✓
Ob uzgoju murava
napisao
IVAN BOLLE
Ravnatelj c. k. kemično-gospodarstvenog poskušališta == u Gorici :—
preveo
V. AnzuloviČ
putujuči učitelj poljodjeistva u Šibeniku.


U GORICI
Tiskom izd. Giov. Paterno!li-a 1908.



f
Ob uzgoju muraua
napisao
IYdN BOLLE
Ravnatelj c. k. kemično-gospodarstvenog pokušališta u Gorici
preveo
V. Anzulovič
putujuči učitelj poljodjelstva u Šibeniku.
U GORICI
Tiskom izd. Giov. Paternolli-a 1908.
1538
Uzgoj murava ili murvogojstvo.
Svilogojstvo, ova nuzgredna ali veoma unosna grana narodnoga gospodarstva, ne zahtjeva Bog zna kakovih sprava, zapletenih skupili Strojeva ili možda posebnih zgrada; pa i same radne sile ne davaju toliko neprelika, jer se u tu svrhu mogu upotrijebiti ženske, dječaci, ili u opče takove osobe, koje nijesu sposobne za ozbiljne poljske radnje. — Dok su svilci maleni, čak i branje lišča može se povjeriti ženskinjam, nu tek kašnje, kadno istima treba najviše čiste i svježe hrane, kadno su upravo tako rekuč proždrljivi, nužno je da taj posao preduzmu na se muškarci, kao okretniji i vještiji, jer su i onako ženske prezabavljene češčim hranjenjem svilaca, mijenjanjem lezišta i pripravljanjem zaprednica.
Stoga je svilogojstvo čista kučna radnja, kojom se mogu baviti obitelji malih posjednika ili težaka; koje kroz kratko vrijeme mogu okoristititi se prodajom čahura upravo u ono doba, kad su na novac najviše osjetljive; predpostavljajuč da je novac utjeran prodajom zadnje ljetnine i onako več potrošen, a do nastajnih plodina mora se još odulje čekati.
Neophodno potrijebita u svilogojstvene svrhe jest murva (dud), čije lišče je jedina hrana dragocijenjene bube. Mnogo predjela s naj-prikladnijim, svilogojstvenim uvjetima, ili oskudijevaju s murvama (dudovima) ili je u opče broj njihov toliko stegnut, da neodgovara obradjenoj površini tla, a još manje potrebama ratarskog pučanstva, koje bi se moglo posvetiti toli unosnom obrtu. Na posljedku i u drugim predijelima, gdje rečeni obrt tako rekuč cvjeta, a nasadi murava su u izobilju, mora se sad zasadjivanjem praznih mjesta, pomladjiva-njem starih murava, vadjenjem zakržljalih i več propalih, bilo s jednog ili s drugog razloga, neprestano oko istih raditi.
Cijenim stoga koristonosnim ovdje u kratko istaknuti pravila, kojih se ima držati onaj, koji namjerava praviti nove nasade murava,
a da iste budu zdrave, krosnate, sa pospješnim razvojem (rastom), kako da se š njima čim prije okoristiti uzmogne.
Od mnogobrojnili opstoječih odlika, koje bi suvišno ovdje bilo opisivati i isticati, dati čemo prednost onim bezplodnim ili slabo-rodniin t. zv. murvacima, s glatkim, svijetlim, širokim, neizrezuckanim listom; sa akoprem jakim, čvrstim, ipak bezvodnim rebrima (lista). Od svih odlika, prvo i glavno mjesto zauzima murvac t. zv. moro trevigiano, zatim limoncina, cedrona ili arancina, toskanska giaz-zuola ili veroneška raža; slijedeče pako vrsti kao: dud morettiano, filippino, Cattaneo, Motta i Lhou, davaju doduše veči list, ali je i vodeniji.
Tri zadnje odlike lako se umnažaju pomočil ključiča; dočim ostale više naznačene, zahtjevaju oplemenjivanje na mladim stablji-kama iz sjemenja divljih murava (bijeli dud) uzgojene. Divlja murva, nazvana takodjer murva matica, t. j ona proizašla iz sjemenja ne-oplemenjenih (ne navrnutih), ima veoma tnalen narezuckan list, rijedak je, i pupa mnogo prije ostalih odlika, pa je stoga cijenjem kadno je jošte mlad i mek, za hranu buba u prvoj dobi. Cim je stariji, biva sve to tvrdji, čega radi i manje probavljiv.
Da uzmognemo gojenjem buba započeti dva ili tri dana prije običnog vrijemena, te si tako osigurati tim brži razvitak buba, kao i bolji uspjeli gojenja, dobro bi bilo, da imademo u svome nasadu i nekoliko murava, koje ranije listaju. Od navedenih odlika najranije su, osim divlje murve, one nazvane Cattaneo i Motta. Moči čemo inače lišča ranije dobiti, posadimo li dovoljan broj murava u položaju izloženom prama jugu, ili uz zidove, ili pak ako murve budemo nizko uzgajali.
Uzgoj murava u rasadniku i cijepilnjaku.
Da uzmognemo uzgojiti murve sposobne za presadjivanje na stalno mjesto, neophodno je potrijebito zato imati dobro uredjen rasadnik. U posebne u tu svrliu plitko priredjene jarke ili kučice, u razmaku od 30 cm, metnemo sjerne, isto pokrijemo tankim slojem prosijane crnice. Sjerne se pako pripravlja na slijedeči način: Ponaj-prije mora se izabrati zdravo, dozrelo voče (plod), koje nakon što smo dobro sgnječili, bacimo u gusto sito, kroz koje če pomoču
- 5 —
vode, mučkanjetn, mesnati dio proči, a na situ če ostati čisto sjeme. Ovo se sabere, u hladu osuši, te zatim suhim pijeskom pomiješa i u zemljenim pocaklenim ili u limenim posudama na suho mjesto sa-hrani. Jedan kilogram sjemena zaprema objam od 2 litra; 500—600 komada sjemena teže tek 1 gram. Sjeme gubi klijavost u drugoj godini; čega radi sjetva če morati (želimo li imati dobar. uspjeh) slijediti nastajnog prolječa u početku svibnja.
Na svaki četvorni metar zemljišta posije se 4 do 5 grama sjemena; od ovoga proklija po prilici samo polovica (50°/o). Nakon 2 do 3 sedmice niknu mlade murvice, koje, netom su izbile prvi listič, valja razrijediti tako, da preostale budu stojale u razmaku od barem 6 centimetara.
Za rasadnik izabrati čemo plodno, pjeskovito tlo, na kojemu če se izvadjati sve one radnje, što se običavaju u šumskim i vočnim rasadnicima; t. j. razredjivanje, pljevljenje, probiranje, okapanje itd., a nadasve često zalijevanje ili navodnjivanje.
Iz rasadnika mladi dudovi bivaju presadjeni u cijepilnjak susljedne godine mjeseca ožujka, u medjusobnom razmaku od 50 centimetara, isto toliko i red od reda; a za olakotiti neophodno potrijebito obra-djivanje tla, prave se medju svaka dva reda posebni puteljci.
