Crnogorci u pričama i anegdotama. Mićun M. Pavićević, Zagreb. Kako je ubijen Smail-Aga Čengić. Ni narodne pjesme, koje se dosta razmimoilaze, a još manje umjetnički Mažuranićev spjev, nijesu zabilježile sve istorijske radnje i unijeli imena izvjesnih junaka, koji su imali vidnog učešća u ubistvu Smail-age Čengića. O tom istorijskom događaju kod naroda u Drobnjacima, gdje je Čengić i pogubljen, po pripovije- danju čuvenog narodnog guslara Tanasije Vučića, iz Drobnjaka, sačuvano je ovo predanje: Na tajnom dogovoru, nekoliko narodnih prvaka i junaka iz plemena Drobnjaka, koje bješe pod Turcima, odluči, da se čuveni haračlija Smail-aga Čengić, »il na vjeru il na prijevaru«, što prije domami u Drobnjake i ubije. Na čelu toga vijeća bili su: Novica Cerović, Petar Kršikapa kao uskok, Sava i Milija Srdanovići iz Kosorića, vojvoda Šujo Karadzic iz Petnice, pop Golović iz Po- šćenja, Joko Duričić iz Komarnice, Gavrilo Sibajlija iz Jezera, knez Filip Žugić iz Mletička, Đoko Malović s Duži, Mirko Aleksić, uskok iz Hercegovine, koji se bješe nastanio na Malinsko. Kad su dobili mig i od Vladike Rada, da pristupe djelu, dogovorno odrede Doka Malovića, da napiše pismo Smail-agi, da dođe u Drobnjake i pokupi arač, ali da ne dolazi sa mnoštvom vojske i haračlija. Kad je Smail-aga dobio Dokovo pismo u kojemu se tobo'ž prikazivao kao prijatelj, sa tristotine biranih junaka uputio se put Drobnjaka. Prenoćio je u Pivskom Manastiru i kaluđera, koji mu nije pripremio carsku večeru, dobro iskandžijao. Po narodnoj pjesmi, kaluđer ga čupajući za bradu i padajući na gola koljena, gledajući očima ka nebesima, ljuto prokleo: »Ubila te puška Cerovića, A posjekla sablja Aleksića.« ' Pri večeri, prizva Čengić narodnog proroka, Glušca i reče mu: — Ajde vidi Vlaše, što ti kazuje pleće: kako ću proći u Drobnjacima? 150 Mićun M. Pavićević. j — Lijepo piše, čestiti ago, tvoja će glava doći i na Cetinje. Kad je došao na Smriječno, ulogorio se pod kulom kneza smriječkoga i na silu mu obljubio ljubu. Nastavio je put preko Dragalja i došao u Drobnjake. Vojska se utaborila, a Smail-aga je pošao u Duži na kulu Doka Malovića. Čim je čuo Šujo Karadzic u Petnici, u prvi mrak zore nađe se na kuli Đokovoj. Neopazen priđe k vratima i sluša razgovor. — Šta ćemo, Doko od Drobnjaka, ako ne budu htjeli dati arač i carsku mir i j u. — Uhvatićemo Novicu Cerovića i Šuja Karadžića i oba žive posjeći, popu Goloviću, prebiti desnu ruku, da više ne piše Vladici na Cetinje i naziva te zulumćarom, a na druge drobnjačke glavare udariti veliku globu. Tada će sva sirotinja doći i donijeti arač. Šujo objesi dževerdar za vrata, uleće u kulu i poljubi agu u ruku: — »De si Šujo, očigledna kurvo. Koji meni o nevjeri radiš?« — »Smail-aga, gospodaru dragi, Ja ni jesam očigledna kurva. No je kurva Doko Maloviću, Što te laže, što ti pare mami Panjka raju svome gospodaru.« — »Kad nijesi očigledna kurva, A kamo ti Mirko i Novica, Što su skoro na Cetinje bili?« — Novica je u Tušinu kod svoje kuće. Moli se Bogu za tvoje zdravlje. Kupi arač od naroda. Kad gođ mu rečeš, doćiće kod tebe na divan i na dogovor. Ne slušaj Doka lažavoga, no vojvodu Šuja Karadžića, koji ti za svaku svoju riječ daje glavu u zalogu. I dobro bi bilo, da dođete na Prošćenje i zakonakujete, pa ću poručiti i Novici, da se tu sastanete. Aga mu povjerova i naredi, da mu osigura konak. Šujo se vrati i reče popu Goloviću, da pripremi za agu večeru. Novici poruči da dođe, naglasi mu sve što je sa agom razgovarao i reče, ako ne bude došao, da će ga aga pogubiti. Čim je Smail-aga došao u Prošćenje, njegove tevabije uhvatiše popa Golovića, izbiše i desnu mu ruku prelomiše. Crnogorci u pričama i anegdotama. 151 — »Nosi desnu U lijevu riiku, A lijevu o grlu bijelu, A sve kune Šuja i Novicu I Đokicu tursku »pridvoricu.« Dolazi Novica sa sinovcem Sekulom, nađe se sa Šujom i uputi se ka Smail-aginu šatoru. — Šta ćemo ako bude i nas tukao kao popa Golovića? — OdgO'Vorićemo mu vatrom iz pušaka, odgovori Novica. Kad su bili pred šatorom, Šujo i Novica uđu, a Sekula ostane, držeći im konje za dizgine. Šujo se pokloni i poljubi agi ruku, a Novica stoji naoblačen i nepomičan kao kamen. — Šta si, Vlaše, sjetan ne veseo? — Kako, što sam, čestiti aga, zašto posluša poganoga Doka Malovića i premlati prava zdrava popa Golovića? — Neka pop i njemu treba da neko »maslo čita«. No šta ćemo sa aračem? — Čim sam čuo da ste došli, ja sam već sam na svoju ruku počeo kupiti arač. Sirotinja dobrovoljno daje: konje, goveda, ovce, kajmak, vunu i cio mal, ali para nema. Ja sam kazao, da agi trebaju dukati, a ne živo blago. I raja se pobuni i htjela me ubiti da nijesam k tebi utekao. Svi su mi iz jednoga glasa rekli: — Aga