Poštarina plaCena u gotovom God. X. Broj 37. U Zagrebu, 17. septembra 1938. Pojedin] broj Din 1.— Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-8U Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a Duhovna veza izmedju pojedinih di- jelova naroda je najjača veza. Naš list je duhovna veza izmedju nas u emi¬ graciji i naših u Juiijskoj Krajini. Sa- čuvajmo i proširimo ovaj naš list da sačuvamo i proširimo tu vezu. Naj- manje što možemo učiniti je to, da uredno plačamo svoju pretplatu. GLASI ILC SAVE?A JIIG0S10VENSKIH E M IGRAN ATA M JULIJSKE KRAJINE Sudbonosni dani Evrope Govor dra E. Beneša •— Hitlerov govor u Nfirn&orgts •m Sfanovište Italije Dr. E. Beneš U subotu 10 o. mj. u 6.30 sati odr- žao je predsjednik Beneš svoj najavlje¬ ni govor. Beneš je govorio najprije na češkem i slovačkom jeziku, a u 7 sati prenašan je isti govor na njemačkom jeziku preko svih čehoslovačkih radio- stanica. U svemu su prenašale govor radiostanice iz 14 država, GOVOR dra E. BENEŠA »Budimo spremni na s ve žrtve« U svom govoru predsjednik čeho- siovaeke republike obratio se svim gradjanima, taborima, narodnosti- ma i državama u trenutku medju- narodnih pofeškoča največih od svjetskog rata. U svom govoru on je naglasio, da se republika punih 20 godina razvijala u miru i da je rješavala svoje probleme bez kriza mirnim, sredstvima. Isto tako ona je nastojala riješiti svoj naj teži problem: Narodnosni problem. Razvoj evropskih dogadjaja je danas sili, da u tom rješavanju pedje bržim tempom, u kojem če ipak i dalje držati duha iskre¬ ne demokracije i truditi da postigne takav stepen političke pravde, kakav je uopče u praksi pr o vedi v. Beneš je na¬ glasio da plan, ko ji su spremili ustavni faktori države treba vrijediti za sve gradjane republike i da če poslije pre¬ govora sa Šudetsko-njemačkom stran- kom biti raspravljen i s zastupnicima ostalih narodnosti. Taj plan objavljen u obliku sporazuma o principima novog uredjenja sadržava s jedne strane ma- terijal, koji je več poznat iz narodno- snih statuta i s druge strane neke nje¬ gove nove ideje. Temeljna ideja plana jest: Dati državi ono što je pripada, a uarodnostima što pripada narodu. Pri torne svuda če biti zagaranti- rana sloboda uvjerenja i pravedni uvjeti za politički kulturni i eko¬ nomski život svih pojedinaca pre¬ ma ejelini, manjina prema večini, svih bez razlike narodnosti. Novi plan teži za ostvarenjem istinske ravnopravnosti kao što to proizlazi iz ustava i demokratskih ideja i institucija čehoslovačke. Njegovim ostvarenjem svaka narod¬ nost dobiva poziciju, koja joj pripada prema n jenom brojnom stanju. U tom okviru bit če isto tako riješeno i slo- vačko pitanje. Predsjednik zatim spominje, da se u bezbrojnim pismima, koje on dobiva postavlja pitanje, da li je zgodno, da se tako dalekosežne reforme^ ost varu ju u vrijeme raspaljenih političkih stra¬ sti i uzajamnog nepovjerenja. Na to je on odgovorio kako čvrsto vjeruje, da_ce predložene mjere biti korisne za drza- vu i njen daljnji razvitakj da jedinstvo i sigurnost integriteta države nece biti tangirana demokratska struktura i po¬ litika države. čehoslovačka prisiljena da kao prva država u rješavanju svojih narodnosnin pitanja ide tako daleko, j er u n jo j žive narodnosti s visokom nacionalnom svi- ješču, koje su kulturno i politički vrlo hapredne. Ostale države če se morati pove¬ sti za njom. Svojom odlukom čehoslovačka svi- jesno pridonosi održanju opčeg mira. Ona želi da pridonese izravnanju ev¬ ropskih razmirica i stvaranju dobre sa- radnje sa susjedima, osobito razumije se s Njemačkom. Predsjednik republike preporučuje to rješenje svemu gradjanstvu i naglašava da se raduje obnavljanju povjerenja u suradnju izmedju oba največa naroda republike, i da svaki gradjanin izražavajuči se za to rješenje radi za sebe, za mir svoje obitelji, svoje opčine, svoje zemlje, cijeie Evrope i cijeloga svi- jeta. Upozorujuči na posljednje odredbe novog plana, koji ističu potrebu nove atmosfere i suradnje izmedju narod¬ nosti republike, kao i potrebu smirenja dosadašnje borbe, predsjednik republi¬ ke se obrača na čehoslovake, na sve Nijemce, i na sve gradjane države ape¬ lom: Nikada do sada nije bila odgovor¬ nost svakog poj edinca veča nego sada. Budite mirni, hladnokrvni, radite mir¬ no* svoj posao. Pokažite svijetu, da nit¬ ko od vas neče preuzeti na sebe odgo¬ vornost za povečanje današnje evropske napetosti. Isto tako i štampa svih pra- vaca i narodnosti mora pokazati ovaj duh«. Predsjednik republike naglašuje da je ponos čehoslovačke demokra¬ cije bio taj, da je do sada uvijek bi¬ la disciplinirana demokracija, i da je u čehoslovačkoj mir održan u prvom redu samo disciplinom gra- djana. Očekuje i danas povratak miru i po- redku, slobodi i lojalnom mirovnom i disciplinskom natjecanju oružjem duha i argumentima. Kad se upravo uza- jamne odnose narodnosti ne bi htjelo urediti, morala bi se ulagati močna sredstva državne moči, a time bi se ba- cilo nepoželjnu sjenu na sav zajednički život u republici. Radi toga vjeruje, da ne če biti potrebna druga, nego moral¬ na snaga, dobra volja i uzajamno po- vjerenje. »Ja vjerujem — rekao je on — u istinsku težnju njemačkog naroda za saradnjom i mirom. Isto tako kao i Če¬ ši, Slovaci i svi ostali.« Predsjednik dalje veli kako dobiva vijesti, da svi ljudi dobre volje medju sugra- djanima njemačke narodnosti teže za normalnim prilikama i mirom, Češi i Slovaci, Madjari, Poijaci i Rusini žele to isto. Radi toga vjeruje, da če se na te¬ melju pripremljenih prijedloga današ¬ nja vladina večina sporazumjeti sa svi- ma narodnostima i da če osigurati dalj¬ ni uspješan razvitak republike. Za čehoslovake vrijedi specijalni im¬ perativ, da ograniče sve svoje stranač- ke borbe, da se ujedine i da se ne do- tiču ideje čehoslovačkog jedinstva. Ako bi državi ipak nešto prijetilo, što nije u moči gradjana ove mile zemlje, neka ne bude medju njenim gradjanima ni jednog jedinog čovjeka, koji ne bi htio da pravedno, iskreno i odano pomogne, da se ta opasnost ukloni svim sredstvi¬ ma i svim žrtvama. Govorim li danas tako narodu te države završio je dr. Beneš, nije to bojazan za budučnost. Ja se nikada u životu nišam bo- jao. Bio sam uvijek optimist i moj optimizam je danas jači nego ikada prije. Nepokoiebivo vjerujem u našu državu, vjerujem da je zdrava, vje¬ rujem u njenu snagu, vjerujem u njenu otpornost, njenu sjajnu bu¬ dučnost i nesavladivi duh, odanost čitavog njenog naroda i znam, da če naša država izači pobjedonosna iz sadašnjih poteškoča. Svi dakle čvrsto vjerujemo da čemo današnja vremena prebroditi. Sačuvaj- mo mir, vjerujmo sebi, našoj državi i n jenom uspješnom razvitku. Budimo spremni na sve žrtve. Ja vam zahvalju¬ jem i pozdravljam vas.« Gvor je zavržen sviranjem čehoslo¬ vačke himne. GOVOR ADOLFA H1TLERA »Tražim pravo sameodred j e® j a za Sudetske Nijemce« U Niirnbergu je Hitler održao 12 o. mj. velik govor kojega je očekivala sva Evropa. Govor je započeo u 7 i pol i trajao do 8 i pol na večer. Uglavnom se govor odnosi na čehoslovačku i glasi: »Prije malone 15 godina Njemačka je bila ponižena i privredno slaba, ona je bila, kako se govorilo, dobra demo¬ kratska država. Ipak i u tom trenutku nije zaboravila to, da je jedan veliki dio našeg naroda prepusten progonima i protivno svim frazama o samoodredje- nju naroda primoran da bude u jednoj državi, u koju nije stupio svojom vo¬ lj om. Govorim o češkoslovačkoj. Ta država je demokracija, t. j. ona je osnovana potpuno prema demokrat¬ skim načelima, to znači da je pre- težnoj večini naroda u toj državi onemogučeno njeno pravo i da je ona bila prisiljena da primi versail- lesku konstrukciju i njene konze- kvencije. Kao prava demokracija ona je počela u toj državi ugnjeta- vati večinu države i uzimati joj sva prava. Istovremeno se pokušalo svijetu na- metnuti mišljenje da ta država ima jednu naročitu političku i vojničku mi- siju.