Nakon godine, stabljike toliko ojačaju, da su prikladne za oplemenjivanje (cijepljenje). Zeman oplemenjivanja jest od druge polovice ožujka do uključivog travnja; pri tomu je paziti, da nije odveč sušno vrijeme, kao glavni uvjet dobrog uspjeha. Izostaviti čemo ovdje opisivanje pojedinih načina oplemenjivanja, jer su i onako isti, kao i kod ostalijeh vočkica; nu sasvijem tim, neče biti zgorega, razjasnimo li ovdje u kratko modifikaciji! (preinaku) oplemenjivanja pod koru, koja je u zadnje doba od murvogojaca najviše cijenjena i rabljena, jer osim toga što se lako plemka primi, rana prouzrokovana cijeplje-njem brzo zaraste i neostavlja za sobom nikakva traga. Ovaj način oplemenjivanja izvadja se obično u ožujku i travnju, na slijedeči način:
Okopa se oko divljake toliko, da vrat iste bude otkriven, te se nešto nad prvim žilicama stabljiku koso odreže; vrh se reza zatim s dva prsta pritisne, da se kora odlupi i malko nadigne, bez da se razkoli ili razpuca ; a u nastali otvor umetne se pripravljena plemka, (kalam) koja je zgodnija, bude li imala cigli pup. Rez ove mora biti napravljen kao i kod prostog spajanja, nešto duži (poput vrha sviralc).
Pri uvlačenju plemke pod koru podloge, mora se paziti da dr-veni rez plemke priljubi uz koru podloge, a protivna strana reza, sa
- 6 —
koje če se laganim načinom nožem gornja siva kožica ostrugati (kako rez zahvata) do zelenila, morati če priljubiti uz drvo divljake. Da uspjeh bude zajamčeni, neophodno je dakle potrijebito, drveni rez plemke pokriti s korom divljake (podloge), dočim kora plemke, mora da prione uz drvo podloge. Obratno nego bi se imalo raditi.
Nakon cijepljenja, zatrpa se jama iskopanom zemljom, pazeč da pup ostane na dvoru.
Slika 1.
a, divljaka pripravljena za cije-pljenje s nadignutom korom u b.
c, plemka odsječena poput vrha svirale u d i ostrugata u e. a>, podloga oplemenjena u b1 s plemkom c1.
gotova navrnuta stabla i iz sjemena uzgajati.
Slika 1. vjerno nam predočuje rečeni način oplenienjivanja pod koru ; samo s razlikom, da je u slici plemka naslikana nešto veča, nego što je u bitnosti morala biti, i to upravo stoga, da se postupak uzmogne bolje razabrati; svakako prepo-ruča se, da plemka bude imala samo jedan dobro razvijeni pup, a rez iste d, mora biti tako izveden, da joj pup bude kraj okrajka (vrha) podloge b, koja se ima oplemeniti.
Več u prvoj godini, iz plemke zazviti če se uspravna mladica, čiji če-mo rast pospješiti, budemo li ostranili sve pupove, koji se u pazuci lista razvi-jaju, do 1 m nad zemljom. Gdje op-stoje povoljni prirodni uvjeti i u dobroj plodnoj zemlji, moči če se još prve go-dine nakom oplemenjivanja, imati do-voljno razvijene stabljike sposobne za presadjivanje. Preporuča se pače, ne pre-sadjivati murve starije od godine, želi li se postiči lijep oblik i dobro razvijeno deblo sa pospješnim rastoin.
Uzgoj murava u rasadniku, a odanle u cijepilujaku, zahtjeva specijalno izkustvo, što ga prosti zemljotežac rijetko posjeduje; čega radi voli nabaviti več presaditi ih na stalno mjesto, nego ih sam
Presadjivanje murava na stalno mjesto.
Što se tiče tla, murva nije toliko izbirljiva, ona pače uspjeva i u slabijim zemljama, a jednom izrasla, zahtjeva malo njege, nu ipak od vrijemena presadbe do potpunog svog razvitka, t. j. do onog doba kad se lisce šnje bude moglo skidati i upotrijebiti, mora se posebnu pasku oko iste uložiti, jer kad bi se zapustila, moglo bi se u buduče štetno djelovanje nemarnosti očutjeti i u samoj proizvodnji lišča.
Gdje god koje drugo stablo uspjeva, tu se i ona dobro nalazi; nastojati čemo medjutim izbjegnuti odveč zasjenuta mjesta, kao i ona u neposrednoj bližini tekučih voda, močvara, zatim krševiti položaj, gdje u opče nema dovoljno zemlje, kao i mjesta gdje je mrtvica neplodna ili je zemlja pretanka; u opče gdje vočkice propadaju. Najbolje če biti, izabrati zgodnu površinu za izključivi uzgoj murava, t. j. urediti si oveči dudovnjak, koji jednom kad stabla ponarastu, moči če se zatraviti, pa če služiti kao stalna livada. U predijelima gdje je intenzivno obradjena čitava površina i gdje je cijena obrad-benog zemljišta dosta visoka, moči če se izkoristiti čitavo tlo, bu-demo li naokolo oranica, uzduž puteva i potoka, ako za to odgova-raju, posadili drvorede murava. Isto če se moči učiniti na obron-cima manje plodnih brežuljaka, kao i na sve manje površine ne odgovarajuče za druge kulture. U neposrednoj bližini zgrada dobro je takodjer zasaditi par murava, koje če nam osim hlada pružati prilike skidati lišče s istijeh onda, kad bi prijetila oluja ili kišovito vrijeme; a k torne, imati čemo i ranije potrebitog lista, jer ista kao i svako drugo stablo u zaklonitom položaju, tik kuča ili zidova, prije počme tjerati (pupati) od ostalih nalazečih se na otvorenom polju.
Za pravilne nasade što ne zahtjevaju medjusobnu udaljenost murava veču od 4—6 m, t. j. za one što su podvrgnute furlanskoj ■ metodi obrezivanja, može slijediti krčenje od jeseni do kasne zime, dozvoli li samo vrijeme, i to u dubljinu od 50—70 cm, sačuvajuč širinu jarka od 130 m. Pri krčenju paziti nam je, da plodnu inekotu ostraniino od neplodne zdravice i mrtvice, kao i od slučajnog iz-kopanog kamenja.
Imajuči posaditi više redova na jednom te istom komadu zemljišta, morati če se uzdržati udaljenost od 4—6 m za red od reda,
— 8 -
praveč gori naznačene jarke. Ova udaljenost dovoljna je da se krošnja u zraku, a žilje u zemlji dobro razviti umozgne. Smjer redova naj-bolji je od sjevera prama podnevu.
Ako se imadu presadjivati pojedina stabla, jame če se morati četverouglasto izdupsti i to u promjeru od 1 m, a 50—70 cm duboke. OrijeSi onaj, koji svrhom da Štedi tl radliji, pravi slabe jame, jer se u kukavnim jamama, stabio slabo razvije i prije vrijemena zakržljavi; a u dobro priredjenom tlu, ili u prostranim dubokim jamama, kroz kratko vrijeme bujno se razvije, odoljeva suši i prkosi svim nepogo-dama, k torne mnogo prije može uporabljen biti.
Kod dubljenja jama paziti nam je, da pojedine slojeve zemlje nabaška postavimo t. j. za svaki sloj zemlje, napraviti čemo posebni kup, kako nam to sl. 2 prikazuje.
Slika 2.
Prosjek pripravljenje jame za sadnju: a, površni sloj (mekotn); b, zdravica; c, mrtvica; a, b, c, odgovarajuči kupovi više rečenih slojeva; d, djubar i sedar.
Duboko krčenje, kao i pripravljanje jama u jeseni i zimi, ispla-čuje se, jer zemlja što je više izložena zraku, biva plodnija upravo stoga, pošto su zračni kisik, sunce i voda u ralilijoj zemlji pristu-pačniji, a ovi prouzrokuju rastvorbu hranivih čestica u tlu.
