Čermelj Lavo 0 w . , ,, Dvorakova 6/Il : Poštarina plačen? u go h J JJ B L J A H A Zagreli. 17 novembra 1933. Pojedini broj stoji 1.50 Dinara Čitava je emigracija na Rapalski dan izvršila svoju dužnost: ona nije ni mogla ni smjela proći uz taj dan a da se primjerno ne sjeti svoje zemlje i svoje braće u ropstvu. Da je ućinila svoju dužnost pokazuje i to što nas talijanska štam- , pa napada i u ovoj prilici na svoj poznati način. To medjutim samo utvrdjuje pravednost naših težnja i zahtjeva. K._______________ S GLASI IO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE c.i-^-7;;* vsa... r FAŠISTIČKE REFORME U ovom mjesecu odigrale su se u političkom životu fašističke Italije neke značajnije promjene u vladi, u senatu, u vojsci i u fašističkom korporativnom uredjenju — u tolikoj mjeri te smatramo potrebnim da u nekoliko riječi registriramo te pojave. Ponajprije je još 6. ov. mj. izvršena rekonstrukcija talijanske vlade. Ministar mornarice Siriani i ministar avijacije maršal Italo Balbo predali su ostavke; njihova je ministarstva preuzeo sam Mussolini u svoje ruke. Promjenom ministara promijenjeni su i dosadašnji podtajnici dotičnih ministarstva i imenovani novi: podsekretarom u ministarstvu avijatike imenovan je general Valle a podsekretar u ministarstvu mornarice imenovan je admiral Cavagliari. Maršal Balbo postao je guvernerom Libije dok je Siriani preuzeo zapovjedništvo mornarice. Sam Mussolini ima-de sada u svojim rukama uz predsjedništvo vlade šest ministarstva (od ukupno 14) i to ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo unutarnjih poslova, ministarstvo korporacija, vojske i sada još ministarstvo mornarice i avijacije. Ta se promjena i ako samo pre-iazna kao priprema jačoj reformi, jer bi u ministarstvu vojske, mornarice i avijatike imalo doći prema nekim glasovima do fuzije u jedno ministarstvo narodne obrane, može tumačiti kao težnja Mussolinija da glavna ministarstva zadrži čvrsto u svojim rukama, da provede koncentraciju svih oružanih snaga i njihovo povezivanje sa čitavim fašističkim državnim i socijalnim organizmom, ma da samo smjenjivanje Bal-ba i fakat da je poslan za guvernera kolonija u Afriku može da se ocijeni i kao znak eventualnog razmimoilaženja. To tim više jer je Balbo bio postao popularan poslije svog američkog lijeta — a poznato je da popularnost Ducea ne trpi kraj sebe popularnost drugih ličnosti. Plan o koncentraciji oružanih snaga: kopnene vojske, avijacije, mornarice — pa i milicije moći će se sada provesti jače i odlučnije- — a do toga je Mussoliniju i stalo kad je taj zadatak preuzeo u svoje ruke. U talijansku se vojsku uvodi sve više fašiziranje. Sva će se tri ministarstva voditi po jednom kriteriju bez razmimoilaženja koja su prije bila moguća. Naglašuje se takodjer da se time ide za koordinacijom vojnih snaga sa svim institucijama fašizma. Imenovan je najviši vojnički savjet kojemu su na čelu tri Mussoliniju najvjernija generala da stvore detaljan plan o što jačem povezivanju vojske s fašističkim institucijama. Značajan detalj predstavlja i činjenica da su na pr. 4. o. mj. stražu koju su na fašističkoj izložbi u Rimu držali dotada mili-cioneri, zamjenili redovni vojnici. U štampi se sve više naglašava povezanost milicije i redovne vojske. Vittorio Ve-neto-pobjeda talijanske vojske (tumači štampa) i Pohod na Rim — uspjeh fašističke revolucije — dva su datuma koja se nadopunjuju u značajnu harmonizaciju. Fašistička milicija imala bi se doskora stopiti sa vojskom. Vjerojatno će fašistička milicija na tom putu preći iz nadležnosti ministarstva unutrašnjih djela u buduće jedinstveno ministarstvo narodne obrane. Uporedo sa ovim vojno-političkim omjenama opažaju se neki gospodar-o-socijalni planovi koji idu za usavr-vanjem korporativnog sistema. Plan dosta opsežan i zadire u bitnost sa-Dg fašističkog sistema. Upravo po-eđnjih dana raspravljali su u Rimu edstavnici sindikalnih saveza i poslo-.vaćkih organizacija o tome kako tre-. organizirati korporacije po katego-ama rada i proizvodnje i kakav bi bio ihov zadatak. S ovim eksperimentom opčana je i nova političko-socijalna forma. Trebat će izmijeniti i ustav, .dašnji parlamenat sastavljen po na-lu fašističkog korporativizma spojio se s fašističkim korporativnim vije-m. Fašističko vijeće bila bi zakono-,vna ustanova. Reforma novog držav-ig ustava upravila bi se u tom pravcu, fašističke stranke naglašuju talijan-i listovi treba da izadje političko a korporacija ekonomsko predstavnico. Kako će se reforma u detaljima ovesti ioš se ne zna. Ostavljeno je likom fašističkom vijeću da donese luku o tome kako ce u političkom igledr. obzirom na ustav funkcionirati rporacije. Ostaci prijašnjeg parla-entarizma potpunoma bi nestali, za-modavna politička vlast imala bi pre-na veliko fašističko vijeće koji je sada bio vrhovni forum stranke, a, sa-, bi ne samo stvarno — jer je to u Visetti m lui ii&ke Krajine SLABO STANJE ISTARSKE INDUSTRIJE Brojni besposleni radnici — Opopezovanje radnika za potpore Pula. novembra. Premda se na svakom koraku vidi zastoj svakog rada. ipak se javijo ne priznaje o slabom stanju u Istri. Obećava se preporod Istre kad bude uveden vodovod i u krajevima gdje nema vode. Zato nam je učinila uslugu zvanična ličnost svojim priznanjem o mizeriji u Istri. Radi se o generalnom tajniku saveza industrijskih fašističkih sindikata u Istri Brunu Carneletti. On je na sjednici pokrajinskog direktorija spomenutog saveza, koia se obdržavala ovih dana u Puli dao izvještaj o ekonomskom položaju istarske indus'trije. Da ne izgledaju pretjerane naše riječi javljamo doslovno kako je on u par rečenica ocrtao sliku stanja pojedine industrijske grane. Evo što je rekao Carneletti: »Što se tiče tvornica konserva i ribolova stanje ostaje stacionarno, to znači vrlo teško obzirom na produkciju, radi česa su radnici ove grane jako pogodjeni. I u industriji bauksita su poteškoće jer nema primjerne carinske zaštite proti tudjoj konkurenci. Dobre nade daju pokušaji kopanja kremena, jer je dobre vrste i sličan onom francuskom pa se predvidja da se ovaj naš produkt može dobro plasirati. Utješiv je ritam proizvodje rudokopa kamenog ugljena društva Raša. gdje je sada zaposleno 1100 radnika, ali glede proizvodnje kamena situacija ostaje uvijek kritična. Glede gradnja osjetljiv je bio udio istarskog vodovoda, koji je smanjio broj besposlenih. Ne može se napomenuti nikakve druge važnije gradnje. Dobra je djelatnost dviju tvornica ce- manta na Puljštini. U ostalim granama indi štrije stanje ostaje na razini ograničene , d.dlatnosti uslijed opće krize koja ie po ci-jeibm svijetu«. Prema izjavi generalnog tajnika na polju industrije je u Istri 6000 besposlenih radnika, od’ kojih otpada na Pulu 2500, preko 100 u Labinu. 600 u Izoli i ostalo po drugim gradićima. On otvoreno priznaje da u svim granama industrije postoji kriza. Napominje koliko su u pojedinim godinama industrijski radnici doprinijeli za potpore besposlenima i bijednima pa veli: »premda kriza postoji još uvijek u svim granama industrijalne produkcije, ove se brojke (za potpore) moraju povećati. Odredilo se. da svaki uposleni radnik dade 0.33 posto od plaće za potpore. Direktorij je uputio instrukcije delegatima i povjerenicima po pokrajini da redovito ubiru ove doprinose. U ovom se izvještaju govori samo o industrijskim većim poduzećima. Sigurno nije bolje ni sa obrtnicima i radnicima kod malih radnja. Najgore je bez sumnje seljacima. Istra je sama po sebi siromašna. Ono malo vina što se u dobrim prilikama prilično dobro proda, mora da ide u bescijenu, kad ga ne mogu da kupe glavni potrošači t. j. radnici. Drugi proizvodi nj ne dolaze u obzir. Nije dakle niti malo ružičasta slika ekonomskog stanja u Istri. Carnelettijev izvještaj udara kompetentno iia izmišljene hvalospjeve tršćanskog »Piccola« o blagostanju u Trstu, Istri i Gorici. SEDEM SLOVENSKIH FANTOV MORA PRED FAŠISTIČNO SODIŠČE Poročali smo že, da je bilo v Rihem-berku aretiranih sedem kmečkih fantov, češ, da so poškodovali Arnaldovo drevo, ki je vsajeno pred šolo. Zvedeli smo še nekaj podrobnosti o tej zadevi. Drevo ni bilo nič poškodovano, le en vršiček je bil polomljen. Karabinjerji so zvedeli za to že zgodaj zjutraj. Povedati jim je prišla služkinja iz šole. Istočasno jim je tudi javila storilce. Poročala je, da je zjutraj ob petih odpirala okna šolskih sob in skozi okno zapazila, da je drevo poškodovano. Natančno je tudi spoznala fante, ki so to storili. Vsi vaščani pa vedo, da služkinja nobeno jutro ni odpirala šolskih oken že ob petih. čudno je, da je baš ta dan videla poškodovano drevo že ob petih skozi odprto okno. Vsi, ki to žensko poznajo, tudi, vedo, da zelo slabo vidi in je nemo- goče da bi ob peti uri zjutraj, ko je bila še noč, opazila in spoznala fante. Vsi v Rihemberku tudi vedo, da je ta ženska več dni nado jedla in pila na občinske stroške. Ali ni verjetno, da gre za fašistovsko izzivanje? Fantje so še vedno zaprti in bodo sojeni pred izrednim fašističnim tribunalom v Rimu. Svojci jih ne smejo obiskovati in tudi ne vedo, kje se trenutno nahajajo. Sedem slovenskih kmečkih fantov se bo zopet zagovarjalo zaradi poškodbe Arnoldovega drevesa. Edina priča pa bo na pol slepa služkinja, ki je v temi prva zapazila polomljeno drevo in natančno spoznala krivce. Arnaldovo drevo pred šolo so zavarovali z železnimi verigami, da se mora človek smejati, ko vidi drevo okovano v železje. (PoncdeDski Slovenec). MIJENJAJU SE PREZIMENA ČAK I MRTVIMA Akcija da se Poljacima i Ukrajincima na Rijeci promijeni prezime Rijeka, novembra. Službeni list »Gazzetta Ufficiale« u svakom broju donosi čitave serije prezimena »ispravljenih« na talijansku formu. To službeno ispravljanje nepoćudnih prezimena provod, se na osnovu zakona od godine 1926, po kojemu se ovlašćuju nadležne vlasti, da na temelju »zamol-nice« pojedinaca mogu kratkim puteni ispravljati prezimena i dati jm talijansku formu. lste godine u mjesecu augustu izašlo je ministarsko objašnjenje spomenutom zakonu po kojemu se daje ovlaštenje prefektima u istarskim provincijama, da na svoju ruku, odnosno bez traženja i bez privole pojedinaca čija prezimena nisu poćudna fašističkom režimu može ista prekrštavati na talijansku formu. Sva ta ovlaštenja proteg-nufa su godine 1928 i na kvarnersku provinciju i do sadg je, kako je već rečeno, u službenom listu »Gazzetta Ufficiale« štampan popis od tisuća i tisuća pojedinaca, kojima su promijenjena prezimena. Na osnovu ovoga promijenjena su prezimena ! mrtvima na grobovima kako bi i groblia u našim krajevima pod Italijom pružaja što talijanskiju sliku. Ima medjutim ortodoksnih fašista, koji- ma kao da sve to nije dosta i traže, da se bez odugovlačenja svrši sa procedurom »rettifica« i sva prezimena slavenskog porijekla prekrste u talijanska. U tom smislu štampan je i članak u riječkoj »Vedetta d'Italia«, u kojemu se zagovara hitno pre-krštavanje prezimena, jer se nažalost na Rijeci i u kvarnerskoj provinciji još uvijek nalazi prezimena koja glase: Antolič, Ambrožič. Basanić, Batistič, Medičić itd- U tom smislu navodi se čitava serija prezimena i traži se, da se takovim licima kojima su svojedobno »nesavjesni činovnici i hrvatski popovi« pridodavali »ić« ili »čić« briše taj dodatak i prezimena vrate na talijanski i latinski korjen i ponovo ih prekrsti na: Aliteli, Ambrossi. Bassani. Battisti. Medici itd. Jer nezgodno je, kaže se u tom članku, da se u Julijskoj krajini nalazi još uvijek toliki broj ljudi čija prezimena svršavaju na »ić« i »čić«, i na taj način daje gradu Rijeci. Trstu i Gorici neki hrvatski karakter. Takova lica izvrgavaju se opasnosti da ih se zamijeni sa Hrvatima... Isto tako se traži da se i imena Poljaka i Ukrajinaca koji žive na Rijeci i čija prezi- mnogom već i dosad bio — nego i formalno postao državna ustanova. Senat se takodjer preuredjuje; upravo je u najnovije vrijeme imenovano desetak i više senatora iz vrhova talijanske vojske. Senat bi dobio u zakonodavnom pogledu vojničko-politički karakter, dok bi preuredjena komora sa korporativnim vijećem imala gospodarsko-socijalni karakter. Na taj način Mussolini sa svojim vojničkim i socijalno-ekonomskim reformama pored toga što teži jačanju svoje