Več vecer pre veliko mnoštvo dočekalo je Wn2a-’Xećim oduševljenjem delegaciju članm • °?1оУака’ kojih stikfio 160 bio in8 ^a čelu delegacije les n„I!af ,k ^ ђг- Agathon Hel- hrn,),m1P, v-VaiirSU Šibenika sa paro-brodom »Karaiforđe«. Sa istim paro* brodom stigao je i starosta poljskog Sokolstva br. Adam Zamoyski i br VI. Samolinski, starosta baltičke župe. b njima doputovala su i brača A, Bro- SaV,C* 1 cdTr TM' Dra6ić kao pretstavnici Naveza SKJ. n,a/e?? na Prostranom u Hotela »Matic« na Bačvicama Priredio je sletski odbor pozdravno vece, kojemu su uz brojno pretstav-nistvo Sokolstva učestvovali i prestav* nici vojnih i civilnih vlasti Za vreme уеееге, koja je protekla u najlepšem jbratskom sokolskom raspoloženju mio je održano više toplih govora i nazdravica. Govorili su br. dr. M. Buič, n ime grada Splita donačelnik g. dr. Stojanov, u ime ČOS br. A. Heller > u ime poljskog Sokolstva starosta Dr* A. Zamoyski. Takoder i na ostalim mestima, na sletištu i na obali, bilo je sve naročito živo i veselo. Veliki broj glazbi prire* „o naime na raznim mestima grada promenadne koncerte. NA VIDOVDAN. I. Glavni sletski dan. Osvanuo je prekrasan dan — Vi* uovdan. Na tisuče i tisuče Sokola na* je da skupa sa splitskim gradan-stvom i vojskom proslave zajednički naš istorijski dan. Može se kaza* > da Split nikada do sada nije tako-lm zanosom i oduševljenjem i u tako ogromnom broju Sokola i gostiju sa fviju strana države proslavio ovaj ve* »uti dan. Popodnc u 5‘30 sati održana je na sletištu - igralištu »Hajduka« - javna vežba, »a kojoj su u prvom redu učestvovale Pomorske zupe, a takoder u velikom ^гојц j Sokoli novosadske, zagrebač-e 1 ostalih župa iz unutrašnjosti. Vojska je nastupila u posebnoj tačei. Sav ogromni prostor sletišta bio je upravo pretrpan gledaocima, kojih je bilo preko 15.000. Sletištc je pružalo upravo jedinstvenu i krasnu sliku. Iz* gledalo je kao veliki živi šareni sag, na kome su se mešale vatrene boje ervenih sokolskih košulja sa raznoboj* nim odelima gledaoca. U počasnoj loži na zapadnoj tribun nalazili su se: zastupnik Nj. Vel. Kralja, komandant mesta pukovnik g. Petrovič, ban g. dr. Tartaglia, podban g. dr. Zdravkovič, gradonačelnik g. dr. Račič, Čehoslovačku obec sokolska za-stupao je načelnik br. A. Heller sa članom pretsedništva ČOS br. drom. Ne-mečekom, a poljsko Sokolstvo starosta br. A. Zamoyski. Savez Sokola kraljevine Jugoslavije zastopala su brača sa-vezni tajnik A. Brozovič i član izvrš-nog odbora dr. M. Dragič. U istoj loži nalazili su se članovi pretsedništva sletskog odbora sa br. dr. M. Buičem na čelu te starešine, odnosno zastup-nici pojedinih župa. Javna vežba počela je sa sokolskom koračnicom »Naš Jadran«, koju je za ovu prigodu komponovao M-o J. Gotovac. — Pojedine tačke javne vežbe, koje je pratila glazba 54. p. p Kralja Karola II. pod ravnanjem ppuk. g. Čizcka, bile su izvedene tačno po sledečem programu: 1. Mo. Jakov Gotovac: Naš Jadran ... — Koračnica. 2. Hočevar-Pospišil: Vežbe sa ču-njevima — Članice. 3. Razvijanje zastave Sokolskog društva Split. 4. Lhotsky-Urban: Proste vežbe — Članovi. 5. ,,,,!,-Čižek: Vežbe sa puškama — Vojska. 6. Poparič-Ullrich: Proste vežbe — Seoske čete. 7. Vežbe na spravama. 8. Jankovič-Crnič: Proste vežbe — Muški narašt&j Sokolske župe Zagreb. 9. Jankovič-Han: Proste vežbe — Ženski naraštaj Sokolske župe Zagreb. 10. Jankovič-Han: Proste vežbe — Seoske čete Sokolske župe Zagreb. 11. Jankovič-Brzoradova: Proste vežbe — Članovi i članice Sokolske župe Zagreb. 12. Vežbe sa puškama — Muški naraštaj Sokolskog društva Radovište. Pojedine tačke javne vežbe izvedene su na zadovoljstvo. Najlepše su uspele vežbe vojske te nastup članstva i naraštaja Sokolske župe Zagreb. RAZVIĆE ZASTAVE SOKOLSKOG DRUŠTVA SPLIT Iza druge tačke javne vežbe izvršeno je razviče zastave Sokolskog društva Split, koju je darovao i kumovao joj starosta br. A. Zamoyski. Pred nekoliko stotina vežbača i vežbačica razvrstanih na vežbalištu, uz starešinstvo splitske župe, društva i pretstavnike ostalih župa, stupio je pred zastavu BRAT ADAM ZAMOYSKI, koji je održao sledeči govor: Pun je radosti za mene današnji dan, kad se evo opet nalazim medu Vama, na sunčanom žalu slovenskog Jadrana i kad mogu da Vas pozdravim u ime Saveza poljskog Sokolstva, koje se oslonilo o žalove slovenskog Bal* tika. Pri pozdravu tu skupljenog Sokolstva kraljevine Jugoslavije, dopu* stite mi da pre svega iskažem pošto* vanje što ga poljsko Sokolstvo goji prema prvom Sokolu i prvoj Sokolici, Njihovom Kraljevskom Veličanstvu, Kralj'u i Kraljici Jugoslavije i prema Kraljeviču Prestolonasledniku, starešini Vašega Saveza. Czolem! Zdravo! Živeli! Posle oduševljenih dugotrajnih manifestacija br. Zamoyski nastavlja: Draga bračo i sestre! Jedni smo po krvi, jedni po borbi s dušmanmom na našim granicama u prošlosti. — Na stranicama naše isto-rije zlatnim su pismenima ispisane slavne pobede, imamo nezaboravna razdoblja tuge, boli i mučeništva naroda naših, ali i njima se možemo pono* siti, jer ništa nismo u to doba izgubili od vere, običaja i narodnih predaja naših predaka — a kad je kucnuo čas pravde,^ kad je na mesto »sile nad pra* vom«, što su propovedali dušmani na* ši, pobedilo načelo samoodredenja na* roda, oslobodismo se, ali, očeličeni svojim neuspesiria u prošlosti, pristu* pili smo izgrađivanju onoga što je bilo razoreno, a ponajprvo spoznasmo u čemu je bila ona pogreška koja je do-vela do toga, da je Slovenstvo, bro* jem tako silno, moralo podnositi jaram svojih dušmana. I spoznasmo da su pasivnost i ne-dostatak jedinstva bili ta pogreška, a ozdravljenje i sredstvo protiv njih da je snaga duha i tela, i to u sokoskoj školi, u toj kovačnici značajeva, ko* vačnici bratstva, zbliženja i uzajamnog upoznavanja. Danas možemo reči, da srce i um naših sokolskih četa, sjedinjeni sklad* nim i snažnim ritmom, podržavaju gesla, da se čovek uz čoveka pod ste-gom i u neslomivoj slozi sprema za rad, jačajuči snagu naroda, to znači: onu veliku stvarnu vrednotu, koja ne proizlazi samo iz nepomučenog duha, nego i iz žive sile tela. To je potrebno i zato, jer treba svaki Soko ne samo snagom duha, nego i snagom mišica svojih da brani slobodu, čast i granice svoje domovine, da junački i spremno istakne svoje grudi na njenu obranu, ako se bilo tko usudi da takne naša prava ili dedovi* nu našu. Zato naši sokolski Savezi moraju biti rezervoar spremnog i gotovog ma* terijala, koji če snagom i stegom ja* čati sastavni deo naših bratskih ju* načkih vojska. Samo duhovno i fizički preporo* deno društvo moči če udovoljiti tom zadatku, zato je rad na tom polju zaslužen za domovinu, osnova njene snage, procvata i sreče, a po tome i jedinstva u bratskom velikom Sloven* stvu. Na ovom mestu hoču još da naglasim, kako mi je u deo pala velika čast, što ste, draga bračo, stvorili za* ključak, po kojem sam postao kum zastavi društva splitske župe. Prihva* čam se toga s dubokim ganučem, jer zastava ta zavredila je veliko i najviše poštovanje, ta zastava, koja označuje ideale, ideale sigurnosti domovine i rada na njenoj njivi. Zahvaljujem Vam za ta j znak poverenja i glasno kličem: Živelo Sokolstvo kraljevine Jugo* sla vi je! Govor brata Zamoyskog bio je više puta prekidan srdačnim i dugo-trajnim aplauzom i poklicima. U neopisivom oduševljenju pri* stupa brat Zamoyski zavijenoj zastavi, uzima je iz ruku barjaktara brata K. Miše, predaje je starosti Sokolskog društva Split bratu Pavičiču, te pri* kopčava na koplje traku u poljskim bojama i sa posvetom: »Czolem! A. Zamoyski — 1931.« STAROSTA SOKOLSKOG DRUŠTVA SPLIT BRAT PA VIČIČ prima zastavu i pozdravlja kuma dr. Zamoyskog ovim rečima: Brate! Primajuči ovaj za nas predragoceni i mio dar, simbol Oslobodenja i Ujedinjenja jugoslovenskog naroda, obečajem Ti, da čemo ga svi mi složnim silama i ojačanim sokolskim mi* šicama, neokaljanog visoko i nepoko-lebivo vijati u svim našim teškim borbama ma bilo kojega našega neprija-telja, imajuči naročito u vidu, da je za sve narode a i za naš, more značilo i znači p’.uča kroz koja diše i žive. Kroz vekove su nam naši susedi osporavali pravo na more, naše more, htejuči ga prisvojiti i time nas najbrže i najlakše utuči. Vekovima i vekovima morali smo neprestano da čuvamo naše obale od raznih nasrtljivaca, koji ni po prirod* nim ni po ljudskim zakonima nisu na njih imali prava. I naši očevi, znajuči da brane svoje, znali su se ipak odhr* vati i očuvati nam oVo naše divno i plavo more. I danas ta borba nije prestala i istorija u obliku ponovnih borba samo če da se ponovi. Ujedinjeni, osnaženi idejom veli* koga Tyrša i složni, značemo tu borbu lakše da izdržimo, a samo slogom i iskrenom ljubavlju moči čemo našoj deci, ne samo da netaknute namremo ove naše obale, nego i one koje nam po ljudskim i narodnim pravima pri* padaju. I Tvoj narod, brate Starosta, vodi jjute borbe da se održi na obalama svoga Baltika, odakle ga nasrtljivi tu* dinac sve jače i jače odrivavaše. I vi imate da skupite sve svoje sile, da se odhrvete i svojoj deci namrete ta za vaš napredak neophodno potrebita pluča, kroz koja dišete. Sličnost borbe — borba za naše more — približila nas je i spojila na-ročitim toplim simpatijama. Biti če i vama i nama lakša ta borba u sazna* nju, da nas u ovom hrvanju prate budne i verne oči naše severne brače, koja vode sličnu borbu. I ove naročite simpatije, proizašle iz istih i sličnih težnja i prilika, evo dobivaju i jednu vanjsku, nada sve bratsku formu, naime u darivanju so* kolske zastave našem Sokolskom društvu u Splitu, što ima da označi ne sa* mo pozdrav Baltika Jadranu, nego još jače spajanje, amalganisanje u jednu snažnu i nepokolebivu odluku i volju, da branimo i obranimo i Baltik i Ja* d ran našemu slovenskomu rodu, koji na tim obalama žive, kao i svoj našoj slovenskoj brači, koja se medu nama nalazc. Pozdravljam stoga ovaj simbolički i lepi akt darivanja zastave sa strane dičnog starešine brata Zamoyskog, koji če da se u kratko vreme sa naše strane opetuje na Baltiku. Svršavam sa poklikom: Neka živi složno Slovenstvo, jer čemo samo tako sigurno očuvati naše more! Tada kum br. Zamoyski razvija zastavu i predaje je bratu stardsti Pavičiču, koji je prima i ljubi te se obrača stjegonoši br. Krunoslavu Miši ovim rečima: »Predajem ti ovaj sveti s ti kg da ga nosiš i prema neprijatelju i TsVako-me i da ga neokaljana sačuvaš, neka nas vodi od pobede do pobede Zdravo!« Zastava je od dragocene teške svile (rips). Na jednoj i drugoj strani je jugoslovenska trobojka sa narod* nim motivima. Na jednoj strani je slika ptice sokola sa oznakom »Sokol* sko društvo Split — 1931«; a na drugoj sokolsko geslo »Ni koristi ni slave!