nam ne bi arač u novcu tražio, no si ga ti na to naučio. I došao sam, da te pitam: hoćemo li primati arač koji raja daje. — Aferim ti Novica. Doko kao svaka udvorica laže. Primi arač što ti raja daje. — Čestiti ago, dobro bi bilo da izađete na Mletičak. To je najljepše mjesto za počinak. Ima dosta prostora, da se podignu šatori, također i nekoliko izvora žive vođe. Tamo ćete naći i kneza Filipa Žugića, koji će vam biti desna ruka i starat se o vašem konaku i boravku; a vojvoda Šujo Karadzic paziće, dok se cio arač prikupi, da ti ni dlaka sa glave ne manjka. Kad dođete na Mletičak sa vojskom, isturite nekoliko pušaka, nek se čuje jeka po Drobnjaka, kako bi se raja preplašila i što prije arač donijela. Nadam se u Boga, najdalje kroz dva dana, da ću cio arač prikupiti. Aga nije ni slutio, što mu se priprema. Pošao je na Mletičak, a Novica u Tušinu, da kupi vojsku, a ne arač. 152 Mićun M. Pavićević. i Knez Filip Žugić, izašao je na susret agi, Turcima i Šuju Karadžiću. Uredio je mjesta za čadore. Kad se primakla noć, Smail-aga je naredio knezu da mu osigura večeru, a Šuju, da mu odredi stražu. — Dajte mi dvadeset Turaka, da sa mojih dvadeset Srba čuvaju stražu i tako možete mimo spavati i agovati. Šujo rasporedi stražu. A agine konje zavede za brdo, gdje ih ućustečio-okovao u bukagije. Filip donosi na velikoj tepsiji malo mesa, malo meda, malo kajmaka i malo pšeničnoga hleba, ispod saksije, koji se bješe podprištio. Smail-aga mu prigovori: — Šta će to malo jela na ovoliko biranih glava? — Bilo dockan, pa nijesam mogao sigurati, ali će sjutra, ako Bog da biti svega izobila. Pri večeri, pod šatorom, Turčin Elez, osmatra podprištenu pogaču, vrti glavom i reče: — Rđav biljeg! Na dobro ne sluti. — Nema tu ni rđa va biljega, ni debela šiljega, no je pogača prijesno pečena na brzu ruku, nije se mogla uskvasiti, pa mora da otskoči kora od sredine, odgovori Žugić. U pratnji Smail-age bio je i njegov seiz Edžudž, oglodao pleće od brava, okrenuo ga nekoliko puta, uzdrhta i baci ga. — Šta je? uzbuniše se Turci. — Vala, turske mi vjere, prije nego i sunce ograne, udariće nam Vlasi. Knez Filip se nasmija i odgovori: — Ko još može više vjerovati oglodanim kostima, no svojoj glavi i očima. Novica kupi arač. Šujo čuva stražu, ja donosim večeru. A Edžudž gata kao baba u bob. Smail-aga se dohvati za svoju krivaljku i reče: — Ne bojim se Vlaha više no smokava. Malo docnije, evo i popadija popa Zaviškoga, pokloni se i dva i tri puta, poljubi agu u ruku i u koljena, odmače se, prekrsti ruke na grudi i gleda u sedžadu oborene glave: — Šta je, Vlahinjo? Čestiti ago, noćas će ti udariti Brđani, no idite kod naše kule za Zavišje. — Ne bojim se Vlaha petstotina, ni moj Ahmed Bauk ne boji se Vlaha petstotina, a cio Drobnjak toliko ih nema. Crnogorci u pričama i anegdotama. 153 Aga je legao pod svoj šator. Filip se pri povratku iz šatora sastane sa Karadžićem i odmah poslaše glasonošu Novici u Tu- šinu. Dolazi Novica sa osamdeset Drobnjaka, Rovčania, Moračana i Brđana. Medu Brđanima bio je Stojo Radovanov. Vjećali su u gustoj šumi više Mletička. Bilo je ispred same zore i padala je kiša. Novica je htio, da se izvrši napad drugi dan. Šujo i Filip nijesu pristali. Sva trojica sa svojim četama, udarili su na šator Smail-agin u sami rasvit zore. Kad su prve puške zapucale, Smail- aga je hitro skočio, pripasao sablju i oružje i kliknuo: — Edžudže, hata mi dovedu — Kako ću ti ga dovesti, kad su ga Vlasi zaveli. Doveo mu je kljuse pod samarom, koje je gonilo prtljag. Pojahao ga i pobje- gao uz jednu kosu — glavicu. Mogao je umaći. Ujede ga sramota, povrati konja i sa isukanom sabljom pojuri pravo ka četnicima. Dočekao ga je plotun pušaka. Ne zna se čija ga je zaklala. Pritrčao je Mirko Aleksić, odrubio mu glavu i strpao je u svoje čakšire. Nastade gungula: — Kamo Smail-agina glava? — Evo je, izvadi je Mirko iz svojih gaća, odnese na Cetinje i pokloni Vladici. Tako se ispunilo Gluščevo proročanstvo. Na kuli popa Milutina. Za vrijeme Vladike Petra Petroviča, jezde od krvavog Spuža trideset Turaka. Pred njima paša Begović, kapetan Mećikukić i spuški kadija. Svi ostali Turci aga j lije. Na dobrim konjima, za nekoliko deklika dojezdiše u Martiniće, pod kulu popa Milutina. Sluge konje prihvatiše, a pop izvede pašu sa Turcima na kulu. Poslije bogatoga piva i jestiva, paša naredi, da mu pop sigura i večeru, nađe dvije sestre — djevojke od jednoga oca i matere, za dva brata Mećikukića, jednu lijepu Brdjanku za spuškog kadiju, a on — paša da će tu veče ljubiti njegovu popadiju. — Ne da mi vjera hrišćanska, brani se pop. Turci ga počeše tući i on ispod njihovih nogu i čibuka pristade da im priredi konak i večeru. Popadija sakrila glavu među koljena, plače i sama u sebi veli: »Zamotaću glavu u marami i prije skočiti u Zetu nego dopu- stiti, da me paša ljubi.