Poštarina plaćena u gotovom Godina IX. Broj 18. U Zagrebu, 7. maja 1937. Pojedini broj Din. 1.50 OrednlStvo i uprav» ZAGREB, Mas»>" • . ' feler- „ v i ŠALJITE DUŽNU PRETPLATU! NE DOZVOLITE DA PROPADA OVAJ NAŠ JEDINI LIST! GUSUO SAVEZA JUGOSlOVENSKIH EMIGRANATA M JULIJSKE KRAJINE NJEMAČKI LISTOVI 0 POLOŽAJU NIJEMACA U JUŽ. TIROLU U njemačkim listovima se često čita o položaju Nijemaca u Južnom Tirolu. Bez obzira na aktuelne diplomatske dogadjaje, njemačka štampa često stavlja primjedbe na postupak vlasti u Južnom Tirolu, koje nisu uvijek u skladu s političkim prijateljstvima. Donosimo nekoliko primjera tog pisanja njemačke štampe o Nijemcima u Italiji: Velika berlinska revija »Deutsche Arbeit« ističe u svom broju za mart, da način kojim se kani uništiti njemačko pučanstvo u Južnom Tirolu postaje već opasnim, jer se Nijemce kani uništiti i gospodarski i nacionalno. »Salzburger Chronik« piše o novom zakonu po kojem »Ente di rinascita agraria« iina prava da izvlasti svakog posjednika i da ga potjera sa njegova imanja uz minimalnu otštetu. Svrha tih zakona je ta, kaže »Salzburger Chronik«, da se staro njemačko i slavensko seljaštvo sa granice preseli u unutrašnjost države da bi tamo u drugoj sredini promijenilo svoj narodni značaj. Medjutim, za imperij koji se proteže od Alpa do Ekvatora, kaže taj list, ne bi smjelo biti pitanje ni prestiža ni sigurnosti da starodrevno njemačko pučanstvo govori, moli i piše u svom ljubljenom materinskom jeziku, da vrši svoje starodrevne običaje i da cijeni svoja stara baštinjena njemačka prezimena. U svom broju od 11 marta se taj list ponovno navraća na te zakone o ekspropriaciji, i kaže da je to u nebo vapijuća nepravda prema njemačkim seljacima u Južnom Tirolu. Pozivlje poznati njemački savez »Andreas-Hofer-Bund« da upozori na tu novu nepravdu ostali svijet i sve one koji putuju iz njemačkih krajeva prema jugu. Time će se postići, kaže »Salzburger Chronik«, da se svuda dozna za tragičnu sudbinu te turistima toliko omiljele zemlje. Ponukan čežnjom Južno tir olaca za svojom ostalom braćom, kaže na drugom mjestu taj isti list, održao je državni savjetnik Fischer pred Domovinskom frontom u Innsbrucku govor u kojem je rekao da je dužnost svih Nijemaca da nikada ne zaborave Južni Tirol, koji da ostaje za čitavo Nijemstvo najdragocjenija vrijednost. »Tiroler Anzeiger« tumači nove talijanske dekrete o razvlaštenju seljaka, pa dodaje da se tim zakonom najdublje zahvata u dosadašnje priznato pravo nedotakljivosti seljačkog i svakog privatnog vlasništva u Tirolu i u Julijskoj Krajini. Nažalost su te odluke tako jasne, nastavlja taj list, da ne trebaju više nikakova komentara i da će pogoditi najteže u dušu cijeli tamošnji narod. Zatim završava: »Toga radi treba podvući da će primjena tih zakona sasvim pokvariti onaj sporazum kojega se tako teško postiglo izmed ju talijanskog i njemačkog naroda.« Još jače piše »Tiroler Grenz-bote« koja kaže: »Tim dekretima će se pogoditi u sam korjen južnotirolske Nijemce, koje će se sada moći potjerati sa njihovih imanja još brže i lakše nego li je to bilo do sada. Time su ovi Nijemci očito degradirani na državljane nižeg stepena l četvrt milijuna Nijemaca je tako izručeno na milost i nemilost narodu od 42 milijuna.« Tirolska »Bauernzeitung« piše kako će sada poludivlji Abesinci dobiti škole u svom materinskom jeziku, a južnotirolske Nijemce sa njihovom starodrevnom kulturom tretira se na način za koji se ne može upotrijebiti ni doličan izraz. Prelazeći na nove zakone o razvlaštenju seljaka u Tirolu i Julijskoj Krajini, list se dalje pita: »Kako je moguće da se tako postupa u vrijeme kada državnici Italije, Austrije i Njemačke nastoje svim silama da sklope iskreno prijateljstvo ne samo medju vladama, već i medju samim narodima.