OBIČAJI KOD mormkah (i nummi S A OTIPU (D H OBA® S. LJUBIC* U Z Al) RIJ i a /i (>. Ut c nm* na dan Vodo-kersta ,Èupnik ide po srlu blagoslivjajuci kuče pjevnjuči crr kovne pjesmo , i dobiva malen vde je izvodili ove zlatne riči slavnega Toma-«ea „ O mladiči, koji idelc u tudje zemlje iskati znanje, koje vam zemlja nedajr, budite uhvanjei 4 — so - veselje', a ur žalost ì strali ntacbino bidne. Spominjajte 8R vavik na nju, uzderžite ljudski nj<--zin jezn od FjvIcI loKt", pa je na ložu navučena velika kapa od ceivrun Sofej po eoi je priaivena šamija (tako dasečoai nnvidi). a priko šamije pri-bodrna iglama ( trepčanima i kolačaramaj bela mahmmica, spri-da sva iskičena parama, trepčanim, smiljcn i ru/.ama (noči-njenim ). Ostra«; visi niz ledja jedan kraj M Samij« ( nacii'jen ,>*ran)« i ostalim belini niivriinn ), i zove se r«ro. a kadgod ili obuzlavaju o vrat nakitajuči ih s pro-bionim pinczima na način Tatarah i Amcrikanah. Dčvojka, koja malo dane izgubila opčinsku časi cič nje zla življenja, mogla bi biti njoj iz glave odkinuta kapica u dan svotačnji, i odsičane vlase od nje rodjakah u znak prikora. Odkle zgadja se, da ako je ka upala u grih razblude, sama odbaca kapu, i išče primestiti se. Sve ove muške i ženske odiče čine se kod istih Morlakah, koji ino ne umiju siti. Zene paka znadu rediti kudčlju i lan. Pošto se kudèlja (ili lan ) izvadi iz močila, i osuši, onda se nabija stupom ( a lan tre terlicom ) ; pa se potom počme rediti : najprie se maše na maljci , pa se onda ogreblje na ogreblo , poslie ogrebla perja se na gvozdenoj pernjici, poslie toga perjaju se poviesma malom perajicom, pa su več onda poviesma uredjena. A ono što ostane na obrebi i na perajiei grebena se grebeniina, i od onoga biva vlas (inali i veliki ); a što ostane na grebenima, ono su več kučiue. Ifaljine kod Morlaka svedj su od istoga ruba, i zato kod njih rukotvorstvo šjavca poništo napreduje. Poznajo nčšto malo prostomastenje , i njihove boje na nijedan način su pohuljive. Cerno dobivaju iz korah jesena postavljenih, da še moče za osam danah zajedno s gvozdenitom erjoui, ko-ju kupe oko nakovi kovačah, stavljaju onu vodu, da se sledem , pa s njom maste. Tako moraju f dobiti Ičpn p o masi modri! s umočenjem sullOg ver- bovnika na hladu u lužnici prem čistoj ; vre i ovo mišanjc za nekoliko satih, i stavlja se pak da sledeni prie neg postavi se ruho, da se pomasti. S rujom žutu i zagašenu pomast dosižu, i za i-mati pervu boju, utrebljavaju puzalinu. Zene Morlakinje malo dane sve su vesačice i umiju plesti na oko. Njihova vezenja puno su s:ni-šna i podpuno ista koliko iz sprida toliko i zada. Na papuče ili opanke nose nazuvke, koje spletaj« kao biečve. Kod njih nahod e se krosnaci od sunna i od debelog platna, nu malo ženska glava u to radi, buduči da nijedno one čine sedeči. Ima i lončarah, ali lonci njihovi su prem debeli, i kuhaju se u divjim počima izdubenim u zcmlju , nista ne manje su duga života. XII. 1'ričcsla jest stvar kod Morlakah, i to pisme narodne potverdjuju nam, da dčvojka izpfoscna bude za mladiča, koi na daleko stanuje od nje mnogo tisučah šešanjah. Takove udadbe opra-vljaju se po putu staracah od vlastilih obitilih , bez da došastni zaručnici ikad su se vidili. Uzrok toga jest želja urodjačiti se s obitilima puno razprostranjenima i oglasenima cič poroda izversnih junakafu Otac virenika, oli koi drugi njegov ro-djak mnogolitni ide prositi devojku. nmokrat ne naminjcnu. Kad dodje poslanik , pokažuju mu se svc dčvojčicc kučr.e, a on izabira na svoju volj u. On ne gleda toliko na dčvojku', koliko na ljudc od kakovih je ') ; niti dčvojka smije kazati oeu ili bratu , da neče poči za onoga, za koga on daje. Mnokrat još se ne traže novci uz dčvojku, nego se za nju daju n. p. bratu čisme ili jačermu, materi kakvu haljinu , tako sestri i svima ostalim po nčšto. Malo kad su im zabranjene dčvojke iz-prosene , nit se kod njih gleda na .stanje izpi-taoea. Onaj , koi je izprosio divojku , kao nared-benik, netom je ju dobio , ide po virenika , i s njim udilj vrača se, da vidi družbcnicu, i ona njega 2). Ako su tad jedan drugomu ugodni , ženidba je zavcršena. Namenjiva se odma vreme venčanja, i včrcnik vrati se kuči, i kupi svaču, da podje po dčvojku. Svaki svat plemenito naki-tjen jaše konja, i zadiveno derži na kapici perje pava ■'). Družba je vavčk sva dobro oružana. i to ili .za pucati i izbacali puške na znak pirnnga 'J Naša poslovica „ gledaj mati a uzmi tcercu, iii nia.jk* mlaje kiiercn " t. j, ako je mati poslena , vredna, i na dotrom glasu, laliko joj se kéerca udaje ; ako li je opaka, lena, «I"S(> se neudaje, i na to eto ti još priéice „ Beži brate, nij" ova za te, vec tu snubi, koja poso ljubi. u J) I naši Morlaki kao i Ličuni (V. BroJ 45 Zor« Daini.) najvole se ženiti pod jesen. To biva najvccrnn radi to^a, jer drugda nemofn, kako mora biti, pir obderiavali- J) Što se odiéetice, svaki gleda, da Sto inta najlepše, tad obuèe, ili jìosudi. Uez visoke cervene kape »let-mi nijedan se po-k;i/.:Oi. ni l>i:i cerven.iga perslukn veselja, Mizaiirfluiti.se proti nastupanju proti vr nikah. I doisto ta nastopanja čestokrat zgadjaju se, kad ista dčvojku veče od jednoga prose. S1 toga i mnoga ubojstva izhode , kakono kažu nam narodne pčsme. Kad svatovi dodju dovojačkoj kuči i sčdu za sto , onda ( pf> običaju ) otac divojački donese novu času, te iz nje piju u zdravijo. Po tom tu ča.su spreme uz divojku , na vcnčanju zapoje iz nje vinom momka i divojku, i to sc zove molitvena časa. Poslie vcnčanja mlada ostavi molitve-nu ča.su, i čuva je radi spomena do sinerti : „ Te uzima čašu molitvenu (< Aii nadomeče Vuk Slcfanovič , da na dva ili na tri dana prie nego če poči po divojku , zadje po selu čauš ili divcr. s čuturom nakičcnom cvie-čem i noveima srebrniim, te zove u svatove; kad dodje kome u kuču, a on proži čuturu, i kaže ,. Pozdravio je (kako mu bude ime), da mu dodješ s jutra ( ili prekosjutra ') u svatove a. Onaj mu kaže da če doči, ili da ne može, pa uzme čuturu, te se napije i priveze na nju paru ili gro.šič, ili drugi kakav novac. Ako onome po-nestauo rakie u čuturi , a on zaište, gdi zna da ima lepi1 rakie, te dotoči. U svatovima mora biti kum , diver, stari svat, prikumak, vojvoda, čauš i gadljar, a o-stali svi se zovu pustosvatice. Kuma treba da zovne ženikov otac ili brat . ili sam ženik. Koi se godj zovne na kumstvo ori ircba da podje. Divcr ponajviše biva kogod od roda ( brat ili bratuèed) ženikova; ako li nije od roda, a on je kakav pozuanik njegov, s koj ini se on pazi. Diver može bili i dite od deset godinab , no obično bivajo veliki momci, a kasto i ljudi oženje-ni. Diver ide kasto i na prosidbu. On primi dčvojku od brata (obično je da brat ili bratučed, ako nema brata, izvede dčvojku i da prida di-veru) i dovede je te poljubi u ruku kuma i starega svata i ostale svatovc i svc ljude , koji se ondi nadju; on putem derži pod njom konja, i čuva je, da ne bi pala. Zaručnica odvedena k cerkvi na konju medju svatovima , pokrivena i okrunjena, netom se sversili cerkovni načini, kroz pucanjem pušakah i sa-mopalali, i kroz vikanjem okolostoječih , svatovi kazujuči neposobnu radost u pogledih prate ju k očinskoj kuči, ili ako je malo na daleko k' o noj ženika. Svaki svat ima posobno naredbenstvo toliko u vreme hodjenja koliko u teku pirne gozbe, koje primljaju se netom kuči došli su. Pervinac s nikiiu dèlom pridliodi svih, pčvajuči ; barjaktar nosi barjak sviliti o koplju privezan na vitru via-juči se. Stari-svat jest pervi medju svatovima kao starešina, i običajno takva časnost dopada naj-izversniega čoveka od sve rodbine. Jcdan svat nazvan Stakeo stoji svedjer kod njega za pnmiti i za gledali da se svakojako izpune njegove za- - o;* povedi. Kadgod dva divera imajuči za kapom nizu pravu ili načinjenu, služe zaručnieii. Kumgsvi-dokjest na ženidbu; komornik uzderži pod svoju pomnju skrinju od perče. O vaj, veli Vuk, prie vice, da se svatovi opremaju, zbilja šalu (govori sve što mu uà usta dodje J, prikazuje cast i dèli darove ; ov treba da je verlo šaljiv i snti- V v-. šan. Caos u rukama ima načak ili buzdovnn, te lupa koje u šlo, za kapom ima po nekolika lisičja ili vueja repa pribodena, a kasto i po nekolike ka-šike zadivene. Ovaj urednik je putovanja, i jakim glasom, kao potverdjuje Fortis, kliče; Brcberi, Siavori, Dobra-srica, J ar a , Piko, imena starih milosti vili bogovah. Cadljar s vira u gadlje. Ze-nik ima za kapom pribodenu bčlu mahramu (krni idu po dčvojku jednu, a kad idu s dčvojkom ima ih i više; pribodc mu punica i nove prtatcljice), le mu visi niz ledja. Huklia časa jest družbe toliko po putu kolikio u vreme pirne gosbe. Koga-god, veli Vuk, svatovi sretu na putu ( išli s di-vojkom ili po divojku ) ono ga časte vinom i ra-kiom, a gdigod izidju i seljaci