« Iskrade se iz kule, sade u avliju, tražeći dva posopka sina da se sa njima oprosti, pa kad ih ne nađe, uputi se niz polje k rijeci Zeti i ugleda pramen magle i prašine, iz koje 154 Mićun M. Pavićević..! se pojavi čovjek na konju, sve mu sablja od bedara otskače, a konj digao glavu prema gospodaru. Pozna brata Rada Čevljanina i zaplaka. — Što sestro places i šta se čuje i huka i žubor na kuli, jesu li ti živi sinovi? — Sinovi su zaludu živi, na kuli su Turci Spužani i kaza mu sve što traže. — Pridrži mi konja, a ja pođoh na kulu. — Ne, brate za Boga, jer će te Turci odmah posjeći, pa ću ostati i bez sinova i bez muža i bez brata, nego se vraći da idemo « tvojoj kući na Čevo. Rade za to ni abera nema. Kad je izašao na kulu, sio je za punu trpezu među Turcima i to paši rame uz rame. Kad je pala noć, paša podviknu popu, da mu dovede popa- diju i djevojke. Pop sliježe ramenima i reče: — Popadija je sestra Rada Čevljanina, pa neka ti je on da. — Daj mi Rade, ovu noćcu sestru za Ijubovcu i poklanjam ti konja, toke i oružje. — Bio sam u Spužu i vidio tvoje dvije lijepe kadune, vodi me da s njima prespavam, dok ogrije sunce i ja ću tebe mnogo više darivati: kadunama načiniti dva sina, koji će nalicati na junaka Rada Čevljanina, tebi dati mnogo ljepše toke i oružje, a kadunama hiljadu žuti j eh dukata da ih nose u đer danima i hvale se među drugim bulama na hajdučko toplo milovanje. Paša skoči kao pomaman, nategnu dvije ledenice, kad su puške planule na kremenu. Rade pade na oba koljena i vatra ga prebaci. Trgne iza pojasa dvije puške male i ubije pašu i dva brata Mećikukića. Ugasi se lojana svijeća. Rade trže sablju i umuti se među Turke kao gladan kurjak u stado ovaca. Pop kroz mrak istrča iz kule, a Turci za njim. Rade i dalje siječe. U kuli i avliji posjekao je sedamnaest Turaka. Pošlo mu je za rukom, da popa Milutina i njegova dva sina, prije svanuća otprati planinama, put Rovaca i Morače, gdje ih Turci ne mogu naći. Kad se vratio, uzeo je s paše dvije ledenice, uzjahao na konja i uputio se k Če vu. Turci, koji su preostali poslije pokolja na kuli, pobjegli su u Spuž, zapucali iz pušaka i digli uzbunu. Rade spuštajući se k rijeci Zeti, osluškuje pucnjavu pušaka i već čuje bahat turskih hata, okrene se, ne bi li vidio koga svoga i odmah na obali viđe krdo ovaca i kod njih čobana. Dogna konja i pita ga ko je i čije su ovce. Crnogorci u pričama i anegdotama. 155 — Ja sam Sava Rovčanin, a ovce su Boškovića. —• Ostavi ovce i idi samnom da vidiš, gdje ću poginuti. Sava se zaplaka i reče: ;—' Ja bih pošao, no kako ću kad nemam od oružja ništa do toljage sa kojom prišikujem ovce, samo za komad hljeba suva. Rade ga primi za se na hata i dade mu dvije pašine puške. Predu Zetu, Turci stignu i navale sa obale, da ih uhvate i posijeku. I Rade i Rovčanin skoče sa hata i sklone se pod obalu. Grabe se Turci koji će prije do njih doći, ali se Rade brani dževerdarom. Teško ranjen pade, a i fišeka mu nestade. Kad je spuški kapetan vidio, da je prestao pucati Rade iz dževerdara, nagna konja ka obali da ga posiječe. Sava Rovčanin opali dvije pašine puške, dok kapetanu zveknuše prazne bakračlije. Rovčanin pritrča, ugrabi mu ćese sa fišecima i dodade Radu ranjenome. Turci navaljuju, a Rade puni i pali dževerdar i klikuje u pomoć. Stigoše Brđani, polomiše Turke i vratiše ih u Spuž. Sava Rovčanin natovari Rada ranjenoga na konja, potjera na Cetinje kod Vladike Petra Petro- viča, gdje se liječio i dobio od zlata medalju. Vladika dade Savi stotinu zlatnih dukata i reče mu: —¦ Ne čuvaj više ovce Boškovića, idi u Rovce, podignu kulu i sijeci Turke! Kaluđer Prokopije. Puče glas kroz Beransku Nahiju, da je zloglasni srpski katil, Nuripaša sa svojim zabitima, živa odro i na kolac nabio' velikoga propovijednika istine i zaštitnika gole i bose sirotinje, kaluđera Prokopiju Vekovića. Jutros je turska kasaba Berane, krvava me- djašnica, granica i pandurica, između Crne Gore i Turske care- vine, sva u pokretu, zatalasana, živa, mračna, sumorna i gustim jesenjim oblacima prekrivena. Na goloj kaldrmi, u kaljuži do koljena, u smradu i gadu do pojasa, leži potrbuške položen kalu- đer Prokopije, voštana čela kao mjesec, blijedih obraza i prelom- ljenih rebara još iz vremena svoga učiteljevanja i viteškog hajdu- kovanja u Južnoj Srbiji, kada je bio mirski čovjek i podizao ustanke za slobodu roda i naroda. Načetila se vojska srpskih staraca, žena i djevojaka, a u prvim redovima Tola, Prokopijeva majka i zatvarajući oči osluškuju kako pašini dželati gvozdenim bičevima i drenovim batinama unakrst mlate