U toplijim predjelima, presadjivanje murava moči če slijediti i u zimsko doba, nu ondje gdje se zemlja lako smrzava, izvadjati če se rečena radnja od druge polovice ožujka do prve travnja, pazeč kako je več rečeno, da izaberemo zgodno vrijeme i da je suho tlo. Ako je cijepilnjak u neposrcdnoj bližini mjesta presadbe, vade se
murve istog dana kad se i presadjuju. Imamo li nabaviti stabljike iz dalekih mjesta, ove moraju biti u slami dobro zamotane, a osobito žilje, da ovo ne uvene na zraku. Kad bi pako presadjivanje moralo slije-diti mnogo dana kašnje nakon primitka istih, sahraniti nam ih je u slami zamotane u mjesto zaklonito od sunca ; zakopati ih u pjesak, ili u zemlju tako, da zemlja pokrije dobro navrnutu kvrgu. Murva
opredijeljena za presadbu, mora imati od prilike 2—3 cm promjera u deblu i najmanje 1 '/2 m višine, računajuč od površine zemlje do
Slika s.
A, deblo murve (duda); B, oplemenjeno mjesto; C, vrat; D, žila-srčanica;
E, glavno ili postrano žilje; O, vlasnato žilje ili sisci;
J, pokazuje razboriti rez žilja, dočiin H okomiti rez žilja, stoga slabo izveden, jer sporo zaraste.
mjesta gdje krošnja počimlje, koja če se več morati s tri, četiri jed-nogodišnjim granama isticati. Pri presadjivanju jednogodišnjih ople-menjenih murava, što je i uputnije, moraju se stabljike prikratiti na 1 '/2 m višine, ostavivši pri vrhu 3—4 pupa, a sve ostale otrunimo, da pospješimo razvitak krošnje.
Nadošao odlučen dan sadnje, izkrči se malko dno jame, usred koje zabijemo uspravni, zašiljen, nešto pogoren kolač, da uzmogne ako i za kratko vrijeme, ipak nešfo više ustrajati. U razizemnoj višini načini se na kolač poseban znak.
Neki običavaju kolač zabiti ne na dnu jame, več u humčič, koji se od zemlje napravi prije nego li se stablo posadi. Prvi način je prikladniji, jer je kolač stalniji; u svakom slučaju ovaj če se morati uvjek upotrijebiti, želimo li imati uspravno deblo. Imajuči nasade praviti u jarke, udaljenost kolca od kolca, odnosno murve od murve, ustanoviti čeino u te svrhe opredijeljenom, 4—6 m dugom vrpcom; druga uzduž raztegnuta vrpca s jednog na drugi kraj jarka po sredini, označiti če nam mjesto, gdje moramo postaviti kolce, a tako isto u drvoredu murve. Na odredjeno zemljište, nek se ne prenosi više sta-bala, nego je za to pripravljenih mjesta.
Razmotamo zatim murve i jednu po jednu kako vadimo, onako oštrim škarama ili nožem odrežemo sve oštečeno, sagnjilo ili uvehnulo žilje nešto poviše zdravog dijela, t. j. ondje, gdje se sok česa su pune pokazuje.
Pri pravljenju rečene operacije paziti nam je, da rez na odebljim žilama bude prama doli okrenut, da se tim pospješi zacijelivanje rane, t. j. stvaranje kalusa; što bi se okomitim rezom teško postiglo (vidi sl. 3).
Rez ovaj mora se praviti s osobitom razboritošču i štednjom, pazeči da što više žilja pri stabljici ostavimo, da je tako rekuč*odveč ne osakatimo. Dok jedan radnik ovo radi, drugi natrpava jamu s krupnijim iz jame izvadjenim materijalom, kao kamenjem, piljkom itd., pa kad je tako u jami podignuta naslaga od kojih 15—20 cm, zatrpa se nad ovom plodna zemlja (mekota), praveč oko kolca omanji liurnak. Ne imajuči piljka, sedra, kamenja, morati čemo na dnu jame odmah bacati zemlju, koja je najbliža površini, pomješanu sa dobro iztrulim djubrom. Rečeni humak mora biti tako priredjen, da murva (stablo), svojim vratom bude stajati 10 cm nad površinom zemlje, t. j. nad naznačenim znakom na kolcu. Kad smo to sgotovili, privežemo privreineno stablo čvrsto uz kolač, da se pri izvadjanju daljnjih radnja ne pomakne; a kad je i to dovršeno, nadodava se postepeno sipke zemlje; nastojati je istodobno da sve žile jednako na sve strane razrcdimo, oslobodivši ih medjusobnog trvenja a i križanja, pokrivši ih zatim zemljom, kako nam to sl. 4. pokazuje.
- 11 —
Slika 4.
Pravilna sadnja murve. a, žila-srčanica prikradena;
bb, humčič pravljen mekotom, pomješanom s dobro istrulim djubrom; c, c, zemlja zdravica i mrtvica (ona što je prije bila na dnu jame).
Na žile se meče gornja zemlja t. j. mekota, što je prigodom kopanja jame bila metnuta na stranu, te svako malo rukom dobro pritisnemo i medju žilje što više zemlje utisnemo tako, da nigdje ne ostane praznina, jer bi žile u praznom prostoru lako opliicsnile i propale. Naspe se zatim jama s preostalem	dravi-
com, nogom prigazi, i oko presadjenog si,V - iu.. ..n nad površinom visok nasip.
Nasip ovaj ujedno sa stablom, s vremenom de se s nastalim postepenim tlakom same zemlje za 10 cm slegnuti, tako, da de vrat stabljike, što se je nalazio upravo 10 cm nad površinom zemlje, doci u odgovarajuci položaj. Zapamtiti nam je, da privremeno pričvršcenje stabla uz kolač, mora se popustiti odmah nakon sadnje, jer bi se u protivnom slučaju moglo dogoditi, da slegnucem zemlje, stablo ostane uz kolač obješeno a žile otkrivene.
Konačno privezivanje stabla pravi se tako, da sva mjesta na deblu gdje vez dodje, omotamo dobro inahovinom, slamom ili krpom, zatim likom ili rafijom uz kolač na tri mjesta pričvrstimo, da prvi vez dodje 30 cm nad površinom zemlje, drugi u sredini, a tredi pri vrhu samog kolca (Vidi sl. 8).
Sam kolač ne smije mnogo nadmašiti debljinu debla, a paziti nam je, da isti siže nekoliko centimetara ispod krošnje. Gdje se predvidja da bi živine ili dječurlija mogli stablu nanijeti štete, moramo ga ograditi granjem, trnjem, ili pletenom žicom, te tako ga do-nekle zaštititi. Proti jakim vjetrovima, izplatiti ce nam se, budemo li okomiti kolač poduprli drugim kolčem, nagnutim prama vladajudem vjetru, da uzmogne lakše prkositi olujaina i uzdržati stablo uspravno.
U mjestima gdje se oskudjeva s kolcima, sadnja modi ce slije-diti i bez njih, na ovaj način:
Zemljeni humčid na kojemu se ima postaviti stablo, učini se po volji; jedan radnik drži zatim stablo nepomično sa vratom 10 cm nad površinom zemlje, a drugi razredjuje žile, i mede na istim zemlju, dobro pogazi ili pritisne, dok isto samo stoji. Postupak je pri tom isti kao i prvi, samo što u ovom slučaju, radnik prividno zamijenjuje kolač. Opaža se medjutim, da je kolač neophodno potrijebit, samo onda, želi li se uzgojiti uspravno stablo s pravilnom razvijenom krošnjom.