« »Vorarlberger Volksbote« piše: »Najbolji njemački mladići su krvarili i umirali za Italiju dok u isto vrijeme njihova mladja braća ne smiju njemački govoriti ni misliti, a mi svi moramo prekrštenih ruku gledati kako ova nesretna zemlja, jednom tako bogata i lijepa, sve više i više propada 1 prelazi u tudje ruke. Nema više nikoga na tom svijetu, koji bi taj najnesretniji narod u njegovu smrtnom boju tješio i potpomagao.« čak i sama poznata bečka »W e h r-zeitung« bilježi da se prijateljski od-nošaji izmedju Italije i Austrije razvijaju samo i jedino izmedju vlada, a ne i izmedju naroda, budući da je položaj Nijemaca u Južnom Tirolu tako tužan i očajan da su njemački rodoljubi po-vrijedjeni u srce i ne mogu se ugrijati za sporazumijevanje s- talijanskim narodom, koji dopušta takovu politiku. »Innsbrucker Volkszeitung« kaže da je namjeravano razvlaštenje seljaka pravi razbojnički pohod protiv njemačkog naroda, pa kaže: »Sve prijateljstvo koje nam političke prilike nalažu ne može nas zapriječiti da upozorimo svu svjetsku javnost na taj kruti pokušaj narodnog tlačenja i raznarodji-vanja. I kada se ne bi odmah počelo sa Izvršenjem tih ekspropriacija, sam utjecaj takovih prijetnja će djelovati kao otrov na njemački narod«. I sama bečka službena »Reichs-post«, poznata sa svoga talijanofil-stva, ne može drugo nego da prim jeti kako će spomenute odredbe o razvlaštenju izazvati i preko granice nemale brige. Još ima nekoliko njemačkih listova, koji su pisali o tome u istom duhu, ali ne možemo sve citirati. Koliko je listova u Jugoslaviji, osim »Istre«, pisalo o tome... ? KULTURNI SPORAZUM NJEMAČKE I ITALIJE Njemački jezik u talijanskim školama, talijanski u njemačkim. Londonski »Daily Telegraph« dozna-je od svog berlinskog dopisnika da će njemački ministar inostranih poslova barun von Neurath — prilikom svog posjeta Rimu dovršiti pregovore za sklapanje »kulturnog sporazuma izmedju Njemačke i Italije!« Dopisnik tvrdi da će oba državnika razmotriti mogućnost da talijanska djeca uče njemački a njemačka talijanski u školama obiju prijateljskih zemalja. U ugovoru će biti predvidjen cio niz kulturnih suradnja, kao što je znanstvena izmjena medju-sobnih dobara i druge slične stvari. Letači „Unione popolare italiana’u Julijskoj Krajini Trst, maja 1937. — U Trstu i okolici dobivaju ljudi po pošti neke letake potpisane sa »Unione popolare italiana« u kojima se ljude zove da pristupe u jedinstvenu frontu protiv fašizma. »Unione popolare italiana« je organizacija talijanskih antifašista u ino-stranstvu. Ta organizacija je tek u formiranju, do sada su joj pristupile tek ekstremne grupe. Ta organizacija je povela i akciju u emigraciji da se pokrene dnevnik za sve Talijane u emigraciji pod nazivom »La voce degli italiani«. KONFINIRANCI SE VRAĆAJU Pula, maja 1937. — Iz konfinaclje se malo pomalo vraćaju naši ljudi. Tako su se ovih dana vratili Aleksandar Bra-jić, Lazo Brajić i Nikola Vučetić iz pravoslavnog sela Peroja. Bili su konfinira-ni 1935 god. Uz to su oslobodili policijskog nadzora I Nika Popoviča, takodjer iz Peroja. Doznajemo da .se je iz Pazlnštine vratilo kući pet konfiniranaca. CAPEKOV MARŠAL Drama češkog pisca Karela Čapeka »Bijela bolest«, puni kazalište. Gledaoci plješću pojedinim rečenicama j zvižde nekim frazama. Ta »bijela bolest« kosi ljude iznad 45 godine - ljude koji vladaju i o kojima ovisi rat i mir. I nitko ne zna lijeka, do jednog skromnog liječnika, siromaha. AH on ne će da liječi bogate. Traži da se vlade odreču rata i pristanu na vječni mir pa će tek onda odati tajnu svoga liječenja. Do tada liječi samo one najbijednije. A tu državu vodi diktator — maršal. Zastave, uniforme, poseban pozdrav, teorija o ratu kao najpotrebnijem i najspaso-nosnijem izrazu za jedan narod