119 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 review article DOI 10.19233/ASHS.2017.10 received: 2016-04-01 DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS Vera GRAOVAC MATASSI Sveučilište u Zadru, Odjel za geografi ju, Franje Tuđmana 24i, 23 000 Zadar, Hrvatska e-mail: vgraovac@unizd.hr Davor RELJA Obrtničko-industrijska škola Županja, Veliki kraj 42, 32 270 Županja, Hrvatska e-mail: relja.davor@yahoo.com IZVLEČEK Članek obravnava vlogo naravnega gibanja in migracije prebivalstva otoka Raba. Od leta 1920 je za hrvaško otočje značilna depopulacija, tu pa se otok Rab razlikuje od preostalih hrvaških otokov. Analiza je pokazala, da je od sredine 19. stoletja do leta 2001 otok Rab v vseh obdobjih popisa, z eno samo izjemo, beležil porast prebivalstva. Povečanje je predvsem posledica pozitivnih naravnih sprememb, medtem ko je bil selitveni prirast v večini obdobja negativen. V zadnjem obdobju popisa se beleži zmanjšanje števila prebivalstva, kar je posledica negativnih naravnih sprememb in negativni selitveni prirast. Ključne besede: Rab, depopulacija, populacija, hrvaški otoki, migracije, pozitivna naravna sprememba DINAMICA DEMOGRAFICA NELL’ISOLA DI RAB DALLA METÀ DEL XIX SECOLO AD OGGI SINTESI Il presente lavoro esamina il ruolo dei movimenti naturali e migrazione nel movimento del numero di abitanti dell’isola di Rab. Dal 1920 lo spazio insulare croato è caratterizzato dallo spopolamento, e, a questo proposito, Rab è diverso dalla maggior parte delle altre isole croate. L’analisi ha mostrato che dalla metà del XIX secolo al 2001 Rab, con una sola eccezione, in tutti i periodi intercensuari ha avuto un aumento del numero di abitanti. L’aumento è principalmente il risultato di un saldo naturale positivo, mentre il saldo migratorio nella maggior parte dei periodi era negativo. Nell’ultimo periodo intercensuario, lo spopolamento fu il risultato del saldo naturale negativo e del saldo migratorio negativo. Parole chiave: Rab, spopolamento, popolazione, isole croate, migrazione, saldo naturale 120 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 UVOD Otok Rab je kvarnerski otok površine 86,16 km2 (Duplančić Leder, Ujević, Čala, 2004)1 koji je prema re- zultatima popisa 2011. godine imao 9 328 stanovnika. S obzirom na površinu, Rab zauzima deseto2 mjesto među hrvatskim otocima, dok se po broju stanovnika nalazi na petom mjestu. Brojem stanovnika Rab je drugi najveći kvarnerski otok (nakon Krka) te na njemu živi četvrtina ukupnog broja stanovnika kvarnerskih otoka. Gustoćom naseljenosti od 102,7 st./km2 otok Rab može se svr- stati u kategoriju gusto naseljenih područja Republike Hrvatske, posebice ukoliko se u obzir uzme činjenica da je gustoća naseljenosti otoka znatno iznad državnog prosjeka (75,8 st./km2). U administrativno-teritorijalnom pogledu otok Rab je dio Primorsko-goranske županije, a podijeljen je na dvije jedinice lokalne samouprave – Grad Rab i Općinu Lopar.3 Na otoku ima osam naselja od kojih se sedam nalazi u sastavu Grada Raba (Banjol, Barbat, Kampor, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga), a jedno u Općini Lopar (Lopar).4 Najveći dio hrvatskih otoka karakteriziraju dva de- mografska procesa – snažna depopulacija i intenzivno starenje stanovništva. Depopulacija je na hrvatskim otocima prisutna već stotinjak godina, a njen temeljni uzrok je dugotrajno iseljavanje stanovništva. Od sredine 20. st. negativnim trendovima na hrvatskim otocima pridružilo se i negativno prirodno kretanje uzrokovano odgođenim učinkom iseljavanja te općom tranzicijom rodnosti (Nejašmić i Mišetić, 2006). Međutim, demo- grafski razvoj otoka Raba dosta je specifi čan u usporedbi s ostalim hrvatskim otocima, a osnovna razlika jest ta što je Rab u gotovo svim međupopisnim razdobljima imao porast broja stanovnika (iznimka su bila međupopisna razdoblja 1890.-1900. i 2001.-2011.). Velik dio hrvat- skih otoka, posebice manjih, najveći broj stanovnika imali su 1921. i 1931. godine, dok je Rab vrhunac nase- ljenosti imao 2001. godine. Dakle, za razliku od drugih hrvatskih otoka, depopulacija nije karakteristična za otok Rab štoviše, u razdoblju od prvoga sveobuhvatnog državnog popisa 1857. godine pa do posljednjeg, 2011. godine, otok je imao znatno povećanje broja stanov- nika, prvenstveno zahvaljujući pozitivnom prirodnom kretanju. Problematika demografskog razvoja otoka Raba relativno je dobro istražena i u hrvatskoj znanstvenoj li- teraturi postoji nekoliko radova koji s različitih aspekata analiziraju navedenu problematiku međutim, radovi su uglavnom starijeg datuma. J. Deželjin (1987.) je ana- lizirao strukturne promjene stanovništva, zaposlenost i društveno-geospodarski razvoj otoka i Općine Rab. Značajan prilog istraživanju demografskih obilježja oto- ka Raba u razdoblju od 1948. do 1981. godine dao je A. Kalogjera (1987.). D. Feletar (1987.) istražio je unutarnju i vanjsku migraciju stanovništva Općine Rab do 1981. godine. Noviju analizu stanovništva i demografskih struktura na otoku Rabu napravio je J. Deželjin (2010.). Demografski razvoj otoka Raba analiziran je također u sklopu sveobuhvatnih istraživanja demografskog razvo- ja hrvatskoga i kvarnerskog otočja. I. Lajić (2006.) je u svojoj monografi ji Kvarnerski otoci analizirao demograf- ski razvoj i povijesne mijene na Kvarnerskim otocima, uključujući i otok Rab. Od ostalih radova koji se bave istraživanjem demografske problematike hrvatskih oto- ka, uključujući