« Na vrhu kopija je srebrni soko. ODLIKOVANJE STAROSTE BR. DRA. M. BUIĆA. Nakon razviča društvene zastave uzeo je opet reč br. Zamoyski i ista-kao velike Zasluge br. dra. Buiča na razvijanju i jačanju bratskih veza izmedu Poljaka i Jugoslovena, pa mu je u ime Poljskog sokolskog Saveza predao dve srebrne plakete, jednu za njega, a jednu za Sokolsko društvo Split. Srebrne plakete u umetničkom reliefu prikazuju Poljsku. Nadalje je br. Zamoyski ista-kao, kako takoder i Poljski sokolski Savez u Americi visoko ceni rad br. dr. Buiča te mu preko njega podeljuje srebrni križ Legije časti poljskog Sokolstva. Prcdajuči ovo odlikovanje, br. Zamovski srdačno se je rukovao i po-ljubio sa br. drom. Buičem. Javna vežba, koju je vodio žup-ski načelnik br. Lhotsky i župska načelnica sestra Sket Bevc, završena je posle 8 sati naveče. Po javnoj vežbi, oko 9 sati, prire-den je na sletištu krasan vatromet, kojem je prisustvovalo veliko mnoštvo Sokola i naroda. BANKET U čast sokolskih pretstavnika i gostiju, ban Primorske banovine g. dr. Hotelu banket. starosta br. 2aaioysisi govori... Starosta br. 2amoysm predaje zastavu starosti Sokolskog društva Spili br. Pavičiču Proste vežLe članova .jr 44 Str. 2. Za vreme banketa, održali su tople i oduševljene govore ban g. dr. Tarta-glia, br. dr. Buič, br. A. Heller i br. Zamoyski. Sa banketa odaslan je Nj. Ve?. Kralju pozdravni telegram. II. glavni sletski dan — 29. juna. U ponedeljak 29. juna u 8 sati izjutra počeli su se sakupljati članovi Sokola i gosti za povorku, koja je kre-nula u 9 sati, pračena oduševljenim pozdravima i poklicima gradanstva i gostiju. Povorku je otvarala nova zastava Sokolskog društva Split, a za njom je nošeno 55 sokolskih društvenih zastava iz raznih krajeva države. U povorci je bio sletski odbor i pretstavnici Saveza SKJ, a uz župsko načelništvo delegati saveznog tehni-čkog odbora brača Jeras, Kostnapfel i Stanič. Zatim su išli brača Čehoslovaci i Poljaci, pa naraštaj, članovi i članice i na kraju seoske sokolske čete. Povorku je pratilo 19 glazba. Sokola u odorama stupalo je oko 6000, Sokoli naime župa Sušak-Rijeka i Mostar ot-putovali su več u nedelj u naveče, j er su parobrodi morali da preuzmu redo-vite pruge. Na ulicama, kojima je povorka p rola z il a, odjekivali su burni pozdravi i padali oduševljeni poklici: Zdravo! Na zdar! Czolen! A iz sokolskih redova opet klicalo se oduševljeno Splitu, našem Jadranu i Sokolstvu. Naročito burno bile su pozdravljene Sokolice u narodnim nošnjama i naraštaj sa krajne grauice južne Srbije, čehoslovačke Sokolice te naše seoske sokolske čete. Povorka se j c zatim zaustavila na Francuskoj obali, gde je bio podignut podium za pretstavnike Sokolstva, vla-sti i gradanstva. Tu je ogromnoj masi naroda i Sokola, koje je bilo zastalno preko 20.000, u ime opčine grada Splita održao pozdravni govor OPĆ. PRISJEDNIK DR. VL. MATOŠIČ, koji je rekao: Draga braćo Jugosloveni, Čehoslovaci i Poljaci! Pozdravljam Vas sa nepodeljenim osečajima blagodarnosti i zahvalnosti u ime gradskog zastupstva, u ime Splita, grada čiste i nepokolebive sokolske vere, i hvala Vam svlma od srca i bez razlike na ovom dokazu divne sokolske snage, koja se sva u svom nepre-kidnom zanosu ustremila u postignuću velikoga cilja slovenskoga bratstva. Hvala Vam, jugoslovenski Sokolovi, koji ste ne žaleč truda došli iz svih krajeva naše lepe domovine da ovde afirmirate još jednom stvarno divan sklad jedne disciplinovane snage. Hvala Vam i čast, splitski Sokolovi, koji ste tiho, bez koristi i slave, izgradili lepotu ovoga sleta. U ovom času opče radosti i sreče neka je naročita blagodarnosf Vam. bračo Čehoslovaci i Poljaci, koji ste zbrisali daljine koje Vas dele i došli da Vašim aktivnim učeščem u ovom blagdanu učvrstite zajedničku misao Sokolstva na ovim obalama Vašega i našega Jadrana. Jedna nas je misao vezala u jedan lanac srodne rasne snage pre rata, ta ista misao nas je spajala u teškim patnjama ratnim, i ona nas i danas spaja kad treba krvave tekovine rata da branimo od zajedničkih napadaja zajedničkih neprijatelja. Jugoslovenski narod duboko oseča zahvalnost prema čehoslovačkom i poljskom narodu za sve dobro u teškim vremenima stradanja, i za to, bračo Čehoslovaci i Poljaci, na ovom Vašem putu od Baltika i Vltave do Jadrana ne čete naići na običajene konvencionalne izražaje gostoprimstva, nego na otvorenu dušu koja Vas iskreno voli, na osečaje jednoga grada koji je spreman za svaku slovensku stvar da ustane na obranu. Naše geslo vernost za vernost ni-je, istina, neki međunarodni pakt, ali ono nije ni jedna prazna fraza, več je to živi izražaj jednoga dubokog ose-čanja rasne srodnosti posvečene u krvi i koji niko ne može nikada da pomuti nikakovim intrigama, jer je stvoren spontano, iz dubine duše sviju triju naših naroda. Ovaj osečaj pruža najsigurniji zalog za mir i za našu nacionalnu i dr-žavnu bezbednost. Jačajte ovaj osečaj, jer produbljujuč i snažeči velike sokolske misli, kročimo našem zajedničkom spasu. Vama, jugoslovenski Sokolovi, na ovaj Vaš blagdan u ime grada jedna iskrena želja i topla preporuka. Glavni dani sleta su došli i oni če proči. Ogromen napor krunisan je jednim kolosal-nim uspehom, na kome mogu da Vam zavide i jači od Vas. U savršenom skladu sokolske misli koja je duboko izgradila novoga čoveka — Jugoslove-na brez straha i mane — promarSirale su danas ovim gradom izgrađene čete za jugoslovenski unitarizem, ali put do konaČnog cilja još je dalek, težak i naporen. Jedna jedinstven« 1 jaka Ju-goslovenska država, jedan jak i zdrav jugoslovenski narod — to je sinteza najlepšlh nastojanja u sokolekom ra-du u nacionalnom pogledu. Krajni cilj jednoga velikoga i lepoga pregnuća. Do toga preko izgradenoga pojedinca Jugoslovena, a onda preko tih do nacionalnega cilja, do velike bratske slovenske zajednice. Nastavite ovim istim tihim doslednim radom, bez slave i koristi, pa da se opet uzmognemo jedamput nači ovdje u slavu konačnog cilja. Da živi jugoslavenski Sok o! Govor g. dr. Matošiča bio je po pračen dugotrajnim odobravanjem. Tada je održao govor tajnik Saveza SKJ BRAT ANTE BROZOVIČ, koji je rekao: Sestre i bračo! Gledajuč ove lepe sokolske redove, promatrajuč ovaj odličan sokolski zbor, srce mi se napunja zadovoljstvom, a mislima mojim redaju se davne uspomene iz istorije našeg Sokolstva, počam od doba, kada je ovde u drevnom Splitu gradu savijeno sokolsko gnezdo. Kao da pred oči dočara-vam onaj skup prve brače, koja su ovde podigla zublju Sokolstva i za pro-cvat njegov založila sva svoja srca pu-na ljubavi za svoj rod, za svoju otadž-binu, založila svoje duše, one meke i blage slovenske duše, koje znadu samo ljubiti i pregarati, koje ne pozna-ju zlobe i mržnje. Meni je sada kao da u pameti obnavljam staru sokolsku istoriju, koja je tako divna, a koja ni-kad nije bila okaljana, več vazda ispu-njena sokolskim idealima. Ušima svojim kao da iz daljine domamljujem one skladne akorde bratske pesme, koja je ovde, na ovom tlu njetila harmoniju uzajamnog pomaganja i paralelno# rada, a sa jednim ciljem: spremiti narod za konačan obračun sa zajedničkim neprijateljem. Sve to reda mi se u mislima, ali več izbledelo, jer danas pred sobom gledam Vas, bračo i sestre, zadojene jednom idejom, prodahnute jednom režnjom: raditi za svoj dom i rod, a to sve zato, jer hočemo, da sačuvamo i podignemo telesne i moralne sile našeg naroda, znajuč da samo telesno zdrav i jak narod, moralno je visok i sposoban za životnu borbu. No još i više, danas gledam ove redove pojačanc sa dragom nam bra-čcm slovenskog severa. Gledam verne nam sinove i kčeri bratskog čehoslo-vačkog Sokolstva, koji ne propuštaju ni jedne vede zgode iz našeg sokolskog života, n H« tip Hnifif nvatnn na nnfc slovenski jug i da nam svojim prisu-stvom ne zas vedoče onu svoju staru vernost: naši ste, a mi smo Vaši! Zdravo, bračo čehoslovački Sokoli! Gledam jednako nam milu i dragu braču Poljake, koji se s nama zajedno napajaju iz jednog zajedničkog nam vrela Sokolstva, stremeč s nama za zajedničkim ciljem, a složno rame uz rame u prekaljenoj vernosti i bratstvu. Da ste nam zdravo, bračo poljski Sokolovi! A onda gledam Vas, bračo i sestre, Sokolovi kraljevine Jugoslavije, koji ste sa svih strana dične nam domovine sleteli na ove krasne obale Jadrana. Svima Vama, sincima i kčerima velike majke Slavije, donosim naročite pozdrave Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije, a specijalni pozdrav od I. zam, starešine br. Gangla, koji spre-čen upravlja Vam naročita poslanicu, dostavljena Vam na Vaše ruke te u čiji ime kličem Vam iskreni, bratski i srdačni: Zdravo! Svi Vi bez razlike, kako iz naših primorskih župa, koje su ovo slavije priredile, tako i vi, koji ste pohrlili ovamo, došli ste vodeni jednim ciljem, da manifestujete svoju ljubav i oda-nost prema čuvarima našeg Jadrana, prema onim čuvarima, koji pretstav-Ijaju živi bedem političke ekonomske i etičko nacionalne odbrane naše obale i našeg mora. Značaj ovog sleta Sokolstva na Jadranu jeste upravo u tome, što je kroz njega izrazito izbio naš zdravi, rasni i nacionalni duh i osečaj nerazlučenog etičkog i nacionalnog jedinstva, jer je u ove dane sleta i zaledina naše države pokazala, da sa isto toliko zanosa vole ovu našu kršnu obalu, ovaj naš plavi Jadran, čija je sloboda bila zavetni ideal tolikih generacija našega naroda, cnog naroda, koji če biti močan samo onda, ako ima razvijcno osečanje nacionalne celine, ako su svi delovi orga-nično povezani u jedno nedelivo psihično jcdinstvo, tako da imadu zajedni-čko i svesno hotenje, jedan ideal, ka-nališuči svoje napore u jednu kolek-tivnu nacionalnu energiju. Ovaj slet jest takav živi izražaj shvatanja, izraziti otisak razvijene nacionalne svesti i ljubavi, koju zaledina goji prema hrabrim i večitim čuvarima našeg Jadrana. Današnji naš slet jest jedan pozitiven, moralni i nacionalni uspeh, jer smo dokazali, da u nas ima snage i života, zanosa i ideala, a šta sve teži za time, da se dovinemo do najvišeg stupnja stvaralaštva potpunog jedinstva naroda. Nai ovaj slet jasno je pokazao, da smo svi mi došli do spo-znaje, da do uspeha vodi samo potpu-na celina. Mi danas znademo da je mo- ravsko-vardarska dolina kičma naše države, ali znademo i to da su pluča njezina ovde na obalama Jadrana. Ta pluča hočemo da štitimo. A u toj našoj težnji smo to više gorljiviji, jer znademo da Sokolstvo kao eminentno nacionalna ustanova pozvano je, da bude taj, koji če budnim okom vršiti ovu zadaču. Zato: Sokoli, Sokolice, na stražu! Na budnu stražu! No svi bez razlike! 0 tom nema sumnje da če prve predstraže biti naše primorske župe, kojima to nalaže časna istorija Sokolstva i opšteg nacionalnog pokreta na ovom primorskem tlu. A u to svi mi i moramo verovati, jer Sokolstvo našeg Primorja uvek je predano služilo sokolskoj ideji i narodnim potrebama. No danas više no ikada, danas gde imademo jedinstvenu organizaciju SKJ, koja otvara vrata svakom sinu i kčeri ove divne grude, treba da nam se ova straža pojača. Eto tako posmatrajuč Vas — gledam na Vas, na ove divne redove i na one daljnje široke slojeve van naših redova, a koje još nije zagrejala sokolska misao, a koje hočemo da uputimo, da smo ovde ne radi sebe, več radi naroda, da je Sokolstvo organizacija života, koja je bila, postoji i biti če nosiocem i stvaranjem sretne buduč-nosti našeg naroda. 