itd. sve ono što čitamo svakog dana u raznim evropskim listovima. Maršal je »čovjek kojega je poslala sama božja providnost« — maršal je pobudio osjećaj časti i ponosa u svom narodu« itd., itd. r Oboli naršaiov najbolji prijatelj — baron Kriig, najveći fabrikant topova, municije, tenkova, aviona i otrovnih gasova. Siromašni doktor Galen neće da ga izliječi dok se ne odreče fabriciranja ratnih sredstava. Baron se boji za svoj život i pristao bi. Ali maršal ne da. Baron se ubija. Maršal počinje rat bez objave i hoće da uništi susjednu malu državu. Masa ga aklamira. Pjeva, urliče pod prozorima maršalovim. »Mar-šal, mar-šal«. prolama se poznato skandiranje »vodjinog« imena. Maršal s balkona sipa fraze. Masa plješće. »Mar-šal, Mar-šal«. AH — u tom času maršal i na sebi osjeti »bijelu bolest«. Hvata ga panika. Zovu đra Galena, ali on traži kao uvjet da prestane rat, i da se sklopi vječni mir. Maršal pristaje na taj uvjet — povlači svoju vojsku itd., ali tek kada su mu kazali da gà je »božja providnost« odredila da on provede taj vječni mir i da »njegov« narod bude prvi mirotvorac«. Dolazi siromašni doktor da izliječi maršala, ali razularena masa ga na stepenicama dvorca ubija zato što je govorio Protiv rata — prije nego je uspio doći do maršala. To bi bio u glavnom sadržaj. Neki kažu daje utopistički i sadržaj i ideje. Ali — gledaoci pune kazalište i plješću i žvi-žde. Svi osjećaju stvarnost. 1 svi vide lu-djžčki zločin u maršalu, njegovim idejama 1 postupku. Svi — i oni u ložama i oni na galerijama. Svi osjećaju onako kao što bi u stvarnosti osjećali oni siromašni gubav-ci, koje Je dr. Galen izliječio u carstvu maršalovu. Kada bi neki čovjek iz tog maršalovog »imaginiranog« carstva došao medju publiku da gleda taj komad, šta bi on u tom Času osjećao i mislio. Pokušajmo da se Uživimo u tog podanika maršalovog i da kažemo ono što bi on, po prilici rekao. On bi kazao: Ljudi i žene, vi u ložama i vi s galerija, gledajte! Vidite li da je taj maršal luđjak — vidite li da on nije nikakov veliki čovjek kako kaže on sam i da on nije nikakav čovjek »božje providnosti« kao što ga nazivaju njegovi prijatelji i pomagači. I da Je čovječji život najsvetije na ovom svijetu. Da nema te ideje radi koje bi se smjelo i moglo bacati Dude u tamnicu, mučiti ih i strijeljati. Da se ne može radi neke Šimere »o velikom Bogom odredjenom narodu« tjerati drugi manji narod iz njegovih kuća, paliti ga i gaziti mu polja. Da se ne može neki drugi narod izbrisati sa Površine zemlje samo zato što pod balkonom jednog bjesomučnog diktatora neće da urliče »mar-šal, mar-šal«. Vidite li, ljudi, koliko je taj »veliki« Čovjek mali i samo čovjek Kako on pristaje na sve kada se radi o njemu. Kako ie njemu njegov život drag — kako se i nn boji smrti. Kako sve »velike« ideje Pstuknu pred pitanjem života ili smrti. Zato, ljudi, budite s nama. Ne klanjajte s* tom našem maršalu i shvatite našu Ragediiu. Nemojte nas samo žaliti — bu- dite s nama u borbi protiv maršala. Naše kuće, naša polja i životi naših najmilijih neka budu sveti i vama. Nedajte nas! Branite nas — zajedno s nama i sa svima onima, koji vide da je maršal zločinac za ludnicu. Jer — ako maršal pređje preko naših života, posegnuti će i za vašima! Eto, to bi, po prilici, rekao imaginirani podanik tog maršalovog carstva iz Cape-kove drame »Bijela bolest«, kada bi gledao. s nama zajedno taj komad na pozornici, A mi — šta bi mi na to rekli? To isto. L p. VPRAŠANJE NARODNIH MANJŠIN JE OSNOVA ZA MEDDRŽAVNE POGODBE PIŠE SENATOR G. FRAN SMODEJ V »SAMOUPRAVI«. V velikonočni številki belgrajskega dnevnika »Samouprava«, glavnega organa JRZ, piše senator g. Fran Smodej tale članak o osnovah meddržavnih pogodb, katerega priobčujemo v celini kot zelo zanimivo i aktuelno principielno