prid njih, kad idu kroz scio s dčvojkom i iznesu čast (hlieba, pečena mesa, vina i t. d.) te ih ponude i časte. Obed pervog dana , veli Fortis , čini se kad-god u kuči zarnčnice, ali običajno u domu že-nika, komu upravljaju se, netom zaručnici pri-miše pastirski blagoslov. Tri oli četiri čoveka (ponajviše zetovi) nazvana od Vuka muštuhtg- vie, pridhode na daleko dvorbu tcrčeči, i kažu, da idu svatov! i vodo dčvojku, i izbace po nekoliko puške , najbcrzii od njih ima u dar jednu mahramu. Ovo zovu poči na muštuluk. Domačin ide na susrel nevisli; i kad dovedu dčvojku prid ženikovu kuču, onda izadje i jelerva noseči u desnom naručju muško dčte ( koje zove se na-konce~), a pod livim pazuhom trubu platna ; dčte dodade dévojei, da ga unjeguje, te ga ona opaše černjenim koneem ili panlljikom , a platno prostro za sobom iz kuče do divojke. Netom je ova sjahala , pri neg ulize u kuču , kleče na kolina i celiva prag od vratah. Svekcrva, ili, kad nema je, koja druga žena od rodstva prikazuje joj reselo sa svakoverstnim žitom t. j. orašicah, bajamah i t. d. te zagrabi nekolika pula rukom i baci priko sebe; kad je skinu s konja, a ona onim platnom ulize u kuču. U kuči joj dadu pre-šliču s kudjeljom i s vretenom, te s njom udari u sva čeliri zida kučna , po tom joj mctnu pod svako pazuko po jedan hlieb, a u usta malo šečcra, pa joj dadu u jednu ruku staklo vina a u druga vode, te unese u sobu i metne na sto. U ovi dan zaručnica ne obidva na terpezi svojnikah , nego naposc na drugi sto u družbi dvahu divcrah i slakca. Zaručuik sidi zajedno svatovima, nu v oni dan posvečen ženidbi zabranjeno mu je što-mudrago odrišiti ili izrizati. On sidi niže kuma ri.uro sidi u gornjem čelu), no od slida niti srni šta progovoriti, niti može jisti, nego svc gletla preda se , a punico i prtateljice pribadaju mu niahrame /a kapu. Kum razrezuje meso i kruh za svili. Tica domačina da nutka na pitje, i slari - svat obično jest pervi, koi uzimajuči u rake bukaru, i čineči zdravice na čast Sveta brattiteli* obilili, [[[ na cestito* Svete Vire, napije se. Oblinosi gadna nabodi se u ovim go-zbam pimim , kim nista ne manje dionik jest svaki svat, buduči dužan doniti na pir ono šlo može. Obično voča i sir izpervo donesu na terpe-zii, a najpokonje podrobu. Medju jezbinam broji se smok svakovcrstnih ptičicah ukučnih, kozlica, janjeta i divjačine , nu malo kad junca. Zenc od rodbine, ako su sazvane na pir, jidu i one na-pose. Posli obida zamečc se kolo , pevaju se pesnic narodne , i napokon najhrabrenii medju svatovima sastaju se, da pokažu svoju snagu zdvi-gnujuči i mečuči ko more na dalje velikotežke stčne. Po večeri kum dužan je povesti zaručni-ke u sobu za njih pripravljenu. Sutra dan paka veronica bistveno skinuje pokrovicu i kapicu dč-vojačku. U to jutro, veli Vuk, zadju na konjima svi svatovi (osim kuma, divera i starog svata) po selu od kuče do kuče , te zovu na svadbu, i obično ovako počimlju ; „ pozdravio je kum i stari svat, da dojdete na veselje, ali da po-nesete ita ce te jisti. u Kod svake kuče daju im poviesmo ili po kakvu mahramu, i to prive-zuju za uzdu koojima oko glave (to je devojač-ko). Po tom dodju svi scljaci na svadbu i svaki donese čast ( n. p. janje živo ili pečeno, prase pečeno ili opaljeno i isporeno, curku, kokoš, pitu, ili šta bude, ali kolač i čuturu vina, ili rakie treba svaki da donese). Kad več bude oko pola ručka, onda čauš prikazuje čast t. j. ono što je ko donio; a on to čini verlo smišno i šaljivo , n. p. ako je ko donio prase, a on kaže : evo ovaj ( kako mu bude ime ) živi blizu vode, pa uhvalio vodcnoga miša. „ Aho li je kokoš, a on kaže da je vrana, ili druga kakva tica ; ako Ji je živ ovan s rogovima, a on kao plašeči od nJc£a> P,ta šta je to, ili je jelen ili vo , ili drugo što i t. d., a uza svaku na poslitku mora kazati : „ sebi na glas, a svoj brači na čast ( t. j. donio). Poslie toga iznesti darove, i to obično dva momka medju sobom na kopljači, tli na dru-goj kakvoj moči, pa naramuju kao od teže ne-mogu da idu. Svaka dčvojka treba da donese po košulju kumu, deveru i starom svatu, a ostalim svatovima što kome dopadne ( kom mabramu, kom peškir, kom čarape i t. d. ). Darove čauš dili tako smišno kao i čast što prikazuje, n. p. evo naša snaša donila kumu košulju kakva je tanka kroz persten bi prošla , da je persten guš-va oračica, pa do dva tuku a četiri vuku. * Dčvojka medju tim sloji jednako, pa se poklanja. Cani svoj dar sveže na načak ili na buzdovan, a gadljar svoj na perdaljku. Drugi dan u jutru još uzme mlada vode i peškir, te poliva svatovima redom , te se umivajo nad ledinom, ili nad kakvom kerlicom, a oni (pošto se koji umije) bacaju novce u onu vodu. Ti se novci zovu polivačina. Svaki, koi dodjé na svadbu, treba da daruje mlado , kad ga srete , i poljubi u ruku. Osim toga i svatovi izmišljava ju svakojake igre, i vele su nemirni i bezobrazni. Nova mlada ne smijc (od stida) nikoga u kuén zvali po imenu: zato je običaj, da ona, pošto se dovede, svim kučanima ( muškome i ženskom ) naditi nova imena ( samo za sebe ) , tako n. p. nikoga zove ( starie ditiče ) tatom, nikog babom , nikog gospodinom, a mladje, bratom, zlatojem, sokolom, itd.; žene gospom, nakom, nevom; a dčvojke ubavicom Ičpoticom, sekom , gospodicom, golubicom i t. d. Ovakove zdravice bivaju za tri, šest, osam danah i veče kod bogatacah. Virenice kod Der-niša dužne su u teku perve godine samo celiva-ti istonarodne ljude, koji u njikovu kuču dohode. Posli ovoga doba muževi deržu svoje žene s naj-ponizniim načinom. 1'rUobuosti i llori.jfiija. XIII. U vrime prisebnosti Morlakinja ne proinini-va jezbinu, niti pristaje u trudu i u hodjenju po berdima i po planinama , da paše stado il dervah da ubere, i mnokrat zgadja se, da u polju i po putu cado poradja, koga tu uzamài u ruke , te odma ide, da ga pere u vodu bližnje reke, i pa nosi ga doma, da se sutradan k obi-čnim dilim povrati. Baš i ako porodi u kuči, di-tejce mora da se opere u d i i j u vodu studenu ; i za to prem dobro ovome puku pristoji se ono, što govorili su stari naselnici Talije : Burwn a stirpe, genus nalos ad (lumina primum Deferimus , smvosque gelu duramus et undis. Taki običaj bivaše još kod starih Gjermanah. Xi omočenje u vodi st ude noj poradja zia sveršenja, niti udi tilu. Ditej.ce tako iz utrobc materinske primljeno i mekahno otareno, povija se s bilim pelenicama, i tako stoji za tri il četiri miseca; posli ovog puščaju se sami da idu po hiži, i po dvoru na četiri noge, i tako baš steku potle ono hrabrenstvo i zdravlje, koja razlikuju ih od mnogo drugih pukovah, i vodi ih na planine, da idu po snigu i ledu s rastvorenim persima. Die-ca sisaju materinsko mliko, dokli joj ga nova prisebnost čini smanjkati. Kasno odveč puno obu-kuju im gačice. U vréinc rodjenja, a navlastito pervog, sva porodbina i svi priatelji dužni su poslati darove poroditcljici, i od ovih čini se pak večera na-zvana Kabine. Evo ti kako krasno izpisiva ih blatno pero Vuka Stefanoviča. Babiuc traju obično sedaai danah. Za tije sedam danah dolazc žene na babine, i donose čast t. j. pite , uštipkc, rakiu , vino i t. d., i ditejci darove, te se časte i vesele; a noču dodju komšije i komšijnice, po-znanici i poznanice , te čuvaju babine ; t. j. sid« svu noč kod porodilje, i razgovoraju se i pje-vaju , a osobito treču i sedmu noč. „ Nije sed-mu noč dočuvan " imaju običaj reči onome koi je malo suludast. Tada ne smije nijcdno zaspati : zašto drugi jedva čekaju , da ga ogare, ili da mu prišiju štogodi za haljinc. Poroditeljice idu k cerkvi u čelerdeseti dan posli poroda, da prime čisteči blagoslov. Pcrva doba dieca prohode po planinama, vodeči svoja stada. Uz to mnogoverstni rukotvori izhode iz njihove prirodne pameti, i tu skoro privridui do-morodni slikotvorac Sarghctti upoznao i uzeo na nauke jednoga mladiča po naravi tako narešena. Ima čašah dervenih i zviždakah, gdi mora da se upazi prilčpo i do živoga urezano obljcje njihovih starešinah, što javno pokazuje podobnost Morlaka, da more primiti se izversniih dčlah ') hvo ilo piie »lavni Lud. Nenin ( Il cosi, di luffe té nazioni ecc.); „ Fra i pochi che nel medio evo applicarons> Jcca i stvari «lomovne. XIV. Mliko ninogoverstno istisnuto obicna je jc-zbina kod Morlakah. Oni cine ga ljuta ostom, i tako dobivaju nèku vèrst urde ili zamlaze puno razhladece. Sir skorni prigan u mastu, jest naj-bolja jezbina, kù znadu izpraviti, kad iznenadi im dodje gost. Zelje , koje raste u njihovih ver-tlih, pohraniva ih mnokrat od žitne nedaéc i od glada. Ribe od sladke vode smok su im ugodni. Težanje kompirah još slabo jest , vočkah pa pri-mlobavo. Pccu kruh bezkvasni pod črepanj na plo-ču od ognjišta. Ovaj jest od razi, il od prosa , ili od svakojake ine pšenice. Česan, kapula i ljutika, prem da ih malo sade, jest smok najlju-beznii ovom narodu posli pečenice. Istinopodobno je, da jezbina svakoverstnog zelja ponapravlja količinu vode, koju piju, i da podpomaga za pohraniti ih dugovito hrabrenih i obertnih. Njihova piva najdražja jest vino, koga piju mnokrat i preko mire a navlastito kad dohode u gradove primorske. Ali nije kod njih toliko lozja, da do- alle belle arti alcuni meritarono distinta celebrità; siccome i due Schiavoni, dei quali il primo fu discepolo dello Squarciane , V altro contemporaneo di Tiziano, e nel cimento della biblioteca di S. Marco competitore di Paolo. Appre^atissimi sono e ricercatissimi i dipinti sì dell' tino come dell' altro. Da ciò panni evidente, che la Dalmazia per acquistarsi celebrità quando i buoni studii si risvegliarono in Europa non avrebbe avuto d'uopo, che di eccitamenti w O- 78\ ). biu vina koliko im je od potribe. Draga im ipak rakia, koja baš lasno opije ili. Odovle ne mala zla im dopadaju. Evo nekoliko verstah jiča, kako ispisiva nam Vuk. 1. Cufteta. Isjeca se, sitno prisilo meso i metne se u njega malo bibera, i sitno isičena cernoga luka, pa se onda načine kao orasi i umetjaju se u šenično brašno fi ta/co se zovu čufteta). Poslie toga se poperže na maslu, pa se pospu bilim lukom i kiselim mlikom. 