diktatorske vlasti ide za što potpunijim i izrazitijim tipom fašističke korporativne države mena svršavaju na »sztrcz« i »zky« svakako »preudese j promijene na talijansku formu, kako bi se i takovi »odužili« zemlji u kojoj živu. Ovaj članak u riječkom fašističkom listu sigurno je inspirisan sa strane samih fašističkih vlasti i prefekti će sada u pojedinim provincijama, jer to tobože traži javno mišljenje, brzim tempom prekrstiti sva prezimena »en bloc« na talijansku formu. Tako nisu radili Nijemci za doba najgoreg odnarodjivanja Poljaka. Što bi Talijani na to da se nešto slična dogodi na Malti, kad već sada spočitavaju Engleskoj da postupa gore nego pokojna Austrija- Koliko su bože, tekar Talijani iza Austrije ovakvim svojim barbarskim činima. Zar to ne mogu uvidjeti — ili im je hipokrizija ušla toliko u krv? DRŽAVA UNIČUJE SLOVENSKE POSESTNIKE. Vipava, novembra. — V vipavski okolici je italijanska država vzela slovenskim posestnikom okoli petdeset posestev ker prezadolženi niso zmogli neznosnih davčnih bremen. Samo v Tevčah je bilo vzetih kar 25 posestev. Tako postopanje je jasen dokaz, da uporablja italijanska vlada pri izterjevanju davkov za državljane jugoslovanske narodnosti vse hujše in brezobzirne j še metode kakor za Italijane. Dočim stremijo vse kult ume j še države za tem, da olajšajo kmetom neznosni položaj, ki jim ga je prinesla gospodarska kriza in uvajajo moratorije na kmečke dolgove, jih Italija še uničuje. Seveda zato, ker so kmetje Slovenci. V AUTOBUSIH PREPOVEDANO GOVORITI SLOVESKO. Gorica, novembra. — 'Po autobu-sih, ki vozijo iz Gorice v Postojno, so se pred kratkim pojavili napisi: »Parlare sloveno e prebito«. Ako govorijo sopotniki med seboj slovensko, jih uradni organ opozori, da morajo govoriti italijansko. Ako pa tega ne znajo, morajo molčati. To je ponoven napad faštističnega režima na pravice našega naroda. SLOVENSKI JEZIK JIM JE TRN V PETI. Postojna, novembra. — Mlekarna na Novi Sušici je imela pred kratkim svoj letni občni zbor. Razglas v italijanskem in slovenskem jeziku o občnem zboru je odbor nabil, kakor navadno, na vhodna vrata mlekarne. Mimo je prišel stražnik iz košanske občine, kateremu je slovensko besedilo takoj padlo v oči. Stvar je prijavil pristojnemu občinskemu uradu v Šmihelu, kamor je bil klican predsednik mlekarne, posestnik žagar Jože, p. d. Bank, ki se je moral zagovarjati zaradi nekaj slovenskih besedi. PISMO IZ BILJ. Bilje, 10. novembra. — Letošnji pridelek vina' je kar za % manjši, poleg tega pa je vino mnogo slabše kvalitete. Verjetno je, da bodo radi tega cene vinu poskočile in da bo tako vinogradnikom omogočeno prodati še lanske zaloge, če ne bodo preveč konkurirala italijanska vina. Obratno pa so ostali pridelki bbilnejši, zlasti krompir In koruza, ki bodo zadostovali vsaj za % zime. Ker pa ni denarnih sredstev, je pomanjkanje kolonijalnih potrebščin zlasti masti, sladkorja ter soli. V Biljah so večinoma vinogradniki, pravih kmetov je komaj 10, čeprav šteje vas okoli 1000 duš, ostalo prebivalstvo tvori delavstvo in nekaj obrtnikov. V splošnem pa zgleda vas kot izumrla, že 14 letna dekleta so morala oditi v Aleksandrijo, fantje v Ameriko in druge kraje. Tri velike opekarne počivajo že dolgo let. Odkar so dobile od sosednjih opekarn, ki so modernejše opremljene, hudo konkurenco, jim je bilo delovanje onemogočeno. Močno se tudi občuti izguba glavnega odjemalca biljske opeke, ki so jo pretežni del izvažali pred vojno v Ljubljano. SPOMENIK FRANCU JOŽEFU V SO-VODNJAH PRI GORICI V Sovodonjah pri Gorici še niso odstranili spomenika avstrijskega cesarja Franca Jožefa L, ki stoji pred občinskim domom — sedaj uradnim poslopjem »Lega Nazionale«. — Res čudna toleranca do razpadle avstro-ogarske monarhije, posebno če pomislimo na »spoštovanje«, ki ga vživajo naši nedolžni slovenski spomeniki (razbitje Gregorčičeve ploče) v očeh fašistične javnosti. ARETACIJE D ĆIĆARIJI Vodice novembra. Prošli smo puta javili kako nam je naša općina pomogla glede otštete koju smo imali prošle godine kod nas je bila uništila su-sa i tuca. Tada su vlasti poslale svakom seljaku 10 komada Arnaldovih stabala. Javili smo takodjer da su četvorici se-ljaka bila ta stabla posječena. Sada mo-zemo javiti da su glede ovih stabala na-stradaia tri nevina čovjeka, uništene tri obitelje. Dne 5 ovog mj. došla je u na- RIJEKA SE U PROŠLOSTI UVIJEK BORILA 1 • • • V da se odcijepi od puljske dioceze - kaže »Vedetta« _.. , biskup na Rijeci Kijeka, novembra, u subotu 11. o. mj. stigao je na Rijeku novi riječki biskup Antonio Santin. Na Rijeci su kod Novi --±m a xvijeui SU KO< dolaska u grad i kod prve pon tifikalne mise upriličene velike sveča-"Oft1; Nov, biskup uputio je još iz Pule - --- - - ■ -o jc u xi«,- odakle je doputovao na Rijeku svoje pr- se selo policija i pod sumnjom uapsila v? parstirsko pismo na sve vjernike u trojicu seljana da su tobože oni posjekli i nJem pozdravlja sve vjernike, seliake i ta Arnalđova stabalca. Medju ovom tro- niomare a takodjer i one koli su dru-jicom nalazi se vrlo čestit i pošten čo- ‘ jezika. J ' Riječka »Vedetta D’ Italia« donijela ^,U leđnom svom broju historijat riječke biskupije koja je zapravo vrlo mlada, od godine 1925. Prvim biskupom dio je kako je poznato mons. Sain čije zasluge »Vedetta« hvali, ali koji je nasuprot ostavio slabu uspomenu medju našim vjernicima riječke biskupije. Sain je umro u siječnju lanjske godine, pa je do sada riječka biskupija bila upraz-njena do imenovanja Santina. želju da dodje do zasebne biskupije, a koja je tek prije nekoliko godina ispunjena, kaže »Vedetta« gojila je Ri-j'eka dugo godina kroz nekoliko stoljeća. Rijeka je najprije bila povrgnuta vjek Anton Gaberšnik, kovač, koji se k nama doselio kao majstor, odmah nakon prevrata. Rodom je iz Lipe, mjesta do same granice, ima ženu i dvoje nejake djece, koji su sada ostali bez korice kruha a i bez svog staratelja. Ovu trojicu uapšenika odveli su da sami ne-znamo kamo ni kuda, premda smo se propitkivali da doznamo gdje'se nalaze, no do danas bez ikakvog rezultata. (Ćič.) UMOBOLEN DOBIL DVE LETI KON-FINACIJE! Postojna- novembra. — V neki vasi blizu Postojne se je zgodil ta-le primer: Slaboumni vaščan šlabnik po imenu, star približno 55 let, je napisal na vrata poštnega urada, ko je prišel po pokojnino: »Na pošti naj se govori slovensko!« Italijanski uradniki so ga takoj naznanili in mož je bil obsojen zaradi tega na dve leti konfinacije, ki jo bo moral prestati baje na otokih ali pa v Južni Italiji. — Omenjeni kandidat za umobolnico je bil prej železniški uslužbenec, pa je bil potem upokojen zaradi umobolnostd. Toda, celo bolnih ljudi se bojijo fašisti! NEURJE NA GORIŠKEM. Postojna, novembra. — Dne 10. t. m. je bila na Goriškem, posebno na Vipavskem, silna nevihta. Vipava je tako narasla, da je prestopila bre^o-ve in preplavila njive. Voda je vdrla v hiše in ljudje so rešili kar so mogli Na nekaterih krajih je voda stala 1 m visoko. Dež je šel z močnim vetrom, ki je posebno divjal na Trnovski planoti, kjer je v obilni meri padal sneg za radi nizke temperature. Na Con, nad Vipavo je že 40 cm snega. CESTNA DELA. Postojna, novembra. — Cesta, ki se odcepi od pivške ceste (Šembije —Trnovo) in gre pc pobočju Ta j ora nad vasmi Podstenje, Mereče, Ratečevo brdo dalje do Št. Petra, je dokončana. To cesto, ki gre od št. Petra dalje do naprav na Dulah 'n od tam do ?o j iškega letališča pod Gaberkom, bodo zvezali s cesto, ki pelje iz Trnovega do vznožja Snežnika. Tako bosta Kras in neposredno zvezana po novih vojaških cestah, katere so razen tiste, ki pelje iz Trnovega pod Snežnik, namenjene izključno vojaškemu prometu in je vsak drugi promet po njih strogo prepovedan. V TOMAJU SO SE POJAVILI KOMARJI. Tomaj, novembra. — Tu se je pred kratkim pojavilo silno veliko komarjev, česar že dolgo ne pomnijo v naših krajih. Ljudstvo je radi te nove nadloge zelo vznemirjeno. Skuša se je obraniti z okenskimi mrežami, ki pa mnogo stanejo, čudno je, da so se komarji pojavili na Krasu, kjer je vendar zelo malo vode. puljskoj biskupiji, dakle venecijanskoj duhovnoj vlasti, pa »Vedetta« ističe kako su se Riječani strahovito borili protiv toga, sve dotle dok nisu za Jo-sipa n. potpali pod — senjsku biskupiju. Riječani su se tada jako obradovali sto su se rješili Mlečana s kojima su bHi u zavadi — jer su stradali od mletačkih nasilja i imali od Mlečana samo štete Riječani su u Mlecima — kaže »Vedetta« — vidjeli svoje neprijatelje. U tom su se slagale sa Rijekom i tadašnje austrijske vlasti kojima je pri-padala Rijeka, te su i Habsburgove! nastojali da se Rijeka odijeli, od puljskog biskupa. Kad se uspjelo otrgnuti Rijeku iz puljske mletačke dioceze bilo je to na Rijeci primljeno veseljem. . Piiznanja »Vedette« u ovaj čas su interesantna i poučna. Po njima dozna-jemo da Rijeka u prošlosti nije nikada htjela duhovne mletačke vlasti, da se protiv nje borila jer je imala velike štete od mletačkih nasilja. I to se u »Vedetti« može čitati u času kada novi biskup dolazi takodjer — iz Pule. FAŠISTIČKA ŠTAMPA RAPALSKI DAN U JUGOSLAVIJI I ostali nstovi, kao na pr. ovdješnji »Corriere istriano« donose vijest iz Beograda o tome da u Zemunu kao sutradan 12. novembra organizacija »Istra, Trst, Gorica« spre-Napalsku komemoraciju u počast naših istarskih mučenika, na kojoj je imao OvV,°n ' ' . uvaženi Dr. Dinko Trinajstič. Ovoi notici koja glasi jednako u svim listovima, dodan je i jednoličan komentar opet jednak i svim listovima — u ko- nrmG,Se i,.0gtepjt£jj koji put čitaju za svaku priliku vec običajni prigovori i imputacije na račun Jugoslavije. Ali što je mnogo znjusmje kod ove štampe jest to da se i ovom zgodom nabacuje pogrdnim izrazima na uspomenu naših žrtava kojima su sasuii Plotmi u ledja. A pored toga još sa slabo Prikrivenom hipokrizijom govore o našem nevinom seljačkom narodu, kojega da su morali braniti od iica koja danas u Jugoslaviji uzvisuju na čast heroja. Za takvo pisanje može se jedino reći .pravo ogledalo u kojem se zrcali fašistički naopaki moral i etika. Ono je moguće samo u — današnjoj Italiji. POLITIČNA PREGANJANJA V ITALIJI Fašisti prav pridno konfinirajo in zapirajo tudi Italijane same, katere osu-mljajo vseh mogočih protidržavnih de-janj-.jral50 Je bil pred nedavnim časom oproščen Migliorini Mario iz Empoli (Toskana), ki je bil aretiran 1. 1930. ter zaprt v preiskovalnem zaporu do letos, ker mu niso mogli ničesar dokazati. To se pravi, da je moral odsedeti 3 leta čisto po nedolžnem v preiskovalnem zaporu, ki je mnogo hujši od navadnega. Seveda brez kakega zadoščenja. Spadoni Bruno, ki je bil 1. 1928. obsojen v procesu Della Maggiora na 18 let ječe, je umrl v zloglasni Regina Coeli v Rimu. — Zvedelo se je, da so umrli še ti italijanski politični konfiniranci: Griffi, Grassi, Povero in Luciani, ker so bili prepozno poslani s Ponze v bolnišnico. Jurij Amendola, sin bivšega ministra Ivana Amendola, ki je, kot je znano, umrl na posledicah napada, organiziranega direktno od naj višjih fašističnih mogotcev, je bil radi neke sumnje aretiran v mesecu juliju ter na to izpuščen, kar mu niso mogli dokazati krivde. Kljub temu so ga konfinirali na Ponzo na 5 let. POSEBNO SODISCE NA DELU. R i m, novembra. — Dne 10. t. m. se je končal proces proti 13 antifašistom iz Umbrije. Najvišja obsodba je bila 14 let, najmanjša 1 leto, vsi skupaj pa so dobili 73 let ječe. Ta proces je baje prvi v »srečnem« novem fašističnem letu. OKO JEDNE KOMEDIJE RIJEKA, »VICENCICA« I »POPOLO Dl TRIESTE« PLemHen ^yicencice« — drame od Vik-r,n£ lna a zagrebačkom narod- kazaiistu. Za dramu se ironično 311 36 napisao pisac poznat po na Trst i1Ir1?milall!