sta -lišče: Po zelo srečno končanih pogodban. ki jih je Kraljevina Jugoslavija sklenila z Bolgarijo in Italijo in ki jih je ves svet odkritosrčno pozdravil kot močno sredstvo za ohranitev miru v Evropi, bi bilo želeti, da bi se okrepile medsebojne veze tudi z onimi sosednimi državami, s katerimi ima naša država sicer korektne zveze, ki pa vendar isključujejo prijateljstvo sodelovanje. Predvsem imamo tu v mislih Avstrijo. Kot sosedi sta Jugoslavija in Avstrija popolnoma korektni, imata trgovinsko pogodbo, kot temna senca pa se stalno med njima nahajajo, vprašanja ki se tičejo načrtov o avstrajski bodočnosti, vprašanja ki niso zgolj avstrijska notranjedržavna vprašanja, marveč se tičejo tudi, sosednih držav. Pa četudi bi se ta vprašanja zadovoljno rešila, bi ostalo med nemškim avstrijskim in jugoslovanskim prebivalstvom nekaj, kar bi motilo prisrčnost odnosa ene države do druge. To je vprašanje slovenske narodne manjšine na Koroškem. Že enkrat smo povdarili, kako važno je za meddržavne razmere psihološko stanje prizadetih narodov. Meddržavne pogodbe, zveze in sklenjena prijatelstva imajo le tedaj trdno podlago in trajni pomen, ako jih ni sklenila diplomacija po svoji volji, ampak v sporazumu z javnim mišljfciijom. Zato se vse države trudijo, da odstranijo vrzeli, ki jih ne morajo zamašiti pisane pogodbe, s pospeševanjem medsebojnih kulturnih stikov prebivalstva ene in druge pogodbene države. S tem se hoče ustvariti psihološko stanje v prebivalstvu obeh držav, ki naj udari na pisano pogodbo pečat njene vrednosti in trajnosti. To je element demokracije, ki je potreban tudi za državne pogodbe in ki šele daje tem pogodbam trdno podlago. Da bi moglo priti med Jugoslavijo in Avstrijo do trajnega prijateljskega razmerja, bi bilo potrebno, da se vprašanje slovenskih narodnih manjšin na Koroškem za stalno reši. Mi govorimo samo o slovenski narodni manjšini v Avstriji in ne tudi o nemški narodni manjšini v Jugoslaviji zato, ker Jugoslavija skrbi za nacionalne manjšine tako, kakor — to smemo trditi, ne da bi nam kdo mogel kaj nasprotnega dokazati — kakor nobena druga od tistih držav, ki so prevzele s senžermensko mirovno pogodbo določne obveznosti do svojih narodnih manjšin. Tudi Avstrija je take obveznosti prevzela, toda jih niti v najmanjši meri ne izvršuje nasproti Koroškim Slovencem. Medtem ko bi se moglo vpraševati glede narodnih manjšin v drugih državah, česa nimajo, do česa imajo še pravico, ki je dosedaj uživajo moramo glede slovenske narodne manjšine v Avstriji utrditi, da bi se morali uprašati: Ali imajo Koroški Slovenci sploh kakšne pravice narodne manjšine? In pa tako vprašanje moramo odgovoriti: Nobenih, pa prav nobenih, niti najelementarnejših, ki jih ima vsak človek in vsak narod! Koroški Slovenci nimajo samo nobenih svojih slovenskih šol; nimajo niti šol, v katerih bi se naučili pisati in brati v svojem jeziku. Nimajo šol, v katerih bi sc negovala slovenska kultura, v katerih bi se učili spoštovati in ljubiti svoj materin jezik, marveč se slovenski otroci v teh šolah učijo zaničevati svoj materin jezik, vceplja se jim sovraštvo do lastnega naroda. Nimajo ne svojih slovenskih uradnikov, sodnikov, učiteljev, profesorjev, nimajo niti ene državne ustanove, ki bi bila namenjena njihovi blaginji, vse, prav vse, ves državni in deželni aparat služi med Sloveni samo kot sredstvo za raznarodovanje. N i-ti moliti ne morejo povsod v svojem materinjem jeziku. Država sama pomaga, da prihaja slovenska posest v nemško last, sama naseljuje Nemce iz Nemčije na slovenskem ozemlju, (Nadaljevanje na 2. strani, 4. stolpec.) NAŠA EMIGRACIJA Sa zadovoljstvom pratim u našoj »IslrU rubriku »Naša emigracija« na drugoj strani lista. Kako vidite, prvi članak »Naša emigracija« izazvao je u našoj