ŽENSKO PITANJE U HRVATSKOJ. PIŠE B. V. ZAGREB. u broju od utorka io. rujna službenih »Narodnih Novin^«, izašle su dvije važne naredbe hrvatske autonomne vlade. Prvom se naredbom uredjuje pitanje o polaganju ispita zrelosti kod žena, a drugom o po- lasku zagrebačkoga sveučilišta. Za pola- ganje ispita zrelosti traži se od kandidat- kinje, da je svršila zagrebački licej ili preparandiju ili koju sličnu domaću ili inozemnu školu, te vrijede za žene iste norme kao za eksterniste. Ispit zrelosti 234 mogu žene polagati samo na zagrebačkoj i dolnjogradskoj gimnaziji ili realnoj gimna-J ziji položiv prije ispit iz propedevtike ako 1 polažu na gimnaziji, a iz propedevtike i i kemije ako ga polažu na realnoj gimnaziji. ! Na sveučilište, i to na filozofski fakultet mogu biti žene primljene kao redovite! sluša tel j ice ako su navršile i8. go-1 dinu, te se iskažu svjedočbom zrelosti, a ; kao izvanredne ako se iskažu da su svr-1 šile licej, preparandiju ili koji slični zavod. ( Inače vrijede svi propisi za muške kao il za ženske. Kod polaganja mature ne mogu ¦ biti kandidatkinje oproštene od nijednoga! predmeta. * Ove su dvije odredbe od velike važ- ' nosti s više gledišta. Ponajprije je u njima' priznata potpuna ravnopravnost žena sa' muškarcima : ženama se ne prave niti veće j poteškoće niti im se daje kakova pogod-1 nost. Ograničenje postoji tek u tome, što i smiju žene da maturiraju samo u Zagrebu i i što mogu polaziti samo mudroslovni fa- i kultet. Ali ako uvažimo, da ima tek jedan i hrvatski viši ženski licej i tek jedna žens- i ka preparandija i to u Zagrebu — izlazi 1 prvo ograničenje naravnim. Uvažimo li i opet da naša univerza nema još medicin- i skog fakulteta i da u bogosloviju u opće ] ne mogu biti primljene žene, znače ove 1 naredbe znatan i važan napredak. Mogli ; bi požaliti što se nije odredilo ništa glede ; primanja žena u Ijekarniški stalež, dočim i bi za sada još bilo svakako preuranjeno j primanje žena na juridički fakultet. Ali I time što 5U žene pripuštene na mudroslovni i fakultet kao redovite slušateljice očito je i da se misli i na to, da im se iza svršenih nauka pruži prilika da i djeluju kao pro- < fesorice, te će se tako otvoriti ženama i novo vrelo privrede i novo polje djelat- ; nosti. Ujedno je time riješeno pitanje o I opstanku liceja, koji je još uvjek pokusna, i provizorna institucija. i Ženski licej u Zagrebu postoji većj više godina (osnovan 1892.) usprkos toga S što su ga htjeli stanoviti ljudi maknuti, ali su do sada imale žene od njega tek tu prak- tičnu korist, što su mogle — svršiv ga — postati učiteljice ili se upisati na koju vanjsku univerzu. Ovim je pako nared- bama očito osiguran opstanak tog zavoda i dan mu je još jedan viši razlog opstanku. U Hrvatskoj su već od nekoliko godina sve više djevojačke škole reorganizovane kao niža četiri razreda liceja na način realnih gimnazija te je prema svemu tomu jasno da se polagano in sistematski radi o riješenju bar jednog dijela ženskog pi- tanja. Ali uza sve to što bi se mogla i opravdati ova opreznost, moralo bi se čim prije otvoriti ženama i druga vrela ove privrede koja trebaju školovanja ravno- pravnog s muškarcima. Moralo bi se to učiniti iz više razloga od kojih bi bila glavno dva, što sile da se to pitanje što prije i što potpunije riješ'. Uza sve to, što imamo samo jedan viši licej i jednu hrvatsku preparandiju (osim toga je dozvoljen katolikinjama i po- lazak srpske konfesijonalne ženske prepa- randije u Karlovcu) koja je u rukama za- grebačkih milosrdnih sestara, broj svršenih a ne namještenih učiteljica je narasao preko mjere. Moralo bi se u nas doduše osno- vati