i otok Rab, treba spomenuti radove M. Smoljanovića, A. Smoljanović i I. Nejašmića (1999.), M. Smoljanovića, A. Smoljanović i I. Rudana (2008.) te I. Lajića i R. Mišetića (2006.). Temeljni cilj ovoga rada jest analizirati kretanje bro- ja stanovnika otoka Raba od 1857. do 2011. godine s posebnim naglaskom na ulogu prirodnog i mehaničkog kretanja u ukupnom demografskom razvoju otoka te utvrditi njihov intenzitet i dinamiku. Osim toga, jedan od ciljeva rada jest i ukazati na uzroke i posljedice de- mografskih promjena. Rasprava i zaključci u ovom radu temelje se na analizi i interpretaciji službenih podataka popisa stanovništva i vitalne statistike te na temelju postojeće literature. METODOLOŠKE NAPOMENE Kao poseban problem pri demografskim analizama u Hrvatskoj ističe se neujednačenost popisnih metodolo- gija, čime popisni podaci nisu međusobno u potpunosti usporedivi. Jedan od problema vezan je uz koncept defi niranja ukupnog stanovništva. Naime, u popisima stanovništva 1857., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine primjenjivalo se načelo stalnog stanov- ništva (de iure) – stalnim stanovnikom smatrane su sve osobe koje su izjavile da imaju prebivalište na području Republike Hrvatske bez obzira jesu li u kritičnom tre- nutku popisa bile kraće ili duže odsutne. S druge strane, u popisima 1869., 1880., 1890., 1900., 1910., 1921. i 1931. godine primjenjivalo se načelo prisutnog stanov- ništva (de facto) – u stalno stanovništvo uključene su sve osobe fi zički prisutne u kritičnom trenutku popisa, bez obzira jesu li imale prebivalište ili su privremeno boravile u zemlji (Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.–2001.). Posljednja dva popisa (2001. i 2011.) temeljila su se na konceptu “uobičajenog mjesta stanovanja” međutim, ni podaci ovih dvaju popisa nisu u potpunosti međusobno usporedivi. U popisu 2001. 1 Prema podacima iz Statističkog ljetopisa iz 2015. godine površina otoka iznosi 90,84 km2. 2 Prema istraživanju Duplančić Leder, Ujević, Čala (2004) Cres je za otprilike 0,5 km2 veći od Krka te je Rab deseti otok po površini, dok prema Statističkom ljetopisu iz 2015. godine Cres i Krk imaju istu površinu te je Rab deveti otok po površini. 3 Općina Lopar izdvojila se iz Grada Raba 2006. godine. 4 Sve do 1992. godine Općini Rab pripadalo je i naselje Lun smješteno na susjednom otoku Pagu. 121 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 godine u ukupan broj stanovnika uključene su osobe koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a bile su odsutne iz zemlje do godinu dana, ali i osobe koje “imaju tijesnu gospodarsku, prometnu i učestalu vezu s kućanstvom i obitelji u Republici Hrvatskoj (češći ili rjeđi posjeti, uzdržavanje članova obitelji, stalna komu- nikacija itd.)” (Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001.). Međutim, u popisu 2011. godine te osobe nisu uključene u ukupan broj stanovnika. Drugi problem u demografskim analizama vezan je uz proučavanje migracije. Naime, u Hrvatskoj ne postoji registar migracija te je djelomične podatke o migracijama moguće dobiti iz popisa stanovništva i godišnjih izvješća Državnog zavoda za statistiku (DZS) o migraciji. Međutim, navedeni podaci ne daju uvid u stvarni obujam i smjer migracija. Podaci popisa stanov- ništva odnose se na mjesto stanovanja u vrijeme popisa, mjesto i državu rođenja, prijašnje naselje stanovanja i godinu doseljenja, ali podaci se odnose samo na poslje- dnje preseljenje i često nisu dostupni na razini naselja. S druge strane, u godišnjem izvješću DZS-a prikazani su podaci Ministarstva unutarnjih poslova, koji se temelje na obvezi pojedinaca da prijave, odnosno odjave svoje prebivalište. Međutim, promjene prebivališta se ne prijavljuju uvijek, ponekad se iz različitih razloga prebi- valište prijavljuje na adresu nekretnine u kojoj se ne živi (npr. u vikendicama), a prilikom iseljavanja iz Hrvatske prebivalište se često ne odjavljuje (Klempić Bogadi, Lajić, 2014). S obzirom na navedeno, za proučavanje migracije često se koristi vitalno-statistička metoda koja se temelji na analizi međupopisne i prirodne promjene i daje podate o migracijskom saldu, ali s obzirom na promjene popisne metodologije vezane uz defi niranje ukupnog stanovništva, podaci dobiveni ovom metodom nisu u potpunosti pouzdani. Podaci o prirodnom kretanju stanovništva Raba prije početka vođenja službene vitalne statistike u Hrvatskoj (prije 1963.) preuzeti su iz Feletar (1987), a prikupljeni su iz matica matičnih i župnih ureda. Međutim, potreb- no je naglasiti da se u to vrijeme možda nisu ažurno zabilježila sva rođenja i smrti, ali ovi izvori predsta- vljaju važan arhivski izvor za historijsko-demografska istraživanja i mogu se smatrati relevantnima. KRETANJE BROJA STANOVNIKA Temeljne odrednice razvoja stanovništva su prirodno i mehaničko kretanje (Nejašmić, 2005), a njihov učinak na demografski razvoj može biti dvojak – pozitivan i ne- gativan. Pozitivne odrednice su rodnost i doseljavanje, a negativne smrtnost i iseljavanje. Međutim, na kretanje razine rodnosti i smrtnosti te na obujam doseljavanja i odseljavanja stanovništva često utječu različiti vanjski čimbenici poput ratova, epidemija, prirodnih katastrofa, gospodarske situacije i sl. Od 1857. godine pa do po- sljednjeg popisa stanovništva 2011. godine broj stanov- nika na otoku Rabu se gotovo konstantno povećavao. Iznimku čine razdoblje 1890.