Nakon presadbe na stalno mjesto, ostavlja se murvi odredjenoj za skidanje lisca samo 3—4 zgodnije grane, obrezane na 3 pupa, 20—30 cm duge, a i na 4 pupa, ako razvoj stabla to dopusta.
Imaju li se praviti nasadi murava, koje de bili podvržene godiš-njem obrezivanju za šahiranje lisnatih mladica, kao što se običava u Furlanskoj, morati de se murve uzgajati u cijepilnjaku dvije godine, dok ne postignu 4 mladice ili grane; a ove de se obrezati na reznik ili brk kratak 4 5 cm. Kad bi murve bile jednogodišnje plemkc, pa kad nebi sloga imale dobro razvite grančice, tada se odsječe, ili obreže stabalce na Vjt m nad površinom zemlje, puštajud 3—4 pupa pri vrhu, kao što je ved naznačeno.
Rez grana mora se praviti ostrim orudjem, bilo to nožem, kosije-rom, ili škarama; a isti mora biti koso prama deblu, nešto više od V2 cm nad pupom izveden, na način da pup bude tijekom daljnjeg razvitka uz granu oslonjen. Pup svakako mora biti s vanjske Strane, a nipošto k sredini stabla okrenut, jer čemo time izbječi križanju i savijanju razvijajučih se grana. Sl. 5—7.
Slika 5.	Slika 6.
A, pravilno obrezana B, pogriješno izveden rez, grana.	jer previsoko od pupa;
točkama označena črta C pokazuje, kako se je moralo odrezati
Prve godine nakon sadnje, mora se bar dva puta i to u svibnju i kolovozu oko stabla (t. zv. zdjela) prekopati tako, da sve trave bar za 1 m oko istoga uništimo. Na ovoj zemlji ne smije se s početka nikakav usjev uzgajati, jer bi mogao osiromašenjem zemlje djelo-vati štetno na razvitak mlade murve.
Počamši od mjeseca svibnja, pa sve do kasne jeseni, nastojati če se odstraniti sa stabla sve suhe svrži, tnlazove, kao i izboje s debla izrasle, a navlastito one izdanke koje spodanka (vrata debla) tjeraju.
Da ovu radnjti olakotimo, češče čemo pregledavati nove nasade i netom izrasle nekoristne i suvišne mladice, prstima odstraniti. Pušta-juč da iste izrastu i odrvene ne hasni, jer kao takove, dati če se ski-
Slika 7.
D, nepravilno obrezana grana; črta točkama označena pokazuje, kako se je rez morao izvesti.
dati samo pomoču noža, pa nam je pri tom dobro paziti, da ih odrežemo odmah uz staro drvo.
Ostranjivanje mlazova još u zelenom stanju, ima tu prednost, da se sokovi stabla usredotočuju (koncentruju) u gornje mladice, a k tomu izbjegne se toli pogubnim ranama, koje više puta dobro neza-cijeluju i radi kojih često deblo biva otrovano (gubavo).
Slika 8.
Murva nakon prve godine presadbe sa dvije mladice n, n, na svakom brku (rezniku); p, p, pokazuje nam prostor oko debla, što se mora uzdržati čist od korova.
Uzgaja li se murva po furlanskoj metodi, mora se tijekom lipnja uštipavati (prikratiti) na jedan ili dva pupa, nipošto uz samo dvo-godišnje drvo, sve drugotne mladice iztjerale kroz svibanj iz podloge
glavnijih grana. Ovaj postupak zajamčuje nam u buducnosti obilniji prirod lišča.
Tlo oko stabla i u drugoj godini mora da je čisto bez ikakvijeh trava. Pošto pako z godine na godinu stabljika debija, nužno je i vez obnoviti.
Proljetno obrezivanje pravi se u ožujku tako, da se svaka prošlo-godišnja mladica prikrati na 20 cm; time održati če se krošnja sa 6 brkova ilijeznika, svaki s ovršnim pupom okrenut prama vanjskoj strani. Kad bi mladice bile preslabe, ostavit če se na svaku po jedan bujniji s vanjske strane nalazeči se brk, pa če u tom slučaju krošnja biti sastavljena od samo 3 reznika, odnosno brka.
Murva obrezana u drugoj godini nakon presadbe;
C, Osnova krošnje sa 6 brkova (reznika); z z z, tri vanjska brka što bi ostali kad bi murva bila slabo razvijena; n n n, brkovi (reznici) nutrnji ostranjeni u rečenom slučaju.
Tijekom porasta nadzirati če se nove mladice, ostranjivajuč suvišne još dok su zelene. Murve uzgojene po furlanskoj metodi, ne zahtjevaju druge godine nikakvog obrezivanja, izim skidanja mla-zova i bezkorisnili jalovih grančica. U trečoj godini, prikračuju
Slika 9.
se grane na 2/a duljine tako, da po mogučnosti sve ove budu u jed-nakoj višini, i da sve skupa prave vodoravnu (horizontalnu) crtu (podinu).
Dalje, murve uzgojene po rečenom sustavu, koncem svibnja, početkom lipnja, podvržene su veoma kratkom obrezivanju na brkove, a u ostalom upravlja se tako, da se u buduče uzmogne krošnja s jednako razdalekim granama razviti.
Slika 10.
Murva s mladicama u trcčoj godini nakon posadbe;
a a a, mjesto gdje se moraju mladice obrezati.
Slika 11.
Murva obrezana u trcčoj godini nakon posadbe;
C, Osnova krošnje, od ozgo gledana.
Iz ostavljenih kratkih brkova nastajne godine razviti če se prve upotrebljive mladice s liščem. Sve uvehnule grančice, ili kukavno i krivo razvijene (bolešču ili kojont nametnicom zaražene), kao i one što se medjusobno križaju ili su pako okrenute k nutrini krošnje,
vodene šibe itd., moraju se odalečiti i to ostrim nožem tik starog drva. Druge radnje, kao pljevljenje, okapanje itd., izvadjati če se, kao što je več bilo rečeno. Oko debla morati če se ogrepsti (okopati) i ostraniti sve površne žile uz samo drvo, drukčije bi mogle trpiti na suši, poremetiti ili obustaviti bujni razvoj stabla. I u trečoj godini morati če se držati čistoča oko stabla (zdjele) i time osigurati prvi prirod u četvrtoj godini.
Nakon četvrte godine, nastavljajuči rad prijašnjih godina, održati če se murvu sa 24 brka, sposobnu za djelomičnu uporabu lista; biti če medjutim bolje, a navlastito u slabijiin zemljama, berbom započeti pete ili šeste godine, da stablo ne oslabimo.
Slika 12.
Krošnja murve nakon četvrte godine potla posadbe, ozgo gledana.
Več istaknusmo, da za uzgoj murava po furlanskoj metodi, mjesto 3, isplati se ostaviti nakon prve godine 4, po tom u drugoj 8, u trečoj 16, u četvrtoj 32 brka, izvadjajuč naravno obrezi-vanje na sve to krače brkove, da se krošnja preveč ne uzdigne, olakotiv tako branje lišča. U slabim ili mršavim zemljama, moči če se krošnja izvesti samo sa 3 kratka brka u prvoj godini, kako nam to slike 9—12 pokazuju.
Obrezivanje odrasle murve.
Pri opisivanju skrbi i njege, koje murva mora imati u prvijem godinama nakon presadbe na stalno mjesto, istaknusmo i sustave obre-zivanja, kojima je podvržena, želi li se da potpuno udovolji uzgojnoj svrsi, t. j. da nam redovit i obilan list dade. Navesti čemo još, kako da se racijonalno postupa s odraslom inurvom.