još mnogo škola gdje bi se mogle te nezaposlene sile namjestiti, ali bi još ipak ostao broj nenamještenih velik. Kamo da se namjesti oko četrdeset sila koje vsake godine svršavaju licej ili preparandiju ? Starijeh učiteljica niti toliko umire, niti ide u penziju, niti ih se toliko ne udaje (u HrvatsUoj gubi svoje mjesto učiteljica kad se uda). A čime da se bave tolike naobra- žene žene ?, A u škole ih ide sve više i više. Već bi toliko množanje inteligentnog ženskog proletarijata moralo da sili na to, da se otvore ženama nova vrela privrede. Ali je još jedan razlog koji govori za to. Na zagrebačko se sveučilište upisuje godimice dosta velik broj slušatelja (700- 800), a osim toga ima koja stotina Hrvata 235 i na stranim sveučilištima, ali i ako se od tog- broja najmanje četiri petine upisuju u juridički fakultet, kažu da se osjeća silna potreba pravnika osobito kod uprave tako, da bi trebao broj pravnika da se podvo- struči ako bi se htjelo smoći dovoljan broj upravnih političkih, financijalnih i drugih činovnika. Istina je, da naš upravni aparat kako je kompliciran treba i odviše organa, ali na faktu, da danas dovoljno sila' nema — to ne mijenja ništa. Moramo naime znati i to, da u našem narodu nije baš nikako razvijena privatna inicijativa, da je u nas gotovo nepoznat duii oneg Anglo- Saskog »Self-help«-a, te se mora vlada i uprava brinuti za sve, i najclementarnije potrebe. Time dakako raste potreba sila, a ujedno nastaje pogibelj, da se u pomanj- kanju domaćih sila mjesta popune tudjin- cima iii pako — zanemaruje mnogo toga na što bi se moralo naložiti mnogo sila. Jasno je da današnja hrvatska muška inteligencija ne dostaje jer veliki broj djaka ili ne položi sve izpite ili je u opće premalen da pokrije sva mjesta. A dokle ne budu sva potrebna činovnička mjesta popunjena tako, da će biti inteligencija prisiljena tražiti si drugih, slobodnih zani- manja, ne možemo se nadati ni tome, da ćemo imati mnogo neovisne inteligencije, niti da će se razviti inicijativni i prometni, poduzetni duh u našemu narodu. Cinov- ničtvo guta gotovo svu inteligenciju i čini ju ovisnom, a ipak ne ona popunjava ni iz daleka ni najpotrebnijih mjesta u upravi. I tu je takodjer jedan od glavnih uzroka našoj slabosti i političkoj i gospodarskoj, našem zastoju, našim nedaćama. Kako po- puniti čim prije te praznine i tako prisiliti realnim prilikama ljude da se bace na ko- risna slobodna zanimanja — to je jedno od naših životnih pitanja. Najnaravnije riješenje bi bilo ono, kojim bi se omogu- ćilo popunjenje mjesta onom dijelu naroda, koji ima za to volje i .sposobnosti i danas već elementarno traži da mu se otvore vrela privrede. Taj dio naroda su — žene. /ene bi trebalo pripustiti čim prije kao redovite slušateljice i u juridički fakultet. Na to nas sile i naše socijalne i upravne i narodne i političke prilike. U koliko sam mogao razabrati misli se kod vlade već donjekle i na to. Ali vlada je eto i tu prepuštena sama sebi. Nema ni od kuda poticaja ni pomoći ni prave kontrole ni u ovom pitanju, kao što ni u tolikim drugim. Sve je tu pre- pušteno njenoj uvidjavnosti i dobroj volji — a u koliko je to štetno i na drugim poljima imali smo se danomice prilike gorko uvjeriti. Ali najabnormalniji je u svem tom taj pojav, da se tu ne miče onaj faktor, kojega se sve to najosjetljivije tiče — to jest da se ne opaža nikakovog zani- manja u samih žena. U Hrvatskoj nema nikakovog ženskog pokreta, nikakove organizacije, nikakovih i:'razitih težnja ni misli kojima bi žene istupale kao takove u javnosti. U Hrvat- skoj ima osim par humanitarnih ženskih društava samo jedan gospojinski klub