£lcl^m asPiracijama na Trst i Julijsku Krajinu — i da ioi le svrha iredentistička. Dopisnik veli ^ da Car opisuje _u deklamatornoj formi »torture« Riječana i navodne njihove aspiracije da dodju pod Jugoslaviju. Spominje takodjer da je Car dosad napisao i »Mrtvu stražu« — u kojoj 1e prikazao »razočaranje istarskih ljudi zbog talijanske okupacije«. Na kraju je »Popolo« dodao svoj komentar prema kojem da i ova drama Spas; ÌUU? ^ ete °n iznosi. Moguće za »Popolo« ? n’w,11* SVi drYgi znaju da je to realnost i okrutna realnost, ona u Istri kao 1 na Rijeci. Za takvo stanje nije kriv Car A ^PopoIo« može biti zahvalan da je ?ar. ° Rl)pcl i Riječanima napisao dobroćudnu komediju — a ne oštru sati-Piipkr.?te bi se mogla napisati ne samo o Rijeci nego u kojoj bi se mogao prepo- sraiil tn^n-aSIi3i Trft’ Jeđnako »cvatući grad« kao i siromašna Rijeka. STANJE PREBIVALSTVA V ITALIJI. o« Ljubljana, novembra. — Na dan 30. oktobra t. 1. je osrednji statistični urad objavil podatke o številu prebivalstva v Italiji dne 30. septembra t. b — Toga dne je štela Italija 42,592.000 prebivalcev. Rim je štel 1,031.914 Nea-pel 863.372, Benetke 346.812 in’ Trst 247.341. — Iz teh številk je razvidno v prvi vrsti to, da je število prebivalstva sicer naraslo, pa da obenem propada in se razblinja takozvana od Mussolinija napovedana »battaglia demografica«. Leta 1922. je imela Italija 39 milj onov prebivalcev, 1. 1932. 42 milj. a letos 42.5 milj. število rojstev pa ie padlo v tem razdoblju od 1,127.000 „a 1,027.000 in letos na okoli 900.000. _ Vse zibke, ki jih daruje Mussolini no-voporocencem, vsa podpora in drugo ne pomaga nič. Italijani postajajo pa-metnejši, kajti v razmerah v katere jih je vrgel fašizem, so za vse prej kot fa razmnoževanje. Vse »battaglie«, ki jih je Mussolini napovedal, se rušijo in mogoče je Mussolini sam prišel že do tega, da se proti naravi ne da boriti. Zato se je začel posluževati bolj radikalnih sredstev, tako na pr. prisilna ženitev, kar se z drugimi besedami pravi, da v Italiji ne bo v kratkem nobenega samca več. NEZNOSNI DAVKI NA UPORABO VODNE SILE k a, novembra. — Kako riehrrt _ NOVI ŽENSKI INTERNAT U KRKU. Prošle nedjelj'e (12. o. mj.) obavljena je svečana posveta kamena temeljca djevojač-kog internata pri državnoj gimnaziji u Krku. Posvetu je obavio uz veliku asisten-ciju svečenstva krčki biskup Dr. Josip brebrnić koji je prije posvete održao go- uPu^eil Prisutnima, a posebno omladini ističući važnost i zadaću internata. Poslije obavljene posvete održao je svečani govor ravnatelj krčke gimnazije i upravitelj internata g. Frano Nakić-Vojnović koji je istakao buduću ulogu internata namijenjenog ženskoj istarskoj omladini. Poslije toga govorio je zastupnik bana Dra. Ive Peroviča načelnik banske uprave g. Vojta Bouček koji je pročitao povelju ugradjenu u kamen-temeljac, a zatim udarcima sa čekićem izvršio čin postavljanja temeljnog kamena Sa ove svečanosti ispunjene nacionalnim manifestacijama poslan je brzojav banu savske banovine Drij. Ivi Peroviču. ISTARSKA ŠUMA U SKOPLJU. Na svojoj trećoj redovnoj godišnjoj skupštini, koju je u nedjelju 12. o. mj. održala u Skoplju Jugoslovenska nacionalna omladina Vardarske banovine na predlog pretsjednika g. Ljube Markoviča jednodušno je zaključeno, da se u znak saosje-ćanja sa jugoslavenskim nacionalnim manjinama, koje su na osnovu ugovora o miru ostale van granica današnje Jugoslavije o svom trošku zasadi i održava Istarska šuma na padinama Vodna. ',odj svc>joraéospodarsko poifu? temu, da je naš človek že čisto na tleh se fnswf- da ■!?. d0 zadnjega zadolžen, se fašistični režim za to prav nič ne zmeni, in namesto, da bi kmetu po-Izmozgati iz njega še V sto malo, kar mu je ostalo. Tako ie lansko leto prizadel fašistični režim mlinarski in žagarski obrti v Reški dolini hud udarec s tem, da je naložil žagarjem, in mlinarjem p0 več tisoč hr davka. Le-ti so se sicer pritožili v Rim, vendar pa so jim, kakor smo zvedeli, pred kratkim ta priziv zavrnili Davkarija pa je začela zahtevati denar . neizprosno iztirjevati. Posameznim I ljudje zgubili obtrmkom je bilo naloženih 3, 4, cete Sžkl 5 tisoč lir dajatev za uporabo vodne! fiììSCii'Hg prvih mlinov 500 lir na gospodarje dru- i^bnHKi=-Pa 250 hr letnega davka. To je približno toliko, kolikor sta danes v času gospodarske krize mlin ah žaga zmozna inkasirati. Seveda niso v te dajatve vštete še: dohodnina, pri- stojbine za. trgovsko i obrtno zbornico ter občinski davek na obrat. Vzdrževale mhnov in žag pa tudi stane Te dajatve bodo našo mlinarsko in žagar! sko obrt, ki sega že več stoletij nazaj popolnoma „uničile,, tato da bodo S se to možnost revnega ŽALOST NA VIPAVSKEM Vipava, j, ZAPLJENA PROŠLOG BROJA »ISTRE« Državno tuzioštvo u Zagrebu svojim rješenjem od 10 novembra 1933 broj Kns 2.484/1933. zabranilo Je temeljem el. 19. Zakona o štampi, a u savezu sa elanom 3. Zakona o izmjenama i dopunama toga zakona rasturavanjc i prodavanje tjednika »Istra« broj 45 od 12 novembra 1933., koji sc štampa u Zagrebu . - . m v novembru. Le par dni pred praznikom mrtvih, koncem oktobra je pobrala letošnja hladna in mrzla jesen našega dobrega živinozdravni-ka Toneta Poberaja. Bolehal je že dalj časa in ga je bolezen pritisnila zadnje čase na posteljo. Bil je pokojni naš prvi živinozdrav-nik v naši občini in se bojimo, da tudi poslednji slovenski živinozdravnik v naših krajih. Med kupom italijanske inteligence, ki se je natepla po vojni v naš trg na razna mesta, je bil edini on, naš Tone, prijatelj našemu ljudstvu, bil tovariš ne neki visoki in-teligent, našemu vipavskemu kmetu. Doma iz Solkana je imel Poberaj isto mehko dušo kot mi Vipavci. Sam večen siromak ni poznal honorarja za revnega kmeta. Vseeno ie bilo. ako ga je naš kmet zval v sredi noči ali pa v neurju, nikdar ni mogel Poberaj računati tam, kjer je videl, da zija revščina iz vsakega kota. In kje pa niso Italijani vpeljali revščino?! Zato so bili honorarji ubogega Poberaja vedno bolj redki in pičli, edino plačilo mu je bila čaša našega vina. Pogrešale ga bodo vse vasi pod Nanosom. vse vesele pa tihe družbe po vinskih hramovih, vse zavedene naše družbe. Skozi dve desetletji je postal sestavni del gornje Sfleftol “Vi?* S l- je italijanska družba na občini, po ™ pavšklh gostilnah, po kasarnah, še bolj kričava od vratila nam tuja in sovražna. ' kmečko2'liudsTvr»Za- Teb,oi žaluje cel° "ašc KmeCKo ljudstvo vipavske doline Počival mirno v vipavski zemljici! NS? ifrDQA^P0DARI ŽURE SA IZGRADNJOM cesta »Istea!1bilonwrnbra- ~ U naš°J J® "ovini dari se žu/e ™ r^V?ra kako naši gospo-SaUom starfh adnj0rn novih cesta * p°- , VnHief unie đane dovršili su novu cestu iz Vodica do nas. Mnogo nam je o va ce- Ka\nUČČMie,nnete naSoj žumi i njivama. LakliUiT)i Va će se cesta graditi i dahi ^!nZe,ana do durdani, a kod Jurdani bit če spojena sa cestom Trst—Rijeka. Na tom je mjestu vojnička kasarna, pa če tako neopaženo ovom cestom dovažati i odvažati vojni materijal, sve po sakrivenom putu, tim vise što cesta od Vodica do Jurdani ide kroz šumu. d -na-i,eiSni!.°i dobiI' Pojačanje karabinjera. Prije ih je bilo najviše 4 a sada ili ima 12. Čudno nam se Uni ovo pojačanje, kad nas ni tajna policija nije zaboravila budući dolazi svato večer sa autom da nas po- FAŠISTIČNE PARADE Ljubljana, novembra. — Pretekli mesec so se vršile po vsej Italiji velike parade ob priliki obletnice organizacije »fasci giovanili«. Po vseh mestih so se vršile velike povorke, kjer so kazali vse mogoče čete fašističnih mladinskih organizacij. Ponekod so vlačili celo aero-plane po ulicah. Večina parad je imela militarističen značaj. Vlačili so tudi traktorje po ulicah in vse druge mogoče polodjelske stroje. Takih slik nismo navajeni gledati skoro nikjer drugod — Tudi naši kraji v Primorju so bili dele-zni teh parad. Ljudstvo je takih kome- neJ katero’ traktorjev in sličnega pa mu MIRENSKI GASILCI IN URADNI SlMELJ o o v o d n j e, novembra. Pred kratkim 1 Ve x z?odl1, X naSi vasi Primer, ki rneče 5udno Iu2 na mirenske prostovoljne hllhnu V Jgndnjih jutarnjih urah je izbruhnil požar v Ambroševem hlevu na zapadnem deln Sovodenj, ki se imenuje »Vas«. Radi bližine ostalih hiš in senikov, je obstojala velika nevarnost da se požar razširi. Pozvani so bili mirenski prostovoljni gasilci, ki so najbližji Toda glej, ognjegasci niso hoteli priti brez dovoljenja mirenskega županstva! Kdo bi si kaj takega mislil! Od pol 2 ponoči so hoteli županovo dovoljenje! Seveda so se morali kmetje sami potruditi, da so požar omejih, kar se jim je tudi posrečilo. Ob 1^7 zju- tr-u Pn’ ka 36 bdo ?'e vse cogašeno so pridrveli mirenski gasilci in seveda - z županovm dovoijenjem. Za precej dolgo Idobrodei™ k0T?J 7 minut Mirensko , du0tbr0deln°* gasilsko društvo je pa res v0hH c» 51SI}° .na ,ta svo* »uspeh«. — Go- POlitiČUn Ì Jf '"T1 13 ’Urađni b0ll ITALIJANI SO V PRIMORJU NEIZPROSNI Tno^°roaki slovenec«. glasilo slovenske I air}e v AvrstriiI Piše: »Iz Primorja a3° vedno nova poročila o areta-cijah; prepovedane so že celo slovenske nagrobnlce. z vsakim fantom in mo-mora v zaP0r. ker se je drznil izdati svojoj pekočo bolečino, gre Iz hiše m družine zadnji kos miru In sreče. P° vsakem takem primeru se gorje v slovenskih hišah samo poveča. Slovenske matere in dekleta pa morajo prosjačiti odurnih tujih oblastnikov, da jim puste nesti od ust odtrgano hrano svojim možem, v zapor. Doklej še to?« TRINAESTU OBUETNICU RAPALLA NAŠA JE EMIGRACIJA DOSTOJNO KOMEMORIRALA RAPALSKI DAN U BEOGRAD U, ZAGREBU, LJUBU ANI I OSTALIM MJESTIMA DRŽAVE Rapalski dan 12. novembra koji je po intencijama Saveza postao za čitavu našu emigraciju u Jugoslaviji zajednički dan sjećanja na naš narod u Julijskoj Krajini, dostojno je komemorirala sva naše emigracija. U svim manjim i većim mjestima naše su organizacije ozbiljnim priredbama iz-svršile svoju dužnost. Ali ne samo naše organizacije, nego i ona mjesta gdje ih nema — učinila su svoju dužnost. Tamo pak gdje je inicijativu preuzelo naše društvo — jugoslavenska. je javnost priključujući se priredbi pokazala solidarnost s nama; s nama je zajednički pokazala da nije zaboravila na nepravedni i teški udes naše i svoje zajedničke braće onkraj granice i da suosjeća s nama našu bol i čežnju za rodjenom gru- dom. Rapalski dan, uspomena na kobni 12 novembra prije trinaest godina, protekao je tako kao dan vazda žive svijesti, protesta nad učinjenom krivicom, težnje i vjere u bolju budućnost. Prema ovim izvještajima vidi se, kako je Rapalski dan komemorirala naša emigracija, kako je taj dan protekao u većim i manjim mjestima Jugoslavije. Bez buke i isprazne galame i mnogo retorike. Nadasve ozbiljno, dostojno kako to dolikuje značenju dana i sudbnonosnoj težini koju pret-stavlja taj dan sa svim svojim dalekosežnim posljedicama za čitavi naš narod, osobito pak za naše koji danomice trpe pod jarmom nametnutim im po Rapalskem ugovoru. terpretacijom uspjela da dirne čitavu sa- poslova u Giolittijevom kabinetu, dovede RAPALSKI DAN U BEOGRADU VELIČANSTVENI ZBOR U VELIKOJ SALI BEOGRADSKOG UNIVERZITETA — GOVORI I MANIFESTACIJE Rapallo, tragični datum u najnovijoj historiji našeg naroda komemoriran je u Beogradu na veličanstven i dostojan način zborom beogradskih društava, koja su u zajednici sa društvom Istra-Trst-Gorica i sa Savezom jug. emig. udruženja, bili pri-redjivači nedjeljnog komemorativnog skupa. U pet sati popodne najveća sala na Univerzitetu bila je dupkom puna. Uz predstavnike društava i gradjanstva, omladina je bila ona, koja je čitavom zboru dala svoj mladenački ton, čas slušajući čas aklamirajući pojedine govornike i kličuči našem narodu u Julijskoj Krajini. Na momente elektrizovana sala lomila se od manifestacija, koje su kasnije po- svršenom programu i dalje potrajale. Ovaj vidni znak raspoloženja omladine prema sudbini naše braće u Julijskoj Krajini, možda je najveći uspjeh nedjeljnog dana u Beogradu i potstrek nama da udvostručenim energijama nastavimo rad za postignuće konačne slobode Julijske Krajine. U velikoj sali Univerziteta zauzeta su S sva mjesta tako da je preostala publika, koja se tiskala oko vratiju morala ostati na nogama. Napred su na ploči obješene 1 dvije slike našeg umjetnika g. Carga od kojih jedna prikazuje istarsku majku, koja se sa raskolačenim očima brani od opasnosti stežući čvj-sto u krilu svoje dijete. Druga slika simbolizira naš narod u Julijskoj Krajini u obliku jednog hrasta, kome su bura i oluja otrgle sve lišće, ali korijenje stoji još duboko vezano sa materom zemljom. .... Zbor otvara predsjednik udruženja »Istra. Trst, Gorica« g. A. Radikon i sa par riječi pozdravlja skup te predstavnike društava i korporacija. Pošto je zatim u nekoliko crta iznio značenje Rapalskog dana, predaje riječ predsjedniku »Saveza Ju- pravdu i slobodu naroda i jer ističemo naj-humanija