DT. Cerxae?4 /^vo fffnylnA *i 49. r -----------x Grozna smrt Ivana Juriševića, u-morenog u tršćanskom zatvoru, još jedamput viče u svijet strašnu stvarnost: fašistička Italija gazi sve one pojmove o čovjeku, koje je civilizacija stoljećima izgradjivala. _________________________________________« Da li će civilizovani svijet ćuti taj Glas? Da li će se već jednom naći u svijetu snaga, koja će stali na put tom groznom ■ pohodu fašističkog banditizma na najdelikatnije tekovine čovječanstva? GLASILO SAVEZA mCOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Još jedan tragični lik u prvom stupcu ovog našeg lista, koji ima doista tužnu zadaću, da bilježi bolnu kroniku trpljenja, poniženja i uvrijeda, što ih podnosi jedan narod. I tako se često u toj kronici ponavlja krv, tako često iskrsava pred nas ovakav lik, tako se naglo povećava broj onih, koji su ubtlježeni u najbolniji naš spisak, u spisak umorenih od nasilrtika. Mi kažemo? Registriramo, bilježimo za historiju. Upisujemo ovakva imena u naše duše, primamo te likove u naša srca, da bi tamo raspirili što jače svetu mržnju i odluku o-svete. Mi ta imena nećemo zaboraviti, ona će jednoga dana biti ispisana na naše zastave. To kažemo mi. No, je li to dovoljno, da li to može da zadovolji one, koji umiru, da li to može da oduševi nove da umru i na koncu koliko će ih još umrijeti, a da se njihova smrt zaustavi tek u ovom prvom stupcu našega lista, Icao na nekom konačnom cilju?... Ne bi h već bilo vrijeme, da se jedan ovakav lik u boji krvi, s otvorenim ranama Projicira na to veliko evropsko nebo, da odanle krikne poziv svijetu: svratite već jednom pogled na jednu zemlju i na jedan narod, koji je napušten od sviju, bačen na muke, prepušten na mrcvarenje, koji krvari iz stotinu rana i koji čeka da se javi savjest čovječanstva, o kojoj se toliko priča i o kojoj se toliko u lijepim, dirljivim knjigama piše. Ne bi li već bilo vrijeme, da se svjetsko javno mnijenje makne na odlučan način i da se svijet zauzme za čovjeka koji je u Julijsko] Krajini bačen u skali vrijednosti tako nisko, kako nisko nije u civilizovanim relacijama niti životinja. Ma da vjerujemo, da nigdje na svijetu ne vladaju prilike, koje bi se mogle nazvati idealnima, ipak smo uvjereni, da je ono, što se dogadm u Julijsko: Krajini doista u tolikoj mjeri protivno osnovnim načelima o značenju čovjeka, da bi baš Julijska Krajina morala postati glavni centar pažnje onih foruma, koji se bave zaštitom čovjeka. U nainovije vrijeme čitav se svijet inte-resuje za crnce, koji su u Americi osudjeni na smrt, zato jer šu navodno u vlaku htjeli da siluju jednu djevojku. Drže se mitinzi, pišu se o tome knjige i alarmirane su i u Americi i u Evropi hiljade i hiljade ljudi od velikog moralnog auktgriteta i upliva na javno mišljenje, da protestuiu, da brane ljude da spašavaju ugrožene živote osudjenih crnaca. U povodu onog procesa, koji se održava u Njemačkoj zbog paleža Reichtaga takodjer iV rr'o -miravo sv’etsko javno mišljenje, da bi se spasili ljudi, kojima prijeti rlajveća kazna, i o uucama tariša, Londona, Washingtona stupaju kolone, koje, protestiraju protiv nasilja, kote se sprema nad pravednim ljudima. Štampaju se debele knjige na svim jezicima svijeta, štampaju, se stotine brošura, listova i 'letaka, troše se milijuni Čuveni Moro Graf erri grmi u pariškoj Suh Wagram pred hiljadama i hiljadama uzbudjenih: četiri su čovjeka u opasnosti života! A zar nije ono što se dogodilo Ivanu Ju-riševiću, ono, što se dogodilo Valentinu Er-žeml, ono što se dogodilo Dragu Bajcu i tolikim drugim, da ne spomenemo naše Streljane, Gortana i drugove, zar nije to sve jednako tako krvavo? Zar nije to možda i krvavije? Nema U tu u njihovoj krvi, u njihovoj smrti elemenata, koji bi bih bez ikakvih de-magogija i bez ikakve patetike, kadri da po-krenu milijune na protest? ŽRTVE NASILJA V JULIJSKI KRAJINI Ivan Jurišević, ubit v tržanskih zaporih 20 novembra 1933 Babić Ivan, ubit v Burji, septembra 1921. Bajec Drago, iz Vipave, umri 15. oktobra 1928. na begu pred aretacijo. Bait France, iz Zelš pri Cerknici, ubit pri prehodu čez mejo 1 S.oktobra 1933. Berce Mario, ubit dne 4. julija 1923. Bidovec Ferdo, iz Trsta, ustreljen 6. septembra 1930. na Bazovici. Bregant !.. umrl na posledicah ran, dobljenih na begu v goriški bolnici 22. augusta 1928. Cvek Jakob, iz Krnice, ubit 12. aprila 1921. Eržen Valentin, iz Zakriža pri Cerknem, ubit 19. junija 1933. Filipič Josip iz Novakov, umrl v konfi-naciji na Liparih 29. decembra 1929. Gortan Vladimir, ustreljen 17. oktobra 1929. v Pulju. Grlica Ivan, ubit v Delavskem domu v Trstu, leta 1920. Gropaic Anton iz Doline, umrl v Regina Coeli 16. julija 1930. Hrovatin Matej iz Mačkovelj, umrl na posledicah nasilja 16. maja 1921. Irgolič Anton napaden in ubit pred Narodnim domom novembra 1918 v Trstu. Kerševan Josip, iz Prvačine, umrl nasilne smrti 30. septembra 1930. Knez Anton iz Trnovega pri Kobaridu, ustreljen od italijanskih okupacijskih oblasti v avgustu leta 1915. Kocjančič Venceslav, iz Marezig, umrl v Regina Coeli, 24. decembra 1931. Kofoli Albin iz Cepovana, ubit 27. avgusta 1926. Košuta Nazarij iz Sv. Križa, umr! rad> nasilja 15. aprila 1932. Kraševec Jože! iz Ospa, ubit 16. maja 1921. Kržišnik dr. J. M. umrl v Trnovem pri II. Bistrici, dne 22. januarja 1926. Kukec Pepe iz Postojne, padel 2. septembra 1930. v boju z obmejnimi stražami. Mandič Josip, župnik, umrl v pregnanstvu v Sardiniji. Marušič Franio iz Trsta, ustreljen 6. septembra 1930. na Bazovici. Miloš Zvonimir iz Trsta, ustreljen 6. septembra 1930. na Bazovici. Nemec Bogumil, župnik v Komnu (po rodu Čeh), umrl vsled nasilja 22. novembra 1931. Primožič R., umorjen dne 11. septembra 1920. Repulus Viktor iz Idrije, umrl v konfi-naciji na Liparih 16. aprila 1931. Roblek Hugon. lekarnar z Bleda, ponesrečil ob požigu Nar. doma v Trstu, 13. julija 1923. Rubinič Ivan iz Krnice, ubit 12. IV. 1921. Sabadin Ivan iz Sabadinov, umrl 15. maja 1921, Sedei dr. Frančišek Borgia, goriški nadškof, umrl radi preganjanja, 28. novebra 1931. Slavec Rok iz Mačkovelj, umrl na posledicah nasilja 16. maja 1921. Smotlak Viktorija iz Mačkovelj. umrla na posledicah nasilja 16. maja 1921. Špacapan Jože iz Oseijana pri Šempasu. umrl na posledicah ran dobljenih od fašistov o volitvah v goriški bolnici, dne 15. julija 1920. Šlrancar Anton iz Ajdovščine, ubit 20. maja 1924. Tretjak iz Sv. Križa, umrl 30. marca 1921. Tul Marija iz Mačkovelj, umrla na posledicah nasilja, 16. maja 1921. Tul Peter iz Mačkovelj, ubit 16. maja 1921. Valenčič Vekoslav iz Trsta, ustreljen *6. septembra 1920, na Bazovici. Vodopivec Jožef iz Ospa, ubit 16. maja 1931. Vodopivec Peter iz Ospa, ubit 16. maja 1921. Zorini Andrej iz Gabrovice, ubit 16. maja 1921. Sedem kmetov, decimiranih od italijanskih okupacijskih oblasti o juniju leta 1915. — Zakopani su ob Soči za vasjo Idersko pri Kobaridu. V TRSTU RAZSAJA TIFUS Trst. 4 decembra. Že »sem dtij razsaja v Trstu tifus. Tifus je zavzel že take mere da je izdala tržaška občina posebna navodila, ki se jih mora prebivalstvo strogo držati. Tako je med drugim prepovedala prodajati zelenjavo na javnih trgih, temveč na posebnih za to določenih prostorih. Zelenjavo morajo držati prodajalci .predno jo prodajo, v vodi Po domnevah nekaterih zdravnikov so vzrok nastopa bolezni veliki deževni nalivi, radi katerih se je okužena voda iz podzemnih kanalov dvignila ter zastrupila ozračje in živila. Drugi pa pravijo da tiči vzrok bolezni v veliki bedi brezposelnega delavstva. Da se preživljajo, stikajo brezposelni po smetiščih, kjer odlaga io živilske odpadke. Ti so se nalezli bolezni in jo zanesli med ostalo tržaško prebivalstvo. Evo pogledajte samo lik ovog našeg posljednjeg Mučenika: ne govori 'li to lice o svojoj pravednosti dovoljno otvoreno, ne govori U to lice o nasilju nad pravednikom jasno? Mali čovjek, seljački mladić sa stotinu jednostavnih, svojih briga, a s jednom jedinom nedozvoljenom željom: da živi kao čovjek, da živi kao čovjek medju ljudima, a ne kao janje medju zvijerima, da slobodno diše, da u,miru božjem jede svoj tvrdi kruh... To je sve što je Ivan Jurišević želio, to je sve ono, što naš čovjek u Istri želi, i radi toga je Jurišević bio zatučen, radi toga se čitav jedan narod mrcvari Ko bi to mogao da kaže »velikom svijetu«. Gdje je ta velika snaga, koja bi to mogla jednog dana da krupno odštampa u svim onim panskim, londonskim i njujorškim kistovima, koji se štampaju u milijunima brojeva dnevno? Gdje je ta snaga, koja bi jednog dana mogla na nekoj velikoi medjuna rodnoj konferenciji,, (kad se bude raspravljalo o tome do kojega se kalibra topovi broje u defenzivno oružje, a od kojega su o-fenzivno) vikne jakim glasom, kako je sve to natezanje o razoružanju uzaludno, dok se medju ljudima razvijaju nagom, koji su postajali i u doba špiljskog života, kad su zubi i nokti bili jedino oružje.. Gdje je la snaga .. Ovih dana donose novine vijest, da je Sv. Otac Papa izaslao prelata Testu u Saar-sko područje, koje je sporno i koje revindi-ciraju i Francuska i Njemačka Taj je prelat tamo upućen, da se informira na licu mjesta o stanju stvari i naklonostima stanovništva Sv. Otac hoće da zna »objektivnu istinu«. I na drugim se stranama javlja potreba za »objektivnom istinom«. Eto, saznajemo, da se jc u francuskom parlamentu organizo-• vala grupa od nekih 80 poslanika, koji će se uputiti u srednju Evropu, da ispitaju pitanje manjina u nekim srednjeevropskim zemljama ... Zašto se i prva i druga ta anketa u traženju »objektivne ■ istine« ograničuju na specijalne slučajeve,, zašto se nr bi Vatikan ili neka parlamentarna grupa u francuskom, engleskom ili bilo kojem velikom parlamentu našla da ustanovi objektivni istinu o stanju u Julijskoj Krajini? Anketa bi tamo imala vrlo lak rad i sa stanovišta onoga, \coji traži činjenice, koji skuplja materijal za anketu, teren bi bio vrlo plodan. Deseci naših mučenika stavili bi na tu anketu svoj krvavi potp s, a naš posljednji, Ivan Jurišević. dao bi otiske svih svojih rana i iznakaženosti U jednoj jezovitoj radiotransmisiji komisija bi mogla svijetu da dade i akustićki dokumenat jednog krvavog stanju u Julijskoj Krajini: kuknjavu jedne stare majke iz Ćićarije, kojoj su sina odveli, pravednog, ko blašče na klaonicu] da mu u groznom Ko-roneu ili Jezuitima u Trstu živom zglobove lome i kidaju meso s tijela. O taj jezivi plač, koji za cijelu zemlju plače ta stara mati, u svojim osamdesetim godinama, to je plač, koji bi trebao da čuje svijet. To bi doista trebao da čuje svijet. Ali, koliko će ih još pasti, koliko ih još mora pasli, da bi do toga. došlo, da se čovječanstvo makne i zgrozi, da se čovječanstvo okomi i uspravi pred našim nasilnikom, pred prvim i najvećim inkvizitorom sadašnjice? Jedan, 'dva, stotinu još .. Da U dà se nadamo ili da rezignirano bilježimo i te daljnje samo u ovaj prvi stupac našega lista? Nadajmo se, nadajmo, jer se — moramo nadati. Ako izgubimo tu nadu. poslat će sve suvišno, sve suvišno — i samo naše ime čovjek. IZ UREDNIŠTVA NAŠ BOŽIČNI BROJ već se sprema i zbog velikog posla u štampariji pred Božić počinje se izradjivati već 15 decembra. Rukopisi moraju biti u redakciji najkasnije do toga datuma. Molimo naše saradnike, da to uvaže i da nam na vrijeme dostave svoje rukopise. Idućeg petka naš list neće izići radi posla oko Božića, pa molimo pretplatnike, da to uvaže. ♦ SVOJIM SARADNICIMA javljam, da sam se vratio s puta u ino-stranstvo, i da sam s ovim brojem opet preuzeo ledakciju »Istre«. Ive Mihovilović. RADI NAJDENEGA OROŽJA -PET LET JEČE! Goric a, december 1933. Pred nekaj dnevi ie bil David Arčon in Renč obsojen pred goriškim sodiščem na pet let ječe. ket so pri preizkavi našli na njegovem domu dve puški in en revolver. Arčon je imel že prej več preiskav, zato je skoro nemogoče, da bi omenjenega orožja ne našli že preje, če bi ga res imel. Zato se govori, da somu bile puške podtaknjene, da bi tako našli fašisti povod za aretaciju. Tako kot Arčonu se je na Primorskem že mnogim zgodilo. DEVET MJESECI ZATVORA ZBOG NEDOSTOJNOG PONAŠANJA PRED GOSPODINOM MILICIONEROM R i j e k a, decembra 1933. — Na Rijeci je bio osudjen nà 9 mjeseci zatvora Josip Trevižan, star 44 godine. Njega je tužio milicioner Secondo Lolzan. Trevižan je jednog dana bio p gostioni, kad je milicioner došao i zatražio od njega na grub način dokumente. Trevižan u prvi mah nije htio da se legitimira, a kad je milicioner postao grub, izvadio je Trevižan dokumente iz žepa i bacio mu ih je. Zbog takvog ponašanja prema gospodinu milicioneru bio je Trevižan osudjen na punih devet mjeseci zatvora... A ovakve osude nisu u Julijskoj Krajini rijetke. NAŠ JEZIK MORA IZ CERKVE V Pomjanu je zdaj italijanski duhovnik, po priimku Knafelc, ki je odpravil iz bogoslužja že vsako sled slovenske besede. Nedavno