Upotrijebio se ma bio koji sustav obrezivanja, murva u prvome redu zahtjeva posebno godišnje obrezivanje ili čiščenje i to u jesen ili zimi, po lijepom, tihom vrijemenu; kao i ljeti, nakon sakupljanja lisca. Svrha ovog kresanja jest, ostraniti sa krošnje sve suvišne gran-čice, kao suharice, ozlijedjene, bolešču ili kakvom nametnicom zara-žene, križajuče se itd., t. j. sve one, koje su na uštrb pravilnom i bujnom razvitku stabla. I sa debla moramo ostraniti nilazove i iz-danke, želimo li da nam je isto uspravno i glatko. Za ovu radnju neop-hodno nam je potrijebito imati oštar kosijer, škare a i pilu, za etpi-lanje odebljih grana; uz to nastojati je, da odrezivanje grana, izboja, mlazova, bude izvedeno uz samo staro drvo.
Nakon pet do šest godina, što se je list počeo upotrijebiti, obrezivanje u pravom smislu riječi mora imati trostruku svrhu, t. j.: 1. sa-čuvati krošnji pravilan prvobitni oblik; 2. nastojati dobiti što više dobrog lišča, a malo ploda; 3. pospješiti razvoj i povisiti trajnost stabla. Pravilno i razborito uzgojena murva proizvadja više dobrog lišča, olakočuje nam berbu; a odatle manje gubitka vrijemena. List je nadalje kod ove veči, liranjiviji, a mladice uspravnije i duže, rijetko i to sasvijem slabo rode (plode), a na koncu, stablo se bujnije razvija i postizava veči napon.
Obrezati murvu možemo na više načina. Za predjele s vručiin podnebljem, preporuča se godišnje obrezivanje, jer nam omogučujc uporabu lisnatih grančica; dočim u blažim predjelima, prikladnije je iz-mjenično obrezivanje, koje se pravi u dva puta. Oba načina opisana su nešto naprijed, gdje se govori o berbi lišča. U mnogim predjelima obrezuje se svake druge, treče, četvrte, a i nakon desete godine, na način, da se u ožujku uštipavaju sve grane na 10—15 cm duljine. Iz ovijeli prikratica (brkova) razviti če se mladice, koje ostavljamo za uporabu nastajne godine.
Poslijednji način obrezivanja, izvadja se i preporuča samo u hladnijim predjelima. Ovijem postizavamo prebujno razgranjenje, što oteščava sabiranje lisca, mladice su veoma rodne (plodne) i nepravil-nog oblika, te se teško dadu popraviti.
Slika 13.
Obrezivanje odrasle murve u ožujku izvedeno. a a, reznici (prikratice ili brkovi) iz kojih če se razviti mladice; b b, mladice što se imadu ostraniti.
Bilo da se obrezuje svake godine, ili pako svake druge, treče, četvrte ili desete, mora se istodobno sasvijem odrezati one izboje ili mladice, što su iztjerale iz starog drva, te bi se izprepletale, križale, ili su u neposrcdnoj inedjusobnoj bližini ispod 25 cm, pa bi mogle spriječiti pravilan razvoj krošnje, čemu se mora uvijek uložiti največa paska. Nastojati če se u opče tako rezati, da se uzmogne postiči upravni razmjer medju deblom i krošnjom, te sačuvati zračne djelove stabla u ravnovjesju s razvitkom žilja i sa starošču murve. Na pre-
niškim granama puštaju se duži reznici, dočim na previsokim što krači uz samo staro drvo, da se tako uzmogne ispraviti nejednakost u višini i obliko stabla.
Najprikladniji oblik krošnje jest onaj, poput preokrenuta zvona ili praznog cvjetnika (pitara), jer u krošnju sunce lakše prodire, zračnija je, a k tomu olakočuje branje lišča.
/ X /
Slika 14.
Murva obrezana na glavorez. m m, mjesto gdje se grane moraju odsječi; r r, mladice što se imaju ostaviti; c c c, mjesto gdje se ne bi smjelo grane odrezati, jer su predebele.
Ako je murva kroz više godina bila zapuštena tako, da je po-stigla vanrednu nerazmjernu veličinu, kojom je otegočena berba lišča, moči če se svesti na zgodniji oblik, razboritim potkresivanjem, koje kod odebljili grana nazivljemo glavorez.
— 21 -
Izvadja se u ožujku tako, da se u jednakoj višini odrežu sve drugotne grane, po mogučnosti što bliže točke otkle se počeše razgraniti iz prvobitnog brka koji je uobličio krošnju. (Sl. 14).
Ovu radnju izvadjamo napomenutim orudjem, na način, da se prvo započme sječi ili piliti s jedne do polovice debljine, zatim s druge strane iste grane, zapriječujuči time opasno razčijanje stabla, koje bi moglo nastati kod padanja grane.
Rez mora biti koso izveden, da kišnica može lakše odticati. Pilo-tinja se dobro nožem izgladi, a zatim smjesom od ilovače i govedje balege ili katranom, ako je veča, a cijepilnim voskom ako je manja, dobro zamaže. Do potrebe ono se mora obnoviti i tako ranu od vlage, a odatle i truhlenja sačuvati. Sve mladice, mlazove, što budu pod rezom iz debla ili granja iztjerale, moramo prikratiti na 1—2 pupa; time obustavljaino njihov razvoj, koji bi inače zapriječio daljnji pravi-lan rast murve.
U prolječu, kroz koru pojedine tako odsječene grane, izbijaju mnogobrojne bujne mladice, koje puštamo slobodno rasti, da ih dojduče ili nakon druge godine, uzmognemo na brk ili reznik obrezati. Samo one mladice, bilo da su blizu jedna druge, bilo da se medjusobno križaju, ili da nepravilno rastu, moramo ih još dok su mlade, zelene, ostraniti, kao što smo to več opisali.
U kratak niz godina, ovako razborito oklaštrena murva, postiči če pravilan oblik, pomladiti če, davat nam više i mnogo boljeg lišča, a k torne olakotiti nam i branje istoga.
Suvišno je isticati, da če murva pospješiti svoj razvoj i bujno tjerati, budemo li je uz to, poput vočkica, podjubrili.
U ovu svrhu ne smije se upotrebiti kao djubar ležišta svilaca, jer se u ovima lako z godine na godinu mogu nači klice raznijeh bolesti kao: vapnene, žutice i mrljavice, pa bi se liščein mogle uvuči u pojedine odgoje i tako ih za cijelo uništiti.
Glavorez može se izvesti i na pojedine odeblje grane trulikom ili rakom zaražene; kao i na slomljene, pa i na sve one, što smetaju pra-vilnom razvitku stabla. Nastojati če se ipak kod grana sa preko 15—20 cm promjera ovaj način obrezivanje ispustiti, buduč zadobivena rana teško zacijeli, počme truhliti, vlaga dopire i do srčike stabla, pa i ona truhli, što je po cijelu mijrvu veoma pogibeljno.
Murva je stablo, koje radi neprestanog obrezivanja i klaštrenja, kao i obiranja lišča, nit najmanje ne smeta ostalim raslinama; tako pšenica, pa i ostale žitarice mogu pod ovom dobro uspjevati i do-
zoriti, s razloga sto zrioba dolazi uprav u zeman, kad je ista ogoljena, čega radi ne zasjenjuje mnogo obradjenu površinu.
