Broj 11 i 12. Zagreb, 20. decembra 1877. Tečaj II. JUGOSLAVJANŠKI STENOGRAF. IZDAVATELJ I UREDNIK: ANT. J. BEZENŠEK. Izdaje se vsaki meeec 20. dne. Stoji na celo loto 2 for. 60 n., Uredništvo i uprava: na pol leta 1 for. 30 n. > Petrinjskej ulici br. 366. R6 k opisi so no vračajo. Povest običnega pisma i stenografije. (Konec.) Stenografija pri Slavjanih. Poljaki poslužujo se izključivo samo prevoda Gabelsber-gerjevega sistema na poljski jezik. Oni pokusi, ki so se delali v Varšovi s francoskimi i angleškimi sistemi, ostali so bez vsakega vspeha. Prvi je bil J. Heger, ki je 1. 1849. v svojem „kratkem navodu steno-tahigrafije za četiri glavne slav. jezike" Gabelsbergerjev sostav za poljski jezik priredil. L. 1863 i 1864 izišla sta dva „napotka za učenje poljske stenografije po Gabelsbergerjevem sistemu" jeden od Jos. Po I i riškega, drugi od Lubina Olevvinskega v Lvovu. Razven teh dveh prekrojil je isti sistem tudi dr. Jackoivski za poljski jezik 1. 1869. Po teh treh prevodih podučevalo i steno-grafovalo se je nekoliko let, po jeđnem več, po drugem manje; dok je sedaj nadvladal povsod prevod J. Poliiiskega, a ostalih dveh je zginilo skoro čisto. (Vid. „Gaz. sten." br. 5. 1. 1877.) — Kar se tiče literature, vredno je napomenuti „Biblioteko stenografično1*, ki zadržava celi nauk o poljskej stenografiji, ter je izhajala L 1871 v Lvovu pod uredništvom J. Poliiiskega. Isti pisatelj izdal je 1. 1874 tudi knjigo „Szkola praktyczna stenografu polskiej". — Sedaj izhaje v Krakovu mesečno „Gazeta stenograficzna" pod uredništvom prof. Mendoche, zastopajoča Poliiiskijev prevod. V Lvovu obstoji tudi c. kr. izpitno poverenstvo za poljsko i rutensko stenografijo pod predsedništvom šol. svetovalca dr. Eus. Czerkavvskega. Kar se tiče Slovencev, mora se reči, da so oni med južnimi Slavjani prvi stenografijo poznavali, a žalibog niso jo znali upotrebljevati za svoj jezik, — kar je krivda njihovih srednjih šol — nego samo za nemški. Pojedini možje, ki so došli v okolnosti, kder — 86 — so trebali slovensko stenografijo, priredili so si jo za silo vsak po svoje, a v javnost niso stopili z njo, nego so jo pridržali samo za privatno porabo. Zarad tega tudi o vrednosti teh pojednih prenosov ne moremo soditi. Imena teh možev, ki so si za stenografijo med Slovenci v obče mnoge zaslug pridobili, znana so iz teč. I. br. 6. — K onemu, kar smo tamo o stenografiji pri Slovencih rekli, imeli bi zabilježiti kot jako vesel pojav postanke „slovenskih stenografskih venčkov" na gimnazijah v M a r i b o r u, Novem mestu i Ljubljani. Ti venčki bodo gotovo svojo lepo svrho dosegli, a mi jih držimo za najbolje i najprikladnije sredstvo, širiti znanje jslovenske stenografije med naobraženim svetom na Kranjskem, Štajarskem, Goričkem itd. Ti venčki so tudi najbolja podpora strokovnej našej literaturi v materijalnom i duševnem obziru. Želeti bi torej samo bilo, da se njihov broj pomnoži, i to posebno zarad tega, ker se bode na ta način tudi jedinost na polju naše stenografije najlakše ohranila. V teh društvih namreč uči se slov. stenografija po našem sistemu, učitelji so jej nadepolni mladi ljudi, ki so si to znanost v izvoru dobro proučili, a v prevodu smatrajo naš list i naše mnenje za merodavno. Ako bodo oni zajedno z drugimi članovi društva našli tu ali tam kako stvarico neshodno ali nedovoljno shodno prirejeno za svoj jezik, opozorili bodo nas i stavili ukupno prevdarjen predlog, ki se bode potem v našem listu priobčil, da ga morejo presoditi tudi drugi sten. venčki i posamezni strokovnjaki. Ako bode dober, sprejel se bo vsakako od vseh stranij. i naš list ga bode zastopal. Na ta način nij se bati eepkanja ali nejedinstva, i prvi sostav ki je bil za Slovence v javnost predan po „Jugosl. Stenografu", bode tudi ostal kot jedina podloga za dal-nji razvitek te umetnosti pri nas. Za hrvatski jezik priredil je stenografijo 1. 1864 prof. Magdič, a 1. 1866 počel je prvikrat svoj sostav praktično v hrvat, saboru upotrebovati. Po tem sostavu podučevalo se je s prestanki do 1. 1875 na gimnaziji i realki v Zagrebu, izmenično po prof. Magdiču i prof. Lipežu. Po istem sostavu izišla je 1. 