1 danas, na dan, kada smo obavili jedan deo od naše opče smotre, kada smo razvili jedan deo naših snaga i pokazali vrednotu njihovu, položimo u srcima svojim zavet sveti, da čemo ta-kovim ostati u daljnjem našem radu, onom radu, koji je posvečen našim največim idealima: Kralju, Državi i Narodu! Zdravol Uz klicanjc: Zdravo! otstupio je brat Brozovič, a onda je, toplo i oduševljeno pozdravljen, uzeo reč NAČELNIK ČOS BR. AGATON HELLER, koji je, na više mesta prekidan srdač-nim odobravanjem, kazao: Donosim vam srdačni pozdrav u ime čehoslovačke obce sokolske. Soko kraljevine Jugoslavije, Soko poljski i čehoslovački jedno su telo i jedna duša. Sokolstvo u svim našim zemljama je jedno isto nacionalno udruženje. Ono je slika osečaja svih naroda slovenskih, i prema tome mogu da ustvrdim da su narod jugoslovenski, poljski i čehoslovački jedno. Zato mi Čehoslovaci veoma rado dola-zimo k vama, jer se ovde osećamo kao da smo u našoj vlastitoj domovini. Danas možemo da nazivamo vaš Jadran takoder i našim Jadranom, isto kao što i vi možete da naš Prag nazivate vašim Pragom, a mi čemo nastojati sa svim silama da se to uvek i stalno održi. Veza koja nas spaja jest veza bratske ljubavi, u kojoj nema nigde ni jedne sene, koja nas napunja najve-čom radošču i željom da nas spoji u jednu čvrstu hrid, o koju če se razbijati svi valovi neprijateljskih težnja. Zahvaljujem jugoslovenskom Sokolstvu na iskazima gostoprimstva i za krasne momente koje smo proživeli ovde u vašem bratskom krugu. Ovi časovi ostaju urezani u našim srcima neizbrisivim pismenima i mi čemo ih kad se vratimo našim kučama, po čita-voj našoj domovini sa največim zadovoljstvom ocrtavati. Najlepšoj budučnosti naroda i Sokolstva jugoslovenskoga ja kažem iz svega srca iskreno: Na zdar! Oduševljeni poklici »Na zdar« po* sle govora za dugo nisu prestajali. Onda je također pozdravljen dugotrajnim aplauzom i poklicima, uzeo reč načelnik poljskog primorskog Sokolstva BRAT VLADISLAV SAMOLINSKI koji je rekao: Sa modrih valova bučnoga Baltika, od Sokolstva iz poljskog primorja, vama, bračo Sokoli na Jadranu, srdačan bratski pozdrav: Czolen! O značenju zajednice celoga Slovenstva, a protiv svih pokušaja naših neprijatelja, več je jučer govorio pret-sednik našeg poljskog sokolskog Saveza. Ja hoču samo da potcrtam analo-giju izmedu Sokolstva na Jadranu i Sokolstva na Baltiku. Onako kao što vi ovde branite slovensko more i ove obale da ih održite za Jugoslaviju, tako i mi na poljskom primorju stojimo na straži da održimo ono malo slovenske obale za Poljsku. Mi smo spravni da naše obale branimo od bilo kojeg pokušaja tudinskih nasrtaja. I stoga zajednički slovenski interesi spajaju Sokolstvo na Jadranu i Sokolstvo na Baltiku. Kao simbol te naše zajedničke ideje primi, brate starosta župe, od našeg društva Gdynja ovu traku za zastavu vašega društva u Splitu, u znak našeg slovenskog jedinstva. Neka živi Slovenstvo na J adranul Czolen! Završivši svoj govor, brat Samo-linski privezao je na koplje novog bar-jaka splitskoga Sokolskog društva evi-lenu traku sa natpisom: »U jedinstvu je snaga Slovena« g jedne strane, a na drugoj »Pomorsko Sokolstvo sa Baltika jugoslovenskom Sokolstvu na Jadranu«. Taj momenat silna masa je popra-tila oduševljenim poklicima. Brat Sa-molinski se posle toga rukovao i po-ljubio sa br. dr. Buičem što je opet izazvalo dugotrajno odobravanje i klicanje. Zaključnu reč uzeo je starosta sokolske župe Split i pretsednik sletskog odbora BRAT DR. MIRKO BUIČ, koji je u oduševljenom govoru kazao: Bračo i sestre! Zagrljeni u vernosti besmrtnim istinama sokolske misli pohrliste k nama na naš Jadran. Iz svih krajeva Jugoslavije, sa Vltave i Baltika doneli ste nam svu toplinu duše i dali dokaz neodoljivog osečaja za ovaj divan kraj, od uvek najširih slovenskih pogleda. Svima neka je naša srdačna hvala! Dobro nam došli! Misao sokolska, silna, napredna, stvaralačka prodire neodoljivom sna-gom i eto, kudagod okom krenete, ona ide iz pobede u pobedu. Malodušnost, sičušnost, neodluč-nost lomi, mrvi i zakonom večnoga gibanja izgraduje velebno delo jedinstve-ne nacije, jedinstvenog osečaja sviju za sve, — bez plemenske pakosti. Vrhovni je naš zakon sloboda svake šake slovenske zemlje, koju natapa znoj patnika, koju škropi krv naših mučenika. Zato, zagrljeni Jadran sa Vltavom i Baltikom, danas, na ovom nepobedi-vom bedemu Slovenstva polaže još jednom zavet idealima Sokolstva. Evo nas, svi spremni, napetih iu-kova, odlučni i nesmiljeni, da odapne-mo ravno u grudi naše strele, da sur-vamo klisure teškog kamenja na sva-kog, koji se drzne da uspori naš razvoj, — da dime ma u koji komad krvavim žrtvama oslobodiene slovenske zemlje. Pravo na život je naše, ničijom ga milosti nismo dobili, vlastitim snagama ga štitimo, oslanjajuči se brat na brata, Sloven na Slovena. Svoj na svome — neoboriva je istina. Istina, kao što je ovo plavo more naše, — ovo sunčano nebo Božje. Kroz ovo naše krasno Sokolstvo, jačajmo telo, krepimo duše da budemo dorasli velikim delima budučnosti, jer — istina konačno pobeduje. Vekovima odhrvao se je močnim i bogatim tudinima, koji zidaše svud spomenike svojoj tiraniji, ali dušu ne isčupaše, nit zemlju preoraše. Govorimo jasno, dignimo svoj mu-',ki glas, neka svatko za svagda znadc da je istočna obala Jadrana za sva vremena samo jugoslovenska. Skidajmo i poslednje potsečanje na ropstvo, — skidajmo mletačke levove, — kao kulturna nacija s njima čemo u muzeje. Na njihova mesta nek ponosno i prkcsno stoji soko-ptica, simbol slobo-de našega Jadrana i celoga Slovenstva. Zadnja moja reč nek Vam bude: Ustrajnim radom za dobro Naro* da i Kralja! — Napred! Govor brata dr. Buiča, izrečen sa mnogo elana i sa očitim osečajem zadovoljstva što je ovaj sokolski slet za koji on i nosi glavnu zaslugu, prote-kao sa toliko uspeha, izazvao je dugotrajno i burno odobravanje. Zatim je glazba Sokolskog društva Split otsvira-la himnu. Sve ove govore na splitskoj obali prenela je zagrebačka radio-stanica i transmitirala ih ljubljanskoj i beograd-skoj stanici. JAVNA VEŽBA Popodne u 5.30 sati održana je na sletištu druga javna vežba, koja je uspela mnogo bolje od prve. To se je opazilo u svim tačkama programa, naročito u onima koje su se opetovale. Posct na sletištu nije u ničem zao-stajao za jučerašnjim prvim danom. Najuspelije bile su izvedene vežbe mornarice sa veslima. Treba naročito istaknuti nastup seoskih sokolskih četa Sokolske župe Skoplje, kojih je bilo 320. Oni su precizno izveli vežbe sa palicama pod vodstvom župskog načelnika br. Čolica. Javna vežba obuhvatala je sledeči program: 1. Mo. Jakov Gotovac: Naš Jadran ... — Koračnica. 2. Ladenhauser-Čižek: Proste vežbe — Ženski naraštaj. 3. Kovač: Vežbe s veslima — Mornarica. 4. Hočevar-Pospišil: Vežbe sa ču-njevima — Članice. 5. Krivič Pospišit: Proste vežbe — Starija brača. 6. Vežbe na spravama. 7. Bareza-Vidmar: Vežbe sa zastavicama — Muška deca. 8. Bcvc-Mateovec: Proste vežbe — Ženska deca. 9. Vežbe sa batinama — Seoske čete Sokolske župe Skoplje. 10. Lhotsky-Urban: Proste vežbe______ Članovi. PREDAJA PLAKETE ČEHOSLOVAČKOM I POLJSKOM SOKOLSTVU Nakon nastupa članica starosta župe br. dr. Mirko Buič, uz lepi popratni govor, predao je načelniku čehoslovač-kog Sokolstva bratu Helleru, a zatim starosti poljskog Sokolstva bratu Za-moyskom sletsku plaketu, rad Ivana Meštroviča, umetnutu u lepi drveni okvir sa posvetom od strane sleta Sokolstva na Jadranu. I br. Heller i br. Zamoyski izrukovali su se zatim i poljubili sa bratom Buičem, a glazba je nato intonirala sveslovensku himnu. Sve je to izazvalo oduševljene i dugo-trajne manifestacije. PREDAJA ZEMLJE I BOŽURA SA KOSOVA I ZEMLJE SA KUMANO-VA SOKOLSTVU NA JADRANU U največem oduševljenju i ganuču svih prisutnih izvršen je zatim jedan dirljiv čin, koji če ostati u nezaborav-noj uspomeni i sečati na ovaj veliki slet Sokolstva na Jadranu. Sokoli iz južne Srbije doneli su sa sobom dva mala sandučiča, sa poklop-cem od stakla. U jednom se kroz sta-klo vidi zemlja i jedan struk božura sa Kosovog polja, a u drugom zemlja sa Kumanova. Te sandučiče predali su južnosrbijanski Sokoli Sokolskoj župi Split, da joj bude na uspomenu i na večitu patriotsku pobudu. Pri ovoj predaji starešina Sokolskog društva Skoplje BR. INŽ. AČIM POPOVIČ održao je ovaj govor: Br^čo i sestre! Da bi uveličali ovaj slet na Jadranu, pohitali smo mi članovi Sokolske župe Skoplje, sa najudaljenijih gra-nica naše Otadžbine i uzeli smo evo učešča na ovoj velikoj i Iepoj slavi našeg Jadrana. Mi koji tamo sa tri strane grani-čimo i branimo našu domovinu, tamo gde je Kosovo polje na kojem je ne-kada propala naša sloboda, a koje je danas oslobodeno, mi Vam, bračo, u znak uzajamne ljubavi, Vama, bračo iz Splita, donosimo zemlju sa Kosova polja i božur, koji je na njoj procve-tao. Taj božur je erven kao što su ervene i naše sokolske košulje. Ovde je takoder i zemlja sa Kumanova, iznad grobova junaka, koji su nam povratili slobodu i koji su za nju dali svoje živote. Bračo i sestre! Preda jemo Vam ovu zemlju, da je čuvate kao amanet, a ako bude potreba, doči čemo i ml ovamo, isto kao što smo došli sada i doneli Vam ova dva sandučeta. Za njim je uzeo reč starešina Sokolske čete Donja Gušterica (Priština), seljak u narodnoj nošnji, BR. RADOMIR JOVOVIČ, koji je rekao: Draga bračo! Zemlja ova sa Kosova polja, natopljena krvlju naših dedova i kosovski božur, koji je nikao iz krvi njihove, neka Vam budu stalna opomena i primer da se i život izgubi, ali svoje neda. Sokolovi na našem Jadranu, čuvajte nam naše more, a ako bi se neko drznuo da posegne za i najmanji biser naš, udrite ga odvažno i budite uvereni da če Vam doleteti u pomoč Sokolovi sa Kosova, Kajmakčalana, Dojrana i Ohrida, jer oni nikada ne zaboravljaju naše geslo: svi za jednog, jedan za sve. Zdravo! Govor brata Jovoviča bio je po-pračen sa dugotrajnim pljeskom i poklicima. Nakon njega uzeo je reč takoder seljak sa Kumanova BR. RESAD SULE.TMANOVIĆ, koji je predavajuči splitskoj župi san-dučič zemlje sa Kumanova, izrekao otvoreno i odrešito ove reči: Bračo! Sa kumanovskog bojišta, gde su se raskinuli petvekovni lanci ropstva, gde je osvečeno Kosovo, gde je vaskrsla i ovekovečena slobodn naše brače na jugu, gde se naš ljubljeni Kralj kao vrhovni voda prosi avio, sa mesta koje je obliveno krvlju palih heroja za slobodu, — donosimo Vam ovaj pregršt zemlje. Neka se brača sa Jadrana napajaju duhom kumanovskih heiojo, da u svakom potrebnom momentu stanu na branik naše mile domovine. U amanet Vam ova sveta zemlja. Nek Vam posluži kao naš zalog da će-mo u potrebnom času stati rame uz ra me s Vama. Zdravo! . I ovaj govor seljaka-Sokola bio Jc dočekan dugotrajnim odobravanjem- U ime Sokolske župe Split zahva- lio se je brači na thn dragim darovi, ma zam. starešine Žape br. Vin Ša ovom drugom javnom vežbom bio je završen slet Sokolstva na "U Sokolskom i nacionalnom gledu slet Sokolstva na Jadranu «wpe° God. 11. — br. 27. »S O K O L S K I GLASNIK« Str. 3L zivati V V.yv Dr. R. BIĆANIĆ (Zagreb): „Šest istina" Na moj članak »Pogrešna akcija« brat je Dušan Bogunović dao u broju 23. »Sokolskog Glasnika« ispravak, koji me ne zadovoljava. Br. Bogunovič ne odgovara jasno na moju analizu njegovog članka »Ideja i organizacija Sokolstva i srednje škole«. Zbog toga sam članka i pisao o pogrešnoj akciji. Neka mi pre svega odgovori, ostaje li j oš uvek kod svog onako poraznog mišljenja o nesposobnosti sokolske or-organizacije: »Svi treba da produ školu sokol, vaspitanja. Kroz Sokolstvo to nije moguče ... Ne čekajmo vreme, da ceo narod bude vaspitan u duhu So kolstva kroz sokolsku organizaciju, jer uzalud trud! 60 i nekoliko godina /i vota upučuje nas na nove puteve...