je odredil tudi da se ne bo več pelo po slovensko. Laško petje je začel uvajati z otroci. BESEDA VIŠJEGA PASTIRJA V TUJEM JEZIKU. Tržaški škof je na letošnjih vizitacijah ponekod pridigal tudi po slovensko. Na nekaterih istrskih farah n. pr v Zrenju. Gradini, Pregavi, pa je bila samo laška pridiga. Ljudstvo je pogrešalo besede višjega pastirja v domačem jeziku. KAPUCINSKI GVARDIJAN PREMEŠČEN. Kapucinski pater Serafin, gvardijan v Sv. Križu pri Vipavi, je bil na zahtevo vlade prestavljen proč. zato ker je v svojem području vpošte-ral jezik slovenskega ljudstva. od katerega samostan živi. Vlada stoji na stališču, d. morajo tudi sinovi svetega Frančiška delati silo zasužnjenemu narodu. Ker ie pater Se.afin mislil drugače, je moral iti. Sliši se da :e prestavljen v Trst. BOŽJA POT NA PLANINSKI GORI IN VOJAŠKE NAPRAVE OB MEJI. Na Planinski gon ie božja pot ukinjena vsled obrambnih naprav ob iugoslovanski meji. Le s posebnim dovoljenjem višje komande v Vidmu bi smele romarske skupine še obiskati to svetišče, označivši v prošnji vse romarje imenoma. — »PonedeUnl Slovenec«. GOVORITE ITALIJANSKO! Trnovo, decembra 1933. Pri nas so se razmere v zadnjem letu poostrile v vsakem pogledu. Po uradih so zaposleni sami tujci, ki ne razumejo našega jezika in mnogokrat ga tudi nočejo razumeti. Pred nedavnim se je oglasil v uradu bolniške blagajne star delavec. Pozdravil je seveda slovensko, ker drugače ne zna. Takoj se je zadrl nani 'šef urada Morcchetti. kj mu je v lepi italijanščini skušal raztolmačiti, da je v uradu, kjer se govori le italijansko. Takih gospodov Marcchettijev. ie vse polno! Vsi Italijani so takšni! Prišli so k nam vsi majhni in pohlevni: danes pa skušajo ob vsaki priliki pokazati, kaj so. Ne zmenijo se za uboge stradajoče domačine, kateri jim pravzaprav dajejo kruh. Obzirnosti nimajo niti do starih ljudi, pač pa imajo za vsakega Slovenca, ki jim pride pred oči že v naprej pripravljeno primerno psovko INFAMNI NAPADAJ „PICCOLA" NA NAŠE SVEĆENSTVO ŠTO MISU „PICCOLO" 0 STANJU CRKVE U JULIJSKOJ KRAJINI Još nije sve uništeno i potrebno j© — po mišljenju tršćanskog tragove slavenstva u crkvi Već smo u posljednjem broju našeg lista donijeli osvrt na pisanje tršćanskog »Piccola«, naročito na članak koji je izišao u broju od 26 novembra. Mi smo u prošlom broju pravilno procijenili takvo pisanje tršćanskog lista i ne kanimo se ponovno osvrtati na njegova izvadjanja. Smatramo ipak potrebnim, da članak »Piccola« donesemo u doslovnom prevodu. Prevod toga članka glasi: Slovenski svećenici u školi »Iz prospekata svećenstva u julijskim biskupijama proizlazi, da se u Italiji nalazi oko stotinu svećenika, rodom iz Jugoslavije ili iz čehoslovačke A sada je prazno ne samo 62 nego 250 župnič-kih i kapelanskih mjesta u raznim julijskim biskupijama. Mnoga ova mjesta su u gradovima i selima talijanskog je-ZÌlC£l Za vrijeme austrijskog gospodstva država je, prirodno, zabranjivala da župnička i kapelanska mjesta zasjedaju ptrani podanici, a kao takvi su se u julijskim biskupijama smatrali svećenici, rodjeni u talijanskoj kraljevini. Da bi pokrili mnogobrojna prazna mjesta biskupi julijskih dieceza pozivali su mlade svećenike iz drugih krajeva austrougarske države: iz Hrvatske, Dalmacije, Kranjske, štajerske, Slovenačke, češke i Moravske. Neki od ovih svećenika koji nisu znali ni jedne talijanske riječi, radije su se vratili u otadžbinu poslije stvaranja talijanskog političkog jedinstva u njegovim prirodnim granicama. Medjutim mnogi su ostali u Italiji stavljajući sebi na lice licemjersku masku, koju Sloveni umiju da upotrebe kao svoju drugu prirodu, pričinjajući se kao skromni i krotki jaganjci, odani i poslušni ustanovljenom poretku. Kao takvi oni su uz pomoć crkvenih vlasti tražili i dobili talijansko podanstvo otkrivajući kasnije svoje zmijsko lukavstvo političkom djelatnošću protiv talijanske države, i ova djelatnost je privukla pažnju državnog tužioca. Kao što su u austrijskoj državi na mnoga prazna mjesta došli svećenici drugih, pa i daljih biskupija, samo ako su bili državljani, kako bi sada neka od 250 praznih mjesta mogli da pokriju svećenici drugih biskupija u talijanskoj državi, naročito svećenici iz furlanskih i venecijanskih dieceza. Pored toga oko 240 slovenskih časnih sestara žive i rade u Julijskoj Krajini; 140 sestara nalazi se u Gorici, oko 40 u tršćanskoj, a nekih 60 u riječkoj biskupiji. Većinom su slovenske narodnosti i sestre uršulinskog reda u Gorici; ove sestre poučavaju učiteljice zavoda. Isto tako su slovenske narodnosti učiteljice ženskog zavoda »Notr Dam« u Gorici«; sestre Svetoga Križa u Gorici sve su slovenskog jezika, pa čak imaju svoju kuću. Isto je sa slovenač-kim konviktom Sv. Alojza, pošto u Gorici postoji još uvijek čak jedan slove-nački konvikt. Katekizam i jezik U Tomaju na Krasu, u tršćanskoj biskupiji, i u Ilirskoj Bistrici-Trnovo u riječkoj biskupiji, postoje dva samostana slovenskih časnih sestara, koje se bave odgojem ženske omladine, naravno na talijanskom jeziku, u suglasnosti sa školskim propisima; ali kakva je pouka i odgoj koje mogu da daju učiteljice, odrasle i odgojene u slovenskim školama? časne sestre istog samostanskog reda mogu još lakše nego učiteljice javnih škola da budu premještene u druge pokrajine i zamijenjene sa časnim sestrama istog reda, ali talijanskog jezika i odgoja. Nema razloga, da ova mjera ne bude primijenjena bez razlike na sve učiteljice, pa prema tome i na učiteljice u samostanskom odijelu, koje u unutrašnjosti mogu da budu korisne, kao učiteljice državnih škola i nastavnice koje su završile učiteljsku školu sa slovenskim nastavnim jezikom. Pretenzija da se katekizam u talijanskim školama- predaje na slovenskom jeziku dolazi samo od protivtalijanskih političkih špekulanata, pošto se za vrijeme austrijske vladavine u Trstu u državnim osnovnim školama predavao katekizam talijanskim i slovenskim dječacima na njemačkom jeziku, pošto je njemački bio nastavni jezik. U ono doba ni jedan slovenski svećenik nije sanjao da protestu je, pošto se smatralo kao najprirodnija stvar na svijetu, da se dječacima predaje katekizam na školskom nastavnom jeziku. Tako su i u školama Lega Nazionale slovenski svećenici osjećali dužnost, da i slovenskim dječacima predaju vjeronauk na talijanskom jeziku, ma da su ovi svećenici bili slovenski orijentirani, pošto je nastavni jezik škole bio tali-j anski. Crkva stavlja sebi u zadatak, da se njena nauka širi svuda, da svi znaju njena vjerska načela, da se djeca odgajaju i rastu u općoj Kristovoj vjeri, koja je ista za narode svih jezika i svih plemena; zbog toga crkvu ne interesu je i ne može da interesuje, koji je nastav- ni jezik u školama, jer je njoj glavno da se pobrine za spasenje duša. Za crkvu je svaki jezik jednostavno sredstvo, da bi ljudi saznali vrhovne istine, t. j. vjerska načela i vjersku istinu. Kao što je crkva priznavala, da su talijanski i slovenski pitomci u njemačkim osnovnim školama sposobni, da savršeno razumiju njenu nauku na njemačkom nacionalnom jeziku, tako danas ona sasvim prirodno priznaje, da slovenski dječaci isto tako lako shvaćaju, u osam godina, nauku o vjeri u jeziku, na kome se predaju i ostali školski predmeti: čitanje, pisanje; geografija, historija i t. d. Traženje, da se vjeronauk predaje učenicima na slovenskom jeziku ne može da se poziva na primjenu načela, koja podržava i brani crkva. Ovakav zahtjev nije drugo nego gest slavomanskih svećenika-poli-tikanata, da bi pokazali svoju averziju prema talijanskom jeziku, odnosno prema jeziku države i prema samoj državi. I šta se dešava? Dok u talijanskim osnovnim školama učenici slušaju vjeronauk, u suglasnosti sa školskim zako^ nima od strane jednog nastavnika, koji je ovlašćen od biskupske vlasti, a može da bude svećenik, naravno na nastavnom jeziku, i uče molitve na talijanskom, pa čak i na latinskom, pošto je to jezik rimske crkve, slovenski svećenici natjeruju iste učenike koji su svi organizovani u talijanskim omladinskim organizacijama fašističke stranke, da svake nedjelje u odred jeni sat slušaju vjeronauk na slovenskom jeziku i da uče molitve na slovenskom. Tako se stvara pedagoški dualizam, štetan za duhovni odgoj 1 stvaranje karaktera. Ovaj dualizam se često ispoljava u školama upravo za vrijeme vjeronauka s obzirom na predavanje istog predmeta na dva različita jezika, u okviru dvaju suprotnih mentaliteta. I tako se ova pouka vjerskih načela pretvara u Stvari u slovenačku školu koja neutralizira odgojno djelovanje talijanske državne škole. Državni tužioc i svećenstvo • Državni tužioc u Trstu bio je prisiljen da predloži da budu smijenjeni i uklonjeni neki smutljivl slovenski svećenici, oko 80, zbog njihove subverzivne i antidržavne djelatnosti. S obzirom na molbe biskupskih vlasti koje su tvrdile, da ne mogu da nadju zamjenu krivcima, talijanske političke vlasti pokazale su se toliko velikodušne i plemenite, da su odustale od mjera koje je predložila pravda. Ovu blagorodnost i plemenitost uzvraćaju nam kampanjom laži i kleveta u ljubljanskom »Slovencu«. Velika većina slovenskog svećenstva u Italiji, ma da su položili zakletvu vjernosti i poslušnosti crkvi i državi, ponašaju se kao odmetnici ne krijući svoje neprijateljsko raspoloženje protiv konkordata. Sam »Slovenec«, istinsko i neprikosnoveno glasilo ovih svećenika, ukazuje na takvo raspoloženje duhova svojim riječima, da je fašizam bio uvjeren, da će izmirenje sa Vatikanom uticati i na jugoslovensko svećenstvo u Jugoslaviji, u nadi da će se ovo svećenstvo izmiriti sa fašističkim Rimom i napustiti svoj narod. I tako ultranacionall-stički slavomanski ljubljanski list, koji ima pretenzije da je katolički, smatra, na sramotu, da je poslušnost svećenstva i njegovo pokoravanje konkordatu, koji je zaključio Rim, »napuštanje vlastitog naroda«. Gorica, decembra 1933. — Tršćanski »II Piccolo« u svom broju od 3 decembra donosi veliki članak, u kojem javlja, da je advokat dr. Franjo Gabršček iz Gorice brisan po zaključku ađ-vokatkog kolegija iz »Albo degli avvocati di Gorizia«. Taj je zaključak donio zapravo komesar advokatskog kolegija, jer kolegij nema redovnog odbora. Komesar kolegija je gr. uff. avv. Giovanni Marchini. Brisanje iz »Alba« potkrijep-Ijuje se navodno nekim zakonima, pa se tako citira 1 član Kr. Dekreta od 6 maja 1926 br. 647, br. 12, 30 i 50 zakona o sudovima. Citira se i 12 član za- Pazin, decembra 1933. — Ovih dana je pazinska općina objavila svoje račune za ovu godinu. Ti računi nisp naročito tačni i nije u njima sve izneseno. Kad bi bilo sve izneseno dugovi općine bili bi sigurno još veci. Medjutim ni ono, što je objavljeno nije nimalo utješljivo. U ovoj godini je pazinska općina imala novih dugova za 855 hiljada lira. U obrazloženju te cifre kaže se, da je taj dug nastao najviše zbog ku- lista — uništiti i posljednje I dok se talijansko svećenstvo smatra kao vjerska vojska koja je odana Sv. Ocu i sluša njegove nepogrješive naredbe, slovenački svećenici odgojeni u ljubljanskim i goričkim seminarima u duhu bezobzirnog politikanstva, ekstremističkog nacionalizma i nezdrave mržnje protiv Italije i protiv Talijana, osjećaju se prije svega i u većini kao politički agitatori sve-slovenskqg imperijalizma, pa tek onda kao svećenici i kršćani. Prema tome oni iskorišćuju crkvu kao sredstvo u službi svojih političkih ciljeva protiv talijanske države. Slovenski svećenici i politika Treba da se istakne činjenica, da se iza svih procesa pred specijalnim sudom za zaštitu države protiv jugoslovenskih terorista mogla da nasluti sjena nekog svećenika, ili brata, ili rod jaka ili gospodara jednog od zločinaca. U ostalom srodnost duha ovih svećenika i jugoslovenskih terorista nalazi potvrdu i u jednom od dva članka »Ponedeljskog Slovenca«, koji četiri terorista — ubojice nevinog novinara Guida Neria i mesare njegovog tijela i tjelesa drugih triju siromašnih radnika naziva »bazo-vičkim herojima«. Oni koji su prisustvovali sudjenju svjedoci su gnjušanja, koje su oni nesretnici izazvali zbog mučnih medjusobnih optužbi i zbog bijednog kukavičluka, koji su pokazala dvojica od ovih heroja. Ko poznaje politikantski mentalitet slovenačkih svećenika neće se ni malo začuditi, da jedan »katolički« list uzvisuje teroriste, i to baš ovakve teroriste nazivajući ih junacima. . Ljubljanski katolici žalili su se, kad je raskolnički patrijarh Varnava položio temeljni kamen crkve istočnog obreda, posvećena Sv. ćirilu i Metodiju, koja će da se podigne u srcu Slovenačke kao izazivanje katolicizma. U Italiji još tri crkve: kod Trsta u Patriču, u Podgradu i u Furlaniji pri Rifenberku još uvijek nose imena makedonskih biskupa, koje je ruska crkva proglasila kao barjaktare slovenstva u borbi protiv latinstva i protiv rimske crkve. Bez znanja Umjetničkog ’ odjeljenja ministarstva