Književnici za našu djecu. Slovenački, Hrvatski i Srpski književnici I Več četiri godine dana proživljuje narod naš' časove najteže kušnje i največih žrtava. Rat ovaj prijeti da nas iskopa. Krv naša teče, a glad i oskudica potkapavaju temelje naše budučnosti, piju zadnju snagu i onim najmladjim, na kojima svijet ostaje. Prepanuta tom crnom perspektivom i osviještena sadašnjošču digla se je sva naša javnost kao jedan čovjek, da se spase bar ono, što se spasti dade „da se spasu djeca". < Griješni i zle sreče podnesimo sadašnjost, kako najbolje možemo, ali spasimo budučnost, da ne ostane zazor na nama i kletva budučih koljena. Književnici, koji živu u Zagrebu, sastavili su odbor, u kom su zastupana sva literarna društva i listovi i kome je zadača da uredi jedan zajednički almanah svih hrvatskih, srpskih i slovenačkih književnika. Svrha je tome almanahu: Prvo: da donese što veči prihod za spasavanje naše djece i da se u što večem broju raširi po kučama našim. Drugo: da najbiranijim radovima naših književnika i kulturnih radenika pruži narodu jedno djelo, koje če mu u današnjim vremenima biti utjehom i okrepom, a ujedno spomenik za daleke naraštaje, kakove smo brige brinuli oko spasavanja uzdanice narodne. Redakcioni odbor počet če u najskorije vrijeme svoj rad, pa se pozivaju svi književnici srpski, hrvatski i slovenački, da se što večim brojem i što biranijim radovima odazovu ovome pozivu i ispune tako maleni dio velike dužnosti, koja leži na svima. Nije ovo glas molbe nego jecaj hiljade i hiljade žena naših, što nemaju čime da utješe gladnih očiju djece svoje. I ko če se ovome jecaju moči oglušiti? Rukopisi neka se šalju na: Tajništvo Matice Hrvatske, Zagreb, Matičina ulica 2, najkasnije do 1. rujna 1918. Ivo Vojnovic Ljuba Babic Gjalski Vladimir Mažuranič Zofka Kveder-Demetrovič Dragutin M. Domjanič Tugomir Alaupovič Joža Ivakič Vladimir Čorovič Dragutin Prohaska ]uraj Demetrovič Ferdo Rožič Ljubo Wiesner