« Zatim kaže da je Francuska odredila misij u čehoslovačkoj koja se sastoji u torne, da obaspe njemačke gradove bombama, pa da taj zadatak ČSR zna- či viječnu prijetnju za njemački narod. U čehoslovačkoj živi 3 i pol milijuna Nijemaca, koji se smatraju neprijatelji- ma države nastavlja Hitler, j er da rade protiv tog zadatka čehoslovačke. Za¬ tim nastavlja: »Ovi Nijemci su takodjer stvorenja Svemogučega. Svemoguči ih nije stvorio zato da budu pomoču versailleske kon¬ strukcije predani na milost i nemilost stranoj neprijateljskoj sili. Bog nije stvorio sedam milijuna Čeha zbog toga da budu tutori, nadziru i muče ono tri i pol milijuna Nijemaca. Stanje u ovoj državi opče je po- znato svima. Politička prava tri i pol milijuna Nijemaca, naročito pravo samoodredjenja potpuno im je oduzeto. Privredno se te ljude uništava po smišljendm planu i tako su osudjeni da budu prepušteni polaganoj smrti. Ovu činjenicu nikakove laži ne mogu uklo¬ niti iz svijeta. Ova činjenica postoji. Sudetski Nijemci ugnjetavani su na najstrašniji način. Tri i pol milijuna naših sunarodnjaka ne mogu pjevati svoje pjesme, ako se one ne svidjaju česima. Zbog toga im se razbijaju gla¬ ve. Oni ne mogu nositi čarape, koje se ne svidjaju česima i ne mogu da se po- zdravljaju pozdravom, koji se česima ne svidja, makar se oni samo medjusobno pozdravljaju. (Burni uzvici negodova- vanja). Kad se ljudi razdražuju protiv njih, oni to prikazuju demokratskom svijetu tako, da se radi samo o tri i pol milijuna Nijemaca. Ali ja kao predstavnik Nijemaca mogu samo reči, da je tu riječ o opcim njemačkim interesima i da ako ova izmučena stvorenja ne do- biju svoje pravo i ako ne dobiju po¬ moč, onda če tu pomoč dobiti od nas. (Burno odobravanje i poklici »Sieg- Heil«. Stanje koje čini te ljude bespravnim mora se dokrajčiti. Ja sam več u svom govoru 22 veljače o. g. u Reichstagu ka- zao svoju riječ o torne. Rekao sam on¬ da, da je bila katastrofalna pogrješka država, koje su stvorile abnormalnu če¬ hoslovačku državu. Zadatak da se više milijuna naroda druge rase ugnjetava i progoni može se samo provoditi dok to drugi narodi hoče trpjeti. Tko može vjerovati da takav režim može vječno da traje. To bi značilo ogromnu zablu- du. U istom govoru od 22 veljače izja- vio sam, da Reich više ne če trpjeti ugnjetavanje ovih tri i pol milijuna Nijemaca i da upozoravamo strane dr¬ žave da to nisu puste fraze. (Burno odobravanje). Poslije toga Hitier ističe_ da je novi Reich doprinesao največe žrtve evrop- skom miru i da se Njemačka odriče za mir Elzasa i Lotaringije, ne radi slabo¬ sti več da očuva mir i medjunarodnu saradnju. Osim toga spominje poljsko- njemački pakt kao i to da se Njemačka odrekla revanša ali da je to bilo tuma- čeno kao slabost, pa nastavlja, kako če danas ispraviti to mišljenje, jer da na- cionalsocijalistička Njemačka nije Nje¬ mačka Bethmann-Hollvrega ili Strese- manna. Zatim nastavlja: »Kad dajem takove izjave to činim naročito zato, jer je tokom prošle godi- ne došlo do stvari koje ne možemo du- lje trpjeti. Poznato je da je čehoslo¬ vačka tokom ove godine, poslije toliko prošlih godina beskonačnog otezanja, pristupila torne da zatraži mišljenje na¬ roda i da izadje na opčinske izbore. — Odgovorni faktori čehoslovačke znali su dobro, kakvo je stanje u narodu i ka¬ kav če odgovor dati. Zato su upotrebili naročite mje¬ re da prisile narod da odgovori onako kako to čehoslovačka vlada želi i da izborni rezultat bude pre¬ ma njenim intencijama. čehoslo¬ vačka vlada prhnila je u tom slu¬ čaju jednu prema njenom mišljenju djelotvornu mjeru brutalnog zastra- šžvanja naroda.« Spominje kako je čehoslovačka mo¬ bilizirala tada dva godišta i da je če¬ hoslovačka i dr. Beneš razglasila da Njemačka mobilizira. Zatim nastavlja: »Mogu naknadno reči, da u to vrije¬ me ni jedan njemački vojnik nije se nalazio na našoj granici, nego je stanje bilo potpuno normalno i da ni jedna jedinica nije bila mobilizirana, ni jedna četa marširala prema granici. U to vri¬ jeme efektivi njemačke vojske nisu pre¬ šli normalno mirno stanje. Mi nismo išli za tim da vršimo bilo kakav priti- sak na čehoslovačku. Pa ipak tada se razbuktala ova strašna kampanja koja se širila cijelom Evropom, služeči jed- nom cilju, da moralno pomogne jednu vladu, koja je upotrebila vlastitu vojsku da terorizira vlastite gradjane, da im uzme njihova prava i da ih moralno uništi. Očigledno je nekome trebalo opravdanje, da baci Ijagu sumnje na jednu veiiku državu i da uzbudi cijelu Evropu, pa ako treba da je baci u krva¬ vi rat. Njemačka nije nikada sumnjala u to, da če rezultat opčinskih izbora u sudetskim krajevima potvrditi težnju Nijemaca. Njemačka nije ništa učinila, da na njih utiče, pa ipak je povedena ogorče¬ na kampanja samo zato što je Njemač¬ ka uzela u zaštitu sudetske Nijemce i što nije htjela da ustukne u korist inte¬ resa drugih država. Vi morate razumjeti drugovi, da ovo naša velika Njemačka ne može dulje trpjeti, ove odvratne napadaje na sudetske Nijemce. Ja sam zbog toga iz opreza naglasio potrebu konzekvencija, koje proizlaze iz sadašnjeg stanja. Ja sam navikao boriti se protiv svakoga napadaj a i svaki udarac vratiti udarcem. Ja znam sasvim točno da če čehoslovačka i dalje odr- žati svoje gornje držanje. Več je stari Reich pokazao da umije iči do skraj¬ njih granica strpljivosti. Ja sam zato 28 V odredio ove mjere: 1. Naredio sam da se pojačaju naši vojnički efektivi i ta moja naredba od- mah je izvršena. 2. Ja sam naredio da se odmah užur- bano izrade naše utvrde na granici i mogu vas uvjeriti da je moja naredba u cijelosti izvršena. (Burno odobrava¬ nje). Ja sam odmah generalnom inspekto- ru za utvrde dao novi zadatak i on je u okviru unaprijed odredjenog progra* ma dobrim dijelom več izvršen kao naj¬ veče djelo njemačkog tehničkog genija.« Spominje broj ljudi koji rade na tim utvrdama i broj tona utrošenog gra- djevnog materijala, pa veli: »Ovaj silni napor učinjen je s naše strane samo zato da se očuva mir. No ja ne ču dalje trpjeti progone naših njemačkih sunarodnjaka bez kraja i konca. G. Beneš vodi svoju naročitu taktiku. On taktizira i pregovara, izno¬ si pitanja procedure, koja mora ju da se prije toga rješavaju i služi se svim sredstvima smirivanja. Tako dalje ne ide. Ovdje se sada više ne radi o torne da se drže govori. Radi se o pravi¬ ma čovjeka i gradjana, o pravima koja su nepovrediva. Nijemci treba- ju pravo samoodredjenja i to nisu prava koja im smije tko oduzeti. Beneš ne može davati nikakve kon¬ cesije ni ustupke sudetskim Nijem- cima, oni hnaju prava da traže sve i puna prava kao i drugi narodi, Oni moraju to tražiti i raditi na tom svim sredstvima ako treba i ši¬ lom. Mi mislimo da učinimo uslugu stvari mira ako ne damo, da se u tom pitanju ostave bilo kakve sum¬ nje. (Svršetak na 2 strani) STRANA 2 . »IS T R A« 6R0J 37. SODBO!® SNI DAKI EVROPE i (Nastavak sa 1. strane) Ja nišam tražio da se dadu bilo ka- kva prava kakovim tri i pol milijuna Stanovnika Engleske ili kakovim koloni¬ jama, ali ja tražim da prestanu progo- ni i ugnjetavanje Nijemaca. u Čehoslo- vačkoj. Tražim puno pravo samoopre- djeljenja za sudestke Nijemce. U čeho- slovačkoj mora na toj bazi doči do spo¬ razuma. Prije svega dragi sunarodnjaci treba voditi računa o tom, da se pravo ne pretvori u nepravdu, j er njemački narod ni j e voljan da čehoslovačka po¬ stane druga Palestina. Oni bijedni Arapi mogu biti prepu¬ stem svojoj sudbini, jer iza njih nitko ne stoji, a Nijemci u čehoslovačkoj su naša brača, koju ne možemo ostaviti, a da se ne ogriješimo o svoju čast. Vje- rujem da če svijet to uvidjeti, oni do¬ bro znadu koliko treba biti obziran u takvim pitanjima, kad se radi o patnja- ma članova vlastitog naroda. Oni su mnogo pretrpjeli, a naj bolj i sv jedoči koliko pati narod, koji je odcijepljen od svoje otadžbine su evo ovi predstavnici Istočne marke, koji se ovdje nalazeme- dju nama. Oni su svjedoci da Nijemci nisu zaslužili, da se s njima tako po- stupa. Oni su svjedoci da smo bili spremni u slučaju potrebe zauzeti naj- odlučnije držanje i provesti sve konze- kvencije.« Hitler je završio svoj govor historij- sko-filozofskim razmatranjima o tali- jansko-rimskom i germansko-rimskom carstvu istieuči tisučljetnu državnost njemačkog i talijanskog naroda. Ipak su to mladi narodi, jer da su se prepo¬ rodih i probudili na nov život. Govor je mjestimice isprekidan bur¬ nim odobravanjem naročito u onim stavkama, koje se odnose na čehoslo- vačku. Zavržen je poklicima »Sieg- Heil« i sviranjem »Deutschland, Deut- schland iiber alles«, te »Horst-Wessel- Lied«. Hitler je govorio do pola 9. Go¬ vor su prenosile sve njemačke radiosta- nice i neke stanice u inozemstvu raedju njima i zagrebačka. Staaovište Italije Italija je za plebiscit Rim, 13 IX. (1). »Informazione di- plomatica« organ ministra vanjskih po- sala grofa Ciana donaša danas jednu službenu informaciju, koja poteče iz ministarstva vanjskih posala i pred¬ stavlja mišljenje talij anske vlade o češkoslovačkoj. Ova informacija se na- lazi- u 20 broju ovog organa, koji je upravo danas izašao. Prema toj informaciji rimski odgo¬ vorni krugovi smatraju jučerašnji Hi- tlerov govor kao jako bistrenje sudet- sko-nj_emačkog problema. Kako se dalje veli »češkoslovačka je autentična krea¬ tura Versaillesa, koji je odlučio razbiti staru Austriju, da mjesto nje stvori jednu drugu na čelu s Pragom kao glavnim gradom. Ta nova Austrija ima sve karakteristike stare Austrije«. Tu se onda u službeno j informaciji nabra- ja koliko Stanovnika ima češkoslovačka, koliko ima Čeha Slovaka, Nijemaca, Madžara, Poljaka, Rusina, Rumunja i Židova pa se onda nastavlja: — To je pravi mozaik narodnosti kao što je nekada bilo i austrijsko car¬ stvo Habsburga, s