1875 „Stengr. čitanka" od A. B. Od 1. 1876 podučuje se na gimnaziji v Zagrebu po prevodu, kakor je bil v „Jugosl. Stenografu" priobčen ter ga je za hrvatski jezik priredil urednik tega lista, redovito v dveh tečajih , a do sedaj se je naobrazilo okoli 150 dijakov. Prvi uvet (P°g°j) i najbolje sredstvo, da se znanje stenografije v Hrvatskej čim preje na primerno stopnjo povzdigne je ta, da se ustroji učiteljsko mesto za stenografijo na univerzi v Zagrebu. Ako se to zgodi — kar bi se prav za prav moralo zgoditi, — ondaj bode valjda Hrvatska glede stenografije med južnimi Slavjani mesto voditeljice zadobila. У Srbiji je pripoznana kot oficijelna stenografija Gabels-bergerjeva po prenosu Ivana Milovanoviča 1. 1872. Njegov najiz-vrstneji dijak je Nastas Antonovič, ki se je v ostalem še posebno v Pragu strokovno izobrazil 1. 1875 pod vodstvom prof. Pražaka i - 87 dr.; a sedaj etenografuje s tremi svojimi kolegi razprave srbske skupščine. Bilo je čuti, da Autonovič namerava izdati v posebnej knjigi tako izpravljen sostav Gabelsberger-Milovanovičev, a dosedaj še knjiga nij prišla na svitlo. Morda je tudi najshodneje, ako Srbi vzamejo obzir na naš sostav, ki je za njihov jezik isto tako prikladen, kakor za hrvatski i slovenski, pa da N. Antonovič ali kdo drugi izda v skladu z nami v ciriličnem pismu nauk o stenografiji. Mi sigurno nemarno pred očmi drugo nego prospeh stvari, ako jim najtopleje preporočamo bratsko slogo barem v tern obziru, kder bi bil vsaki separatizem ne samo žalosten pojav, nego bi deloval jako nepovoljno na dalnji razvitek stenografije pri jednem kakor drugem narodu. — Miloš Milovuk pokusil je 1. 1866 za srbski jezik prirediti Stolzeov sistem; razven njega priobčila sta tudi Djordjević i kašneje lv. Djaja svoje „pokuse“, a vse je ostalo bez vsakega dalnjega vspeha. (Isto to bode se brž ko ne dogodilo tudi „Arendsoviču. “) Ako bodemo uvaževali izreko: „concordia parvae res crescunt, discordia maximae dilabuntur«, bode vsakako povest stenografije pri Slavjanih za kakih 10 let mnogo veseleje lice zadobila. S tem srno zgotovili povest običnega pisma i stenografije, kakor se je zdela našim okolnostim i prostoru našega lista primerna. Ako so v kojem obziru pomanjkljivosti ali netočnosti, naj nam se to blagovoljno oprosti glede na novost predmeta i na premalen broj pomočnih sredstev, ki smo jih mogli v roke dobiti. Anton Bezenšek. Stenografija, pazljivost i pamćenje. (Psiliologiona crtica.) Tebi, mladi stenografe, posvečujem ovu crticu, da ju uvažiš, ako želiš postati savršen stenograf. Ti si — kako mi veliš i kako se osvjedočili — mladenačkom vatrom i ljubavi svladao teoriju te znanosti, a sada pristupio k uporabnomu dielu, gdje te koješta steže, te nemožeš, da poput orla mahneš krilom za svojim ciljem. Veliš, da je tvoje duševno stanje, tvoja psihičnost ljuto borilište, na kom dva junaka „ко dva risa, mlada, čila" rnejdan diele, a u tebi da bolno odjekuje svaki njihovih udaraca, ti bo si obojici jednako oddan. Tako mi ti netom govoraše, kad si stupio bio preko praga stenografske prakse, a i sam bijah u takovom vrtljogu, u koji mislim da bez iznimko pada svaki učenik stenografije, čim dodje do toga stadija, na kom ti evo sada stojiš. Ja si pako uzeh zadatkom, u kratko razjasniti psihičnu situaciju takovoga učenika, potražiti pravi uzrok toj duševnoj osjeci i plimi, te iztaknuti sredstvo, kojim če se moći uklonuti svaka pociepauost i razdvojnost duha u vršenju toga posla. — 88 — Obavlja-li čovjek kakav posao, osobito duševni, to je prvi uvjet za dobar uspjeh istoga — koncentracija misli, drugimi riečmi, pažnja ili pazljivost, i to nehotična pažnja, t. j. takova, koja sama sobom nastaje, ne pako od odluke ili na zapovjed čiju, n. pr. kad učitelj u školi opominje: „djeco pazite!" — Nehotična pazljivost osniva se na samom odnošaju pomisli prijašnjih, lahko ponovljivih ili baš sad prisutnih,jakih, naprama pridolazećim novim, — osniva se upravo na odnošaju srodnosti tih dvajuh redova: pomišljaju starijega i novijega, — na apercepeiji, zato se i zove aperceptivna