« i kod teških i krupnih reči koje je do bacio u lice svima onima, koji su 60 i nekoliko godina radili i još dunas rade za sokolsku misao. Ostaje li kod svog mišlenja ili če se čitavoj sokol-skoj javnosti ispričati? Da ili ne? Brat Bogunovič je svoj odgovor sakupio u šest istina. Te istine nisu odgovori na moje tvrdnje. Ponajpre kaže da nije u svom članku predlagao osnutak sokolskih društava uz sve škole, nego samo uz učiteljske. Ako tako misli, onda sam se ja zabunio. A zabunio sam se zbog toga, što je brat Bogunovič započeo da osniva takovo svoje školsko-sokolsko društvo s obaveznim članstvom na ženskoj s t ru č n o j školi u Zagrebu, i tek je intervencija Sokolske župe Zagreb to sprečila. »Zabuna« je dakle ispričiva, a pogreška brata Bogunoviča u toliko manj a, što se sada radi o osnutku odelenja sokolskih društava uza škole. No niti takovih odelenja ne poznaje sokolska organizacija. Mi znamo samo za čisto sokolska odelenja i čisto sokolske otseke, a nikakovo me-šovite sokolsko-školske, uza škole. Ta-kva odelenja ne mogu se osnivati, a ako bi bila gdegod osnovana, treba ih rcorgamzovati na sokolskoj osnovi. Ostaje još pitanje sokolskih dru štava uz učiteljsku školu. I to kakovih društava? Brat Bogunovič u svojoj pretstavci od 1. augusta 1930. traži osnutak takovih sokolskih društava, čiji bi članovi bili obavezno svi učiteljski pripravnici i profesori, a mogli bi biti i roditelji pripravnika. Zar bi to bila sokolska društva? Zar brat Bogunovič doista tako malo poznaje Sokolstvo da takova društva može na-sokolskim imenom? Najodluč-nije se protivimo osnivanju takovih društava, jer ta staleška društva nebi bila sokolska društva, a njihovi članovi — buduči propagatori Sokolstva — dobili bi krivu sliku o Sokolstvu i — da greh bude veči — to krivo poima-nje Sokolstva unosili bi u narod. U pogledu veze s Profesorskim društvom kaže brat Bogunovič, d ' »zastupao da stupa« u vezu s njim. A u svom članku kaže za profesorc: »Njima treba priči, kao što smo prišli i učiteljstvu. Treba stupiti u vezu s Jugoslovenskim profesorskim društvom kao što i s učiteljskim društvom«. Rečeno je nejasno. Ko da stu-pi u vezu? M i. Pomislio sam, da to nije možda plurale maiestetieum, pa sam unapred upozorio nato, da ova upozorenja nisu bila bez temelja, a dokaz je to, što je brat Bogunovič uspr-kos »druge istine« protegao taj m i na sebe i pokušao stupiti u vezu s Profesorskim društvom. Priredio je za pro-fesore predavanje o »karakterologiji Sokolstva«. I opet karakterologija! Ono što je brat Bogunovič napisao u svom članku ne poklapa se s »Putevi-rna i ciljevima SKJ«. Neka konkretno dokaže da se poklapa i gde, ali bez uzmicanja. Što se pak tiče predavanja u Beogradu i citata u »Politici« ne treba is-pravka. Neka greh ostane u »Politici«. U svojoj »četvrtoj istini« kaže brat Bogunovič da je netačno, da je napisao da »sokolsku omladinu treba uzeti iz sokolske organizacije.« Evo, da ga ponovno citiram: »Svi treba tla produ školu sokolskog vaspitanja. Kroz Sokolstvo to nije moguče, več kroz srednju školu Го treba da provedu nastavnici gimnastike i pro-fesori-Sokoli u zijednici s upravama Sokola i škole.« Ako još kraj toga, kako kaže brat Bogunovič, »nije važno da postrada organizatorska (!) s 1 o-b o d a Sokolstva«, onda svaki i »malo misleči« čovek mora da izvede ono, što sam ja izveo. Brat Bogunovič uz-miče i svoj uzmak prikriva s nekim »administrativnim naravima *. Sada govori o dogovoru,* a pre o zajednici i radu koji provode drugi a ne sokolski prednjači. — Izneo sam tačno, što je brat Bogunovič napisao u svojem članku. Ako on sada drugačije misli, odakle da ja to znam, kada tako nije napisao. Nišam ni madioničar ni telepat, a niti — karakterolog, da poga-dam tude misli. U »petoj istini« kaže brat Bogunovič, da nije vršio akciju.izvan sokolske organizacije. Da ga potsetim: par redaka dalje u ispravku tvrdi, da njegov rad medu učiteljstvom ne sme da bude pod sokolskom kontrolom. A zar se on u svojim tečajevima od tri dana ograničuje samo na telesno vežbanje? Zar ne govori i o ostalim sokolskim predmetima — ideologiji, istoriji i t. d. Zar se ti tečajevi nisu zvali sokolsko-učiteljski tečajevi? A sve to ne sme, kaže brat Bogunovič, da se tiče sokolske organizacije i da ona ima ingeren-ciju na to. O predlogu brata Boguno-viča Ministarstvu prosvete i rešenju da se osnuje staleško »sokolsko« društvo na učiteljskoj školi, pa o struč-noj školi neču ni da govorim. Isto tako niti o konferenciji direktora srednjih škola sa nastavnicima gimnastike u Zagrebu, koja je htela, da sokolski na-raštaj vežbaju nastavnici gimnastike. Čudno je da nastavnici gimnastike, koji su Sokoli, nisu protiv toga protestovali osim brata Vuksana. Svi su se saglasili, a na čelu njihovog društva je u Zagrebu brat Bogunovič. »Šesta istina« kaže da brat Bogunovič nije upozoren od strane sokolskih redova o svom pogrešnom miš-lenju. Dakle, molim sve one koji drže i čitaju »Sokolski Glasnik«, da pregle-daju opaske uredništva tog oficijelnog sokolskog lista k člancima brata Bo-gunoviča (god. I., broj od 1—12—1930; god. II., broj 1 i 22). Tamo čemo nači upozorenja i to veoma ozbiljna — u U 25. broju »Sokolskog Glasnika« od 18. juna o. g. napisao je brat Ni-šelvicer Slavko (M. Sobota) izmedu ostalog i ovo: »Čini mi se, da bi taj zaključak bio kao neka reakcija na članak br. Bogunoviča, koji se zauzi-ma za nekakve srednjoškolske soko’* ske organizacije (zastalno, u dobroj nameri)«. Nebi hteo, a niti bi bilo dobro, da se rasprava, kritika, za ili protiv vodi na osnovu netačno iznešenih rečenica 0 ovome vrlo važnom pitanju, koje prati ne samo sokolska več i š k o 1 * s k a javnost i koje če pitanje vrlo brzo biti aktuelno u sokolskom i škol* skom životu. To je razlog da se na svaku netačnost odmah osvrnem 1 oprovrgnem — ostavljajuči sve ostalo za konačni članak, koji če se stvar* Pozdravi Savezu SKJ Senj. Sa prve javne vežbe uskoč* kog okružja u Senju pozdravljamo bratski Savez sa sokolskim Zdravo! — Sokolsko društvo Senj. Kamenari. Sokoli sela Bijele otva* rajuči svoj dom šalju svom potstaro* sti sokolski pozdrav Zdravo! — Soko Bije’a, Boka Kotorska. Škofljica. Z ustanovne skupščine pošiljamo udanostne pozdrave visokemu Kraljevskemu Domu in našemu prvemu starešini Njegovemu Visočan* stvu kraljeviču Petru. Zdravo! — Sokolsko društvo Ljubljana IV. Han Vitez. Nakon obrazOvanja Sokolskog društva šaljemo vam brat* ski pozdrav Zdravo! — Odbor. Župa Banja Luka JAVNA VEŽBA SOKOLSKOG DRUŠTVA CAZIN. U nedelju 24. maja priredilo je Sokolsko društvo u Cazinu javnu vež* bu, kojom je sve ugodno iznenadilo. Bilo je milina pogledati naše mlade naraštajce, s koliko discipline i ambicije izvode krasne i komplicirane pro* ste vežbe i odrasle vežbače kako se trse da svaki dade najbolje i najsklad-nije iz sebe. Gradanstvo se odazvalo i preko očekivanja i srdačno je akla-miralo Sokole. Priredba je završena kratkim proslovom pročelnika pro-svetnog odbora i narodnim kolom. Treba istaknuti, da je ovaj uspeh vrlo značajan za Sokolsko društvo u Cazinu, kad se zna, da se je tek pred kratko vreme počelo sa intenzivnim uvežbavanjem pod novom upravom i pod najtežim okolnostima, jer društvo nema ni sprava ni finansijskih sred* stava, a i prostorije ima tek od sko-ra. Koliko bi trebalo napose pohvaliti svakog od uprave društva, toliko tre* ba istaknuti i ogroman rad brata načelnika koji je vežbe uvežbao. Uopče može se kazati da Sokolsko društvo Cazin radi s velikim elanom, te su mu takovim lepim i patriotskim radom osigurane simpatije i materijalna pot-pora gradanstva. — C. Mali naš Cazin do nedavna tako malo istican. dao je opet 21. iuna o. g. J istinu crno na belo — kako želi brat Bogunovič. Gde je neistina?... A sokolski disciplinski postupak ureda radi zbog izveštaja brata Bogunoviča na osnovu kojega je i/dano rešenje o sta-leškom sokolskom društvu — zar to nije upozorenje? Možda je bratu Bo-gunoviču ipak štogod poznato o tome. Brat Bogunovič bi se hteo prikazati »žrtvom«, »prokletim«, i svesti po-lemiku na lični teren. Meni ne treba njegova žrtva, niti ja imam što lično protiv njega. Ostanimo na principijel-noj bazi: ja pobijam njegovo m i š 1 j e-n j c o suraduji Sokolstva i škole, i smatram njegovu a k c i j u u tom predmetu osnovanom na pogrešnoj osnovi. Držim da bi Sokolstvu nanela štete. Zato je pobijam. Konačno, još da skrenem pažnju bratu Bogunoviču, da unutar sokolskih redova ne pale zvučne reči ni biblijski stil. Čemu ono isticanje svog rada za dobro Naroda, Kralja i Države i »uspeha Sokolstva u životu Naroda« ? Čemu to naročito isticanje baš u sokolskom listu? Zar mi svi Sokoli to ne želimo, zar to ne činimor* Držim, da u sokolskim redovima nema nikoga, koji nebi želio največe dobro Narodu, Kralju i Državi. Zašto dakle naročito isticati svoj rad u tom pravcu, kad svi to želimo i tako radimo? To mi izgleda kao da se tim rečima želi sa-kriti pred jakosti argumenata, protiv-nih njegovom gledištu. A pre svega takvo pisanje protivno je sokolskoj skromnosti i načelu: »Ni koristi ni slave!