istim metodama vla¬ danja. Kod toga treba istaknuti, da se kod ovih narodnosti od kojih je sa- stavljena češkoslovačka ne radi o ne¬ kim neznatnim i zaostalim narodima, nego o jakim narodima s visokom na¬ cionalnem sviješču, sa svojim tradici¬ jama i prošlošču. Kada se to znade ka¬ ko je sastavljena ova država i kada se znade kakve je metode preuzela, onda nije čudno što dr. Beneš nije odmah prihvatio osam točaka, koje su prokla- mirali sudetski Nijemci. On je u jedna- kom zakašnjenju za jednu ideju i za rndan sat, kao i stara Austrija«. Nakon toga se u ovom Cianovom organu prikazuje i tumači, kako su¬ detski Nijemci imadu pravo na sa- moedredjenje, jer je na toj bazi sastavljena i češkoslovačka država. U tom pravcu postoje samo dvije mogučnosti: 1. Hi če sudetski Nijemci moči raspo- lagati svojom vlastitom sudbinom, ili 2. Njima se ovo pravo može zanije- kati. Ako se prihvati ono prvo onda to znači, da oni mogu proglasiti svoju slo- bodu i mir, a ako se prihvati ono dru¬ go, onda to znači borbu i rat. Prema mišljenju ovog organa mi¬ sija lorda Runcimana sastoji se u torne, da cjelinu sudetskih Nijema¬ ca, koji več ne pristaju u sklop če- škoslovačke države kao jedan strani predmet, odstrani na što je mogu- če bezbolni način. Ako to ne uspi- je i ako na to Prag ne pristane on¬ da se ide u rat. Pitanje je što može češkoslovačka imati od tog rata? Pitanje je zašto bi radi jedne tako normalne stvari morali ginuti milijuni mladiča u Evropi? Zar ti milijuni moraju poginuti samo radi toga da Prag zadrži dalje vlast nad ovim Nijemcima, koji jasno pokazuju TRST, PROBLEM SREDNJE EVROPE IN SLOVENSKI PROBLEM O Trstu danes piše vse evropsko časo¬ pisje. Njegov položaj in pa položaj njego¬ vega zaledja, ki je postal kočljiv zlasti po priključitvi Avstrije k Nemčiji precej koč¬ ljiv. vzbuja skrbi in pozornost. Ko notranji problem pa re Trst tudi važen za Slovence, saj je za Slovenijo to mesto, brez ozira na ozko naciionalno povezanost, okno v svet. Iz naslednjih vrst bo razvidno kako, kdaj in zakaj je mesto uspevalo in razvidni bo¬ do tudi vzroki njegovega današnjega pro¬ padanja. Leta 1719 je postal Trst najvažnejše pristanišče avstrijskih dežel. Dunaj mu je nadel celo kmalu naslov »Fedelissima« — najzvestejše mesto. Ta naslov je opravičen morda le v nujni potrebi Trsta po velikem zaledju, ki mu ga je tako lepo, poleg svoje politične in vojaške moči nudila Avstrija, ki je tedaj tvorila enotno gospodarsko ozemlje, kar edino potrebuje Trst za svoj razvoj, na drugi strani pa v potrebi Av¬ strije oziroma v potrebi avstrijskega go¬ spodarskega ozemlja, ki je nujno potrebo¬ valo izhodišče na morje, za kar je bil naj- pripripravnejši Trst. Te medsebojne potre¬ be so Trst in Avstrijo navezale tesno ene¬ ga z drugo Kako je bila ta vez tesna in' občutljiva, se vidi iz tega, da je vsako naj¬ manjše pretrganje zveze med Trstom in zaledjem z'asti pristanišče, nič manj pa za¬ ledje, takoj občutilo. V letih zasedbe Tr¬ sta po Napoleonu je n. pr. padlo število prebivalstva od 37 000 na 24.000, promet pa je padel na 2 'nnljone florintov. Promet se je takoj na to v 1. 1814 dvignil na 60 miljonov florintov, prebivalstvo v 1. 1815 Pa na 45.000. Vendar pa niti ta navezanost na sebi ne bi mogla Trstu sprva preveč koristiti, ka¬ kor mu ni mogla koristiti takoj po 1. 1382, če ne bi nastopile vmes razne druge okol- nosti. Karl VI je namreč začel hitro ustvar¬ jati lastno mornarico (prva ladjedelnica v mestu je bila ustanovljena 1. 1723) in je ustanovil kot rečeno v mestu svobodno zono za promet ter se trudil na vse nači¬ ne, da bi ta promet dvignil. Odločilne v tem oziru pa so bile šele odredbe za časa Marije Terezije, ki je izrekla vse luko za svobodno, je dalje uredila pristanišče ter tudi pravno stran trgovinskega in pomor¬ skega prometa. Njene odredbe se smatrajo kot seme bodočega razvoja. In Trst se je pričel od tedaj dalje ob hirajočih Benetkah naglo razvijati- Prosta luka, ki je nastala 1. 1844, je go¬ spodarsko podlago mesta hitro spreminja¬ la. Iz malega sejemskega krajevnega sre¬ dišča, kjer se je v srednjem pa še v za¬ četku novega veka razvijala le trgovina s Kranjsko in bližnjo Hrvaško in je bilo me¬ sto omejeno le še na hribček Sv. Justa, se je p'ričel Trst razvijati v mednarodno tr¬ žišče — emporium, kjer so si pričele deže¬ le Jadranskega, Egejskega in Sredozem- kega morja ter Srednje Evrope izmenja¬ vati svoje produkte. Drugi za Trst zelo važen dvig ie nastal po otvoritvi Sueškega prekopa 1. 1869, v zvezi z železniško pro¬ go, ki ie bila med tem zgrajena od Duna¬ ja do Trsta, S tem je postalo mesto tržiš¬ če za razne dele sveta. Čeprav je odplula iz Trsta prva ladja za severno Ameriko že 1783, je bila do otvoritve Sueškega pre¬ kopa tržaška trgovina skoraj izključno ev- .ropska. Z otvoritvijo tega prekopa je po¬ leg tega postal Trst najboljše evropsko pristanišče za Orient. To je morda hotela poudariti pred kratkim italijanska vlada,, ko je po zavzetju Abesinije odredila Trstu, oz. njeni največji paroplovni družbi »Lloy- du« edino le pomorsko zveze z deželami preko Sueškega prekopa, zlasti z Abesini- jo. To pa brez dvoma za tako veliko luko kot ie Trst in to še v teh razmerah kot so da¬ nes, ne zadostuje ter prinaša koristi mor¬ da le družbi, ne pa mestu, zlasti še, ker ne gre ves promet, ki ga mora ta družba opravljati z deželami preko Sueškega pre¬ kopa sam - s Trsta, ampak tudi z drugih italijanskih luk in je zlasti v zvezi z novo zasedeno kulonijc (vojaški transporti, transporti kolonistov, živeža itd.). Res je tudi Lloyd med vsemi, celo angleškimi dru¬ žbami, ki vrše promet skozi Suez, bil lani na prvem mestu. Trst ie torej v 19. st. in to celo brez posebne skrbi vlade, nevzdržema rasteh Avstrija je namreč zgolj iz strateških ozi¬ rov zgradila železniško zvezo z Benetkami, ki so bile pod r.jeno otiastjo (od 1815 do 1866) in to preje kot Trstom, ki je dobil prvo železniške* zvezo z Dunaja preko Ljubljane 1857 leta. S tern so Benetke gro¬ zile odvzeti Trstu del zaledja, alpske po¬ krajine in južno Nemčijo Še boli kočljiv je postal položaj po 1. 1866, ko je Avstrija zgubila Beneško in Furlanijo in je tedaj nujno rabila za omenjene predele drugo zveze do morja. Iz strateških ozirov zopet, je vlada tedaj mesto boljše in najhitrejše zveze Avstr je do morja preko Predila in Soške doline, zgradila bohinjsko progo, ki je bila končana šele 1. 1909. Napako Av¬ strije je za Trst sicer ublažila otvoritev Sueškega prekopa, vsled česar ne le ni Trst ničesar zgubil, ampak je celo prido¬ bil. Trgovina z Orientom ie namreč kmalu zelo spremenila razmerje v prometu. Do- čim .ie bilo I. 1848 od 147 miljonov kv. pro¬ meta le 30 miljonov iz neevropskih dežel, je bil ta promet tik pred vojno v razmerju 1.75 miljarde kv. proti 700 miljonov kv. Vendar pa je bila z bohinjsko železnico konkurenca Benetk skoro uničena in Trst je Benetke v premetu prerasel za enkrat toliko. Glavni udeleženec v tržaškem pro¬ metu je bila kot rečeno Avstrija, in ie šlo preko njega 67 do 80% vsega avstrijskega uvoza in 45 do 60% izvoza. V mestu je si¬ cer s časom nastalo tudi nekaj industrije, kot ladjedelnice, parni mlini, pivovarne,‘ra¬ finerije, plavži itd., ki pa je bila do vojne v primeri s trgovino in prometom je manj pomembna, razen morda plavžev. Šele od časa, ko je zgubil Trst zaledje, postaja in¬ dustrija važnejša in nova država jo skuša posebe podpirati zlasti ladjedelnice, ki gra¬ de državi predvsem vojne ladje, največ podmornice, kar pomeni sicerle priznanje kakovosti izdelkov te industrije. Država podpira zelo tudi rafinerije in je v tem ozi ru zgradili precej novih naprav. Vse pa uspeva le ob izredni podpori države, ki tudi skoro edina nastopa kot naročnica, ter so inozemska in zasebna naročila le redka. Trst je bii v svojih početkih precej po¬ stranska rimska kolonija. Gospodarsko je prišel v poštev šele v trenutku, ko je po¬ stal moderno industrijsko in trgovsko me¬ sto ter veliko tržišče bivših avstrijskih in drugih dežel. Na drugi strani pa so Benetke bogatele s trgovino v Orjentu, z oblastjo nad Jadranom pa so isključevale najnevar¬ nejšega teklijeca. — Trst. Zanimive so gle¬ de razvoja Trsta in Benetk sledeče stati¬ stike: glede števila prebivalstva v raznih razdobjih: Benetke Trst 1. 1586 152.456 cca 3.000 1. 1781 134-869 cca 30.000 1. 1914 165.0C0 cca 244.655 1. 1922 172.939 cca 239.447 v polovici 1936 275.362 cca 250.476 Številke in primeri iz zgodovine jasno kažejo, da je potrebno za razvoj Trsta ve¬ liko enotno in gospodarsko povezano zale¬ dje, pot po tem zaledju mora biti odprta in prosta vseh ovir. Naravno zaledje Trsta pa je le ono, ki se razteza preko sloven¬ skega ozemlja. Izključeno je, da bi obe tr¬ žišči in pristanišči, Trst in Benetke, mogli uspevati v okviru enotne gospodarske in politične zgradbe. To vidimo zlasti po voj¬ ni, ko je Trst, v korist Benetk občutno na¬ zadoval in ko stoji promet daleč za 1. 