pazljivost, i ta je za uspješno naučanje najnuždnija. Pita se sada, kako indi nastane nehotična iliti aperceptivna pazljivost, ako ne odlukom? — Ovako: Novim pomislim, koje su — da tako rečem — na putu u sviest, idu u susriet iz dušina sadržaja pomisli srodnice, pomoćnice njim, te se tako hvataju nove pomisli starih, poja-čavajuć se kao srodnice medjusobno. N. pr. učitelj stupiv u školu i urediv obične svakdanje stvari, hoće predavati ili naučati o psu. Ako je on vrstan pedagog feo ipso psihilog), morati će ovako započeti: „djeco! danas ću vam pripoviedati o životinji, koja je čovjeku u mnogom obziru vrlo koristna, i koju vi svi dobro poznajete, naime — o psu". Tudier je umjestna stanka od nekoliko časaka, da mogu djeca, kojih pazljivost je učitelj takovim početkom dovoljno napeo, pojuriti mišlju kući budi domaćoj budi susjednoj, gdje jeste zbilja kakav pas. Svako diete će si sada u preglednoj reprodukciji povesti sva moguća svojstva i osebitosti dotičnoga psa pred dušu, te će čekati, kako će učitelj govoriti o psu, bude li onako, kakav je pas, kojega ono dobro poznaje, i kojega svojstva i osebitosti imade taj tren živo pred očima. Eto, diete ide u susriet onomu, što će učitelj tek govoriti! 1 kad bude on zbilja naučao, hvatati će se njegov nauk sa mišlju djeteta upravo onako, kako se hvataju zubci dvajuh strojnih kolesa. Bude li pako diete mišlju bludilo od nemila do ne-draga tražeć predmet, na koji bi vezalo, što učitelj govori, neće imati za-nj nauk nikakve zamašne koristi. „Mutato nomine de te“ — mladi stenografe! I ti treba da si aperceptivno ili bar nehotično pazljiv, hoteč pratiti pismom govornika, t. j. valja da koncentriraš sve svoje misli o predmetu, o kojem radi govor. Ti doduše moraš biti po psihologičkih i logičkih zakonih aperceptivno iliti hotično pazljiv, ali možeš biti i nehotice nepazljiv, ili bolje rekuć, duševno razciepan, raztresen, ako nisi čvrst u stenografskoj teoriji. Kako ćeš n. pr. ići u susriet govorniku, ili ga barem vierno sliediti, ako se imadeš pišuć boriti sa neznanjem spajanja ovoga suglasa sa onim itd. ? Polovicu tvojih misli bi ti rado poslao medju stenografska pravila, da ti donesu jasnost, a drugom polovicom rado bi išao u potjeru za govornikom, da ti neumakne koja rieč ili stavak. Ali to psihički nije moguće. Vrlo malo nam filozofija podaje primjera, gdje bi pojedinac u jedan mah mogao obavljati više duševnih posala, kako n. pr. Cezar. Ti bi ipak rado izvesti to, i odatle onaj boj „dvajuh junaka" u tebi, — - 89 — kako veliš, — kojima si ti jednako oddan. Gledaj dakle, da jednoga makneš, naime zamieni neznanje stenografske teorije i nepraksu sa protivnim, pa ćeš moći svu pazljivost posvetiti govorniku. Preći mi je na pamćenje. Nije ovdje miesto, da silazim u duboki psihologićki tumač, koji je od Platona pak do i preko Kanta zanimao mnogoga mislioca, već ću uzeti gotov rezultat, te ga upo-raviti na zadatak. Kao što je pazljivost stenografu važno pomagalo za obavljanje posla, tako mu je i pamćenje „conditio sine qua non“. Jer, što koristi paziti, na rieči govornikove, ako se nepamti njihov originalni savez i red! Može bo se dogoditi, i dogadja se prečesto, da nopa-daju rieči govornikove neposredno na šilj stenografskoga pisala, t. j. nije svaka izgovorena rieč „stante pede“ na papiru, nego obično za nekoliko časaka. Tu imademo dakle kratak interval, kojim vibrira rieč, prije nego li bude zabilježena. Da pako rieč na tom putu ne-propadne u ponor zaboravi, nuždan joj je nekakav pratioc, koji će ju dovesti u sigurno pristanište. Taj pratioc jeste pamet iliti pamćenje. — Nova psihologija veli i posve sigurno dokazuje, da je pamet reprodukcija pomisli, bez promjene njihovih sveza. Stara pako psihologija učaše, — i nefilozofičan sviet misli tako — da postoji u duši posebna moć, moć pamćenja i da ta moć tvori bezpromjene reprodukcije. To je puka fikcija, utvara. Te moći nepostoje realno, nego realno postoji samo djelovanje samih pomisli: njihovo potamnji-vanje i povraćanje u sviest, sada bez promjene, sada sa promjenom. Prema tomu, što se reprodukcija osniva budi na pukoj