načela sadašnjice. U tome leži naše moralno pravo da se borimo za reviziju rapalskog ugovora. U ostalom osjećaj našega naroda u Julijskoj Krajini — a to je najvažnije — poslije Rapalla nije nikada bio taj, da se on osjećao oslobodjenim, kako pišu Italijani, nego obratno on osjeća i zna da je iz jednog teškog mnogovijekog, ali ipak snošljivog ropstva zapao u mnogo teže, neku! turniie i sramotnije ropstvo. To naš narod osjeća ne samo u nacionalnom pogledu nego u svakom pogledu uopće, a u ekonomskom napose. Nije istina što su pisale neke novine iz Trsta, polemišući sa mojim izjavama na posljednjem kongresu na še emigracije u Ljubljani, kao da u Julijskoj Krajini pod fašizmom narodu teče med i mlijeko, nego je istina, da je u cijeloj Italiji, a napose u Julijskoj Krajini neopisiva bijeda. Što se tiče Julijske Krajine dosta je citirati fakat, da se u toku ođ poslije rata do danas iselilo preko 100.000 Jugoslavena. Mnogi od tih, istina zbog na cionalno-političkog razloga, ali većina su bili prisiljeni ići po svijetu »Trbuhom za kruhom«. Zaključujući svoj govor Dr. Čok izjavljuje uvjerenje, da će pravda u danom momentu i s mirom doći, ali je zato potrebna bratska sloga svih Jugoslavena. NASTUP »OBILIĆA« I ČLANOVA NARODNOG POZORIŠTA Akad. pjev. društvo »Obilić«, koje uvi jek rado sudjeluje na našim emigrantskim manifestacijama izvelo je zatim vrlo efekt no »Ej trubaču! i Milojevićeve »Jugoslo vene«. Gdja. Riznić recitirala je Nazorov prijevod Gregorčičeve »Soče« i svojom in- goslovenskih Emigrantskih Udruženja u Jugoslaviji« G. Dru. I. M. Coku. GOVOR. DR. I. M. ČOKA Predsjednik Saveza bučno aklamiran počinje svoj govor. Odmah u početku svog govora označuje Rapallo kao dan naše narodne žalosti i konstatirajući današnji mučenički život našega naroda u Julijskoj Krajini kao i na temelju dosadašnjeg is kustva karakteriše fašizam kao najnepra vedniji, najbezobzirniji, najsramotniji sistem, koji nam je poznat u historiji, kome su glavni i jedini argumenti egoizam i nasilje. Fašizam je sinteza bespravlja i demoralizacije. .. ... Naš narod nije izgubio vjeru u bobu pravedniju budućnost i u konačnu pobjedu svoga prava. U borbi izmedju pravde i nepravde ne odlučuju ni sila, ni broj, m topovi. Konačna i definitivna pobjeda može biti samo na strani pravde. Sam rapalski ugovor bio je jedna nepravda, jedno nasilje. Jugoslavija nije dobrovoljno ustupila Julijsku Krajinu, nego samo uslijed ondašnjih okolnosti, koje su diktovale takovo povremeno riješenje. još manje je takovo riješenje priznao ju-goslovenski narod. još bi se bilo moglo misliti na to, da Italija zadrži pod svojom okupacijom Ju-lijsku Krajinu, da je sa narodom postupala Pravedno i pošteno. Ali 13 godina njezine vladavine dokazuju nam, da je Italija iz-Kubila svako moralno pravo, da drži ove Provincije u svojim rukama. Naš zahtjev prema tome danas ne može biti nego taj, da se Julijska Krajina odcijepi od Italije i da se pripoji Jugoslaviji kamo jedino spada. Reći će se, da je iredentizam. To je istina, a'I Pravedni Pošteni iredentizam je najplemenitiji i naj Jači, jer je najmoralniji pokret jednog na roda ili jednog dijela njegovog ogranka. Mi smo izričiti revizioniste. Mi tražimo i to svim silama reviziju rapalskog ugovora, jer je rapalski ugovor nepravedan, po-što je bio sklopljen pod moralnim nasiljem Boreći se za reviziju rapalskog ugovora mi smo uvjereni, da činimo najopravdaniju i najplemenitiju stvar, jer se borimo lu, dok je g. Milutinovič svojim muškim glasom pročitao Nazorove »Galeote« i pjesmu »Istranin« od našega barba Rike. Drugi govornik bio je predstavnik udruženja »Istra, Trst, Gorica« g. arhitekt Ante Lorencin. Već u početku toplo pozdravljen od svojih drugova, g. Lorencin uspio je da nam u svom govoru iznese sav kobni značaj rapalskog ugovora, njegov postanak, njegove žalosne posljedice rezultate 15-godišnjeg talijanskog režima Julijskoj Krajini. Konac njegovog govora bio je posvećen istarskoj majci, toj patnici, kojoj nemilosrdno oduzimaju djecu, dok ona ostaje sama kraj domaćeg ognjišta. GOVORI PREDSTAVNIKA DRUŠTAVA Za beogradska patriotska društva prvi je govorio g. Dr. Dragić u ime Sokola Kraljevine Jugoslavije. Kao sokol on se prvom redu sjeća' sokolstva u Julijskoj Krajini. ‘Iznaša historijat postanka sokolstva u Istri, prve i ogorčene borbe sa talijanskim elementima i prve uspjehe. Prvo sokolsko društvo niklo je u Puli, dok je prvi slet bio u Pazinu 1910 godine, gdje je bio starosta naš čestiti starina i nacionalni borac senator g. Dr. Dinko Tranajstić. Taj slet bio je ujedno i krvav, jer je došlo do sukoba izmedju pazinskih talijanaša i naših seljaka, koji su navrnuli u Pazin. Slijede sletovi god. 1912 u Kantridi i god. 1914 u Lovranu. Svaki slijedeći slet značio sve veću reviju naših nacionalnih snaga. Po-rèd sokolskih društava u većini centrima bilo ie na području Julijske Krajine u oči svjetskog rata još oko 40 drugih sokolskih društava. A danas, što je danas od svega toga ostalo? Uzima zatim riječ pretsjednica Saveza ženskih društava kraljevine Jugoslavije gdja. Petkovič. U ime žena ona izjavljuje da je bol istarske žene ujedno i bol svih jugoslavenskih matera. Naša je žena uvi jek bila uz bok svoga muža i ona je uvijek bila neznana junakinja naših borba i naših stradanja. »Ako nastupe teškoće, vaše majke su uvijek s Vama« završava gdja. Petkovič. Za Narodnu Odbranu burno pozdravljen govorio je g. Atanacković. U par sažetih rečenica on donaša bratsku solidarnost u borbi za pravednu stvar Julijske Krajine. Još su govorili za Kolo Srpskih Sestara gdja. Peleš i predstavnik Jadranske Straže. koji su se sa biranim riječima pridružili osjećajima ostalih govornika. Na to je Dr. Čok zaključio zbor u sedam sati na večer. PREDAVANJE U BEOGRADSKOM RADIU. U nedjelju na dan trinaest-godišnjice od potpisa Rapalskog ugovora održao je pretsjednik Saveza g. Dr. I. M. Čok u 12.45 sati na beogradskom Radiu predavanje o značenju rapalskog ugovora. USPJELA KOMEMORATiVNA PRIREDBA U ZAGREBU MATINEJA DRUŠTVA »ISTRE« U DVORANI »KOLA« pregovore do zaključka i svojom diplomatskom vještinom uspije da nametne jugo- • slavenskoj delegaciji kompromis u jadranskom sporu. Predavač citira Sforzi! prika-zujuć pregovore oko potpisa Rapalskog ugovora i ti Sforzini memoari daju upoznati zabludu, koju je on gojio misleći da će jednom »savršenijom alpskom granicom nego što ju je Italija imala za vrijeme Rimskog carstva« moći zadobiti prijateljstvo Jugoslavije. Svi kasniji sporovi i opasnosti za mir izlaze iz tog nejednakog ugovora, koji stvara stratešku granicu prema Jugoslaviji, koji ne štiti manjine pale pod Italiju, a da i ne govorimo o pravu samoodređenja naroda i principu nacionaliteta. Taj ugovor je izvor i kasnije fašističke politike u Julskoj krajini i kasnijih sporova između jadranskih susjeda. Pitanje je kako da se odnosi između Italije i Jugoslavije stave na čvrstu bazu. Predavač misli da je to jedino moguće revizijom ugovora, koja opet pretpostavlja pad fašizma. Ulazeć u analizu sadašnjeg revizionizma Njemačke, Madžarske i Italije predavač ne krije svoje mišljenje, koje žigoše takav fašistički revizionizam opasnim po mir, jer ne isključuje reviziju ratom, označuje kao imperijalističkim jer nije generalan i izlaže za jednu novu pravednu općenitu i mirnu reviziju ugovora. Pravedna revizija ugovora je nemoguća u jednoj fašističkoj Evropi, jer ona nužno vodi do rata, u kom pobjeđuje ne pravica već sila. Da se uzmogne provesti pravedna općenita i miroljubiva revizija, treba da se prije svega Evropa preporodi i riješi fašizma, a zatim da se organizira u čvršću međunarodnu organizaciju nego što je to dosadašnja. O reviziji ugovora se u sadašnjoj Evropi dakle ne može govoritj i naša je dužnost isticati opasnosti fašističke revizije ugovora. Dužnost je naša međutim i ta da se neki ugovori, veli Predavač, o kojima se do sada u Evropi nije govorilo istaknu kao nepravedni i traži njihovo ispitivanje povodom bilo koje revizije, koja bi se imala provesti. Takav ugovor je ugovor u Rapallu. Predavač iznosi značenje Rapalla za našu manjinu i ističe njegove nepravednosti, da zaključi; »Svi ugovori, koji su tako protivni pravici i slobodi, moraju da budu pogaženi, da se već jednom postave na svijetu i u ime čovječanske pravice i mira medu narodima novi temelji država i društva, na kojima će moći i naš narod u Julijskoj krajini da gradi svoju slobodu.« Poslije predavanja recitirao je jedan istarski srednjoškolac dvije prigodne pjesme — zanosno i živo. Ova točka kao i siguran nastup i zvonkoća pjevanja dječjeg zbora koji je pod vodstvom učitelja Trinajstića otpjevao drugu popularnu istarsku kompoziciju od Matka Brajše; Krasna zemljo Istro mila ... tvorila je daljnji dio programa. Priredba je završena sa pjevanjem državne himne koju je izveo đjački mješoviti zbor. Prije toga pozdravio je komemoraciju u ime Sokola član središnje uprave Dr. Ivo Raženi. Nakon toga zaključio je predsjednik g. Stari ovu nadasve uspjelu priredbu koja je na sve prisutne ostavila dubok dojam i poslije koje su se u redu i mirno razišli. Rapalski dan u Zagrebu priredjen je na inicijativu društva »Istre«. Komemorativna priredba održana je u obliku uspjele matineje u dvorani »Kola« u 10 i po sati prije podne. Već prije početka dvorana »Kola« bila je dupkom puna istarske i gradjanske rmblike. zatim predstavnika mnogih kulturnih i nacionalnih društava, omladine i djaštva. Matineju je otvorio predsjednik društva »Istra« g. Ivan Stari. Pozdravlja prisutne i u kratkom je govoru istakao značaj Rapalskog dana kome je posvećena ova priredba. Na to je djački mješoviti zbor pod ravnanjem prof. Gortana izveo skladno istarsku himnu. »Predobri Bože« koju su prisutni saslušali stojeći i u dubokom ganuću. Iza toga slijedile su dvije deklamacije jedne malene istarske djevojčice čiji je nastup ostavio najdublji ‘utisak na sve prisutne. Nastup zbora i ove malene djevojčice tvorio ie uspjeli uvod u daljnji program u kojem ie nastupio kao predavač cand. prava g. Dragovan Šepić, održavši odulji, vrlo stvaran govor o samom Rapalskom ugovoru i njegovim posljedicama dotaknuvši se na koncu i pitanja revizije mirovnih ugovora — pitanje koje se često iznosi upravo s talijanske strane. U vrlo jasnim crtama g. Se-pić ie prikazao naš stav kad se radi o reviziji ugovora, pri čemu je naglasio kako ie jedan od prvih ugovora koji bi trebalo revidirati upravo sam Rapalski ugovor. Predavač najprije ulazi u prikazivanje događaja koji su doveli do tog ugovora. Ponajprije iznosi iredentističke težnje la-lijanà koje su išle za osvojenjem Istre i Dalmacije i tako za apsolutnom supremacijom Italije na Jadranu. Te jadranske aspiracije su vodile Sonina u njegovim pregovorima s Bečom i sa Saveznicima. Kako su Saveznici potpunije zadovoljavali iredentističke aspiracije od Centralnih vlasti, Italija pristaje na Antantu, potpisuje londonski pakt i ulazi u rat. Taj pakt je da- vao Italiji apsolutnu prevagu i na Jadranu i na Balkanu, a davao joj je i glavnu riječ u Srednjoj Evropi. On je shvatljiv jedino ako znademo, da je Sonino vjerovao u opstanak Austro-Ugarske i bio za umanjenu Austriju, a za uvećanu Srbiju. Taj pakt je bio odlučno protivan ujedinjenju Južnih Slavena, koji su se nalazili paralizirani u svojoj borbi protiv Austrije radi imperijalističke politike Italije. Oslanjajuć se na Salveminijev prikaz talijanske diplomacije za vrijeme rata, predavač crta razvoj talijanskog javnog mnijenja, koje se je oko Bissolattija sve više okretalo prema austrijskim Slavenima tražeć da im se priznaju njihova nacionalna prava i tako an-gažuje za odlučniju protuaustrijsku borbu. Ta akcija dovede do »kongresa potlačenih naroda Austro-Ugarske« koji se vršio u Rimu uz sudjelovanje službenih talijanskih predstavnika, Tu je bio sklopljen Rimski pakt, koji po svom duhu ukida Londonski pakt ističući pogotovo dva principa, prvi da će se sporovi između Italijana i Jugoslavena rješiti na principu samoodređenja naroda, drugi da će se manjinama priznati njihova kulturna i nacionalna prava. 