« no i sa dokazima osvrnuti na svaki prigovor, kao i što ču izneti svoje mišljenje javno i jasno i za sve što sam i što ču napisati nositi i sokolsku od* govornost a i odgovornost pred narodom i državnim faktorima. Radi toga molim, da se pod mo* jim potpisom konstatuje, da se ja ne zauzimam za nikakve srednjoškolske sokolske organizacije — jedino j a v * n o predlažem, da se dozvoli osnutak sokolskih društava uz učiteljske škole, kako bi se učiteljskom staležu dala prilika, da se u doba š k o 1 s k o spremi teoretski i praktično za rad Sokolstva — naglašujem Sokolstva, a zatim za rad telesne vežbe po sokolskom sistemu u osnovnoj školi. Zdravo! Dugirat. Osnivajuči zbor sokolske čete u Jesenieama oduševljeno po* zdravlja svog Starostu i bratski Savez. Zdravo! — Starosta Kurtini. »PRIRUČNIK« za društvene i župske prednjačke is-pite — rasprodan. Izveščujcmo sve bratske sokolske župe i bratska sokolska društva, koja se dnevno obračaju sa narudžbama za »Priručnik«, da je ta knjiga potpuno rasprodana u II. izdanju, te se više ne može dobiti kod naše župe, nego kod br. Jugoslovenske Sokolske Matice, Ljubljana (Narodni dom). jedan sjajan primer svojih jakih na-* stojanja za plemeniti napredak u svakom pogledu. Sokolsko društvo je na* ime u nepun mesec dana uspešno priredilo več 4. javnu vežbu, pa se stoga i ova poslednja očekivala sa naročito velikim interesom. I zaista, ova posled* nja javna vežba, na kojoj je nastupilo 97 Sokola i Sokolica u celom nizu krasnih i dobro uvežbanih vežbi, koje je brojno gradanstvo kroz puna dva sata sa interesom i ganutošču gledalo, dokazala nam je, da Sokolsko društvo u Cazinu odlično i čvrsto napreduje i da svaki njegov član oseča neizmernu ljubav za rad. Nema reči kojom bi se valjano moglo izkazati osečaje gleda* laca, kad je uz lepu pesmu zbora četa mladih Sokoliča s neverojatno mnogo osečaja izvela lepu i alegoričku vežbu »Vrbniec nad morem...» A kad je 97 Sokola u odorama otišlo s vcžbali-šta, pitali smo se, niie li ovaj nastup dokazao da je naš Cazin, ako i jest malen, dao sjajan primer velike po-žrtvovnosti u služenju onoj svetoj ideji, koja je jedina kadra da nas i duševno i telesno uzdigne i odgoji za buduče napore Dva čoveka, starešina br. Alija Pozderac i načelnik br. Du-rič, rade mesečima gotovo ceo dan upravo besprimernom požrtvovnošču, ali su i požnjeli uspeh. Sokoli i Soko-lice odužili su im se za trud i visoko podigli sokolski barjak u Mrkonjiča Krajini. Bila bi preka potreba da nad* ležni faktori priskoče u pomoč ovoj Objašnjenje na članak »Misli...« Dušan M. Bogunovič. Uprava Sokolske župe Tuzla. im i m Brzojavni pozdravi sa slela na Jadranu DVORSKOJ KANCELARIJI NJEGOVA VELIČANSTVA KRA= LJA ALEKSANDRA I. BEOGRAD. Vidovdanski Slet Sokolstva na Ja= dranu, manifestirajuči jedinstvo, di* sciplinu, snagu sokolskih redova sa primorja, u zajednici sa bračom iz cele Kraljevine i sa bračom iz čehoslovač-ke i Poljske, učvrščujuči u narodu lju* kav i veru u sokolske idea'e Jugoslo* venstva i Slovenstva, budeči u njemu duh stremljenja za budučnost, sa gra-nice Oiadžbine danas upučuje svoju Prvu najmiliju misao Kralju i Vodi naroda, Nasledniku Prestola i Kra* •Jevškom Domu. Pretsednik Sletskog odbora dr. Mirko Buič, starešina župe. Agaton H e 11 e r , načelnik Čehoslo* vačke obce sokolske. Adam Zamoyski, starosta Polj-skog Sokolstva. * SOKOLSKA ŽUPA MARIBOR. Sa plavog našeg Jadrana, koji je poervenio od košulja njegovih čuvara Sokola, šaljemo srdačni pozdrav bra* niocima severne granice Jugoslavije, želeči naj bol ji uspeh i kličuči: Samo nap red! Zdravo! Odbor sleta Sokolstva na Jadranu. SOKOLSKA ŽUPA CELJE. Čuvari Jadrana sa svog sleta sr* dačno pozdravljaju slet severne so* kolske barijere na granici, želeči naj-bolji uspeh i kličuči: Samo napred! Zdravo! Odbor sleta Sokolstva na Jadranu. SOKOLSKA ŽUPA BANJALUKA Vred noj i dostojno j brači i sinovima banjalučkih mučenika čuvari Jadrana šalju sa svog sleta bratski topli pozdrav želeči največi uspeh i kličuči Samo napred! Zdravo! Odbor sleta Sokolstva na Jadranu. IVAN MEŠTROVIĆ ZAGREB Sa simboličnim znakom Vaših Domagojevih strelaca na grudima so* kolske falange sa bedema predstraže na jadranskoj granici klicu Vam Zdravo! Pretsedništvo sleta. Vežbe članica sa čunjevima Sokolske cele 2u>te Skoplje za vreme predaje zemlje sa Koeovog polja i Kuaianova Povorka — zastave £bo? na IrancuskoJ obali nakon povorke ROSI JA - FONSIER ♦ DRUŠTVO ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE ♦ BEOGRAD hrabroj četi Sokola i da Sokolskom društvu omoguče da đođe do bar kak* vih sprava. Takav elan, takvo odušev* Ijenje i takav rad zaslužuje puno više nego hvalu i priznanje, zaslužuje pu* nu potporu svih koji ju samo mogu dati. — C. JAVNA VEŽBA SOKOLSKE ČETE SVODNA. Dne 7. maja održalđ je Sokolska četa Svodna vrlo uspelu javnu vežbu, na kojoj su uzeli učešča i Sokolska ne i Omarske po komandi prijedor-skog načelnika Jovanoviča. Starešina župe je srdačno pozdravio sve članove i pohvalio njihovu ustrajnost u ra-du i pozvao ih da i dalje rade s osta-lom bračom na širenju sokolske ideje. U lepo uredenom školskom dvori-štu počele su vežbe u 3 sata posle podne. Brat Jovo Davidovič pozdravio je prisutne, naglasio neumorni rad brače Katica, načelnika i zamenika Simiča, te pažnju Sokolskog društva Prije- - * ••••• . : Članovi Sokolske čele Svodna društva Prijedor, Novi, Dvor i Sokolska četa Omarska. Od starešinstva župe bili su prisutni brača: starešina dr. Moljevič, Cisarž i Volk. Vežbu su po-setili mnogi gradani iz Prijedora, No-vog i Dvora, te nekoliko stotina težaka iz okolinih sela. Medu gledaocima bi-jahu i sreski načelnik Tomaševič iz Novog, okružni proto Kecmanovič iz Banje Luke i učitelji iz okolice, od kojih učitelj Ivanovič iz Dragotinje sa školskom decom. Čitavo prepodne izvodile su pro-bno vežbe za župski slet čete iz Sved- Župa Beograd SOKOLSKO DRUŠTVO ZEMUN. Javna vežba. Sokolsko društvo u Zemunu na dan 7. juna o. g. priredilo je svoju uobičajenu javnu vežbu na nogomet* nom igralištu S. K. »Spartc«, pred veoma malim brojem gledalaca. Od zvaničnih primečeni su načelnik grada Zemuna g. dr. Sv. Popovič i br. dr. Sava Nedeljkovič, gr. fizik, prvi i počasni starešina ovdašnjeg društva. Na programu su bile sledeče tačke (broj u zagradi označuje broj vež-bača): 1. Proste vežbe: m. deca (63). 2. Odbojka: članovi i m. nara* štaj 9—9). 3. Proste vežbe: ž. naraštaj (20). 4. Takmičarske igre: m deca (20). 5. Vežbe sa palicama: m. naraštaj (26). 6. Igre: m. i ž. deca (218). 7. Vežbe na spravama: članovi, članice, m. i ž. naraštaj, m. i ž. deca, 8. Proste vežbe: ž. deca (36). 9. Puš*ball: m. deca. 10. Proste vežbe: članice (9). 11. Utakmice u trčariju preko pre* pona: m. deca. 12. Proste vežbe: članovi (36). Sve vežbe bile su dobro uvežbane i izvedene, jedino je upao u oči mali broj vežbača po kategorijama. M. B. N. OSVEĆENJE ZASTAVE SOKOL* SKOG DRUŠTVA BEOGRAD IV. Napredno i veoma agilno društvo Beograd IV., dve godine posle svoga osnutka, osvetilo je svoju društvenu zastavu, koju je poklonio br. Milivoj Bogdanovič. Toga svečanog dana, 14. juna o. g. u 8 časova počeli su se sa-kupljati kod »Gospodarske Mehane« Sokolska društva iz Beograda i Pan* čeva i delegati ostalih obližnjih dru-* stava: Zemuna, St Pazove, Obrenov* ca i td. U 845 krenula je novorka za Čukuricu, gde je pred sokolanom društveni starešina br. dr. M. Stefanovič hiranim rečima pozdravio sve prisutne. Zatim je uzeta i nova zastava, pa je povorka krenula ulicama Čukarice na nogometno igralište čukaričkog sport-kluba, gde je izvršeno osvečenje nove zastave. U (fbvorci je bila 1 voj-nička muzika i muzika doma malolet* nika, 2 zastave, članova u odori 108, članica u odori 11, u vežbačkoj 16, m. naraštaja 32, ž. naraštaja u sveča* noj odori 10, u vežbačkoj 60, m. dece 217, ž. dece 14(1; pored ovih uzc-lo je učešča još članova u civilu 48, m. dece 44 i ž. dece 48. Prema gornjim ciframa vidi se, da je u povorci bilo oko 750 učesnika Čim sc povorka svrstala na igralištu, počeo je obred osvečenja. Prvo je mu« /ika otsvirala molitvu, pa je zatim pravoslavni sveštenik obavio osveče* dor i neobičnu volju za rad sviju vežbača. Na kraju govora pozdravlja starešinu jugoslovenskih Sokola Nj. Vis. prestolonaslednika Petra srdačnim i gromkim Zdravo! Same vežbe izvadane su vrlo lepo i vežbači nagrađivani oduševljenim odobravanjem. Samo je šteta što je počela padati velika kiša i omela vežbe čete Omarske. Veseli Sokoli i Sokolice nastavili su pesmu i igru u školi, a zatim kad je kiša prestala, četa iz Svodne srdačno je ispratila goste do stanice. nje, iza njega obavili su svoj obred još i jevrejski i muslimanski svečenici. Katolički župnik bio je — na žalost — toliko verski netolerantan da nije hteo u zajednici sa ostalima osvetbi zastavu, a možda i zato, što je ona sokolska. Osvečenje zastave izvršeno je u prisustvu izaslanika Nj. Vet. Kralja, g. Pretsednika vlade, Min. vojske i Mornarice i prestolničke opštine. Svi izaslanici nakon osvečenja uku-cali su spomen-klince u koplje zastave. Zastavu je uobičajenim načinom predao kum i darovatelj br. Milivoj Bogdanovič starešini župe br. B. Živ* koviču, koji ju je uz nekoliko prigod-nih reči predao društvenom starešini br. dr. Stefanoviču, a ovaj zastavniku, koji sc zavetovao, da če ju nositi uvek visoko, časno i neokaljano i da če ju braniti od svih neprijatelja. Posle iz-vršenog osvečenja delegati i gosti raz-išli su se, a vežbači su počeli probe za popodnevni javni čas. Sa zakašnjenjem od 40 minuta po čela je javna vežba. Nastupila su prvo ž. deca (52) sa prostim vežbama, koje nisu bile tako dobro uvežbane. Deea su imala, pored propisnih, još i bele i žute cipele i čarape. Vodnice treba da znaju, kako je propisno vežbačko odelo za članice kod javnog nastupa, a ne da stave ervenu maramu kao neki šal preko ramena. M. deca (104) proste vežbe. I ova tačka programa nije bila izvedena na zadovoljavajuči način. Možda je, do* nekle, kriva zato i muzika, jer nije vežbano na odredenu glazbu. Ž. naraštaj (29) proste vežbe Ne* ke sestre nisu znale sigurno vežbe pa su »kopirale« od drugih, što je bilo na uštrb izvedbe. M. naraštaj (41). Izvedba je bila zadovoljavajuča. Kod otstupa nisu imali »korak«. Vežbe na spravama: članovi (40). Nastupilo je 5 odelcnja (po 2 na vra* tilu i razboju, i 1 na krugovina). Vež* bači nisu bili u svojoj punoj »formi« pa je bilo radi toga podosta nezavr-šenih i nesigurno izvedenih vežbi. M. deca, Beograd II. (22): vežbe sa puškama; vežbe su prikazane sklad* no i naišle su na dopadanje kod gle-daoca. Članice (12): vežbe sa buzdovani* ma; sa više pažnje vežbanje bi bilo složnije. Začudno je, da je i pored učešča šest društava iz okoline, nastp* pio tako miniinalan broj. — Pojedine sestre nisu imale kod nastupa propisno vežbačko odelo; videle se n. pr. žute cipele, i čak sa visokim potpeti-cama. M. deca, Beograd I. (25) vežbala su proste vežbe veoma dobro. Starija brača (11) proste vežbe vežbali su dobro. M. naraštaj: vežbe na spravama. 5 odelenja (po 2 na vratilu i razboju i 1 na konju bez hvataljka). Sva ode- lenja bila su relativno bolja od član* skih; retko koji nije završio vežbu. Vežbači po odelenjima bili su ujedna* čeni, što je naročito isticalo vrednost odelenja. Članovi (10) i člmice (9), Beograd II.: vežbe sa veslima, na pesmu »Buči, buči, more Adrijansko« Obzirom da je ovo nastup jednog društva, vežba je morala biti bolje uvežbana. M. naraštaj, Beograd II. (17): proste vežbe na pesmu »Oj letni sivi sokole ...