prosvjete, i zahvaljujući radu jednog ljubljanskog slikara crkve na Krasu i oko Gornje Soče prljaju se slikama ovih biskupa, sa očevidnim političko-separatističkim značenjem, izradjene na moderan način, ma da je Papa izjavio, da je taj način slikarstva u suprotnosti sa ozbiljnošću vjerskoga kulta. Jedan ljubljanski svećenik koji je još uvijek župnik crkve Sv. Jakoba u Trstu, jedan fanatički panslaven, pretsjedava lažnom vjerskom društvu Sv. ćirila i Metodija, čiji se politički cilj vidi iz samog imena. U vrijeme biskupa Karlina ovaj svećenik je dijelio pričešće svojim pristalicama izgovarajući formulu sakramenta na slovenskom, a ne na latinskom jeziku. Društvo Sv. ćirila i Metodija u Trstu još uvijek ima onu zastavu čije je osvećenje, pod zaštitom austrijske policije izazvalo nemire i nerede u narodnoj četvrti Sv. Jakova. U nekim crkvama u Ćićariji, u tršćanskoj biskupiji, i u nekim crkvama riječke dieceze, koje su ranije pripadale tršćanskoj, služi se misa upravo na glagoljaškom, t. j. na starom slovenskom jeziku, a ne na latinskom, što se ne trpi ni u ljubljanskoj biskupiji u Jugoslaviji, tako da vam se čini da se nalazite u srcu Balkanije«. že, da advokat mora manifestovati ponašanje, koje dolikuje advokatskem staležu. Kako »Piccolo« kaže u službenom izvještaju o tom riješenju, dr. Gabršček je brisan iz »Alba« zato, jer je konstatovano, da je on elemenat protivan redu u državi (»contrario all’ordine dello Stato«). Ranije je već bio opomenut i morao se držati nekih policijskih restrinkcija u vršenju svog posla. »Piccolo« kaže, da je ovo prvo brisanje iz advokatskog »Alba« u Gorici. U tom istom članku tršćanski list javlja, da je dr. Gabršček već otputovao u Ljublja- pazinske općine pnje zgrade »Teatro Sociale«, koji je pretvoren u »Teatro Littorio« L »Gasa del Fascio« ... Tako je, eto, zbog te »Gasa del Fascio« nastao tako veliki dug. I to se ne dogadja samo Pazinu, nego svakoj našoj istarskoj općini. Seljak plaća velike poreze, a općine kupuju time teatre i dižu fašističke palače, u kojima se drže paradne komedije i govori protiv našeg izmučenog naroda, koji umire od gladi. ADVOKAT FRANJO GABRŠČEK IZ GORICE BRISAN JE IZ ADVOKATSKOG „ALBA" Motiv: Bio je protivan sadašnjem državnom redu kona od 25 marta 1926 br. 453, koji ka- nu. ZAŠTO ISTARSKE OPČINE STENJU POD DUGOVIMA! Tipičan slučaj OŠTRE KAZNE KRIOMČARA IZ RIJEČKE SLOBODNE ZONE Rijeka, decembra. Da riječka slobodna zona nije donijela nikakove praktične koristi Italiji kao i stanovnicima Rijeke, to svi dobro znamo. Cijene na Rijeci danas se kreću u većoj visini od cijena na Sušaku, osim jednog malenog broja predmeta. Ali su zato na Sušaku drugim predmetima, kao i živežnim namirnicama cijene mnogo manje nego na Rijeci. Kada je ovakovo stanje na Rijeci, koja se nalazi u takozvanoj slobodnoj zoni, kakovo mora biti stanje u krajevima, koji nisu osjetili blagodat »slobodne zone«. Kako životare ti krajevi dobro je poznato svima. Za dokaz da je tamo zbilja zlo, vidi se i po svakidašnjem hvatanju krijumčara, koji uz najveću opasnost krijumčare preko slobodne zone u unutrašnjost Istre raznu robu, ma da talijanske vlasti uhvaćenim krijumčarima sude strogo. To je jedna činjenica. koja pokazuje teško stanje naroda u Istri, koji je u većini našeg plemena, dok isto tako stradavaju i doseljenici. Tako je prije nekoliko dana riječki tribunal izrekao kazne onima, koji su krijum-čarili raznu' robu iz »slobodne zone« u unutrašnjost Istre. Medju ovima osudjeni su slijedeći: Ruža Grbac na 750 lira. novčane kazne; Marija Grbac na 100 lira; Ana Tomšić na 100 lira: Ana Božić na 150 lira; Ana Sinčić na 800 lira; Ružica Klarić na 450 lira; Antonija Brnobić na 130 lira; Petra Gržinić na 100 lira; Marija Rabar. Štefanija Darškić na 110 lira; Emilia Grnac na 110 lira; Dragutin Ćelić na 180 lira; Matija Perčić na 150 lira; Antonija Palčić na 150 lira; Ana Maršić na 110 lira; Katarina Palčić na 150 lira; Manja Palčić na 1,50 lira; Marija Gregorić na 150 lira; Marija Ferfoglia rodj. Gregorić na 150 lira; Ana Tuljak na 150 lira; Antonija Ugrin na 100 lira; Antonija Gržinić na 150 lira; Andrija Masalino na 180 lira i Marija Jacomini ro-djena Gregorić na 100 lira. To su sve se-Ijakinje iz okolice Rijeke, najviše iz Istre, koje su sve htjele da izrabe ogromnu razliku u cijenama izmedju »slobodne zone« i Istre. Kako vidimo to je sve naš živali, koji se i na ovaj način želi istisnuti sa svoje rodjene grude. Nema medju njima nego samo jedan jedini sa talijanskim imenom i to je veliko pitanje je li talijansko ili je i ono prošlo iskušenja. PROMJENE U VRHOVIMA ISTARSKI3G FAŠIZMA. Pula, decembra 1933. Sekretar fašja u Tinjanu Giuseppe Vetri bio je smijenjen. Na njegovo mjesto dolazi Paolo de Petris. U Barbani je Luigia Beveria zamijenio Marco Martinelli, u Novigradu Oskara Girocolija zamijenio je Armando Carossa, u Roču je na mjesto Luciana Massalina došao Pirenio Pirani, u Svetvinčentu na mjesto Mariana Coniglia dolazi Maro Otton, u Dekanima namjesto Edoarda Mastracchia neki Francesco Severino. Druga ime.ja, ali to su sve članovi jedne iste bande. U JEDNOJ GODINI VIŠE SAMOUBOJSTAVA NEGO RANIJE U PEDESET GODINA. Nevolja je u Opatiji takova, da ono pučanstvo ne može više da snosi terete, što mu ih nalaže država i općina, pa nisu rijetki slučajevi, gdje pojedinci traže izlaza iz svoje očajne situacije u svojevoljnoj smrti. Vele, da je tijekom ove god. 1933 u Opatiji svršilo samoubij-stvom više ljudi, negoli u pedeset godina, otkad se Opatija stala da diže. POLOŽAJ ITALIJANSKEGA DELAVCA Trst, decembra 1933. Delavec v severni Italiji n. pr. če ima izredno srečo da dela 300 dni letno po 8 ur na dan. zasluži v letu največ 4.800 lir. delavec Specijalist v istem času največ 7.200 lir. Navaden vojak fašistične milice pa dobiva istočasno poleg vse državne obskrbe letno 9.574 lir, podoficir 28.500 lir. Nekatere tvomjcc pa delajo tudi le po tri dni v tednu- Življenje v njih je kakor v vojašnicah ali jetnišnicah: vsak pogovor med delom je prepovedan, vse naokrog polno ovaduhov, ki preže na sleherno besedo. Še hujši je položaj delavstva v južni Italiji. V rudnikih žvepla na Siciliji traja tlaka po 12 ur na dan in to v zadušnem, žveplenem zraku, v vedni žev-lienski nevarnosti, brez vsake zaščite. So-cialno-zaščitnih znakov ni, vsi sindikati* razen fašističnih, so uničeni. OPOMINJEMO... Doista nismo mislil), dn ćemo loš uvijek pod konac godine morati opominjati «>c* marne pretplatnike, da se sjete svoje dužnosti prema listu. Dok se mnogi od savie* snih naših pretplatnika već pretplaćuju na drugu godinu, dotle velik dio. oni ncs:l” vlesnl, nisu podmirili svoju zaostalu pret* platu čak od početka ove godine. Sv| se slažu, da ie ovaj list potreban, priznaju, da on na najbolji način udovo* Ijava svome z adatku, ali da |i se svi ko» toga sjete da list može tu svoju zadaću vršiti samo onda. ako nailazi na potporu razumijevanje pretplatnika? Neizvršavanja obaveza prema listu ne može se drukčije označiti nego kao bojkot onih Ideala, z koje se »Istra« zalaže. I kroz ovu godu* časno smo se zalagali za dobrobit našeg naroda pod Italijom i nas ovdje. Zar ne marni pretplatnici, na koje se uvijek čamo teškim srepm, kane u slijedećoj j* dini svojim neplaćanjem pretplate spnl čavatl list da se ) dalje bon za stvar se tiče svakoga pojedinca Izmedju nas. ČETROESEIGOOlŠNilICA PAZINSKE FILARMONIKE Organizacija, koja je navodno spašavala talijanski karakter Pazina. Pazin, decembra 1933. — 31 okto-ora, dakle pred mjesec dana navršilo se četrdeset godina kako je u Pazinu osnovana pazinska Filarmonika, muzičko društvo, koje je uvijek bilo na sramotu Pazinu i koje je stalno nastojalo da svojim manifestacijama i izazovima prikaže Pazin kao talijanski grad. Danas se Filarmonika ponosi, da je navodno mnogo pridonijela borbi za talijanstvo Istre u Pazinu i okolici, a mi se medjutim sjećamo sa zadovoljstvom svih onih lekcija, koje je i Pazin i okolica dala tom društvu renegata svaki put, kad su provokacije prelazile granicu. Još 1894 godine, kad su prilike bile takve, da je naša nacionalna svijest tek probijala i kad je naše selo bilo još gotovo nesvjesno, Gologorica je jedne nedjelje famoznu pazinsku Filarmoniku dostojno dočekala. Pazinski su renegati krvavih glava otišli iz Gologorice. Danas su medjutim prilike takve, da Filarmonika može, zaštićena jakim četama milicije i karabinjera, da izazivlje nesmetano. Ali možda pedesetgodišnjicu ipak neće dočekati. TRINAESTA GODINA LISTA »POPOLO DI TRIESTE« Trst, decembra 1933. — Prvoga decembra prošlo je trinaest godina što u Trstu izlazi »II Popolo di Trieste«, organ fašističke stranke, koji je osnovan i koji postoji radi jednog glavnog cilja: da se u. Julijskoj Krajini bori protiv slavenskog duha. Mi znamo najbolje kakva je rabota tog gadnog lista, a znamo i s kakvim ga prezirom naš narod gleda. U povodu trinaeste godišnjice na uvodnom mjestu donosi »Popolo« članak, u kojem se sjeća onog atentata, zbog kojega je došlo do streljanja kod Bazovice... Opažamo, da je »Popolo« baš za svoju trinaestu godišnjicu u vrlo bijednim prilikama. U tih trinaest godina nije mogao da se plasira, jer ga ni sami Talijani ne trpe i ne može da dosegne tiražu veću od par hiljada brojeva. Kako su pak državne kase u Rimu sve prazni je, presušile su i subvencije i tako sad već od nekoliko mjeseci slavni i herojski »Popolo", izlazi na same četiri stranice s reduciranom redakcijom i očajan u svakom pogledu. SAMO FAŠISTI IMAJU PRAVO NA RAD I NA ŽIVOT Interesantna okružnica istarskog prefekta. Pula, decembra 1933 — Poznato je, da je nedavno fašistička vlada izdala narecjenje, da se u svim javnim službama moraju namještavati samo fašisti i niko drugi. Ko nije upisan u fašističkoj 3'ranci ne može dobiti nikakve službe. Ovih dana je istarski prefekt izdao okružnicu, koja upotpunjava ta naredje-nja iz Rima. On u toj okružnici ide dalje od same vlade, pa traži od općina u Istri, od svih javnih ureda i organizacija, da povjeravaju advokatske poslove samo onim advokatima, koji su odlični fašisti, a isto to važi i za inženjere, 11-lečnike, razne stručnjake itd. Isto to važi i za radnike, nadničare itd. A i u pcđijeljivanju raznih pomoći sad zimi, • kao što je naprimjer dijeljenje »ma-neštre«), treba najprije uzeti u obzir one koji su fašisti, a medju njima oni, koji su duže vremena fašisti, dolaze prije na red. Ove okružnice moraju se svi podeštati i ostali podredjeni strogo držati, a za svaki propust snosit će posljedice. Onaj ko nije fašista može dakle da crkne od gladi. To je, u dvije riječi, sadržaj te okružnice. UGO OJETTI JlTu”ISTRI VIDIO SAMO »SLAVENSKI PRŠUT« Članci u »Corriere della sera« Trst, decembra 1933. — Glasoviti talijanski književnik Ugo Ojetti bio je nedavno u Istri, pav je o onome, sto je vidio napisao dva članka. Putovao je automobilom, pa je vec za to malo sto vid.o. a i zbog drugih razloga nije mogao da vidi ono — glavno. Njegovi se članci ipak zovu »Cose viste«. Našega čovjeka medjutim nije nigdje vidio i samo na jednom mjestu spominje, da je u Limskom kanalu jeo »prosciutto sciavon« ... Opisuje male latinske gradiće Poreč, Piran, Kopar... To je naj-komodnije. . .. Karakteristično je ono sto Ojetti ističe u početku svoga članka, gdje kaže. da Talijani općenito vrlo malo što znadu o Istri. Ističe, kako je opazio, da su istarski Talijani gotovo uvrijedjeni zbog tog malog interesovanja Talijana iz »renja« za Istru. Svakako o tome je s nekim govorio i to je simptomatično. OSUDA ZBOG POKUŠAJA PODMIĆE-NJA FINANCA Četiri mjeseca zatvora... Rijeka, decembra 1933. — Ovdje je sud osudio na 4 mjeseca zatvora i 2.000 lira globe Martina Stuparića. starog 42 godine, iz Malog Losmja. koji je bio ulovljen, kad je u svojoj ladji kri-umčario malu količinu duhana. On je Pokušao, da financu ponudi novčani dar. ako ga ne prijavi, ali ga je financ, navodno, baš zbog toga prijavib. I je onako teško osudjen. Izgleda da je Ponuda, koju je Stuparić učinio f nan-cu bila manja od svote, koju je financ imao da dobije od pretpostavljenih za svoje otkriće KAKOVE NAMJERE IMAJU FAŠISTIČKI NASILNICI U NAŠOJ ZEMJI Zato, jer se drvo ne može prodavati, fašistička Italija kani da istrijebi istarske šume Pula, decembra 1933. — Jučer se ovdje održala jedna važna konferencija takozvanog »Consiglio Provinciale delTEconomia Corporativa«. Govorilo se 0 stanju poljoprivrede u istarskoj pokrajini i mnogi su fašistički mudraci izrekli svoje misli i planove. Medju ostalim govorilo se i o tome, kako bi se apliciralo u Istri fašistički bonifikacioni sistem. Bonifikacija u svom programu pred vid ja asanaci ju neplodnih terena ili preudešavanjem terena, koji su pod jednom kulturom za drugu kulturu. Na jučerašnjoj se je konferenciji zauzimao naročito neki dr. prof. Roncchi, član Komiteta za bonifikacij u Julijske Krajine, za to, da bi se naprimjer istarske šume iščupale, da bi se tako dobila zemlja, na kojoj bi se navodno moglo sijati žito ili nešto slično. Do te ideje fašistički mudrac dolazi zato, jer je konsta-tovano, da se istarske šume slabo iskorištavaju i istarsko se drvo ne može prodavati, onako kako se ranije prodavalo. O tome kako su istarske šume nekorisne govorio je i cav. Candussi Giardo. On je iznio kao tipičan primjer prilike oko Lima i Plomina. U tim je krajevima zemlja pokrivena u dvije trećine šumom 1 ranije je narod preživljavao od prodaje drva. Danas šuma ne daje nikakvog dobitka. Jedino što koristi je još dobra paša i košnja u šumama. Cijena drva je takva, da je smješna upravo. Vižinada je naprimjer već pet godina u nemogućnosti da na dražbi proda svoje drvo. Dražbe su neposjećene. Općina je tražila najprije jednu liru po kvintalu, ali morala je opetovati dražbu uz ponudu od 70 centezima po mjeri »passo veneto«, koji ima kvintal i trećinu. To znači, da je ta druga ponuda bila 52 centezima po kvintalu. Ali nijedan seljak, a niti jedan špekulant nije apro-fitovao od tako jeftine ponude. Kud će prodati drvo, ma kako jeftino bilo? Mi znamo zašto je stanje takvo i ne treba o tome mnogo filozofirati. Nije prodaje, da ga izvaža, a danas ne može. Danas nije Vižinada u mogućnosti da svoje drvo niti djelomično prodaje, čak niti u samoj Istri, u selima gdje drva nema, jer istarski seljak nema čime da kupi ni uz ponudu od 20 centezima po kvintalu. A i tome je kriva Italija. Italija medjutim to sve ne uvidja. 