po izmučenom tijelu Prokopijevu. Dok gomila turske djece igra oko njega, pjevajući 156 Mićun M. Pavićević. pogrdne pjesme i čupajući mu dlake sa glave i brade. Pljušte mlazovi krvi na sve strane. Iz gomile viče Turčin, sa svilenom čalmom oko glave, bradom do koljena i turbanom, koji se vlači po zemlji: — Na kolac, papaz efendiju, koji buni hrišćane protiv našeg dina. Srpske žene, crnim šamlijama prikrivene, duboko zajecaše, zarinuše nokte u lice i očajno zavapiše: — Aman, milost, carski većilu! Tola, Prokopijeva majka, prekrstila ruke na grudi, zakamenile joj se suze u očima, — »nit' kuknula, niti jauknula«, — primakla se polumrtvom sinu i dželatima, glasom ranjene lavice kliknula: —• Skotovi, gadovi, ubice i kukavice, ne mučite pasjim muka- ma moga sina, no ga viteški strijeljajte, ili mu glavu sabljom od- rubite! Zadrhtale su ruke u krvoloka. Gomila se zatalasala i u tren oka nestala sa krvave poljane, dok je majka sina ispravila i medu oba oka poljubila: — Nek ti je prosto moje mlijeko, kad pod kišom udaraca nijesi suze prolio, ni zlotvorima srce nasladio...! Krv Kajmakana Ilije Postavili mladoturci za kajmakana u Beranama Iliju Popo- vića. Odže čupaju bradu, stare efendije mumljaju, a spahije i razne dahije krive vratove — i odmahuju rukama: — Aman, jarabi! Zar on, krmak od krmka, da u ime Sultana dijeli pravdu u turskom gradu. E neće, turske nam vjere, ru> ćemo ga raskupusiti. Prije razdanka, ustala Ilijina majka i plačnim očima savjetuje sina: — Majčine ti hrane, ne idi danas u Sjenicu, jer sam te noćas u snu vidjela bez kape i dolame; ako podeš otuda mi glave doni- jeti nećeš. Ilija se nasmija, priđe majci, poljubi je u ruku, uzjaha osedlana konja, pa se i bez oružja uputi ka Sjenici, okrenu se još jednom ka kući i majci reče: Crnogorci u pričama i anegdotama. 157 — Ako i poginem, moja smrt donijeće život raji, koja je vje- kovima očekivala da makar i pod turskim fesom vidi Srbina da joj sudi. Sjenički paša sio na meku sedžadu i očekuje sudiju Iliju, da sa njim divani. Čim je od jahao vranca pred pašinim konakom, iza dva ćoška iskočili su sa oštrim kamama u rukama Mustafa Zijadić i Sinan Kučević i za tili čas zadali Iliji preko stotinu smrtonosnih rana. Pritrčala je gomila razjarenih muslimana sa kočevima i kamenjem, razlupali mu glavu i pribili ga. Prisutna raja nije smjela od sebe pustiti glasa. Kad su Bogdan Tubić i Gojko Gađarević pokušali da podignu mrtva Iliju, jednome je prebijena ruka, a drugome prelomljena noga. Sve se to odigralo u avgustu 1912. Negde poslije oslobođenja i ujedinjenja, sud je pohvatao ubice i zatvorio. Kad je upitana IHjina supruga, inače porijeklom Francuzica Tabita, da li traži krv svoga muža, ona je odgovorila: — Dosta je bilo prolivene krvi. Pustite ubice na slobodu i ako su Turci jer i oni imaju djecu, koja bi ostala bez branioca i brani- oca, kao što sam i ja. .,.:._LPiistili,su_ih. ........^ ,.,.«......,..:...„^-^.,.,..».«.„.„.-^,^.,............. Récits et anecdotes sur les Monténégrins. Mićun M. Pavićević — Zagreb. Comment fut tué Smail-Aga Čengić Ni les chansons nationales, assez partagées, et encore moins le poeme épique de Mažuranić ne rapporterent tous les détails historiques et les noms de certains héros qui participerent au meurtre de Smail-Aga Čengić. La population de Drobnjaci, ou Čengić fut tué, conserve cette légende d'apres le récit du célebre guslar national Tanasije Vučić, de Drobnjaci. A l'assemblée secrete plusieurs chefs nationaux et héros de la tribu de Drobnjaci, qui était sous la domination turque, déciderent que le pillard célebre, Smail-Aga Čengić, devait etre attiré »de bonne foi ou par four- berie» a Drobnjaci et tué. A la tete de ce conseil se trouvaient: Novica Cerović, Petar Kršikapa, comme réfugié, Sava et Milija Srdanović, de Kosorić, le voivode Sujo Karadjić, de Petnica, le pope Golović, de Po- šćenje, Doko Duričić de Komarnica, Gavrilo Sibajlija de .lezero, le »knez« Philippe Žugić, de Mletičak, Doko Malović, de Duža, Mirko 158 Mićun M. Pavićević. Aleksić, réfugié d'Herzégovine qui s'était installé a Malinska. Quand ils eurent reçu l'approbation tacite du Vladika Radé de commencer l'action, ils tomberent d'accord pour désigner Doko Malovié pour rédiger la missive a Smail-Aga, l'appelant a Drobnjaci pour y recueillir le tribut, lui demandant seulement de ne pas venir avec une armée ou de pillards trop nombreux. Au reçu de cette missive, dans laquelle Doko se disait son ami, Smail-Aga s'achemina vers Drobnjaci avec trois cent héros triés. Il passa la nuit dans le Monastere de iPiva ou il fouetta sans pitié le moine qui ne lui avait pas préparé un souper royal. Selon la chanson nationale le moine s'accrocha a sa