istodobnosti ili sliedovnost! pomisli, budi pako na sadržajnih logičkih sveza istih, dielimo pamet na dvoje: na mehaničku i judicioznu. Nuždna je i jedna i druga stenografu, a više druga nego prva Onom će se služiti misaon stenograf, a ovom nemisaonik, koji pamti čuveno samo po zakonu sliedovnosti — dakle mekanički. Svatko znade, da judiciozna pamet siže dalje, obuhvaća više i da je čovjeka dostojnija nego li raekanička. Ja mislim, da stenografija sili upotriebljivati više judicioznu pamet, nego li mekaničku, te tako ona osim vanjske svoje praktične koristi, donaša i nutarnju, naime vodi stenografa u logičnu kolotečinu mišljenja. — Ingeniozna pamet, koja stoji posried izmed mekaničke i judiciozne, te koja ima u sebi inherentnu barem jednu od tih dvijuh i koja je rodilja mnemotehnike, nikako nije u prilog stenografu, i kako se mnogi filozofi u prošlosti izraziše — Kant veli, da je „nerazborita*1 — riedko kojemu čovjeku. Ona bo se služi umjetno domišljenimi pomočnicami, koje su slične sa bar jednim dielom od pomoćnica, koje se imadu pamtiti. A tko nezna, da je to dosta naporan i nezahvalan posao; iziskuje bo mnogo vremena, koje nedonaša uvjek željena ploda. Toliko o zadatku. Naknadno k članku: „stenografija i mišljenje" u 10. br. „Jugoslav. Stenografa" tekuće godine opaziti mi je jošte, da - 90 — stenografija može i individualnu misaonu produktivnost pospješivati. Tako mi jednom revni slovenski pisatelj Vatroslav kazivaše, da često sjedi dušom, punom misli kod pisaćega stola, ali da običnim pismom nemože sliediti tok misli, i da inu tako pišuć običnim pismom, mnogo zrnce propane. Sve to, ne samo da bi spasilo stenografsko pismo, nego bi ono dalo i svemu mišljenju bujniji tok. Jer kao što voda brže prodire napried, ako se predidući volumen cie-loga kvantiteta žurnije odmiče pred sliedećim, puštajuć mu tako slobodan prostor za gibanje, tako bi i misli pravilnije i izdatnije bu-jile, ako bi im se dao kroz pero tako brzi odtok, kao što je brzo njihovo pucanje ili nieanje u duši. Sve su to eto zamašni uzroci, koje samo pazljivo oko opaža, i koji se, kao što u obče sama znanost, premalo uvažavaju. Pošto je ovo zadnji list ovoga godišta, praštam se od tebe, dragi prijatelju, s ugodnom nadom, da ćemo si na godinu, ako nam bogovi uzdrže taj jedini stenografski list, nametnuti novi zadatak i o njem izmienjivati svoje misli. Tako bi ja n. pr. želio, da povedemo stenografiju pred pedagogički tribunal, da vidimo, vriedi li ona sama sobom, da bude uvrštena u ciklus naučnih predmeta sriednjih učilišta. Ti se pako raduj Tvojemu uspjehu i nežali truda, već imaj pred očima Hesiođovu rečenicu: Tijc 3’ аретуј? tSpoka j-eol тсрогсзЕpottfev ž#rjz.av. M. Vamberger. Dalibor. (Češka legenda iz XV. stoletja) Stenogram je na str. 86. „priloga11. II. V kraljevej palači poleg Tina nij se čulo ničesar druzega kot sviranje i veselo popevanje. Poslednje zaščite Husitov bile so naposled premagane i zdrobljene. A v daljini videla se je trdnjavica Hradčin; tamo je Dalibor okovan, tužno gleda skrozi rešetke svoje temnice, gleda okružene bregove i narod tužen i nesrečen radi stvari, kojo je on toliko branil, s toliko vero i udanostjo. Odkar je zaprt, teče mu čas neizmerno počasno; minute dozdevajo se mu dnevi, a dnevi leta. Ko mu nekega dne temničar hrane prinese, reče mu Dalibor: „Strašno dolgočasno mi je v tej temoti, i prej nego mi doteče poslednja minuta, imam še dosti življenja; prinesi mi gosli, da si z njihovimi glasovi svojo tugo ublažujem. Temničar ne videč v njegovej prošnji ničesar, kar bi bilo protivno danim naredbam, prinese mu, česar ga je prosil. — 91 Od tedaj Dalibor nij prenehal gosti; po dnevi i po noči čul se je jek gosel, a vsakega dne ječale so gosli vse lepše, vse tuž-neje. — Njihov odjek se ponavlja ter leta na vrhove bregov, a valovi Vetave treso se od njih v nočnej tišini. Mimo hodeč narod zaustavlja se pod trdnjavico, ljudje poslušajo, plakajo i odhajajo, preteči, maščevati se dušmanoin domovine svoje. V godbi Dalibo-rovej čutilo se je toliko milote, toliko trpljenja, toliko tužnih mislij! To nij bil več prosti