4 aj pakt međutim bio je uza sve svoje snažno moralno djelovanje i uza sav uspjeh koji je postigao rješivši talijansko-jugoslaven-ski spor tako akutan iza londonskog pakta, tek jedan ugovor između privatnika i nije imao službeni značaj. To se najbolje vidjelo na konferenciji mira u Versaillesu, gdje je Italija tražila aplikaciju londonskog pakta. Wilson je uložio sav svoj ugled da se pitanje riješi prema demokratskim principima, ali i nakon najingeniozni jih prijedloga Italija je tražila strateške granice. Jadransko se pitanje vuklo u beskonačnost i nakon dugih diskusija dođe se do zaključka, da je najbolje da sami ja dranski susjedi međusobno riješe spor Direktni pregovori između Italije i Jugoslavije započnu u proljeće 1920. god. Grof Sforza, koji je postao ministar spoljnih RAPALSKI DAN U JARAŽD1NI) Varaždinska podružnica »Jugoslovenske matice« priredila je u subotu 11 o. mj. u gradskom kazalištu »Istarsko veče« u oči godišnjice poznato! Rapalskog ugovora. Kuća je bila sva rasprodana te se niti jedna ulaznica nije mogla dobiti pred početak priredbe. Osim brojnog građanstva priredbi su prisustvovali pretstavnici raznih društava i velik broj varaždinskih odličnika. Umjesto bolesnog pretsjednika prof. Kenfelja pozdravio je prisutne dr. Stankovič. Prigodan govor održao je potpredsjednik odbora »Jugoslovenske matice« u Zagrebu pukovnik u p. g. Dragutin Mićić, koji je uz tajnika g. Bafa zastupao središnji odbor. — »Vladimiru Gortanu« od Ritarda Katalinića Jeretova i »Našoj braći« od Vladimira Nazora, deklamovala je Vjera Mlađan, učenica IV. real.gimn. Gimnazijsko pjevačko društvo »Švačič otpjevalo je Zuccon-Brajšovu; »Krasna zemljo« pod ravnanjem prof. Miškulina. — U «ežiji prof. Sprema odigrali su diletanti Skalko-vu »Nadu Istre«. U komadu su igrali školski nadzornik Matko Rubinić, učiteljica Dragica Heraković i djeca Antonija Kos i Franjo Zajšek a Srba. Hrvata i Slovenca; Ivan Petrovič, Josip Vojtjehovski i Slavko Abramovič. Između pojedinih točaka programa svirao je sokolski orkestar pod ravnanjem m. ph. g. Vaneka. Za ovu je priredbu kazalište bilo besplatno ustupljeno. Priredba je u svakom pogledu van-ređno uspjela. POŠILJAJTE NAROČNINO LJUBLJANA OB TRINAJSTI OBLETNICI RAPALLA USPELA PRIREDITEV KLUBA JUG. PRIMORSKIH AKADEMIKOV. — PROTESTNO ZBOROVANJE AKADEMIKOV NA UNIVERZI. — RADIO VEČER K. J. A. IN »TABORA«. — ZBOROVANJE V »U NIONU«. — NABIRALNA AKCIJA REVIJA »GLAS OD DOMA« SIJAJNO USPELA Klub primorskih akademikov je priredil v ljubljanski operi dne 10. t. mj. zvečer primorsko revijo »Glas od doma« v režiji našega rojaka Ferda Dejaka. Prireditev je bila radi koncerta skopljanskega pevskega društva »Vardar« bolj slabo obiskana, je pa gotovo dosegla temvečji moralni uspeh. Občinstvo bilo nad originalno in umetniško prikazano revijo naravnost navdušeno. Veliko odobravanje je žela predvsem Katja Delakova s svojimi novimi efektno izvedenimi simboličnimi plesi. Akademski pevski zbor je svojo nalogo izvrstno rešil, pod vodstvom svojega dirigenta g. Franceta Marolta. Recitacije, spremljane s krasnimi barvastimi skiopličnimi slikami, so bile dobro predvajane. Skratka je prireditev moralno tako uspela, kot še nobena primorska prireditev v zadnjih letih. Z njo si je Klub jugoslovanskih akademikov iz Trsta-Gorice in Istre dal prav lepo izpričevalo. Res, velika škoda, da je bila opera slabo zasedena. Če kdaj, ie ta prireditev v petek bila vredna natrpano polne dvorane. Obširnejše poročilo o reviji v kulturni kroniki. LJUBLJANSKI AKADEMIKI PROTESTIRAJO Ljubljanska visokošolska mladina imela na predvečer 13. obletnice rapalskega dne protestno zborovanje v univerzitetni zbornici. Zborovanje je bilo prirejeno na inicijativu Kluba jug. akademikov Trsta, Gorice in Istre, in je bilo dobro obiskano. Govorilo je 6 zastopnikov akademskih društev, ki so vsi v glavnem pov-dajali, da naj bo zborovanje odloččen pro test slovenske mladine proti krivični Rapalski pogodbi — proti vsem terorističnim dejanjem italijanskega fašizma nad sloven skim ljudstvom. Naj svet ve, da se jugo slovanska mladina nikakor noče sprijazniti z gospodarskim in nacionalnim suženjstvom primorskih Jugoslovanov in da zahtevamo osvoboditev Istre in Primorja. Učinkovite in stvarne govore so imeli zastopniki akademskih društev »Borbe« (Terseglav), »Triglava« (Svetlin) in »Zarje« (Ložar). Govorniki so povdarjali, da so vse sentimentalne komemoracije brezplodne. Tri najst let delamo že tu. pa vendar stoji primorsko vprašanje — neizprosni Rapallo, še vedno pred nami. Šovinistične hujskanje niso na mestu. Vsi so si bili edini v tem, da pomeni vojna največje zlo za človeštvo. Akademik Ložar je še posebej povdarjal velike zasluge, ki jih ima naša duhovščina v Primorju v borbi za slovenski in hrvatski jezik. Dalje so še govorili akademiki Zalar za narodno-obram-bna društva, Cvetkovič za J. N. A. D. »Jadran« in Zaletel za bogoslovce. Po govorih je Akademski pevski zbor zapel zbornici Petelina-Gallusa »Ecce quomodo moritur iustus«. pred sj>ominsko ploščo pred univerzo pa žalostinko »Beati mortui«. S tem je bilo zborovanje zaključeno. Zborovalci so se nato mirno razšli. RAPALSKI VEČER V RADIU Na predvečer rapalske obletnice sta imela Klub jugosl. akad. iz Trsta, Gorice in Istre ter Delavsko i prosvetno društvo »Tabor« v ljubljanskem radiu rapalski ve-če, ki sta ga prinašali tudi zagrebška in beograjska radio postaja. Večer je otvoril klubov pevski zbor z istrsko himno Predobri Bože. Nato je imel g. dr. Primož Gornik govor o pomembnosti te nesrečne obletnice in v imenu Jugoslovanov pozdravil naše neosvobojene brate in sestre s pustega Krasa, s tužne Istro in z vse kršne obali sinjega Jadrana» G. Ferdo Delak je nato občutno in učinkovito recitiral Kosovelovo pesem Ekstaza smrti. Violinski virtuoz in umetnik g. Prevoršek je zaigral Dvorakovo »Humoresko« in Rubinsteinovo »Melo-dio«. Mladi umetnik je pokazal, da je vreden priznanja, ki ga uživa. Pri klavirju ga je spremljala konservatoristka gdč. Mah-kotova. Gčd. Klavorova je recitirala Grudnovo pesem Pomladni veter. Sledile so tri pesmi, ki jih je odpela sopranistka gdč. Majda Lovšetova s svojim prijetnim in zvonkim glasom pri klavirju jo je spremljal g. Samo Lovše. Mešani zbor društva »Tabora« pod vodstvom dirigenta g. Venturinija je skladno odpel goriško, koroško, čka je bila recitacija g. Hrovatina ki je recitiral »Klic«, odlomek iz neobjavljenega tržaško in istrsko narodno. Predzadnja to-romana g. B. Magajne. Večer je zaključil akademski zbor s Prelovčevo pesmijo »Oj Doberdob«. Radio večer je zelo dobro uspel in gotovo dosegel svoj namen. ZBOROVANJE NACIONALNIH DRUŠTEV Ljubljanska nacionalna društva so v nedeljo sklicala v protest proti Rapalski pogodbi zborovanje. Velika dvorana »Uniona« je bila nabito polna poslušalcev’ iz vseh slojev ljubljanskega prebivalstva. Na zborovanju le najprej govoril naš znani kulturni delavec dr. Lavo Čermelj. V svojem stvarnem in argumentaričnem predavanju je ponovno iznesel vse napore in trpljenja našega primorskega življa ter nazorno naslikal strašni socialni položaj, v katerem sta istrski in primorski kmet. Podrobno je orisal usodo iug. šolstva pod fašističnim režimom. preganjanje jugoslovanskih učiteljev, duhovnikov in vse ostale naše inteligence, iztrebljenje slovenske in krvaške knjige, jezika in imen Na ioncu se je še spomnil vseh naših narodnih mučenikov in izrazil upanje v končno rešitev — v osloboditev Primorja in Istre. Govor je bil sprejet z burnim odobravanjem. Po njem je prevzel besedo g. Iskra, ki se je med drugim tudi izrekel proti navadi, da imenujemo naše kraje pod Italijo romanskim imenom Julijska Krajina. Končno je še prečital daljšo protestno rezolucijo, ki je bila sprejeta. PRODAJANJE RAZGLEDNIC IN ZNAKOV Delavsko in prosvetno društvo »Tabor« ter Klub jugoslovanskih akademikov iz Trsta, Gorice in Istre« sta v nedeljo priredila nabiralno akcijo. Po vsej Ljubljani so prodajali znake z napisom 13. obletnice Rapalla in troje vrst primorskih razglednic, ki so izšle v založbi Kluba in ki jih je naslikal priznani istrski slikar Saša Šantel. Akcija je dobro uspela. RAPALSKI SESTANEK V DRUŠTVU »TABOR« V društvu »Tabor« je v četrtek dne 9. t. mj. govoril akademik g. Vekoslav Iskra o sramotni pogodbi. Ob tej priliki sta recitirala akademika Figar in Grgič. Dvorana je bila nabito polna in so vsi navzoči sledili lepim izvajanjem predavatelja z naj-večjim zanimanjem. Bili so navzoči tudi mnogi zastopniki kulturnih, nacionalnih in narodnoobrambnih društev. „RAPALLO" V TRBOVLJU Že teden pred 12 novembra je Org. jug. emigrantov v Trbovljah opozorila 'javnost na bhžajočo se črno obletnico z velikim simboličnim lepakom, ki je s svojo originalno zamislijo vzbujal posebno pozornost. Lepak, delo našega rojaka in člana Sva-gelja predstavlja naših petero mučenikov, ki zadeti v hrbet izdihnejo na vrhu Golgote. V oblakih pa piše koščena roka smrti s krvavimi črkami besedi »Pulj-Ba-zovica«. Prav lepo je bilo tudi v smislu Rapalskega dne aranžiranih nekaj izložbenih oken, ki so jih podružnica »Jutra« in nekateri domači obrtniki radevolje prepustili v uporabo emigrantskemu društvu. Tako je bila javnost opozorjena tudi na akademijo, ki se je vršila v Sokolskem domu na predvečer rapalskega dne. Ob večernih urah je močno deževalo, a dvorana Sokolskega doma se je kljub slabemu vremenu polagoma polnila. Večer je otvorila trojica celjske »Soče«, ki j^e odmolila lepo in globoko zamišljeno »Zemljica naša Jugoslovanska.« Za tem za rapalski večer povsem posrečenim uvodom je nastopil govornik akademik Vekoslav Iskra, predsednik akadem. podružnice C. M. D. iz Ljubljane. V svojem temeljitem govoru je seznanil poslušalce z zgodovinskimi dogodki in diplomatičnimi zapetljaji, ki so dovedli do usodne rapalske pogodbe. Povdaril je, da mladi jugoslovanski rod ne prizna te pogodbe. Naše delo mora stremeti za uničenjem pogodbe, ki je uzakonila nezakonitost. Tudi koroških bratov smo se spomnili, saj je usoda obeh naših manjšin težko povezana med seboj. V recitaciji »Ubit zvon« so poslušalci začuli roteče pozdrave z onstran Karavank: »Brat, ki k bratov rob- stvu molči, vreden ni da živi.« Dva mlada Istrana iz Zagreba v pristnih narodnih nošah sta nastopila in odpela nekaj narodnih istrskih pesmi. Svojstve-nost in resnična avtentičnost istrske pesmi, ki so bile zapete prav tako, kot jih poje naš priprosti seljak v Istri, je občinstvo pripravila do burnega aplavza. Sledila je Bajčeva »Pesem primorskih emigrantov,« ki so jo v recitacijskem zboru predvajali člani »Orjema.« Pot v srca poslušalcev je našel prizor »Pot bolesti,« ki so ga prav dobro izvedli člani celjske »Soče.« Sledila je recitacija Širokove »Kako je bilo Tebi, Marija, pri srcu takrat« in akademija je bila nato zaključena s simbolično sliko »Slovan na dan.