–1900. godine kada je zbog intenzivnog iseljavanja došlo do smanjenja broja stanovnika za 1,3% te posljednje međupopisno razdo- Sl. 1: Kretanje broja stanovnika otoka Raba 1857.–2011. godine (Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske – Retrospekt 1857. –2001; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.) Fig. 1: Population of Rab Island from 1857 to 2011 (Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske – Retrospekt 1857. –2001; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.) 122 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 Tab. 1 Kretanje broja stanovnika otoka Raba po naseljima 1857.–2001. godine (Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske – Retrospekt 1857.-2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.) Tab. 1 Population of the settlements on Rab Island from 1857 to 2011 (Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske – Retrospekt 1857.-2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.) Naselje 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. Promjena 1857. – 1931. (u %) Banjol 421 468 487 444 398 537 537 946 124,7 Barbat na Rabu 424 598 669 711 719 820 820 1019 140,3 Kampor 386 442 474 475 454 566 566 682 76,7 Lopar 474 516 651 687 664 708 708 712 50,2 Mundanije 256 0 (309)* 357 417 537 459 459 984 284,4 Palit 117 0 (134)* 150 153 29 192 192 0 (173)* 47,9 Rab 964 1359 811 952 986 1008 1008 1076 11,6 Supetarska Draga 547 569 680 686 678 809 809 933 70,6 OTOK RAB 3589 3952 4279 4525 4465 5099 5099 6352 77,0 Međupopisna promjena (u %) - 10,1 8,3 5,7 -1,3 14,2 0,0 24,6 Naselje 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011. Promjena 1948. – 2011 (u %) Banjol 941 1217 1239 1530 1677 1945 1971 1907 102,7 Barbat na Rabu 1128 1238 920 952 980 1055 1205 1242 10,1 Kampor 951 966 1186 1011 1109 1178 1293 1173 23,3 Lopar 921 978 1259 1229 1056 1215 1191 1263 37,1 Mundanije 1072 805 650 620 543 539 509 520 -51,5 Palit 158 446 507 754 1348 1567 1593 1687 967,7 Rab 1005 1022 1041 932 731 592 554 437 -56,5 Supetarska Draga 1054 1085 1047 1013 1052 1114 1164 1099 4,3 OTOK RAB 7230 7757 7849 8041 8496 9205 9480 9328 29,0 Međupopisna promjena (u %) 13,8 7,3 1,2 2,4 5,7 8,3 3,0 -1,6 *Podaci o broju stanovnika za naselje Mundanije 1869. te za naselje Palit 1869. i 1931. godine sadržani su u naselju Rab stoga je u zagradama naveden procijenjeni broj stanovnika koji je dobiven metodom interpolacije. blje 2001.–2011. kada je do smanjenja od 1,6% došlo zbog zajedničkog učinka negativne prirodne promjene i negativnoga migracijskog salda (Sl. 1). Osnovno obiljež- je demografskog razvoja Raba do kraja Prvoga svjetskog rata bio je blagi porast broja stanovnika uvjetovan priro- dnim prirastom stanovništva. Također, u tom su se raz- doblju javile inicijalne naznake demografske tranzicije, a u mehaničkom kretanju stanovništva prevladavalo je prekomorsko iseljavanje (Lajić, 2006). Iseljavanje otoč- nog stanovništva bilo je potaknuto lošim gospodarskim prilikama, prvenstveno propašću vinogradarstva, jer se većina stanovništva bavila poljoprivredom koja je bila primarni izvor prihoda. Na prijelazu iz 19. st. u 20. st. vinogradarstvo je počelo intenzivnije napuštati zbog fi loksere i vinske klauzule pa su se vinogradi počeli pretvarati u masli- nike te u polja buhača i duhana (Lajić, 2006, prema Günter, 1912). Značajan razvoj početkom 20. st. 123 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 doživio je turizam koji je postao značajan gospodarski čimbenik na otoku. Osim u gospodarskom smislu, turizam je bio važan i za demografska kretanja na otoku. Naime, lokalno se stanovništvo sve više počelo baviti turističkim djelatnostima (npr. iznajmljivaljem smještajnih kapaciteta, zapošljavanjem u hotelima), ali je izvor zarade također nalazilo u prodaji zemljišta za izgradnju turističkih objekata te u prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda na lokalnom turističkom tržištu. Na taj način razvoj turizma imao je pozitivan utjecaj na lokalne gospodarske prilike te je stanovni- štvo, u uvjetima intenzivne emigracije, moglo naći posao u toj prosperitetnoj djelatnosti i ostati na otoku. Posebice je važno naglasiti da su demografske prilike na hrvatskim otocima krajem 19. st. i početkom 20. st. bile određene intenzivnim iseljavanjem stanovništva u zemlje Novoga svijeta, posebice u SAD (Puljiz, 1977; Nejašmić, 1991 i 2008.). Unatoč negativnome migracijskom saldu u razdo- blju 1869.-1931. godine, broj stanovnika na Rabu je rastao zahvaljujući visokom prirodnom prirastu. Naime, iseljavanjem je izgubljena trećina prirodnog prirasta ostvarenog u navedenom razdoblju, ali unatoč tome, broj stanovnika se povećao za 77,0% (Tab. 1). Sva nase- lja na otoku zabilježila su povećanje, posebice Banjol, Barbat i Mundanije u kojima se broj stanovnika više nego udvostručio. Razdoblje najintenzivnijeg porasta broja stanovnika na Rabu bilo je 1900.–1948. godine, kada je zabilježeno povećanje od 61,9% i to isključivo zahvaljujući visokom prirodnom prirastu. Naime, u navedenom razdoblju prosječni godišnji prirodni prirast iznosio je gotovo 82 osobe, dok je zbog negativnoga migracijskog salda otok godišnje u prosjeku gubio oko 26 stanovnika. Demo- grafskoj ekspanziji u prvoj polovini 20. st. zasigurno je pogodovao razvoj turizma,5 koji je osim izravnih fi nan- cijskih učinaka imao i posredan utjecaj na druge gospo- darske djelatnosti poput obrta, građevinarstva, prometa i uslužnih djelatnosti (Lajić, 2006). Na intenzivni razvoj turizma ukazuju i podaci o turističkom prometu koji je bilježio konstantan porast.6 U razdoblju 1948.