jek, to je bil glas mučenika za narod svoj! . . . Množina ljudij okolo trdnjavice postajala je vsaki dan večja. Vse okolne ravnice bile so polne poslušalcev, ki so gorko čutili njegovo sužnjost, njegovo vzdihovanje i njegove solze. Ko se nekega večera kralj Ladislav vrača iz lova v svojo palačo ter je zaustavljen pri vratih od množice poslušalcev, zve uzrok tega zbiranja pa zapove, da se imajo gosli zdrobiti. Neki oficir izvrši odmah kraljevo zapoved, gre v temnico k Daliboru ter mu zdrobi na kosce njegovo jedino tolažilo. A narod čul je neprestano jek nebeški, ki je odmeval okolo trdnjavice, ter nij prestal zbirati ke pod trdnjavico, nij prestal razmišljavati o nesreči domovine svoje. Jek ponavljal je neprestano tužne glasove i nosil jih daleko v polja i bregove. Ko je Dalibor vže davno bil prestal gosti, je jek še neprestano drhtal v srcih naroda, i narod ga je čul. To je umnoževalo tugo naroda, on je počel mrmljati, i vže so se čule njegove pretnje. Nekega dne gre kralj Ladislav opet na lov, množica ga zaustavi ter zahteva oslobojenje sužnja. Osorno odbije kralj narodovo prošnjo, a narod navali na obkope i nasipe gradske. Skoro so vže oteli trdnjavico, navdušeni divnim jekom, ki je prihajal skrozi okno temnice. A v onem trenotku zapove kralj, da se mora sužnju glava odsekati. Glasnik smrti prerine se skrozi množico, z mečem opasan stopi v temnico, a ko je zadovoljil kraljevej maščevalnosti popne se na okno, ter pokaže narodu krvavo glavo onega, za kojega svobodo je narod vže započel borbo. Množica osupnena zarad tega strašnega pojava izgubi samo-svest. A ona nij verovala svojim očem, ker je čula neprestano tužni jek iz trdnjavice, ko glas mučenika. Po kratkem strmenji osvoji narod temnico, i tu vidi zares žalostno istino: vidi na zemlji ležati mrtvo, krvavo telo, vidi na kosce zdrobljene gosli; začuden i okamenjen vstavi se narod. A od tedaj čuje narod zmirom čuden jek, ker glas mučenika ne umre nikedar v srcu naroda! 1 čuje se še ... . čul se še bode dolgo dolgo, dokler bode trajala beda naroda, čul se bode tako dolgo, dok ne bodo izginile vse predsode i privilegije, kakor so izginili grbovi Daliborovi z dimom na grmadi. — I čul se bode še dolgo časa! N-č. 92 — Telefonija i stenografija. Stenogram nalazi se na str. 83. „priloga11. „Telefon", kojim je moguće glas iz jednoga mjesta na drugo, još tako oddaljeno, u isti mah pomoćju elektromagnetizma prenieti, zove se najnovije iznašašće, koje svraća na sebe pozornost čitavoga naobraženoga svjeta. I to punim pravom; jerbo uslied toga izna-šašća nastati će za čovječanstvo u nekom pogledu nova perioda, pošto će se djelokrug onih čovječjih organa, kojimi čuje i kojirni proizvadja glasove, neizmjerno razširiti. Što su za oko tele- i mikroskop, to će biti odsada za uho i usta — u koliko kroz prvo čujemo, a kroz druga govorimo — telefon. čovjek može svoje misli i ideje drugomu bitju neposredno priobćiti pomoćju govora ili glasa; posredno pako pomoćju pisma, neobazirući se u tom pogledu na mimiku i gestikulaciju, kojom se samo donekle mogu misli saobćivati. A od sada imati će na razpolaganje novo sredstvo, kojim će moći bez obzira na daljinu i bez izgube vremena svoje misli govorom priobćivati. A telefonija ima pred telegrafijom tu prednost, što se dade telefonijom na jednostavniji način i manjim brojem sredstva — pa uslied toga i brže — isto to proizvesti, što se je dosada telegrafijom obavljalo. Kod telefonije odpada naime potreba znakova za glas, t- j. kod telegrafije morali su se za pojedine glasove znakovi opredieliti, jer su se samo znakovi u daljinu prenašati mogli. A tim ojednostav-ljenjem je mnogo pridobljeno, navlastito za taj slučaj, ako je onaj, koji govori, neposredno telefonom spojen sa onim, kojemu govori. Ako je pako medju prvim i drugim kakva posredujuća osoba — kaošto n. pr. dandanas telegrafski činovnici posreduju medju preda-teljem depeše i adresatom, — to će telefonija tekar tada zadobiti pravu vriednost, ako joj priteče u pomoć stenografija. Ako si mislimo na mjestu sadanjih telegrafista u buduće telefoniste, to će biti zadaćom