« Vežbači se ne mogu pohva* liti da su lepo vežbali, naročito ne oni stariji. Primetilo se da za ove greške nije krivo neznanje vežbi, več nepaž* nja. Članovi (56): proste vežbe. Kod ove tačke programa o nekoj zajedrič* koj i skladnoj vežbi ne može biti ni govora. Mnogi uopšte nisu ni znan vežbe, pa su »kopirali«; neki su opet pogrešno znali i radi toga grešili. Kod brače, kao i kod sestara, primečivao se nedostatak propisnog vežbačkog odela. Rezimirajuči ukratko, celokupna svečanost ovog mladog društva uspela je i pored gore iznetih nedostataka. Šteta je što publika nije poklonila dovoljno pažnje ovoj priredbi, koja to u svakom slučaju u punoj meri zaslužuje. Brači pak na Čukarici želimo, da istraju u svome radu, pa da uskoro prisustvujemo i početku podizanja Sokolskoga doma — M. B. N. Župa Bjelovar IX. SLET SOKOLSKE ŽUPE BJELOVAR. Dana 31. maja priredila je Sokolska župa Bjelovar svoj župski slet u Bjelovaru Premda prema odluci bratskog saveznog načelništva nisu bili obli-gatni župski sletovi za ovu godinu, ovaj je župski slet bio predviden s razloga, da se što veči broj vežbača što trajnije privuče sokolskoj ideji, da im se pokaže snaga Sokolstva i da se stvori međusokolski kontakt naro* čito s obzirom na posve nove članove, gojili u župi ima gotovo preko 2/з ce* lokupnog članstva, a koji su istupa* juči s ostalom bračom trebali steči uverenje da u sokolskom radu nisu osamljeni u svom selu ili varošici, nego da pripadaju velikoj sokolskoj po-rodici. Gornje su misli imali u vidu tehnički organi župe prilikom organi-zovanja ovoga slcta. S druge pak Strane je ovaj slet, jer je na njemu nastupila župa Bjelovar, potpuno samo* stalno, po prvi puta otkako postoji, bez pomoči susednih župa, trebao po* kazati posle onih neprilika koje su pratile našu župu prilikom reorgani* zacije u prošloj godini, faktično njeno stanje i njenu snagu. Taj je slet tre* bao da podigne oduševljenje i borbeni duh svih pripadnika Sokolstva u na-šoj župi. Župski se slet započco natecanji* ma, koja su počela u 5 i Уз časova ujutro. Za natecanja se prijavilo od 38 društava svega 10, i to samo član* stvo i muški naraštaj, dok se članice i ženski naraštaj nisu natecali. Nate* calo se članstvo u jednoj srednjoj i 6 nižih vrsta i 1 pojedinac u višoj, a 14 pojedinaca u nižoj vrsti; muški na* raštaj u 2 više i 7 nižih vrsta, i 7 pojedinaca u nižoj vrsti. Na sletu se na-tecalo samo u propisanim vežbama za Prag i na spravama, dok sc natecanja u igri odbojci i u lakoj atletici imadu izvršiti po okružjima. Natecanja su se vršila prema odredbama sa* veznog načelništva. Do sada postig* nuti rezultati zadovoljavaju, ali je bezuslovno broj natecatelja prema broju društava i suviše malen. Razlog tako malenu broju valja tražiti u prvom redu u prc istaknutoj činjenici 0 velikom broju posve novih vežbača, a u drugom redu u nedastatku spra* va, naročito konja, koji imadu veoma malen broj društava. Društva nastoje po mogučnosti da upotpunjuju inve* tar svojih sprava, ali kako u glavnom stoje financijalno prilično slabo, ne može se od njih zahtevati nemoguče. Od 8 do 10 časova vršeni su pokusi. Povorka koja je trebala da gra* danstvu dade pojam o snazi naše žu* pe u brojčanom pogledu, potpuno je uspela i zadovoljila Prijavljeno je bi* lo učesnika u povorci svega 1855, ali je načelništvo sve prijavljene učesni* ke, koji su bili u gradanskom odelu izlučilo iz povorke, ki povorci su bile 4 glazbe, i to 2 sokolske, 1 gradska i vojna glazba. Ženske dece 69, muške dece 187, ženskog nafaštaja 60, muš-kog naraštaja 185, članica 81, članova u odori 238, članova u vežbačem odelu 298, seoskih četa 150, sokolske konjiče 48. Svih učesnika u povorci za-jedno s župskim starešinstvom, dele* gatima Saveza i župe Osijek, bez voj* ne i gradske glazbe svega 1355. Javna je vežba započela u 3 časa 1 45 min. Nastupilo je 254 muške i ženske dece zajedno, od toga 186 mu* ške, a 68 ženske; ženskog naraštaja 69, muškog naraštaja 216, sokolskih četa 59, članica 70, članova 320, vojske (podoficiri*Soko!i 42. p. puka) 16, i sokolska konjiča Virovitice s tri točke: voltižovanje naraštaja 12, sko* kovi preko prepona članstvo 10 i pre* ponski kurusel 8 članova. Sprave su morale zbog kiše, koja je baš počela dosta jako padati, biti izostavljene. Nastup dece, a tako i nastup članstva i muškog i ženskog zadovoljio je i s obzirom na broj i na kvalitet potpuno, dok su vežbe ženskog i muškog naraštaja bile uz neke tehničke nedo-statke. Kao razlog tim nedostacima valja i opet istači velik broj novajlija, a onda i to, da su vežbe, s obizrom na tu činjenicu, bile za te kategorije malo preteške, što naročito vredi za ženski naraštaj. Posebno su se istakle vežbe sokolske konjiče, koja je, iako pred kratko vreme osnovana, postigla zamerne rezultate. Isto je tako zadovoljio i nastup vojske u prostim vežbama sa puškom Akademija je održana u 9 časova naveče. Istakao se nastup od br. Lhotskog brače Osječana, članstva Bjelovar i naraštaja Bjelovar, oba nastupa brata M. Bakiča, člana T.O. žu* pe Bjelovar. U svakom pogledu i u kvalitetu i u kvantitetu može se uočiti znatni napredak, koji je tim očitiji, kad se uporedi prošlogodišnji slet s ovogo* dišnjim. Na prošlogodišnjem sletu u Virovitici nastupilo je 72 člana i 28 članica. Povorka se uopče zbog vrlo malog broja nije mogla tako reči ni zamisliti. Vidi se, da je broj svih ka* tegorija veoma znatno poskočio. Ujed* no se opaža znatan napredak u dobavljanju sprava, upao je u oči vrlo velik broj novih odora, kojih je u župi bio gotovo minimalan, a koji če se i nadalje s obzirom na pretstoječi slet u Pragu i dalje povečavati. Ono što se prilikom zaključivanja sleta htelo postiči. postignuto je. Duh se u župi znatno podigao, naročito kod vežbačeg članstva i stvorio se teren za jednu šmišljenu i jaku sokolsku organizacij u Naročito je na to podi* zanje radnog duha u našoj župi delo* vala prisutnost brače saveznih dele* gata: II. zam. st. Paunkoviča, sav. gosp. Živkoviča i člana uprave dra. Dragiča, članova saveznog T. O. Iliča i sestre zam. nač. Iličeve, kao i pri* sutnost delegata bratske Sokolske župe Osijek brata dr. Mate Periča i načelnika br. Kvapila. Kako je pak taj slet delovao na ostalu publiku izvan Sokolstva, vidi sc najbolje po itome, što se odmah posle sleta prijavilo za osnutak 16 novih sokolskih jedinica — Nov. SOKOLSKO DRUŠTVO DARUVAR. Druga godina u životu našega društva pokazuje u više smerova jači sokolski zamah nego predašnja. Izbor novih ljudi u upravni odbor na glav-noj skupštini u januaru, odnosno u februaru, bio je srečan. Broj članova vežbača u svim kategorijama poste* peno raste. Neprilika je s lokalom, koji tako slabo odgovara svrsi, da se mora misliti na gradnju sokolskoga doma. To oseča najjasnije brat načelnik Momčilovič Dušan, koji od osnutka društva vodi tehničku stranu rada u društvu i okružju sa zamernom ustrajnošču i pohvalnim uspehom. Radi nepodesne sokolane, koja se zimi, baš kada bi vežbanje moglo biti najintenzivnije, teško greje i ugrejc, nastavljen je ovogodišnji sokolski rad sa svim kategorijama istom u martu, kada je studen popustila, i od onda se marljivo vežba, pod vodstvom starih i mladih prednjaka obojega spola. Pošto je u jeseni 1930 održan prednjaški dvomesečni tečaj, povečan jc broj prednjaka, što je u skladu s povečanim brojem novih vežbača. Da jc bolja sokolana, mogla bi u društvu redovno vežbati sva školska mladež (preko pola hiljadc) osnovnih i sred* njih škola, u kojima je za gimnastiku i onako slabo postarano. Rešenjc to* ga pitanja uočeno je več lani i neče se pustiti s vida, dok se ne reši po* voljno, jer društvo bez podmlatka i naraštaja nije potpuno kao ni poro* dica bez dece. Za ovu se pobrinuo brat Radosavljevič Tošo okretnošču, koja je skopčana s njegovim nemalim novčanim izdacima. Sokolska glazba istupila je prvi put prigodom bakljade dne 8. maja u počast gospodina bana dr. Ivana Pe* roviča, drugi put na društvenoj za* bavi dne 10. maja. Diletantski otsek istupio je dne 10. maja s vrlo upelom pretstavom »Cigani«, u tri čina, pred punu dvo* ranu članova i društvenih prijatelja. Prosvetar profesor brat Sosič Ivan prati pažljivo sav društveni život po-krečuči ga promišljeno u smeru pro* svetnoga odgoja članova. Povodom poznate poslanice nadbiskupa Bauera održana jc dne 22. marta komemora-tivna akademija, na kojoj je brat prosvetar, nakon uvodne reči brata starešine i par prigodnih deklamacija daka-naraštajaca, prisotnima uverlji« vim prikazom izneo patnje naše na* rodne granc preko državne granicc. Na dan mučeničke smrti Zrinskog i Frankopana 30 aprila nije ni ove go* dinc propušteno održati komemora* ciju, na kojoj je brat starešina dr. Latkovič Matko svemu slušateljstvu — odraslima i mladeži — razumljivim načinom ocrtao pogibiju neumrlih bo* raca za hrvatsku i opču jugoslovensku stvar. Tako naše Sokolsko društvo razvija svoje delovanje u ovom kraju, gde se pročiščena narodna misao ši* roke koncepcije polagano ipak budi, a sokolska organizacija u svim smero* vima svoga rada služi joj svim svojim silama. — N. Z. SOKOLSKO DRUŠTVO GAREŠ* NICA. Pun nade u ozdravljenje zaklopio je svoje oči, a tako je s njima rado gledao svijet Kad mu se približio konac života, još se je nadao da če ozdraviti i opet doči u krug brače Sokola i saradnika Sokola. No drukčije je bilo određeno. U sredu 10. juna u 14 sati zaspao je da se više nikada ne probudi. Sokolsko društvo Garešnica gubi u bratu Vuceliču svog statističara, ambicioznog radnika, kojega jc shrva* la teška bolest tuberkuloze, oduzeia mu mladi život, koji je gledao svet samo 22 godine. Neka bude slava bratu Vuceliču, čiju če uspomenu zadržati brača So* koli. — Dr. S.