–1953. godine povećanje broja stanovnika je najvećim dijelom bilo rezultat visoke prirodne promjene međutim, tada je po prvi put zabilježen i pozitivni migracijski saldo. Tijekom 1960-ih i 1970-ih, razvoj turizma, ali i potrebe lokalnog stanovništva uvjetovali su poboljšanje komunalne, privredne i prometne infrastrukture te ra- zvoj uslužnih djelatnosti. U navedenom razdoblju otok je priključen na elektroenergetsku mrežu, izgrađena je vodovodna mreža, trajektne pruge i lokalna pristaništa su poboljšani, unutarotočna prometna infrastruktura je također modernizirana, društveni proizvod, dohodak i životni standard stanovništva znatno su porasli (Lajić, 2006). Unatoč poboljšanim životnim uvjetima na otoku, iseljavanje je i dalje bilo prisutno, posebice u inozem- stvo na tzv. privremeni rad. Međutim, doseljavanje na otok također je bilo prisutno i to prvenstveno zahva- ljujući potražnji za sezonskim radnicima u turizmu i ugostiteljstvu. Naime, u pojedinim slučajevima neki od sezonskih radnika su se s vremenom trajno nastanili na otoku, pogotovo žene. Sve do 1981. godine povećanje broja stanovnika bilo je isključivo rezultat pozitivne prirodne promjene. U naredna dva desetljeća uzroci povećanja broja sta- novnika su se izmijenili – od 1981. do 1991. godine povećanje je bilo rezultat pozitivnih rezultata obiju sastavnica općeg kretanja, dok je u pretposljednjem međupopisju prirodno kretanje bilo negativno, a migracijski saldo pozitivan. Dakle, negativna prirodna promjena je na otoku Rabu nastupila puno kasnije nego na većini ostalih hrvatskih otoka, ali svakako treba ista- knuti da se njena vrijednost uglavnom kreće oko nulte razine te stoga nema izraziti utjecaj na opće kretanje kao što je to slučaj na većini ostalih hrvatskih otoka. Razdoblje 1981.–2001. je karakteristično po intenziv- nom doseljavanju stanovništva na otok Rab. Naime, u navedenom razdoblju doseljeno je 53,5% od ukupnog broja doseljenika zabilježenog 2001. godine. U drugoj polovini 20. st. hrvatske otoke karakteri- zirale su demografska i gospodarska regresija koje su prvenstveno bile uzrokovane intenzivnim društveno-go- spodarskim razvojem susjednog priobalja. Litoralizacij- ski procesi u priobalju znatno su utjecali na emigraciju mladoga otočnog stanovništva te na s njom povezane procese deruralizacije i deagrarizacije na otocima. Je- dan od razloga zašto Rab unatoč navedenim negativnim trendovima ipak nije zabilježio demografsku regresiju svakako je činjenica da je transfer iz poljoprivrednih u nepoljoprivredne djelatnosti započeo ranije. Osim toga, lokalna su kućanstva često imala dvostruki izvor prihoda; iako su poljoprivreda i ribarstvo bili najznačaj- nije djelatnosti, stanovništvo se bavilo i drugim, nepo- ljoprivrednim djelatnostima (Lajić, 2006). U razdoblju 1948.-2001. samo su dva rapska naselja zabilježila pad broja stanovnika – Mundanije i Rab. Mundanije su jedino naselje smješteno unutrašnjosti otoka, bez izlaza 5 Turizam se na Rabu počeo razvijati krajem 19. st. Važnu ulogu u razvoju turizma na Rabu imalo je društvo Seebad und Kuranstalten Insel Arbe koje je iskazalo interes za otvaranje lječilišta i kupališta, a prekretnicu je označio prijedlog dugogodišnjih rapskih posjetitelja J. Fieschaufa i L. Schröttera o intenzivnijem razvoju turizma na otoku kojeg su 1889. uputili predsjedniku općine. Predstavnici društva Seebad und Kuranstalten Insel Arbe, kupili su palaču Dominis Nimira, i otvorili Grand Hotel 1909. godine. Iste godine u pogon je stav- ljena prva elektrana u Rabu te su ugostiteljski objekti dobili električnu rasvjetu, a i lokalnom stanovništvu to je uvelike olakšalo život na otoku (Turk, 1989 i 1994). 6 Godine 1914. na Rabu je zabilježeno 6 000 posjetitelja, a međuratno razdoblje obilježila je intenzivna obnova postojećih i izgradnja novih hotela i vila. Godine 1939. ugošćeno je 16 733 turista te je ostvareno 138 613 noćenja. U to je vrijeme Rab imao čak 11 hotela (Turk, 1989). 124 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 na more, što se negativno odrazilo na njegov društveno- -gospodarski razvoj. S druge strane, grad Rab je izgubio znatan broj stanovnika izdvajanjem naselja Palit, koje je do 1981. godine bilo sastavni dio grada Raba. Vrhunac naseljenosti na otoku Rabu zabilježen je popisom stanovništva 2001. godine i upravo u tome se Rab razlikuje od ostalih Kvarnerskih otoka. U usporedbi s brojem stanovnika zabilježenog 1857. godine, na svim je otocima, osim na Rabu i Krku, došlo do depopula- cije. Pri tome treba napomenuti da se broj stanovnika na Unijama, Susku, Iloviku i Cresu smanjio za više od 50,0%, dok je Krk zabilježio tek neznatno povećanje nakon dugotrajnog razdoblja depopulacije (Sl. 2). Nasu- prot tomu, Rab je zabilježio povećanje od čak 164,1%. Prema rezultatima popisa stanovništva 2011. godine Rab je u posljednjem međupopisnom razdoblju zabilje- žio smanjenje broja stanovnika od 1,6% (-152 stanov- nika).7 Od ukupno osam naselja na otoku, smanjenje je zabilježeno u četiri naselja (Banjol, Kampor, Rab i Supetarska Draga), dok su ostala zabilježila povećanje. Depopulacija otoka u navedenom razdoblju bila je rezultat negativnog kretanja obiju komponenti općeg kretanja (prirodnog kretanja i migracije). PRIRODNO KRETANJE Na temelju podataka matice rođenih i umrlih te služ- benih podataka vitalne statistike, moguće je