U Gorici, Italiji i Francuskoj, kao i u mnogim drugim mjestima, murva pravi naokolo zasijane površine čitave drvorede; dobro se prati s ostalini biljkama, nu uza sve to, ne preporuča se saditi ju u bližini vinograda.
Najprikladniji oblik murve jest stabloviti, jer ne otegočuje obra-djivanje okolišnog zemljišta, i ne bude lako obrstena od četveronožnih životinja. Sasvijem tim može se uzgajati i nizko (patuljasti oblik) na način, da razgranjenje počme nešto nad površinoin. Na strmovitoin tlu, moči če se uzgajati izmjenično oba oblika, iskoriščujuči time što večina površinu. U ostalom sadbene operacije kod oba oblika su jednake s razlikom, da patuljasto uzgojena murva ne treba kolca.
Praveč nasade uzduž nasipa, držati se valja daleko stijena istijeh za V2 metra, da žilje prigodom slegnuča zemlje, ili s nastalih kiša, ne ostane na dvoru. Oko mladih murava ore se na jedan metar udalje-nosti, da se time ne povrijede žile.
Murvu možemo saditi i u obliku živice, u medjusobnoj udaljenosti od 40—50 cm.
Prednost njegovanja živice, a navlastito ako je ista smještena na kakvom zidiču, jest ta: da čemo s nje mnogo prije list dobiti, što nam je u svilogojstvu od osobite važnosti, a navlastito onda, ako uzgajamo svilce za reprodukciju sjemena. Započeti par dana prije hranjenjem svilaca znači mnogo, jer nam je time i uspjeh donekle zajamčen.
Pod povoljnim prirodniin uvjetima, racijonalno uzgojena i obrezana murva stablovitog oblika, može dati slijedeči srednji godišnji prirod lišča: Doba murve	Prirod lišča
6 godi na	5 kg
10
20
30
50
15
25
50
80
Srednji prirod 35 kg.
Nizko (patuljasto) uzgojena murva, dava srednji godišnji prihod lišča za '/a manje od stablovitog oblika, jednake dobe i pod jednakim uvjetima.
Od 30 odraslih murava zasadjenih na površini od ‘/2 ha (5000 m2) može se ubrati toliko lišča, koliko je dostatno za odgoj 1 unče sjemena svilenih buba od 25 grama.
Branje lisca.
Lisce beremo tako, da rukom uzmemo granu s koje hočemo lišče skidati, upravo tik njezine podloge, čvrsto stisnemo i prama vrhu iste t. j. u sinjeru listorasta povučemo. Obratnim načinom oguli se kora i povrijede se malne svi pupovi.
Na vršku svake grančice ostavi se nekoliko lističa, da stablo sa-svijem ne ogolimo. Primjetiti je, da je lišče mladjih murava vodenije od starijih; pa se ne preporuča za hranu u prvoj dobi, več se za to uzimlje lišče bezvodno, a od mladjih upotrebiti se može u 4—5 dobi, kad je nešto jače postalo.
Rosno se lišče ne smije brati; radi toga se prije uzdrma dobro stablom, rosa otrese, a malo kašnje se berbom započme. U ovu svrhu rabi se tro-nožne ljestve kao najzgodnije, jer osijem što su sjegurnije, ne lome grančice, a niti koru vrijedjaju.
U prvoj perijodi, kada svilcima treba malo lišča za hranu, list se bere i trpa u posebnu od vrbovih šiba spletenu košaricu, sa savijenom
ručkom (sl. 15); ovu o laktu držimo, ili je pako pomoču dvojstruke kvake (sl. 16. b c) o granu objesimo.
Da uzmognemo grane, koje rukom doseči ne možemo, k sebi pribli-žiti, upotrebljavamo posebnu u tu svrhu priredjenu motku, koja s jedne strane svršava kvakom, a s protivne sa 3—4 unakrst ležečim, dolje okrenutim noži-cama u podobi rašlja.
Slika 15.
Košarica od vrbovih šiba za šahiranje lišča.
OO
Slika 16.
a, Motka za približavanje grana; m, Kvaka; p, Rašlja ;
b, Dvojstruka drvena kvaka; c, željezna kljuka, za vješanje košarice.
24 —
Kvakom motke prihvatimo granu i približimo do ručnog dolivata, a drugi kraj iste, pričvrstimo pomoču rašlja ispod pazuhe. Ovako su nam slobodne ruke za branje lisca.
Za veču ninožinu lisca, upotrijebiti če se odeblju tkanu i ne odveč pregustu vreču, na čiji otvor biva privremeno zakopčan drveni obruč, da ga lako na svoje vrijeme odstraniti uzmognemo.
Kroz otvor vreče baca se lišče, a pomoču dva - tri na rubu pričvrščena ko-nopca, objesi se istu o dvije grane, a kad je ova puna, skine se obruč i vreča veže. Slična vreča u veličini obične za brašnarice, može puna sadržati 16—20 kg lišča. List se u vreči ne zbija, več samo kad se rukom doseči nebi moglo, pritisne se rašljama motke, kojoni se može i vreča na zemlju spustiti, a da lakše siči sa ljestava uzmognemo.
List murve kroz kratko vrijeme uvehne, a kao takav ne prija svilenoj bubi, s toga se preporuča dva puta dnevno brati lišče i to u jutro nakon rose, i poslije podne prije sunčanog zapada; zadnje lišče moči če se upotrijebiti kao prvi obrok svilcima nastajnog jutra. Samo u nuždi t. j. za trajna kišovita vrijemena, dozvoljeno je brati lišče za čitav dan. U prvim perijo-dama bolje je, ako se lišče više puta dnevno bere, jer ovo još mlado i mekano lakše propane.
Netom lišče kuči prenesemo, moramo ga razastrti na tanke, ne zbivene slojeve, ništa više od 20 etn visoke; dvorana za to odredjena, mora biti hladna i prozračna, daleko od staja i smrdeža. Ako je lišče slučajno mokro, slojevi moraju biti još tanji, a k torne nam je red neprestano ga preokretati, dok se potpuno ne osuši, drugčije se ne smije svilcima podavati.
Ovaj način češanja mladica t. j. obiranja lišča, običava se večini dije-lom u svim svilogojstvenim predjelima, dočim u nekojim sa vručim pod-nebljem, kao u Kavkazu, srednjoj Aziji i u ostalim istočnim stranama, pa i u Furlanskoj, običava se tijekom čitavog odgoja svilaca otkidati neposredno uz deblo kao što se kod vrba pravi, čitave lisnate mladice, te u snopove ili u kolima prevažajo kuči. Pri skidanju mladica ostavlja se od svake po jedan stručak. Kod pravog obrezivanja, što slijedi od-
a
? a
Slika 17.
Vreča za šahiranje lišča ; a a, drveni obruč; b b, konopci.
mah nakon sakupljanja mladica, stručci na nadstoječim granama bivaju prikradeni na brk (reznik), iz kojega če se kašnje razviti krošnja stabla, dok se ostali podstoječi odkidaju skoro uz samo staro drvo.
Obrezivanje pravi se odmah nakon sakupljanja mladica, jer nam tako preostaje više vrijemena, da uzmognemo što više paske pri izva-djanju ovog uložiti.
Na ovaj način branje je veoma pospješeno, što je od osobite važnosti, kad nam prijeti kišovito vrijeme; list uz drvo duže se svjež uzdrži, a mokar prije i lakše usuši. Lišče s ovakovijeh mladica može se neposredno skidati pri obroku, postupajuč na opisan način. Očešane mladice služe nam kao gorivo, ili pako, ako se još sviježe i mekane stave močiti u vodu, dadu se lako oguliti, te se kora može upotrije-biti kao izvršno vezivo.