posliednjih, slušati na telefonu, te r i e č po rieč bilježiti ono, što telefonist na mjestu, gdje je bila depeša predana, nariče (diktira). Tuj su sada dva slučaja moguća: ili će morati telefonist-predavatelj tako polagano govoriti, da mu primajući telefonist običnim pismom sliediti može, — a to će biti posao, koji se neće moći ništa brže vršiti, nego-li se sada telegrafijom vrši, gdje takodjer običnim pismom telegrafist znakove sa papirnoga traka prepisuje, — ili pako će morati telefonist ujedno biti i stenograf, da bude u stanju tako brzo pisati, kaošto predavatelj govori. Ako bude ovo posliednje, tada tekar će se sa telefonom čitav posao puno brže vršiti, nego-li je sada sa telegrafom moguće. Uzmemo-li i to, da mora primajući telefonist svejedno još depešu u obično pismo prepisati ili prepisati dati, ako adresat nije stenografiji vješt, to se ipak prištedi dvoje : prvo, predavajući telefonist netreba se zadržavati polaganim diktovanjem; drugo, može se 93 - isti aparat češče i za više depeša upotrebljivati, ako je brzo s jednom gotov. Iz toga se vidi, kako ova dva iznašašća novijega vremena medju sobom u tiesnom savezu stoje: sjedne strane pravi napredak telefonije nije moguć bez stenografije, a s druge strane širiti će se naša umjetnost baš povodom telefonije i medju one vrsti ljudi, koji imadu posla s telefonom, a koji inaće nebi bili onako obćenito uz stenografiju prionuli. Obima je dakle zajamčena velika budućnost! A. B. Dopisi. Iz Ljubljane, 12. decembra („Stenografski venček11). Vže v zadnjem listu se je poročalo, da se na ljubljanskej gimnaziji snuje „stenografski venček1'; danes pa lehko naznanimo, da se je osnoval. Početkom seveda bilo je to poduzetje jako težavno, ker je stvar tukaj čisto nova. Ravnatelj gimnazijski je tekar po večkratnej, živej prošnji dovolil napraviti „sten. venček'1 , v kojem se je sedaj začela učiti tudi v Ljubljani slovanska stenografija. Dijakov oglasilo se je okoli 40, izmed kojih vže zna vsak nemški stenografovati. Lep broj je to! — Uro imamo vsaki teden jedno. Delo nam gre še dosti od rok, i sme se upati, da bodemo kmalu zamujeno popravili. Poslužujemo se pri tem početju naukov i načel, 'kojo zastopa „Jugslav. Stenograf". Vendar jedenkrat! poreče morda kdo izmed častitih čitateljev, vendar se je v Ljubljani ustanovil sten. venček, ondi, kder bi se bil pervi ustanoviti moral. Toda bilo je mnogo ovir i zaprek, koje nam je bilo odstraniti. Koncem lanskega šolskega leta bila se je vže iz-prožila ta misel v tem listu. Takoj so se počeli dijaki med sebo posvetovati, a govorili so nekoji: „Kaj hočemo letos tako na koncu to reč snovati, prav malo bi s tem pridobili." I tako je vse obtičalo-A v počitnicah se je vendar marsikdo spomnil tega ter se pridno učil stenografije; to baš tudi sedaj naše delovanje i napredovanje pospešuje. „Iz malega zraste veliko" pravi pesnik, tako tudi iz tega neznatnega začetka izido lahko dobri nasledki. Ako se bodemo naučili stenografovati po teh načelih, bodemo tudi lahko rezumeli, da se dade vstanoviti skupni pismeni jezik za Slovence, Hrvate i Srbe. Skoro bi rekel takovo združenje je pogoj, da se naša literatura pokaže svetu, da slovanski rod pokaže svojo duševno moč, — kakor pesnik pravi: „Svetu pokažite lik domače navade i misli!“ A. K. — 94 Iz Maribora, 6. decembra. (0 slavja riški h stenografskih venčkih.) V dopisu iz Novega mesta dne 10. oktobra t. 1. izrazuje g. dopisnik nado, da se bodo i na drugih gimnazijah „stenografski venčki"' ustanovili. Ker se je lansko leto naznanilo, da se je pri nas venček ustanovil, toraj nismo letos v novo naznanjali, da bode svoje lansko delovanje nadaljeval. Ure imamo svako nedeljo, vže od 23. septembra t. 1. počemši, pod nadzorništvom g. profesora dr. J. Purgaja. Letos se uči 30 dijakov brzopisa, ki vrlo napredujejo, ker so vsi nemškemu brzopisu vešči; tako da upamo do konca tega polletja nauk o brzopisu, kolikor se ga je v „Stenografu" objavilo, dokončati. Želeti bi bilo, da se takoj v prihodnjem tečaju začne nauk o debatnem pismu tolmačiti. Za to nebi samo naš venček g. uredniku jako hvaležen bil, nego i