rekonstrui- rati prirodno kretanje stanovništva otoka Raba od kraja 1860-ih. Osim po ukupnom kretanju stanovništva, otok Rab karakterističan je i po prirodnom kretanju stanov- ništva. Za razliku od većine hrvatskih otoka, posebice malih, koji su već sredinom 20. st. počeli bilježiti pri- rodnu depopulaciju (Nejašmić, 1991 i 2000; Graovac, 2004 i 2009; Faričić, Graovac, Čuka, 2010), Rab je tek u međupopisnom razdoblju od 1991. do 2001. zabilježio dugotrajnu negativnu prirodnu promjenu koja se nasta- vila i u narednom razdoblju. Sve do početka 1940-ih stopa rodnosti na Rabu bila je na predtranzicijskoj razini, uglavnom iznad 30,0‰. Nakon toga, otok je zabilježio tranziciju nataliteta, koji je početkom 21. st. dosegao najnižu razinu (Sl. 3). U promatranom razdoblju zabilježena su dva izrazi- ta pada rodnosti i to tijekom Prvoga i Drugog svjetskog rata. Sve do početka 1930-ih godina prosječan godišnji broj rođene djece se povećavao, a nakon toga je počeo opadati (ulazak u kasnu podetapu demografske tranzi- cije) i najnižu razinu dosegao je upravo u posljednja dva desetljeća (Tab. 2), što je u skladu s tranzicijom fertiliteta i modernizacijom društva. Naime, u razdoblju 1971.-2001. godine broj žena u fertilnoj dobi se po- većao, što ukazuje na činjenicu da na smanjenje broja rođene djece i stope rodnosti nije došlo pod utjecajem sužavanja fertilnog kontingenta već zbog promjene reproduktivnog ponašanja pa je tako primjerice 1971. godine opća stopa fertiliteta9 iznosila 65,0‰, 2001. Sl. 2: Bazni indeks kretanja broja stanovnika Kvarnerskih otoka 1857.–2011. godine (Izračunato prema: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske – Retrospekt 1857.-2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.) Fig. 2: Fixed base index of the population of Kvarner Islands from 1857–2011 (Calculated from: Naselja i stanovni- štvo Republike Hrvatske – Retrospekt 1857.-2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.) 7 Smanjenje broja stanovnika u posljednjem međupopisnom razdoblju zabilježeno je na svim Kvarnerskim otocima osim na Krku. 125 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 godine 32,2‰, a 2011. godine 37,6‰. Dakle, žene u pravilu rađaju manji broj djece što je usko povezano s njihovom većom obrazovanošću i većim sudjelova- njem na tržištu rada, jer obrazovane žene u pravilu kasnije stupaju u brak (Appleton, 1996; Čipin, 2011) čime se istodobno sužava reproduktivno razdoblje, jer se u Hrvatskoj više djece rađa u braku nego izvan njega. Istodobno, povećava se i dob majke pri rođenju prvog djeteta, a sve je češća i upotreba kontracepcijskih sredstava kojima se ograničava fertilitet i planira željeni broj djece (Graovac, 2009). S druge strane, stopa smrtnosti već je početkom 1880-ih, osim u iznimnim slučajevima, u pravilu bila ispod razine od 30,0‰ što ukazuje na činjenicu da je na Rabu, kao i u Hrvatskoj općenito, započeo proces demografske tranzicije što je narednih desetljeća, posebice početkom 20. st., rezultiralo visokim i vrlo visokim stopama prirodne promjene. Od početka 20. st. pa do početka 1970-ih godina prosječan godišnji broj umrlih konstantno je opadao da bi u posljednja četiri međupopisna razdoblja počeo rasti pod utjecajem intenzivnog starenja stanovništva – od 1971.–2011. godine broj starih stanovnika povećao se za 115,5% (is- todobno ukupno stanovništvo na otoku povećalo se za tek 16,7%). Posttranzicijska etapa razvoja stanovništva koju karakterizira niska ili negativna stopa prirodne pro- mjene započela je već u prvoj polovini 1980-ih godina, a u posljednja dva desetljeća stopa prirodne promjene kretala se od 1,4‰ do -4,0‰. S obzirom na intenzivira- nje procesa starenja stanovništva na otoku Rabu, može se pretpostaviti da će u narednim razdobljima negativna prirodna promjena imati sve veći utjecaj na kretanje broja stanovnika na otoku. MIGRACIJA I TIPOVI OPĆEG KRETANJA STANOVNIŠTVA Budući da u Hrvatskoj ne postoji registar stanovni- štva ili migranata, analiza migracijskih kretanja može se napraviti koristeći posredne metode, među kojima se ističe vitalno-statistička metoda, koja se temelji na uspo- redbi popisnih podataka o broju stanovnika i prirodnoj promjeni između dvaju popisa.10 Rezultat koji se dobije korištenjem ove metode jest migracijski saldo (razlika između broja doseljenih i broja odseljenih).11 Dodatni problem koji otežava procjenu i analizu migracija jest Sl. 3: Prirodno kretanje stanovništva otoka Raba 1869.–2011. godine8 Fig. 3: Natural population change of Rab Island from 1868 to 2011 8 Izračunali autori na temelju podataka o rođenima i umrlima iz matičnih knjiga u Matičnom uredu Rab i rimokatoličkim župama na Rabu objavljenima u Feletar (1987.) (za razdoblje od 1869. do 1962.) te na temelju službenih podataka vitalne statistike (od 1963. do 2011.) i popisa stanovništva. 9 Broj živorođene djece na 1000 žena u fertilnoj dobi (15-49 godina). 10 Izračunava se po formuli S = P2 – (P1 + Pp); P2 = noviji popis stanovništva, P2 = stariji popis stanovništva, Pp = prirodna promjena između tih dvaju popisa. 11 Međutim, zbog promjene popisne metodologije u Hrvatskoj, ova metoda nije u potpunosti pouzdana, ali u nedostatku podataka o mi- gracijskim kretanjima ipak daje određen uvid u migracijske trendove (vidi Metodološke napomene). 