Suviše, ovaj način omogučuje nam uzgojiti svilce na stalke (konje, talij, cavalloni) t. j. furlanski sustav, koji se izvadja odmah nakon četvrtog svlačenja, zaštedjujuči time mnogo u radnim silama, u prostoru, kao i u spravama.
Ovaj način sakupljanja mladica moči če se upotrijebiti samo u vručim predjelima, gdje toplina duže traje i omogučuje potpunu zriobu ljetorasta, drugčije bi ovi s jesenskih i zimskih mrazova i slana trpjeti mogli i prouzrokovati uz smanjenje lisnog godišnjeg proizvoda, još koju drugu osjetljivu štetu.
U hladnim predjelima stoga se ovaj način ne smije upotrijebiti, tim više, što se pravo obrezivanje izvadja u ožujku, još prije nego li pupovi nabreknu. Samo ovijem postupkom mladice če se potpuno do savršene zrelosti razviti, odrveniti i kao takove odoljeti slučajnim ranim jesenskim mrazovima-
U predjelima sa hladnim podnebljem, biti če stoga najbolje upotrijebiti način izmjeničnog obrezivanja, što nam istodobno dozvoljuje i branje lišča. Pri ovome paziti je u prvome redu, da murva na koju če se izvesti rečena operacija, bude potpuno razvijena, jer bi u protivnom slučaju u svorn rastu zaostala i zakržljala. U ostalom postupa se kako slijedi: Odrasla murva mora se za prvi put u ožujku djelomično obrezati i to tako, da uz svaku grančicu, koja če još u prolječu iste godine lišče razviti, ostavimo po jedan dvopupni 10 cm dug reznik (brk). Mladice, koje če se razviti iz ovijeh brkova, puštamo da slobodno rastu, da si tako za nastajnu godinu osiguramo dobar prirod.
Ostavljene neobrezane grančice, nakon što su se liščem okitile, na več tumačeni način odrežu se, lišče obere i svilcima za hranu dava.
Slika 18 predstavlja nam odraslu murvu pred prvim djelomičnim obrezivanjem.
U r, r, r, razabiremo grančice što se rnoraju ostaviti netaknute; dok u a, a, a, mjesto gdje se druge grančice rnoraju na brk obrezati (prikratiti).
Sl. 19 predučuje nam več obrezanu murvu na gori rečeni način, čije su grančice r, r, r, liščem okičene, koje če se tijekom uzgoja svilenih buba odrezati u b, b, b, i upotrijebiti; dok iz brkova c, c, c, počeše se razvijati mladice, što če se slijedečeg prolječa u iste svrlie upotrijebiti.
U slici 20 vidimo murvu nakon izvedenja potpune operacije, sa samim iz brkova iztjeralim klicama c, c, c, iz kojih če se pako su-sljedne godine razviti grančice, što če služiti koli za proizvodnju lišča, toli za one što se rnoraju na reznik (brk) obrezati.
Tijekom ljeta, biti če neophodno potrijebito češče murve pregledati i sve što je suvišno ostraniti, t. j. one izboje koje tijekom ljeta
Ir
Slika 18.
Odrasla murva pred izmjeničnitn obrezivanjem, r r r, mladice ostavljene za proizvodnju lišča; a a a, mjesto gdje se na brk mora obrezati.
tjeraju iz onijeh mjesta, gdje su u prolječu bile odsječene listnate mladice, da se tako sva snaga uzmogne usredotočiti u proljetne izboje (grančice) c, c, c.
Slika 19.
Obličje na brk obrezane murve sa več razvijenim liščem.
Slika 20.
Obličje murve podvržene izmjeničnom obrezivanju nakon sakupljanja ili otki-danja grančica s liščem.
Nastajne godine ista se radnja opetuje, t. j. ostaviti če se, kako se iz same slike 18 razabire, po jednu dugu grančicu kod svakog rez-nika (brka ili riža). Izmjenično obrezivanje ima tu prednost, što ne ogoljuje sasvijem stablo, čega radi, ne prekida se vegatacija murve; mladice iztjerale iz reznika pravilno rastu i dobro dozrijevaju; list je mnogo veči, stablo slabo ili u opče ne rodi; a to je od osobite važnosti u svilogojstvu, jer plod lako truhli (iztroši se), te otpadnutim mesnatim dijelom kalja ležišta svilaca, prouzrokuje osobiti miriš, što istima nit najmanje ne prija; pa nam je svakako nastojati tomu izbječi.
Murva na rečeni način obrezana pravilno i bujno raste, dava nam više lišča i olakočuje branje istoga. S malo volje i pomnje, može se
- 28 -
ovaj način obrezivanja upotrijebiti na svako stablo, pa makar bilo odavna sasvijem zapušteno i zanemareno.
Gdje uzmanjka krme za krupno rogato blago, i gdje ima dovoljno lisca, može se u kasnu jesen kad list počme padati, t. j. kad su gran-čice sasvijem dozorile i odrvenile, istog na več navedeni način skidati (ili obirati), te ga svježa davati životinjam za hranu, ili još bolje, možemo ga dobro izprešana sačuvati u ansilažu (prešano lišče), kao što se običava praviti s drugijem zelenim krmivom, ili sahraniti u badnjeve, kao što biva učinjeno s dropom za prekapljivanje rakije.
Bolesti murve.
Murva je stablo, koje nije toliko podvrženo bolestima, ali sasvijem tim ima nekoje koje murvi nanašaju više puta velike štete; čega radi zaslužuju da se ovdje istaknu. Upala kore (karije) pravi na kori i pod-stoječem drvenom sloju posebne nabrekline (čvorove) koje postepeno gnjiju, prouzrokujuč ponajprije propadanje grana, a zatim i čitavog stabla. Bolest ova pokazuje se poglavito na onim mjestima, gdje je kora od pozebe ili s nerazboritog klaštrenja povrijedjena bila.
Rak rana (črni gar) ili gnjiloba drva. Uzrok ove u prvome redu jest slabo izvedeno obrezivanje na odebljim granama (glavorez).
Na početku oboljelo drvo postane smedje boje, a zatim počme truhliti (gnjiti). Gnjiloba neprestano napreduje, dok ne dodje i do same srčike, gdje se malo kašnje pretvori u smedjastu kašu, tako da ova prodire u prostrane šupljine čitavog stabla.
Zapušte li se ove bolesti, prouzrokuju za stalno smrt ponajprije pojedinih grana, a potom i čitavog debla. Ove se mogu obustaviti u svom zametku, ako se na vrijeme, odgovarajučim alatom za klaštrenje, odstrani gnjiloča sve do zdravog drva.
Rana, t. j. rezotina tako dobivena, uzčuvati če se zdrava i dobro če zarasti, ako je ponajprije prodjemo zasičenom rastopinom zelene galice, zatim katramom, te smjesom od 'h ilovače i l/t govedje balege namažemo.
Rdja lišča pokazuje se u obliku sitnih okrugljih pjega, crvene i smedje boje, a prouzrokovana je od gljivice nametnice, nazvane Septo-gloeum mori. U vlažnijim i kišovitim godinama mnogo se više širi
i razmnaža, a poslijedica ovoga jest ta, da lišče prije vrijemena padati počme i time umanjuje prirod. Ova je bolest poznata još pod imenom ošpice ili šap lišča.