u Zagrebu. Ali temu klubu manjka sve ono što bi ga moglo učiniti javnim, važnim faktorom : manjka mu socijalni karakter i demokratski duh. Članice su žene iz viših, većinom činovničkih krugova vladajuće političke stranke, koja ne uživa u narodu populariteta, te nosi na sebi na taj način neki ekskluzivni karakter. Osim toga nema taj klub nikakovog socijalnog zadatka i za to niti kakove veće važnosti. Klub ima doduše novaca, a utemeljio je takodjer i ženski internat za licejke, drži svoja sjela, ali inače nema nikakovog izrazitog pro- grama. U nas ima dosta velik broj žena koje su se bavile i koje se bave literaturom. Spisateljica ima dosta, a ima ih i dosta valjanih. Ali njihov rad ne nosi na sebi mnogo ženskoga, nemaju još jako razvi- jene svoje spolne svijesti. L;tnjske je godine počeo pedagoški zbor da izdaje mjesečnik/. 236 »Na domaćem ognjištu«, koji bi imao biti nekaki obiteljski list. Taj je list u neku ruku postao ženskim listom, a ove godine ističe se taj karakter još više. Ali list ostao u principu listom za .gradjansku hr- vatsku obitelj, donašao sazma idealne i nevine članke i malo se bavio, a još ma- nje angažovao za moderno žensko pitanje. Bio je možda pedagoški uredjivan, ali i opet nije imao niti kakvih socijalnih pogleda niti ciljeva. Pisao je o ženskim stvarima, za žene i većinom kroz ženske suradnice, ali nije htio da zadre u tako akutno i opsežno, a u nas još gotovo netaknuto žensko pitanje, nije zadro u nj sa ženskog stanovišta, nije potaknuo žene da se kao žene osvijeste, dignu organizaciju, nije imao nikakove aktuelne misije, nije poticao ni- kakove akcije, nikakovog pokreta. A takav jedan ženski pokret i ženski pokretalački list bi nam ne samo dobro došao, nego bi nam upravo trebao. Tre- balo bi da se žene same organizuju, da pospješe riješenje tolikih svojih životnih pitanja. I licej se nije osnovao sam od sebe. Godine 1889. zamoliše nekoje obitelji predstavkom vladu, da osnuje jedan zavod za višu žensku naobrazbu. Na to je istom godine 1892. tadanja viša djevojačka škola pretvorena u stručnu školu i u licej. I sada bi morao doći novi poticaj da se ide u iz- jednačivanju muških i ženskih i dalje — baš od strane najviše interesovanih, od strane žena. Predstavka od i88g. tražila je samo zavod za višu naobrazbu, ali sada mora da inteligentniji ženski proletarijat traži na temelju svoje naobrazbe i zani- manja i mjesta. Borba mora da poprimi i socijalni karakter. Ali ne samo iz toga stanovišta treba da se osvijeste i organi- zuju naše žene u borbi za t. zv. emanci- paciju, za izjednačenje u pravima i u sred- stvima za život, nego držim da se i sa narodnosnoga stanovišta mora takova eman- cipacija da što prije poželi i podupire. Maleni narodi, koji hoće da koracaju do-.^ njekle uporedo (u prosvjeti i u intenzivnosti rada) sa velikim narodima — moraju da imaju na raspolaganje velik broj inteligen- cije. Ako nema dosta muških sila, već radi svog vlastitog napredka moraju da otvore ženama što šire polje djelatnosti. Hrvatski narod treba još mnogo in mnogo inteli- gencije i za to bi upravo dužnost naša bila da tu inteligenciju rekrutiramo i iz ženskoga svijeta. U Hrvatskoj još prema svemu rečenom pravog ženskog pokreta nema, ali su svi uvjeti tu da se razmaše, prilike su takove da ženama neće biti težko da u svojim težnjama uspiju, sila prilika dapače sili nas i socijalno i nacijonalno da takav pokret pospješimo i da mu idemo na ruku. Možda će nove vladine naredbe storiti mogućnost da u tem smjeru djeluju, onim mladjim inteligentnim ženama, koje su voljne 1 spo sobne da se stave na čelo takovoj akciji. A nadajmo se da takovih ima. 237