emigraciji priličnu pažnju i diskusiju. Raduje me, što nije ostao tek mrtvo slovo na papiru. Pravo da kažem, ja sam očekivao da če ostati bez odjeka već iz razloga, što je »Istra« i ranije po tom pitanju otvarala ankete bilo iz svoje inicijative, bilo na inicijativu kojeg drugog emigranta, ali uzalud — odjeka nije bilo. Zapaženo je, da je u našoj emigraciji postalo življe, što je dobar znak, jer je naša emigracija postala vitalnija i impul-zivnija više nego li ikada, kako to konsta-luje i uredništvo lista. Za našu emigraciju sainteresovali su se i redovi izvan naše emigracije. Trebalo je datele počeli, pa da se do toga dodje. Nije to cijepanje snage, kako to nekoji misle, već je to razbistriva-nje, do čega je moralo doći. Šteta samo, što do toga nije ranije došlo. Mi moramo konačno bili na čistu sami sobom, moramo znali što hoćemo. Svaki pojedini emigrant mora znati što hoće cjelina, što hoće naša emigracija, koji joj je cilj i zašlo se ona organizuje, jer napokon i udruživanje u svrhu gajenja društvenog života mora konačno ustupiti mjesto onom pravom i jedinom zadatku naše emigracije. Prije 10 do 15 godina, kuda su se počele stvarati naše emigrantske jedinice u raznim krajevima naše države, one su zaista bile udruženja za medjusobno upoznavanje t potpomaganje, društva sa socijalnim, kulturnim i sličnim programom. Ali kako je kasnije naša emigracija silom priliku u zavičaju brojčano sve više rasla, donijela je medju nas sasvim drugi duh. Taj duh počeo je uzimati sve više maha u našim redovima. Taj duh borbenosti počeo se bunili. Dolazi do osnivanja emigrantskog Saveza, osnivaju se nove jedinice, dolazi do saznanja da naša emigracija mora imali svoju svrhu i svoju ideologiju, da je naša emigracija politička emigracija, prema lome da » njen rad i njena stremljenja moraju biti takovi. Ali taj preokret nije mogao doći naglo. Tu su tradicije, kojih se društva, koja su postojala već više godina, nisu mogla odreći. Ipak duh emigrantstva počeo je da se širi. Od običnih »izbjeglica« postali smo emigranti u pravom smislu te riječi. Prije bez ikakove dublje sadržine, naša emigracija dobila i prihvaća svoju ideologiju. Sve se to ispoljava na zajedničkim sastancima i našim Kongresima. Ali od toga, od riječi i emigrantskog zanosa, nije se išlo dalje. Sve je ostalo samo kod riječi, kod dugotrajnih diskusija i raznih predloga, dok na rad malo ko da je pomišljao. Trebale su se zbiti stvari, koje nam, naročito u posljednje vrijeme, ne idu u prilog, pa da se ravnodušnost u našoj emigraciji pretvori u upoznavanje prave svrhe i zadatka naše emigracije. I zato nastaje preokret, po mom mišljenju na bolje, za sada još lokalizovan, ali preokret koji se osjeća, koji će pokrenuti emigrantske mase, koje spavaju. Mnogi od nas su možda klonuli ili će klonuti, pomireni sa sudbinom. Ovakovi su slični poraženoj vojsci, koja bježi glavom bez obzira. Ali mi ne smijemo bježati. Mi motamo pristupiti kao vojska kada otslupa do izvjesne tačke, da se tu prikupi, da joj se podigne moral, da se spremi i da bude opet sposobna za djela, koja će je činiti pobjednikom. Ova vjera ne smije nas nikada napustili, pa nalazili se mi u ne znam kakvom položaju. Tu vjeru moramo podržavah u svakome od nas, tu vjeru moramo širili svuda, svakom prilikom i na svakom mjestu! Mi se možemo boriti za naše ideale koliko hoćemo, ali ako ne vjerujemo u pobjedu tih ideala i njihovo ostvarenje, uzalud nam svaki trud. U ono što hoćemo, u to moramo vjerovati, jer ako ne vjerujemo u to, kako ćemo onda radili predano i svom dušom i osjećajmo na onome u što ne vjerujemo? Naši ideali, pobjeda naših misli, ostvarenje naših težnja, naša borba i naš rad, osnivaju se dakle na vjeri. Nažalost ova vjera, kao što sam to jednom prilikom istakao, a što danas