2. Prevrasta jest kukuruzno brašno zaku-vano jajima ( u kakvom sudu ) , pa se onda onaj škrob izaspe u tiganj na vruču mast ; kad se od ozdo podpeče, onda se preverne, te se i s druge strane ispeče ; po tom se jede, najviše vruče. 3. Kombost. Isiče se kiseo kupus na velike komade, pa se skuha; po tom se izvadi iz čorbe te ohladi, pa se onda zaluči belim lukom Q oli pospe slačicam), i tako se jide (uz post). 4. Varica, žito, što se po običaju kuva na varni dan: metne se u jedan lonac , ili u kotao od svakoga. žita i variva, te se skuva zajedno, pa se jide kad kad i poslie, drugi i treči dan, pošto se ohladi. 5. Pečenica obično biva citavo kerme, & može biti i ovca, kod siromahah i curka. Peče-nicu jošte s jeseni počmu pomalo priranjivati ( ne Iraži se pečenica u oči Božiča ), a prid Božič nekolike nedilje danah zatvore j vi u obor, pa hrane kukuruzima. Pečenica se obično ubije na Tučin dan, a ispeče na Badnji dan ; pa tako jede tja do malog Božiča. Bielci, koji Morlaki u Turskoj kupuju. slu-že im na mósto pernicah. Malo njih ima odar u kuči. Ložje obično jest Ile, gdi spavaju omo-tavši se u kabanicu. Mnokrat za krevet im služi slama. U teku Jetnog doba spavaju u oči neba. Malobrojuc stvari su , koje nahode se u njihovih h i žab , i one bas koje sli, pri proste su. Malo ima kučah na jedan pod. Prid kučom im je pridvorje, komu iz strane jest obor. Kuče su im pa pokri-vene s kerepicama. Redi od gredah služe na mesto spreme. U jednome kraju hiže zorna nahode se gdi divojke priko noči meju skladno pjevajuči narodne pčsme. Neke pa poljske lužice pokrivene su slamom i s blatskim terstikama. Miri lužah složeni su slinami stavljenim jedna sverhu druge bez klaka obično. Posrčd njih mora da hude misto ognjištu, koga dim obično je da van izhodi po putu vraiah , buduči da mnokrat nema pro-zora. Sva obiti 1, poklem su svi došli iz polja, skupi se da večera prid ognjištu u zimska doba, pa i svak toti zaspava pruživši noge i priklonivši glavu na trup. Gore u svičab maslo na misto ulja, koje kod njih u malo rodi , ali obično gore luč. Odlog utrobe tjera van kad i kad islog nemočnika, \išta ne maujr noma čistoče u njihovih hižah. Jezik. XV. Jezik Je duh co vika, duh narodu Tomm. Jezik koga Morlak govori, Slavjanski jest, isti onaj, koi kod ostalih Dalmatinacah, Herva-tah, Istrianah, Bošnjakah , Serbljah i t. d. ju-žnoslavjanskih narodah nahodi se, i ako je baš koja razlikost medju ovini, izhodi iz posobnih okolišah podnebja, deržave, susedništva i t. d. nu u bitju i u korenirua svi zajedno daju jedan pravi jezik. Nu i slobodno mora se reči, da u ustih Morlaka jezik slavjanski polag drugih jest najbistrii. I baš ovomu prišteje se ove rièi slavnega Betta jf Experiundo sum conduetus o-mnium Europee linguarum decora non aemulari modo, seti vìncere et tam puram slavicam posse " i tako još one umetnog Vialla de Sommiers: ,. La languc illijrienne est à ta fois ricke et la-coni t/uc , énergùjue et lutrmonieuse. Elle siede ègalcment dans la bouche de s deux sexes, et cmploic attssi heureusement à chanter le dou-ceurs de l'amour, que les hauts faits et le sanglans trophèes de Mars. Elle réunit le nom-bre à la mesurc: elle est sonore, noble, oratoi-re, vehémente, e est au fait, le langage des heros I tako isto pisali su Rascinbeni, Fusco , Sardonati, Clcrio, Šestini, Della Mestre, Riccardi i l. d. Ovaj Slavjanski jezik, donosen ovdi u kute sedmoga vika, *) kad narodi slavjanski potopili su ilirske deržave, uzderži u sebi sve izversno-sti, s kima nakitjene su sve jczikomati, nu baš mnim da u bogastvu, u skladnosti, i u prinaravskome i prem lasnome združenju ričih nijednom jeziku stoji zada, več bolje muogc nadhodi. Nema stvari, da tako rečem, koja nema posobno ime u običajno-me govorenju. Za izreči svaku najmanju stvar, dilo il čin, ovaj jezik uzderži viastitu ric. Sklad-noglasan je, lutar, priprost, podoban za slagati na način djački svakoverstne piarne i na koimu-drago drugi, što svidokuju nam mnoge pismice junačke i ljubezne, koje pjevaju bez pristanka, i one još neizbrojne izversnih pisnikah. I ova skladnost pa izhodi iz cestoče slovoglasnicah, s kimi složene su slavjanske riči, i još iz sklad-nonačina gluhoslovah. Zato o ovome jeziku pri-lipo mogao pisati izversni Gos. I. Franeeski (na strani 137 književnog lista „ La Dalmazia" ), gdi veli „ Ma meglio che da ogni altra qualità ') Veli D. Tapebrokio (in Propylco Maii pag. 236)„-S7fl-vi, quoad Uieronymus vixit, in ultima taluerunt Scythia; primum inde egressi, halmatitvque, llh/rico et Pannoniis infusi sub imperio Juslrniani senioris. " K ovomu nadomece D. Farli* (K. 3) „ Adde quod Slavi quamvis multas identidem in Dalmaliam excursiones populaltundi fuerint, nunquam tamen ante imperium He.raelii et septimum sweulum mag)ta ex purte dilapsum nane provinciali stabili sede ac domicilio tcnuerunt B A malo potle „ nam ne que lingua ncque nomen Sluvorum sive in Dalmatin et Illyrio , sive in aliis Ilomanorum provinciis ante Stxtum sa>ci(lum anditi cwpit ( T. 3. p. 90).« della sua meccanica costruzione, le torna quelito vantaggio ( skladnoglasenja ) dalla sua virtù imitativa de' suoni, virtù che solevasi chiamare dai Greci onomatopea, ed è per cui la più parte de' suoi verbi e nomi che i suoni esprimono , sono potentemente imitativi, onde la ricordanza della cosa ti vien richiamata alla memoria appena udita la parola, benché ne ignori il suo significato. E chi a mò di esempio, non avvisa una rassomiglianza di suono tra i seguenti verbi e le azioni espresse: zvizdati-fischiare, hhikaii-belare, k&nlji\ti-gocciolare, kar-kotati-gracidare, kiokuw'yàlì-gorgogliare, jaukati-lamentarsi, p\osksiti-battere palma a palma, mukati - mugire , njaukati - miagolare , skeràiti-spezzare, sviriti-*won«re la zampogna , ed altre tali spessissime , che sembrano di proposito ritrovate per formare il linguaggio più poetico, più animato, più sonoro. Le quali onomatopce sono di gran uso e di molta forza in un linguaggio , eendo che in modo sensibile ti rinfrescano nella memoria la ricordanza di cosa, che non ti lasciò impressa immagine, ma lontana ed incerta reminiscenza, e che percepita mercè il sensorio dell1 udito, mai così viva e determinata s' impresse e si stampò nella memoria , come /' idea degli oggetti che per gli occhi vengono portati alV anima. Che anzi in questi snoni imitativi un altro vantaggio mi vien riscontrato , e si è quello di risvegliare per la forza dell' associazione di idee, oltre la ricordanza del suono, anche V immagine delV oggetto che la produsse, o degli oggetti che per qualche combinazione laccompagnarono; ciocché alla poesia reca bellezza e pregio indicibile, volendosi, che t/uesl' arte creatrice con pochi tratti, con brevi tinte susciti nella memoria quel più d'immagini e di rimembranze, che al suo potere è dato, ed in cui sta riposta la principal sua bellezza , queir arcana magica forza, che parla potentemente al cuore, lo innebbria di memorie soavi, di godute delizie, di placidi affetti". 1 baš da nišam na daleko od istinc, napri-duje ovaj vridni kip, mora to da vidi svaki oni, koi inatra a bistrim okom svagdano kušanje drugih, a navlastito kad se oberne k sebi i pomljivo smišlja na premimi, koju éuti u sebi, svaki p ut koi dopada mu da čuje il da štije kakvu od ovih ričih. 