=č. SOKOLSKO SELO U PITOMAČI. Sokolsko selo u Pitomači održano je na Blagovjest popodne u zgradi Državne osnovne škole. Odmah u početku naglasujemo, da se prosvetnom odboru mora priznati izvanredan mar i agilnost. Program otvorio je starešina So* kola br. Franjo Gotz s biranim rečima. Potom je sopranistica sestra Ružiča Johanes otpevala jednu Barano-vičevu i jednu Grečaninovu pesmu. Prosvetar društva br. Josip Jager potpunoma je udovoljio zadanoj te* mi: »Svrha Sokolstva«, jer je preda-vao živo, uverljivo i zanimivo. U daljnoj točci recitovala je jed* na dražesna mala Sokolica pesmicu Jelke Jager »Mlada Sokolica« u sokolskom i nacionalnom duhu. Ponovno je nastupila mlada i otmena pevačica Ružiča Johanes. Mo* ramo objektivno priznati da je od svog prvog nastupa, koji je bio u Pitomači pred nekoliko godina, lepo na* predovala, pa je sada s dostatnom rutinom i inteligencijom interpretirala Širolu, Konjoviča te Dvoraka. Pratnju na glasoviru preuzeo je br. Ivan Skubin, koji je velikim razu* mevanjem i poznatom veštinom izvr-šio svoju ulogu. Konačno kao zadnja točka pro* grama izveden je igrokaz br. Josipa Jagera »Skupština Sokolica«. Prikazi-vale su učenice četvrtog razreda. Za igrokaz ne treba ni pozornice ni kostima. Male Sokolice održale su »Skup-štinu Sokolica« tako lepo, da je do konca saslušana s velikom napetošču i zanimanjem. Sadržina zanimiva. Ko« mad propagira Sokolstvo, pa bi ga trebalo izvesti svako sokolsko društvo. Selo je završeno sokolskom pes-mom. Župa Celje SOKOLSKO DRUŠTVO ZAGORJE OB SAVI. Prvi »Mladinski dan« Sokolskega društva Zagorje ob Savi. Namesto običajne pomladanske telovadne akademije je letos sklenil prednjaški zbor, da poizkusi z mladinskim dnem. V vseh oddelkih so sc marljivo vršile priprave. Dan za ta nastop je bil določen za 7. junij, ki pa žal ni bil posrečen. Ob 3. uri, ko bi se imel pričeti nastop, je začelo deževati in umakniti smo se morali v telovadnico. Točno ob 3. uri jc prikorakala žen ska deca, ki je bila burno pozdravljena od sokolskega občinstva. Izvajala je proste vaje, ki so bile po svoji sestavi zelo lahke, torej deci primerne. Sledila je telovadna ura moške dece. Tu smo videli, kako se naši malčki igrajo in pozabavajo pri telovadbi, da ni več starega »pozora« pri otrocih, ampak vse v obliki iger, ki so otroku najbolj priljubljene. Kakor smo videli, je bila telovadna ura posrečena. Zu temi so prikorakali naraščajniki, ki so bili ojačeni z naraščajniki iz Celja in Hrastnika ter so strumno odvežbah župne proste vaje. Videli smo, da tudi v moške proste vaje, v katerih so bin včasih odrezani gibi, prihaja ritmika« ki zavzema v Sokolstvu vedno večji razmah, saj ji jc ustvaritclj naš brat dr. V. Murnik. Pohvalo zaslužijo na raščajnice iz Trbovelj, ki so za tem nastopile s »Polkinim plesom«. Poka zale so, kako skladno mora biti podob na točka naštudirana, saj so dejali Za gorjani, da plešejo kot baletke. * tem je prikorakala moška deca, ki J izvajala lanske župne proste vai®-. . : to je sledila orodna telovadba. I n točki bi morali nastopiti vsi od«e _ v več vrstah, a žal v telovadnici <• ni bilo mogoče, zato so nastopile sam 3 vrste, in sicer: moški naraščaj iz Celja na drogu, moški naraščaj iz Hrastnika na konju in palici ter naša moška deca na kozi. Zadivili so nas vsi trije oddelki, a vratolomne skoke čez konja so pokazali Hrastničani. Sledile so na-raščajnice s prostimi vajami, ki so pokazale, da so že dobro pripravljene za župni izlet v Celju. Z »Naprej zastava slave« je prispela ženska deca k telovadni uri, ki je bila zelo primerna oddelku in skrbno sestavljena. Z »raz« in »zdravo!« se je deca v veselem razpoloženju zopet razšla. Salve smeha so doživele igre moške deee, posebno, ko je tekmovala za kolače. Zbližanje šolskih učencev s Sokolom so pokazali dečki iz 6., 7. in 8. razreda zagorske narodne šole, ki so nastopili z »Mladimi vojaki«. Mnogo aplavza so doživele tudi igre moškega naraščaja, saj so bile vse zelo efektne in posrečeno izbrane. Višek dneva so pa bile »Perice« ženske dece kot zadnja točka. Male peričice v primernih oblekcah s škafci so krasno izvajale simbolizirane vaje naših peric. S tem mladinskim nastopom je pokazal zagorski Sokol, da z vso vnemo polaga važnost na oddelke, ki so bodočnost Sokola v naši dolini. Z moralnim uspehom ze Sokol lahko popolnoma zadovoljen, samo od strani publike bi bilo lahko za take prireditve malo več zanimanja, vsaj od strani tiste, ki simpatizira s Sokolom. K lepemu uspehu mladinskega nastopa so pripomogli vaditelji in vaditeljice: sestre Rakova, Bergerjeva in Pavletičeva ter bratje: Šulin, Černelč, Kovač in Klun. Po mladinskem nastopu so se pa vršile tekme v odbojki med Zagorjem, Trbovljami in Celjem. Zagorska publika je bila do sedaj vajena samo surovih nogometnih tekem, kjer so si drug drugemu lomili noge. Kar zadi-vila jo je pa odbojka, lepa in lahko rečemo kraljevska igra z žogo, pri kateri se res razgiblje vse telo. — Najprej sta nastopili moštvi Zagorja in Celja. Celjani že dolgo trenirani so nadvladali mlado moštvo iz Zagorja s 3:0. Toda Zagorjani so pokazali, da Sredo za Celjani in bodo ti kmalu dobili vrednega nasprotnika. Nato sta nastopili moštvi Celje in Trbovlje. Zmaga Celje s 3:0. Tudi Trboveljčanom se pozna, da so začetniki. Sedaj nastopi še moštvo Zagorje proti Trbovljam. Zmaga Zagorje z 2 : 1. So KOLŠKO DRUŠTVO SV. PETER POD SV. GORAMI. Naše mlado društvo se pripravlja z veliko vnemo in požrtvovalnostjo na svoj prvi javni telovadni nastop, ki se vrši 15. avgusta. Brat načelnik Kos želj in sestra načelnica Sevnik, skrbi* ta, da bo ta naš prvi javni nastop si« gurno dobro izpadel. Bratje in sestre vežbajo pridno, ker se zavedajo svoje velike dolžnosti. Naš nastop sc bo vr* šil v okviru raznih drugih prireditev, j-.akor velike baklade na predvečer, budnice, promenadnega koncerta. Dru* stvu jc uspelo dobiti sokolsko godbo jz Ljubljane. Sodelovala bodo tudi bratska društva iz Brežic, Bizeljskega, Klanjca in Desiniča; tako, da bo naš nastop nekak pregled sokolskega dela v obsoteljski dolini. Ugodne avtomobilske zveze od vseh strani, bodo orno* počile obisk tudi ostalih gostov. Vodili bodo posebni avtobusi iz Celja, Zagreba in Brežic. Ker zahaja k nam •nnogo letoviščarjev, je razvidno, da »odo obiskovalci imeli tudi užitek v spoznavanju naših lepih krajev. Župa Cetinje SOKOLSKO DRUŠTVO KOTOR. Odlazak brata Rade Kosoviča Ovih dana ostavio nas je brat ka* Petan Rade Kosovič, jer ga je dužnost Pozvala na drugo mesto. Tim Sokolsko društvo u kotoru gubi jednog od naj-agilnijih sokolskih radnika. 'Brat Ko-sović bio je Soko staroga kova, odu-seVljcni propagator sokolske misli. o ono j: ni za slavu ni za korist, brat Ivade bio je u radu neumoran, ali ,чтап’ pa. Jc suvišno da iznosimo 'P \ ” Je nie8<>v rat} urodio dobrim plodom u ovom ,kraju, samo ćemo utaknuti, da sva braća moraju da slede njegov primer. Upravni odbor Sokolskog društva Veneči rad brata Kosoviča, sazvao je 'Zvanrcdnu sednicu, da se oprosti od s'°g zaslužnog brata, sa kojim smo s® za uspomenu i slikali, jer brat Ra* j *1. V sY°j°j čednosti, kao pravi Soko, 'Kibio je da mu se iskazuju osobite Počasti. Starešina brat Marčič u lepom izneo je zasluge brata Rade ■ okolstvo i zaželio mu svaku sreću novom kraju. Brat Rade ganut dir* Uivim rečima zahvalio se svoj hrači ^a kojom je dugo vremena saradivao sti0njima SC Sa suzamu u °čima opro* Brate Kosovieu! Svaka te srećn Pratilal Kotorski Soko če tvoj spomen °euvati za mnogo vremena. A tvoj agilni rad nastavi u kojemgod budeš Kr*ju naše lepe Jugoslavije. Zdravo! I. B. Župa Kranj II. ŽUPNI ZLET SOKOLSKE ŽUPE KRANJ DNE 5. JULIJA T. L. V TRŽIČU. Uprava Sokolske župe Kranj je sklenila, da priredi TI. župni zlet v Tržiču, in sicer v nedeljo 5. julija t. 1. Tehnično organizacijo je s tem pre* vzelo Sokolsko društvo Tržič, ki hoče pokazati, da stremi na vseh straneh kvišku in da je kos nalogam, ki jih stavi vanj župa. Preden opišem pri* prave, ki jih je društvo za ta zlet že izvršilo, se moram dotakniti vpraša* nja, ali je kraj za II. župni zlet veliki sokolski ideji primerno izbran ali ne. Kratka zgodovina Sokolskega društva Tržič nas bo o tem prepričala. Tržič je izrazito industrijsko gnezdo, ki je bilo ne samo gospodar* sko, temveč tudi politično v rokah naših naj zagrizene j ših narodnih sovražnikov. Nemci so tu postavili sre* di slovenske posesti enega najmoč* ne j ših stebrov, ki naj bi nosil most od Balta do Adrije. Germanizacija je bila že tako napredovala, da so sredi Tržiča ob raznih slovesnostih plapolale raz tovarniških dimnikov vsenem-ške zastave, da so se vršili medsebojni poboji in vse take nečedne stvari, ki smo jih bili vajeni po naših po* nemčenih mestih. Našli pa so se idejno bogati Slovenci, ki so uvideli veliko nevarnost popolnega ponemčenja in so zato sku* šali ta potek vsaj malo zavreti. Leta 1889. so ustanovili »Slovensko bralno društvo«, ki je zbralo pod svojo za« stavo vse Sloevnce brez razlike. Slo* žen nastop pa ni bil vsem povolji, zato so kmalu razdvojili narodno dru* štvo in ustanovili drugo, »Prosvetno društvo sv. Jožefa«. Tako oslabljena narodna fronta ni bila kos težavni na* logi in treba je bilo poiskati borbeno organizacijo, k! bi naslonila svoje narodno delo na malega slovenskega človeka. Tako se je ustanovil leta 1903. Tržiški Sokol, ki praznuje z le* tošnjim letom 28letnieo svojega plo* donosnega življenja. Ustanovitvi Tržiškega Sokola so delale takratne avstrijske oblasti ve-like težave, ki so jih ustanovitelji, naslonjeni na bratsko Sokolsko društvo Kranj, s trudapolnim delom končno I'e premagali in razvili pogumno sokolski prapor tudi v Tržiču. Narav* nost ganljivo je prebirati kratke, jedrnate sejne zapisnike, ki jih je z okorno roko pisal društveni tajnik brat Meglič Franjo in sopodpisoval starosta brat Zaletel Miha, pred njim pa brat Jože Luzar, ki je bil prvi sta* rosta. Mlado društvo je imelo komaj dvakrat deset članov, po večini iz vrst takratnega zavednega obrtništva in delavstva. Kakor pravljica iz »Tisoč in ene noči« se čita: Na željo navzočih se je sklenilo, da sc vseli podružnica telo* vadskega društva Gorenjskega Sokola v hišo A. Perneta na Glavnem trgu, da ima zgoraj omenjena podružnica prestol v Tržiču. Sklenilo se je, da se plača vstopnina 1 K in da se bo me* sečnina pobirala po 40 vinarjev od 1. septembra 1903. Darovala sta 8. no* vembra za popravo telovadnega orod* ja brata Gorenjskega Sokola brat Krč in brat Fok vsak po 2 kroni, skupno 4 krone. Tako vodi rdeča nit najrazličnejših težav iz seje v sejo, kratka kon* statacija pa zakrije ogromno delo, ki so ga morali izvršiti tedanji bratje, če . so hoteli preskrbeti telovadcem orodje, če so hoteli dobiti prostor za prireditve, če so morali za svoje delo odgovarjati oblastem, ki jim niso bile naklonjene. In da so premagali vse začetne težave, je bilo treba ogromno idealizma, ki ga nam v današnjih dneh, odkrito povedano, v veliki meri manjka. Spočetka so takoj mislili na usta* novitev lastnega gnezda. Beseda pa je meso postala šele leta 1910., potem, ko je premagalo društvo take težkočc, s kakršnimi se gotovo ni borilo kmalu kako drugo društvo, Od tedaj dalje je bilo delo dosti lažje. Sokol je imel svojo streho in njegovo delbva* nje je bilo usmerjeno v čisto sokolsko smer. Ni treba, da na tem mestu naštevamo podrobno delo, ugotoviti pa moramo, da je delo tržiškega Sokola zaradi vojne furije silno trpelo, da so sokolsko telovadnico izpremenili v bolnico, v taborišče vojnih ujetnikov itd., dokler ni bila leta 1919. zopet izročena svojemu pravemu namenu. Od tedaj dalje pa poje vesela sokol* ska družina prepričevalno svojo pe* sem in vabi pod svoj krov vse zaved* .