D o p i s i. Istra. Neshvatljivo. »Naša Sloga« postala je sada učiteljski list. Mora da ima medju učiteljstvom dobrih predplatnika, a još boljih suradnikaf! Sad piše ovo, sad.laže ono; puna je dopisa iz učiteljskih krugova. U jednom se broju tuži, da nisu dopustili nekom popu pomočne škole, pe ta »Sloga« neshvača. Velemudro hvali se i jadikuje: »Neki gospodin izrazio se je svagdje, da je najzadovoljniji na školama, gdje su svecenici učitelji. Kod njih imade najljepših uspjeha. To se nazad govorilo, al sada izdalo se parolu : brvatski svečenici nesmiju držati škole.« Čudne su ove mislil Učiteljstvo Istre mora se time baš ponositi. Vidi se očito, kako se »Naša Sloga« ruga učiteljstvu i kako ga cijeni; imade ih još, koji stoje tvrdo, u svom mladenačkom ponosu, uz ovakve farizeje. Zar, da jedan pop znade više u pedagoškom pogledu od pravog učitelja ? Čudne ironije I Pak čemu onda učiteljišta i troškova na ovakve škole? Otpravite ih, jer je suvišan trošak na profesore, na potpore i dr. Kad popovi mogu postignuti najljepših uspjeha, onda dajte popovom škole, a učitelje odpravite, jer nisu ničemu. Tješite se drugovi! Je li, da ste masaf Ta vidite, da vam vaš organ javno u brk kaže, da ste ničemu i da jedan pop više postigne u školi nego li vi, koji ste izučili učiteljsku »akademiju«. Jest, to se kaže i tvrdi, a drugčije je to u praksi I Ja službujem više od dvadeset godina po raznim krajevima Istre i rastumačit ču to iz prakse, a ne iz pedagoškog pogleda, jer me pedagogi pomočnih škola ne bi razumjeli. Pop čuo je nešto o pedagogiji i sjemeništu, al nejma pojma 0 istoj, a najmanje pak o didaktici. Kako pak dodje do prividnog uspjeha? E, Iahka je to stvar ! Popu je glavno učilo batina ili abstraktno rečeno — dresovanje. Kad dijete neče da stvar nauči kao papiga, evo mu batina; jer batine po tudjim ledjima ne bole. I tako dijete hočeš nečeš, mora da nauči, a pop slovi kao najbolji pedagog. Neka dodje pravi učitelj u takvu školu, pak če onda vidjeti kakav je tu napredak i čim se pop služi kod obuke. Što če njemu školski zakoni? On je autonoman i ujedno ovršitelj dotičnog zakona 1 paragrafa; deset po rukama, dvadeset po plečima, akojeipo glavi, za to ništa, samo da skrši prkos podredjenih mu mališa. To se dogadja na selu, al molim nek idu ovakvi pedagogi u kakav grad za učitelje, pak čemo onda govorit o uspjehu popovskih škola. Gospodo sudrugovi, molim Vas, kada Vam najviše djecemanjka? Zar ne manjka i Vama najviše djece kao i meni, kad ima pop vjeronauk u školi? Je, toje posvuda! A znate, zašto ? Djeca se boje doč u školu, kad je sat vjeronauka,jer ih vjeroučitelj izmlati kao — bakalar — baš kao pravi drveni pedagog; djeca se zato plaše škole. Kad sam na jednom mjestu upozorio župnika - vjeroučitelja na školski zakon i na posljedice, koje bi mogle slijediti, odgovori mi: »Gospodine učitelju ! da sam ja vezan,kao što ste Vi, i ako ne bih smio rabiti šibe, ne bih nikada zavirio na školska vrata.« Njima jednom rječju dozvoljeno je sve i mlatiti, a mi ne smijemo niti zakonito kazniti. »Naša Sloga«, ona stara klepetuša, roni gorke suze, da nije dozvoljeno popovom podučavati u pomocnim školama, a ja kažem, da je suvišno da dolaze na školska vrata i kao vjeroučitelji, jer po današnjim školskim zakonima i propisima nisu ni k tomu svi dorasli — altroche pomočni učitelji. Što čete ? Takvi smo 1 Quod licet bovi, non licet ovi. Znam da če se ovime uvriediti naši »bonžuraši«, al što čete? Po mojem bi mnienju bilo previše upotrijebit pravu latinsku poslovicu: Quod licet Jovi, non licet bovi, jer smo .... ovce. Učitelj.