1 doisto ko , kad čuje rièi—kapljati, ploskati, karkotali, ujaukati — po nekoj snagi, koju on ipak nepoznaje, mora hitro da ne upravi miao i na pokrove gdi tuču kaplje iz neba padajoče, i na kapiva, i na kise tihe il prikoredne, zanesen po onome izgovorivome glasu? Komu ne padaju prid oči dne veselja narodnih praznikah i gozbah, kad mu na usi dodje ona j ploskati, i krasna livada snd koje tiho teče hladna i bistra voda i n njoj ninoz žabah, kad čuje onaj karkotad? Ko ne misli o svojoj mački tiitroj i gizdavoj , ka«l štije rie njaukati? Nu pa mogao bi kogod reči, da to u nami zgadja se, kad čujemo ili štijemo riči, koje prem dobro poznajemo zajedno s ogledom, koga prednosc, ali moram da rečem, da to ipak s mnogo večom živočom dogadja se u iz-govaranju ričih, koje pridnose izgled zvekah, buduči da tada duh, koi od njih bistru i posobnu priiiku nije još začeo, zašto su bezpiotne, išče svom snagom, da tako rečem, učoviečiti ih, u tren nadstavljajuči ih onim kipim, od kih primi-se bitje. Ove riči pa, koje zvokom samim pridaju nam spoznanje stvarih, čudno služe u pjesnistvu, prem da ne uzderžuju u sebi najglavniu krasotu, nista ne manje sastupaju u podpomaganju ove, i tako sdružene s razbudjeuim slikama, s dražjim čutjenjem napunjuju serce po putu drugih ganu-tjah naskočeno i nakanjeno. Nema zvoka il romena, koga ovaj jezik nije podoban za sličili, ure-dno stavljajuči riči, i sabirajuči medju vclebrojnim one, koje bolje prišteje se svomu naminjenju. Mogao bi izvodili ovdi mnogo tak v ih izgledali, koji se nahode u narodnih pesamah, a navlastito u knjigah domovnih Spisateljah, nu to za sada ostavljam. I doisto takovc krasote grih je prem veliki da od nekih pohuljene su, zašto biahu u običaj kod svili drugih narodah izobraženih, starih i sadašnjih , a navlastito kod Gerčkih, l)ja~ čkih, Talianskih i Nemčkih pukovah, i lasno mogao bi utemeljiti ovu besidu s izgledima izvadje-nim iz slavnih dilah Ornerà, Virjilia Danta i Goet-ha, ali i ovdi sastajem i več prudnie napredujem u izvedenju krepostih ovog jezika. Prilipi još je slavjanski jezik zbog njegova sastavljenja, koje budno hitro, naravno i prosto, priugodno jest sluhu, i lasno ga misal svakoga dosiže. I dvostruko, kakono u svakome "jezi-ku, zgadja se ovo sastavljenje t. j. skladajuči zajedno riči, i na neki način postavljajuei ih. 1 ako se ustavi misal na skladanje ričih, vhfit mora se, da ovo izhodi zbog združenja nekih dilakah i pridstavkah, koje dobivaju ovom jeziku priiz-versnu različnost, hrabrenstvo i krasotu, i koje uzmnažaju natezanje riči ili imena, kadgod sasma daju isloj riči i imenu protivni zlamen, a kad i kad ipak uztegnuju i oslabjaju snagu njihova. Niti mnogi su ti dilci i te pristavke, koje toliku lipost. donose jeziku, nista ne manje običaj njih vele-čestan jest. Druga kripost ovog jezika jest naravno i povoljno sočinenje ričih. Nista ovdi usiJnoga ima, nista zablenutoga il zameršenoga. Sastav besidah, koje ništamanje u sebi uzderžuju naj-skladnii zvek, jest priprost, i baš po naravi je, koja po sebi niti išče niti mora da terpi pritrudno razumjenje. Odkle misli, začetci i beside izhode bistre, hitre i bezmučne onomu, koi einu poznaje vlastitih ričih, buduči da slobodno mora se reči, da slavjanski jezik naravno bi sastavljcn sladak, tekuč i ljubezan. I ne mala jest ova kripost, koju da tako rečem nit gerčki ima jezik, nit diački niti nemački. Izvan toga ovo priprosto sočinjenje ne gubi se u istohodjenju mislih, niti začetke muči slabostju, več bolje nini mi se, da skladno duh veseli, i polag prostočc i snage diže ga više od sebe, kao nejako povjetarce u primalični dob šapčeči po livadici cvatučoj i mirisnoj. Nuti izgleda u ovome komadiču narodne pisme, izvadje-nome iz moje velike zbirke narodnih ljubeznih p i srnicah 1). Primorkinja konja jaše Srebernom se čordom paše, Na dunaj se naziraše Sama sobom govoraše : Bože mili lipa ti sam Tanka u boku a visoka, Al da imam černe oči Kako imam žute kose, Tri bi grada zamamila I u gradu Alajbega, Alajbega il mu brata, i t. d. ') Iz ove moje velike abirko ievadjenih izvodio sam nabro.j 12 i tako posli god. proš. i tek. u Zori DalmatiiiKkoj nekoliko narodnih ljubeznih pesamah od mene sakupljenih u Nummo Gradu na Hvarskom otoku, varošu, ukomc punom rukom takovo blago uinstva i jezika nahodi se razasiano. Kad bi moji domorodci dra-govoljno litili primiti ih i rado pribroiti se, mogao bi ovu mojii zbirku i dati na svitlo na slavu naroda jugoslavjanikoga i na opnnsku korist. Poslovice. XVI. Il proverbio nella brevità sua evidenteT ha fecondità inesauribile, e potrebbe ciascuno dar materia ad un libro. Tomm. Privcliko ì malo da ne zabitno blago sklapa u sebi slavjanski jezik. Poslovice su puno ceste u ustih Morlakah, i mudrosložene su i lipe, i priprudno i prigizdavo plodenje podaju slavjau-skomc narodu. Doisto ne bivaše do sada bolji način za upraviti k izobraženju, k pravdi, k poštenju i k razboru prosto Ijudsvto, neg staviti mu prid oči mnogo pričicah mudrih i kratkih, da ih duboko u pamet usadi, i da po putu njih diluje. I baš te poslovice, pripovidavši otac sinovim, od starih vrimeuah tja do danaska došle su, za bi-ležili um i čudorednost slavnih pradedovah. Ovini pribaskam spada s večini di/om ona izversnost u razloženju i oni dobar um, koga, čudeči se mnokrat opazimo u nekih poscljaninah , koji uzjačeni po naravskome umorazlogu prosvitljenome i od-plctanome, lasno s takvim zagadkima, koje su kao mladice s kih izrestuju široke grane, prem dobro pokazuju , da pravosl njihovih ditali poznaju , i obični su razložiti hitropametno s najizversniim čovikom. Slavni Viko hotio bi, dato mišljeno go-gorenje nadje se isto opčenito u svim narodiina, složeno po putu pervašnjih ist inali, početakah, mu- drobcsiilah ì skladnoredjah, al da se lasno budu razumiti , i što je vece pamtiti. I takova proslovja doisto nahodimo da su bila u običaj kod Israelitah (poslovice navlastito Salomuna), kod Gerkah (Pitagora, Kleobul, Posilip, Teonjid), kod Ri-mljanah (Publio Siro) i napokom kod Persianah, lndianab i Kinesah (Zoroast, Sanakea, Konfucio). I kod naroda slavjanskoga velebrojne su po-*-slovice , koje svaki dan čuju se u ustih seljakah, i s velom pametju spodobe ih s različnim zgo-dama i okolišima života Veci dio ovih uzderži lipi skup čudorednih besidah. Ali izvam Vuka Stefanoviča nitko do sada o njim bavio se. Ja prem da slaba mi je snaga u umstvu južnoslavjanske književnosti, nu ljubeči svom dušom ovaj slavni jezik, izkao sam utražiti koliko več mogao sla-vjanskih poslovicah , i na to bih navlastito postavljen od ovili prikrasnih ričih našega vridnoga domorodca Učit. I. Franceskia (Dal. p, 14): „ Vorrei anzi che più altri nostri giovani mettessero la propria sollecitudine in questo genere di raccolte e di studi, da cui loro verrebbe assai più merito ed applauso, che da parecchi romanzi che per tal modo almeno, col raffronto dei proverbi dell altre nazioni anche più rimote, imparerebbero come vi sieno nel genere umano alcuni principi di onestà, di giustizia, di rettitudine comuni, onde rispetto a certe cose ed a certe azioni la pensarono duemila unni fa, G come la pensano adesso e nel Giapone e nelle Antille egualmente che in questo piccolo angolo dell1 Europa, in Dalmazia, essendo un assioma, giusta il Vico, che idee uniformi nate appo intieri popoli tra essi loro non conosciuti, debbono avere un motivo comune di vero. Di più compiuta con premura questa raccolta, imparereb-bono meglio a stimare il rustico popolo, tenuto dalla maggior parte in conto di abietto, scoprirebbero quali massime esso possegga, di quali abbisogni ; cercherebbero dì a lui darne di nuove accennanti a religione, a medicina, alle arti o componendole essi, o derivandogliele da qualche altro popolo, che le ha, e a questa guisa profìcuamente impiegherebbero la loro fatica nelV educazione di una parte della nostra società molto a se stessa fin' ora abbandonata dalle vicende de' tempi, dalle ingiuste leggi di una Repubblica soverchiamente aristocratica e veneziana, persuasi col profondo Romagnosi, che l' incivilimento e il progresso non neIV uomo -individuo , ma nelV uomo collettivo consiste. Il popolo ci può molto insegnare, gli c vero, molto possiamo da lui raccorre od approfittare; ma il popolo abbisogna anche di assai cognizioni ch'egli ignora affatto, e delle quali nell' uso cotidiano patisce necessità. " Ovako ti mudro be-sidi ovi verli domorodac. Evo pristavljam ovdi ne-što malo poslovicah od moje zbirke izvadjenih. Ako je daleko Bagdat, blizu je lakat. Ako mi brat kozle odnosi, ono mi je vuk T ako mi vuk kozle donosi, ono mi je brat. Babu vode kad divojku ne nahode. Berzu konju ostroga ne tribuje. Bczočni svit uživaju. Bez zaimc nije naprave. Bilj k sebi svak priteže. Bogatcu su svaka laka. Bog ne spava. Bolje i s po puta doma se vratiti. Bolje je dati vunu nego oveu. Bolje je dobar glas, neg li zlatan pas. Bolje ti je bez pogibe u domu tvomu pribi- vati, negli s pogibom u tujemu. Bolje