1913, ko ie dosegel višek. (Iz »Sodobnosti« št. 7-8, 1938) itasšsife |@ sdlssfeii novega ! mtsdeštata Knežak, septembra 1938. — (Agis). Občinska uprava v Knežaku je razvpi¬ ta ne samo po reški pokrajini, ampak tudi drugod. Številni podeštati. ki so se vrstili drug za dragim, so tudi odhajali drag za drugim, a knežki občini so ostajali dolgovi. Pred kratkim je ime¬ noval reški prefekt novega podestata za občino v Knežaku, in sicer bivšega dol¬ goletnega tajnika fašistične stranke v Trnovem, odnosno Ilirski Bistrici, uči¬ telja Vigliantija. Istočasno je premeščen na šolo v Knežaku skupno z ženo, ki je prej učitelj evala tudi na deški ljud¬ ski šoli v Trnovem. Za tajnika fašistične stranke v Tr¬ novem pa je bil imenovan bivši ravna¬ telj ljudske šole v Trnovem. da ne žele više živjeti u tom konglome¬ ratu naroda? Odgovor na ta pitanja je jesan i nije ga potrebno isticati. Rim, 14 septembra. Jučerašnji »Po- polo dTtalia« veli, da je plebiscit jedino moguči na¬ čin, da se mirno i trajno riješ! su¬ detski problem. Cijela Italija odobrava njemačke za¬ Bcžiepotno na Eavlbano II. Bistrica, septembra 1938. - (Agis). — Iz reške pokrajine je dne 1 t. m. odpeljal poseben vlak prav izred no veliko število romarjev, ki so bil nameni eni na božjo pot na otok Bar bano. Do Trsta so se peljali z vlakom od tam dalje pa s nosebnim parnikom Romarji se bodo vrnili v ponedeljel domov. Prebivalstvo Reške pokrajine vabljeno k sprejemu v Trst Reka, septembra 1938 — (A g i s) Trgovski in industrijski sindikat v Re ki je razposlal vabilo svojim članom, : katerim poziva, naj se v čimvečjem šte¬ vilu udeležijo sprejema Mussolinija ■ Trstu. htjeve u tom smislu. Osovina Rii Berlin je više nego ikada stvarno ^ist dodaj e da je Hitler bio mira: jasan. ,. S*?™ l \ Ve , zi značajna je vijest ag. cije Stefani, da su u više mjesta u e vernoj čessoj sudetski Nijemci ist £ zastave sa kukastim križem na crk ma i javnim zgradama Brohiž — Buje — Anton Benčič iz Krasice star 67 let. se je na tržaški ulici spotaknil' in tako m srečno padel, da si je zlomil nogo. t — Dobravlje. — Umrl je Lojze Hrobat po dolgi in mučni bojezni. Sožalje! — Gorica. _ Vojašnice sv. Marka v Gorici bodo razširili. Mestni svet je že odobril nakup zemljišča na katerem bodo zgradili vojašnice. — Gorica. — Tržaško planinsko društvo je s sekcijo jamarjev preiskalo Banjško planoto. Tu so našli jamo, ki je 285 m glo¬ boka in je torej najglobja v Julijski Kra¬ jini. Doslej su odkrili v Jul. Krajini 3500 jam in za najglobjo so imeli jamo pri Li¬ pici, ki je 200 m globoka. — Trsi. — Dne 25. t. m. bodo imeli v sei tržaški pokrajini »praznik grozdja«. * _ Trst — Avto je povozil 64-letno Te¬ rezo Rebrc iz Sežane, Zlomila si je nogo v koleno. * — Trst. — Podivjana krava je težko ranila v trebuh 53-letno Ivano Skorja. Pre¬ peljali so jo u tržaško bolnišnico. Njeno stanje je nevarno in zdraviti se bo morala 6 tednov. * — Trst ._ Umrli so: Ladonič Viktor 74 let, Furlan por. Kapelj Alojzija 43, Ma¬ rolt Franc 79, Smokovič Anton 62, Ferluga Just 46, Frank vd. Kobal Frančiška 54, Dugar Gvidcn 61. * — Trst, — Za Mussolinijev obisk vlada veliko zanimanje Zadnje priprave se vr¬ šijo z mrzlično naglico. »Piccolo« opisuje v eni zadnjih številk prvi Mussolinijev obisk v Trstu ! 1918., in njegov govor na mestu, kjer so obesili Oberdanka. Za se¬ danji obisk bo delalo parado 25.000 članov fašistični mladinskih organizacij in 8.000 fašistov. Ob tej priliki bodo pričeli z de¬ lom za gradnjo oklopnice »Roma«, (35.000 ton), s postavljanjem prve jeklene plošče v badjedelnici sv. Marka. Poleg tega bodo postavili še več drugih ladij Prekrstitev Malega in Velikega Dola na Krasia Trst, sept. 1938 — Uradni list »Ga- zzetta Ufficiale« od 2 septembra t, 1. je objavila zelo značilen dekret, kateremu utegnejo v najkrajšem času slediti dru¬ gi podobni. Dekret nosi d; tum od 28 junija 1938 in se glasi takole: »Viktor Emanuel III, po milosti božji in volji naroda kralj Italije in cesar Etiopijo, je vzel na znanje prošnjo, s katero zah¬ teva komenski podeštat v Goriški po¬ krajini v izvršitev svojega lastnega skle¬ pa štev. 119 od 7 junija 1937 — XV po¬ oblastilo, da izp-remeni naziv frakcije Dol Grande (t je naš Veliki Dol op. ur.) v »Vallegrande« in frakcije Dol Piccolo (naš mali Dol op. ur.) v »Valle- piccola«, je upošteval ugodno mnenje goriškega pokrajinskega rektorata, iz¬ raženo na seji 8 oktobra 1937, s skle¬ pom štev. 163, in čl. 266 enotnega bese¬ dila občinskega in pokrajinskega zako¬ na, odobrenega s kr. ukazom od 3 mar¬ ca 1934, štev. 383, ter je na predlog na¬ čelnika vlade, prvega ministra in dr¬ žavnega tajnika za notranje posle od¬ redil: Občina Komen v Goriški pokra¬ jini se pooblašča, da izpremeni naziv frakcije Dol Grande v »Vallegrande« in frakcije Dol Piccolo v »Valiepiccola«- Idrijčani bodo- prisustvevali Mussolinijevemu sprejemu Idrija, septembra 1938 — (Agisj. Povsod se vršijo mrzlične priprave za sprejem Mussolinija v Trstu, Postojni, Gorici, Volčah pri Tolminu in Kobaridu. V Idriji pa se vršijo priprave za spre¬ jem v Gorici, kamor bodo šli Idrijčani. Sprejema se bodo udeležili korporativno vsi rudarji in nameščenici rudnika v uniformah. Dvajset deklet vežba poseb¬ ne plese. Večja skupina miličnikov iz Idrije in okolice je odpotovala v Koba¬ rid, kjer bodo prisostvovali Mussolinije¬ vem sprejemu. Posvet® erkve B o 1 j u n, sept. 1938 — 28 augusta o. r. blagoslovili su novu crkvu na Bo- Ijunskom polju. Mišu je održao biskup- ski otposlanik iz Trsta. Pjevao je crk- veni zbor iz Skednja u latinskom jezi¬ ku. Bilo je lijepo i veličanstveno, ali kada je na svršetku biskupski izaslanik intonirao našli »Budi hvaljeno« sva crkva je s n j ime zapjevala i malo nas je bilo, da nam nisu suze ronile iz oči¬ ju. APEL ČITATELJEM! Prvo polletje je za nami, toda še vedno je mnogo naročnikov, ki niso plačali naročnine za prvo polletje. Naš list se ne nahaja v najboljših prilikah in če še naročniki ne izvršu¬ jejo svoje dolžnosti napram listu, preti resna opasnost za njegov obstoj. Zaradi tega prosimo naročnike, da bi poslali vsaj del naročnine, ker tu¬ di mi moramo izvrševati svoje ob¬ veznosti napram tiskarn* BROJ 37, »I S T R A« STRANA 3. MALE VIJESTI — Sva čehoslovačka štampa sa najve- (iom indignacijom odbija napadaje Hitlera na ličnost samog predsiednika republike dra Beneša. t Češkoslovačka vlada je zabranila izvoz kože, pamuka, jute, predmeta od željeza i Čelika, sve predmete potrebnih za narodnu odbranu. „ — Francuski promatrači sa njemačko- francuske granice iavljaju o novoj koncen¬ traciji njemačkih četa na njemačkoj strani Rajne. — Francuski službeni list objavio je ve¬ lik broj poziva pričuvnih časnika i speci- jalista za službu u voisci. * — Američki krstaš »Nashville« stigao je u Portland, a krstaš »Honolulu« stiči če u istu luku 20. o. mj. ❖ — U Kremlju se svake večeri održavaju sjednice ratnog viječa pod predsjedanjem Staljina. Sjednice traju do kasno u noč. Pod jutro se izvršavaju novi naloži prema zaključcima vojničkog viječanja. Za Stalji¬ na se tvrdi da več par dana nije izlazio iz sobe, jer je prenatrpan poslom i kon- fcreticijama. * — Vojni odsjek švicarske savezne vlade javlja, da je izdata naredba, po kojoj imaju biti napunjene sve mine za slučaj potrebe na svim granicama Švicarske, a u svrhu prekida ciielog prometa na željeznicama i cestama. * _ Ponovna konferencija rumunjskog ministra vanjskih poslova Commena i so- vjetskog komesara Litvinova u Ženevi za- pažena je u krugovima delegata Lige na¬ roda, jer se drži, da je Litvinov tražio pro- laz ruskih četa preko Rumunjske u Čeho- slovačku. * — 50.000 Čeha i njemačkih demokrata održalo je velike manifestacije u Morav- skoj Ostravi odobravajuči dosadašnju poli¬ tiku čehoslovačke vlade. « — Čehoslovačka vlada zabranila je za tri mjeseca sve zborove i demonstracije. Sličnu naredbu je izdala i francuska vlada. ■» — U Ptuju je u vezi s proslavom 30-go- idišnjlce žalosnih ptujskih dogodjaja održa- na 49. godišnja skupština Čirilo-Metodove Družbe, koja se je prometnula u snažnu narodnu manifestaciju za našu sjevernu granicu. * — Lord Runciman u svojstvu službenog pretstavnika Vel. Britanije imao bi sada da predloži peti plan za čehoslovački pro¬ blem, koji predvidja potpuno samostalno područje Nijemaca u ČSR i garancije si¬ gurnosti Čehoslovačke. * — «Ewening Standard« javlja, da se u noti, koju je predao čehoslovački poslanik u Londonu Masaryk u Foreign Officeu ob- razlažu konačni ustupci koje namjerava praška vlada učiniti sudetskim Nijemcima i drugim manjinama i ističe, da bi se ple¬ biscit kosio s integritetom ČSR i da, nije moguče povuči granice zona u kojima bi se morao izvesti plebiscit, jer da Češi i Nijemci žive pomiješano. * — U