126 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 nepostojanje službenih podataka o rođenima i umrlima prije 1963. godine. Međutim, zahvaljujući podacima matice rođenih i umrlih koji postoje u matičnim i župnim uredima, moguće je rekonstruirati prirodno i mehaničko kretanje stanovništva i u razdobljima prije početka vođenja službene vitalne statistike. Od 1869. do 1981. godine otok Rab je obilježavao konstantan negativan migracijski saldo (jedina iznimka bilo je razdoblje 1948.–1953. u kojem je bio zabilježen pozitivan saldo od 47 osoba) i u navedenom je razdo- blju od 112 godina iznosio čak -2 691 osoba, odnosno u prosjeku -24 osobe godišnje (Tab. 3). Time je izgubljeno 37,2% prirodnog prirasta ostvarenog u istom razdoblju. Iseljavanje je bilo iznimno intenzivno u razdoblju 1910.–1948. godine, kada je migracijski saldo iznosio -1 201, odnosno -32 osobe u prosjeku godišnje. Nave- deno iseljavanje može se povezati s ratnim i poratnim uvjetima života tijekom i nakon dva svjetska rata, ali i sa složenom političkom i administrativnom situacijom na otoku u navedenom razdoblju. Sve do 1921. godine Rab je de facto bio pod talijanskom upravom, a nakon pripojenja Kraljevini SHS otok je bio dodijeljen kotaru Benkovac te je praktično bio bez funkcionalnoga kotar- skog središta. Nakon toga otok je bio pripojen kotaru Krk, da bi potom dobio vlastitu kotarsku ispostavu kojoj su također pripadale i dvije paške općine (Novalja i Pag). Godine 1938. otok bio podijeljen na Općinu Rab i na Općinu Rapska sela (Lajić, 2006). Drugo razdoblje izrazitog iseljavanja s otoka bilo je od 1953. do 1971. godine kada je migracijski saldo iznosio -858 osoba (prosječno oko -48 osoba godišnje). Međutim, unatoč intenzivnom iseljavanju stanovništva povezanog s razvojem industrije u tadašnjoj državi i otvaranjem brojnih radnih mjesta te s odlaskom na privremeni rad u inozemstvo, na Rabu je istovremeno bilo prisutno i doseljavanje stanovništva. Prema poda- cima popisa stanovništva 1961. godine 23,8% ukupnog stanovništva na Rabu činili su doseljenici i to najvećim dijelom doseljenici iz drugih dijelova Hrvatske (46,2% od ukupnog broja doseljenih) te iz drugih dijelova tadašnje općine (39,6%), iz čega proizlazi da je osim doseljavanja iz drugih dijelova Hrvatske, značajnu ulogu imala i unutarotočna migracija. Također, prema popi- snim podacima, najveći dio doseljenika na otok je došao nakon 1953. godine i to uglavnom iz seoskih naselja. Od 1981. od 2001. godine zabilježen je značajan pozitivan migracijski saldo od 740 osoba (prosječno 37 osoba godišnje). Prema podacima popisa stanovništva 2001. godine čak 44,1% svih stanovnika na Rabu bili su doseljenici i najveći dio ih se doselio upravo od 1981.–2001. godine (53,5%) (Tab. 4). Međutim, od uku- pnog broja doseljenika, njih 45,4% bilo je doseljeno iz Tab. 2: Prirodno kretanje stanovništva otoka Raba od 1869. do 2011. Godine (Feletar, 1987 (za razdoblje od 1869. do 1962.); Rođeni i umrli, tablogrami po naseljima (od 1963. do 2011.)) Tab. 2: Natural population change of Rab island from 1868 to 2011 (Feletar, 1987 (for the period from 1869 to 1962); Rođeni i umrli, tablogrami po naseljima (from 1963 to 2011)) Međupopisno razdoblje Ukupno Prosječno godišnje Rođeni Umrli Prirodna promjena Rođeni Umrli Prirodna promjena 1869.–1880. 1794 1300 494 163 118 45 1880.–1890. 1476 1101 375 148 110 38 1890.–1900. 1733 1484 249 173 148 25 1900.–1910. 1967 1283 684 197 128 68 1910.–1921. 2026 1369 657 184 124 60 1921.–1931. 2238 1245 993 224 125 99 1931.–1948. 3490 1808 1682 205 106 99 1948.–1953. 844 364 480 169 73 96 1953.-1961. 1210 597 613 151 75 77 1961.–1971. 1233 704 529 123 70 53 1971.–1981. 1210 731 479 121 73 48 1981.–1991. 1140 886 254 114 89 25 1991.–2001. 893 903 -10 89 90 -1 2001.–2011. 891 1017 -126 89 102 -13 127 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 drugog naselja na otoku Rabu (što ukazuje na intenzivnu unutarotočnu migraciju), dok su ostatak činili doseljenici iz drugih gradova i općina Primorsko-goranske županije (18,3%), iz drugih županija Republike Hrvatske (21,8%) te iz inozemstva (13,6%). Analiza sastava doseljenika prema spolu pokazala je da su 59,5% doseljenika bile žene i to najvećim dijelom doseljene iz drugog naselja unutar Grada Raba. Najveći dio doseljenika iz drugih županija i iz inozemstva također su bile žene. Veće doseljavanje žena na otoka najvjerojatnije je povezano s zapošljavanjem u turizmu i pratećim uslužnim djelatnostima te s udajom za otočane (doseljavanje povezano s udajno-ženidbenim vezama). Analiza rezultata popisa stanovništva 2011. godine i prirodnog kretanja u posljednjem međupopisnim razdoblju pokazuje da je otok nakon dva desetljeća pozitivnoga migracijskog salda ponovno zabilježio negativni migracijski saldo (-26 osoba), najvjerojatnije zbog višegodišnje gospodarske recesije. Također, prema popisnim podacima iz 2011. godine, od ukupnog broja stanovnika njih 46,5% čine doseljenici. Najveći dio doseljenih osoba u svoje tadašnje mjesto prebivališta došao je iz drugog naselja istog grada ili općine (43,0%), što i dalje ukazuje na značajnu unutarotočnu migraciju. Nadalje, 29,3% doseljenih došli su iz drugog grada ili općine Primorsko-goranske županije, dok je daljnjih 27,6% došlo iz druge županije. Važno je naglasiti i da je 9,9% stanovnika doseljeno iz inozemstva i to najvećim dijelom iz Njemačke (34,7% svih doseljenih iz inozemstva). Većinu doseljenog stanovništva, kao i u prethodnom razdoblju činile su žene. Analiza promjene dobnog sastava stanovništva od 2001. do 2011. godine ukazuje da se u navedenom razdoblju znatno povećao udio starog stanovništva (za 3,2 postotna boda – sa 16,7% na 19,9%) dok se udio mladog stanovništva sma- njio za 1,1 postotni bod (s 15,3% na 14,2%). Jedan od razloga ovako brzog povećanja udjela starog stanovni- štva zasigurno je doseljavanje stanovnika starije životne Tab. 3: Opće kretanje stanovništva otoka Raba 1869.