je tovara cuškati, negli breme cicali, nositi. Bolje je udrit u bah negli ulisti u tamnicu. Brat je mio koje vire bio, kada bratčki čini i postupa. Budi kruha, budi hljcba , biti če zubah. Časna haljina sramote ne pokriva. Cavao cavia fobia» v Cini se koza dičila, tim se ovca sramila. Čim se vuk usere, ovca uleče. v Čovik je sam, kao dub posičen. Daj mi sriču, a verz ine u vriču. Da ne bi orla erjavo bi smo prošli. Da nišam palila, ne bi se u sridu spralila. Darovanemu konju «ubi se ne gledaju. Derž po mitu dohodi. Da su dobri zaimi, i žene bi se zaimavale. Dati vuku kozliče pasti. Dlaku u jaju traži. Dobra tergovina kupca ne traži. Dobar tudjim tobocom. Doči na tanke vode. Dogorio je lue do nokatah. Dokle mu deržiš meden perst u ustih, pria- telj ti je , ali desni brat. Domača večera najbolje probude. Drago mu prodaj, a pravo mu izmiri. Druga doba, druge čudi. Dub od perve ne pada. Dužnik dobar tujemu tobolcu gospodar. Dva bez duše a treči bez glave. Gdi koza dahne, loža tu sahne. Gdi sila gospodi razlogom nehodi. Gdi zub boli, tu jezik utiče. Gerbae gerbu tudju vidi, a svoju nevrdi. Glad neima oči ; glad i u kužnu kuču ulazi. Glavu na lakat naslonio. Gledati se kao pas i mačka. Gora je od vala nego povala. Gredu od dlake učiniti. Hajem za to koliko i pas za petu nogu. Hititi se posla za sve dvaesti nokatah. Hvala se u s verh i piva. I dva bi oka u glavi zavadio. Jedna lastavica, jedan cvit no čini prolitje. Jcdniin tjekom dva zcca stiguuti. Jide se probitačno a ne udivo. Jisti kruha od mnogo pečih. Imaš me, nimaš me, izgubiš me, poznaš me. I muha konja upekne. Inkune nove na otar, a stare pod otar. Još ti vo nije sto pod nogu. I prie su junaci u nevolje upali. Iza zle godine osta bibavica. I zmia pozna drum. Iz ruke kam, a rič iz ustah. Kad ideš u vuka na pir, vodi pra uza se. Kad je rat, nije nitko nitkomu brat. Kad kuča u selu gori, svak se sebi boi. Kakav u kalamanku, takav i u naglavku Kako rilo tako i di lo. Kako tko nikne tako i biknc. Kerv nije voda. Koga je zmija upckla, i guščerice se boi. Kokoš vodu pije, i na Boga gleda. Komaru d igni nogu što mu ostaje ? Ko nemože lupat konja, sedlo lupa. Konopae tvojstruk mučno se preterguje. Konop ne priteži, er če ti se prikinuti. Ko psima ljega s buhami ustaje, Korizmu činit na poklade. Ko zlu prasta, dobru škodi. Kruli situi nije za svakoga. Kučani se i haštinam ištu godišla, a mudar čovik svej je mlad. Kuča na glasu, a mačke po selu tudje lonce ližu. Kupiti mačke u mihu. Lasno je vragu u sviralu sviriti. Lupcžu večkrat obid prisie. Mačicm čapetom žeravu odprečivati. Mačke gdi nije, tu miši kolo vode. Med se liže, er je sladak. Metla nova dobro mete. Mladčad seljanska hlepi za gradom, kao za jabukom, a luda nežna, da je ona jabuka červljiva. Mlin je svakoga žita. More , oganj i žena, tri najgora zla. Na putu ružica a na domu tužica. Natovari, ter udari. Nebudi psa, koi spava. Nemarim zanj, koliko za (tajski snjeg, Nemoč od sladke vode. Nepružaj se dalje od gubera. Neumie palja kokošima zamesti. Neužiže se oganj bez dervah. Neveruje dok ju neugrize, pak potle izpljui- va, dali gorčilo kusa ostaje. Nevolja redom gre. Nczna tovar što je petrusimol. Nezvan doso, nepošten poso. Nijedna vuno, poznam te. Nije plemena do slavna imena. Nije zlato sve što sjaje. Ki mi staro kašlje, ni mi mlado plače. Ni moj lov, ni moj zec. Niti dobru teci, niti zlu ostavi. Nogu upravi u obe ostroge. Od muhe vola činiti. Od pitoma zelja terbuh ne boli. Od zabileženili pazi se. Od zla dužnika i kožu bez mlika. Oganj bez derva neužiže se. Oko gospodarovo konja paše. O kraj more lupa. Ova je kak ono jabuka raja zemaljskoga. Ovca gubava sve stado gubavi. Pamet koga neshiži, služe noge. Pasji hak more ne muti. Persti nisu svi jednaci. Pok lisam se glava neosjeca. Pokrivaj se, koliko imaš bilja. Ponukavca glava neboli. Prazna vreča uz gori stat nemože. Prije neg koga uskosiš (jezikom) po spagu Ivomu mervice popipaj Priko odviše. Proso je pješ poljano. Pruži žaba nogu da i nju podkuje. Pusto ml i ko i psi loču. Riči da se kupuju, manje bi se govorilo. Sercu jezik ne odgovara. S glave riba smerdi. Sidi krivo, a sudi pravo. Spješnu konju ostroga ne služi. Sreča komu sviri , lipo kolo vodi. Stare inkune pod otar, a nove na otar. Star vuk pasia maškara. Stavi ludo na visoko da nogami maha. Stavi ruku na persi i pogledaj na Boga. Sto mačka koti, sve miše lovi. Sto pas laje, vitar nosi. v Što se babi htilo, to se babi snilo. Sto tebi nije drago nečini drugomu. Stupaj gospodarcv goji njivu. Stvora je malo gdi je mnogo ričih. Svaka sila do vrimena. Svak nije za svašta. Svakoj inkuni zavetovati se. Svako zlo za bolje. Svetac prodje u jedan dan. Svud je svega i svašta - Svud je dobra i zla. Terbuhu praznu , sve je milo. Terbuhu situ, sve je mersko. Teško meni bez mene. Teško ti mišu s mačkom. Tikva ti je šuplja. Terajuči lisicu, nastupio je na vuka. Terajuči vuka, istirao sam lisicu. Tko ce časno, nemore lasno. Tko k sebi konop sasma priteže , prikinit če mu se. Tko čeka i dočeka. Tko može i konj može. Tko naopako teče, vrag odnosi. Tko nederži brata za brata, on če tudjina za gospodara. Tko neima pameti, ima nogah. Tko otara ne vidi, i peči se klanja. Tko rano ustaje, vas dan mu dobar nastaje. Tko što dila, pridanj pada. Tko svoj posao čini, rukah ncmarlja. Tko umie, lomu dvie. Tko umitnoga izpravlja, sam sebi prigovara. Trudno je od dlake gredu učiniti. Tuče vodu u tučanj. U bogatca na glas, u siromaha na čas. Upala mu je sikira u med. Uši da ti čuju, što ti pete govoru. Uz suho dervo i sirovo gori. Verči udicu, za ulovit ribiču. Veče je danah nego komadah. Več je dužan neg bi se prodao. Vino če ti pravicu očitovati - u vinu češ pra- vicu izmusti - u vinu češ čeljade poznati. Vodu svu na svoj mlin navračati, svaka k sebi pritczati. Vo ti još nije stao na nogu. Vrag nije kakav ga kažu. Vrana o buništu, a sokol o mesu ; pak oboje na Jurjev dan izleti. Vran vranu oči ne izbija. Vrime je drugda mati, a drugda mačeha. Vrime je od svašta. Vrime svaka odkriva. Vuk dlaku prominuje , a čud nigda. Vuk proždire onuga ? koi se ovca čini. Vuua lasno plavi. Zakidivati ranu na zdravu mesu. Zaludu je začina, kad nije načina. Zaludu mi je biser, kad mi gerlo davi. Zaludu ti je širok svit, kad te crevlja tisti. Za nevolju babu vodu , kad divojku ne nahodu. Za poznat čovika mnogo soli treba je s njim izjedsti. Zemlji mokroj malo derva trebuje. Zima i lito jest godište. Zla se godina može i na štapu priskočiti. Zlato kad govori, svak šuti. Zna gdi kokoš jaje nosi. Zna vrag mnogo er je star. Zedna bih te priko vode priveo. Žena verla valja zlata. Spivanja i Pisui&tvo. XVII. Pisme 6U medju trudim života kao cvjetje medju dra-čama, kao voda živa, koja izvire iz serca zemlje medju stjcnam golim, kao glas nebeški, koi dolazi nežna se od kud, tersvuda raznosi miriš skladc-nja... Pisme su povjestnaša, u njima tražimo dobro i kIo naše. Drup papi štiju ih, prevode i dice se s njima, a mi ih se sramimo, i još izsmijavamo 8 našim varvarstvoni. Pokupimo, bratjo, pokupimo naše blago, prieneso ga vjefar vrcmenali nepogubi Hlijeb iz zemlje, liepost iz puka, puk nam je otac, a zemlja majka naša. Tomm. U opčenjih seljanskih, koja osobito uzderžu-juseu kučah, gdino skuplja se veli broj mladicah i divojakah zajedno, uvekoviti se, veli Fortis, spomena domorodnih zgodopisanjah od pria.šuih vrimenah. Svejernahodi se koigod pjevalac, koi združeči složni svoj glas skladnome romonu gusle jednožične , mora jako da se čuje , ponavlja-juči i velekat iznova umišavajuči stare pisme. U pjcsnih naroda ne mješaju se pripovisti poganske; jer od Bogovah poganskih neostaju mu nego same Vile. Vila Božiča je od pjevanja. Ona žive običajno po velikim planinama i po kamenja-cima oko vodah. Vila stvor medju ženom i medju boginjom, lagahnja od ljudskog tila, i zato bližja duhovnim prikazanjim kerstjanskim, svagda mlada je lipa u bjelu tanku haljinu obučena i du-gačke niz ledja i persi rašpuštane kose, biago-darna po naravi, ali kad ter kad raserdjena proti ljudskoj oholosti. Vile pa nikom neče zla uèiniti dolde ih ko ne uvridi (negazivsi nft njihovo koli, ili na večeru, ili drugčie kako), a kad ih ko uvridi, onda ga različno nakaze : ustriele ga u nogu ili u ruku, u obije noge ili u obije ruke ili u serce, te onda umre. Pivanje viteško kod Morlakah jest uzdahnivo po sve i isto. Običajni su još pjevati malo i s nosom, što doisto priklada se i romonu njihove gusle jednožične. Stihovi, s kima složene su ove pisme vitečke, uzderzeče vitečke pridaje, obično su desetoredci , nit se slagaju. Osobito ove pisme pjcvaju junačtvo i ljuba v, i prirodni duh u njima živi. Ali izversnostt ovog pisništva nije treba da izvodim, buduči da o njima prem dobro i bistro uzbesidio je slavni naš Tomaseo l). Ovo