slučaju rata Sjedinjene Države, prema mišljenju pretsjednika Roosevelta, imadu izvršiti svoju misiju demokracije. Najprije če izmijeniti zakon o neutralnosti. * — Politika Poljske mora se u slučaju rata prilagoditi politici Vel. Britanije pre¬ ma mišljenju pretsjednika Moscickog i maršala Ridz-Smigly-a, kojima se pridru- Žio i ministar vanjskih poslova Beck. Polj¬ ski senat i parlamenat su raspušteni. * — 300 sovjetskih aviona za Čehoslovač- ku preletjelo je preko rumunjskog terito¬ rija prema pisanju rimske »Tribune«. Avio- ni su nosili čehoslovačke oznake, a piloti su bili Čehoslovaci. l * — Francuska atlantska mornarica stoji u luči Brest pod punom parom, spremna da otplovi u Sredozemno more na ma¬ nevre, jer če zaštitu francuske atlantske obale preuzeti engleska flota. * — Rimska štampa demantuje da Italija pojačava trupe na svojoj granici prema Francuskoj, koja je na nekim važnijim mjestima zatvorena za turistički promet. * — Velike kiše u sjevernoj Italiji napra¬ vile su ogromnu štetu. Rijeka Geronda od- nijela je željeznički mošt dug 33 m. * — U Londonu su iz Moskve primljene vijesti, da se koncentracija ruske vojske vrši dalje prema planu. Računa se da je do sada u odredjene zone na zapadnim granicama koncentrirano oko dva milijuna ljudi, a ioš jedan milijun se nalazi na putu iti je koncentriran na raznim mjestima unu- tarnje Rusije, gdje čeka da na njih dodje red za pievoz. * — Benito Mussolini krenuo je automo- bilom n Rocca delle Camminate, gdje osta¬ ja do konca tjedna, a onda kreče ravno u Trst, kamo dolazi u nedjelju prije podne. Slaba letina II. Bistrica, septembra 1938 — (A g is). Letošnje čudne vremenske pri¬ like, ki so skozi vse leto nagajale naše¬ mu kmetu, so večinoma vzrok slabemu letošnjemu pridelku. Po nekod tvori iz¬ jemo le pšenica, katere so skoro povsod veliko več pridelali kot lani, pa tudi nekatera druga žita se niso slabo obne¬ sla. Vendar so zadnje vremenske nepri- like, to je večen dež, marsikomu skoro uničile žito. Kajti kmetje so utegnili le požeti žito, ne pa spraviti ali vsaj ne su¬ hega. Zato je nevarnost, da bo žito strohnelo ali po sklilo. — Krompirja bo letos zelo malo. Spomladi ga je najprej uničil hud mraz, potem ga je zatrla su¬ ša, sedaj spet dež nagaja. Marsikje je opaziti, poleg posušene in ovenele krom- pirjevke na njivi, sveže krompirjevo cvjetje. — Ravno tako ne bo skoro nič fižola, ki ga je spomladi uničila suša, sedaj pa večno deževje. — Tudi letina sena je letos zelo slaba, pridelka bo komaj za polovico od srednje dobre letine. Ota¬ va je sicer lepo obetala, toda kakor ka¬ že, jo ne bo mogoče pokositi, še manj pa spraviti v senike. Zadnja leta so kmetje začeli opuščati mlatenja žita do¬ ma in na roke. ‘Veličino žita so omlatili na mlatilnih strojih. Letos pa so se tega skrbno izognili. KRUH V VASEH Trnovo, septembra 1938 — (A g is) O kruhu se menda ni toliko govorilo in pisalo niti v svetovni vojni kot se zad¬ nje čase pri nas. Sicer se je enotna vrsta kruha, odkar je bila letošnja žetev, pre¬ cej zboljšala tako, da ga oni, ki niso bili nikoli vajeni črnemu kruhu, prav radi jedo. Tudi tako imenovana enotna moka je mnogo boljša kot je bila v začetku. Vendar ne glede na to, kaj je dovoljeno in kaj ni, kakšna sme biti moka in kak¬ šen kruh, po naših vaseh niso letošnje leto poznali ne krušne moke ne kruha. Za zajtrk je imela večinoma kmečkih družin koruzni močnik ali pa kašo, včasih polento, neredko pa tudi krom¬ pir. Lanska letina žita je bila pičla; kar so, pridelali doma, so porabili že čez poletje in v jeseni tako, da za zimo in do nove žetve ni ostalo več ničesar, ži¬ to, ki se ga prav za prav za privatno rabo niti ne more dobiti in pa moka sta tako draga, razmere po naših vaseh obupne tako, da večina družin ni skoro celo leto imelo kruha. Regulacija Reke Zabiče, septembra 1938. (Agis). — Že dolgo časa so napovedovali, da bo¬ do regulirali reko Reko. Zadnje čase je opaziti tudi razne funkcionarje, ki me¬ rijo teren in rečno strugo in tako sedaj upamo, da bodo res pričeli z delom na regulaciji struge. Sama struga je baje predvidena na 40 m širine, druge pod¬ robnosti pa še niso znane. IZLET V LJUBLJANO Ljubljana, septembra 1938 — (Agis). Na jesenski ljubljanski velese¬ jem je pripeljalo večje število avtobu¬ sov naše rojake iz raznih krajev Julijske Krajine. Samo iz Gorice je naenkrat od¬ peljalo 5 autobusov, trije z Goričani in Vipavci, dva z Idrijčani in okoličani. S Kanala in Tolmina so prišli z vlakom. Izletniški avtobusi pa so prišli tudi iz reške pokrajine in s Tržaškega. Poleg te¬ ga je obiskalo Ljubljano v dnevih vele¬ sejma vse polno rojakov z rednimi pot¬ nimi listi, ki so izkoristili nedeljske tu¬ ristične karte, škoda, da naši rojaki niso bili obveščeni, da je naša država dovo¬ lila za to priliko brezplačen vizum, ita¬ lijanska željezniška uprava pa znaten popust. Trst pred Mussolinijevim prihodom Trst, septembra 1938 — (Agis). V Trst je v zadnjem času prispelo veli¬ ko število tujcev, to je Italijanov iz no¬ tranjih pokrajin, bržkone na sprejem Mussolinija, kar je dalo Trstu precej živahnosti. Med drugim je prispelo tudi okrog 1.000 italijanskih žen. JUG0$L0YEN8KA ODLIKOVANJA NA RIJEGI S uš a k, sept. 1938 — U ime Nj. Vel. Kralja ukazom Kraljevskim namje- snika na predlog predsjednika vlade i ministra inostranih poslova, odlikovani su 6 o. mj. na Kraljev rodjendan ovi istaknuti talijanski državni i fašističk! funkcioneri na Rijeci, kao zaslužni za rad na unapredjenju dobrih i prijatelj¬ skih susjednih odnosa izmedju naše države, i to Bivši riječki prefekt g. Turbacco ordenom Sv. Save I stepena; viceprefekt g. Bevilacqua orde¬ nom Sv. Save II stepena; fašistički federalni sekretar g. D e- Maineri ordenom Jugoslovenske kru- ne III stepena; načelnik Rijeke g. Colussi orde¬ nom Jugoslovenske krune II stepena; bivši šef riječke kvesture g. A m a t i ordenom Jugoslovenske krune III ste¬ pena; šef pogranične policije g. dr. M o s- cato, g. dr. Calliparri i g. Poli ordenom Sv. Save IV stepena. ODLOMCI IZ NAŠE POVIJESTI PRVE ŠTAMPARIJE U TRSTU Prikazujuči u 6, 7 i 8 broju »Hrvat- ske Prosvjete« god. 1937 pod naslovom »Bibliografijske bilješke o hrvatskim knjigama od Istre« desetak rijetkih knjižica od svršetka XVIII i početka XIX stolječa, nijesam se pozabavio či- njenicom koja me sada ovdje zanima, naime time da su sve one naše književ¬ ne rijetkcsti iz Istre štampane u stra- nim štamparijama Trsta, Graca i Beča, i to u Beču kod Kurzbecka i C. kr. na¬ klade školskih knjiga, u Gracu kod Ley- kama i Widmanstada, a u Trstu kod Gašpara Weissa i Ivana Marenigha. Po¬ lovica onih knjiga pctječe iz ovih tr- ščanskih produzeča u kojima su po svoj prilici izradjene još i druge hrvatske knjige, samo nam nijesu sačuvane i poznate. Možda če se i do ovih doči lak- še, ako se ovdje istakne život i rad onih štampara u vezi sveukupne trščanske ti¬ pografije stari jega doba, nime od prvih početaka do po prilici godine 1848. Neka dakle ovaj prikaz bude i prilog poznava¬ nja trščanskoga štamparstva uopče i po- ticaz za traženje još neotkritih hrvat- skih knjiga trščanske provenienci j e na- pose. štamparstvo je niklo najprije i pro- cvalo najbujnije u glavnim gradovima humanističkoga pokreta, a Trst je dugo živio vrlo skromnim životom i u ma- terijalnom i u duhovnom pogledu. Ri- nascimento Italije nema gotovo ni od¬ raza u ovome gradu, a sjaj i veličina Mletaka pritisku j e njegovu ulogu u po- zadinu sve do početka XVIII stolječa kad su njegovi habsburški gospodari ko- načno uvidjeli da Austrija osnutkom slobodne luke u Trstu (1719) dobiva prozor na Jadransko more i u široki svijet. Prije toga vremena imade u Tr¬ stu vrlo malo duhovnega života. Jedino su spomena vrijedna tri trščanska bi- skupa, rodjeni Trščani. Evo ih. Inkuna- bule pjesnika Rafaela Zovenzonija štampane su u Trentu i Mlecima, gdje je i sam živio nekoliko godina kod štam¬ para Ivana iz Kolna i Vlndelina iz Spe- yera kao korektor njihovih ukusnih iz- danja rimskih klasika. U XVI stolječu je pjesnik Ivan Andrija Rapicio pjevao doduše u Trstu, ali su njegove pjesme tiskane od česti u Mlecima i od česti (na pr. »Hristia«) u Beču, a u Beču je i Petar Bonomo dao u štampu svoje malenkosti. I to je sve, a kultura do¬ lazi u Trst tek s Isusovcima koji su ov¬ dje početkom XVII stolječa (1619) otvo- rili gimnaziju i pridigli volju za knjigu i nauku. Prvi je tiskar, po imenu Turrini, do- šao u Trst iz susjednoga Kopra u mle- ■ tačkoj Istri gdje mu nije posao uspije-1 vao, a u Trstu je računao na potporu gradskoga viječa kojemu je god. 1625 iz dao Statuta Inclytae Civitatis Terge- sti vrlo lijepim slogom na 364 strane šlaboga papira. No i ovdje je bilo malo posla, jer Trst još nije obilovao ni pis- cima ni čitateljima. Stoga je Antun Turrini ponajviše izradjivao formulare poslovnih tiskanica i prodavao