ponavljam, ta vjera slabi i nestpje je. I od luda, u pomanjkanju vjere, takovo je stanje. Prema tome prvi naš korak u potrazi za putom neka nam bude podizanje te vjere u našim redovima, jer vjerovali u nešto znači više nego li nadali se nečemu. Hoću da se još na nešto osvrnem. V jednom članku pod istom rubrikom spomenuta je riječ nostalgija, l. j. čežnja za domom, i da se u toj čežnji sastoji suština našeg problema i naše ideologije. Ja se time ne bih složio. Nostalgija nas neće ili bar ne bi smjela nikada napustiti. Čežnja za zavičajem obuhvata svakoga, pa i onoga bez nade i bez vjere, isto tako kao i malodušne i borbene, kao i one, koji su se pomirili sa sudbinom. Jedan emigrant na primjer, ne mora osjećati čežnju sa domom, a da ipak osjeća emigrantski i da je za emigrantsku ideju spreman doprinijeti svoj dio Ne u nostalgiji, već u našoj borbi za Pravdu, sastoji se vaša ideologija, u našem konačnom cilju. Nostalgija nije ni kod svih jednaka. Ona je trenutna i promjenljiva. Danas je ona jača, sutra slabija, već prema prilikama. Ako se duže vremenit nalazimo u jednom kraju, te će nostalgije polako nestajali. Ona će se ponekada pojavljivati, a možda i nikada više. Nostalgija će biti jača u prvim danima, kada napuštamo svoj zavičaj. I kako vrijeme učini svoje, tako i čežnja za zavičajem, prilagodjivanjem okolini i prili-hama u. kojima živimo, polako sve više slabi, dok sasvim ne iščezne. To graniči sa asimilacijom, kojoj se moramo odupirali. PREBIVALSTVO JULIJSKE KRAJINE, BENEŠKE SLOVENIJE IN ZADRSKE POKRAJINE PO LJUDSKEM ŠTETJU OD 21. APRILA 1936. LETA Italijanski državni uradni list je 19 aprila t. I. objavil legalno število prebivalstva za posamezne občine. To število se ne ujema s številom prisojnega prebivalstva, temveč s številom prebivalstva, ki ima v dotični občim svoje.običajno bivali-(residenza) Po teh podatkih posnemamo v naslednjem število prebivalcev za občine Julijske Krajine, Beneške Slovenije in Zadrske pokrajine. Ajdovščina Anhovo Bovec Breginj Cerkno Col Čepovan Črniče Črni vrh Dobrovo 11. Dolenje 6558 3024 4213 2008 7909 2061 2943 2900 3456 2107 2446 GORIŠKA POKRAJINA 12. Dornberg 4208 23. Komen 1699 24. Kopriva 46640 25. Knnin 4034 26. Marjan 3856 13. Fara 14. Gorica 15. Gradiška 16. Grahovo 17. Grgar 18. Idrija 19. Kal 20. Kanal 21. Kobarid 22. Kojsko ____27. Miren 3028 28. Opatje selo 2377 10317 29. Renče 3457 2112 30. Rihemberk 4293 31. Roinans 6273 32. Soča 5681 33. Sv. Lucija 4788 14. Šempas 4506 35. Štanjel 36. Št. Vid 37. Temenica 38. Tolmin 39. Trnovo 3349 4fh Vipava 4J72 41. Zagraj 8154 1683 3031 2849 1987 2555 1462 6095 1423 5017 2075 1064 5408 Vsa pokrajina 200152 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7, 2557 310 5366 3843 7293 10222 7570 3242 6808 3977 Bale Brioni Barban Boljun Buje Buzet .. Cres 8. Črni vrh 9. Dekani 10. Grožnjan 11. ITerpclje-Kozina 1. Ilirska Bistrica 2. Jablanica 3. Jelšane 1. Britof 2. Bukovje 3. Devin-Nabrežina 4. Divača-Škocjan 5. Doberdob 6. Dolina 7. Dutovlje 1. Ajel 2184 2. Campolongo al Torre 1670 3. Chiopris- BENEŠKA SLOVENIJA (v Videmski pokrajini): 1. Ahten 3373 2. Brdo 2288 3. Dreka 1285 12. Izola 13. Kanfanar 14. Koper 15. Labin 16. Lanišče PULJSKA POKRAJINA 9771 23. Osor 3894 24. Pazin 11995 25. Piran 16973 26. Plotnin 27. Poreč 28. Pula 3480 17. Mali Lošinj 6856 Ó'T ii ___• _ o ". ti 18. 