ču samo opomenuti, da ne samo u selu, nu i kad koi Morlak putuje po pustih planinah, uzpeva sa svim glasom navlastito u nočna doba, proslavjajuči s ') Veli ovaj u XI svezku Ualianskog časopisa „ Giornale Euganeo" 1845 „ Tri doba, momc po mnenju imalo je pjcsnictvo puka serbskoffa (dalmatinskosa), koja je trebadobro razlikovati Najpervo uspomene četernaestoga vika, kad kraljestvo Nema-liidall uzdignu se na gereko carstvo, i pade i imade s teloni Lazara pokopanjc posvetjeno požalenjcm narodah. Od ovoga doba zaisto vitežkosa izostalo je malo narodnih pjesnih, ali one koje su do danas doperle, mogu se uzporediti u liposti s uajboljim viteškim pjesnaini gerekim i predpostavit se jim u dostojanstvu bogoljubne žalosti. Ovome vrimenu spadaju takodjer najvažnijr pripovisti o Kraljeviču Marka, koje nam govoro o njegovoj dobroti, junačtvu i smerti. Slide za tim pjesme, koje nam prika-zuju Marka sužnjom ali ne slugom, Marka šaljivemu, pjančinu •■li branitelja slahiili, i nigdar u duši podjarmena Turškim obicajima-l' tretjemu dobu nahodimo hajduka, družtvo, koje se podiže i* mrdjn draživa i uvik s ovim bori, mešalina uljudimsti i «_ pismom svojom dilakogngodi junaka, kneza, bana il kralja slavjanskoga, ili koigod narodni ljubezni dogadjaj. Ako se zgodi, da u to prodje na da-leko kroz istu planinu koi drugi Morlak, ili i/ koje strane, ovaj priuzimlje stih izpjevan od pcr-voga opetovajuéi ga; i takvo priuzetje stihovali napreduje, dok dalečina razdvaja njihove glase. JPridugo zavianje slidi stih. Iliri s kima stih složen jest, hitro su izgovorene bez ikakvog skladna romona, koi pak vas pojavlja se u zadnjoj slovki, i dospiva s zgorečenim zavianjem i po-duljenim na način pitnotreptenja, koje na sverbi u tren uzjačuje se i dospiva. silnosti, velikodušna poštenja i smiona lukavstva, ono«? poštenja koje nije poznato ni kervniku iza kako je pokušo i žalosti i poginu A inudje „ Serbske narodne pjesme gdi gdi uznešenie su nego gerčke, ali uznešenost njihova tako je prosta, da ištom što se je pokazala, prodje... Uzvelièavaju prirodu, kez oboža-vat ju. Podavaju još žitje i razum ljudski, ali ne čine žil jo [ razum ljudski njezinim robima. Mnokrat u narodnih pjesnih obrali se duša nevoljna, bojazljva ili pouzdana k gori, k cvitju, k pticami i razgovara se s njima o svim onima, koji su joj mili i dragi, preporučuje ih, kao uverena, da ova stvurcuja božja razumiju ljudske tuge i ljuba v, i da ih Žale. Kad kad zn-Ijubljena ilivojka govori k konju svoga draga, kako k vjcrnoi« dragu njegovog žit ja. Serbske narod ne pjesme tiupominju više putih konja nego gerčke, jerbo su ravnice Serbskih i Bosanskih poljah otvorenie i prostrarne za polotit berzim korakom... Userp-skih pjesnih ptice donosu kadgod liste , kadkod živom riči na-vistuju dobre ili zle glase. A kadgod vratjaju se sbojnog polja kljunom okervavljcnim i krilim prilomljrnim pripovidajuč juna-ctva i smerli. Cesto u serbskih pjesnih žalostni sti glasovi jer ovc iskrene i otvorcne duše deržu žalost kao ncrnzdiljivoff druga njihova života. I ljubav mnokrat je žalostiva, svedjt-r skupljena : cesto joj je smert sverna, isto jc zameritie, samovoljna. Sad momak sad divojka ubijaju se nad mertvim tilom svog draga, pa ih zajedno ukopavaju, i il groba rastu dva lipa duha. koja kv ljubezno gerle ". Pjesnišlvo nije posve i sada izostavljeno kod Morlakah. Ne samo pjevaju se pisme stare , ali ima i novih. Nahodi se i sada ne mali broj pje-vacah, koji posli neg su izpjevali jedan komad stare pisme uz guslu udarajuči , dospivaju je stihovim u oni čas od njih iznenadi složenim , i to na čast gospode koja nutkala ih na pjevanje. Ima pakaouih, koji udilj iz početka iznenadi pisni pjevaju, ali svegda uz gusle udarajuč, i tako ih doveršuju. Niti ioš smankaje po sve pisništvo pisano, kad hoče da se ustanovi uspomena kojegodi zgode velike i cestite. Od srfrokah, diplih pastirskih i mišicah priobčenito mora da hude sa-stavljeno skladnopjetje kod Morlakah. Pi vanje dakle, priizversno govorenje duše, kod Morlakah obično jest i prijako, i nijedan narod mni mi se, veče od Slavjanskoga ljubi ga i služi se s njim , da pojavi i priobči slavu svoju, ljubavi i žalosti. U varoših n. p. i u selili dalmatinskih svuda kad sunce topi se u pučinu, kasto i na neke dobe noči i s jutra moraš da čuješ doletiti na krilu tihog povitarca skladni roinon sladkih glasovali iz planinah, iz livadah i iz seoskih hižah. Kokot, s izversnim načinom sazvan pivac, dobnik jest, ajeromjerje i gonetnik seljakah. Okušaj ove četiri pisme izvadjene iz moje zbirke, te ogledaj proslotu naroda s krasotom obavitu : Sunce izadje, kolo se razadje, Svaki junak svomu domu podje Neki majki a neki divojki, Neki jošter virnoj zaručnici, Lipa Mare majki na dvorove. Al 'je Mari Bog i sriča dala, Pri Ivana na bili dvor došla Pri njega je dvore zalvorila, Mare u dvore a Ive na dvore. Svu noč Ive za vratima staše Po Ivanu tiha rosa paše, Na Ivanu ne biaše nista Nego sama tanahna košuija Sto mu lipa Mare navezala, A pod vratom sviona inahrama Ku mu lipa Mare darovala, A u ruci sreberna tambura. U tamburu slatko udaraše Još uza nje lipše popivaše, U rie svaku Maru spominjaše : Dušo Mare moja gerličiee , Dušo Mare moja jabučice, Dušo Marc perla i peralo, Sve sam moje gerlo izderao I moga sam konja pomerio Pjevajuči oko dvora tvoga Pjevajuči i odšelajuči, Al sve mi se za to malo liajc Samo Mare da bis bila moja. S tim se Ive vrati na dvorove. Ne bi zora ni biloga danka Kad Ivana budi mila majka: Ustan Ive moj rodjeni sinko Prošlo ti je sunce mimo dvore , Al to nije ono žarko sunce Neg to biše ona lipa Mare, Ni na tvoje dvore pogledala, Jer te misli pri variti mlada, Al ja cu te naučiti Ive Kako ti češ privanti Maru. Stoj u kuči tri litnja miseca 1 odgoji kose divojačke I obuči svoje sestre ruho, Vazmi Ive vidro okovano I hod Ive na dunaj na vode: Al ne hodi kud se gre na vode, Nego Mari mimo bile dvore ; Ne zovi je po imenu Mare, Neg je zovi draga drugo moja, Draga drugo homo li na vode. S versili se tri litnja miseca Ive odgoji kose divojačke Obuko je svoje sestre rubo I vazimlje vidro okovano I otide na dunaj na vode: Al ne grede lì ud se gre na vode Xego Mari mimo bile dvore, Iza dvora Maru dozivasc: Xe zovc je po imenu Mare Neg je zove draga drugo moja Draga drugo homo li na vode. Draga drugoj svojoj govorila : Bormeh neéu drugarice moja Jer na vodi mlajahan Ivane Bilo ce mi lice obljubiti. Druga Mari tiho govolila: Viruj meni drugarice moja Evo tebi tverdu viru dajem Da ni* Ive na dunaj na vode Ne£ Je janak u kuli visokoj, Boi boluje, pribolit da neče. Na to se je privarila mlada, Uzela je vidro okovano I išla je s drugom na dunaje. Kad su došli na dunaj na vode Druga drugoj svojoj govorila: Tak ti bora drugarice moja Sto bi mlada učinila sada Da je ovdi mlajahan Ivane ?. Druga drugoj svojoj odgovara: U dunaj bih se u vodu mečala Ne bih mu se u ruke podala. Kad to čuje mlajahan Ivane On je uhvati za bijele rukc Pa je meče uzase na konja I vodi jc uz to polje ravno. Oni su se mladi tad1 vcnčali U ljubavi dankc provodili. II. Mlad me prosi za stara me daju. Al da vidim uvik s majkom stati Dorme neču ni za stara poči. Da vididu cerne oči moje Da star ljubi bilo lice moje Vas bili pelin po polju pobrala U dunaj ga u vodu mečala, U toj bi se vodi umijala Za da sam mu gorka i čemerna. A da vidu cerne oči moje Da mlad ljubi bilo lice moje Svu bih ružu po polju pobrala U dunaj je u vodu mečala U loj bi se vodi umijala Za da sam mu bila i rumena. Pogledajte stablo starikovo Kad je vitar kerše mu se grane Kad je rosa uvene mu liščc! Pogledajte stablo mladikovo Kad je vitar viju mu se grane Kad je rosa ožive mu liščc! Tako i mlado i bijclo lice. Papar plivi lipa Marc S knezom Peroni pod orjhom. Govori joj lipi kneze : Jes li Mare obečana? Govori mu lipa Mare : Nisam nigda ni prosena A kako sam obečana. Kad (o čuje kneze Pere On posegne ruke u žepe, I povadi lipi persten I daje ga lipoj Mari 1 j°š joj je govorio : Evot Mare vira moja Počekaj me godinicu Dočim idem na vojnicu; Ako nečeš godinicu A ti Mare polovicu. Pri neg Pere na vojnicu Pri usadi bila ložu A za lozom v i tu jelu A za jelom narančicu , Za narančom divojčicu, Paka ide na vojnicu. Pri neg Pere sa vojnice, Pri mu jesu govorili: Hila loža olerganu. Vita jela posičena A naranòa oberena A divojka obljubljena. Nekti Pere virovati, Nego ide sam gledati v Od uroda bile Ioze, Od višine vite jele, Od mirisa narančice, Od lipote djvojeice , Te nemore ič u dvore. IV. Primalahno stablo moje, Ja te p oc eh zalivati Vodu noseč pod tvé grane Misleci te uživati. Ja se mucih zalivat te, A drugi te bere i kida, Bez nijedna voca brati, Meni dajuc žuča i jida. Da mi 'e bilo to znat onda 7 Kad sam tebe odgojio, List po list bi izkidao I sve grane izlomio. A