Rdjasto lišče ne škodi nit najmanje svilenim bubama, jer ga i onako ne jedu; brste samo zdravi dio, a zaraženo ostane ne-taknuto.
Obično se rdja pojavlja u kasno prolječe, radi čega ne nanaša osjet-ljivih šteta murvi.
Smjesa modre galice i vapna (t. z. bordoležka juha), koja se upo-trebljuje proti peronospori (trsnoj medljiki) služi za obustavljanje dalj-nje širenje bolesti; pri tomu je paziti, da ne škropimo prije nego li smo svilce odgojili, več kašnje t. j. u Ijetno doba, jer lišče škropljeno s rečenom smjesom, djeluje opasno na razvitak svilene bube.
U Ijetno ili jesensko doba škropimo murve, da ih sačuvamo od zaraze nastajne godine, t. j. spriječavamo u buduče širenje bolesti.
U hladnim i umjerenim predjelima, kadno u prolječe pri listanju murve nastane neobična zima, i bez mraza, vršci i rubovi mladih mekanih lističa, a navlastito onih na višjim nalazečim se granama, uvehnu i posmedje isto tako, kao što biva liščem ostalih stabala, kad ih slana ili inje zateče.
Ovo uvehnuče lističa može nanijeti i štete, nu rijetko kada štetno djeluje na prirod, jer tijekom prolječa postepeno izčezne.
Žestoka slana može pako sasvijem uništiti lišče, ne samo nizko uzgojenih murava (patuljastih) več i stablovitog oblika, t. j. visokog izrasta. Predteči štetania, što bi ih ova mogla prouzrokovati, moženio pomoču unijetnih oblaka, koji se prave paljenjem katrama i slame isto, kao što se u nekijem mjestima radi, da se od smrznuča sačuvaju vinogradi.
Murve slučajno sasvijem slanom ofurene, moraju se na kratke brkove obrezati, jer če tek onda nastajne godine bujno tjerati. Jedna od najpogibeljnijih bolesti, što u nekojim predjelima uništava veliki broj murava, prouzrokovana je od jedne vrsti pljesni (Rhizomorpha) što živi na žilama, a poznata je u narodu pod imenom dudova morija ili gnjiloba žilja, kao i bjeloča žilja.
Ova se pljesan lako razpoznaje, jer izgleda poput bijele paučine, koja se nalazi oko vrata debla i na površini glavnog žilja; (sl. 21) ali se razvija i pod koru, pa prodre sve do drvenog sloja, prctvarajuč ga u smedju, gnjilastu tvar, (sl. 22) koja se razlije po žilama susjednih zdravih murava, zahvatajuč time sve to više opsega.
Sredstvo što bi se s uspjehom proti ovoj bolesti upotrijebiti moglo, do danas nije još poznato, jer se posljedica bolesti opaža tek onda, kad je čitavo žilje okuženo, i to neočekivano, na murve, koje su
Slika 21 *
Pljesju zaražena žila.
Slika 22*
Žilje sagnjilo uslijed pljesni.
**) Slike 21. i 22., uzete su iz djela od Vialla: „0 gtijilobi trsnog žilja" i pred-stavljaju zato trsno žilje, jer je u bitnosti obličje gljivice nametnice, što se nalazi na trsu, isto, kao i kod murve i drugijeh vočaka.
malo prije bile potpuno zdrave i bujne. Otkrije li se bolest na vrijeme, može se obustaviti ili bar umanjiti njezino pogubno djelovanje time, ako u zimsko doba Ijevamo u posebne rupe, u tu svrhu oko stabla izdubljene, tropostotnu (3°/o) rastopinu modre galice, čija se množina mora ravnati prama veličini i razvoju dotične murve, obnavljajuči po-stupak kroz više godina.
Kad bi se opazilo, da tijekom svog razvitKa u svibnju, lipnju ili srpnju, murva nenadno i naglo u svom rastu zaostaje, da je lisce maleno, k torne da kroz kratko vrijeme mnijenja svoju živu zelenu boju u bljedožutu, a mladice da su krlie i kašnje uvehnu; tada moramo oko stabla okopati vrat, žilje otkriti, i tu če mo u obliku bijele paučine, što je gljiva nametnica, opaziti uzročnika toga propadanja. Tada nam ne ostaje drugo, nego izčupati što bolje sa svim žilama stablo iz zemlje, odma ga ostraniti i za vatru upotrijebiti.
Jama što je na taj način postala, mora če se otvorena bar jednu godinu držati, tako isto i izkopana zemlja mora biti na zraku izložena; a na istom mjestu ne smije se više saditi drugo dudovo stablo, jer bi za stalno opet dobilo istu bolest. Novi nasadi murava ili drugijeh stabala, morati če biti udaljeni barem 10 do 15 metara od onijeh, koji bi slučajno bili zaraženi gnjiločoni.
Da zapriječimo razmnoženje nametnika na obližnje, još zdrave murve, biti če dobro otvoriti okrugao jarak dubok 70 cm izmedju konstatovane bolesne i bližnje zdrave murve.
Hočemo li da se uvjerimo o prisutnosti bolesti, kao i o zaraženoj površini i tako izdubiti jarke na točnom mjestu, potrijebito je ispitati žilje itd., čitave zasadjene površine.
Bolest se pokazuje često u zemljama, gdje prije poginuše druga stabla od naznačene bolesti; gnjiloba žilja je malne stalna u zemljama, gdje je prije bila hrastova šuma, ili pako u neposrednoj bližini iste šume; njezino je razmnožanje pospješeno u težkim, nepropusnim zemljama.
Zato če biti veoma korisno, takovo zcmljište odvodnih otvorenini ili zatvorenim jarcima (drenažom), da tako postane sposobnije za vega-taciju, i time zapriječiti širenje gljivice.
Kao što se običava za vočkice, tako isto mora se i murva oslo-boditi od mahovina i lišaja, što navlastito u vlažnim zasjenutim mjestima, izprekrivaju čitavo deblo, koje nakon dobrog struganja, mora biti vapnenim nilijekom obijeljeno.
a
b
1>
a
Slika 23.
Grana murve osuta ušenclma; A, Ženka ; B, Mužjak.
Medju živinskim nametnicima murve, ima ih veoma malo, što ju mogu kad kad škoditi, pa i to rijetko biva. Veoma štetna je zato malena uš s bijelom vunicom, što živi na deblu i kori dvo- ili više godišnjih grana (sl. 23.), iz kojih sisa sokove te se vanredno razplodjuje.
Ova uš, slična je krvavoj uši jabuke, a poznaje se pod imenom Diaspis pentagona (sl. 24 i 25); te je vrlo rasprostranjena u gornjoj Italiji i u Španjolskoj, a konstatovalo se je več i u nekim mjestima juž-nog Tirola i u okolici Trsta. Da ju daleko držimo od naših strana, morati čemo strogo paziti, ne primati mlade murve iz zaraženih pre-djela.
Marljiv murvogojac mora za-pamtiti, da sadeč zdrave i razborito uzgojene murve, držeči se ovdje is-taknutih propisa, ne smije se bojati šteta i mora biti stalan, da če njegovo nastojanje i trud biti obilno nagra-djen redovitiin prirodom te pravilnim, zdravim i bujnim stabljikama.
a,	Ženska uš murve (Diaspis pentagona) u narav-noj veličini;
b,	kao gori, nu veoma povečana.
a,	Mužjak murvine uši (Diaspis pentagona) u naravnoj veličini;
b,	kao gori, nu veoma povečan.
Trst SKL
1538
634.36
019499!