školske knjige, a bavio se i mišlju da se pre¬ seli u Ljubljanu gdje se nadao boljšem uspjehu. God 1644 smrt ga je riješila # sviju briga, i poslije njega nema štam- pariji u Trstu mjesta još punu stotinu godina. Uzalud je vrijedni karmelitanac fra Ireneo della Croce prepuručivao gradskome viječu da se pobrine za štampariju u kojoj bi on štampao svo¬ ju Historiju Trsta (izdao ju je Jeronim Albrizzi u Mlecima god. 1698). Grad nije imao smisla za to ni kasnije, jer znademo da je god. 1727 povjerio Fon- dariniju u U,dinama štampanje drugoga izdanja gradskoga statuta. štamparstvo je u Trstu uhvatilo ko- rijen tek u polovici XVIII stolječa na¬ stajanjem grofa Nikole Hamiltona, pret¬ sjednika Trgovačke intendancije, koji je trebao svakojakih tiskanica i tiskovina za unapredjenje poslovanja u novome emporiju. God. 1755 izradjivao mu ih je Nijemac Josip Zentz, a naredne je godine ovdje osnovana filijalna štam- parija poznatoga bečkoga tipografa Iva¬ na Trattnera koji je več god. 1757 li¬ jepim izdan jem Statuta grada Senja u latinskom jeziku (s talijanskim prije- vodom) pokazao što znade i može. Trattner je iz Beča upravljao svojim razgranjenim poslom štampanja i pro- davanja knijga po svoj Austriji (pa i u Zagrebu), a faktor mu u Trstu bijaše Franjo Matija Vinkovič (»Winckowitz«) koji se kasnije (od 1762 do 1786) ističe i sam kao vlasnik i poduzetnik. Vinko- vičev rad ne bijaše osobit kako poka- zuje knjižnica koja sadrži izvjestaj o umorstvu njemačkoga učenjaka Ivana Winckelmanna u Trstu god. 1768 i sud- benu osudu njegova ubojice Arcangell- ja. Zentz je štampao samo na njemač- kom i talijanskom jeziku, a Trattner- Vinkovič takodjer na latinskom, pa ne- što i na hrvatskom, kako potvrdjuje Ivan Kukuljevič u »Bibliorafiji hrvat- skoj« (Zagreb 1869); Naredbeno providjenje Marije Tere¬ zije, udovne rimske Cesarice, kraljice Ugarske i t. d. i t. d. (kako se ima od turskoga korduna svaki put kad razboj- nici u hrvatsku zemlju uležu, svim ob¬ činam u zemlji to dati na znanje, da se svaki za vreme opomenut, bude mo- gao čuvati). Dano u Trstu, dne 25 Maja 1770. in fol. str. 31 u tri jezicih uzpo- reda, njemački, talijanski i hrvatski. (Nastavit če se) Nikola žic RAD ZDENKA MRMOLJE Odgovornemu uredniku lista »Istra* Zagreb. V »Istri« z dne 10. septembra t. I. St. 36. ste na 3. strani v 3. stolpcu pod naslo¬ vom »Rad Zdenka Mrmolje« ponatisnili iz zagrebškega »Obzora« članek »Njemačka razprava izradjena u zagrebačkom Higijen- skom zavodu«. Ker so nekatere trditve napačno tolma¬ čene in bi mogle škodovati mojemu imenu Vas prosim, da na podlagi čl. 26. zakona o tisku priobčite pod enakim naslovom, na is¬ tem mestu in z istimi črkami sledeči po¬ pravek: U miinchenskom medicinskem listu »Ziel und JVeg« sem objavil daljšo znanstveno studijo z naslovom: »O razdelitvi viška po¬ rodov v nemških in jugoslovanskih srezih 1930 v sistemu dr. Mihiča.« Svoji študiji sem dal moto. U Vašem listu ste omenili sa¬ mo en moto in še iz tega niste objavili vse¬ bine, ki jo podajam na našem jeziku. Tisti »strašni« citat se glasi: Za to, kar se mora¬ mo boriti je boj za obstanek in boj za raz¬ množevanje našega plemena in našega na¬ roda za prehranitev naših otrok in za ohra¬ nitev čistoče naše krvi. Takoj za tem motom stoji drugi moto, ki se na¬ naša na jugoslovenski del raz¬ prave in katerega je »Ob z or« za¬ molčal ter se glasi: »Čuvajte Ju¬ goslavijo! Viteški kralj Alek¬ sander I. Uedinitelj, Marseille 9. 10. 1934. Kar se tiče nekih, dvoumno izraženo, oduševljenih političnih izjav moram pripom¬ niti sledeče: Tudi tu je omenjen samo en stavek, medtem ko je bistveni del izpuščen in ki tvori skupaj pravilno pojmovano eno¬ to. Konec razprave se dobesedno v našem jeziku glasi: Kot Jugosloven omen¬ jam z ozirom na moj narod slede¬ če: dvajset let bo preteklo to leto ko živi moj narod v svoji lastni državi Jaz sem z željami in trd¬ nim prepričanjem prežet, da bo mladi jugoslovenski narod, ki je poln živi jenske sile — kot je to doslej dokazal — še naprej ras¬ le! in bo pri obojestranskem in p r a v il n o pojmovanem sožitju z velikim nemškim narodom dosti pripomogel k tem u, da. bo imelo od te gg koristi vse čl o v e št v o. Za neko neupravičeno kritiko je bilo iz celote iztrganih 14 vrstic, a ostalih 1300 vrs tic se je obšlo s temi besedami: študija ima zacijelo naučnu vrijednost i velik interes za nas. Res je tudi, kar niste izvolili napisati in kar bi edino spadalo v emigrantski list, da je na koncu študije za mene s po¬ nosom in točno napisan rojstni kraj v našem jeziku — Skrilje pri Ajdovščini — pa ako sem imel radi tega v začetku potežkoče. In še to mi je bilo prepuščeno, da sem dal v oklepaj trpko pripombo: Moj rojstni kraj je prišel 12. XI. 1920. po pogodbi v Rapallu pod Italijo. Ako je imel ponatpis iz »Obzora« svoj poseben namen upam, da sem s tem svoje stališče pojasnil, za nadaljne zakonite kora¬ ke proti »Obzoru« pa si še pridržujem pra¬ vico. Na vsak način mislim, da me jugosloven- stva in slovanstva zagrebški, hrvatski » Ob- zor« in z njim še kdo drugi ne bo učili Z odličnim spoštovanjem Dr. Mrmolja Zdenko Ljubljana, 12 IX. 1938. STROGE ODREDBE Reka, septembra 1938 — (Agis). Za_ skupne izlete z autobusi ali pa tudi u železnico so oblasti izdale stroge uk¬ repe. Predvsem mora seznam udeležen¬ cev izleta romati v Rim, kjer šele dokon¬ čno ugotove, kdo sme in kdo se ne sme udeležiti izleta. Trde, da so te povsem nove odločbe v zvezi z znanimi ukrepi proti Židom. * Ljubljana. — Za zadnje dneve velesejma je bil napovedan prihod več¬ jega števila avtobusov z izletniki iz raz¬ nih krajev Julijske Krajine, ki pa jih ni bilo. Interesenti so sporočili svojcem, da morajo oblasti sezname izletnikov posla¬ ti na pristojno ministrstvo v Rim. KULTURNE VESTI Razstava slovenske knjige v Ljubljani Dostojno bodo proslavili dvajsetletnico obstoja naše države ljubljanski knji¬ ževniki. Prihodnji mesec nameravajo prirediti razstavo slovenske knjige, ki naj bi pokazala predvsem slovensko iz¬ vorno knjigo. O našem doprinosu k tej razstavi, odnosno o razstavljenih delih naših ožjih vojakov, bomo še posebej poročali. — (Agis) Razstave likovne umetnosti v Lju¬ bljani, se vrste ena za drugo. Na vsaki so dostojno zastopani naši rojaki. O vsa¬ ki teh razstav bomo poročali obširneje. STRANA 4 BROJ 37. »ISTRA« VIJESTIORGANIZACIJA Delovanje društva »Jadran« v teku tega leta Maribor, sept. 1938. — Naše najsta¬ rejše emigrantsko društvo »Jadran«, ka tero uspešno deluje že dvajset let, na polju naše propagande in udejstvovanja na vseh področjih delovanja je razvilo v teku zad¬ njega časa izredno veliko delo. Naloga no vega odbora je bila. da razširi članski krog na vse one emigrante, ki niso še čla¬ ni društva. S smotreno in agilno propagan¬ do se je število članstva tekom tega leta zvišalo nad 100 novih članov. Poleg tega je društvo pridobilo v svoj pevski zbor mnogo svežih mladih pevskih moči, ki bo- * do stebri bodočega delovanja v pevskem zboru. Takoj po obč. zboru marca t. 1. je ponovno prevzel zbor, katerega je prej ne¬ kaj časa vodil g. ravnatelj Hladek Bohinj¬ ski g. prof. U. Vrabec. Zbor je priredil v proslavo 20 letnice obstoja države skup¬ no z »Glasbeno Matico« in pevskim dru¬ štvom »Maribor« velik koncert, pri kate¬ rem se je zbor lepo uveljavil. Poleg tega je zbor sodeloval pri vseh prireditvah, go¬ stoval je tudi v drugih obmejnih krajih. Priredil je pevski zbor tudi poklonitve- no svečanost na radgonskom pokopališču ter položil venec na grob junakov, ki so padli za našo svobodo 1. 