1 cav. Candussi Giardo, koji istarske šume nije nikada sadio i koji neće osjetiti njihovo pomanjkanje, može laka srca da poziva rimsku vladu neka se požuri i neka što prije posječe veći dio istarskih šuma. Bilo je na konferenciji i nekoliko pametnih ljudi, koji su se, koliko su mogli, protivili takvim ludim idejama, ali bojimo se, da se njihova neće čuti i da će Istra doživjeti ponovno latinsko vandalstvo. Venecija je već jednom po-sjekla istarske šume i kad ne bi bila ništa drugo učinila, bilo bi već samo to dosta, da ostane od istarskog seljaka prokleta za sva vremena. Sad pak moderna Italija sprema drugi »pohod« na istarske šume. U isto vrijeme dok se po tamnicama ubijaju ljudi, zato jer su oštetili paradno i simbolično stabalce Arnalda Mussolinija navodnog zaštitnika talijanskih šuma, u Puli se, eto, drže oficijelne konferencije u prisustvu prefekta pokrajine, na kojoj se na ovako hladan način govori o sječi naših malih i dragocjenih istarskih šuma. Pitamo se, da li je to moguće? I gotovo ne vjerujemo svojim očima, kad sve to čitamo u referatu o toj konferenciji u puljskom »Corriere Istriano« od 1 decembra. Naše selo treba uništiti sasvim. — Istru treba ogoliti, to je njihov cilj. I kad to postignu onda će biti zadovoljni. Užasno niske cilene mlijeka u Istri U dodatku na ovaj članak želimo upozoriti, da se na spomenutoj jučerašnjoj konferenciji pretresalo i pitanje ostalih grana istarske poljoprivrede, pa je medju ostalim konstatovano, da je pretjerano, ako kažemo, da je Italija 1 mlijeko u Istri upravo nevjerojatno jef-kriva i tome velikome zlu naše Istre, tino: u okolici Pazina po cigla 22 cente-Ranije je Istra mogla svoje drvo da |zima... Propadanje slovenskih posestev na Vipavskem Vipava, decembra 1933. Ni treba še posebe povdarjati, kako slabo stoji naš kmet zlasti na Vipavskem. O tem je »Istra« že mnogo pisala in je zato to gotovo vsakemu Primorcu dobro znano. Vendar bj radi boljše osvetlitve položaja navedli še nekaj podatkov. Glavni izvor fyede kmetskega in delavskega ljudstva na Vipavskem, kakor tudi po vsej Primorski in Istri, tiči pri kmetu v prevelikih davkih na kmetije in poljedelske produkte, pri delavcu pa v neznatnih mezdah in pomanjkanju dela. lovenski kmetje. kj so do nastopivše krize kolikor toliko še lahko premagovali težka davčna bremena. so sedaj, lahko rečemo, potisnjeni popolnoma na tla. Gospodarska kriza je italijanski fašizem in njegovo gospodarsko politiko hudo zadela. Da se je reši in da zadosti vedno večjim denarnim zahtevam za organizacijo fašizma in militarizacijo države, je italijanska vlada še hujše pritisnila na kmetsko prebivalstvo države. ore-vzel ing. Faleshini. Fašistična stranka je zasedla dvorano in glavne prostore po oboroženem naskoku; fašisti so na pročelju namazali: »Viva l'Italia«!« Za palačo je stranka plačala 400 tisoč lir, in sicer takole: prevzela ie dolg 70-802.47 lir, nadalje drugi dold. vknjižen na hišo v znesku 204.272.75 radi tega, ker je bilo na hišo izplačane več vojne odškodnine, kakor jo je država pozneje priznala. V resnici je v denarja stranka plačala samo 124.224.78 lir. Lahko trdimo, da je stranka za dobrih 100.000 lir kupila krasno palačo, ki so jo postavili v Gorici slovenski obrtniki iz vse dežele. Dolga na račun vojne odškodnine stranki sploh ne bo treba plačati, ker je to vknjižba državnega erarja na podlagi cenitev državnih inženjerjev. ki niso priznali zadrugi vojne odškodnine, ki bi jj v resnici šla! «Popolo« pristavlja: Preteklost ne obstoji več- Fašizem vsak dan bolj vtiska gospodarskemu in političnemu življenju naše pokrajine svoj pečat in tako se harmonija našega prebivalstva vedno boli utrjuje. Črne srajce imajo za vedno svoj sedež. V članku pravi tudi »Popolo«, da so interesi zadružnikov prišli v trenutku, ko je stopila na to zemljo »Italija-osvoboditeljica«, pod gotovo varstvo! To je pač strašna ironija. Na vsak način ni posebno častno za veliko državno stranko, da junaško juriša na hišo, ki se ne more braniti in so je pozneje polasti s čudnimi manipulacijami. PONEVERBE V FAŠISTIČNIH VRSTAH T r s t. decembra 1933. V Rimu so pretekli mesec prodrli v javnost glasovi o velikem škandalu iz fašističnih vrst in višjih fašističnih krogov, ki se je zgodil pri znanem dobrodelnem društvu »Opera Maternità et Infazia«. Tu so ugotovili velike Poneverbe. Po nalogu dticeja se je preizkava ustavila in se končala z imenovanjem novega predsednika oz. komisarja in drugih funkcionarjev. Tudi pri ustanovi »Mutualità Scolastica« s sedežem v Rimu, so odkrili velik primanjkljaj. Vso krivdo so zvalili na Pesciona, ki pa je umrl že decembra meseca lanskega leta. In tako je bilo vse urejeno. De mortius nihil. nisi bene. (?). Povsod, v naših krajih še posebno vedno zedno zbirajo prispevke, nalagajo dajatve za vse mogoče ustanove dobrodelnega društva, a kdo ima koristi z nabranimi vsotami, se iz gornjega lahko vidi! Tudi pri institutu »Luče«, ki je fašistična organizacija, vzdrževana s prispevki davkoplačevalcev in ki skrbi za dolgočasno in pretirano filmsko reklamo za duceja in fašizem, so ugotovili vsestranske poneverbe. Nekaj nastavljencev so radi toga konfini-rali. Vodja instituta je bil odstavljen in imenovan novi. Črtali so ga tudi iz fašističnih vrst. Kakor se vidi. vodi posamezne fašiste pri idealnem delu za obnovo sveta« vse prej kot ljubezen do fašističnega pokret?-Le tako naprej! Sedamdeset rubežev v preniski občini Postojna, december 1933. Iz reške doline poročajo da je bilo v preniski občini, ki ne šteje več kot 1660 piebivalcev, rub-Ijeno tekom zadnjih treh mesecev, radi davčnih zaostankov, nad sedemdesetim kmetom Res, da kraj ni bogve kako rodoviten a vendar so se tamkajšnji kmetje redno preživljeli le z obdelovanjem polja žganjekuho in živinorejo. A. ker ie bila letošnja letina zelo slaba saj niso pridelali nekaterih pridelkov niti toliko, kolikor so sejali, grozi poleg drugega tudi lakota. Žganjekuha, ki je bila ravno v premski občini zelo razvita in je prinašala kmetom najlepše dohodke, ie že davno uničena z visokimi davščinami in fašističnimi nardba-mi. Drug, svoj čas znaten dohodek je dajala živinoreja in se ie vsak kmet potrudil, da je urei v hlevu čim več lepše krave zaradi mleka. Danes ie drugače! Govejo živino in drugo, v kolikor je niso kmetje že primorani prodati so jim jo odgnali kod plačilo za neplačene davke. Pa tudi mleko, ki ga vozijo v trnovsko mlekarno, jim plačajo komaj po trideset do štirideset _cen-tesimov za liter- Pripetilo pa se ie večkrat. da je kmet komaj čakal na konec meseca, da bj dobil nekaj Uric za mleko, pa je na mesto plačila v gotovini dobil plačilo mlekarskih izdelkih (sir in slično). Nič čud nega torej, če ie v treh mesecih v tako majhnem kraju izvršenih nad sedemdeset rubežev, to se pravi, da je v premski ob čin, zarubljenih nad 22 odsto hišnih gospodarjev. Dajatve rastejo z dneva v dan. med tem ko dohodki ne samo da padajo, ampak jih celo naš kmet sploh nima več. NOVA TALIJANSKA KNJIGA O »TALI JANSFVU« DALMACIJE. Talijanski listovi javljaju, da je talijan ski krali primio u privatnu audijenciju venecijanskog pisca conte dr. Bruna Dudana (takodjer čistokrvni Talijan?), koji mu je posvetio svoju knjigu »Venecijansko kolonijalno pravo 1 njegove ekonomske baze«. U knjizi se iznosi historija venecijanskih kolonija, te se kao takve spominju i naše zemlje, i na osnovu toga pisac izvodi tali-janstvo Dalmacije i pravo (?!) koje na nju ima Italija kao legitimna nasliednica Venecije. RESNICOLJUBNOST FAŠISTIČNEGA TISKA. Trst. decembra 1933. Iz raznih poročil nam je že znano, da je ves tisk v Italiji Pod strogo cenzuro in se mora ravnati po fašističnih navodilih oz. po naredbah in pred-pisih. ki jili izda duce _ Mussolini. Pa ne samo to. tudi vesti iz nozemstva se morajo na vš.ii ukaz ponarejati in prebarvati tako, da bodo Italiji in fašizmu všeč. Tako je razumljivo. da se sme fašističnim listom le malo verjeti. Naj navedemo nekaj primerov:’ Lerroux. vodja radikalne republikanske španske opozicije, ie svoj čas izjavil da se mora Španija za vsako ceno obvarovati fašizma. Milanski list »11 Corriere della sera« pa je to izjavo, ki jo je sporočil njegov madridski dopisnik, spremenil tako. »da zamore samo fašizem rešiti Španijo«. Madridski dopisnik je tudi potrdil, da se je njegova vest v Milanu ponaredila. Afera ameriškega bankirja Morgana, ki se je moral zagovarjati pred senatom v Washingtomu radi poneverb, napadov in političnih kompletov, je izzvala največje ogorčenje v Ameriki pa tudi pri vsej ostali evropski javnosti. Toda italijansko časopisje je ta škandal previdno zamolčal, ker je Morgan velik prijatelj fašizma in iskren du-cejev zagovornik. Ves svet se ie zanimal za vprašanje Židov v Nemčiji in protestiral proti postopanju Nemcev, posebno Anglija in Amerija. Le italijansko časopisje je škandal prikrivalo kolikor ga je le moglo. Seveda vse za iašistično solidarnost! Pa naj še kdo reče, da niso italijanski časopisi »resnicoljnbni«. Sreča, da jim le malokdo verjame. POŠILJAJTE NAROČNINO DANAŠNJE STANJE AKCIJE ZA „TALIJANSKO DALMACIJU" 1) ITALIJI Već koncem aprila ove godine talijanska štampa zabilježila je vijest o tome kako sa se Udruženja za dalmatinsku akciju (»Comitati di azione dalmatica«) u Italiji, tuzijom sa drugim sucimu udruženjima pretvorila u Komitet za univerzalnost Rima, sa geslom »Roma.-Duee-impero!