barbe et tombant sur ses genoux, les yeux levés vers le ciel, le maudit ainsi: »Que le fusil de Cerovié te tue. Que le sabre d'Aleksić te fende«. Avant le dîner Cengié appela le devin national, Glušac, et lui dit: »Va, chrétien, vois ce que te dit la carcasse: ce qui m'attend a Drob- njaci! — Tout est bien écrit, noble Aga, ta tete arrivera meme a Cetinje. Arrivé a Smriječno, il campa sous la tour du prince de Smriječno et lui viola son aimée. Il poursuivit sa route par Dragalja et arriva a Drobnjaci. L'armée bivouaqua et Smail-Aga se rendit a Duga, dans la tour de Doko Malovié. Des qu'il apprit la nouvelle de l'arrivée, Sujo Karadjié, de Petnica, arriva aux premieres lueurs de l'aurore a la tour de Doko. Il s'approcha sans etre vu de la porte et entendit la conver- sation. — Que ferons-nous, Doko, des Drobnjaci, s'ils ne veulent pas livrer le tribut et payer la dime impériale? —¦ Nous emprisonnerons Novica Cerović et Sujo Karadjié et nous les fendrons vivants, nous trancherons la main droite du pope Golovié pour qu'il n'écrive plus au Vladika de Cetinje en t'appelant forban; pour les autres chefs Drobnjaci nous les frapperons d'une lourde rançon. Alors toute la plebe viendra et apportera le tribut. Sujo accrocha son »djeverdar« (fusil de Damas) a la porte, pénétra dans la tour et baisa la main de l'Aga: — Ou es-tu, Sujo, vraie putain, qui agit en traître a mon égard? — Smail-Aga, tres cheur seigneur, je ne suis pas une vraie putain. Mais la putain c'est Doko Malovié, Qui te ment, qui te soutire l'argent, Qui calomnie la raja aupres de son seigneur«. — »Si tu n'es pas une vraie putain. Ou sont donc Mirko et Novica, Qui étaient naguere a Cetinje?« Crnogorci u pričama i anegdotama. 159 — Novica est a Tušin, dans sa maison. Il prie Dieu pour ta santé. Il recueille le tribut parmi le peuple. Des que tu l'appeleras, il viendra pres de toi, au divan, pour s'entendre. N'écoute pas Doko le menteur, mais écoute le voivode Sujo Karadjić qui donne sa tete en gage pour chacune de ses paroles. Il serait bon que vous veniez a Prošćenje et que vous y campiez. Je demanderai a Novica de vous y rencontrer. L'Aga le crut et ordonna que le campement lui soit préparé. Sujo revint chez lui et dit au pope Golović de préparer un dîner pour l'Aga. Il manda a Novica de venir et lui fit savoir tout ce qui avait été dit avec l'Aga, ajoutant que s'il ne venait pas l'Aga le tuerait. Des que Smail-Aga arriva a Prošćenje, sa suite s'empara du pope Golović, le roua des coups et lui rompit la main droite: »Porte ta main droite dans ta main gauche, Et ta gauche a la gorge blanche. Et maudis Sujo et Novica, Et Doko, courtisane turque.» Novica arriva avec son neveu Sekulé. Il se rencontra avec Sujo et se rendit sous la tente de Smail-Aga. — Que ferons-nous s'il nous roue comme il a roué le pope Golović? — Nous lui répondrons par le feu des fusils, répondit Novica. Quand ils furent pres de la tente, Sujo et Novica entrerent; Sekule resta dehors tenant leurs cheveux par la bride. Sujo s'inclina et baisa la main de l'Aga, tandis que Novica demeurait sombre et immobile comme un rocher. — Pourquoi, chrétien, es-tu si taciturne et si triste? — Pourquoi? Noble Aga, pourquoi écoutas-tu le mauvais Doko et pourquoi rouas-tu l'innocent pope Golović? — Laisse le pope, il a besoin lui aussi que quelqu'un »lui lise la graisse«. Mais que ferons-nous pour le tribut? — Des que j'ai appris votre arrivée, seul, de ma propre initiative, j'ai déja commencé de rassembler le tribut. La plebe donne de bon gré: les chevaux, les boeufs, les moutons, le fromage, la laine, tout son bien. Mais d'argent elle n'en a point. J'ai dit, l'Aga a besoin de ducats, et non de biens en nature. Alors la plebe se révolta et m'aurait tué si je ne m'étais pas enfui vers toi. Tous, d'une seule voix me dirent: l'Aga ne nous demanderait pas le tribut en argent, si tu ne le lui avais pas conseillé. Et je suis venu te demander: accepterons-nous le tribut que la raja donne. •— Bravo, Novica. Doko comme tout courtisan ment. Accepte le tribut que la raja donne. — Noble Aga, il serait bon que vous veniez a Mletičak. C'est le plus bel endroit pour le repos. Il y a la place pour élever les tentes, ainsi que plusieurs sources d'eau vive. Vous trouverez la le »knez« PhiHppe Žugić qui sera votre bras droit et veillera a votre campement ainsi qu'a votre séjour. Tandis que le voivode Sujo Karadjić veillera. 