nemilo vilo moja Trudim mojim jel 'to plača Mnogom potu, trudim mnor Jel' dostojna ranah vrača? — 101 Tauci i f|^ro. XVIII. (Si voub y arivcz n' allcz pas plus loìn cette foia. Vous avez trou véla plus douce, la plus bien-vcillantc, la plus hospitaliere, la plus gènerèuse des populations. Respirez en paix cette atmo-sphérc d'innocence et de jeunesse, d'entou-siasme et de poesie, que le soufflé de la science n' a pas altércc. - Vous ètcs cliez les Morlaques, Nodier, Kaj obi énfi tanac, koi nahodi se kod Morlakah jest kolo, i vodi se uz pjevanja pisarnah narodnih i uz romona diplih i mišicah. Ovaj tanac nisu Morlaki donili sobom , kad ovdi naselili su se , ni ipak ikada biaše u običaj kod Slavjanskih na-rodall ; ali su primili ga, kad u teku scdmoga vika u ovoj kraini nastanili su se, od puka na-šastoga t. j. od Ilirah priašnjih pribivaocah ove deržave, kod kih još od pervašnjih dobah bivaše u običaj. I da je to tako potverdjuje nam glasoviti Linhart (Yersuch eincr Gesch. von Krain b. 320). Ovaj izversni spisatelj izvodi malo da ne sve o-bičaje staroga naroda Slavianskoga, i spominjavši Kolo, veli, da je tanac starih Ilirah , nepoznan kod Slavjanah, nu od njih primljen u vrime njihova dohodjenja u ovoj kraini, i napokon hoče da isto je ono što Korea kod Gerkah. Ali medj arajdanjim naroda Slavjanskoga izpisuje i tanac, naznačeči, da ga Ijubljahu i suviše, nu pa da biaše odveč divji. Veli onaj: obertanjc, glasaito pleskanje nogah, bezredno skak.anje, krečanje divjačno bilizi su tanca slavjanskoga. U Karnioli ti načini su puno polakšani. Ovdi tanac priživ jest i prihitren. Vidjet je, da čovik i žena na iz-minu jedan od drugoga biži. Ona družbeniku svo-mu obrača se kad sprida kad zada s hitrostjo, da čudit se je. Óovik slidi je, plešče s nogami, vice ciò veselja, uz višina skače, vija s tilom, i u čas, u koi onaj ide uloviti je, ona s nenadnim obertanjem biži mu. Nu mnokrat ulovi je, i dviza je uz višinu slavočesno , vapiuči cič veselja. U ovoinc tancu uzpoznaje se običaj stari naroda slavjanskoga t. j. otmice divojačke. Svaki dakle iz ovoga viditi more, da ovaj tanac, malo odi-vjačen, uzderži stope b iležive naroda slavjanskoga vrimenah prijašnih, i svaki urnim da če sa mnom pogoditi još, da je privelika različnost medju ovim tancem i našim Kolom, i za bolje reči, da su ova dva tanca po sve različna medju sobom i cič načinah i eie dulia i cič čudi puka. Do i sto ima se reči, da pervi prikazuje nam igru puka ako ne divljaškoga harem odveč malo u-ljudnoga ; u drugomu pa opaziti moramo igru, od koje ne bi se sramili najizobražeuii narodi. Pervi biliži divojačku otmicu, drugo upomenjuje štovanjc bogoijubno vrimenah pervašnjih, koje ukinuto po Dožjoj milosti, znali su ga naši pra-didovi postaviti medju igram, bez da uvride poništo zakone bogoslovja našega Spasitelja, i zašto baš taki je, bi dopuštjcn i od vlade ccrkovne. Kolo još sada u običaj jest kod 4r-banasah, ali ne nahodi se kod inog traga Sla-vjanskoga. Nu ovu igru, imcnovanu Kolo, nahodimo izpisanu od Salmasia kod Hofinana (Lcx. Univ. conf. v. chor. ) „ Non semper, veli Salmasio, veteres conserti* manibus , veruni aliquando solutis etiam, in orbem disponebantur. Conci-nenles autem movebantur in Iwvam primum, primum hoc motu cadorum orbem unitari ajentes, cumquc vocabant stroplico; quem cum explerunt, totidem numeri* eadem vestigia pluribus temporibus , relcgebant ; qua reversione subter-la-bentium adversum motum planetarum referri profilebantur. Antistrophes luec. Ko spatio ab-soluto, stantes, terra; quietcm rcpra'sentabant «. Nu ti paka kako ovo opisje, istomačeno od Sai-masia , prijavno sjedinjeno jest s našim kolom po priizversnome Gosp. l\ Nisiteu, koi u isto podaje nam prilipi opis. Veli ovaj (Dal. 32 ). „ Questo ballo ( Salmasia ) io lo trovo pienamente simile a quello, che fra noi vive tuttora, denominato ivolo, che viene usalo in alcune festività solenni. Avvi in questo come in quello il movimento circolare da destra a sinistra ed il retrogrado da sinistra a destra , e la fermata. Tengono i danzanti intrecciale le braccia or in un or in un altro modo, ed ora sciolte e pen- denti. Si uniscono frammisti uomini e donne, giovani e vecchi, terrieri e forestieri. Incominciano la saltazione a passi misurati, caminando con grave e dignitoso andamento e poscia con giuoco uniforme e concorde de' piedi conducono la danza colle prescritte norme, cantando al suono di popolari istromenti a due a due alternativamente con moderata letizia mista di religioso senso questi due versi costantemente: „ Skoči kolo , da skočimo , Da se Bogu pomolimo. * ai quali rispondono in coro tutti i ballerini: skoči kolo. E perchè la casa a senso dei dettami della religione di Cristo è asilo della pace e come tale benedetta e sacrata dai ministri dell'altare, alle volte, in luogo di quei due versi/ cantano questi: „ Skoči kolo da skočimo Da se k domu potožimo. u Nel centro del cerchio, pel quale è guidata la danza festosa , vi è sempre un nappo empito divino, che fra gli intervalli di riposo viene vuotato e riempito di buona voglia dai ballerini e-sibendo a partecipare libando agli astanti i più ragguardevoli. La cerimonia del nappo ricorda senza che oggi i danzatori lo sappiano, V ara e la mistica cista, intorno alla quale danzavano negli antichi tempi i seguaci della religione di Jaco, nelle feste dionisiache. Il significato religioso della poesia usata, il quale manifesta di animare e diriggere le menti dei danzatori alt adorazione del Dio vero, ci offre certa prova, che V origine e la costumanza di questo ballo sia vetustissima nelle nostre contrade u* Druge igre pa kod Morlakah sve sastaju u objavljenju njihova hrabrenstva i hitrosti kako n. p. staviti se ko more višje skakati, ko beržje doteresti more na odlučenn misto, komu je veča snaga u rukah za baciti težki kamen, koga prem budno i dvignuti se mora iz zemlje i t. d. Ovc igre obične su navlastito u dan svetačnji i mnokrat prid cerkvama uzderžuju se; i tako bave se sver-hom, da njihova kripost ne oslabi se ine smanj-ka im. Dobitnika vele puta časte okolostoječi pri veliki ni vikanjem , opčenim veseljem , gerlje-njem i celivanjem, koja ne pristaju za puno vrimena. Medju igram do sad pomenutim doisto uz-derži pervi stališ kopljoigranje, i zato dostojno je da posebnim načinom ovde o njemu uzbesidimo, Ovi slavni običaj torcati na haklu , oslanak prednjih , nahodjaše se nije puno vrimena malo da ne po svoji Dalmatinskoj deržavi razproslranjen. Sad pa izvan Sinja nije ga riditi medju nama. Lipo ti ga ugledali ! Ovdi ima veselja lad više neg igda. Kako ti nam lipi prizor raztvaraju u Sinja oni vridni kopljoigraoci , bogato odiveni, jašuči na gospodskim konjima, terčeči kopi jem i veselo 7* doigrajuči ! Ovdi kruna od slave neočkvernjcna je kao kod starih gerkah , a pjesme naravno začete na nebo uznesivaju bez ikakvog povjetarea. Kopljoigranje u Sinju uzderži se svakim načinom stara konjištva, i bi sastavljeno god. 1715 za uvekoviti uspomcnu oslobodjenja od one tver-dje, gdi juriš biaše učinila turška vojska su 40 tisučah vojnikah s odlukom stanovitom za pridobiti je i p I i ii i 1 i. Nije izvanredno i bez naslade izvodili ovdi ispis ove igre, koga upisao izversni Gosp. A. Ka-talinič na str. 154 svojih spomcnah od dogadjajah u Dalmaeii posli ukinutja Mletačkog skupnovla-danja. Kopljoigraoci iz Sinja su ili izKotara, kim konj jest pribogato ukrasan , a haljine narodne s kalpakom na glavu, gdi zadivena vije se per-jiea od čapljice bile ili kita evičah spletenih. Svakoniu kopljoigraoeu je hftnrfjar na bedriei, a u desnoj koplje. Svaki terči po tri puta na konju svim mahom put sverhe terčališta , gdi stoji jedan persten obisen. O naj , koi terčeči veče nabadali na njemu uči niti srečno dostigne, kao dobitnik razglašen jest od skupa triuh sudaeah za to uprav postavljenih, i dobiva dar. Ako po nesreči zgodi se, da u terk konjik izgubi marnasti (ostrogaJ, perjicu, il ako mu što drugo padne, oli konju ako se odlipi podkova, prem da gdimudrago pogodi persten, nije mu za to dike i dara. Otvor kopljoigranja evo ti kako zgadja se. —■ Pisaci blagovito obučeni i oružani dva po dva pridliode kopljoigraoee. U svakolilnib konjskih ervaujah svaki konjik ima jednog pisca, ali u van-rednih izvan pisca ima i kuma uredno nakitjena i dvorcna. Netom su se pipaci isporedili, izadju tri čovika uz pored, jedan nosi štit, a druga dva s boka nose po jedan staroviti buzdoban. Posli ovog vodjen jest za ruku hitri gospodski konj, ukrasen s konjskim ruhom i svom konjskom na-pravom pribogatom, te za njim dva konjika, jedan mu podpomočnik a drugi barjaktar. Za tim vojvoda od igre idje, i iz stranah su mu dva naj-staria kopljoigraoca, i za njim proizhodc svi drugi dva po dva. Čauš ti je najzadnji. Ovaj