-2011. po međupopisnim razdobljima12 Tab. 3: General population trends on Rab Island from 1868 to 2011, by intercensal periods Godina Broj stanovnika Prirodno kretanje između dvaju popisa Međupopisna promjena broja stanovnika Migracijski saldo Tip općeg kretanja stanovništva13 1869. 3952 - - - - 1880. 4279 494 327 -167 E1 1890. 4525 375 246 -129 E1 1900. 4465 249 -60 -309 E2 1910. 5099 684 634 -50 E1 1931. 6352 1650 1253 -397 E1 1948. 7230 1682 878 -804 E1 1953. 7757 480 527 47 I1 1961. 7849 613 92 -521 E1 1971. 8041 529 192 -337 E1 1981. 8496 479 455 -24 E1 1991. 9205 254 709 455 I1 2001. 9480 -10 275 285 I2 2011. 9328 -126 -152 -26 E4 1869.–2011. 7353 5376 -1977 E1 12 Izračunali autori na temelju podataka o rođenima i umrlima iz matičnih knjiga u Matičnom uredu Rab i rimokatoličkim župama na Rabu objavljenima u Feletar (1987.) (za razdoblje od 1869. do 1962.) te na temelju službenih podataka vitalne statistike (od 1963. do 2011.) i popisa stanovništva. 13 E1 = emigracija, E4 = izumiranje, I1 = porast imigracijom, I2 = obnova imigracijom (za više o tipovima općeg kretanja stanovništva vidi Nejašmić, 2005.). 128 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 dobi na otok, prvenstveno onih koji su svoj radni vijek odradili izvan otoka te su se po umirovljenju vratili na svoj rodni otok. Na ovu činjenicu upućuje i znatan broj doseljenih iz drugih administrativno-teritorijalnih jedinica unutar Republike Hrvatske te iz inozemstva (posebice Njemačke, koja je tijekom 1960-ih i 1970- ih bila najznačajnije odredište hrvatskih radnika u inozemstvu). Sličan trend zabilježen je i na ostalim hrvatskim otocima. Međutim, potrebno je naglasiti da je na brojnim hrvatskim otocima bilo fi ktivnog popisivanja stanovništva u vikendicama zbog ostvarenja poreznih olakšica i dobivanja određenih povlastica te je moguće da je takav trend bio i na Rabu. ZAKLJUČAK Demografski razvoj otoka Raba od sredine 19. st. odvijao se u specifi čnim društveno-gospodarskim uvje- tima te su zabilježeni trendovi bili nešto drugačiji nego na većini hrvatskih otoka. Naime, najveći dio hrvatskih otoka, posebice malih, od sredine 20. st. obilježavaju depopulacija i starenje stanovništva uzrokovani dugo- trajnom negativnom prirodnom promjenom i iseljava- njem stanovništva. Međutim, Rab je sve do 2001. godine bilježio konstantan porast broja stanovnika (uz iznimku razdoblja 1890.–1900. kada je zabilježen mali pad) i to uglavnom zahvaljujući pozitivnoj prirodnoj promjeni, a krajem 20. st. zahvaljujući i pozitivnome migracijskom saldu. Tek u posljednjem međupopisnom razdoblju otok je zahvatila depopulacija uzrokovana negativnom pri- rodnom promjenom i negativnim migracijskim saldom. Jedan od razloga zašto otok Rab nije doživio sudbi- nu brojnih drugih hrvatskih otoka jest svakako to što se lokalno stanovništvo prije preorijentiralo na nepoljopri- vredne djelatnosti te u vrijeme intenzivne deagrarizacije u Hrvatskoj nije u tolikoj mjeri imalo potrebu za ise- ljavanjem i zapošljavanjem u djelatnostima koje su se snažno razvijale u kopnenim urbanim središtima 1970- ih i 1980-ih i zahtijevale brojnu radnu snagu (industrija, turizam, ugostiteljstvo i sl.). Štoviše, zbog intenzivnoga gospodarskog razvoja, prvenstveno zahvaljujući razvo- ju turizma i komplementarnih djelatnosti, Rab je postao odredište brojnih doseljenika u razdoblju 1981.–2001. godine. To svakako potvrđuju migracijska bilanca u tom razdoblju te dominacija zaposlenosti u tercijarnom sek- toru. Međutim, u posljednjem međupopisnom razdoblju uočeni su negativni demografski trendovi koji bi mogli ugroziti daljnji društveno-gospodarski razvoj otoka. Unatoč tome, otok Rab ima puno povoljnije demograf- ske pokazatelje i resurse nego većina hrvatskih otoka. Tab. 4: Doseljeno stanovništvo na otok Rabu 2001. godine s obzirom na vrijeme doseljenja (Lajić, Mišetić, 2006) Tab. 4: Immigrants on Rab Island in 2001 according to the period of immigration (Lajić, Mišetić, 2006) Broj doseljenih Udio doseljenih u ukupnom Vrijeme doseljenja 1960. i ranije 1961.-1970. 1971.-1980. 1981.-1990. 1991.-2000. Aps. % Aps. % Aps. % Aps. % Aps. % 4176 44,1 301 7,2 467 11,2 844 20,2 1114 26,7 1121 26,8 129 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 POPULATION DYNAMICS ON RAB ISLAND FROM MID-19TH CENTURY TO THE PRESENT Vera GRAOVAC MATASSI University of Zadar, Department of Geography, Franje Tuđmana 24i, 23 000 Zadar, Croatia e-mail: vgraovac@unizd.hr Davor RELJA Obrtničko-industrijska škola Županja, Veliki kraj 42, 32 270 Županja, Croatia e-mail: relja.davor@yahoo.com Rab Island is a part of Kvarner island group. Its surface equals 86.16 sq km and according to the 2011 Population Census it had 9,328 inhabitants. In view of its surface, Rab is the tenth largest Croatian island, and in view of its population size, it is the fi fth most populated Croatian island. Additionally, it is the second most populated Kvarner island (after Krk Island) and approximately a quarter of total population of Kvarner Islands lives on Rab. The paper discusses the role of natural population change and migration in total population change on Rab