160 Mićun M. Pavićević. tant que le tribut n'aui-a pas été recueilli en totalité, a ce qu'il ne manque pas un cheveu a ta tete. Quand vous arriverez a Mletičak, tires quelques coups de fusils afin que l'écho en resonne dans Drobnjaci, pour que la raja prenne peur et s'empresse d'aporter le tribut. J'espere que dans deux jours au plus tard, si Dieu le veut, j'aurai rassemblé tout le tribut. L'Aga était loin de se douter de ce qui l'attendait. Il se rendit a Mletičak, tandis que Novica allait a Tušina rassembler l'armée et non recueillir le tribut. Le kneze Philippe Zugié alla a la rencontre de l'Aga, des Turcs et de Sujo Karadjié. Il désigna l'emplacement pour les tentes. Lorsque la nuit vint, SmaiLAga ordonna au knez de préparer le diner et a Sujo de désigner la garde. — Donnez-moi vingt Turcs pour qu'avec mes vingt Serbes ils mon- tent la garde afin que vous puissiez dormir tranquille en vrai aga. Sujo organisa la garde. Il entraîna les chevaux de l'Aga derriere la montagne ou il les entrava. Philippe apporta, sur un grand plateau, un peu de viande, un peu de miel, un peu de fromage frais et un peu de pain tout boursoufflé. Smail-Aga lui dit sur un ton de reproche: «Pourquoi si peu d'aliments pour tant de tetes de choix? — Il était tard, je n'ai pas pu faire mieux, mais demain, si Dieu le permet, il y aura de tout en abondance. Au cours du diner, sous la tente, le turc Elez, observant la galette boursoufflée hocha la tete et dit: — Mauvais signe! Ceci ne présage rien de bon. — Il n'y a la ni mauvais signe, ni croute épaisse. La galette cuite dans levain et a la hâte n'a pu fermenter et la croute doit se boursouff- 1er, répondit Žugić. Dans la suite de Smail-Aga se trouvait son écuyer Edžudž, qui ayant rongé l'épaule de mouton, la retourna plusieurs fois, frissonna et la jeta. — Qu'y a-t-il? s'alarmerent les Turcs. — Sur ma foi turque, bien avant que le soleil ne se leve, les chré- tiens nous attaqueront. Le kneze Philippe sourit et dit: — »Qui peut encore croire davantage a des os rongés qu'a sa tete et a ses yeux. Novica recueille le tribut, Sujo monte la garde, moi j'apporte le diner. Tandis qu'Edzudz dit la bonne aventure comme une vieille femme dans les feves. Smail-Aga étreignant son »djeverdar« dit: — Je ne crains pas plus les chrétiens que les figues. Un peu plus tard vint la femme du pope de Zavišje, elle s'inclina deux et trois fois, baisa la main et les genoux de l'Aga, s'éloigna, croisa les mains sur la poitrine et fixa tete basse le tapis: — Qu'y a-t-il, chrétienne? — Noble Aga, cette nuit les Brđani t'attaqueront, mais venez dans notre tour a Zavišje. Crnogorci u pričama i anegdotama. 161 — Je ne crains pas meme sinq cent chrétiens, mon Ahmed Bauk, ne crains pas cinq cent chrétiens. Tout Drobnjaci n'en compte pas autant. L'Aga se coucha sous sa tente. De retour de la tente, PhiHppe se rencontra avec Karadjić et immédiatement ils envoyerent un messager a Novica, a Tušina. Novica arrive avec quatre-vingt Drobnjaci, Rovčani, Moračani et Brđani. Parmi les Brdani se trouvait Stojo Radovanov. Ils se consultaient dans la profonde foret qui domine Mletičak. C'était peu avant l'aurore et la pluie tombait. Novica aurait voulu que l'attaque eut lieu un uatre jour. Sujo et Philippe refuserent. Tous les trois avec leurs bandes attaquerent la tente de l'aga a la pointe de l'aurore. Apres les premiers coups de feu l'aga bondit vivement, il ceignit son »djeverdar«, prit ses armes et cria: »Edžudž, amene-moi mon cheval! — Comment pourrais-je te l'amener, quand les chrétiens l'ont pris. Edžudž lui amena un âne bâté qui transportait les bagages. Il l'enfourcha et prit la fuite par un sentier grimpant. Il pouvait s'enfuir. Mais il eut honte, il fit faire demi tour a sa monture et sabre au clair il se précipita a la rencontre des assaillants. Il fut accueilli par une fusillade. On ignore de qui fut le fusil qui le tua. Mirko Aleksić courut vers lui, lui trancha la tete et l'enfouit dans ses amples vetements. Un grand désordre suivit: — Ou est la tete de Smail-Aga? — La voici dit Mirko, la tirant de ses vetements. Il l'emporta a Cetinje et en fit présent au Vladika. Et ainsi s'accomplit la prédiction de Glušac. Dans la tour du pope Milutin Au temps du Vladika Petar Petrovič, chevauchent trente Turcs de Spuž, le sanglant. A leur tete est le pacha Begović, le capitaine Mećikukić, et le kadi de Spuž. Tous les autres Turcs sont des agas. Sur de beaux chevaux en quelques temps de galop ils arriverent a Martinići pres de la tour du pope Milutin. Les valets se saisirent des chevaux et le pope conduisit le pacha et sa suite dans la tour. Apres de copieuses libations le pacha ordonna que le pope lui assure le dîner et lui amene deux soeurs — filles de la meme mere et du meme pere, pour les deux freres Mećikukić, une belle Brdanka pour le kadi — et lui, pacha, aimera cette inuit la femme du pope. — Ma foi de chrétien ne me le permet pas, se défend le pope. Les turcs