Novomeški, pa morda tudi ostali naročniki, koji so se učili korespondenčni del slovenske stenografije *). Po izkušnji smo spoznali, da celo tisti, ki so za predmet navdušeni, večkrat radi izostajajo; zato se je uvela globa, kojo ima vsaki plačati, ki izostane. Za ta znesek se bode potem „Stenograf" za gimnazijsko knjižnico naročil, ker nij lahko mogoče, da bi imel „venček" vlastno knjižnico. Kakor g. dopisnik iz Novega mesta, tako sem i jaz tega mnenja, da nam je treba vzajemno delovati na ta način, da si dopisujemo. A ne dopisujmo si samo mi, nego pišimo tudi drugim slav-janskim stenografskim venčkom. Ukupno je takovih v Avstriji do sedaj 7: 3 češki, 1 poljski, 3 slovenski. 1. Tčsnopisny veneče k“ v Ji činu. Ustanovljen 4. aprila 1875. lina letos 37 udov. Predsednik je osmošolec Vaclav Janata. — 2. V Pil zn u, ustanovljen 4. julija 1868. Ima letos 40 pravih, 6 izvanrednih i 8 dopisujočih udov. Vsak ud plačuje 30 novč. mesečninč; tako da ima venček vže 100 for. premoženja, ki pa zmirom narašča. Kazun tega ima venček knjižnico (300 knjig), je naročen na 20 časopisov, ter izdava sam majhen časopis. Predsednik je osmošolec Vaclav Rudofsky. — 3. V Ko ra otavi, ustanovljen 5. oktobra 1. 1864. Lani je bilo 14 pravih i 6 dopisujočih udov. Predsednik osmošolec A. Gerstendorfer. — 4. „Kolko stenografov? “ v Stanislavovu. Ustanovljeno 1. febr. 1877. Lani je bilo 25 pravih i 15 dopisujočih udov. Predsednik osmošolec Ladislav Axentowicz. — 5. „Prvi slovenski stenografski venček" v Mariboru. Ustanovljen 27. februarja 1877. Ima letos 30 udov. Predsednik sedmošolec Janko Babnik. — 6. „Stenografski venček1 v Novem mestu. Ima letos 10 udov. Predsednik Janko Sašelj. 7. „Slov. stenogr. venček" v Ljubljani. Ima do sedaj 40 udov. *) Kakor razvidite iz „poziva11 v tem listu, hočemo početi v 1. br. III. tečaja z „debatnim pismom." Uredn. — 95 — Da so vsi pripravni z nami dopisovati, kažejo sledeče besede, koje mi je pisal g. Janata iz Jičina; „Vaše pismo je med nami neizrečeno veselje prouzročilo, da se Slovan Slovanu pridruži, osobito pa, da je povod temu stenografija. Hodil sem s pismom od je-dnega dijaka do drugega, vsi smo se veselili!“ Pišimo jim toraj mi slovenski, oni nam češki, pa tako se bodemo ob jedneni z bratskim jezikom upoznavali. J. B«s. . Glasnik. Za sistcmizovanja stenografski h mjesta kod zastupničke kućo u Beču molilo je nekoliko aiistr. stenografskih društva. Dosada obavljali su se ondje stenografski poslovi putem konkurencije, kaošto biva i kod nekojih inih sabora, a odsada imali bi se dotični stenografi stalno namjestiti, kao državni činovnici, kaošto to biva u Pešti, Berlinu, Kopenhagenu itd. Stenografija i fonogratlja (neka vrst brzopisa), odnosno pristašo ovih dvi-juh znanosti bili su dne 13. dee. pred porotnim sudištem u Boču. Fonografi g. Braut i Fr. Straas tužili su naime K. Noske-a, urednika lista „Oesterr.Blfi.tter fiir Stenografie", jer je u svom listu nazivao neko natjecanje fonografa u brzopisu ,,švindelnom“ i priredjenom komedijom, da se hotimice publika prevari, te kazao da nagrada nije bila stečena pomoćju fonograflje, nego stonografovanjem dotičnoga diktata. Razprava trajala je do '/,11 sati u noć, jer je bilo mnogo svjedoka jedne i drugo stranke zaslušanih. A obtuženik K. Noske bio je konačno nekrivim proglašen. Vabilo na naročbo. „Jugosl. Stenograf“ konča s tem brojem svoj II. tečaj, i oprav-ništvo vabi prijazno vse dosedanje gg. naročnike, naj ostanejo listu tudi v prihodnje zvesti, ter se nadja da bodo tudi mnogi, ki dosedaj še niso bili naročeni, v naše kolo pristopili. Ako mi pozivljemo na obilo naročbo, storimo to iz dveh važnih razlogov: prvo nam je na' srcu pro-speh naše stvari v obče, drugo napredek i pomnoževanje naše znanstvene literature posebej. Stenografija je ona naša stvar, Mero zastopamo v obče kakor znanost, a negujemo posebej kakor vejico na deblu naše literature. Da je temu tako, mogli so se vsi rodoljubi — posebno strokovnjaki — prepričati, kajti mi smo se trudili skroz celo letošnje kakor tudi lansko leto, da to priljubljeno nam znanost gojimo v smislu sostava samega