*. i u vijest je prenijela i strana štampa, naročito ona koja u erntatičnom priželjiuvamu općeg aura, žedno lovi svaki znak »smirivanja« bez kontrole da li ie taj glas zaista prav, ili čak skriva zamku protiv istinskog mira. — Moglo se čitati u Joj štampi, kako je gornji gest tanjanskog udruženja sračunat na po-»oijšaiije odnosa sa Jugoslavijom kako on znači u neku ruku »odricanje Italije od Dalmacije«. a bacane su čak i vijesti o »jadranskom paktu« izmedju dvije, susjedne sile. Sve se to dogadjalo kada je pretsjednik talijanske vlade lansirao u svijet svoj plan 0 četvornom paktu, kojim je Evropa trebala ponovo da bude podijeljena na »male« 1 na »velike«, i prema koiemu su »veliki« trebali da odlučuju o sudbini »malih« u njihovu otsustvu. kao za vrijeme berlinskog kongresa. U reakciji koju je izazvao taj pian, čuli su se naročito glasovi, da bi Italija time htjeia da izigra one koji smetaju njenoj politici penetracije na Balkan, i ukazivalo se u prvom redu na zategnutost koja vlada izmedju Italije i Jugoslavije. Pošto je za ital,i u tada bilo od velikog značenja za unutrašnji i za vanjski prestiž da njen plan o četvornom paktu prodte, te da tako Rim makar i iluzorno može da oduzme stav ishodišta svjetske politike — ona je ne samo pristala na bitne izmjene u paktu samom. nego je htjela ujedno da obesknjepi sumnje u prave ciljeve pakta, te da pokaže miroljubivo lice prema svima i prema svakome. Francusku ie tada zastupao u Rimu g. De Jouvenel. koji je poput modernih rekorda bio sebi postavio za cilj, da kroz šest mjeseci privede kraju sporazum izmedju Francuske i Italije, pa je posve prirodno da je u takvu položaju bio prisiljen da se zadovolji izgledima umjesto konkretnih činjenica. A g. Mussoiinu je trebalo u prvom redu da otkloni protivnost Francuske, obzirom na opoziciju Male antante. Tobožnje ukidanje Komiteta za dalmatinsku akciju u takvu času trebalo je da izazove efekat: Pred pacifističkim teoretičarima izgledat će da Italija udara zaista novim pravcem čiji izraz treba da bude pakt u četvero, a g. De Jouvenel i g. Beranger, u želji da čim prije donesu kući gotove rezultate. još manje će ispitivati pozadinu stvari j navijestit će već zoru jadranskog prijateljstva... ■ Formalno je sve tako. Komiteti za dalmatinsku akciju zvanično više ne postoje, ali kampanja za »talijansku Dalmaciju« danas Je u Italiji jača nego ikadal I nikakovo čudo, kad se zna da ie fašizam vješt u postizavanju rezultata i da mu nije bilo dosta da umiri savjest pacifista, već da ie i iz toga htio da izvuče korist za sebe. — Umjesto jednog iredentističkog udruženja, čiji se otvoreno istaknuti cilj »oslobodjenja Dalmacije« teško dade pokriti plaštem zva-ničnog autoriteta. — bar zbog evropske javnosti, — stvoreno je udruženje širih razmjera, koje će moći otvoreno da radi sa blagoslovom najviših faktora, a čiji će ciljevi ostati isti. I ne samo ciljevi, nego i metode ljudi! Jer svatko zna da su Komiteti za dalmatinsku akciju bili osnovani od Udruženja ratnih dobrovoljaca, čiji organ je rimska »Volontà d' Italia«, a čiji vodj je Eugenio Coselschi. Danas je vodj novog udruženja »za univerzalnost Rima« isti Eugenio Coselschi, organ mu je i dalie »Volontà d’ Italia«, a djelatnost mu se vidi najbolje iz svakodnevnih manifestacija za »talijansku Dalmaciju«, o kojima list piše. Ali dok bi prije zaista moglo da izgleda in-kompatibilno. da g. Mussolini primi n. pr. u audijenciju članove Komiteta za dalmatinsku akciju, — u isto vrijeme dok uvjerava svijet kao njegov projekat za rije-šenje podunavskog problema ima miroljubive namlere prema Jugoslaviji. — sada već svi talijanski listovi od 19. i 20. oktobra javljaju kako je g. Mussolini primio u audijenciju Komitet za univerzalnost Rima, sa g. Coselschiem na čelu, i kako je »izjavio zadovoljstvo sa njihovim radom i dao im uputstva za daljnju aktivnost«. Nego čak i formalno — Komiteti za dalmatinsku akciju postoje i dalje, makar se oni zvanično nazivali drukčije. Zvanična lica i t. zv. velika štampa »ne znaju« narav-ski o tome ništa, jer bi to moglo da otvori oči naivnicima. ali zato štampa iz provincije i organi za propagandu, koji Izgradjuju javno mišljenje, — ti još uvijek nazivaju stvar pravim imenom. Tako mi imamo pred sobom brojeve 7—8 iredentističke revije »Mare Nostro« od mjeseca augusta, koja još uvijek piše o djelatnosti »Comitato di azione dalmatica di Milano«, te publicira njegove cirkulare, — rna da je tobožnje ukinuće Komiteta za dalmatinsku akciju provedeno još koncem aprila! Ali t bez toga. — sama djelatnost Udruženja za univerzalnost Rima pokazuje najbolje da se tu radi opet o Dalmaciji, a dogadjaji u Italiji upućuju na to. da je akcija za »taFjansku Dalmaciju« danas tamo življa nego ikada te da je furor »osloba-djanja« ' ostajanja iz dana u dan veći. Sam organ g. Coselscbog, »Volontà d’ Italia« koji je ujedno i organ Udruženja za univerzalnost Rima. javljao je koncem ferija da »sa 1 septembra treba da prestane ljetni odmor u radu za dalmatinsku akciju. ' da ođ toga dana Komiteti treba da nastave svoju djelatnost još jače nego do sada«. EMIGRACIJA U Učvršćivanje organizacije — u Vojvodini - Zaključci izvanre Novi Sad, decembra 1933. Kao što je ranije objavljeno, trebala je ova Skupština da se održi dne 5. novembra ali je zbog proslave Rapalskog dana dne 12 novembra i proslave dolaska Srpske vojske na Jadran 1913. god. koju je priredila »Jadranska Straža« skupština odložena za 28. novembra. Skupština je bila vrlo lijepo posjećena, a bio je zapažen i veći broj članova iz provincije, kao iz Vršca. Gajdobre. Futo-ga i drugih udaljenijih mjesta. Skupštinu ie u 10 sati otvorio pretsjednik g. Ivo Opašić. koji se najprije zahvaljuje prisutnima na odličnom 'odzivu. U svom lijepom govoru iznaša svrhu današnjeg sastanka i momente, koji su rukovo-đll: Upravu da predloži izmjenu Pravila. Na tu ideju došla je Uprava, proučavajući svrhu društva i do sada postignute rezultate, te je došla do zaključka, da prava svrha još uvijek nije postignuta, a nitj će se moći postići, bude li se ostalo pri starom. Naš rao je otvoren, a svrha mu je i propagandna Zato moramo imati što većeg dodira sa domaćim pučanstvom. Ne vidi razlog zašto ntbj i ostali naši sugradjani, jugoslovenske narodnosti, bili redovni članovi našeg društva i u njemu aktivno sa-radjivali, samo ako imaju volje za rad. Imamo pjevački, i šporjsk,u sekciju, u kojoj su najaktivniji upravo članovi, koji nisu emigranti doT emigranti č’anovi tih sekcija i ako su vrlr aknvni. nemaju one sposobnosti, koju imaju domaći. Vidi se dakle, da imade ljudi, koji razumiju našu težnju. Da bi ih još jače privukli nama i moralno ih obavezali za saradnju i pomoć, potrebno je naravski. da im i društvo nešto pruži, a to je. da budu j oni redovni članovi društva, sa svim pravima i dužnostima članova. Time postižemo dvojaki uspjeh: moralni i materijalni. No, da bi i nadalje sačuvali emigrantski karakter našega društva, osigurali smo si većinu u Upravi, tako da će naše društvo i nadalje ostati emigrantsko društvo, sa istim ciljem i istom svrhom. Drugi razlog zašto predlažemo izmjenu pravila je taj. što po cijeloj Banovini, skoro u svakom mjestu jmademo po kojeg člana. Ali šta mogu ovi pojedinci? Ništa drugo, več da nam mjesečno šalju Din 5.— članarine. A šta pruža društvo njima? Ništa! Da bi i ovi članovi, koji su van sjedišta našega društva imali nešto od njega, dakako uz pomoć tamošnjih sugrađjana, eto. u tu svrhu dakle predlažemo izmjenu pravila, jer namjeravamo otvarati naše, sekcije i podružnice čak 1 tamo, gdje nema emigranata, jer imade svuda idealista, koji su spremni raditi za našu stvar i našu ideju. Mi ćemo im slati i nabavljati predavanja, koja se odnose na naš emigrantski problem, problem Julijske Krajine, a po potrebi slati ćemo i naše ljude, koji će po svim tim krajevima držati predavanja o stanju našeg naroda pod Italijom, o njegovim mukama i žrtvama. Hoćemo, da sav narod bude upoznat sa patnjama i žrtvom koju je doprinjeo naš narod u Julijskoj Krajini za njihovu slobodu. Izražava nadu, da će se Skupština složiti sa predlogom Uprave. Cita dopis članova emigranata iz Vršca, kojih imade oko 20, a koji traže, da se u Vršcu osnuje podružnica »Istre«. Dalje predlažu još neke izmjene u pravilima, iz čega se vidi da su u Vršcu, već iz samog predloga, počeli da rade u duhu novih pravila. Dobiva riječ sekretar Juričić, koji pozdravlja Skupštinu u ime Saveza i želi joj uspješan i plodonosan rad, a prisutni kliču Savezu i njegovom pretsjedniku g. Dr. Ćoku. Pretsjednik otvara zatim diskusiju, koja je bila vrlo opširna. U diskusiji palo je više predloga, koji su kasnije uzeti u obzir. Može se reći, da Je diskusija na ovoj Skupštini bila na visini, iz čega se može zaključiti. da svima leži na srcu bolji napredak društva i ostvarenje njegovih ciljeva. Pošto je predlog kod glasanja u princi- Mogli bismo citirati čitave strane dokaza za naše tvrdnje, strane koje bi morale da zaprepaste svakog iskrenog pacifistu u Evropi, kad ti pacifisti ne bi prema »malima« imali uši otvorene i za laži koje 0 njima šire om koji hoće da ih progutaju, dok su prema »velikima« i gluhi i slijepi. Zbog pomanjkanja prostora, prisiljeni smo da predjemo, ne samo preko svakodnevnih uvreda i prijetnji »Volontà d’ Italia«, »II Tevere«. »Gazetta del Popolo«, »Giornale d’ Italia« itd. — nego i preko čitave serije članaka B. Angelotti-a d »Corierre della Sera«, kao i preko druge serije Paola Dri-go u »Rassegna Italiana«, kao i preko članaka Uga Oneste u reviji »Augustea«, koji su svi pisani u duhu propagande za »talijansku Dalmaciju« i za njeno »oslobođje-nje«. I da efekat bude veći, svaki od tih članaka je prenijet od čitavog niza ostalih talijanskih listova. Zaustavit ćemo se samo kod literature. Spomenut ćemo prije svega da je tu nedavno izdana zasebna geografska karta Dalma-' čije u iredentističkom duhu. koju Komiteti za dalmatinsku akciju preporučuju kao djelo koje pruža sve podatke o »aspiracijama 1 pravima Italije na tu zemlju, koja je još pod tuđjinskim jarmom«. Augusto Solmi iz- NOVOM SADU Novi plan za široku akciju Ine skupštine novosadske Istre pu prihvaćen prelazi se na pretres pojedinih izmjenjenih Pravila. Za vrijeme pretresa bila je diskusija takodjer na visini, te je na kraju, sa izvjesnim korekturama usvojen jednoglasno predlog Uprave o izmjeni pravila. Skupština je primila ove izmjene: U svrhu postizavanja društvenih ciljeva može Upravni odbor osnovati pojedine sekcije, koje se upravljaju u svome radu u duhu društvenih pravila i po Upravnom odboru propisanom pravilniku, koji kasnije odobrava glavna Skupština Paragraf 5, glasi Redovnim članom može postati svaki emigrant jugoslovenske narodnosti, bez obzira na pol i zanimanje, koji je navršio 18 godinu života, i svaki Slaven, državljanin Kraljevine Jugoslavije. Redovna mjesečna članarina odredjuje se od Din 2—5, prema mjesnim prilikama, koju će u tim granicama odredjivati Upravni odbor do naredne glavne Skupštine, Nezaposleni članovi opraštaju se od plaćanja članarine, dok traje njihova neuposlenost. U izmjenama se dalje preavidja proširenje Uprave, koja se sastoji: iz pretsjednika, 2 potpretsjedni-ka, 2 sekretara 1 blagajnika i 5 odbornika te 5 odborničKih zamjenika. Pretsjednik, I. potpretsjednik, I. sekretar, blagajnik ta nađpolovična većina odbornika i njihovih zamjenika biraju se iz redova emigranata Jugoslovena sa teritorija primorskih slavenskih krajeva, sada pod tudjom vlašću. U udaljenijim mjestima može Upravni odbor osnivati podružnice j sekcije, sa oznakom njihove stvarne i mjesne nadležnosti. Upravni odbor vrši nadzor nad njihovim radom. Osim tih iztt'jena ima i nekoliko drugih, manjeg značaja. Pošto je skupština jednoglasno usvojila izmjenu pravila, pretsjednik se ponovno zahvaljuje na pažnji i moli sve članove, da potpomažu Upravu u njenom radu. Skupština je završila rad poslije 12 sati. uz po-like Nj. Vei. Kralju, Jugoslaviji i jugoslo-venskoj Istri. Ovom izmjenom novosadska »Istra« moći će sada bez zapreka da razvije svoj program na široj osnovi nego li do sada. te vjerujemo, da će na tome uspjeti. Najvažnije u tome je pitanje podružnica i sekcija, koje je medjutim riješeno. U najkraće vrijeme imati će novosadska »Istra« i svoju, prvu podružnicu u Vršcu. gdje već sada rade tamošnji članovi u duhu novih pravila. Tako je na zadnjem sastanku u Vršcu, koji se inače održavaju svakog mjeseca jedamput, donijelo riješenje, da se u sporazumu sa Maticom u Novom Sadu, priredi u Vršcu na narodnom univerzitetu predavanje o Istri. Predavanje će održati g. Marin Glavina iz Novoga Sada i to početkom mjeseca januara 1934. Pripreme su već u toku, te će »Istra« u svoje vrijeme donijeti izvještaj. I u drugim mjestima radi se na tome, da se otvore podružnice i sekcije, te ako se bude išlo dalje istim tempom, ima nade, da će za kratko vrijeme u Vojvodini uskrsnuli nekoliko podružnica novosadske »Istre«. Sa strane naših prijatelja i sugrađjana, ugodno je pozdravljena ova namjera društva, te -su se več nekoje ugledne ličnosti upisale u članstvo. Svakako to je jedan vrlo važan momenat u životu novosadske »Istre«, o kojem se ovisiti njen budući rad za našu stvar u Vojvodini. Da će uspjeti, u to ne sumnjamo, jer prateći rad društva, opažamo, da ono radi neumorno na svakom koraku svladavajući usput sve zapreke i poteškoće. Naravski, da uspjeh ovisi i o solidarnosti sviju članova o njihovoj slozi i saradnji. što se uostalom vidi naročito u zadnje vrijeme, od kada je osnovana pjevačka sekcija, koja je do danas tako napredovala, da će kroz kratko vrijeme moći nastupiti po prvi put na jednoj domaćoj priredbi, koja se sprema. Sada ne preostaje drugo nego nastaviti i žrtvovati mnogo truda i vremena, da se postigne i opravda onaj optimizam, kojim se gleda u budućnost, te da se dodje do onog cilja, za kojim se ide. Barba Lulo, dao je je isto tako nedavno knjigu »Per la conscienza Adriatica«, koja je sva posvećena «talijanstvu Dalmacije« i koja je dijeljena u 500.000 primjeraka po Italiji. U isto vrijeine izdao je j Silvio Peroni knjigu »Dalmazia Nostra« (Naša Dalmacija), koja je sva samo bojni poklič za osvojenje Dalmacije i za mržnju protiv svega što srpsko, hrvatsko, ili slovenačko. U knjizi se kaže, izmedju ostalog: »Dalmacija, naša zemlja, još nas čeka... Rimski orlovi su spremni da polete u zemlju koja je već pripadala Rimu i Veneciji... Mi spremamo duhove za pobjedu koja ne može izostati«. (Predgovor). »Pa čak i onda kad ne bi postojao ni jedan Talijan u Dalmaciji, ta zemlja bi bila naša. pa pravu i po historiji, itd,« — A zašto Dalmacija »treba« da bude talijanska, to objašnjava g. Peroni kad kaže: »Velika je to nedaća za našu obalu koja je nezaštićena izložena opasnostima što mogu svaki čas da se pojave iz busija na drugoj obali«. Dakle, — Dalmaciju oni trebaju zato da od nje naprave stratešku bazu!... • I konačno: »Prvi cilj. prema kojemu gleda sa čvrstim povjerenjem i sa beskrajnom ljubavi talijanska omladina, to je Dalmacija!