« Slika sestavljena na osnovi znane pesmi »Slovan na dan« in spremljana s to pesmijo po moškem zboru pevskega društva »Zvon« je pustila v občinstvu globok vtis ni je bila kot višek najprimernejša zaključitev večera. Na sam rapalski dan dopoldne se je sokolska dvorana zopet napolnila. Akademija se je skoraj v celoti ponovila za sokolsko mladino. V uvodni besedi je prosvetar domačega Sokola g. inž. Štefe opozoril mladino na težak položaj naših bratov onstran meja in navduševal mlade Sokoliče, da se z ljubeznijo oklenejo svojega materinskega jezika in svoje domovine. Vse točke sporeda je mladina sprejela z iskrenim navdušenjem. Tako ni Orjem zamudila prilike, da bi tudi tem najmlajšim ne pokazala bolest našega naroda, ki ni še svoboden, goslovanov pod Italijo. Trbovlje se torej postavilo v vrsto z vsemi onimi kraji širom Jugoslavije, ki so dvignili besedo protesta proti zatiranju Ju- PRIREDITEV V ŠKOFJI LOKI Ljubljana, 13 novembra. — Klub jugoslovanskih akademikov iz Trsta, Gorice in Istre ie v nedeljo, dne 12. t m. gostoval s primorsko revijo »Glas od doma« v Škofji Loki, kjer je bila prireditev dobro obiskana. Revijo nameravajo predvajati tudi v Mariboru in Zagrebu, ter ponoviti v Ljubljani. Cas gostovanj še ni točno določen. Vse emigrante pa že danes opozarjamo na ta propagandna gostovanja naših akademikov. RAPALSKI DAN V CELJU V nedclju dne 12 t. mj. je društvo »Soča« priredilo zares impozantno manifestacijo o priliki obletnice Rapalla. Že v soboto zvečer so se razdelili primerni letaki. Razdelitev se je nadaljevala v nedeljo. Ob 9. uri ie bila v glavni cerkvi maša zadušnica, posvečena spominu naših mučenikov. Te maše se je udeležilo vse članstvo ter zastopniki javnih uradov in korporacij. Ob 11 uri je bila nato v veliki dvorani Ljudskega doma slavnostna manifestacija, katere so se udeležili zastopniki vseh oblastev, vse društvev in korporacij ter tako ogromna množica občinstva. da se je moralo mnogo ljudi odposlati, ker v dvorani absolutno ni bilo več prostora. Izvedel se je učinkovit program s točnostjo in preciznostjo. katere smo pri Celjski »Soči« navajeni. Posebne omembe je vreden skupni nastop treh Celjskih pevskih zborov, namreč »Celjskega pevskega društva«, »Ljudskega Zvona« in »Oljke«, ki so pod vodstvom temperamentnega g. Šegule dovršeno odpeli »Jadransko morje«. »Oj Doberdob« in »Slovan na dan«. Vzhičeno in polno navdušenja je občinstvo zapuščalo dvorano. Bila je to manifestacija vseh Celjanov, in videlo se je res. kako živo občuti ves naš narod rapalsko krivico. Značilno je. da so ljudje splošno povpraševali po žalnih znakih, katere je drurštvo »Soča« prodajalo, in kateri so zmanjkali, tako, da ni bilo mogoče vstreči vsem. Društvo »Soča« se vsakemu posameznemu, vsem društvom in oblastvam zahvaljuje, da so pripomogli do te res impozantne manifestacije. « Ostale izvještaje koji su nam kasnije stigli objavit ćemo u slijedećem broju lista. Da bude slika potpunija umoljavamo ona naša društva i pojedince koji nam još nisu poslali svoje izvještaje, da to svakako učine na vrijeme, da i njih objelodanimo. SEJA SAVEZNEGA DIREKTORIJA. V smislu 12 člana Saveznog pravilnika sklicuje savezni predsednik sejo saveznega direktorija za 19. novembra ob 9. uri dopoldne, v prostorih društva »Istra« v Zagrebu, Boškovićeva 40, s sledečim dnevnim redom: Poročilo predsednika o politični situaciji. Posamezna poročila savezne uprave. Reševanje društvenih predlogov. Slučajnosti. Prosijo se posamezni člani direktorija. da pripravijo svoje eventualne predloge in želje za diskusije na seji direktorija. U slučaju zadržanosti se naprošajo člani direktorija, da to javijo takoj na kratko pismenim potem savezneinu vodstvu. JOS O MALTI FAŠIZAM / MALTA VELIKA BRITANIJA SUZBIJA FAŠISTIČKU PENETRACIJU NA MALTI U međunarodnoj politici je poznato, da ie jedan od aksioma talijanske spoljne politike prijateljstvo s Engleskom. Tim se prijateljstvom Italija više puta odlično okoristila. alj ni Engleska nije bez razloga nastojala da goji prijateljstvo Italije. Engleska doduše znade da Italija ima imperijalnu ambiciju za prevagom na Sredozemnom moru i da zafo sa zavišću po~ smatra isto tako britansku kao i francusku pomorsku snagu na mediteran. Ali politiku lialije je ona znala do sada tako zgodno da usmjeri protiv Francuske, da joj talijanske deklamacije nisu mogle mnogo da štete. U najnovije doba je MacDonaldova vlada međutim opazila da te deklamacije postaju malo odveć bučne na polu-autonomnom britanskom posjedu, otoku Malti i da kulturna penetracija fašizma nije baš tako bezopasna za tu odličnu pomorsku bazu britanskog imperija. Pa se britanska vlada odlučila da talijanskoj akciji na Malti učini kraj. Velika Britanija poduzela je oštre mjere protiv ta-lijanstva na Malti ne obazirući se na »tradicionalno prijateljstvo« između Italije i Engleske. Kako smo javili u našem listu, već pred dva mjeseca je engleska vlada počela da provodi oštre mjere protiv talijanizacije Malte. Engleski guverner Campbell oduzeo je malteškoj autonomnoj vladi, koja je u rukama talijanskih nacionalista, iz ruke policiju i učinio ju ovisnom o britanskoj imperijalnoj vladi. Najteže su međutim udarile Talijane one odredbe britanskog guvernera, kojima se određuje da nijedan inozemac ne može vršiti na Maltj nikakvi obrt, niti voditi kakve škole ili kakav zavod, ako zato ne dobije specijalnu dozvolu britanskog guvernera. Jedini Je guverner nadležan, da dade takovu dozvolu, koju može dati pod izvjesnim uslovima a također i uskratiti odnosno oduzeti. Povodom tih mjera, uperenih očito protiv Talijana na Malti, fašistička štampa se vrlo rezervirano držala. Zadovoljila se blijedim komentarima i prenašanjem pisanja britanske štampe. Tada se nije smatralo mome-nat zgodnim za odlučniju reakciju, jer je Italija računala u Ženevi na pomoć Engleske i nije zato bilo zgodno dovesti u zlu volju ljude iz Foreign Officea. Međutim događaji su se dalje razvijali. Obzirom »a akciju nacionalističkog kabineta, generalni guverner predao je kabinetu ultimatum zahtjevajuć pogotovo poštovanje zakona obzirom na jezik u školama i tražio prihvat uvjeta u roku od 48 sati. Kako kabinet nije prihvatio te uvjete i ustrajao u solidarnosti s ministrom prosvjete Mizzijcm. morao je predati ostavku a generalni guverner raspustio je parlarrmat i ukinuo malteški ustav. Fašističko novine misle da je taj britanski udar bio već dugo vremena spreman, jer kontrola nad policijom, koja se oduzela autonomnoj vladi 20. septembra, dokazuje da se znalo kako daleko može dovesti su-kob između guvernera Cambella i malteške vlade. FAŠISTIČKA ŠTAMPA I PITANJE MALTE Ove odlučne metode britanskog guverne-ra su bile previše opasne za talijanofilsku politiku kabineta i za kulturnu penetraciju fašizma na Malti, a da ne bi sva fašistička štampa žestoko planula. Za nas je pisanje fašističkih novina vrlo poučno, da^ znamo kojim se argumentima fašizam služi kad brani talijanstvb Malte. To. Pisanje nam pokazuje svu onu dvoličnost fašističkog morala a ujedno i svu moralnu neopravdanost fašizma da se pozivlje u Malti na one principe koje okrutno ruši u Julijskoj Krajini i Južnom Tirolu. »II Popolo di Trieste« je u članku »Drama Malte — Engleska oponaša Austriju« (5. novembra 1933.) vrlo zauzet za prirodna prava svakog naroda i veli: »Trst može bolje od ikoje druge talijanske zemlje da shvati, cijeni i osjeti borbu one braće, koja se bore za svoja prirodna prava i za svoju kulturu i svoj materinji jezik.« Taj tršćanski listi ističe s gorčinom, da se s Maltom postupalo u povijesti kao s »res nullius«, kao s nekom igračkom, bez obzira na njenu pripadnost talijanskom, nacionalnom tijelu. On se buni protiv nasilja izvršenim nad malteškim narodom i čudi se kako može Engleska biti tako slijepa da vjeruje u uspješnost svoje nasilne protutalijanske politike na Malti. »Čudna je to iluzija jedne vlade, piše »U popolo di Trieste«. koja ne bi smjela zaboraviti nauku i historije u kojoj sve dokazuje da se ne može nekažnjeno praviti nasilja nad savješću naroda, ma kako maleni i slabi oni bili«. »Giornale d’Italia« ide dalje « svom napadanju na »perfidni Albion« i otkriva dvoličnost engleske »liberalne« poli-tike, koja u Ženevi preporuča ljudski P°' stupak prema manjinama, a na Malti postupa tako neljudski protiv Talijana. »Na brojnim sjednicama ženevskih zasjedanja ne fali nikad manjinska politika; već smo godinama naučeni na govore liakvog engl®' skok delegata, u kojima se naglašava slo** boda i poštovanje prava manjina, uključivo ono temeljno pravo na upotrebu materinjeg jezika u državi, u kojoj živi. Taj pri«' cip mora vrijediti i za Maltu! »Giornale d 11 a 1 i a« žigoše asimilacionu politiku Engleske na Malti i nastavlja: »Kad se tako radi, onda se nema pravo napadati Hitle-rovu vladu radi povrede prava manjina, kako je napadao pred mjesec dana jedah pretstavnik britanske vlade u Ženevi«. " Prenoseći taj članak iz »Giornale d’Italia** tršćanski dnevnik »II Piccolo I kao praktičnoga pedagoga modernih nazora da Itahja ne će da bude nespretna kao u prvome redu zanima praktična strana i Niemačka 1914 godine. »Ona će cekati da I m0gU( prof. Defrančeski. kao pobornik dozemnom moru* britanski Imperij«. Daleko ie Engleska od toga, da se boji svoje Prijateljice, ali fašizam, koji toliko prigovara demokraciji da je brbljava, morao bi inak više paziti na neobuzdanost svoje riječi DVOLIČNI FAŠISTIČKI MORAL Fašizam se na Malti brani protiv metoda britanske vlade, koje nisu uostalom ni izdaleka tako nepravedne i tako okrutne kao metoda, koje upotrebljava fašistička Svoj dan in svoj način žalne proslave viaaa protiv manjina u Južnom Tirolu i Ju- so letos organizirali naši visokošolci. Klub lijskoj Krajini. Fašizmu se može mnogo jug. akademikov iz Trsta, Gori-opravdaiaje prigovoriti dvolični stav, dvo- c e in istre v Ljubljani je naštudiral ličnu politiku i dvolične argumente. Dok u za predvečer revijo »Glas od doma«, ki Julijskoj Kratim upotrebljava protiv Slavena j0 je sestavil in vodil znani režiser Ferdo Politiku nasilne asimilacije i okrutnog -nž‘0! (Kova. njen dvoličan stav. Neznamo, da Je br- dnik (2 Pesm'L ^ton u širok, S?; S& tSTxMfa “i 0,‘L '1°.r n 0 i = V a in niudiutim vrlo korisno, da se u Engleskoj Srečko Kosovel so dah svoje nailepše znade I da se fašističkoj Italiji spomene, socialne pesnitve, v celoto naravno ubrane da nn-, nema morainog prava da traži za odmeve in slutnje, svoje čuvstvo in umet-Talijane na Malti primjenu onih principa, niško srce vsej prireditvi. Delaku se ! kole dnevno gazi na najokrutniji način u sestavitev v celoto posrečila. Leprav nje-Juhiskol Krajini Uvijek, kada se pobudi govi izvajalci — deklamatorji niso bili vsi spoJ mdi Malte izmedju Londona t Rima. enako popolni, ker niso poklicni igralci so bda bi dužnost naše propagande u inozem- vendar podali vse s čuvstvom in pristno, stvu ^dahi'formira englesku javnost o pro- Jako so izzveneli močni Grudnovi teksti tumànjinskoj Politici fašizma. Uvjeren. kot teža tonov, tako je blagoglasje naših, smo da bi liberalna engleska štampa je- prinl0rskih pesmi odpevalo iz vseh duš, ko dina od rijetkih koja se ne da uplivisati smo zavzeti poslušali njih govorico, ki e raznim fondovima, prozrela fašističku po- bila bo|j solnčna od solnca samega m je litiku i upoznala svu njenu dvoličnost zdaj potemnevala, pa spet vzletevala z Talijanski fašizam ne može naći za n- ro in „pom vase kakor so postaje križe-lešavanje medjunarodnih sporova nego vega pota na diapozitivih in v odsekan dvije metode: u slučaju jakosti, nasilje, a dveh dialogih zadevale ob krvavo rano. n siučaiU slabosti hipokriziju. Talijanski pežko bi se odločil zapisati, katera beseda fašizam se osjeća jakim prema Slavenima je najbo|j učinkovala: padale so naravnost ' nasilno rješava ona pitanja, koja može da y srca zadele so kakor nema pesem — riješi Prema Engleskoj je drukčija stvar. m0,itev ;z doživete stvaritve plesne umet-Rriie’svega Engleska je »dreadnaught«.'za . 0 Chopinovem Križevem potu in ka- koji je privezana talijanska »barca« i tu-je kor iz globokih dveh pesmi, ki jim nismo ha mjestu, da se u slučaju sukoba interesa teksta pa snl0 ga vendarle vedeli, apelira na humane osjećaje te »majke h- pel _e ^ bard, naš kolektiv in zato beralizma«, da se iznosi Principe Pravedno-II . izgubili imena. Gruden m bil st n jednakosti, i da se^ ‘ dinlomatska več sam bili smo mi vsi. in tako je zmagal prava čovjeka i naroda. Ta d'P10 da »Glas od doma« za nas. ker je prišel med litra fašističke Italije je .taX0,.?r°ZLvmKko1 „as kot med »Kladivarje«, ker je petero b| ju bilo nužno više isticati i . ) polnih čaš točil mit trpljenja in večne bu- 4 Naša manjina, koja tak°, im natovske ^Klub je založil revijo »Glas od doma« hla svu okrutnost fašističke j^ kot spored in nam je'tako ohranjena. Pri- bolitike u Julijsko! Krajini. vi^* .^p Pima redi se v vseh velikih mestih Jugoslavije. P rii gì prozire tu dvoličnost I [Zvedba je pokazala oblikovno autorjevo 1 znade, da se fašizam nalazi u ) ,'đnoi zreiost tako. da nam Delak ni obliubljal svim moralno lažnoj situaciji ' Tai, dosedanjih uspelih režijah (»Hlapca Jerne-pasvim krivoj bazi. , traži zaštitu Tali; I dosedanUl^usp^^^^^ ^ ^ Cankarla) Jana na Malti. Naša je dužnost. ' ; ve5 kakor zmore Zato mu smemo odslej d°rn prilikom istaknemo i da l{P"^ar pa5’ perito priznati, da napreduje. Upajmo, druge s tom igrom fašističke Ra dlda mu bo £as prjnesel novih in uporabnih Dragovan Šeplć. MALO KAZALIŠTE. 