1918. Spominski govor je imel društveni predsednik. Zbor je uspešno nastopil v zadnjem ča¬ su na sokolski prireditvi sokola Maribor Pobrežje, kjer je spremljal s petjem telo¬ vadne točke, ki so navdušile številno ob¬ činstvo. Ta način predvajanja telovadbe je bil nov. Na napev »Buči morje« »Sto čutiš Srbine tužni«, »Iz bratskog« itd. so telo- davci izvajali na petje »Jadrana« posamez¬ ne točke. Zbor pripravlja za 8 oktober spominski koncert za Blagopok. kralja Aleksandra I. Ujedinitelja, kateri se bo vršil v franči¬ škanski cerkvi. Poleg zbora bo sodelovala tudi vijolinistka gčna. J. K a 1 č e v a, absol¬ ventka tržaškega konservatorija. Poleg tega bo nastopil prvič v Mariboru kot so¬ list — baritonist g. K. K a m u š i č, kateri je imel že lansko leto nastopiti v maribor¬ ski operi. Ta koncert obeta, da bo na ve¬ liki umetniški višini. Pele se bodo stare skladbe, najboljših svetovnih komponistov. Mariborsko javnost opozarjamo na ta za¬ nimiv in pietetni koncert. Prihodnjo sezono bo društvo uporabilo predvsem za spopolnitev svojega internega dela. Z najetjem društvenih prostorov je društvo ustanovilo tudi knjižnico. — Ša¬ hovski odsek je tudi začel delovati. — Poleg tega se pridno udejstvujejo v dru¬ štvu tudi članice, imele so meseca maja samostojno prireditev, ki je jako lepo uspe¬ la. Za prihodnje mesece pričakujemo Se večjega razmaha delovanja ženskega od¬ seka. Na čelu odseka stojijo naše priznane emigrantske delavke ga. G o d i n o v a, ga. Klešnikeva, Polnova, in Delako¬ va, ter druge mlajše članice na čelu gčne. Nardinove in Turkove. Socijalno delovanje pridno oskrbuje so- cijalni odsek, kateri je razdelil mnogo pod¬ por v blagu in denarju. Društveni član in predsednik pevskega zbora skrbi, da se vsaj pevci zaposlijo. V zadnjem času si je društvo nabavilo mnogo inventarja predvsem se je moral kupiti pisalni stroj. Uredila se je tudi stal¬ na društvena pisarna, ki posluje 6 ur te¬ densko tako, da ima lahko vsak član ir. emigrant priliko dobiti pojasnila in druge zahteve od društva. ZANIMIVO PRAVNO PITANJE MOŽE LI TALIJANSKI DRŽAVLJAN,- TUŽ 111 TALIJA« »KOI* DRŽA VLJ ANINA STAL¬ NO NASTANJENOG U JUGOSLAVIJI NA« PRIZNANJE OCINfcTV A I NA PLATEZ ALIMEN¬ TACIJE Prije kratkog vrijemena objavio je »Ju- tarnji list« tok prizivne rasprave povodom traženja nezakonitog djeteta talijanskog dr- žavljanina na priznanje očinstva i platež alimentacije protiv naravnog oea takodjer talijanskog državljanina nastanjenog u Ju¬ goslaviji. Prvostepeni sud je odbio tužitelja sa tužbom primjenivši talijanski gradjanski zakon s obzirom na to, da se radi o statut- nim pravima državljanina kraljevine Italije. »Ovili dana je prizivni sud odpravlo svoju pismonu prcsudu, kojom je potvrdio pr- vostepenu presudu«. Prizivni sud u svom zanimljivom obrazlože- nju medju ostalim navodi slijedeče: »Prema čl. 1. konvencije izmedju Kralje¬ vine S. H. S. i Italije u pravno] 1 sudskoj zaštiti odnosiih državljana od 6. IV. 1S22. državljani svake od ugovorenih strana uživat če na teritoriju svoje Strane isto postupanje kao i domorodci u pogledu pravne 1 sudske, osebne i imovne zaštite. Oni če u tom po¬ gledu imati Slobodan prlstup u sudove i mo¬ či če da se pred sudovima prijavljuju pod Istim uvjetima i formalnostima, kao i do¬ morodci osobiti u pogledu sudske pomoči i cautio Judicatun sol vi. Radi toga prvoste¬ peni sud nije trebao raspravljati o reciproci- tetu, kad Je on zajamčen državnim ugovo¬ rom Prvostepeni sud je pravilno primjenlo propise talijanskog gradfanskog prava s ob¬ zirom na t. zv. medjunarodno privatno pra¬ vo, t. j. ustanove |§ 33-38 o. g. z. Proplsu I 4. o. g. z., po kojemu ovozemca obvezuju zakon gradjanski u cinima 1 poslo- vlma, koje čine 1 izvan države, recipročna je ustanova § 34 o. g. z., po kojoj se »osoona sposoonost inozemca preauzima- tl pravne poslove prosudjuje po zakonl- ma njegova prebivališta, dakle po doma¬ čim zakonima Inozemca.« Uvaži li se, da su malodobnicl tužitelj, nje¬ gova majka 1 tuženlk državljani kraljevine Italije, tad se tužbenl zahtjev tužitelja na priznanje očinstva kao 1 onaj na plačanje uzdržavanja Imadu prosudjlvati po pravu ta- lljanskom, a ne po propislma o. g. z. jednako kao 1 odnošaj tužitelja kao nezakonitog dje¬ teta 1 njeno] obitelji. Kako po propisima talijanskog gradjan- skog zakona (čl. 189) nije dopušteno ispiti- vati očinstvo, osim u slučaju otmlce, lli si¬ lo vanj a pak »tužitelj ne Dl mogao pred sudovima kra¬ ljevine Italije tražiti od tuženlka, da se prizna očem, to ne može taj zahtjev ostvarm ni pred ovozemnim sudovima«, kad se ima prema proplsu § 34. o. g. z. taj zahtjev prosudjivati polag zakona mjesta prebivališta ili rodjenja, pod kojlma kao po¬ danik stoji bilo tužitelj bilo tuženlk. Tužitelj bi dakle, kao talijanski državlja- nin blo ovlašten po propislma § 139. gradj. zak. kraljevine Italije na podignuče tužbe proti tuženiku kao talijanskom državljaninu na priznanje očinstva samo u slučajevima otmice ili silovanjp, koji ne postoje. Kad bi se zauzelo protivno stanovište, na- metnuo bi ovozemni sud državljaninu kra¬ ljevine Italije ciužo.ost, koju potonja izrije- kom isključuje. pak je ona ne bi ni dopu¬ stila izvršiti upisom u matične knjige. Pre¬ ma propisu čl. 1. t. 1. sporazuma izmedju Kraljevine 8. h. S. i Italije o izvršenju suda od 6. IV. 1922., moči če se riješenje jedne ugovorne stranke u gradjansklm stvarima izvršiti na području druge stranke, ako je sudska vlast, kola je rješenje donijela o spo¬ ru mogla raspravljati »prema propisima«, koji važe u državi, 'u kojoj se riješenje pod- nosi« na izvršenje. »Pošto se po zakontma kraljevine Italije u nazočnom slučaju ne može raspravljati o očinstva maiodobnog tužitelja. to ni osuda donesena o tom pitanju po ino- zemnom sudu ne može biti o višiva u kraljevini Italiji«, pak bi utvrdjenje očinstva po ovozemnim sudovima bilo bez ikakovog faktičnog i pra- vnog učinka. Prvostepeni je dakle sud osno¬ vano tužitelja s tim zahtjevom odbio. što se tiče tužiteljeva zahtjeva na plača¬ nje uzdržavanja, mogao bi ga on ostvarivati po propisu čl 193 tal. gradj. zak. uz stano- vite predpostavke. Kako je medjutim tužitelj u postupku pred prvostepenim sudom oba svoja zahtjeva osnivao na propisima o. g. z., dakle na domačem pravu, to nije ni zahtje- vao, da mu se uzdržavanje dosudi po spome- nutoj ustanovi. Kad bi se pitanje uzdržavanja moglo ras¬ pravljati po domačim zakonima, ne bi tuži¬ telj mogao svoj zahtjev ostvarlti, jer mu manjka bitna predpostavka t. j. očinstvo. »ro zaKomma pak Kraljevine Italije ne može ovaj sud to pitanje raspravljati u prizivnem postupku«. Jer Je temelj, na kojem tužitelj osniva svoje pravo, t. J. nismo tuženika ddto Zagreb 23. I. 1935. upravljeno tužiteljevoj majci predo- čeno tek u prizivnom postupku, pak se na njega po propisu § 576 grpp. kao nedopušte- nu novotu ne može uzeti nikakav obzir. Kak bi pak ispiti vanje tog pisma i bilo dopušteno, nema ta isprava uvjeta iz toč. A. čl. 193 gradj. zak. kraljevine Italije, jer iz nje ne rezultira izričita izjava roditelja (»es-| plicita dichiaraziono de genitori«) o očinstvu i ili materinstvu, pak tužitelj ne bi bio ovlašten ni po propl- i sima svoje države traziti uzdržavanje. 1 Prema torne Je prvostepeni sud i sa tim za- : htjevom opravdano odbio tužitelja. Iz svega navedenog slijedi, da je pobijana osuda prvostepenog suda na zakonu os¬ novana, pak ju je valjalo potvrditi, a priziv tužitelja odbiti. O ovom pravnom pitanju imat če vjerojatno dati svoje mlšljenie i stol sedmorice. Tuži¬ telja je zastupac dr R. Walter, a tuženoga dr. Niko Ilič IZ DRUŠTVA »NANOS« V MARIBORU Ob priliki Mariborskega tedna je dru- štvo »Nanos« s sodelovanjem drugih emi¬ grantskih društev priredilo zanimivo in do¬ bro obiskano emigrantsko razstavo. Na tej razstavi so bile razstavljene naše narodne noše, društveni prapori, knjige, revije, bro¬ šure, slike in razglednice ter sploh vse, kar izpričuje kulturno in narodno delovanje i n življenje našega naroda v Primorju. Občinstvo kakor tudi oblasti, ki so si ogledale razstavo, so se pohvalno izražale o njej. Včasih so se dogajale^v poedincih prav lepe reminiscence iz društvenega de¬ lovanja v svojem okraju iz ožje domovine. Ta ali oni se je na tej ali oni razstavljeni sliki s solzami v očeh spomnil tistih svet¬ lih in nepozabnih herojskih mladostnih dni, ko se je sanjav in poln idealov popolnoma predal nesebičnemu in požrtvovalnemu de¬ lu za narod. Danes je morda nastal v njem preobrat v zagrenjenosti trdega boja za obstanek, toda vsi vemo, da služiti narodu in domovini je sveta dolžnost vsakega, ki je zapustil svoj družinski krog in domače ognjišče. Opazili smo, da je težko spraviti skupaj razpoložljiv materijal za obsežnejšo razstavo in to radi brezbrižnosti posamez¬ nih društvenih funkcionarjev pri naših or¬ ganizacijah in deloma vsled nezaupljivosti tistih, ki predmete odstopajo. Društvo je imelo veliko stroškov in truda, da je do¬ stojno organiziralo razstavo našega življa od prvih povojnih let do zadnjega časa. Vsem tistim, ki so nam šli kakorkoli na ra- ko, bodi izrečena s tega mesta iskrena za¬ hvala, da so pripomogli do tako lepega uspeha v korist nas vseh in celotne emi¬ gracije L. B. Društvo se ob vsaki priliki spomni svo¬ jega najvišjega smotra ter širi stalno za¬ nimanje za probleme našega ljudstva povsod kjer koli nastopa. V okviru pevskih nastopov se je vedno povdarjalo naša stremljenja in hotenja. Obmejni kraji so spoznali.) da je naš problem tudi njih problem in v tem vidi »Jadran« največji uspeh svojega delo¬ vanja. Društvo pripravlja za drugo leto veliko prireditev, v proslavo 20 obletnice obstoja društva ter pričakuje, da ga bo podprla pri tej priliki celotna naša emigracija. Zami¬ šljena je proslava v jako širokem smislu. Vsa društva že sedaj prosimo, da se že pripravijo za to proslavo, katera bo veli¬ kega pomena za naš pokret. Društva bodo sprejela nadaljna navodila potom raznih okrožnic, ki bodo sledile. V našem glasilu bomo stalno poročali o pred¬ pripravah, tako, da bo vsak emigrant na¬ tančno informiran o poteku priprav. Prosimo društva, da vodijo računa o proslavi »Jadrana«, ki bo prihodnjo pomlad v Mariboru. . IZ O. S. DRUŠTVA »I. T. G.