« _ ,1 „ISTARSKA ŠUIU" V SKflPLJli PIRAMIDA V SPOMIN NAŠIH ŽRTEV. Skoplje, decembra T933. Tudi mi smo nameravali dostn uo komemorirati 13 obletnico za nas tako usoaepolne Rapallske pogodbe. Pripravljali smo akademijo s predavanjem nastopom tuk »Sokola«, ki nam gre v vsakem oziru ma roko m petjem naših pesmi, zvečer pa bi se morala v NarodR nem gledališču predstavljati drama «Za našo grudo« 1 oda rad, nepredvidenih zaprek smo bili, žal. primorani opustiti za leto» vsako prireditev. Navzlic temu ni 12 novembar šel popolnoma neopažen mimo nas. Jugoslovenska Omladina Vardarske Banovine, namreč ki je vedno kazala izredno zanimanje za naš emigiantski pokret in največje simpatije za zasužnjene brate, imela je navedenega dne svoj obični zboi in agilni predsednik osrednje uprave in? Liubomir Markovič je pri otvoritvi občnega zbora del svoiega pozdravnega nagovora posvetil b-atom iz Julijske Krajine njihovi borbi In njihovemu mučeništvu pod Itahjo. Kot Južm Srbijanci, ki so še pred 2e let; vzdihovali pod turškim nasiljem. Jugoslovenska Omladina Vardarske Banovine najbolje razume kalvarijo in borbo jugoslovanskih bratov na severo-za-padu svobodne Jugoslavije in pozdravlja njih nezlomljivo naiodr.o odpornost. Da bi tem svojim čustvom dah viden in trajen izraz, je g. inž Markovič predlagal, da Jugoslovenska • Omladina Vaidarske Banovine s sodelovanjem drugih narodnih organizacij v Skoplju na obroblja Vodna nasadi na lastne stroške in neguje »Istarsko Šumo«. Predlog je bil z burnim odobravanjem vseh prisotnih članov organizacije z aklamacijo sprejet nakar $e je predsednik osrednjega odbora J. O. V. B. obrnil na predsednika našega društva »Trst-Gorica-Reka«. dra Josipa Sedmaka, ki je prisostvoval občnemu zboru, in ga prosil, da vzame na znanje sklep občnega zbora in ga sporoči društvu »Trst-Gorica-Reka«. Dr. Sedmak je prosil za besedo in se je omladini v imenu naše emigracije toplo zahvalil. V učinkovitih besedah se je pri tej priliki spomnil žalostne obletnice in je na kratko opisal križev pot našega naroda v Julijski Krajini ter izrazil njegovo neoma-jano vero v konečno osvobojenje. Istarska Šuma se bo posvetila v prihodnji spomladi s sodelovanjem vseh narodnih organizacij iz Skoplja in seveda tudi našega društva. Pri tej priliki nameravamo odkriti v šumi sami priprosto piramido v spomin žrtev italijanske »civilizacije«. Smatramo za svojo dolžnost, da se tudi na tem mestu jugoslovenski Omaldini Vardarske Banovine, ki se je na zadnjem občnem zboru prekrstila v »Jugoslovenski Preporod«, in posebno predsedniku osrednjega odbora g. inž. Ljubomiru Markoviču prisrčno zahvalimo za vso ljubezen, s katero spremljajo naš narod na njegovem križevem potu in za razumevanje In simpatije. ki ga izkazujejo naši emigraciji. MAJHNI PA VENDAR POMEMBNI POGREŠKI Skoro po vseh hrvatskih in srbskih časopisih. v slovenskih bolj redko se vedno opaža, da uporabljajo za slovenske in hrvatske kraje v Julijski Krajini mesto edino pravilnih slovenskih oz. hrvatskih krajevnih imen — italijanske. Mogoče se bo komu zdelo to brezpomembno, češ. to so malenkosti. ki ničesar ne pomenijo, pa vendar: kako hočemo dokazati Italijanom in ostalemu svetu, da so bili ti naši kraji vedno slovanski in da so tudi sedaj pod Italijo še slovanski, če pa celo sami uporabljamo za njih italijanska imena. Za razna tuja neslovanska mesta uporabljamo naša imena: Pariz, Dunaj (Beč), Rim. Carigrad. Atene. Bokarešt. Budimpešta itd. Za pristno slovanska imena pa: riiume (za Reko). Caporetto oz. Kaporeto (za Kobarid). Pustumia (za Postojno). To je pa le nekaj primerov izmed neštetih. Kai nj to nelogično? Če ne priznavamo Julijske Krajine za italijansko last. ne smemo priznavati tudi italijanska imena ža naše kraje. Naši časopisi bi lahko bili v tem oziru malo dosledni! rniimiIMMMyii'MIIWWWn'IlIfaiiAlliliaBlin'IMWIiill zato. u koliko duže bude čekanje dalmatinske braće, u toliko nemilosrdnija će biti naša osveta i u toliko veća radost naše pobjede!« Ali to nije sve. I Francesco Gauđcnzi izdao je takodjer knjigu, čiji je naslov »Ro-ma-Duce-Impcro« uzet upravo prema »mot-tu« Komiteta za univerzalnost Rima, a ko-•a ieL.opet posvećena »talijanstvu Dalmac1" Te*- Navesti ćemo samo ovaj pasus: »Dalmacija je sva talijanska. Ona jc J.a' tijanska po svom plavom nebu, po svojim rijekama (i što je najkomičnije, navodi jm i imena, — čisto jugoslovenska: Krka. Cetina, Zrmanja, itd.!). Ona je talijanska Pa svetosti vjere koja ne poznaje kolebanja, 11 oduševljenju koje već čuje šum krila rimskih orlova, dok na mo‘ru već nazire velike talijanske ladje, ubojne djemije... Pa.' macija je čitava talijanska, pošto težMa svijesti da oslobodi Dalmaciju i da Je me' dini sa drugim talijanskim zemljama. ima vrlo stari korijen...« Poslijc'ovogn, mislimo da bi bilo Strtim' šno vjerovati da su Komiteti za dalmatinsku akciju u Italiji žalsta ukinuti, i da se išta izmijenilo tamo u odnosu prema Jns0' slavij 1. Niko Bartulovič. (Jadran. Straža). POLITIKA V SPREMINJANJU SLOVANSKIH IMEN Nihče naših znanstvenikov se ni še oglasil v obrambo uradno poitalijančenih slovanskih krajevnih imen! Ni dovolj, da so nam nešteta že popolnoma skazili, sedaj še mirno pustimo, da Italijani s svojimi spačenkami farbjjo svet. Kdor po^na julijansko »znanost« in politiko in italijanski značaj, ta ne bo dvomil, da bodo baš ta skrpucana imena, ki so bila »prevedena« od znanstvenikov na »znanstveni« podlagi en dan služila kot dokaz itahjt.nr.tva naše zemlje! Zato je nujno potrebno, da se svetu pove. kako so ta imena nastala! Najprej se zavedajmo, da so lahi prevajali imena, to se pravi, da so jim vrnili požet »staro latinsko obliko«! Tržaški zgodovinar Peter Kandler je že od davna pripravlja to prevajanje! Avstrija je favorizirala italijanske oblike, jih imela kot uradne, jih celo rabila v vojaš-k i h in vseh drugih kartah! Kar je ostalo, so prevedli Italijani in renegati brez znanja slovanskega jezika, ko je Italija zasedla naše kraje! Znanstvenik, ki v Italiji govori za državo in narodnost, je nezmotljiv (pri nas je narobe, da ie nezmotljiv tisti, ki ga ne briga narod)! Kadar čujemo italijanske oblike naših krajevnih imen ne moremo verjeti, da so j;h ukazali ljudje, ki so doktorji in profesorji, m vendar je res! Prav tako prevajajo naša osebna imena, priimke, ti gospodje, da se moraš smejati, če bi ne vedel, da jim popolnoma nič nj za resnico, ampak da jim ie vse cilj! In Italijani se ne motijo! Tudi ta »zunanja« oblika je pri raznarodovanju zelo važna! Zato moramo povedati svetu resnico o tej stvari, pokazati laž teh novih imen in ljudi! Baš bedastoča. ki iz teh imen, osebnih in krajevnih, kriči, je branila marsikomu, da odgovori na to laž! Ta »bedastoča« je politika, in ničesar drugega. Moralo se je prevajati vedno tako. da bi bilo nedolžno smešno in neumno in da se tako ne bo zdelo naivnim Jugoslovanom »vredno« __ odgovarjati in protestirati! In iz italijanskih uradnih krajevnih imen res čuješ še vedno našo besedo! Čemu torej izgubljati sapo in čas?! Italijani so dobri politiki in so špekulirali prav, ker smo se mi tudi dali ugnati v ta kozji rog; bila ie nadutost in naivnost! Ml namreč še vedno mislimo, da bomo s plemenitostjo zmagali podleža in da pravična stvar zmaga sama od sebe! Treba nam je dokazati z vso jasnostjo, da so priimki, ki jih dajejo Italijani našim ljudem lažni ivi in umetni. Isto moramo dokazati za krajevna imena! Že pred vojno se je pisalo n. pr. Aidussina za Ajdovščino, Sta Croce za Sv. Križ pri Trstu, Piedimonte za Podgoro pri G. itd. Pod zaščito Avstrije so to naši renegati vse smeli. V teh treh imenih imamo tri predstavnike treh velikih skupin laž-njivih italijanskim imen. I. skupina izpači slovansko ime toliko da zgleda in zveni italijansko n. pr. Aidussina. Biglia (Bilje). Duino (Devin), Cernotti (Črnotič). Primano (Prem). Ta skupina je najvažnejša in dela »znanstvenikom« največ preglavice. II skupina prevede kar imena svetnikov; Sv. Križ — Sta Croce, Sv. Peter — San Pietro itd.; ta je najlažja! III. skupina pa prevede v pravem pomenu besede in prizna s tem, da je original slovanski! Ta skupina ie tistim Italijanom v tolažbo, ki iz spačenk še ne čujejo italijanstvo zemlje! Podgora— Pie-di-monte, črni vrh — monte nero d’ Idria, Dolga poljana — Campo longo. Dolenja vas — Villa bassa, nemški Dornberg — Montespino; Knežak, nem. Grafenbrunn — Fontana del conte, itd. Kjer je le mogoče, je svetnikovo ime zraven, posebno tam, kjer je ime preveč kričeče slovensko: Zagorje — Sagoria San Martino, četudi zagorči nočejo o svetem Martinu nič čuti; Banjšice—Santo Spirito della Bansizza; Dolina — Sad Dor-ligo della Vaile: celo nemogoče ime za Pliskovico — Pliscovizza deila madonna, ki zveni kot kletev. »Stronovnjaki« so iz Šma-rii pri Štanjelu naredili Samaria in ne Sta Maria, iz Šmartnega pri Kojskem pa San Martino, tudi ime Marije! Saleš je ostal Sa-les (!) in tako je rnarsikateii kraj gospodam skril svoiega svetnika, ki ga je slovensko ime razodevalo! Nekatera imena so se kar napisala v italijanski obliki in so že »rešena«, ker je le »slovanska gtefika« pokvarila (!) ime: Bača je vendar pravilno Buccia (n. pr, bacino bacio?; Bela — Bella (=la bella di Vipacco?. po devici je prišlo ime!), Grant = Grandi (ital. 1. ime?!). Cerkno = Circhina (circo, circone? itd., saltinbankov je med Lahi dovoli). Grgar = Gargaro (gargarizzare?, grgrajoči hrib). Homec = Comes (grofje lat.?). Kneža = Chiesa S. Giorgio (Slovani so narediili iz cerkve—Kneza?!). Kobarid = Caporetto (= capretta? Kozliček), Ladra = Ladra (= tatica?), Logje = Longo (doiga vas?). Mahniče = Machinici (macchina?, stroj, kar bi govorilo. da so imeli tam Rimljani stroje). Mlinsko = Mo-lm. Novelo = Novello (=nova vas?). Nemci = Casali Nenzi (italijanski plemenitaši in ne Nemci, Nenzo, Nenzi. kot m pr. Rienzi?!), Penina = Piuma (lahka vas?!). Sela = Sella (sedlo?); Sovodnje = Savogna (savio?): Sveto = Sutta (zašivana vas?, lat.); Volčji grad = Volci (lat. Volcae, — arum?. narod). Za Križ = Acris (sveti? — seveda križ. iti ne »za križem«!): Col =:Zolla. in mogoče še par drugih! Vse to je Pa velikanski nesmisel. popolnoma nemogoča tvorba! Med 670 našimi imeni je to vse, kar je med italijanskimi uradnimi imeni ko-likor-toliko italijanskega, oziroma latinskega! Imena svetnikov seve- Naša kulturna hronika SLAVENI U NESUVENSKIM ZEMLJAMA »SlovansJky prehled« o lužičkim Srbima, koruškim Slovencima i o našoj manjini pod Italijom Praška revija »Slovansky Prehled« ti svom posljednjem dvobroju za oktobar i novembar (broj 8—9) posvećuje oJulji pregled o slavenskim narodnim manjinama u svojoj stalnoj rubrici »Slaveni u neslavenskim zemljama«. I ovi referati kao i do sada odlikuju se trijeznim iznošenjem činjenica dobrim poznavanjem stvari i mirnim, objektivnim prosudjivanjem prilika, što je takodjer može se reći tradicija ove informativne slavenske revije, jednako kao što je tradicija da u sklopu slavenskih interesa, koje revija zastupa, ne ostavlja po strani, već budno i živo poklanja svoju pažnju životu slavenskih skupina u Evropi izvan granica njihovih nacionalnih država. Lužičkim Srbima, koji su Čehoslovačkoj geografski najbliži i gdje odavna postoji visoka svijest i zauzimanje za ovu najmanju slavensku narodnu skupinu, posvećen je vrlo opširan prikaz. Podrobno se iznosi poznata proklamacija saske vlade, koju je dao u Budišinu njezin pretstavnik Siewert na sastanku od 20 septembra, na kojem su bili prisutni i neki pretstavnici lužičkih Srba. Na toj je konferenciji Siewert izjavio, da će novi režim u Njemačkoj poštivati prava Lužičkih Srba u pogledu školstva, kulturnog razvitka, gajenja narodnih osebina, običaja, narodne nošnje itd. Siewert je u isto vrijeme osudiq onu manju skupinu izmedju Lužičkih Srba, koja prema njemu ne zastupa interese Lužičkih Srba kada u svijetu napada Njemačku i novi narodno-socijalistički režim koji da ne tlači Lužičke Srbe, već im u stvari garantira sva narodna j kulturna prava. Na to je pretstavnik lužičkih Srba Dr. Herr-mann izjavio, da su Lužički Srbi zahvalni vladi za njezina obećanja. I on se ogradio protiv onih — unutra i izvana — koji su protiv sadašnjeg režima. Ovaj korak saske vlade i izjave njenog pretstavnika bile su učinjene da bi se demantirale činjenice j umanjilo ono značenje, koje je prije toga pobudio memorandum na francuskom jeziku, koji su u obranu Lužičkih Srba zajednički objavila evropskoj javnosti \ uputila Ligi naroda Društva prijatelja Lužičkih Srba u Jugoslaviji, Čehoslovačkoj, Poljskoj i