9. XI. Iza svojih gostovanja po većim mjesti ina Slovenije: Ljubljana, Celje, Maribor, Ptuj itd. stigla je ljubljanska kazališna družina »Istra« (Košuta, Jugova, Jarc i Strni ša) i u Zagreb te priredila jedno gostovanje u Malom kazalištu. Družina »Istra« nastupila je u Zagrebu sa istim onim programom Sto ga je izvodila na svojoj turneji po Sloveniji. Davan je jedan odlomak iz Cankarovog »Hlapca Jerneja« kome je na koncu dodana »Naša pesem« od Iga Grudena. Slijedile su dvije recitacije, (Zupančič i Gregorčič) a na neke solopjesme i na kraju programa gro teska: Maska satana. Ovaj program, kao cijelo gostovanje, nije u Zagrebu naišlo na ono razumijevanje koje su priredjivači oče kivali. Posjet njihove kazališno-koncertne večeri gotovo sasvim je podbacio. Pokazalo se da je bilo odveč smiono odvažiti se gostovanje u Zagreb, kad je bilo očito da je najveći mamac za publiku bio tek propagandni značaj koji ansambl daje svom gostovanju što u ostalom proizlazi i iz samog naziva družine. Sve ostalo: program (k tome još razlika u jeziku) i nedovoljna reklama koja nije mogla u imenima iznijeti ništa bučnijeg — razlozi su kojima se i unapred dala ocijeniti težina i predvidjeti da je to premalo za gostovanje u Malom kazalištu. Malobrojna publika koja je došla u kazalište sastojala se pretežno iz naših istarskih i primorsko-slovenskih redova. Izveden program govorio je prilično u-vjerljivo o nastojanjima ove družine, pokazao je njihovu požrtvovnost i znanje pojedinaca Gosp. Košuta i kao režiser i kao glumac pokazao je svoju sigurnost i okret- JEDNA MALENA ALI VRIJEDNA EDICIJA KALENDAR »SOČA« — 1934 Ovih je dana izašao iz štampe naš džepni kalendar »Soča« za koji su već dosada mnogi naši pretplatnici pokazali svoj interes time što su se unapred pretplatili na kalendar. Sada medjutim kad su ga već nekoij primili, (drugima će za koji dan biti dostavljen) uvjerit će se da je kalendar zaista na visini i da po svemu, sadržajno i opremom pretstavlja pravo iznenadjenje. Ograničit ćemo se za sada na to da u glavnim crtama prikažemo kalendar. Naslovna strana na ukusnom plavom uvezu nosi naslov »Soča« — 1934, a iznad toga silhueta naših krajeva Julijske krajine u žutoj boji. Na prvim stranicama je rodo-slovije Kraljevskog doma, i obični kalen-darijski dio katolički, pravoslavni, muslimanski i židovski — jednak kao u svim kalendarima. Zatim slijedi poštanska tari-udaljenost pojedinih mjesta u željezničkim kilometrima, normalne vozne cijene na svim vlakovima prema željezničkoj tarifi koja je stupila na snagu 1. novembra ove godine. Iza toga dolazi glavni sadržajni dio kalendara, prema čemu se ovaj kalendar razlikuje od drugih (u povoljnom smislu!) ono što ga čini našim emigrantskim u tolikoj mejri da će to svakako osjetiti i opaziti čim ga primi u ruke i prolista tek nekoliko stranica. Urednik kalendara Matko Rojnić (sa još nekima koji su mi bili pri ruci), sakupio je tu obilje zanimljivog materijala i rasporedio ga pregledno i sistematski. Kao uvod uzeo je motto pok. Srečka Kosovela: »Rad bi povedal ljudem leno, dobro besedo, svetlo besedo, kakor je svetlo no-vembersko solnce na Krasu. Toda moja beseda je težka in molčeča, grenka kakor je brinjeva jagoda s Krasa. V njej je trpljenje, za katerega ne boste nikoli zvedeli, njej je bolest, katere ne morete spoznati ...« Ovih nekoliko riječi daje temeljni popratni ton čitavom kalendaru, osobito pak štivu koje na to slijedi. Prvi dio iza toga posvećen je našoj zemlji, Istri, Trstu, Gorici, Krasu... Tu su pod naslovom: Barantanje z našo zemljo prikazane sve peripetije (naravski vrlo kratko i sažeto, što je uopće karakteristika kalendara kroz koje je prolazila naša .zemlja od londonskog ugovora pa do Rapalla (1920). (Londonski ugovor označen je sa god. 1916 što je tiskarska pogreška. Morala bi dakako biti g. 1915.). Ovom prikazu dodan je kao ilustracija geografski prikaz Julijske Krajine. Daljna su poglavlja u ovom dijelu: Slovenci i Hrvati u Italiji i Talijani u Dalmaciji, zatim: Uništenje naših teško stečenih dobara, rezultati izbora u Istri za carevinsko vijeće u Beču sa crtežom, zatim grafički prikaz broja zastupnika u istarskom saboru u Poreču. Nadasve je ilustrativan i aktuelan grafički prikaz kako su zatvarane slavenske škole i kako crta tog prikaza strahovito pada, dok se na drugoj strani crta koja prikazuje stečajeve rapidno diže. U rubrici: Krvava 1933 u Julijsko! Krajini prikazani su glavniji dogo-djaji tokom ove godine; slijedi zatim Crni koledar. Ovaj dio Kalendara — kao i ostali — ilustriran je mnogim ukusnim slikama iz naših krajeva. Drugi dio kalendarskog štiva posvećen je našoj emigraciji. Savezu emigrantskih organizacija. Spomenuta su sva naša društva, prikazati razvoj i porast Saveza u prošloj godini i glavniji dogodjaji u emigraciji. Više od svega govore dvije sli- ke, karta Jugoslavije sa označenim sjedištima naših organizacija, a u drugom crtežu grafički prikaz o razvoju saveza. Našim emigrantima dobro će poslužiti bilješke o našoj štampi u Jugoslaviji (»Istra«, »Mali Istranin« i kalendar »Soča«) i upute za emigrante iz Julijske Krajine. Narodnim manjinama u Evropi posvećen je treći dio u kalendaru. Prikazan je položaj narodnih manjina i karakter manjinskog problema uopće. I u ovom dijelu kao tumač mogu poslužiti dvije tabele o brojčanom stanju narodnih manjina u Evropi: prva prema državnim statistikama, druga prema podacima predstavnika narodnih manjina. U slijedećem člančiču prikazana ie organizacija narodnih manjina u Evropi. Na koncu nekoliko značajnih izreka i važnijih pasusa zaključuje kalendar. I jedan lijep klišej Sniježnika kao zaglavak, kao što slika Učke resi prvu stranicu na početku ovog kalendarskog štiva, što smo ga tek letimice prikazali. Sve u svemu: Kalendar »Soča«, iako skromna i malena ediicja, zaslužuje da se nadje u svakog našeg čovjeka kao praktično, poučno i reprezentativno djelce svo- j®,vrs^- Kao takav naš kalendar »Soča« dobro če doći i prijateljima naše emigrant' ske stvari. Kalendar »Soča« izdao je kao lanjski^ »Emigrant«, konzorcij lista »Istr«. Narudžbe se šalju na Administraciju »Istre« — Zagreb, Masarykova 28 Ii ili na podu pravu lista Ljubljana. Erjavčeva 4a. Naru' čitelji u Dalmaciji mogu ga dobiti i u Hrvaško! knjižari u Splitu, Hrvojeva ulica ' — Cijena kalendara je Din 10.—. JUBILEJ NAŠEGA ROJAKA G. Karlo Sanci n, ravnatelj Glas bene matice v Celju je obhajal te dni 20 letnicom umetniškega udejstvovanja. Kakor so Glasbene Matice v Ljubljani. Mariboru in Celju stebri vse glasbene vzgoje in vse ga glasbenega udejstvovanja v Dravski ba novini, tako je g. Karlo Sancin eden glavnih stebrov Glazbene Matice. Njegova zasluga je, če je Glasbena Matica v Celju na glasu kot prvovrsten zavod. Nebroj gojencev, od katerih so mnogi dosegli izredno umetniško višino, se je vzgajalo pod umnim vodstvom g. Karla Šancima. V sredo zvečer je g. Karlo San cin nastopil tudi s svojil orkestrom \ Mestnem gledališču in tam se je videlo, kaj on zmore, a videlo se je tudi,, kako cenijo njegovo delo. G. Karlo Sancin je tudi virtuoz in je bil dolgo let član svetovnoznanega češkega kvarteta. Temperamentnemu in mlademu Karlu Sancinu želimo še mnogo let umetniškega udejstvovanja in še mnogo takih jubilejev. »NAŠ ROD« U prvom broju novog godišta omladinskog mjesečnika »Naš rod« što ga izdaje ljubljanska sekcija UJU u redakciji našeg sunarodnjaka Josipa Ribičiča izašli su neki radovi slovenskih književnika iz Julijske Krajine. Tako susrećemo Bevka sa crticom »Dediščina«, Srečka Kosovela sa dvije pje smiče iz njegove posmrtne ostavštine, Bogomira Magajnu sa crticom »Kaj bi rekel« Italijanček Marijanček Mariani«. Lav Čermelj ima članak »Z barhatskimi ribiči na nočnem lovu«. Tu je nadalje i pjesma »Soča joče« od Marije Grošljeve itd. KOMEMORACIJA RAPALSKOG DANA SLAV. BRODU Dne 19. novembra t. g. priredjuje ovdašnje potporno i prosvetno društvo »Istra« svečanu komemoraciju Rapalskog dana. uz sudjelovanje mjesnih pjevačkih društava i to: H. P- D. »Martić« iz Bos Broda te H. P. D. »Davor« j P. D. »Branko Radičevič« iz Slav. Broda te svih mjesnih nacionalnih organizacija u dvorani »Kasina« u 10 sati do podne. Program komemoracije je slijedeći: M. Brajša-Rašan »Predobri bože« pjeva H. P. D. »Martić«: R. Katalinić Jeretov: »Mojoj Istri«, deklamuje M. Defar; Rapalski ugovor, komeratovno predavanje (V. Benažić); M. Brajša-Rašan; »Istri«, pjeva Ii. P. D. »Davor«; J. Kraljić: »Ko to tapka« deklamuje M. Benažić; R. Katalinić Jeretov: pjesma pogaženih« deklamuje M- Gabrijelić; Pjesma domovini« pjeva P. Đ. »Branko Radičevič; M. Rajša-Rašan »Himna družbe sv. Cirila i Metoda za Istru« pjeva H. P. D. »Martić«. JUBILEJNO PREDAVANJE »SOČE« V LJUBLJANI. V soboto 11. t. m. je naše najstarejše emigrantsko društvo začelojz novim ciklusom predavanj, lei se vršijo po navadi vsako soboto. Začetno predavanje tega ciklusa je imel univ. prof. g. Spektorskij, ki je govoril o usodi slovanske vzajemnosti. To predavanje je bilo dvestoto od početka društvenega delovanja in je pomenilo za »Sočo« nekak jubilej. Predavatelj Spektorski je najprej nasplošno označil začetek slovanstva kot političnega gibanja, nato pa razložil tudi njegovo filozofsko stran, ki se izraža v takozvanem »slovanskem monizmu«, naziranju, da so slovanski jeziki nekaj enotnega in da bi se ta enotnost morala izražati tudi v političnem in gospodarskem gibanju. G. predavatelj je svoja izvajanja dokumentiral s številnimi citati, ki dokazujejo njegov izvrsten vpogled v svetovno zgodovino in leposlovje. Predavanje, ki je trajalo nad 2 uri, je bilo sprejeto od številno prisotnega članstva z največjim zanimanjem in odobravanjem. Po čustveni deklamaciji Mare Fakinove je govoril g. Urbančič, šolski nadzornik o Simonu Gregorčiču in recitiral nekatere njegove pesmi. Sledilo je še nekaj deklamacij, nakar je trnovsko pevsko društvo odpelo več pesmi in s tem zaključilo večer. DELOVANJE DRUŠTVA »SOČE« V CELJU Dne 1. in 2. novembra ie društvo »Soča« postavilo na pokopališču 5 križev, it a katerih so bila napisana imena naših mučenikov iz Pulja in Bazovice Ta misel se ie izkazala kot zelo posrečena. V kratkem se je okrog križev nabrala velikanska množica ljudi in vsakdo je od cvetja, ki ga je bil namenil na grob svojih sorodnikov, položil en del pod te križe. Skupni pevski zbor Celjskega pevskega društva m »Olike« se ie tudi ustavil pri teh križih in zapel »Oj Doberdob«. Videli smo tudi. da ie taka manifestacija zelo potrebna kajti marsikateri skromni ženici je bilo treba pojasniti, kaj predstavljajo imena na križih. Vsa emigrantska društva širom Jugoslavije opozarjamo na tako če-ščenje naših mučenikov in priporočamo, da posnemajo. ________ OBČNI ZBOR „SLOGE" V KRANJU Ljubljana, novembra. V nedeljo 5. nov. t. 1. je podalo »Pri-morsko prosvetno in podporno društvo »Sloga« v Kranju obračun o svojem delovanju v dobi od zadnjega občnega Zbora V zadnjem času je nastalo v društvenem oelovanju emigracije v Kranju zastoj. Nastala so notranja nesoglasja in nesporazu-mi, ki so toliko vplivali na odbor društva in tudi na članstvo, da so postali v zadnjih mesecih popolnoma pasivni, kar je napravilo na vsakega opazovalca mučen utis, ki je poznal veliko razgibanost med primorskimi emigranti v Kranju. Težko je analizirati prave vzroke tega mrtvila, a trdimo lahko, da to niso spori načelnega značaja, ampak več ah manj nasprotstva osebnega Značaja. Na ,občnem zboru samem se ni pokazalo veliko zanimanje članstva, ker jih je bilo od okrog sto članov, ki jih ima društvo, navzočih na občnem zboru samo 24. Na drugi strani je pa tudi odbor pokazal v svojih poročilih, da se ni preveč potrudil. da bi to pasivnost premaknil z mrtve točke in delo malo poživil. Delovnih moči je zadosti na razpolago, ter bi se dalo dobro voljo mnogo napraviti. Poročili predsednika in tajnika sta bili premedli, in presplošni, da bi se dalo iz njih točno ugotoviti, kateri so pravi vzroki, da se v zadnjih mesecih ni nič delalo. Druge ugotovitve iz poročil ni bilo opaziti, kakor da društvo ne gre naprej in da je delovanje zastalo. Predsednik je omenil, da so leteli na odbor očitki, da je ta nedelaven. Dosti žalostno pa je. da se v več mesecih niso vršile več kakor tri ali štiri seje in še te niso bile sklepčne. Sestanki so se sploh odpovedali radi, premajhnega zanimanja članstva. Bolj konkretno je bilo poročilo blagajnika, iz katerega je razvidno, da je društvo v slabih gmotnih razmerah. Vsi poročevalci so se ob zaključku svojih poročil izrazili, da podajajo demisije, ker