19. Marezige Motovun 2518 3o_ Rovinj 6692 1904 31. Svet Vinčenat 1047 34. Tinjan 1909 1 35. Umag 15117 36. Veliki 4687 Lošinj 37. Višnjan 38. Vižinada 10028 39• Vodnjan 40. Vrsar 3445 41. Žminj 4268 7112 1992 5071 4998 11265 5565 5891 21. Novigrad 2517 32. Sušnjeviea 2158 2399 22. Oprtali 5709 33. Šmarje 4820 REŠKA POKRAJINA 4. Klana 2167 8. Matulje 8127 5588 5. Knežak 3727 9. Mošćcnice 3043 3106 6. Lovran 4215 10. Podgrad 7180 3363 7. Materija 4209 11. Prem 1455 TRŽAŠKA POKRAJINA 968 8. Fojan 2364 17. Sežana 3512 627 9. Gradež 600518. Slavina 2272 10. Hrenovicc 2495 19. Starancan 2415 4678 11. Košana 1637 20. Sv. Peter 12. Lokev 1153 ob Soči 1616 2802 13. Milje 12028 21. Škocjan 859 14. Postojna 6596 ob Soči 4267 5206 15. Ronke 6668 22. Šmihel 1952 1772 16. Senožeče 1398 23. Štijak 768 4820 Vsa pokrajina 294492 12. Reka 13. Volosko-O p atija 53896 8642 1455 Vsa pokrajina 109018 Peter Krasu 26. Trst 27. Tržič 28. Turjak 29. Veliki 1 30. Zgonik 3606 1645 248379 19634 1936 en 945 1392 768 Vsa pokrajina 351595 V VIDEMSKI Viscone 4. Črvlnjan 5. Naborjet 6. Oglei 4. Foida 5. Grmeki 6. Neme 7. Praprotno 8. Puler 9. Ravenca 10. Rtin POKRAJINI 7. Ponteba 8. Ruda 9. San Vito al Torre 11. Sovodnie 1543 12. Srednje 13. Sv. Peter 14. Št. Lenard 15. Tcpana 2994 16. Tor jan 4985 Vkupno 866 6486 1597 9495 447!' 4405 2041 3681 3703 4555 1565 1867 1722 3077 2222 3023 3234 10. Trbiž 11. Visco Vkupno 6253 680 39044 ZADRSKA POKRAJINA: 1. Lastovo 1945 2. Zadar 20055 46211 VSA IIimSKA KRAJINA: 998.301 Ukupno 22000 NOVE ŽUPNIJE V REŠKI ŠKOFIJI Italijanski uradni list od 13. aprila t. 1. je objavil kraljevi dekret, s_ katerim se priznavajo od teškega škofa že 1. avgusta preteklega leta ustanovljene župnije, in sicer novo ustanovljenih župnij Kristusa Kralja v občini M a t u 1 j e in sv. Luke Evangelista v Rukavcu v fsti občini ter v samostojne župnije povišanih dosedanjih vikarijatov Sv. Lovrenca v frakciji Pro- garje v občini Podgrad, Sv. Cirila in Metoda škofov v Podgradu Sv. Jelene v frakciji Zagorje občine Knežak, Sv. Marija Materija. Vse te župnije se nahajajo v občini Jablanica, Neomadeževane Device Marije v frakciji Brgud v občini Matulje in Sv. Martina v frakciji Slivje občine Podgrad. Vse je župnije se nahajajo v Reški pokrajini. ARETACIJE V TREBČAH PRI TRSTU Trst, maja 1937. Pred tednom dni so v Trebčah pri Trstu zaprli sedem naših oseb, med njimi tudi tamošnjega cerkovnika. Obdolžujejo jih, da so razobesili rdečo zastavo. Vse kaže, da gre za dejanje kakega provokatorja, da bi tako spravil v zapor našo ljudi, in to ne glede na njihovo barvo in prepričanje. Ni izključeno pa, da hočejo morda eksponenti fašistov s takimi epizodami preprečiti morebitno izvedbo Cianovih obljub. Stoga se pravo kaže u članku »Mladji govore«, da našoj omladini i djeci valja posvetiti više pažnje i odgajati ih u našem, istarskom duhu, u duhu, kojim smo mi stariji odgojeni, a k lome i u emigrantskom duhu. Neka se ne ponovi slučaj, da. jedan emigrant, zadojen inače emigrantskim duhom, otvoreno priznaje, da su njegova djeca izgubljena za Istru i za stvar Istre, jer su odgojena u sasvim drugom duhu. . Tu su krivi sami roditelji, koji tom pitanju, t. j. odgoju svoje djece, ne pridavaju važnosti, jer smatraju da je glavno, da njihova djeca dobro uče i da danas - sutra budu »ljudi na svom mjestu«. To je vrlo lijepo, ali mi od takovih ljudi *na svom mjestu« nećemo ništa imali; oni su izgubljeni za našu stvar, na njih ne možemo računati. Za stvar Julijske Krajine kao da i ne postoje. Svaki naš čovjek, svaki rodilelj-emi-grant mora uplivisati na svoju djecu i od njih stvoriti prave Istrane, iako su rodjeni izvan Istre. Poznam slučajeve t. zv, mješovitih brakova, gdje je na pr. otac emigrant, a majka ovdašnja, ili obratno i njihova djeca, još malodobna, već danas znaju za Istru, već danas nose Istru ti svom srcu; HAPŠENJA U BERMU Pazin, maja 1937. — U Bermu »u bili uhapšeni 65 godišnji Baćac, otac Viktora Baćca i tast Živka Gortana, koji su u procesu Gortan bili osudjeni na po 30 godina robije. Uz to uhapšen je Josip Sironić, otac bivšeg urednika »Pučkog Prijatelja« Vladimira Sironića. Uz njih je uhapšeno i više drugih ljudi Ne zna