« | U BEOGRADU Gdica Julija Ostronic članica O. S. Udruženja »I. T. G.« u Beogradu polo¬ žila je državni ispit na Trg. Akademiji u Zemunu. Spomenuta je unuka g. Mihe Kariča uglednog Istranina iz Pule. — Čestitamo! OMLADINSKA SEKCIJA UDRUŽENJA I. T. G. U BEOGRADU priredjuje u subotu 17. IX., usmene no- vine sa predavanjem i sitnim vijestima. Sastanak če se održati u 8 sati uveče u u društvenim prostorijama (Jovana Ri¬ stiča ulica 29). Pozivaju se svi članovi da ovom sastanku prisustvuju u što ve- čem broju. Odbor. IZ UPRAVE Andrejašič Slavko — Sl. Konjice. — Vaša pretplata podmirena je do 1 XII. 1938. Podgornik France — Leskovec pri Krškem. — Pretplata plačena do 1 VII. 1937. VESTI IZ DUHOVNIŠKIH VRST Gorica, septembra 1938 — (A g is) Na župnijo Dolnjo vas pri Boljuncu je bil nameščen tamošnji upravitelj Aloj¬ zij R ož m a n. Novomašnik Josip Pavlišič je nastavljen kot župni upra¬ vitelj v Gologorici, odkoder bo upravljal tudi župnijo Karbune. Buzeški kaplan Alojzij Kocijančič je premeščen za župnega upravitelja v Koštabono. Na duhovnijo Suhorje pri Košani pride iz Cepiča R. B a r b i š. Stanko žerjav, doma iz Brij nad Rihemberkom, ki je končal bogo¬ slovne študije v Ljubljani in nato ka- planoval v Škocijanu na Dolenjskem, se je na lastno prošnjo pred dnevi vrnil na Goriško kot župni upravitelj v Kalu pri Kanalu. Nekdanji gvardian kostanj eviškega samostana pater Jožef Gašperšič, ki je bil premeščen v Trident na Južnem Tirolskem, bo naslednik italijanskega patra in gvardiana v samostanu na Sv. Gori, ki je vodil samostan vseh devet let, odkar so bili odšli slovenski patri. Naslednik nepozabnega dekana msgr. Mihaela Arka v Idriji je postal Lojze Filipič, župnik in dekan v Grgarju, id pa še ni umeščen. Ljudi lako zaboravljaju na sitne dugove, Ne sjete se. da često za- visi sudbina nekog lista bač od tili malih potraživanja. — Nekoliko stotina dužni- ka koji se sjete i plate svoj dug od dese- tak, dvadesetak dinara/ mogu 'spačiti ili podiči list koji ovisi od svojih pretplatriika. PERO TREPOV, SPLIT: NA UNUTARNJEM FRONTU (REVOLUCIONARNO D JELOV AN JE MORNARA JUGOSLAVENA I CEHA U AUSTRO-UGARSKOJ RATNOJ MORNARICI U ŠIBENIKU 1917-18 GODINE). ...Prvi dani mjeseca augusta 1914 god. u Njemačkoj... Ratna mašina je u pokretu ... Mobilizacija... prvi dan ... treči dan... šesti dan... (zadnji) mo¬ bilizacije . . . Skoro nečujno, sve se od¬ vija točno po predvidjenom planu. Svako znade svoje mjesto, dan i sat polaska u kasarnu, ni minut ranije — ni kasnije. Dan i noč nebrojeni vozovi, puni vojske, žure na zapad, prema Rajni... Njemač- ka ratna mašina funkcioniše savršeno... ...Diljem čitave Njemačke neopisivi izljevi ratnog oduševljenja... Nije bilo, možda, Nijemca koji ne bi bio potpuno uvjeren u pobjedu njemačkog oružja. Naj prije če pokleknuti Francuzi... Kroz nekoliko dana, u jednom naletu, naj¬ dalj e kroz par sedmica bit če Nijemci u Parizu... Zatim dolazi na red Rusija ... Ruski valjak bit če skrhan... Rat ne če dugo patra j ati... Njemačka je spremna i — nepobjediva!... Medjutim!... Engleska naviješta rat!... Iznenadjenje ... jer se time ipak nije ozbiljno računalo. Zatim, biješ — strahoviti biješ zavlada u njemačkim masama protiv Ehgleza... I čitavom Njemačkom odjekne jedan jedini krik: »Gott strafe England!« (da Bog kazni Englesku) ... To je od sada bio medju- sobni pozdrav, njemačka lozinka! — Za¬ tim ... Marna! ... Njemačke mase samo su naslučivale istinu i — nastade ta- jac ... Rat če ipak dulje potrajati... Ali njemačka volja za pobjedom ostade ne- pokolebana! Iako vojni obvezanik, ostavljen sam na dužnosti u austro-ugarskom konzu¬ latu u Dortmundu. Ostade nas dvoje, troje činovnika, svi su ostali mobilizira¬ ni. Austro-ugarska kolonija koja spada u djelokrug našega konzulata vrlo je jaka. Pretežnim dijelom su to rudari- Slaveni: Slovenci, češi, Poljaci. Naš je konzulat prosto opsjedavan hiljadama vojnih obvezanika, koje je trebalo upu- čivati njihovim vojnim jedinicama. Rat¬ na mašina funkcioniše, potreban je »ka- nonenfutter«!... kanonenfuter!... I kakav kanonenfuter! Slavenski kano¬ nenfuter, koji sam sebi treba da kopa grob, da sam sebe proždere... Na oba¬ lama Drine, na poljanama Galicijje, brat stoji protiv brata, radi medjusob- nog istrebljivanja, a za slavu i veličinu cmo-žute monarhije! ... * ...Teške i sumorne misli rojile se mojom glavom ... Jesu li Saveznici do¬ rasli ovoj strahovito j njemačkoj ratnoj mašini?... — Je li, u prvom redu, spremna Rusija?— Hoče li c. i kr. gene- ralima uspjeti da pregaze malu, Balkan¬ skim ratovima iscrpljenu Srbiju? — I da je polože kao ratni plijen pred »Previ- šnje prijestolje Njegovog c. i kr. Apostol- skog Veličanstva?« ... Instinktivno sam osječao, da se u ovom ratu riješava sud¬ bina Slavena u dvojnoj monarhiji, — da je to borba na život i smrt!... Hoče li Sla veni znati gdje im je mjesto u ovoj gigantsko j borbi, u kojoj se rješava mo¬ žda definitivno njihova sudbina?... »Istra« lzlazi svakoz tjedna u petak. — Broj čekovno? računa 86.789. — Pretplata: za cljclu na o-odinu. — C«lasi se račnnaju po ejentku. — Vlasnik t izdavač: Konzorcij »Istra«, Ma •ova’ ullea 48 III. kat. — Tlsak: Stečajnina Jnsroslovenske štampe d. d. Za-reb, Masarv Vozim se tramvajem u obližnje mje¬ sto. Pored mene sjedi dvoje njih — muž i žena. Razgovaraju tiho poljskim jezi¬ kom. Pruski su to Poljaci. žena plače sve ga steže za ruke kao da se boji da če joj ga sad na neko oteti. Iz njihovog razgovora razabirem, da je on pozvan u vojsku. Tješi Ženu kako može, a iz svake njegove riječi izbija mržnja protiv onih za koje če morati da se bori. Uvjerava je da ne če da se za njih bori, nači če načina za to... Stigavši do cilja dignem se, nagnem se skoro do uha bratu Poljaku i šapnem mu, ali tako da je i ona mogla da čuje: »Ješče Poljska!«... i žurno izadjem. Bili su u prvi čas očito iznenadjeni, zbunje¬ ni, a valj da i prestrašeni. Sa ulice im mašem rukom . . . i tad, kao kad sunce grane iza oblaka, razvedre im se sumor- na čela i oduševljeno mi odmahuju... Jednog dana posjeti me prijatelj, Ženo Istvanovič, Vojvodjanin. Bio je utučen. Izgledao mi kao čovjek koji je osudjen na vješala. Moram, veli, u vojsku, u madžarsku regimentu ... da budem i ja kanonen¬ futer protiv sla venske brače! _ Ali ne, neču! — i poče da raspreda svoje misli’ kako ce prebječi, ako prije ne pogine’ jer nece da se bori za crno-žutu monar¬ hija... Ma šta se desilo, metka ispaliti nece!... * Uskoro budu dodijeljeni našem kon- zulatu dva brata Ceha: vicekonzul dr Bednch Stepanek i ataše dr. Frič. Brzo smo se upoznali i _ razumjeli! Njiho¬ va. i? sam se duševno prepo- rodio. Dr. Stepanek je redovito primao 61 i tra v e novine: švajcarske, ho¬ landske, danske_i t. d., i tako smo bili redovitci oba vi ješ teni ^o dogadjajima na raznim frontama. Naša omiljena novina bila je »Journal de Geneve«. Dr. Stepa¬ nek znao je obično i mnogo toga što ni¬ smo nalazili u novinama. Nišam ga ni- kad pitao, otkud mu sve to, glavno da i ja znam! On nije nikad posumnjao u konačni ishod ra ta, bio je je uvjeren, da če rat dulje potrajati i svršiti slomom Centralnih sila. Veliki je bio optimista. A rasulo dvojne monarhije donijet če oslobodjenje nama Slavenima. Bili smo nacisto, da svaki svijesni Slaven mora da doprinese slabljenju i rušenju Austro- Ugarske monarhije. — Pregaženje Srbi¬ je i povlačenje srpske vojske preko Al¬ banije djelovalo je na mene strahovito. Plakao sam od bola. Dr. Stepanek tješio me je i svojim logičnim izlaganjem ulio mi novo pouzdanje i vjeru u konačni is¬ hod borbe. Na prolječe 1915 god. odoh na »bolo- vanje«. Otputovah najprije kuči, u Istru, a zatim k zaručnici, u Split. Bio sam i u Puli, da se obavijestim o raspoloženu u mornarici. To je bilo moje prvo »izvi- djanje«... Prema slavenskom elementu u mornarici več su onda bili jako podo¬ živi;. Sve one koji su im bili sumnjivi upucivali su u »Seebataljon«, a mnoge su internirali na ratni brod »Habsburg«, da ne bi »okužili« svoju okolinu. Ali još nije bilo vrijeme za aktivnu djelatnost. Trebalo je čekati i raditi što je prema prilikama bilo moguče. Na povratku u Njemačku posjetih u Greinu interniranog brata moje zaruč- nice, Jožu šegviča. Mjesnim vlastima bi¬ lo je malo čudno, da ja c. i kr. konzu¬ larni činovnik, posječujem jednog poll- tičkog internirca! Danas vidim i sam. da je to bilo malo nesmotreno. Ali onda!... U medjuvremenu bila je i Italija na¬ vijestila Austriji rat. Nijemci su bili strahovito ogorčeni. (Nastavit če se) sarykova ni. 28a !1, broj telSfOM 67 80 d y, S k* ° i , " ostrnfe "- ™ Ameriko 2 dolara kova ulica broi 28a — ZiTnS«?!! - — Za uredništvo ortgovara IVAN STARI. Zvonimi- 3 Za tls karn od?ovara Rudolf Polanovtč. Zagreb Iliča broi 131-