^floslovene, vse Slovane, ki so v gostoljubno streho in pribežališče, druži jih in jih navdu* suje za vse lepo in pošteno. Dasi* ravno so se časi v prid sokolski misli in nalogi silno izpremenili, vendar ne moremo zamolčati, da se čuti še vedno skrito minersko delo, ki pri* pravlja sokolskim delavcem veliko PrednfaR sa prednjačkim tečajem i ispitom, traži mesto trg. poslovođe, činovnika ili torne slično. — ‘Upitati načel-ništvo Sokola 3KruŠevac. neprilik in razburjenja, zakaj zlob* nost in zavist žanje tudi tam, kjer misliš, da je nemogoče napraviti kaj škode. Sokolsko društvo Tržič je čuvar našega mejnika na Ljubelju, ki nas trajno in brez prestanka spominja na dolžnosti napram bratom onstran Karavank. Ravno kraji ob državnih mejah pa potrebujejo vsestranske podpore od zaledja, če naj ne omagajo v svojem delu. Zato je II. zlet So* kolske župe Kranj v Tržiču idejno utemeljen in kraj pravilno izbran. Tržiško sokolsko društvo vabi zato vsa bratska društva, da se udeleže tega zleta v čim največjem številu, da na eni strani pokažejo svoje zanima^ nje za obmejna vprašanja, na drugi strani pa da si ogledajo napredek tržiškega društva. Telovadni prostor je srečno iz* bran. Javna telovadba se bo vršila na velikem travniku poleg Sok. doma, kjer trenotno postavljajo pridne sokolske roke, potem ko so s kulukom splanirale telovadišče, telovadske gar* derobe, tribune, paviljone in vse po* trebne druge stavbe. Pri javni telo* vadbi bodo nastopili naši bratje vojaki iz Škofje Loke, sodelovala bo železničarska godba »Sloga« iz Ljub* Ijane, kakor tudi vsa društva Sokol* ske župe Kranj. Istočasno z župnim zletom bo priredil tujsko-prometni odsek mestne občine propagandno razstavo, ki naj udeležence pouči o krajevnih lepotah slovenske zemlje v tržiški oko* lici, da bodo razumeli oni naravnost gigantski boi, ki ga bije tržiška podružnica SPĐ z veleposestnikom Fri* cem Bornom za prostost slovenskih planin. Pridite in pomagajte! Za nastanitev telovadcev, tekmo* valcev in prehrano sokolskih gostov bo v vsakem oziru preskrbljeno. Zdravo in na svidenje v Tržiču 5. julija! A. L. SOKOLSKO DRUŠTVO DRAŽGOŠE, t Brat Tone Lotrič. Vzela Te je usoda, dobri naš Tone. Ob vršitvi dolžnosti za domovino si si nakopal zahrbtno bolezen, katera Te je položila v prerani grob. Takoj po ustanovitvi Sokola, še tako mlad, pa si se že pokazal vzornega Sokola plemenitega srca in nezlomljive volje. Ne bo te več, da bi bil še naprej vzor mladini, odkrit tovariš in pravi sokolski brat. Ko smo Te sprem* ljali k večnemu počitku, so utripala sokolska srca, katerim si dal vzpodbu* do za nadaljnje delo. Brat Tone! Odpočij se po presta* nem življenskem boju v domači grudi tam pod temno Jelovico in sanjaj mirno. Poslednji Ti zdravo! SOKOLSKA ČETA BREZJE* MOŠNJE. Naša četa se je ustanovila 1. fe* bruarja t. 1. Težkoče, na katere smo naleteli ob ustanovljenju in ki so se po ustanovitvi bolj in bolj potencirale, sedaj na videz pojemajo, a se perijo-dično javljajo v širših dimenzijah, upamo, da bomo preboleli. V kratki dobi svojega delovanja je naša četa kupila zemljišče, ki leži na najlepši točki Brezij, kjer namerava prihodnjo pomlad pričeti z gradnjo Sokolskega doma. Članstva šteje 56, dece 48. Uspeh telovadbe je pri deci že viden, o članstvu pa tega ne moremo reči. Sicer imamo dobre moči, dva učitelja, enega akademika, tri kmetiške fante-prednjake, ki so se udejstvovali že v večjih društvih (Ra* dovljica, Kranj, Ljubljana) in eno prednjakinjo. A manjka nam orodja, poleg tega moramo pa še upoštevati dejstvo, da smo na kmetih in smo se* daj še prisiljeni vežbati samo na pro* stem in to le ob nedeljah, če je vreme ugodno. Kljub tem težkočam ne klo* nemo. Uspeh našega dela bo pokazala bodočnost. — V. C. Župa Ljubljana SLOVESNO VZIDANJE TEMELJ* NEGA KAMNA ZA NOVI SOKOL. SKI DOM V ŠIŠKI. Za Šiško je bila nedelja 14. junija velik in pomemben praznik — saj je njen miljenec Sokol vzidal na slovesen način ob prisotnosti številnih odličnih predstavnikov oblasti, javnosti in dru* štev temeljni kamen za svoj bodoči dom, ki bo ne le moderna in reprezen* tativna stavba — temveč res pravi So* kolski hram, t. j. zbirališče vseh nacionalnih elementov in mladine. Že na predvečer so po vseh ulicah na hišah zaplapolale številne državne trobojnice — krasno nedeljsko jutro pa je Sokolu naklonilo tudi lep dan — da je celodnevna prireditev mogla izpasti prav dobro. Kmalu po deveti uri so sc pričeli zbirati zunanji gosti in ob desetih je krenila številna povorka s šestimi prapori s telovadišča povsod iskreno pozdravljena Na tem me* stu pa moram poudariti dejstvo, ki nam ni v čast, da bi se morala ljub* Ijanska Sokolska društva in ona iz bližnje okolice vsaj povorke udeležiti v daleko večjem številu, dočim nekatera niti zastopana niso bila. I£rog pol enajstih sc je povorka novrnila na te- ПРВА СРПСКА ПАРНА ПИВАРА ЂОРЂЕ ВАЈФЕРТ a. д. у београду производи своја чувена пива бело „Експорт" и црно „Св. Ђорђе" која се продају у бурадима и флашама Телефони пиваре 355 и 3410 • Телефон стоваришта> у Београну 582 lovadišče, kjer se je medtem že zbralo številno občinstvo ter zastopniki vojske, banovine, mesta in drugih javnih ustanov in društev. Točno ob 11. uri je predsednik odbora za zgrad* bo Sokolskega doma br. Dolinšek otvoril v lepem govoru svečanost, po* zdravil zastopnika bana g. prosvetnega šefa dr. Lončarja, zastopnika koman* danta divizije polkovnika g. Kilerja, zastopnika komandanta žandarmerije podpolkovnika g. Petkoviča, župana mesta Ljubljane br. dr. Dinka Puca, občinske svetovalce br. Turka, Tav* čarja, inž. Bevca, Urbasa in g. Lom* barja, Šterka in dr. Klepca, dalje zastopnike UJU g. Škulja in Kobala, za* stopnike šišenske šole g. Legata in go. Golobovo, zastopnika Rdečega križa br. dr. Krejčija, »Soče« g. Sancina in Čotarja, predsednika Zveze privatnih nameščencev br. Zemljiča, zastopnika Zadruge stavbnih mojstrov br. Batte-lina, Nabavljalne zadruge železničar* jev g. Železnika, CMD go. Počkarjc* vo, Zveze kulturnih društev g. Cimermana, Oblasne streljačke družine br. Simčiča, zastopnike S K. Hermesa in Ilirije ter predvsem številno deputa-cijo Narodne čitalnice s praporom in uniformirano delegacijo domačih gasilcev in Sokolstvo. Za br. Dolinškom so primerne govore izrekli v imenu prosvetne uprave g. dr. Lončar, v imenu vojske g. polkovnik Kiler, starosta domačega Sokola br. Zakotnik, za mestno občino župan br. dr. Dinko Puc, za župo br. dr. Šubic in za ljubljanskega Sokola br. Kostnapfel, na* kar je sledila svečana vzidava temelj* nega kamna z izrekanjem primernih gesel. Izrečen je bil ponovno pozdrav Nj. Vel. kralju in Nj. domu ob spontanem navdušenju — pri čemer jc godba intonir&la himno. Popoldanski nastop je bil, ako že ne odličen — pa vsaj prav dober — vendar bi želeli hitrejšega tempa v iz* vajanfu sporeda in za Šiško je bilo število nastopajočih odločno premajhno — predvsem vprašanju nara* ščaja in dece naj T. O. in upravni od* bor posvetita več pažnje, ker ni treba, da mladina uhaja drugam. Po nastopu se je vršila animirana, vseskozi dostojna zabava, ki je društvu prinesla tudi gmotni uspeh. Naj še omenim, da je vobče zadovoljstvo pri celodnevni prireditvi sodelovala Narodna železničarska godba »Sloga« Sokolu pa kličem: Krepko naprej in kvišku! Zdravo! SOKOLSKO DRUŠTVO DOMŽALE. Sokolsko društvo Domžale deluje v polnem razmahu. Življenje v telo* vadnici je živahno. Telovadijo vsi od* delki. Članov telovadcev je 34, telo* vadk 6, moškega naraščaja 18, ženske* ga naraščaja 15, moške dece 32, žen* ske dece 18. Vse delo v telovadnici nosita domala samo načelnik br. Fran* ce Vidmar in načelnica sa. Milena Durjava. Doslej se je društvo udeleži* lo župne tekme, koder so posamezniki dosegli v višjem, srednjem in nižjem oddelku prav dobre uspehe. Društvo je priredilo majniški pešizlet na Sv. Trojico, koder so se sestali Sokoli iz Domžal, Radomlja, Doba in Moravč. Pričeli so izleti v okrožju. Da nima društvo skrbnega in nad vse požrtvovalnega staroste br. Egidija Šetine, bi težko zmagovalo bremena, ki so leto za letom večja. Vselej, kadar je dru* štvo v naj večji sili, najde oporo zlasti za telovadce v svojem starosti, pa če gre tudi v tisočake. Br. starosti za vse: sokolska čast in zahvala! Danes šteje društvo 105 članov in 45 članic ter 83 naraščaja in dece ali skupno 233 družine. Z vso vnemo se pripravlja društvo na razvitje prapora, ki se bo vršilo 9. avgusta t. 1. Posebno marljivo zbira prispevke bivši starosta br. Pe-trovec Tomo. Ljubljano in vso okoli* co vabimo 9. avgusta v Domžale. — Zdravo! — ec. SOKOLSKO DRUŠTVO BOROV. NICA. Sokolsko društvo Borovnica sc pridno pripravlja za svoj letni javni nastop ob priliki 20 letnice z razvitjem novega društvenega prapora dne 5. julija t. 1. na telovadišču sestre Hele švigljeve. Nastopijo vsi oddelki, da pokažejo uspehe svojega dela v tem letu. Ob tej priliki vabimo vsa bratdea društva, da nas posetijo v krojih v čim večjem številu. Zdravo! Ž.upa Maribor SOKOLSKO DRUŠTVO OPLOTNICA. Jedva je preteklo 11 let, odkar si je novo ustanovljeno Sokolsko društvo Oplotnica zvilo svoje gnezdo in 2opet je slavilo v nedeljo 7. t. m. svoj praznik. Prvo v Dravinjskem okrožju je razvilo svoj prapor. Z veliko svečanostjo so se vsi člani pa tudi ostali občani pripravljali na to svečanost, liaj čuvajo oplotniškega Sokola vsi kakor svojega najljubšega varovanca. Ves teden so pripravljale članice in člani zletni prostor, okrasili ga z ze* lenjem in z zastavicami v narodnih barvah. Ali v vse to svečanostno raz* položenje je kanila tudi kapljica gren* k obe. Društvo je zaprosilo cerkveno oblast, naj prapor blagoslovi, saj so vendar vsi člani pristaši rim. kat, cerkve in verni kristjani. Njihova prošnja pa ni bila uslišana, češ da se ministrski predsednik še ni izjavit, kako stališče zavzema Sokol napram cerkvi, in tako je blagoslovitev izosta* ia brez krivde Sokola. Že predpoldne so se zgrinjale množice ljudstva v ljubko pohorsko vas Oplotnico od vseh strani. Poka* zalo se je, kako narod čuti in se veseli s Sokolom. Popoldne pa so prihajali kmečki fantje Sokoli na okrašenih vo* zovih veselo prepevajoč. Prišli so iz Zreč, Loč, Poljčan in od drugih oko* liških društev. Pred kapelo v sredi vasi je bil postavljen ličen oder, na ko-jem se je vršilo razvitje. Točno ob 2. uri je korakala povorka iz zletnega prostora na slavnostni prostor ob svi* ranju Trboveljske godbe, Br. starešina Petelinšek je pozdravil goste, nagla-šujoč izredno veselje, da more prisostvovati tudi kot starešina temu činu. On je ustanovil društvo, sodeloval pri nakupu in preureditvi doma in vodil društvo vse do danes. Kumica sestra Jeimanova je nato razvila prapor, da* rujoč mu še kot tovarišu trak v narodnih barvah in ga izročila korenjaku br. barjaktarju Poznctu, ki je obljubil, da bo čuval prapor neomadeževan ka* kor punčico svojega očesa in da je nje* gova vroča želja, da se celo Pohorje strne pod njim. Nato je br. dr. Mejak kot zastopnik župe Maribor imel pri« meren govor naglašujoč, da je sicer izostal cerkveni blagoslov, vendar božji blagoslov ni izostal. V sokolski borbi za pravico, lepoto in resnico nas tudi Stvarnik ne bo zapustil. Naši so« vražniki, ki so že na umiku, igrajo ie samo z eno karto proti Sokolu, fei Sa žapriMf pre