se za uzrok tih hapšenja, iz Berma i okolice. ta djeca već danas znaju o Gorlanu, o Puli, Poreču i Bazovici Mnogo ima stvari, koje bi valjalo raščistiti, ali vrijeme odmiče, godine prolaze, a stanje se nikako ne mijenja. Potreban je zato jedan preokret, koji će iz osnova promijenili naš rad. Jedna reorganizacija čitavog našeg pokreta, reorganizacija i preporod pojedinaca, a ne samo na pr. reorganizacija saveznog pravilnika, koja nam ne može ništa donijeti, ako ne uvidimo, da je i u nama samima potrebna promjena iz temelja. Mi moramo poslati jedan poseban svijet, jedan m.enlalitet, jedno posebno tijelo, koje te izazvati u svijetu sasvim drugo mišljenje o nama, a lako i o našoj braći. Moramo si priznali, da je do sada bio sasvim drugi slučaj u lom pogledu i da su mnogi, okretali od nas glavu i da smo zbilja prepušteni sami sebi, zahvaljujući opei sebi samima. To ne znači cijepanje snaga i emigrantskih redova, to je postavljanje stvari na svoje mjesto. To je platforma, sa koje valja krenuti na put, kojim ima da nas povede naša ideologija i vjera u ono što hoćemo i što tražimo. BARBA LUJO. VPRAŠANJE NARODNIH MANJŠIN. (Nadaljevanje s 1. strani) ona trpi društva »Deutscher Schulve-rein« in »Sudmark«, katerih naloga je ponemčevanje in izpodrivanje Slovencev s svoje lastne grude. Razumljivo je, da tako ravnanje z našimi rojaki, s koroškimi Slovenci, ne more ustvariti v Jugoslaviji psihološkega razpoloženja za prisrčne razmere med Jugoslavijo in Avstrijo kakor si jih želimo in kakršne bi bile v korist obeh držav. Fr. Smodej, senator JUGOSLAVENSKI NOVINARI IDU U RIM NA PROSLAVU CARSTVA Jugosiovenski listovi donose prema »Piccolu« od 28 o. mj.: Talijansko ministarstvo za štampu i propagandu, da oi se odužilo za veoma srdačan prijem talijanskih novinara u Beogradu prigodom posjeta grofa Ciana, pozvalo je najpoznatije pretstavnike jugoslovenske štampe u Italiju. Svi veći listovi iz Beograda, Zagreba i Ljubljane bit će zastupani po njihovim direktorima ili najistaknutijim redaktorima. Odlazak će uslijediti uveče 7 maja iz Beograda, a dolazak u Rim odrodien je za 8 maja uveče, tako da bi jugosiovenski novinari mogli prisustvovati 9 maja svečanostima godišnjice proglašenja talijanskog imperija i da bi — kako kaže tršćanski »Piccolo« — mogli upoznati novu Italiju. Nakon nekoliko dana, za kojih će pregledati Rim, Littoriju i pon-tinska polja, jugosiovenski novinari proslijedit će za Napulj, gdje će se, nakon što pregledaju Pompeje i Vezuv, ukrcati na veliki transatlantik »Rex« kojim će otputovati u Genovu. Odatle će razgledati Turin-, Milan, Mletke, a odavle će, vjerovatno, avijonom, kojim će se otvoriti nova uzdušna linija Milano — Venezia — Zagreb — Beograd, svojim kućama. U slučaju da se ne bi vraćali avionom, vjerojatno će svoje putovanje Italijom završiti u oslobodienom gradu Trstu, gdje će razgledati grad, velika brodogradilišta, kaštel i velike radove koje je ondje izveo fašizam«. Tu vijest je poslao u »Piccolo« Mario Nordio iz Beograda. U tom članku kaže Nordio kako će jugoslovenskim novinarima biti prikazano »novo lice imperijalne i ratničke Italije« (L’Italia imperiale e guerriera) i da do sada u Jugoslaviji pišu znali za ogromni uspon fašističke Italije na svim poljima. DAME I GOSPODO! Vaša garderoba će biti opet nova, ako ju šaljete u Wallett Express, Karlovac, Starčevićeva ul. 10, gdje Vam se je očisti za D. 15.— i okrene za D. 150.— Muška i damska garderoba. „POSTUMIJA" U jednom prijestolničkom vdihom lista čitamo ovih dana neki. sastavak u kojem j> i ova rečenica; »U P oslu m i ji opet sam se našao a masi putnika ...« Nije dosta što razni, listovi, u cijeloj državi donose oglase opatijskih hotela so »Abbazia« (uz iznimku jednog zagrebačkog dnevnika koji i u oglasima stavlja >Op