Island. Since 1920s, Croatian islands have been characterized by depopulation, and in that respect, Rab Island differs from most Croatian islands. The analysis has shown that from mid-19th century until 2001, Rab had constant popula- tion growth, with the exception of the short period from 1890 to 1900. The population growth was mostly caused by natural increase, while the net migration was negative in most intercensal periods. The most intensive immigration on the island was recorded in the period from 1981 to 2001, in which the island also had high positive net migration. On the other hand, until mid-1990s, Rab was characterized by natural increase, but since then it turned into natural decrease due to birth rate transition and increased mortality brought by population ageing. In the last intercensal period, from 2001 to 2011, Rab recorded population decrease (-152) for the second time, since mid-19th century due to natural decrease and negative net migration. Despite such population trends, Rab has much more favorable demographic indicators than most of Croatian islands. Keywords: Rab Island, depopulation, population, Croatian islands, migrations, natural change 130 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 27 · 2017 · 1 Vera GRAOVAC MATASSI & Davor RELJA: DEMOGRAFSKA DINAMIKA NA OTOKU RABU OD SREDINE 19. ST. DO DANAS, 119–130 IZVORI I LITERATURA Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske – Retro- spekt 1857.–2001 (2005). DZS, Zagreb. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.– 2001. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/retrospekt/pred- govor.pdf (9. 12. 2016). Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001. Me- todološka objašnjenja, http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/ Census2001/census_met.htm (9. 12. 2015.) Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. www.dzs.hr (9. 12. 2015.) Rođeni i umrli, tablogrami po naseljima. CD ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb. Statistički ljetopis 2015. Zagreb, Državni zavod za statistiku. Appleton, S. (1996): How does female education affect fertility? A structural model of the Côte d’Ivoire. Oxford Bulletin of Economics and Statistics, 58, 1, 139–166. Čipin, I. (2011): Obrazovanje i fertilitet zaposlenih žena u Hrvatskoj. Društvena istraživanja, 20, 1 (111), 25–46. Deželjin, J. (1987): Strukturalne promjene stanov- ništva i zaposlenost u društveno-ekonomskog razvoju otoka i općine Rab. U: A. Mohorovičić (ur.): Rapski zbornik. Zagreb, JAZU, Skupština općine Rab, 519–532. Deželjin, J. (2010): Rab kroz stoljeća. Rijeka, Grad Rab, Povijesno društvo Rijeka, Glosa. Duplančić Leder, T., Ujević, T. & M. Čala (2004): Coastline lenghts and areas of islands in the Croatian part of the Adriatic Sea deermined from the topographic mapst at the scale of 1 : 25 000. Geoadria, 9, 1, 5–32. Faričić, J., Graovac, V. & A. Čuka (2010): Mali hr- vatski otoci – radno-rezidencijalni prostor i/ili prostor odmora i rekreacije. Geoadria, 15, 1, 145–185. Feletar, D. (1987): Migracije stanovništva općine Rab. U: A. Mohorovičić (ur.): Rapski zbornik. JAZU, Skupština općine Rab, Zagreb, 541–550. Graovac, V. (2004): Islands on the verge of extinction – the example of Zadar Islands. Geoadria, 9, 2, 183–210. Graovac, V. (2009): Demogeografske osnove razvoja zadarske regije, doktorska disertacija. Zagreb, Prirodo- slovno-matematički fakultet. Kalogjera, A. (1987): Suvremena demografska obilježja otoka Raba. U: A. Mohorovičić (ur.): Rapski zbornik. Zagreb, JAZU, Skupština općine Rab, 533–540. Klempić Bogadi, S. & I. Lajić (2014): Suvremena migracijska obilježja statističkih jedinica Republike Hrvatske. Migracijske i etničke teme, 3, 437–477. Lajić, I. & R. Mišetić (2006): Otočni logaritam: aktu- alno stanje i suvremeni demografski procesi na jadran- skim otocima. Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Lajić, I. (2006): Kvarnerski otoci – demografski razvoj i povijesne mijene. Zagreb, Institut za migracije i narodnosti. Nejašmić, I. & R. Mišetić (2006): Depopulacija otoka Visa. Geoadria, 11, 2, 283–309. Nejašmić, I. (1991): Depopulacija u Hrvatskoj – korijeni, stanje izgledi. Zagreb, Globus nakladni zavod, Institut za migracije i narodnosti Sveučilišta u Zagrebu. Nejašmić, I. (2000): Prirodno kretanje stanovništva hrvatskog otočja (1991.–1997.). U: D. Pejnović (ur.): Zbornik radova 2. hrvatskog geografskog kongresa. Zagreb, Hrvatsko geografsko društvo, 263–272. Nejašmić, I. (2005): Demogeografi ja: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima. Zagreb, Školska knjiga. Nejašmić, I. (2008): Stanovništvo Hrvatske: demoge- ografske studije i analize. Zagreb, Hrvatsko geografsko društvo. Puljiz, V. (1977): Eksodus poljoprivrednika. Bibli- oteka Sociologije sela, knjiga 5, Zagreb, Centar za sociologiju sela, grada i prostora IDIS. Smoljanović, M., Smoljanović, A. & I. Nejašmić (1999): Stanovništvo hrvatskih otoka. Zavod za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske, Split. Smoljanović, M., Smoljanović, A. & I. Rudan (2008): Stanovništvo hrvatskih otoka 2001.: zdravstveno stanje, specifi čne bolesti i očekivano trajanje života stanovni- štva hrvatskih otoka. Zagreb, Laser Plus. Turk, H. (1989): Otok Rab – uvjeti i rezultati turistič- ke valorizacije. Rab, Skupština općine Rab. Turk, H. (1994): Povijest turizma i ugostiteljstva na otoku Rabu. Rijeka, Hrvatsko geografsko društvo – ogra- nak Rijeka.