se mirent a le rouer de coups, et le piétiné et bastonné consentit a leur préparer le couchor et le diner. La femme du pope cacha sa tete entre ses genoux, pleurant et disant pour soi: »Je me couvrirai la tete de mon fichu et je me précipiterai dans la Zeta plutôt que de permettre que le pacha m'aime». En cachette elle s'enfuit de la tour, sortit dans la cour, cherchant les deux fils du pope pour leur dire adieu, puis ne les trouvant pas, elle se dirigea a travers les champs vers la Zeta et vit un tourbillon de brouillard et de poussiere au milieu 11 162 Mićun M. Pavićević: duquel apparut un homme a cheval, son sabre bondissant a ses côtés et son cheval levant la tete verst son maitre. Elle reconnut son frere Rada öevljanin et se prit a pleurer. — Pourquoi pleures-tu, soeur, et pourquoi entend-on des lamen- tations et des cris dans la tour, tes fils sont-ils vivants? — Mes fils sont inutilement vivants, les Turcs de Spuž sont dans la tour, et elle lui raconta tout ce qu'ils exigeaient. — Garde mon cheval et moi je vais a la tour. — Non, trere, pour l'amour de Dieu, car les Turcs te couperont aussitôt en morceaux et je resterai sans enfants, sans époux et sans frere, mais fais demi tour et allons dans ta maison a Čevo. Rada ne tient aucun compte de ces paroles. Quand il arriva a la tour il s'assit a la table au milieu des Turcs, épaule contre épaule avec le pacha. Quand la nuit tomba, le pacha cria au pope de lui amener sa femme et les jeunes filles. Le pope houssa les épaules et dit: — Ma femme est la soeur de Radé Čevljanin, que lui te la donne. — Donne-moi, Radé, ta soeur pour une nuit d'amour et je te ferai cadeau d'un cheval, d'agrafes d'or et d'armes. — J'ai été a Spuž et j'ai vu tes deux belles favorites, conduis moi passer la nuit avec elles, jusqu a ce que le soleil brule et je te ferai de plus beaux cadeaux: tes favorites auront deux fils qui ressembleromt au héros Radé Čevljanin, a toi je donnerai des plus belles agrafes et de plus belles armes, aux favorites mille ducats d'or pour qu'elles les portent en collier et se vantent aupres des autres des chaudes caresses du haidouk. Le pacha bondit furieux, épaula deux fusils, quand l'étincelle jaillit de la pierre, Rade tomba sur ses deux genoux et le coup de feu passa au-dessus de lui. 11 saisit sous sa ceinture deux pistolets et il tua le pacha ainsi que les deux freres Mećikukić. La chandelle s'éteignit. Rade tire son sabre et se mela parmi les Turcs comme un loup affamé dans un troupeau de moutons. Le pope dans l'obscurité s'enfuit de la tour, les Turcs a sa suite. Rade continua a les massacrer. Dans la tour et dans la cour il tua dix-sept Turcs. Il réussit a accompagner le pope Milutin et ses deux fils dans la montagne avaint l'aurore, sur le chemin de Rovci et de Morača ou les Turcs ne pouvaient pas les trouver. Quand il revint il prit les deux fusils du pacha, enfourcha son cheval et prit le chemin de Cevo. Les Turcs qui survécurent au massacre dans la tour prirent la fuite vers Spuž, tirant des coups de fusils et somant l'alarme. Rade descen- dant vers la Zeta, entend les coups de feu et déja perçoit le galop des chevaux turcs, il fait demi tour afin de voir quelqu'un des siens et aussitôt sur la rive il voit un troupeau de moutons et leur berger. Il arrete son cheval et demande a qui sont ces moutons. — Je suis Sava Rovčanin et les moutons sont a Bošković. — Laisse tes moutons et viens avec moi pour voir ou je vais tomber. Sava fond en larmes et dit: Crnogorci u pričama i anegdotama. 163 — J irai bien avec toi, mais que ferai-je puisque je n'ai d'armes que le bâton avec lequel je conduis mes moutons, seulement pour un morceau de paiin sec. Rada le prit en croupe et qui donna les deux fusils du pacha. Ils traversent la Zeta. Les Turcs arrivent et envahissent la rive pour le prendre et le tuer. Rada et le Roveanin sautent du cheval et se cachent sous la berge. Les Turcs rivalisent a qui arrivera le premier jusqu'a eux, mais Rada se défend avec se pistolets. Il tombe grievement blessé, et ses munitions sont épuisées. Quand le capitaine de Spuž vit que Rada avait cessé de tirer avec ses pistolets il poussa son cheval sur la rive pour le tuer. Sava Rovčanin tira avec les deux fusils du pacha tandis que le capitaine vide les étriers. Le Rov- čanin se précipite et s'empare de ses sacs de munitions et les tend a Rada blessé. Les Turcs attaquent, et Rada charge et tire appelant a l'aide. Les Brdani arrivent, taillent les Turcs en pieces el lespour- chassent jusqu'a Spuž. Sava Rovčanin transporte Rada blessé sur son cheval et le conduit a Cetinje du Vladika Petar Petrovič ou il se soigna et duquel il reçut la médaille d'or. Le