ne morejo več delovati. Navedli so različne razloge. Pri volitvah je bil izvoljen za novega NALOGA NOVEGA ODBORA. predsednika Zmago Krašna. ki je v zahvali članstvu za zaupanje, obljubil, da bo sku- šal dvigniti sedanji nivo društva in poživiti delovanje. Pričeti bo treba skoraj na novo, a z odločnostjo bo društvo gotovo prišlo zopet v stari tir. V odbor so bili izvoljeni sledeči tovariši: za podpredsednika Podkrižnik Martin, za tajnika I. Bratuž Davorin, za tajnika II. Švara Darko, za blagajnika 1. Vitez Ludvik, za blagajnika II. Mira Novak, za gospodarja Vadnjal Matevž, odborniki: Medvešček Jožica, Cuk Edi, Nanut Avgust, in Masič Lojze. Pričakovati je, da bo novi odbor takoj stopil na delo in odstranil razne očitke, ki letijo sedaj na račun društva radi njegovega nedelovanja. Od odbora je mnogo odvisno da bo odstranil apatijo, ki je sedaj zavladala med članstvom. Zelo škodljiv je pojav, da se nekateri člani odmikajo delu radi naveličanosti. Vsi oni ki se sedaj odmikajo iz teh razlogov naj pomnijo, da ni društvo radi društva samega ampak, da so smotri društva vse nekaj drugega, kakor pa same seje, sestanki in druge manifestacije. Od tega odbora je odvisno tudi kako in na kakšni podlagi bo povzel zastano delovanje. Na občem zboru samem ni bilo v tem oziru nobenih konkretnih predlogov in nasvetov, a pričakovati je da bo imel novo izvoljeni odbor toliko incijativnosti in podjetnosti, da v tem oziru ne bo v zadregi. Podlaga za smotreno emigrantsko delovanje v Kranju je v polni meri dana in bo treba le nadaljevati po smernicah, ki so jih zadržali emigrantski delavci v društvenem življenju v Kranju. Prav sedaj, ko se emigrantsko gibanje Po drugih krajih države naravnost bujno razvija, naj bi ravno emigranti v Kranju smeli dajati najslabši zgled, ko je vendar jasno, da so pogoji za uspešno delo v tem pravcu baš v Kranju najboljši. Ako je bilo do sedaj delovanje v polnem razmahu, nam je to_ najboljše jamstvo, da je delovanje mogoče in ne drži prav noben izgovor. V, V. Glasovi štampe TALIJANSKI FAŠIZAM NA KRKU U zagrebačkim »Novostima« (29. oktobra izišao je interesantan članak pod naslovom »Talijanski fašizam na K r k u«. Iz toga članka kojemu su dodane dvije slike s Ijetošnjeg boravka krčkih avanguardista u Italiji (na jednoj se vidi sam Mussolini kako prolazi kroz špalir avanguardista iz Krka) — mi prenosimo nekoliko značajnih, vrlo stvarnih pasusa. Prenosimo iz tog članka samo činjenice, onako kako ih nalazimo u spomenutom krčkom dopisu: »U »Novostima« od 13 septembra o. g. otisnut je iscrpan uvodni članak pod naslovom »Talijanski fašizam u Jugoslaviji« u kojem se na temelju pisanja talijanskih listova i u koliko oni zato pružaju dokaze utvrdjuje, da u više mjesta naše države postoje tajne talijanske fašističke organizacije. Cilj je tih fašističkih organizacija jednak cilju onih u Italiji, a osim toga one u inostranstvu, pa i kod nas, imadu i posebnu misiju: da u našim krajevima do fanatizma razvijaju talijansku iredentu. Jasno je, da time dolaze u sukob s nutarnjom i vanjskom politikom drugih država. Stoga je i postojanje takovih organizacija zabranjeno više država. Ukoliko postoji sumnja u indirektne dokaze talijanske štampe o postojanju takovih tajnih : talijanskih fašističkih organizacija kod nas, možemo ovdje bjelodano ustvrditi, da takove organizacije nesmetano gotovo javno postoje u Krku. Za nas Krčane nije već nekoliko godina postojanje tih talijanskih fašističkih organizacija nikakova tajna. Svake godine polazi nesmetano preko stotinu organizovane djece i mladića krčkih Talijana, balila avanguardista i fašija ljetne kolonije u Italiju. Kao što im se ne brani odlazak, zaštićuje im se i dolazak u naše mjesto, pa bili oni ma kako odjeveni snabdjeveni. Djelovanju i širenju talijanskoga fašizma ne stavljaju naše vlasti u Krku nikakova ograničenja, zapreke ni smetnje. U januaru o. g. mogao se u riječkoj »Vedetti« čitati dopis iz Krka, u kojem se kaže, da su »giovni fasciti s Krka održali na Krku sastanak, na kojem su izrazili svoje zgražanje zbog navodnog razbojstva, koje da je učinjeno nad poznatim pok. Karlom Lusinom, koji je postao talijanski narodni mučenik i o kome je bilo govora u talijanskom i našem senatu. Ti su krčki »mladi fašisti« sa tog svoga sastanka uputili u ime »čitavog pučanstva ta-lijaiiskog otoka (isola italianissima) u ropstvu braći na Rijeci »dirljivu poruku« »Vedetta« donosi tekst te »dirljive« poruke u kojoj se zaziva osveta na Jugoslaviju,,koja je ubila Lusinu i kaže se, da Krčani imaju samo jedan ideal, a to je Italija.., Krčkj mladi fašisti poručuju da će biti „yjerni sjeni Lusine i da će se smiriti jedino,’onda, ad duh Lusine dočeka da nad Krkom za-eprša osloboditeljska talijanska zastava. Krčki fašisti kažu, da neće strahovati ni pred bajonetama i da će čekati slobodu. Jednako je poslije pokopa i rodbina pok. Karla Lusine, koja je ovdje stalno nastanjena u Krku, u riječkoj »Vedetti« 11 janu- ara o. g. štampala javnu zahvalu: »Rodbina i svi srodnici pok. druga Karla Lusine, kojega su na barbarski način dosmrtno ranili beogradski teroristi, ganutljivo se zahvaljuje svim onim dobrim i plemenitim osobama, koje su htjele pomoći njihovom dragom itd.« Ni »mladim fašistima« ni »rodbini i sro đnicima« nije u Krku od naših vlasti radi toga pala ni Vlas sa glave. Ništa se nije poduzimalo ni protiv »mladih fašista« i njihove »poruke«, ni protiv »rodbine i srodnika« pok. Lusine i njihove »zahvale«. I ove su godine odlazile ekspedicije balila, avanguardista i fašista u Italiju na ljetovanje, sa sobom su donijeli i slike svojih tabora u Gortini te slike, kako drže špalir Mussoliniju, koji je te tabore obišao. U Krku Talijani zbog konvencija uživaju sve mogućnosti razvoja. Krčka konzularna agencija nije nikada bila priznata od naše države; ona se tolerira, kod nje se namještaju ljudi s izrazitim političkim misijama. Imadu svoju vlastitu crkvu I sam naš krčki biskup dr. J. Srebrenić drži im katkada talijanske propovijedi. Gotovo u svim našim nadleštvima mogu se bez ikakovih zapreka služiti talijanskim jezikom. Imadu ovdje tri škole, svoje učitelje, svoga posebnoga vjeroučitelja iz Italije, kupuju zemljište za talijansku gimnaziju, dovlače u školu djecu iz Raba, a kako se čuje dovesti će ih i iz Lošinja da ih tailjanizuju; imadu nadalje svoj »Circolo«, gdje se bez ikakove kontrole sastaju, vijećaju, stvaraju proteste protiv naše države; imadu u svojim rukama cijeli ribolov, ekonomski se od dana u dan sve više jačaju, dobivaju bez teškoća obrtnice itd. Povodom sumnje u našoj štampi da li takve fašističke organizacije u našoj državi odista postoje i mogu postojati, iznosimo sve ove fakte o radu talijanskih fašista u Krku«. DOISTA!: I NEPRAVEDNO I SRAMOTNO! Pod gornjim naslovom donio je nedavno sušački »Novi list« medju ostalim ovo: Cjelokupna fašistička štampa još uvijek žestoko napada englesku vladu radi engleske politike na Malti. U najnovije vrijeme ova politika ide za tim, da ukloni talijanski jezik iz javnog života na Malti, pa i u školama. Izmed ju ostalih piše o tom i milanski »Corriere della Sera« i u jednom članku pod naslovom »Jedna nepravda kaže: »Nije li teška nepravda, kad engleska vlada prema stanovništvu Malte upotrebljava sredstva zastrašivanja 1 sili ga na sramno odrodjivanje, naročito pomoću onog instrumenta civilizacije, koji zaslužuje najveći obzir?« I dalje: »Austrija nije nikada tako radila u talijanskim iredentističkim zemljama. U tamošnjim školama talijanski jezik se je redovno predavao, a kada su općine vlastitim troškovima izdržavale niže i više tečajeve, vodjene u čisto talijanskom duhu, nisu im se stavljale nikakve smetnje... Mi želimo da i engleska javnost reagira protiv tako nepravednog postupka, što bi bilo i u interesu dobrih odnosa, koji treba da vežu ne samo službene krugove obiju država, nego i oba naroda, na bazi istine i pravednosti«. Potpisujemo potpuno, samo uz jednu napomenu; Sve što je ovdje rečeno kad se tiče Talijana, važi i onda kad se to tiče onih koje Talijani ugnjetavaju, važi i onda kad se radi o Jugoslavenima u Istri, prema kojima Italija primjenjuje zaista »sraman postupak od-narodjivanja« i to baš preko škole, koja bi, kao »instrumenat civilizacije« doista zasluživala najveći obzir. Ako talijanska štampa optužuje en« glesku vladu zbog takve politike, šta da tek mi kažemo o talijanskoj politici u Istri, i nije li baš ta politika najveća nepravda i najveća sramota savremene Evrope, savremene Italije i savremene civilizacije? »MLADI PLAMEN« — DELAVSKI MLADINSKI LIST je v novemberski številki prinesel prevod v hrvaščini spisanega uvodnega članka našega lista z dne 14. julija t. L, ki ga je spisal Gaestano Salvemini z naslovom »Katoliška cerkev in narodne manjšine v Italiji«. Med poročili o knjigah in časopisih pa pravi: »Istra«, glasilo jugoslovanskih emigrantov iz. Julijske Krajine, iz katerega prinašamo v tej številki članek »Katoliška cerkev in narodne manjšine v Italiji«, je zelo dobro urejevan tednik. Njegova informiranost je odlična. Vidi se, da mora imeti dobro organizirano poročevalsko službo. V člankih je objektiven in odlikuje se tudi po neki umerjenosti. V njem ni najti tistega nacionalnega šovinizma, ki bi ga človek skoraj pričakoval spričo vzrokov. »Istra« izhaja v Zagrebu in piše deloma v slovenskem, deloma v srbohrvatskem jeziku.« Iz društva „Istra" u Sušaku ŽENSKI ODBOR ZA PRIPOMOĆ IZBJEGLICA U nedjelju dne 12. o. mj. sastao se i® u maloj dvorani Sokolskog doma u Sušaku Ženski odbor za pripomoć izbjeglica. Na sastanak došlo je više gospoda emigrantkinja. Tajnik »Istre« obrazložio je svrhu i način rada ŽenskoS odbora. Žaključeno je da će Ženski odbor za sada sakupiti kod Istrana i kod ostaloj? rodoljubnog građanstva prinose za neuposlene izbjeglice, te su u tom pogledu £0« spođe podijelile rad medu sobom. Nakon sastanka gospode i mnogobrojni emigranti prisustvovali su na svečano! sjednici održanoj u dvorani Jadran-kin® prilikom 60 godišnjice zamjenika sokolskog starješine g. Cangia, te je svečaru poslan brzojavni pozdrav u Ljubljanu-»Emigrantsko udruženje »Istra« u Sušaku prigodom šezdesetgodišnjice čestita Vam i polaže svoje nade u Vaš sokolski rad. N® mnogaja.« — Odbor. IZ DRUŠTVA »TABOR« V LJUÒLJANk Zahvala. Obitelj g. Josipa Štreklja, nadzornika V p. v Ljubljani, poklonija je Društvu »Tabor« Din 1500.— za društveno zavetišče z® brezposelne na Viču v počasitetiv spomin® svojega nepozabnega Vladka. DobreS® tovariša in prijatelja Vladka ne bomo P0' zabili. Teško prizadeti obitelji Štrekljev' najtoplejša hvala. UPRAVA ZADRUGE »ISTARSKI DOM« ^ ZAGREBU saopćuje. da se njezine društvene prostori' je do dalnjega nalaze u Moščeničkoj ulie1 broj 16 (Trešnjevka) kod g. Miliča. SOCIJALNOM OTSJEKU DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU darovali su: I. Z. mjesto cvijeća/ na grob svoje majke na dušni dan Din 50.—, I®2' Anžlovar Din 10.—, Josip Kovačić Din 50.-" P. V. Din 10.—, Tri radnika koji su se t®' kar uposlili od prve svoje plaće daju Di® 50.—, Jedan dobrotvor za tamburaški zbor omladinske sekcije društva »Istra« u Z®' grebu daruje Din 500.—. Socijalni otsjek najljepše zahvaljuje. U FOND „ISTRE” Antun Močinić — Banqa Luka din Andjeo Stihovii — Darda din Propadom komemoracije blag. pok. Vladimira Gorlana polaže Jugosl. Klub »Kras* — Split . . din Dr. Kajko Šestan — Split sa rasprodane blokove .... din U prošlom broju objavljeno 300r 300' din 27.39itf Ukupno din 28.0H ^ POŠILJAJTE NAROČNINO Ti.ir.. «vakos tjedna n oetak. - 0redniii*o t oprave palaie «e a Zagrsbo Masarykova allea S8., li. - Bro) eakoTDOg raSnoa <18.7*9. - Pretplata; Za godina 75 dinara; «a tnoiamstvo dvostruko; «a Amerika J dolara oa godjoo. Orednik: Iva Mibovtlovlé Jokléeva al. 38. - Za uredništvo odEOvara- Dr. Fran godino, .. Jr. Fr« _________ _____ ______________ Uskarn odgovara Radni! Polaoovid, Zagreb, Ilica bro] 131, dleto godina 58 — Oglasi se raéunajn po cjeolko. — Vlasnik I Izdavač: KONZORCIJ .ISTRAs Macarvkovn ni 5« ri Brnčlć. advokat. Samnstanaka 8. — Tlaaki Slofiajnlna Jngoalovonska štampe d. iL. Zagrab Uasarvkova avara Radali Pola novi«. Zagreb. Ilica brol ISL v 1 ' 8 BD< , B dinara; «" ^o’. Tale!- br. 67 28a. - *