ti jašc samodrug, te kod njega je žitelska (politička) vlada, i dobro uredjenje od kopljoigranja. Pod Mlotačkim skupnovladan jem orcdjen biaše svakolitni dar od 500 Ubrali dalmatinskih t. j. 50 florintah u srebru : izvan toga biaše u običaj, da namisnik ove vlade u Sinju pozove na ručak gospodski kopljoigraoee; isti podkovnik okružni obdarivaše dobitnika sa malo lakalah od grimiza ; a pomočnik od kraine i svi serdari davaše mu i oni dare od ruba. Ali takvi darovi posli ukinutja Mletačkog skupno vladanja u vrime pervog Au-slrianskog vladanja i pod kraljevini lalianskoj veče pula prominjivahu se. N. V. Austrianskog (Jcsara Fraka I podputto buduči ostalo zadovoljno od ovc igro (god. 1818), koju biabu mu izvoli Sinjani na znak podložna priklona svoga, i koju onaj dragovoljno priinio , hotio jc uslanovitili ovuspomcnu, odredivši, da litui dar od 100 florintah cesarske pjeneznicc ima se dati onorau, koi bi obdulju odnio. Izvan toga cesarska blagodarnost obdarila je dobitnika od onog vanredna kopljoigranja Gosp. Frana Tripalovica s pobisernim perstenom. Nu ne samo podpuno zadovoljna postala ova igra našemu Cesaru, ali s dragim sercem bi pri-mljena i s večim veseljem ugledana od sadanjeg kralja Saksonskoga Friderika, kada god. 1838 za pervi put putovaše po Dalmaeii. Njihovo veličanstvo podpuno zahvali svim Sinjanim, i u loj okolovšlini još lipu uspomenu svoga blago darstva izvoli ostaviti, dajuči dobitniku kopljoigranja u dar dobnik zlatni s verugom od islog mida. Jfiaglavjujcm napokon sričima glasovitog Gosp, Petra JVisitea našega domorodca ( Dalm. god. II. b. 11)^ A questo illustre ludo eseguito da scelti giovani di civile condizione, se non lice dare la celebrità degli olimpici giuochi, lo si può dire però per la desterità de' cavalieri e dei destrieri, per la varietà de' movimenti, e per la magnificenza della rappresentazione uno spettacolo, il quale Pindaro non isdegnerebbe di glorificarlo ed eternarlo col suo canto. Questo giuoco della Signana distinta gioventù, meriterebbe una par- titolare pittoresca descrizione (a ko bolje od Gosp. Verdoljaka ? ) • ed io non me ne dispenserei, se non mi. conoscessi insufficiente, anche perchè una sola volta la viddi e sono molti anni. Chi lo cantasse e scrivesse sarebbe largamente rimeritato dal lusto, che alla nostra patria ne ridonderebbe. I più eminenti personaggi, che il viddero, lo ammirarono tt. Napokon napomcnuti ostaje mi, da nista ne manje malo da ne sve zgor izvedene igre poradjaju mnogo zlih zgodah i nesrečah. Bolesti užežive mnokrat plesanja i igranja slide. U to Morlaki ne zovu ličnike, nu po sebi lice se. Prikoredno pitje rakie jest obièno pervi dio likarski, ako pa zlo s tirne ne podje, onda iznova uzimlju s večini dilom rakie , u nju sta-vljajuči ne malo papra, ili malo praha od puške, itoscrknu. Poslie toga ukriju se dobro ako jetad zima. U litno vrime na tle prostiru se prid suncem, istom misle izbaviti se od zla. 1 tako za ozdraviti od groznice kasto ispiu času vina s paprom. Ti-raju tverdine iz tiia stavljajuči veliki kamen na terbuh bolcsnika, a kostobolje s tremjem piccali i s postavljenjem jedne stine ražarene i omotane s jcdnom kcrpinom omočenom. Za iznova steči smaž služe se s kvasinom. Kad hoče izličiti rane posiečanja i očeperljenja uzmu gnjile žute. Njihovi seoski ličnici prem dobro znadu na misto postaviti kosti smieštane, i ukripiti i uznažiti ulu-pjene, i kerv s velikem hitrostju vade. U nekih mislih napučenih nahodi se liònik opečni, i Morlak dobrovoljno primlja likaric i Iiekarska uvježbanja. Izvan toga lako mora se kod ovog puka upaziti veli broj ljudih, koji dostignu najduiju starost s licem veselim i s hitrinom tila. Snicrt i gprovod. XIX. Kad je koga Morlaka jako kinila bolest, odma mu se zove svestenika, da ga izpovidi i pričesti. Ti bogoljubni običaj tverdo uzderži se kod ovoga puka dobra i kriposna. Starešina pa od kuče išče svakojakim načinom i s kojomudragom t rat njo m ugoditi bolesniku, i dati mu sve ono, što moglo bi olagati mu tugu smertnu. Na čas smertni oko postelje skupe se obično svi od kuče, i svom du-som mole Boga, da dobrovoljno primi ga u krilo svoje. Netom umro, s jednim glasom svi okolo-stoječi stanu plakati i jaukati, i s njimi slagaju svoje plače i jaukanja priatelji, koji po sriči u kuči se nahode. Tu govore: jaoh Božo (ili kako mu bude ime) mojegerdne rane! Jaoj ko četvoga pusta konja jahati ! Jaoj ko če tvoje haljine nosili ! Jaoj ko če tvoje oružje pasati i t. d. Obično mertvac po svu noč u kuči oslaje, a rodbina, susidi i priatelji kupe se, da čine druž-bu , zašlo misle, da kad bi onimerca oslavili sa- — ili — ma bilo bi mu žao. Medju tim ima se naci kogod, ko umi štiti, i malo da ne svedjer tu imaju knji-želinu, koja straši i užiže razmnivu, čini napeti oberve ; i uzmnaža učitanja. Ali za da družtvo prikloni uši k štivenju, i za da se ne pusti od sna pridobiti, serčaju svaki hip čašicu rakie, i kroz takvog šlivenja i napijanja dodje zora. U to počimlju žalne pohodbe, gdi uz svakoj ima plača i jaukanja. Žene od rodbine kasto slože se s pria-teljicama i pjevaju s osmeroredeim stibovima pohvalil umerloga s dreselim glasom. U primorju pa-ka dohode još, kao u rimska doba ( Festo , Nonio, Marcello...), narikuše t. j. žene, koje za plaču plaču merca, nu i mnokrat naše narikuše čine i odviše , čeparljaju ljce i tergaju kose Ako mertvačko tilo se nahodi puno na dale-ko od cerkve, nose ga na ramena, a na susret im dohodi sveštenik, potom kad se sastanu, uprave se k cerkvi. Pjevanje sveštenikovo i plač i jau-kanje žensko zajedno podaj u tako duboko i tužno zvečanje, da to moglo bi u zlovoljnost priokre-nuti dušu najčistju i najveseliu. Tilesinu opčenito omataju s bilim platnom. * Potie neg su pristali cerkovni načini, idu da ukopaju merca, i ovdi iznova ponavljaju se plači v i jaukanja od sve rodbine. Zenc tada pridaju mercu mnoga poručenja kako n. p. da pozdravi rodjake svoje te i te, i priateljc na drugi svit. Poslie toga sva zadružba vralja se kuči, gdi biaše mer- tvac, i primlja se pitja rakie. Kad pa zapadne sunce svi priatelji i poznanci umerloga noseči kruha, vina i smoka do potribe vratjaju se kuči merca, ina njegovu uspomenu čine gozbu, odkle malo da ne svi piani otidu. Tu napijaju ovako j, za izpokoj duše brata (kako mu bude ime; ako Ji je žensko, a ono sestre) Bog da mu duši prosti a. A ostali za tini svi u glas poviču „ Bog da mu duši prosti lliščani Morlaki, i kasto i ka-tolici na znak svoje žalosti, puštjaju brado, da im raste za nekoliko misecah, običaj, koi ima od istočnih stranah. Sva rodbina umerloga za jednu godinu nosi na glavu cernu kapu, a kogod na isti način čini omastiti i svoje haljine. Žene po-krivaju se cernim mabramama, i obukuju se u cerno. Za misec dana i malo više, kako ih vece kosi tuga oli manje , Morlakinje zajedno svojim priateljicama cesto povratjaju se na grob umerloga, navlastito u dan svetačnji, gdi svim glasom plaču i jaukaju. Ako pa kadgod nemogu poči cič koje stvari, drugde umole merca, da im prosti, i kažu mu istinito uzrok. Ali ovi običaj , koi se nahodjaše i kod starih Bimljanah (Tibullo), po-čimljo prislavati. Morlakinje obično još nose ker-stjene vode i oplakaju grob njihovih didovah. Mati za sinomi sestra za bratom tuguje kasto po dviipo tri godine: kad je sama kod kuče ili kad izidje kud u polje, a ona luži i narice kao da j*jeva. Bosta puta bi suza iz kamena udarila, kaka žaloslivo mati narice za sinom, ili sestra za bratom. U sadašnje vrime malo kad žena tuži za mu-ženi i divojka isprošena za momkom. Zaplava. XX. Evo koliko mogao sam pokupiti po narodnim knjigama od običajah Morlakah. Evo ti, predragi štioce j različnosti, koje ovi puk razlučuju od drugih narodah. Ove kad bi se dobro proma-trale mogle bi zadovoljiti svakoga, i po sebi uz-deržu bogastvo izversno prudnih dilovanjah, što trudno kasto mora se utražiti u dogodovštinah inih pukovah. Prem da je to tako, nista manje Morlak od dneva do dneva za na misto tverdo i virno poderžati takovo pricinjcno blago, obaja se svetoveče i postavlja u zabit njegove običaje, i koliko veče on opči po primorju i stanuje po gradovima kod Talianah, toliko manje bavi se o njima. I nebi htio da bude istinito ovo moje mnenje t. j. da na način napredovanja u bogastvo Morlak postupno izgubio bi ovo mnogocinjeno blago od njegovih običajah, koji deržeči ga u samoči, čine ga nista ne manje izversna i iziskivana od inostranih narodah. Ali pitam ga s' ovom be-sidom slavnoga Tomasea, i zaglavjujem „ Kada če, Bože, d ospiti ovo čoravo i ncopako slidjenje za tudjim običajim? Slavjani budimo bratjo naj-prijc, ovo neka nam bude tilo naše, a druge stvari neka nam dodju izvana kano svarena hrana, od koje se šlo je najbolje s kervjom miša, a suvišak neostaje da ju šteti u. Svcrha.