Vladika donna a Sava cent ducats d'or, lui disant: »Ne garde plus les moutons de Boškovič, va a Rovci, bâtis une tour et massacre les Turcs. Le moine Prokopijé Le bruit se répandit dans la Beranska nahija, que le mal famé cavalier serbe, Nuri paša avec ses aocolytes, avait écorehé vif et empalé le porteur de la vérité et le protecteur des pauvres nus et déchaux, le moine Prokopijé Vekovié. Ce matin Bérané la citadelle turque, borne sanglante, frontiere et gardienne, entre le Monténégro et l'Empire turc est tout entiere en mouvement, boulversée, agitée, sombre, an- goissée et couverte d'épaix nuages d'automne. Sur le pavé nu, dans les immondices jusqu'aux genoux, dans la puanteur et la boue jusqu'a la ceinture, est étendu sur le ventre le moine Prokopijé, son front est pâle comme la lune, le visage bleme et les côtes brisées déja du temps de ses études et de ses exploits héroiques des haidouk en Serbie du Sud, quand il soulevait la révolte pour la liberté du sol natal et de la nation. Une armée de vieillards, de femmes et de jeunes filles serbes et en premier lieu Tola, mere de Prokopijé, s'était formée, et les yeux clos, écoutait comment les bourreaux du pacha avec les fouets de fer et de bois fustigent de droite a gauche le corps martyrisé de Proko- pijé. Tandis que la foule turque des enfants joue autour de lui chantant des chansons iimjurieuses et lui arrachant les poils de la barbe et de la tete. Des ruisseaux de sang coulent de tous côtés. De la foule un Turc avec le turban de soie autour de la tete, la barbe jusqu'aux genoux, crie: — Sur le pal, »papaz efendija« qui souleve les chrétiens contre notre maître. 11« 164 Mićun M. Pavićević : Les femmes serbes, enveloppées dans des fichus noirs, sanglotent profondément, se griffant le visage avec les ongles et criant avec desespoir: — Pitié, grâce, conseiller du sultan. Tola, mere de Prokopije, les mains croisées sur la poitrine, les larmes pétrifiées dans ses yeux — «.sans un cri, sans une lamentation» — s'approche de son fils a demi — mort et crie aux bourreaux d'une voix de lionne blessée: — Chiens, ordures, assassins et poltrons, ne martyrisez bestiale- ment pas mon fils mais fusillez le comme un héros ou bien tranchez lui la tete d'un coup de sabre. Les mains du sanguinaire tremblerent. La foule ondula et dans un clin d'oeil disparut de la plaine sanglante, taindis que la mere soulevant son fils le baisa entre les deux yeux: — Que béni te soit mon lait, quand sous une pluie de coups tu n'as pas versé une larme, ni repait le coeur des persécuteurs.» Le sang de Kajmakan Ilija Les jeunes Turcs nommerent comme »kajmakan« a Berane IHja Popovié. Les hodja s'arrachent la barbe, les vieux effendis murmurent et les spahis et autres seigneurs hochent la tete — et agitent les mains: — Aman, jarabi! Comment lui, porc de porc, de rendre la justice au nom du Sultan dans une ville turque. Cela ne sera pas, sur notre foi turque, nous le mettrons en pieces. Au moment de la séparation la mere de Ilija se leva et les yeux plein de larmes conseilla a son fils: »Par le lait que je t'ai donné, ne va pas aujourd'hui a Sjenica, car je t'ai vu cette nuit dans mon sommeil, sans bonnet sans manteau; si tu vas la — bas tu ne me raporteras pas ta tete. Ilija sourit, s'approcha de sa mere, lui baisa la main, enfourcha son cheval scellé et sans armes se dirigea vers Sjenica, se retournant encore une fois vers la maison, disant a sa mere: — Si je meurs, ma mort donnera la vie a la raja qui attendit pendant des siecles de voir meme sous le fez turc un serbe rendre la justice. Le pacha de Sjenica était assis sur moelleux coussins et attendait le juge Ilija pour tenir avec lui divan. Des qu'il descendit de son cheval baie pres du palais du pacha, derriere deux encoignures bondi- rent sur lui avec des poignards effilés en mains Mustapha Zijadié et Sinan Kučević et en un instant firent a Ilija plus de cent blessures mortelles. Une foule furieuse de musulmans avec des pieux et des pierres accourut, lui brisa la tete et le rompit. La raja présente n'osait Crnogorci u pričama i anegdotama. 165 dire un mot. Quand Bogdan Tubić et Gojko Gađarević essayerent de relever Ilija mort, l'un eut la main eoupée et l'autre la jambe brisée. Tout eela advint en aout 1912. Apres la libération et l'union la justice découvrit et emprisonna les assassins. Quand on demanda a la femme d'Iiija, française d'origine, Tabitha, si elle demande vengeance pour le sang de son mari, elle répondit: »II y eut assez de sang versé, mettez les assassins en liberté bien que se soient des Turcs car ils ont des enfants qui resteraient sans soutien et défenseur, comme moi meme». Et il furent libérés.