Francuskoj. »Slavensky Pfeliled« k tome dodaje neke svoje opaske, koje bacaju pravo svijetlo na proglas saske vlade odnosno riječi njezinog pretstavnika Siewerta. Ako vlada tvrdi, da pitanje Lužički Srba traje tek od prevrata 1918 godine — kaže praška revija — pokazuje da ne zna pravo stanje stvari. Govori Ii o protudržavnoni radu malog kruga Lužičkih Srba protiv kojih je poduzela korake (što je Siewert otvoreno istakao) tada tvrdi nešto, što nije nikada ničim dokazala. Ako se govori, da se Lužičanima nc će braniti gajenje narodnih običaja, jezika u svagdašnjem životu, gajenje literature i izdavanje časopisa, to smatramo, kaže »Slavensky Pfehlcd« kao samo po sebi razumljivo pravo Lužičkih Srba, a nikakvim velikim gestom njemačke vlade. _ Odgovoru što ga je dao pretstavnik Lužičkih Srba dr. Herrmann, list ne daje nikakva značenia u povoljnom smislu za šašku vladu, već on svjedoči obratno, o pritisku, koji se_ vrši nad Lužičkim Srbima. »Slavensky Pfehled« zatim Iznosi konkretne primjere najnovijeg datuma, u kojima se ogledava taj tobože nakloni postupak prema ovoj slavenskoj manjini: u premještanju učitelja, u pritisku na društva itd. Na kraju ovog prikaza je interesantna bilješka redakcije lista, da ovim brojem redakcija sama preuzima vodjenje lužičko-srpske kronike, jer ju je praški prof. dr. Krječmar, koji iu je prije vodio, morao napustiti radi toga, što ima u Njemačkoj svoju rodbinu. To je nadasve nezgodna okolnost, kaže se u bilješci, ako se uvaži da lužičko-srpska štampa mora pisati kao što je naša (češka!) štampa pisala u vrijeme rata, — i to u Njemačkoj, gdje nema danas niti listovne tajne, već se cenzuriraju dopisi iz Lužice u Cehoslovačku i obratno. U prikazu, koji se odnosi na Kor u-ške Slovence, »Slavensky Pfehled« registrira trinaestu obljetnicu koruškog plebiscita,. koju su u ime slovenske javnosti komemorirala društva u Sloveniji. — Osvrće se dalje na izjave, kojima je Austrija obećavala Slovencima u Koruškoj sva prava, alj koja nisu ispunjena. Opširnije govori o školstvu. Od godine 1930-31, slovenski je jezik prestao biti obligatnim predmetom za slovenske djake u srednjim školama, te ga uče samo oni, koji ga izričito žele. U slovenskim općinama podučavaju samo njemački učitelji, a u slovenskim župama djeluju većinom njemački svećenici. List zatim spominje neke kulturne priredbe i manifestacije Slovenaca u Koruškoj — od kojih je jedna u augustu bila zabranjena radi otpora Velikonjema-čkib krugova. O našoj manjini pod Itali-j o m čitamo takodjer opširnu kroniku. Priopćio ju je kao i dosada sa mnogo mara i točnosti Josip Vuga. U početku se prikazuju školske prilike u našim krajevima — deset godina poslije Gentilć-eve školske reforme. Posljedice obuke su žalosne. Pravilo je. da prvi razred opetuje polovica djaka zbog toga, što ne pozna jezika u kojem je uče. Pučka obrazovanost, keja je pred svjetskim ratom bila na visokom stupnju, stalno opada i propada. Učiteliima-italijanizatorima pomaže svećenstvo, kojemu je uspjelo da gotovo sasvim izgura svoje slavenske kolege. Vuga zatim prikazuje prilike u t. zv. Be-neškoj Sloveniji. Beneški Slovenci već cijelo desetljeće nemaju svojih škola, alj su od pamtivijeka imali molitvenike i propovijedi u crkvi na svojem jeziku. Sada im se i u tom pogledu čine zapreke, a vlast je počela i iz kuća oduzimati slovenske katekizme napisane u t. zv. rezijanskom narječju. Vuga nadalje govori o italijanizaciji crkve u Zadru te spominje ulični napadaj na hrvatskog svećenika u crkvi Sv. Ivana (8 IX), što ga je bila zabilježila i »Istra«. Za poznati memorandum, koji su Nijemci i Jugoslaveni katolici pod Italijom iznijeli na katoličkom kongresu u Beču, »Slavensky Pfehled« opaža slijedeće: »Memorandum će jedva što moći pomoći vjernicima ali je vrio neugodan talijanskoj vladi, a osobito Vatikanu, koji ne može da svali svu krivnju na talijansku vladu, jer je ovdje indirektno označen kao sukrivac«. Poslije ovoga što smo naveli, »Slavensky Pfehled« donosi kroniku terora u Ju-lijskoj Krajini kroz posljednja dva mjeseca, iznoseći u njoj u kratkim zbijenim crtama sve one brojne slučajeve, koje redovno donosi naš list medju svojim vijestima iz Julijske Krajine, tako da svaki čitatelj ove ugledne i ozbiljne slavenske revije može steći pravilan sud o životu naše manjine pod fašističkom Italijom. K ovome što smo spomenuli moramo dodati na koncu, da je isti broj »Slavenskog Prehleda« zabilježio i o d r ž a va-n j e e m i g r a n t s k o g kongresa u Ljubljani pokazujući da mu nisu strane prilike i dogadjaji u našoj emigraciji. da ne dokazujejo latinstva. čeprav so latin-ska in so mogoče tudi od Italijana, ki je bil lahko prevesti Ostrožno hrao z Mon forte patrijarh v Ogleju (II. skup) Istotako je (seveda napačno) ali pa Podbreg s Pie-diriva, itd. (III. sk.)l Vsega tega je mogoče ali le ena desetina vseh prevedenih slovanskih imen! Deve: desetink pa ie spačenk, brez smisla (čeorav je tud- ena desetina spačena in prisleparjena na račun svetnikov, itd.), pri katerih t slo l* ■ a diplomatsko zvit pr evo d, k’ ga bodo morali ljudje sčasoma rabiti ker ga morajo že obvezno z občevanju z Lahi, na pošti in v vsakem javnem kraju, kal šelev narodu! Sprva smo mislili, da jim gre le zase, da bodo znali, mogli izgovarjati naša imena, a smo se kruto motili! Italijanska imena v Italiji sami so nerazumljiva za latinista! V seznamih italijanskih krajevnih imen najdeš takšne gorostasne oslarije, nesmisli in prisi-Ijenke kot nikjer drugje! Odkod bi mogli potem zahtevati, da bodo smiselna »latinska imena« v Julijski Krajini! Vsako slovansko ime nekaj smiselnega pomeni, a latinsko nobeno! Latinski jezik je nastal z državo in država ga je razširila po svetu, tako. da skoro niti v Laciju ni — latinskih krajevnih imen! Krajevna imena namreč kažejo vedno v pradobo vsake zemlje in prastanovatci Italije niso Latinci, ampak Semiti. Grki Cetine! in drugi. Tako si gospodje predstavljajo tudi za naša imena! Italijan se ne briga, kaj pomeni ime njegovega sela. vasi. mesta, glavno mu ie. da zveni — italijansko! Kal pomeni »Liven-za« ie Italijanom deveta briga, pa tudi bi rekel, celo znanstveniku. Nam pa ie jasno, da je inie te reke Li v niča. torej slovansko. Naši ljudje izgovarjajo Livenca. kot Bistrica, Bisterca! Odtod italijanski bivši uradni naziv za II. Bistrico = Bisterza. (danes Villa Nevoso, da se zabriše ime Bistrica). Tako tudi več drugih imen. n. pr. Drež-mca — v it. prevodu Dresenza, ker izgovarjajo ljudje Dreženca! Danes je — da ostanem pri primeru — ime Livenza ljudem v Italiji popolnoma pristno »italijansko ime»! Tako bi postale tudi te »nedolžne spačenke. prikrojene lagodnemu italijanskemu jeziku — nekdaj pristno italijanske! Vprašajte n. pr. človeka iz »Udine« odkal je ime mesta pa se vam bo čudil, da morate kaj takega vprašati, ker je — umevno italijansko — in Videm ima v mestu in pred vrati Slovence, ki še vedo za staro slovensko ime! Italijanska politika prevajanja je torel popolnoma pravilna! Naši 1 i u d j e se n i t i n e zavedajo, kako jim postala italijanska spaka domača 'n svakdanja in _______ čez 10 let bodo vsi rabili — italijanska imena! Italijanska toponomastika ni znanost, ampak di.p m r-g0i Primerov bi lahko navedel na stoti-ne. Kakšenkrat zadostuje le končnica, pa Je italijansko! Tako bi postali lahko vsi slovanski kraji italijanski! Trbovlje - Trebi-ghe, Moskva ie Mosca, etc etc.! Z ozirom na poitalijančene plast v stari Italiji kier Se živijo razni »doli«, »beli« polje. itd. so tudi pri prevodih naših imen pustili takšm.-nazive- Bela pristava je postala Bella Prestava. Dol _ Dol. Kal — Cai (di Gamie. itd.). Kuk — Kuceo, Malo polje — Foglie piccolo, v s c k o t med L a d i n c i, (sa. mo da »znanstvenik« ni smel »malo« vzeti za »zlo« (malo), kot so ti naredili)! Skrajni čas ie torej ž?. d a naši inezie iz naših imen dokažejo našo pravico do te zemlje, in da razkrinkajo 'tali lanske namene! 1< e r — č e b i 11 a I i j a n i imeli k o I i č-kai materijala, da dokažejo da so naša imena iz italijanskih, b; to že davno storili! Ker pa tega niso storili, niti v tisku, nit; v i z p r e m i n j a n j u naših imen. je jasno, da niti sami sebi ne tnore-!° tega dokazati, in so zato vzeli taksno taktiko v prevajanju! Ado Makarovič. STARI MALINARIĆ JE ŠA Kad je stari Malinarić iz Malinske tamo uzgor malini na viiiju mislija na bakalaj doša je kolap, on je sklopija oči i sven je bija kraj. Kako da se stari naglo odlučija sam: sada gren, stari Dubašćani, k vam na starinsko groblje, spod zvonika vela da buden jopet zemlja i šaka popela. Tri noći je kuća svitlila i društvo pol starog sidilo more prez mira je šumilo, visoka voda je bila. Bracere i bragoci u portu su plesali u štivi su ribari spali, kako vajk. Kako vajk je sunce zasvitlilo na mrtvi dan, obasjalo njive, drmune, more i vrhunce, kad su starog ponesli iz kuće van. kako vajk, barba Roko je vino točija i Žgombić na braceri pija, kako vajk. Na dubašničkon groblju, u crlenoj zemlji iskopan jedan je grob, lipo po miri. Na konopu, ča su držali četiri stari Malinarić se zmaka. Par pedlji zemlje sad mu je dosta. Zbogom loze, njive i goveda, više ni straha od suše, vitra i leda. Kad je stari tako u zemlju pobiga mi smo na nj hitali grude, a nidan ni plaka, kako da sve mladiće i ljude okolo, samo je jena pritiskala briga ma ne odviše teška, da će dubašćanska zvona i njin nikad zakantati zadnji pozdrav. 1 kad gledaš tako smrt na suncu, mei polji i stabli, uzgor mora ona ni zla, ni grda. Kako da pade grana od bora. i riba okrene trbuh gori. čovika samo malo njegova briga mori. Ni teško umriti. Mučno je samo suzu u tujen oku viditi. 10. XI. 33. Mate Balota. KOROŠKI PLEBISCIT Predavanje v omladinski sekciji v Zagrebu V soboto, dne 2 decembra držal je v Omi. Sekciji predavanje Jože Vidmar, bivši pročelnik o koroškem plebiscitu in Saint-Germainski pogodbi. Najprej je predavatelj v kratkih potezah opisal prihod kor. Slovencev v kraje, v katerih danes stanujejo, njihovo svobodno življenje pod domačimi narodnimi knezi, njihovo borbo skupaj z Ljudevitom Posavskim proti Karlu Velikemu, kateri jih je končno tudi podvrgel svoji in nemški oblasti, katere se niso nikoli več rešili. Ali ideja Ljudevita živela je v srcih kor. Slovencev in še bolj oživela z Napoleonovo Ilirijo. To idejo sa narodni borci kasneje širili na shodih in v knjigah, posebno za časa svetovne vojne in po vojni, ko so se nade skoro vseh Jugoslovanov izpolnile. Toda niso se iz-poolnile nade koroških Slovencev; zibelka staroslovanske moči in slave je ostala izvan meja Jugoslavije, vržena v še večje robstvo. Prišlo je do plebiscita. Narod je imel sam odločati o svoji bodočnosti. Toda evropska diplomacija je plebiscit izigrala, tako da volja naroda sploh ni prišla v poštev in je za nas plebiscit žalosno končal. Narod sam ni kriv, napravil je svojo dolžnost. Veliko vlogo pri tem je igrala Italija, kar dokazuje to, da se je plebiscit izvrševal pod nadzorstvom italijanskega kneza Borghese-j a. Predavatelj je za tem v kratkih črtah pojasnil Saint-Germainsko pogodbo in njene zaključke. Po teh zaključkih zajamčen je koruškim Slovencem popolnoma svoboden kulturni in gospodarski razvoj na bazi lastnega jezika. Zajamčen je bil obstanek koroških Slovencev. Ista zaključki in obveze so veljale za nemško manjšino v Jugoslaviju. Opširneje je predavatelj primerjal in prikazal položaj Nemcev v Jugoslaviji, kateri svobodno razvijajo svoj nemški kult, kateri se celo politično svobodno orijentacijo in vrhu tega oni tu priseljenci, medtem ko so koroški Slovenci autohtoni narod, podvrženi največji germanizaciji in nasilju, brez vsakega prava, državljani drugega reda. Na koncu pravi predavatelj, da avstrijska vlada ni izpolnila mednarodnih obvez, niti pokazala volje da to napravi. Radi tega je izgubila vsako pravo po vsakem zakonu in tudi po Saint-Ger-meinski pogodbi, da vlada nad našimi koroškimi Slovenci. Predavanje je bilo s strani poslušalcev toplo pozdravljeno, le škoda da je bUo na tako interesantnem predavanju malo ljudi. Hvale vredno je tudi to, da je držal predavanje član Oml. sekcije in nadejam se, da bo imel še več posnemalcev. Ru. ♦ Predavanje ' Nikolinjslco veče. U subotu, 9 decembra na večer održat će se u društvenim prostorijama redovni članski sastanak. Kao glavna točka je predavanje člana R. Udoviča »Historija kulturnog i ekonomskog napretka u Julijskoj Krajini od 1848 dalje«. Početak u 8 sati. Ove nedjelje održaje se u društvenim prostorijama Nikolinjsko veče sa plesom. Svira društveni mandolinistički zbor. Ulaznina (sa garderobom) 4 dinara po osobi. Početak u 4 sata poslije podne. — Pozivaju se članovi i prijatelji istarske omladine da toj prvoj našoj zabavi u ovoj sezoni prisustvuju u što većem broju. Darovi za samo Nikolinjsko veče primaju se dnevno do