i razvijamo v duhu jedinstva z ostalimi slavjanskimi plemeni; da širimo znanje stenografije posebno med našo mladežjo, kterej bode ona osobito na korist, i od Mere se ima v prihodnosti nadjati najboljših podpornikov. Mislimo, da bi bilo nepotrebno, opet obširneje poudarjati veliko važnost stenografije za napredek prosvete naroda i neprecenljivo njeno korist za vsakega pojedinega naobraženega človeka; saj to se občenito priznava, i nikdo se še nij drznil protivno tvrditi. Ako je pa to nepotrebno, mislimo da se tudi samo po sebi razume, kako potreben nam je strokoven stenografski list. Zadnča takega lista v današnjih okolnostih je zares velika: on mora opozorovati ljudi na znanost, mora — 96 — znanost učiti, mora početnike buditi i bodriti, a onim, ki vže znado, donašati zanimivosti iz stenografskega sveta, upoznavati jih z napredkom znanosti itd. — A da je v stanju tej zadači vsaj kolikor toliko zadovoljavati, treba posebno vsestranske materijalne podpore, — da o duševnej niti ne govorimo sedaj. Njemu so bili podporniki prvo kakor drugo leto v največem broju d ij a ki srednjih i viših šol. Mnogi naš dijak mora se boriti s tolikimi nepovoljnostmi, da se skoro sami čudimo, od kod še vendar tako znaten broj naročnikov med njimi? V resnici, priznati moramo, da jih k temu spodbuja čisto domoljubje i ljubav do znano s ti. I to so najplemenitije strasti, — ako jih hočemo tako imenovati — ki si jih samo pomisliti moremo. Taka mladež obeča mnogo! Program, oblika i cena našega lista ostanejo neprome-nj e n i. Gledali i trudili se bodemo samo, da programu v vseh njegovih točkah čim bolje zadovoljavamo. Posebno napominjemo, da bomo počeli prinašati razlaganje debat n ega pisma od urednika, i ciklus člankov „stenografija i pedagog ija" od pisatelja, ki je v jednem kakor v drugem obziru strokovnjak. Dosedanjim našim prijateljem i naročnikom polagamo na srce ne samo to, da bi nam zvesti ostali, nego jih tudi prosimo, naj po mogočnosti gledajo, da nam vsaki v svojem krogu novi h naročnikov pridobi. Sicer pa ob jednem obečamo onemu, ki nam 10 abonentov nabere, 1 iztis bezplačno povrh. Kdor izmed novih naročnikov želi imeti I. tečaj, dobi ga po z ni Žan e j ceni za 1 for. 25 novč., II. tečaj vezan za 2 for. 50 novč., — oba tečaja skupaj stojita pa samo 3 for. 50 novč. Sto gore. rekosmo, mislimo, da će i Hrvati uvažiti, i to tim više, jerbo je kod njih teren za stenograf ju širji i povoljniji, na kojem ona uspješnije no igdje pregnati može. Hrvatska bo imade sva učilišta — od najnižih do najviših u svom materinskom jeziku, Osobito bi glasno prišaptnulo naše sveučilište — da može — svakomu gimnazijskomu djaku, da si usvoji, prije no če stupiti na sveučilište, znanost stenografije. Buduč se pako — koliko nam je znano — na nijednom gimnaziju osim zagrebačkoga nepredaje stenografija, upozorujemo mi hrvatsku omladinu na naš list, koji je tako uredjen, da si može svaki pojedinac „ех privata diligentia“ znanost stenografije pribaviti. S ugodnom nadom, da če broj boraca pod našim stiegom danimice rasti, stupamo evo treću godinu odvažno na naše poprište! Predplata prima se za domaće u knjižari Mučnjak-Senftlebenovoj. Administracija i redakcija. JJ^- Ovomu broju priđodajemo pol tiskanoga arka (8 str.), a br. 1. imao je vee 4 str. dodatka, uz to dajemo i poseban ovitak; pa na taj način mislimo, da smo nadoknadili br. 12. za П. tečaj, tako da možemo redovito u januaru s III. tečajem započeti. — Zarad pomanjkanja prostora moramo nadaljevati „imenik abonenta* u III. tečaju. Administracija. Tiska C. Albrecht u Zagrebu. Prilog listu. ШШ5Ш (J. Koseski.) Су*'' С^л d^^-v- -a, č-r^z- 0*^ 2— &s? -г 2^2-г- ?/£, У W~- "л ' ‘'У. sz. IO Co С*/л ^ O- ^ /Z, *• -Jy )'- r* * f Г' ^УЛ— “Z/ 'V' _ r\ ' & ■ tl> /- /€ <*y. & zs f 9 , «. .X- s/, /^2. , e- 13*, l & ■ /"W~' Telefonija i stenografija. S z/'lm / ^ ~&ć / б^, ■er' y C *9^ C Ć -v^O 0*£ rV'Z’ / X О е- __ / '/ -ж — а /тп С i Dalibor. (//"ље / /J c & ' <2£ ,Л &—./ C-2 - - ур^ c^. Т&Г^ ' *&/> si Znamenite izreke. / -'/?x , e o <> Šala i zabava. tV Z ° s ,^o ^ ^ v*/ O * 5» ^ s г ^ i/t/% O Љ Cv~'