uključivo u nedjelju u 2 sata poslije podne. LIJEPA NAŠA DOMOVINA Od Penina uzgoricom prema tjeme- j kazom je, da je i u vrijeme naših rani-nici Učke. Putem ću na čistini jednoj jih banova i kasnijih kraljeva bio na GLASOVI STAMPE VELIKI BERLINSKI LIST O JULIJSKOJ KRAJINI. »Većina slovenačkog naroda, preko pola miliona Jugoslavena, bezobzirno su otrgnuti od narodnog organizma i lišeni svakog samostalnog života«. Veliki berlinski list »Germania« donosi dopis o Jugoslaviji u kome se opisuju ljepote i uredjenje Jugoslavije, pa se izmed ju ostalog u dopisu opisuje Ljubljana za koju se kaže da prekrasno leži okružena brdima, i govori o razvitku ovoga kraja, o ljepotama Julijskih Alpa i o stanovništvu, pa se nastavlja: Gledajući sa ljubljanskog grada na Istok vidimo, na vedru danu, italijansku granicu, koja prolazi posred slovenačke zemlje. Većina slovenačkog naroda, preko pola miliona Jugoslovena, bezobzirno su otrgnuti od narodnog organizma i lišeni svakog samostalnog života. Ova rana je isto tako bolna kao što Južni Tirol za svakog Nijemca. U Slovenačkoj na mnogim vodećim položajima nalaze se Primorci iz krajeva koji su sada pod itali)anskom vlašću, i oni uvijek misle na svoju izgubljenu braću. Sudbina primorskih Slovena od velikog je značaja po evropski mir. ITALIJANSKA NOTRANJA POLITIKA. Londonski »Time and Tiđe« z dne 11 novembra je objavil pod gornjim naslovom sledeči članek: Mussolini ima opraviti zadnje čase z velikimi in nerodnimi notranje-političnimi problemi. Odpust letalskega maršala Balba ni le hitro dejanje diktatorja, ki se boji mlajšega tekmeca, ne da se niti popolnoma razlagati s težjo po zedinjenju in konsolidaciji oboroženih sil v enem ministrstvu narodne obrambe. Fašistična država se razvija v vojaško hierarhijo. Doslej ni bilo Mussolinijevo fašistično gibanje vojaško, temveč meščansko. Trpelo je poleg sebe monarhijo in držalo redno armado pod absolutno nadvlado civilne oblasti. Mussolinijeva »militia« je držala vsa važna prometna središča in armada je bila tehnično brez fredstev. da bi se združila in nastopila proti režimu. Toda vedno ie obstojala močna rovalistična stranka; in dalo se je misiliti, da bi v primeru Mussolinijeve smrti nemara armada poskusila se zbrati okrog kramlja in pregnati može iz srednjega razreda, ki so ji tako dolgo poveljevali Maršal Badoglio ie glavna oseba v royalistično-voja-ški skupini. Mussolini mu je bil odvzel ekse-kutivno oblast in položil široko Sredozemsko morje med Badogliem in R'1™*0- Sec*ai pa bo kralj prvič jahal na čelu čet v fašističnem slavju. Badoglio se vrne iz Libije. In splošno se govori o »duhovnem združenju» narodnih sil. Izgleda da namerava Mussolini spojiti skupino ™yalist°V" re.(L ne armade z lastnim vladajočim fašističnim razredom z namenom, koncentrirati sile za najvišji napor v velikih dneh. ki jih pričakuje. - nabasati na krupan, gotovo pravilno iz-djelan kamen. Pitam li mladog ovčara, što u blizini svira na frulama nekakav starinski napjev, on će mi reći, da je onaj kamen pao s krila vilama, što su negda gradile Divić-grad u Puli. Na svakoj stopi nešto naše starine i samo naše. što sam pak kroz Sisolsku Provrtenicu samo nazro, s najviše sam glavice Učke gledao punom dušom. Lijepa naša domovino! — kliknulo bi mi srce svakog puta, kad bi se onamo popeo, a tako i sada : —- Mila si nam ti jedina — zaječalo ml ovaj put srce, a ruke se same širile, kao da će od mir lošte da zagrle svu onu našu tužnu ljepotu od Premantura do Postojne. Opet silazim. Sada ravno prema Lovranskoj Dragi, što se stisla u planini visoko nad Medvejom. I dok se s mukom spuštam, sve mi se čini, kao da me nekako ljupko pozdravljaju svi oni humovi, dolovi, proplanci, medju koje sam prolazio, i da mi kroz tihi, gorski povjetarac šapuću: Ja se zovem Veliki Dol. A ja Suhi Vrh. A ja Zaplasak. A mi Bele Steni, mi Rečine, Visoča... I to traje, čitava me povorka tih i drugih naših drevnih imena prati sve do proplanka, koji se zove Knez grad. Tu treba malo stati na tlu, gdje se je jednom, više sadašnjeg Lovrana, dizao grad veće znamenitosti. Ime mu kaže, što je bio i ko je u njemu zapovijedao. Knez je to bio, naš l€Xl€Z ^ Na tom tlu odigrali su se već i prije Karla Velikoga krupni dogadjaji, i to izmed ju naših, koji su se ondje bili već glasu. Njegov knez vršio je svoju vlast ne samo na kraju nego i na moru, i meni se čini, kao da gledam, gdje se njegove »sagine« i liburne izvlače iz Ike, Peha-rove i drugih većih i manjih uvalica, da se prisajedine mornarici naših kraljeva Tomislava ili Krešimira, da zajedno udare na dušmana. Iza Knez-grada — mali Knez-grad, a onda čitav niz naših iskonskih naziva: Gorica. Plasini, Letaj, Draga, Brusovo brdo. Gerovo brdo, Stmice, Konjsko, Poljane, sa crkvom svetoga Petra, Osoj-nica i na vrhu drevni Veprinac. Opet jedna stara gradina, kojoj se prošlost gubi u vremenskoj noći. Udivljenja vrijedna crkva sv. Marka sa tri ladje i rijetkim rezbarijama ukrašen kor pokazuje da je i Veprinac imao svoj kapitol. Na dnu stepenica, što vode u crkvu, nalaze se ruševine negdašnjega kanonič-kog dvora, a ima i drugih podrtina, koje svjedoče o starosti grada. Ima i ložu, pod kojom se je u staro vrijeme sudilo jer je i Veprinac imao svoje župane, suce i satnike. I od njih, od tih naših starih hrvatskih župana i sudaca ostao nam je glagolski napisan Veprinački zakon ili Statut, pa razni zapisnici Ve-prinačkog suda, oporuke i drugi spisi. I crkvene knjige i napisi na crkvi svjedoče nam, kako se je i tu već od vijeko-va gajila naša riječ. U Veprinac je često zalazio i umni Kurelac, a meni je neki starac pričao, da je onamo jednom zašao i Ljudevit Gaj, i njemu, onda sedamnaestgodiš-njem dečku, prorekao, što će se sve dogoditi, kad se jednom uhvate u koštac sedemdesetletnico znašli v Idriji, so zasijali vsj obrazi in je grmelo po dvorani od ploskanja in vzklikanja. Bilo je seveda na idrijskem večeru po- , skrbljeno tud: za zabavo. Prelovčeva mnogo obetajoča potomca gdč. Vojka in 10-letni Zonko sta se postavila s svojim lastnim jazzbandom. Vaio Bratina in Tone Kos pa sta se po idrijsko sijajno učila italijanščine. In žlikrofi so prišli na vrsto v številnih izvodih. Lepo je bilo. Će prej ne, vsaj ob letu naj se Idrijčani spet sestanejo. da bomo Ljubljančani z njimi praznovali rudarsko zaščitnico sv. Barbaro. JUGOSLAVENSKA MATICA U BAŠKI ZA ISTRU Podružnica Jugosl. Matice u Baški sakupila je Din 607 prigodom objetnice udesnog Rapalskog dana za dragu braću bez ognjišta i slobode uz pozdrav patnicima kojih se slobodna braća uvijek sjećaju bolom i nadom u duši. Da-rovaše: Težačka Zadruga D 25; Dujmo-vić F. C., Franko Magašić i Marija Ricci po 20; D. Vlekančić 15; P. Grandić, M. Kaftanić, Dr. Z. čermakova, F. J. Matejčić, Juraj Matejčić, M. Frančič, N. Hrabrić, I. Magašić, V. Bonefačić, K. Barbalić, M. čubranić, J. Maretić, I. Milačić, pop V. Premuda, B. Ribarič, N. N., J. Tancabelić, ž. Petar, K. Pajalić, L. Grandić, M. Dorčić, M. Desantić, I. Volarič, P. Tomša, M. Vukovič, Mate P. Dorčić, Z. Grandić i N. Dujmović po 10; K. Mihalič 6; B. čubranić, N. Vukaso-vić, V. Barbalić, prof. M. Maračić, D. Čubranić, D. Barbalić, M. Dujmović, N. Barbalić, J. Barbalić, P. Dorčić, A. Ma-rulić, N. Pajalić, N. Kvenić, Ana Duj-movići, I. Dorčić, P. Bonefačić, I. Dorčić mesar, M. Rode, M. Pajalić pekar, A. Doorčić krojač, I. ud. Dujmović, T. Hrabrić, D. Dujmović, Mare Mihalić Rajzkova, T. Hrelja, I. Barbalić, P. Maračić, F. Barbalić, Franjo Pajalić, Dume Barbalić, B. Dujmović. P. R. Barbalić, J. Slavina i D. Dorčić mesar po 5; A. Dorčić, V. Mihalić, M. Bonefačić po 4; Mate Baarbalić, C. Maštrović, I. Kr-stulja, Seršić, M. Sulčić, Franka Barbalić, M. Lagina, Dinko Barbalić i Nikola Barbalić po 3; V. Pahlić, Jelena Pajalić, J. Matašić, F. Hrabrić, N. Dorčić i Tancabetić Katica po 2 Din. Jugoslavenska Matica u Baški uzorna je organizacija, neumorna u radu za plemenite ciljeve. JEDNO VJENČANJE. Dne 12 novembra o. g. vjenčao se u Tivtu g. Josip Grinbaum sa gdjicom Divnom ćirić, pa se tom prilikom, a inicijativom g. Romana Laha, kapetana, sakupilo 164 Din u korist Jugoslavenske Matice. Darovateljima najljepša hvala, a mladencima mnogo sreće. Podruž. Jug. Matice — Tivat. prije uselili i tudjina, koji je htio da ih Slaveni sa Nijemcima, odanle makne ili pokori. 'T‘ 1— Oko lovranskog Knez-grada vodili su se i poslije veliki bojevi. Nema sumnje da je i veliki Ljutovid Posavski za svoje plemenite podvige naišao u svom kraju na izdašnu pomoć. Kad je grad porušen, ne zna se, ali već činjenica, da mu se je prasiavensko ime sačuvalo u našem narodu do dana današnjega, do- — Njegovo se je proroštvo zbilo, ali ne sasvim: još mora nešto da dodje, pa da bude sve onako, kako je Gaj prorekao, nadovezao je onaj starac pa na^ doda: — Još će jedan rat da dodje, i naša će Veprinaština opet onamo, gdje je kako mi je ono i Kurelac rekao — negda bila ... V. Car Emin. IDRIJČANI — GANGLU DRUGA NAKLADA KALENDARA VEĆ SE RAZAŠILJE Ovih dana počeli smo s raspačavanjeni druge naklade kalendara »Soča«. Odlučili smo se na drugu nakladu, da bismo mo£li udovoljiti brojnim narudžbama koje su počelo stizavati. nakon što je prva naklada bila razaslana pojedincima 1 organizacijama. Sve one. koji su preuzeli prodaju kalendara iz prve naklade, a naročito organizacije, molimo, da raspačaju onaj broj, koji su od nas preuzeli, da ue bi uprava lista štetovala uslijed toga, što ie dala tiskatj drugu nakladu samo da spremno udovolji svojim pretpaltnicima i prijateljima, koji su se na nju obraćali zbog kalendara. Mnoga društva marljivo raspačavaju kalendare, no neka, koliko smo obaviješteni ne trse se mnogo, tako da nas to zabrinjuje. Nadamo se. da će i ova do kraja godine izvršiti svoju dužnost i da nas ne će staviti u nepriliku vraćanjem neprodanih kalendara, to više, što je i uprava lista izašla organizacijama sa svoje strane ususret. One, koji su naručili kalendare, a još ih nisu primili, molimo da se strpe za koji dan-dva. , ISTRE' Ljubljana, 5 decembra. Idrijčani so v ponedeljek zvečer zasedli veliko dvorano Kazine do kraja. Kako zanimiva. pisana, prikupna domača družba. Predstavniki vseh slojev: cela garda naših odličnih, splošno znanih mož, uradnikov, trgovcev, obrtnikov, bivših rudarjev, ki so prišli izpod tujčeve oblasti iskat v Jugoslavijo vsakdanji kruh. Ko je malo pred deveto uro vstopil v dvorano slavljenec g. Gangl s svojo gospo ga je naša Idrija pozdravila toplo, bratsko. Spored družabnega večera je bil dolg. A ni šlo drugače. Govorniki so hoteli slavljencu izreči čim polnejšo mero zahvale, ljubezni, spoštovanja. Zlasti je poštni direktor dr. Janko Tavzes v skrbno in lepo oblikovanem govoru opisal vse Ganglovo delo v Idriji, o "iej in za njo. Bivši prosvetni šef dr. Stanko Bevk je prav neposredno obeležd slavljenčeve osebne vrline, ljubljanski župan dr. Puc pa je v prisrčnem, mestoma segavem govoru - odmel zagrmel častil Idrijo. Kako ie v aplavz, ko je župan izrekel svojo vero v pravično odločitev v bodočnosti! Zelo toplo je bil sprejet tudi pozdrav mladine, ki ga ie krepko, zanosno izpregovoril Lade Božič. IZZelo učinkovito in užitka polno so se Idrijčani pokazali tudi z umetniško stranjo svojega sporeda: občinstvo je hvaležno nagradilo z odobravanjem samospeve gdč. Kogojeve in Lenke Lapajnetove (ob klavirju ju je fino spremljal dr. Švara). Vaio Bratina je krepko recitiral tri Ganglove pesmi, oktet Ljubljanskega Zvona je pod vodstvom D. Matula prav leno zapel tri Prelovčeve, — a slednjič ne smemo v gardi idrijskih umetnikov prezreti Nikolaja Pirnata: on ie ustvaril kip idrijskega rudarja, ki ie bil ta večer poklonjen slavljencu. . „ V širokem, krasnem govoru se je c. Gangl zahvali! vsem zap očastitev. Živo je obujal spomine na svoja idrijska leta — in ko je le naznačil željo, da hi se za njegovo UFOND „ ».Ditma, I ove 10' 5.' 30.- 300- ém godin« f A EMIGRANTSKU ŠTAMPU] mm Ova rubrika nastavlja se i pod devizom : »Da bi »Istra* izlazila svakog tjedna vedovilo u normalnom formatu.* . Bilježimo ova nova imena plemeniti” darovatelja : Ante Lavrenčič, Maribor Din Pfeifer Marija, Radomlje Din Milan Rodič, Tijesno Din Da počasti uspomenu blagopokojne gdje Bradamante majke svog prijatelja i druga. daruje Boren Emili, Sušak, ovi. graditelj u fond »Istre« Din U prošlom broju objavljeno Din 28j3lg Ukupno Din 28576-jj .Istra, tslazl s»al«>8 tjedna « notak. — Uredni ghro \ oprava oalaia •« * A rMat-ll»«'. >1 rlnlnm fl 9 D «U^wrSibovóovire^. TT- za “va’ Sr^.’^’ž^ribrn.Vr^T 28 II. — Broj čekovnog računa 10.788. — Pretplata: Za ctlelu «odino 88 dinara; «« cjeniku. - Vlasnik 1 Irdavač: KONZOROIJ .ISTRA. Masar,kova ni 28. II Telai. br.JT Pran Brnčić, advokat. Samostanska 8. — Tisak: Stečajnlna Jugoslovanske Itampe d. d.. Zagreb Masarjkova 28a. Zagreba. Masarykova altea godino- — Oglasi se računaju po